1 Osnovne postavke klasične nerelativističke mehanike

Save this PDF as:
 WORD  PNG  TXT  JPG

Μέγεθος: px
Εμφάνιση ξεκινά από τη σελίδα:

Download "1 Osnovne postavke klasične nerelativističke mehanike"

Transcript

1 1 Osnovne postavke klasične nerelativističke mehanike Osnovni model koji koristimo u mehanici je materijalna tačka (ili čestica. Jednostavno rečeno, materijalna tačka je geometrijska tačka kojoj pridružujemo masu. Da li se neko telo može tretirati kao materijalna tačka ili ne, zavisi od toga kakav fenomen posmatramo. Generalno, fizičko telo se može aproksimirati modelom materijalne tačke, tj. njegova unutrašnja struktura i dimenzije se mogu zanemariti, pri kretanjima u toku kojih se ono kreće u oblasti čija je zapremina mnogo veća od njegove sopstvene zapremine. Kretanje čestice posmatra se u odnosu na neki referentni sistem. U referentnom sistemu definišemo koordinatni sistem. Najjednostavniji koordinatni sistem je Dekartov pravougli sistem, ali se osim njega često koriste i drugi, krivolinijski koordinatni sistemi: cilindrični, sferni itd. Osnovna veličina koju pridružujemo čestici je njen vektor položaja r(t. Zavisnost vektora položaja čestice od vremena t, tj. izraz r = r(t, zvaćemo konačna jednačina kretanja. Brzina čestice se definiše kao izvod njenog vektora položaja po vremenu, tj. v = d r d t. Impuls čestice mase m, koja se kreće brzinom v definiše se kao p = m v. Ako se impuls p čestice menja u toku vremena kažemo da na česticu deluje sila F,pričemu važi d p d t = F, (1 što predstavlja osnovni dinamički zakon (II Njutnov zakon. Ako je masa m konstantna, prethodna jednačina se svodi na poznati izraz m a = F. ( Izraz m a ćemo zvati dinamička sila, a sila F u inercijalnim sistemima potiče samo od interakcije medu - česticama (tzv. prava sila. U daljem toku izlaganja ćemo pretpostavljati da radimo u inercijalnim sistemima (osim ako se posebno ne naglasi suprotno, tj. pod F ćemo uvek podrazumevati pravu silu, čije su osnovne osobine ustanovljene tzv. postulatima sile. 1.1 Postulati sile Iskustvo pokazuje da sila u inercijalnim sitemima zadovoljava sledeće osobine: 1. Zakon inercije: u inercijalnim sistemima čestica (stalne mase ostaje u stanju mirovanja ili ravnomernog pravolinijskog kretanja ako ne interaguje ni sa kakvim drugim česticama, tj. ako na nju ne deluje nikakva sila (I Njutnov zakon.. Sila interakcije izme - du dve čestice, čije su mase, vektori položaja i brzine redom jednaki m 1, r 1, v 1 i m, r, v, zavisi samo od relativnog radijus vektora i relativne brzine čestica. Znači, ako sa F 1 označimo silu kojom čestica deluje na česticu 1, onda je F 1 = F 1 ( r 1 r, v 1 v. (3 3. Štaviše, sila interakcije izme - du dve čestice je kolinearna sa relativnim vektorom položaja čestica i ima oblik pri čemu važe principi F 1 = f( r 1 r, v 1 v r 1 r r 1 r, (4 superpozicije, tj. ukupna sila F 3 kojom čestice 1 i deluju na neku treću česticu, jednaka je vektorskom zbiru sila kojom čestice 1 i pojedinačno deluju na nju, tj. F3 = F 13 + F 3 i akcije i reakcije, tj. sile kojom dve čestice uzajamno deluju jedna na drugu, jednake su po intenzitetu i pravcu, a suprotnog su smera: F 1 = F 1 (5 (III Njutnov zakon. 1

2 1. O inercijalnim sistemima Sve do zasnivanja specijalne teorije relativnosti, smatralo se da postoji apsolutni referentni sistem koji miruje, a svi sistemi, koji bi se kretali konstantnom brzinom u odnosu na njega nazivani su inercijalnim sistemima. Danas se zna da postojanje apsolutno mirujućeg sistema nije moguće utvrditi, pa se koristi tzv. Ajnštajnova definicija: Inercijalni sistem je referentni sistem u kome telo koje ne interaguje sa drugim telima ostaje u stanju mirovanja ili ravnomernog pravolinijskog kretanja. Za naše potrebe za sada je dovoljno pretpostaviti da postoji barem jedan inercijalni sistem, a svaki drugi koji se u odnosu na njega kreće konstantnom brzinom je takode - inercijalan. Galilejeve transformacije opisuju kako se menjaju koordinate nekog fizičkog dogadaja - pri prelasku iz jednog u drugi inercijalni sistem. U nerelativističkoj fizici smatra se da je vreme apsolutno, tj. da je vremenski interval izmedu - dva dogadaja - isti u svim inercijalnim sistemima. Posmatrajmo dva inercijalna sistema S i S, u kojima smo koordinatne sisteme (Dekartove izabrali tako da se u početnom trenutku poklapaju, dok im u daljem kretanju ose ostaju paralelne, a sistem S se u odnosu na S kreće duž zajedničke x ose, brzinom konstantnog intenziteta u. Sa slike se onda jasno vidi da Galilejeve transformacije imaju oblik x = x ut, y = y, z = z (6 i, naravno, važi t = t. (7 S y S y r r y = y ut x x, x u Očigledna posledica Galilejevih transformacija je da je vektor relativnog položaja izmedu - dve tačke isti u svim inercijalnim sistemima, tj. r 1 r = r 1 r, (8 kao i da se relativna brzina ne menja pri prelasku iz jednog u drugi inercijalni sistem (pošto je vreme apsolutno, tj. v 1 v = v 1 v. (9 Tako - de se lako proverava da je i ubrzanje čestice isto u svim inercijalnim sistemima a = a. (10 Akosadauočimo izolovan sistem od dve čestice, onda osnovni dinamički zakon za npr. česticu 1 u sistemu S ima oblik m 1 a 1 = F 1 ( r 1 r, v 1 v, (11 odakle, zbog Galilejevih transformacija, važi m 1 a 1 = F 1 ( r 1 r, v 1 v, (1 što znači da osnovni dinamički zakon u ovom slučaju ima isti oblik u svim inercijalnim sistemima, pri čemu smo iskoristili i iskustvom potvr - denu činjenicu da je masa čestice ista u svim inercijalnim sistemima.

3 1.3 Diferencijalne jednačine kretanja za sistem čestica Posmatrajmo sistem od N čestica, koje interaguju medusobno, - ali ne i sa okolnim telima. Takav sistem zovemo izolovan sistem čestica. Sila koja deluje na tu česticu jednaka je zbiru svih sila kojima ostale čestice iz sistema deluju na nju, tj. F = F µ, pri čemu je Fµµ =0, (13 za svako µ, tj. čestice ne interaguju same sa sobom. Pošto je, po postulatima sile µ=1 F µ = F µ ( r µ r, v µ v, (14 ukupna sila koja deluje na tu česticu je funkcija vektora položaja i brzina svih čestica sistema, tj. F = F ( r 1,, r N, v 1,, v N. (15 Posmatrajmo sada neizolovan sistem, koji se sastoji od n čestica. Ako taj sistem dopunimo do izolovanog sistema, koji sadrži ukupno N čestica, silu koja deluje na proizvoljnu česticu iz uočenog neizolovanog sistema, možemo da napišemo u obliku F = F ( r 1,, r n, r n+1 (t,, r N (t, v 1,, v n, v n+1 (t,, v N (t = F ( r 1,, r n, v 1,, v n,t, (16 gde smo eksplicitnu zavisnost sile F od vektora položaja i brzina čestica kojima smo sistem dopunili do izolovanog, zamenili eksplicitnom zavisnošću od vremena u funkciji F. Odatle zaključujemo da eksplicitna zavisnost sile od vremena ukazuje na neizolovanost sistema. Ako napišemo osnovnu jednačinu dinamike za svaku česticu neizolovanog sistema, dobijamo sistem vektorskih jednačina m 1 a 1 = F 1 ( r 1,, r n, v 1,, v n,t m n a n = F n( r 1,, r n, v 1,, v n,t (17 odnosno, uzimajući u obzir definicije brzine i ubrzanja m 1 r1 = F 1 ( r 1,, r n, r 1,, r n,t m n rn = F n( r 1,, r n, r 1,, r n,t (18 Ako poznajemo sve sile koje deluju na sistem, ovaj sistem predstavlja sistem od n običnih diferencijalnih vektorskih jednačina drugog reda, u kome su nepoznate funkcije vektori položaja svih n čestica sistema, a nezavisno promenljiva vreme t. Ove jednačine predstavljaju diferencijalne jednačine kretanja i, ako su poznati početni uslovi, tj. položaji i brzine čestica u početnom trenutku, u principu je moguće naći konačne jednačine kretanja r 1 (t,, r n (t. Iz Galilejevih transformacija (odnosno njihovih posledica (8, (9 i (10 sledi da diferencijalne jednačine kretanja zadržavaju isti oblik u svim inercijalnim sistemima, što znači da su zakoni mehanike isti u svim inercijalnim sistemima. Ovaj stav poznat je kao Galilejev princip relativnosti. Takode, - iz činjenice da su u njima izvodi nepoznatih funkcija r(t najvišeg, tj. drugog reda izraženi eksplicitno u funkciji svih ostalih veličina, sledi da ove jednačine za proizvoljne početne uslove imaju jednoznačno rešenje (pod dosta širokim opštim uslovima, koji su u mehanici po pravilu zadovoljeni. Ovo je posledica jedne matematičke teoreme, a fizički to znači da sile koje deluju na sistem i kinematičko stanje sistema (tj.položaji i brzine čestica u bilo kom trenutku jednoznačno odreduju - kretanje tog sistema, kako u prošlosti tako i u budućnosti, što predstavlja sadržaj tzv. mehaničkog principa kauzalnosti. 3

4 Osnovne teoreme mehanike.1 Teorema kinetičke energije Posmatrajmo sistem od N čestica. Interesuje nas za koliko se promeni njegova ukupna kinetička energija T za infinitezimalno malo vreme dt. Pošto je 1 T = m v, odgovarajuća promena kinetičke energije jednaka je Kako je izraz za dt se može prepisati u obliku apošto je konačno je dt = dt = dt = m v d v. d v = a dt m v a dt, d r = v dt, m a d r = F d r = da, (19 gde smo iskoristili osnovni dinamički zakon za svaku česticu, a sa da označili ukupan rad svih sila koje deluju na sistem izvršen za vreme dt. Ova relacija predstavlja matematički izraz teoreme kinetičke energije: promena kinetičke energije sistema jednaka je ukupnom radu izvršenom za isto vreme na sistemu..1.1 Zakon održanja ukupne mehaničke energije Sile F koje se mogu izraziti preko skalarne funkcije U( r 1,, r n,tkao ( U F = grad U = e x + U e y + U e z x y z (0 nazivaju se potencijalne sile, a funkcija U potencijalna energija sistema. Ako U ne zavisi eksplicitno od vremena, kažemo da su odgovarajuće sile konzervativne. (Primeri: sila koja deluje na česticu u homogenom gravitacionom polju, elastična sila itd. Ukupna mehanička energija sistema E se definiše kao zbir njegove kinetičke T i potencijalne energije U. Ako su sve sile koje deluju na sistem konzervativne, onda je njihov ukupni rad jednak ( U da = F d r = grad U d r = dx + U dy + U dz = du, (1 x y z što znači da rad koji izvrše konzervativne sile zavisi samo od početnih i krajnjih tačaka čestica na koje te sile deluju, aneiodnačina na koji je put pre - den. S druge strane, iz teoreme kinetičke energije (19 je dt = da, paje dt = du d(t + U =de =0 E =const, ( tj, važi zakon održanja energije: ako su sve sile koje deluju na čestice sistema konzervativne, onda se ukupna mehanička energija sistema održava (drugim rečima, predstavlja integral kretanja. Jasno je da zakon održanja energije važi i ako osim konzervativnih sila deluju i tzv. giroskopske sile, tj. sile koje ne vrše rad (npr. Lorencova sila q v B, kojom magnetno polje B deluje na česticu naelektrisanja q, kojasekreće brzinom v. 4

5 Ako potencijalna energija U eksplicitno zavisi od vremena, onda je du = ( U dx + U dy + U dz x y z pa je jasno da zakon održanja energije u tom slučaju ne važi.. Teorema impulsa Ukupni impuls p sistema od N čestica jednak je a brzina njegove promene je p = + U t m v, N d p dt = N d v m dt = F, dt = da + U t U dt = dt + dt, (3 t gde smo iskoristili osnovni dinamički zakon (1 za česticu. Silu koja deluje na tu česticu možemo da razložimo na silu koja potiče od čestica unutar sistema i na spoljašnju silu F spolj (koja postoji ako sistem nije izolovan: tako da je N ( d p dt = N µ=1 Ukupna unutrašnja sila jednaka je nuli, pošto je µ, F µ = 1 µ, F µ + 1 µ, F = µ=1 F µ + F spolj F µ = 1 F µ + F spolj, µ, = F µ + 1 µ, F µ + F spolj.,µ=1 F µ = 1 ( F µ + F µ =0, gde smo prvo u drugoj dvostrukoj sumi promenili mesta nemim indeksima µ i, a zatim iskoristili zakon akcije i reakcije. Znači, brzina promene ukupnog impulsa sistema jednaka je ukupnoj spoljašnoj sili koja deluje na sistem, tj. d p dt = F spolj. (4 što predstavlja teoremu impulsa. Vektor položaja centra mase r c je po definiciji jednak r c = m r µ,, (5 m pa je v c = d r c dt = m v, m 5

6 odakle je p = ( N m v = m v c = m v c, gde smo sa m označili ukupnu masu sistema. Ako ovakav izraz za impuls zamenimo u (4 zaključujemo da je m a c = F spolj, (6 što znači da se centar mase sistema kreće kao čestica mase jednake ukupnoj masi sistema na koju deluje sila jednaka ukupnoj spoljašnjoj sili koja deluje na sistem...1 Zakon održanja impulsa Iz teoreme impulsa (4 direktno sledi zakon održanja impulsa:ako je ukupna spoljašnja sila koja deluje na sistem jednaka nuli, impuls sistema se ne menja..3 Teorema momenta impulsa Moment proizvoljne vektorske veličine A u odnosu na neku tačku O (pol definiše se kao vektorski proizvod r A, gde je r vektor položaja tačke u kojoj posmatramo A. Moment impulsa M (O čestice u odnosu na pol O je onda M (O = r m v, (7 a moment sile L (O : L (O = r F. (8 Ukupni moment impulsa sistema od N čestica u odnosu na koordinatni početak inercijalnog sistema u kome sistem posmatramo jednak je M = r m v, pa je brzina njegove promene d M dt = d r dt m v + d v N r m dt = r m a = r F. (9 Ako silu koja deluje na -tu česticu razložimo na njenu unutrašnju i spoljašnju komponentu, slično kao pri izvo - denju teoreme impulsa, zaključujemo da je ukupni moment unutrašnjih sila jednak nuli. Naime, r F unutr = = 1 = 1 r F µ = µ=1 µ=1 µ=1 r F µ + 1 r F µ = 1 µ=1 ( r r µ F µ =0,,µ=1 µ=1 r µ F µ = 1 r F µ + 1 µ=1 µ=1 r F µ 1 r F µ µ=1 r µ F µ gde smo u poslednjem redu iskoristili postulat sile po kome je sila interakcije izme - du dve čestice kolinearna sa njihovim relativnim vektorom položaja. Dalje iz (9 sledi d M dt = r F spolj = L spolj, (30 tj. brzina promene momenta impulsa sistema jednaka je ukupnom momentu svih spoljašnjih sila koje deluju na sistem, što predstavlja teoremu momenta impulsa. 6

7 .3.1 Zakon održanja momenta impulsa Ako je ukupni moment svih spoljašnjih sila jednak nuli, onda je dm =0, dt pa je ukupni moment impulsa sistema stalan u toku vremena. 3 Metod nezavisnih generalisanih koordinata 3.1 Veze Ako pri kretanju sistema postoje izvesna ograničenja na položaje i brzine čestica, kažemo da sistem vrši prinudno kretanje (u suprotnom, tj. ako ograničenja nema, kaže se da je sistem slobodan ili da vrši slobodno kretanje. Pomenuta ograničenja se nazivaju veze i ona se realizuju pomoću nekakvih površina, poluga, osovina ili drugih mehanizama. Matematički se veze izražavaju relacijama izmedu - koordinata i brzina čestica, i vremena. Mi ćemo razmatrati samo slučajeve kada su te relacije izražene jednačinama, koje sadrže samo koordinate čestica i vreme. Veze koje ograničavaju samo koordinate čestica, a ne i brzine, nazivaju se holonomne (u suprotnom, tj. ako ograničavaju i brzine, zovu se neholonomne. U zavisnosti od toga da li eksplicitno zavise od vremena, veze se dele na stacionarne i nestacionarne. Primeri Nezavisne generalisane koordinate Posmatrajmo sistem od N čestica, čiji su položaji ograničeni sa k holonomnih veza. Skup od zadatih k holonomnih jednačina veza f 1 (x 1,y 1,z 1,,x N,y N,z N,t = 0. f k (x 1,y 1,z 1,,x N,y N,z N,t = 0 (31 možemo shvatiti kao sistem algebarskih jednačina po k, proizvoljno izabranih, Dekartovih koordinata čestica. Rešavanjem tog sistema, izabranih k koordinata možemo izraziti preko preostalih n = 3N k koordinata. Broj n zovemo broj stepeni slobode i on predstavlja minimalan broj koordinata (promenljivih potrebnih da se potpuno opiše položaj svih čestica, odnosno konfiguracija sistema. Ukoliko simetrija problema to nameće, umesto Dekartovih koordinata mogu se izabrati neke druge generalisane koordinate, ali je i u tom slučaju od prvobitnih 3N koordinata moguće izabrati n nezavisnih generalisanih koordinata pomoću kojih se u svakom trenutku jednoznačno može odrediti konfiguracija sistema. Nezavisne generalisane koordinate ćemo označavati sa q i, i =1,,n i u daljem toku izlaganja ćemo ih kratko zvati generalisane koordinate (kada ne postoji mogućnost zabune, a njihove izvode po vremenu q = dq dt generalisane brzine. Generalisane koordinate, dakle, potpuno opisuju položaj sistema čestica, ali ne moraju biti vezane za pojedinačne čestice. Npr. ako posmatramo sistem od čestice, koje se kreću duž x ose, za generalisane koordinate možemo izabrati x koordinatu centra mase tog sistema i rastojanje izmedu - čestica. Formalno, postupak odredivanja - nezavisnih generalisanih koordinata se izvodi na sledeći način. Prepostavimo da smo sa prvobitnih 3N Dekartovih koordinata prešli na3n nekih drugih, pogodnijih, koordinata koje ćemo označiti sa q 1,q, q 3N, tako da važi x i = x i (q 1,,q 3N y i = y i (q 1,,q 3N z i = z i (q 1,,q 3N, i =1,,N (3 U jednačinama veze (31 možemo Dekartove koordinate sada izraziti preko generalisanih koordinata q i,čime ćemo dobiti sistem od k algebarskih jednačina u kojima figuriše 3N generalisanih koordinata. Od tih 3N generalisanih koordinata izaberemo n =3N k nezavisnih generalisanih koordinata: q 1,,q n, a sve ostale q n+1,q n+,,q 3N 7

8 izrazimo preko njih. Konačno, pomoću jednačina (3, sve Dekartove koordinate možemo izraziti preko nezavisnih generalisnih koordinata q 1,,q n, tako da se vektor položaja r proizvoljne čestice sistema izražava u funkciji nezavisnih generalisanih koordinata i vremena t, tj. r = x (q 1,,q n,t e x + y (q 1,,q n,t e y + z (q 1,,q n,t e z = r (q 1,,q n,t. (33 Vreme t se eksplicitno javlja u ovom izrazu ako ono postoji i u jednačinama veze (31, tj. u slučaju nestacionarnih veza, ili ako relacija izmedu - Dekartovih i generalisanih koordinata (3 eksplicitno sadrži vreme. Položaj svake čestice je, dakle, potpuno odreden - u svakom trenutku, ako su poznate zavisnosti nezavisnih generalisanih koordinata od vremena, tj. q i (t. Brzina čestice je onda v = d r dt = n r q i + r t = v (q 1,,q n, q 1,, q n,t, (34 tj. ona se može izraziti kao funkcija generalisanih koordinata q i, generalisanih brzina q i i vremena t. Kinetička energija se izražava u funkciji generalisanih koordinata i brzina na sledeći način: ( 1 n T = m v 1 = m r q i + r q i t ( n gde su = = = 1 1 m 1 m i, r q i + r t r r q i q j + r q j t A ij (q 1,,q n,t q i q j + i, r q j + r q j t r q i + ( r t B i (q 1,,q n,t q i + C(q 1,,q n,t, (35 A ij (q 1,,q n,t= B i (q 1,,q n,t= C(q 1,,q n,t= m r r q j, (36 m r r t, (37 1 m ( r. (38 t Znači, kinetička energija je kvadratna funkcija generalisanih brzina, a u slučaju kada r ne zavisi eksplicitno od vremena ni za jedno, ona će sigurno biti i homogena kvadratna funkcija generalisanih brzina, pošto su tada svi koeficijenti B i i C jednaki nuli. Izračunajmo sada ukupni rad da pri kretanju u toku kojeg se čestice pod delovanjem sila F pomere za d r : ( n ( r da = F d r = F dq i + r N t dt = F r dq i + F r dt, (39 t Sumu koja u prvom sabirku u poslednjem izrazu stoji uz dq i nazivamo generalisanom silom, koja odgovara generalisanoj koordinati q i, i označavamo je sa Q i, tako da je Primeri... Q i = F r.. (40 8

9 4 Dalamber-Lagranžev princip 4.1 Moguća i virtuelna pomeranja Infinitezimalno pomeranje d r čestice nazivamo mogućim ako je ono u skladu sa vezama. Virtuelno pomeranje čestice δ r je po definiciji jednako razlici dva moguće pomeranja, d r i d r,izistetačke r, u istom trenutku i koja traju isto vreme dt. Ako pomeranju d r odgovara promena generalisanih koordinata dq i, i =1,,n, a pomeranju d r promena d q i, i =1,,n, onda se virtuelno pomeranje preko generalisanih koordinata može izraziti na sledeći način: ( n δ r = d r r d r = d q i + r t dt ( n gde smo sa δq i označili razliku odgovarajućih promena d q i i dq i,tj. Primeri... r dq i + r t dt = r δq i, (41 δq i = d q i dq i, i =1,,n. (4 4. Reakcije Sile koje se javljaju usled postojanja veza nazivaju se silama reakcije. Kažemo da su sile reakcije idealne ako su jednake linearnoj kombinaciji gradijenata grad f i R = k λ i grad f i, (43 gde λ i (tzv. Lagranževi množitelji veza mogu biti funkcije koordinata i brzina svih čestica, kao i vremena, ali su isti za sve čestice. Ukupni rad svih sila reakcije na mogućem pomeranju jednak je: R d r = = k k λ i grad f i d r = λ i ( df i f i t dt = k N λ i k ( fi dx + f i dy + f i dz x y z f i λ i dt, (44 t gde smo iskoristili da je df i =0,pošto su moguća pomeranja u skladu sa vezama. Odatle je jasno da je ukupni rad svih sila reakcije na virtuelnom pomeranju jednak nuli: R δ r = R d r R d r =0. (45 Napišimo sada osnovni dinamički zakon za proizvoljnu česticu : m a = F + R, gde smo ukupnu silu koja deluje na česticu razdvojili na aktivnu silu F i silu reakcije R. Ako svaku takvu jednačinu pomnožimo virtuelnim pomeranjem δ r i prosumiramo po svim česticama dobijamo Dalamber Lagranžev princip: ( F m a δ r =0, tj, ukupni rad svih aktivnih sila i fiktivnih sila inercije ( m a na virtuelnim pomeranjima idealnih holonomnih sistema jednak je nuli. 9

10 5 Lagranževe jednačine Iz Dalamber Lagranževog principa mogu se dobiti tzv. Lagranževe jednačine: d T T = Q i, dt q i i =1,,n (46 gde generalisane sile Q i potiču samo od aktivnih sila. Izvodenje - Lagranževih jednačina: Pošto je izraz a δ r jednak je a δ r = d v dt r δq i = δ r = d v dt r δq i i a = d v dt, r δq i = Dalje se ovaj izraz može transformisati uz pomoć relacija r ( ( d r d r v v δq i. (47 dt dt = r q i, (48 d r = d r dt dt. (49 Relacija (48 se dokazuje polazeći od izraza (34 za brzinu u generalisanim koordinatama: odakle je pošto je v = r q i q i r q j =0, r q j q j + r t, = v q i q j q i = δ ij, Da bismo pokazali (49 potražićemo eksplicitan izraz za d r dt : d r = dt = r, (50 r q i t r q j + r. q j t =0. (51 Kako, medutim, - parcijalni izvodi po koordinatama i vremenu komutiraju, poslednji izraz se može prepisati kao r q j + r q j t = r q j + r = d r q j t dt, gde smo uzeli u obzir i q i q j =0, (5 čime je relacija (49 dokazana. Pomoću relacija (48 i (49 izraz (47 dobija oblik ( ( d v v ( ( d 1 v a δ r = v v δq i = 1 v δq i, dt q i dt q i 10

11 pa je m a δ r = = n m ( d dt q i ( d dt ( 1 v 1 q i 1 m v v δq i = 1 m v ( d 1 v m dt q i ( d T δq i = T dt q i m 1 v δq i δq i. (53 Kako je F δ r = Q i δq i iz (53 i Dalamber Lagranževog principa (4. sledi jednakost ( ( d T Q i T δq i =0. (54 dt q i Pošto su generalisane koordinate me - dusobno nezavisne, to su i njihove virtuelne promene δq i tako - de me - dusobno nezavisne, a kako poslednja jednakost treba da bude zadovoljena za sve moguće vrednosti δq i sledi da svi koeficijenti uz δq i moraju biti jednaki nuli, odnosno, zaista važe Lagranževe jednačine u obliku (46. Uopštem slučaju sile koje deluju na sistem mogu biti potencijalne i nepotencijalne, pa je F = grad U + F, gde smo zvezdicom obeležili nepotencijalne aktivne sile. Onda i generalisane sile Q i možemo razdvojiti na njihov potencijalni i nepotencijalni deo: gde je Q i = F r = grad U r + Q i = F r generalisana sila koja odgovara nepotencijalnim silama, a = F r ( U x + U y + U z = U, x y z pa je Q i = U + Q i. Ako ovakav izraz za generalisane sile zamenimo u jednačine (46 dobijamo d T T = U + Q i, dt q i ( U x + U y + U z + Q i, x y z odnosno d (T U (T U = Q i. dt q i Funkcija L(q 1,,q n, q 1,, q n,t=t U (55 naziva se Lagranževa funkcija, ili lagranžijan, ipomoću nje se Lagranževe jednačine pišu uuobičajenom obliku d L L = Q i, i =1,,n. (56 dt q i 11

12 5.1 Osobine Lagranževih jednačina Pošto prema (35 kinetička energija T ima oblik T = 1 A ij (q 1,,q n,t q i q j + i, a potencijalna U = U(q 1,,q n,t, parcijalni izvodi lagranžijana će imati sledeći oblik i L q l = 1 i, L q l = 1 B i (q 1,,q n,t q i + C(q 1,,q n,t, A ij q l q i q j + i, A ij B i q l q i + C q l U q l ( q i q j +B l. q l Kako je, medutim, - ( q i q j =δ li q j + q i δ jl, q l dvostruka suma u izrazu za izvod lagranžijana po generalisanoj brzini svodi se na jednu sumu, tj. L = 1 A ij (δ li q j + q i δ jl +B l = 1 A lj q j + A il q i + B l. q l i, S druge strane, iz izraza (36 za koeficijente A ij je jasno da je A ij = A ji,paje ( L = 1 n ( A li q i + A il q i + B l = 1 n A li q i + A li q i + B l = q l A li q i + B l. Dalje je d L = dt q l = = ( ( n q j L q l q j + A li q j A lj q j + i, L q j q j q l + L t q l + q i q j + B l q j q j + A lj q j A li q j q i q j + ( Ali t + B l A li t q i + B l t q i + B l t, tako da, konačno, Lagranževe jednačine u opštem slučaju imaju oblik: A lj (q, t q j + flij(q, 1 t q i q j + i, fli(q, t q i + fl 3 (q, t =Q l (q, q, t, l =1,,n, (57 gde smo sa q i q kratko označili skupove (q 1,,q n i( q 1,, q n. Lagranževe jednačine, dakle, predstavljaju sistem od n simultanih običnih diferencijalnih jednačina drugog reda, u kome su nepoznate funkcije sve generalisane koordinate q i (t, i =1,,n, a nezavisno promenljiva vreme t. One su linearne po izvodima najvišeg reda, q i,a može se pokazati da se iz njih eksplicitno svi q i mogu izraziti preko generalisanih brzina, koordinata i vremena, pa se onda i odatle može izvući zaključak da važi princip kauzalnosti. 1

13 Iz Lagranževih jednačina se za sisteme sa isključivo potencijalnim silama ponekad neposredno mogu dobiti prvi integrali kretanja. Naime, ako lagranžijan ne zavisi eksplicitno od koordinate q i (takva koordinata zove se ciklična, odgovarajuća Lagranževa jednačina ima oblik d L =0, dt q i odakle je 6 Jednodimenzioni sistemi 6.1 Linarni harmonijski oscilator L q i =const. Posmatrajmo sistem koji se sastoji od jedne čestice mase m, kojasekreće duž x ose, tako što je vezana za elestičnu oprugu, koeficijenta elastičnosti k. Ako za koordinatni početak uzmemo ravnotežni položaj, onda je sila kojom opruga deluje na česticu F = kx e x. Jednačine veze su y =0iz = 0, a za generalisanu koordinatu je najzgodnije uzeti x koordinatu. Rad da koji izvrši elastična sila na elementarnom pomeranju d r = dx e x jednak je ( 1 da = kxdx = d kx, što znači da se radi o potencijalnoj sili čiji je potencijal U(x = 1 kx. Kinetička energija je jednaka pa je lagranžijan T = 1 mẋ, L = T U = 1 (mẋ kx. Ako umesto konstante k uvedemo konstantu ω, tako da je k = mω, lagranžijan postaje a Lagranževa jednačina se lako dovodi na oblik Opšte rešenje ove jednačine (jednačina linearnog harmonijskog oscilatora je L = 1 m(ẋ ω x, (58 ẍ + ω x =0. (59 x(t =A cos(ωt + α, gde su A i α konstante koje se odre - duju iz početnih uslova: Iz poslednje dve jednačine lako se nalazi x 0 = x(0 = A cos α, ẋ 0 =ẋ(0 = Aω sin α. A = x 0 + (ẋ0 ω, α = arctg ẋ0 ωx 0. 13

14 6. Matematičko klatno Matematičko klatno je sistem koji se sastoji od jedne čestice, mase m, koja se u homogenom gravitacionom polju kreće po kružnici poluprečnika R, kojaleži u vertikalnoj ravni. Ako koordinatni sistem izaberemo tako da mu je početak u centru kružnice, da kružnica leži u ravni z =0,adaje gravitaciono ubrzanje g = g e x, jednačine veza možemo napisati u obliku: z =0, x + y R =0. Pošto postoje dve veze, sistem ima jedan stepen slobode, a za generalisanu koordinatu je zgodno izabrati ugao ϕ, koji vektor položaja čestice zaklapa sa x-osom (vidi sliku. Kako je x = R cos ϕ, a y = R sin ϕ, kinetička energija klatna je T = 1 m(ẋ +ẏ +ż = 1 mr ϕ, a potencijalna energija U = mgx = mgr cos ϕ, pa je lagranžijan L = 1 mr ϕ + mgr cos ϕ. (60 Ako su sile reakcije idealne, onda je zadovoljena Lagranževa jednačina, koja se u ovom slučaju svodi na oblik ϕ + g sin ϕ =0. (61 R Ako pri kretanju ugao ϕ stalno ostaje vrlo mali, onda je sin ϕ ϕ, pa se jednačina (61 svodi na jednačinu tipa jednačine linearnog harmonijskog oscilatora (l.h.o: čije je opšte rešenje ϕ + g R ϕ =0, ( g ϕ = A cos R t + α, što znači da u tom slučaju klatno vrši male harmonijske oscilacije. U opštem slučaju jednačina (61 se može pojednostaviti ako se ϕ napiše kao ϕ = d ϕ dt = d ϕ dϕ ϕ = ϕd dϕ dt dϕ = d ( 1 dϕ ϕ, tako da iz (61 dobijamo ( 1 d ϕ + g R sin ϕdϕ=0 1 ϕ g cos ϕ =const. R Ako se poslednja dobijena jednačina pomnoži sa mr, onda izraz sa leve strane tako dobijene jednačine predstavlja ukupnu mehaničku energiju matematičkog klatna, koja se, dakle, održava, tj. E = 1 mr ϕ mgr cos ϕ =const. (6 Ovaj zaključak sledi i iz teoreme kinetičke energije, naime, pošto su veze stacionarne, rad sila reakcije (koje su ovde idealne na mogućem pomeranju je jednak nuli, pa sledi da je dt = da = du, tj. d(t + U =de = 0. Poslednje rezonovanje nije ničim specijalno vezano za slučaj matematičkog klatna, pa sasvim generalno važi da se ukupna mehanička energija sistema sa stacionarnim vezama, u kojima su sile reakcije idealne, a aktivne sile konzervativne, održava. Jednačina (6 predstavlja diferencijalnu jednačinu prvog reda, koja dozvoljava razdvajanje promenljivih, tj. iz nje se lako dobija dϕ (cos ϕ + g = E mgr R dt, 14

15 pa, ako uzmemo da je ϕ(0 = 0, direktno sledi g ϕ(t R t = 0 dϕ (cos ϕ +, E mgr što implicitno predstavlja konačnu jednačinu kretanja ϕ(t, izraženu u kvadraturama. Integral sa desne strane poslednje jednačine se može izraziti preko elementarnih funkcija samo u slučaju kada je E = mgr. Naime, tada je g ϕ(t R t = dϕ ϕ(t d(ϕ/ = 0 (cos ϕ +1 0 cos(ϕ/, a poslednji integral se pomoću trigonometrijske smene α =tg(ϕ/4 lako svodi na tablični, tako da se pravolinijski dobija konačna jednačina kretanja u obliku g ϕ(t = 4arctg e R t 1. g e R t +1 Iz dobijene konačne jednačine kretanja se vidi da za t ugao ϕ π, tj. materijalna tačka se asimptotski približava najvišem položaju na kružnici po kojoj se kreće. Zbog toga se ovakva vrsta kretanja matematičkog klatna naziva asimptotsko kretanje. Ako je mgr < E < mgr, sigurno postoji ugao 0 <α<πtakav da je E = mgr cos α, pa se iz zakona održanja energije (6 vidi da se ugao ϕ uovomslučaju može da se menja od α do α, azaϕ = ±α kinetička energija je jednaka nuli. Klatno, dakle, u ovom slučaju osciluje izmedu - α i α, pa se ovakva vrsta kretanja naziva oscilatorno kretanje. Može se pokazati da period ovakvih oscilacija za konačne amplitude α, za razliku od malih oscilacija, zavisi od amplitude. Za energije veće od potencijalne energije klatna u najvišoj tački, mgr, klatno vrši tzv. progresivno kretanje. U najvišoj tački kružnice, klatno još uvek ima brzinu veću od nule, tako da može da prode - kroz tu tačku i nastavi da se kreće. I ovo kretanje je periodično i može se pokazati da period zavisi od energije (što je energija veća period je manji. 6.3 Jednodimenzioni konzervativni sistemi sa stacionarnim vezama Ako su veze stacionarne i n = 1 jedina generalisana koordinata q se sigurno može izabrati tako da kinetička energija T ima oblik T = 1 a(q q, a lagranžijan L = 1 a(q q U(q. Lagranževa jednačina onda ima oblik a(q q + 1 a (q q + du dq = 0 (63 imože se, slično kao u slučaju matematičkog klatna, transformisati tako da se dobije prvi integral kretanja koji je ekvivalentan zakonu održanja energije E = 1 a(q q + U(q = const, pomoću koga se mogu razdvojiti promenljive, odakle onda sledi i konačna jednačina kretanja u kvadraturama: a(q t = dq (E U(q. 15

16 Neka za q = q 0 potencijalna energija ima ekstremum. Pošto je u toj tački du dq = 0 iz jednačine kretanja (63 sledi da q = q 0 odgovara ravnotežnom položaju posmatranog sistema. Pretpostavimo da smo izveli sistem iz tog ravnotežnog položaja, tako da je q = q 0 + η, gdejeη mala veličina. Ako u Lagranževoj jednačini razvijemo sve veličine u red oko q 0 izadržimo samo linearne članove (tj. izvršimo tzv. linearizaciju jednačine, pošto je η malo, dobijamo sledeću jednačinu η + U (q 0 η =0. (64 a(q 0 Kako je a(q > 0(pošto je T 0, za U (q 0 > 0 prethodna jednačina ima oblik jednačine za l.h.o., tj. sistem harmonijski osciluje oko takvog položaja ravnoteže. Drugim rečima, ako položaj ravnoteže q = q 0 odgovara minimumu potencijalne energije, sistem se u tom položaju nalazi u stabilnoj ravnoteži. AkojeU (q 0 < 0, opšte rešenje poslednje jednačine je η(t =Ae λt + Be λt, λ = U (q 0 a(q 0, odakle se vidi da se za t sistem beskonačno udaljava od ravnotežnog položaja, tj. položaj maksimuma potencijalne energije odgovara nestabilnoj ravnoteži. 7 Male oscilacije konzervativnih sistema sa stacionarnim vezama 7.1 Ležen Dirihleova teorema Posmatrajmo idealan holonoman sistem sa n stepeni slobode, na koji deluju samo konzervativne aktivne sile, a veze su stacionarne. Zbog stacionarnosti veza generalisane koordinate q i se sigurno mogu izabrati tako da kinetička energija bude homogena kvadratna funkcija generalisanih brzina, a zbog konzervativnosti sila potencijalna energija U ne zavisi eksplicitno od vremena, tako da lagranžijan sistema ima oblik L = 1 A ij (q q i q j + U(q. (65 i, Neka u položaju odre - denom generalisanim koordinatama (q 0 1,q 0,,q 0 n potencijalna energija sistema ima minimum. To je sigurno i položaj ravnoteže, pošto Lagranževe jednačine za ovakav sistem imaju oblik A lj q j + i, A li q j q i q j 1 i, A ij q l q i q j + U q l =0. (66 Naime, ako q i = q 0 i, i =1,,n jeste rešenje sistema Lagranževih jednačina, onda je i q i = 0, odnosno q i =0,paiz jednačina sledi da moraju biti zadovoljeni i uslovi U q l =0, (67 što je tačno, jer, po pretpostavci, U u tom položaju ima minimum. Pretpostavimo dalje da smo ovom sistemu, koji se prvobitno nalazio u ravnoteži u položaju (q 0 1,q 0,,q 0 n dodali malo energije, tako da je on počeo da se kreće. Uvedimo nove generalisane koordinate η i koje opisuju za koliko se sistem pomerio iz položaja ravnoteže: η i = q i q 0 i. (68 Ako su vrednosti η i male po apsolutnoj vrednosti, Lagranževu funkciju možemo razviti u Tejlorov red i zadržati se na prvim netrivijalnim članovima. To, drugim rečima, znači da koeficijente A ij (q treba aproksimirati njihovom vrednošćuu(q 0 1,q 0,,q 0 n, a potencijalnu energiju treba razviti do članova kvadratnih po η i,pošto linearni članovi otpadaju zbog uslova ekstremalnosti (67. Na taj način se za Lagranževu funkciju dobija izraz L(η, η = 1 a ij η i η j 1 i, b ij η i η j +const, (69 i, 16

17 gde su koeficijenti a ij i b ij jednaki a ij = A ij (q 0, b ij = U q j. q0 (70 Jasnojedaje a ij = a ji, b ij = b ji, (71 pa se onda Lagranževe jednačine svode na sistem (a ij η j + b ij η j =0, i =1,,n. (7 Ako pretpostavimo da rešenje ovakvog sistema diferencijalnih jednačina ima oblik η j (t =A j cos(ωt + α, (73 onda, zbog η j (t = ω A j cos(ωt + α, (74 posle skraćivanja svih jednačina sa cos(ωt + α, dobijamo sistem od n homogenih linearnih algebarskih jednačina ( ω a ij + b ij Aj =0, i =1,,n. (75 Ovakav sistem ima netrivijalno rešenje (po amplitudama A j samo ako mu je determinanta jednaka nuli, tj. ako je zadovoljena jednačina ( ω a ij + b ij =0. (76 Leva strana ove jednačine ima oblik polinoma stepena n po kvadratu frekvence ω, tako da jednačina ima n rešenja za ω. Neka je ωk bilo koje od n rešenja jednačine (76, a A(k 1,,A(k n netrivijalno rešenje sistema (75, koje se dobija kada se u njega zameni ω = ωk. Pomnožimo i tu jednačinu sistema (75 i tom amplitudom A(k i i prosumirajmo po i od 1 do n. Na taj način dobijamo jednačinu i, ( ω (k k a ij + b ij A j A (k i =0, (77 odakle je n ωk i, = b ija (k i A (k j n i, a, (78 ija (k i A (k j što je sigurno pozitivno, pošto su obe dvostruke sume u poslednjem količniku pozitivne. Naime, U(A (k 1,,A(k n U(0,, 0 = 1 b ij A (k i A (k j 0, pošto potencijalna energija za η i =0,i =1,,n ima minimum. Štaviše, pošto je bar jedna od amplituda A (k i različita od nule, važi stroga nejednakost. Slično, T (A (k 1,,A(k n = 1 i, i, a ij A (k i A (k j > 0, jer je kinetička energija po definiciji nenegativna veličina (a jednaka nuli samo kada su sve brzine jednake nuli 1.Ako je ωk pozitivan broj, onda je ω k realan broj, pa odgovarajuće partikularno rešenje sistema diferencijalnih jednačina (7 ima oblik η (k i (t =A (k i cos(ω k t + α k, i =1,,n, (79 1 Strogo govoreći, ovo rezonovanje je tačno ako su sve amplitude A (k i realne, što ne možemo unapred znati. Medutim, - korišćenjem osobina simetričnosti koeficijenata a ij i b ij,može se pokazati da su ove sume pozitivne i ako su amplitude kompleksni brojevi. 17

18 gde za ω k možemo da uzmemo pozitivni koren broja ωk.opšte rešenje sistema Lagranževih jednačina (7 je linearna kombinacija partikularnih rešenja: η i (t = k=1 C k A (k i cos(ω k t + α k, (80 tj. odstupanja generalisanih koordinata od njihovih ravnotežnih vrednosti u okolini minimuma potencijalne energije sistema su linearne kombinacije periodičnih funkcija oblika cos(ω k t+α k. Drugim rečima, sistem vrši male oscilacije oko položaja sa minimalnom potencijalnom energijom, što znači da važi Ležen Dirihleova teorema: konfiguracija kojoj odgovara minimum potencijalne energije predstavlja položaj stabilne ravnoteže konzervativnog sistema sa stacionarnim vezama. Brojevi C k uopštem rešenju, zajedno sa fazama α k, predstavljaju n neodre - denih konstanata, koje se nalaze iz početnih uslova η i (0, η i (0, odnosno početnih uslova za generalisane koordinate q i i generalisane brzine q i. 7. Normalne frekvence i koordinate Pozitivni brojevi ω k, k =1,,n, dobijeni rešavanjem jednačine (76 nazivaju se normalne frekvence. Uvedimo sada umesto koordinata η i tzv. normalne koordinate Q i, koje se definišu kao Pošto je η i = Q i = C i cos(ω i t + α i. (81 k=1 A (k i Q k, η i = k=1 A (k i Lagranževa funkcija (69 u normalnim koordinatama L(Q, Q jednaka je L(Q, Q = 1 n n a ij A (k i Q k A (l j Q l 1 b ij i, k=1 l=1 i, = 1 Q l Q k a ij A (k i A (l j Q l Q k gde smo uveli oznake Amplitude A (l j = 1 k,l=1 i, Q k, (8 n k=1 A (k i Q k i, b ij A (k i l=1 A (l j Q l A (l j (α kl Q l Q k β kl Q l Q k, (83 k,l=1 α kl = i, a ij A (k i A (l j, β kl = i, su rešenja sistema (75 kada je ω = ω l, tj. zadovoljavaju jednačine: b ij A (k i A (l j. (84 ( ω l a ij + b ij A (l j =0, i =1,,n. (85 Pomnožimo svaku od ovih jednačina odgovarajućom amplitudom A (k i i prosumirajmo po i od 1 do n. Na taj način dobijamo jednačinu ( ω (l l a ij + b ij A j A(k i =0, (86 odakle je tj. i, n ωl i, = b ija (k i A (l j n i, a ija (k i A (l j = β kl α kl, (87 β kl = ω l α kl. (88 18

19 Analogno bismo mogli da dobijemo i relaciju β lk = ωkα lk. (89 Medutim, - pošto je a ij = a ji, koeficijenti α kl imaju osobinu α kl = i, a ij A (k i A (l j = i, a ji A (k i A (l j = i, a ij A (k j A (l i = i, a ij A (l i A (k j = α lk (90 i, zbog b ij = b ji, potpuno analogno Oduzimanjem jednačina (88 i (89 dobijamo: β kl = β lk. (91 (ω l ω kα lk =0, (9 odakle za ω l ω k sledi α kl = 0, pa je onda, zbog (88, i β kl = 0. Znači, ako su svi koreni jednačine (76 jednostruki, dvostruka suma u izrazu (83 za lagranžijan svodi se na jednu sumu oblika L = 1 k=1 ( α kk Q k β kk Q k = 1 ( α kk Q k ωkq k, (93 tj. lagranžijan se korišćenjem normalnih koordinata svodi na zbir od n me - dusobno nezavisnih sabiraka, od kojih svaki ima oblik lagranžijana linearnog harmonijskog oscilatora (58 čija je frekvenca jednaka odgovarajućoj normalnoj frekvenci. Sličan zaključak se može izvesti i u slučaju kada jednačina (76 ima višestruke korene. Primer... 8 Centralno kretanje Kažemo da čestica vrši centralno kretanje ako je u svakom trenutku njen vektor položaja r kolinearan sa silom F koja deluje na nju. Sila F se u tom slučaju naziva centralnom silom i ima u najopštijem slučaju oblik k=1 F = F ( r, v, t r r. (94 Znači, pravac sile koja deluje na česticu pri ovakvom kretanju uvek prolazi kroz tačku u odnosu na koju odre - dujemo položaj čestice (koordinatni početak. U kontekstu problema centralnog kretanja tu tačku ćemo zvati centrom sile. 8.1 Zakoni održanja i jednačine kretanja Pošto je centralna sila kolinearna sa vektorom položaja čestice, moment te sile u odnosu na centar je jednak nuli, a to, po teoremi momenta impulsa (30, znači da se moment impulsa M čestice pri centralnom kretanju ne menja. Odatle sledi da se čestica kreće u jednoj te istoj ravni, normalnoj na vektor M, odre - denoj početnim vektorom položaja i početnom brzinom čestice. To dalje znači da se efektivno čestica kreće kao da ima dva stepena slobode, pa je najzgodnije za generalisane koordinate izabrati polarne koordinate r i ϕ u ravni u kojoj se čestica kreće. Ako vektore položaja i brzine izrazimo u polarnim koordinatama, za moment impulsa dobijamo izraz pa iz zakona održanja momenta impulsa sledi M = r (m v =mr e r (ṙ e r + r ϕ e ϕ =mr ϕ e z, (95 M = mr ϕ =const. (96 U daljem izlaganju ćemo posmatrati specijalan slučaj centralne sile, čiji intenzitet zavisi samo od rastojanja r od centra sile, tj. slučaj kada je sila oblika F = F (r r r. (97 19

20 Elementarni rad da koji izvrši ovakva sila jednak je da = F d r = F (rdr = d ( F (rdr, (98 što znači da je ona konzervativna, a odgovarajuća potencijalna energija je U(r = F (rdr. (99 To dalje znači da pri ovakvom kretanju važi zakon održanja ukupne mehaničke energije. Kinetička energija čestice u polarnim koordinatama ima oblik T = 1 m(ṙ + r ϕ, (100 pa zakon održanja energije ima oblik E = 1 m(ṙ + r ϕ +U(r = const. (101 Ako sada ϕ izrazimo iz zakona održanja momenta impulsa (96, pa ga zamenimo u prethodni izraz za energiju dobijamo E = 1 m(ṙ + r ϕ +U(r == 1 mṙ + U eff (r, (10 gde smo sa U eff (r označili tzv. efektivnu potencijalnu energiju, koja je po definiciji jednaka U eff (r =U(r+ M mr. (103 Na taj način smo ukupnu energiju napisali u obliku analognom izrazu za ukupnu energiju čestice pri jednodimenzionom kretanju, pa nam tako napisan zakon održanja energije daje mogućnost da kvalitativno analiziramo centralno kretanje. Primer... Keplerovo kretanje Osim kvalitativne analize, pomoću zakona održanja energije (10 možemo, barem u principu, naći i konačne jednačine kretanja. Naime, iz (10 direktno sledi dr t =, (104 m (E U eff (r što implicitno zaista daje jednačinu kretanja r(t. Kada nademo - r(t, onda je, u principu, moguće naći i ϕ(t, pomoću zakona održanja momenta impulsa (96, iz kog sledi M ϕ(t = dt mr (t. (105 Takode, - iz zakona održanja (96 i (10 moguće je i direktno naći jednačinu trajektorije u implicitnom obliku ϕ = M dr, (106 me r 1 U eff (r E što nije teško proveriti. 8. Lagranžev formalizam i Bineov obrazac Lagranževa funkcija za ovakav sistem ima oblik L = 1 m(ṙ + r ϕ U(r, (107 0

21 pa je odatle Lagranževa jednačina koja odgovara koordinati r: r r ϕ + 1 du =0. (108 m dr Pošto je koordinata ϕ ciklična, Lagranževa jednačina koja joj odgovara odmah daje jedan integral kretanja: L ϕ = mr ϕ =const, (109 što se poklapa sa zakonom održanja momenta impulsa (96. Ako se u prvoj Lagranževoj jednačini r izrazi kao r = dṙ dt = dṙ dr dṙ =ṙ dr dt dr = d ( 1 ṙ dr i ϕ zameni iz zakona održanja momenta impulsa, lako se pokazuje da se dobija jednačina koja se može jednom prointegraliti po r, što ponovo daje zakon održanja energije (10. Iz Lagranževe jednačine (108 moguće je, medutim, - dobiti i diferencijalnu jednačinu trajektorije, ako se primeni sledeća transformacija: ṙ = dr dt = dr ϕ, (110 dϕ gde se, zatim, ϕ izrazi iz (109, tako da je dalje ṙ = M mr dr dϕ = M m d dϕ ( 1, (111 r odnosno r = dϕ ( d M ( d 1 = M d ( 1 dt dϕ m dϕ r m r dϕ. (11 r Kada se ovakav izraz za r zameni u Lagranževu jednačinu, ona se jednostavno transformiše u oblik d ( ( 1 1 dϕ + = r m F (r, (113 r r M koji je poznat kao Bineov obrazac, a koji predstavlja diferencijalnu jednačinu trajektorije čestice, koja se kreće u polju centralne sile F = du dr e r. 8.3 Kretanje u polju privlačne Keplerove sile F = k r e r Za česticu mase m, kojasekreće u polju privlačne Keplerove sile F = k r e r Bineov obrazac ima oblik d ( ( 1 1 dϕ + = km r r M. (114 Opšte rešenje ove jednačine ima oblik 1 r = A 1 cos ϕ + A sin ϕ + km M, (115 a konstante A 1 i A ćemo uvesti tako da r ima minimalnu vrednost za ϕ = 0. Drugim rečima, treba da bude zadovoljeno dr dϕ =0, ϕ=0 (116 pa iz jednačine (115 sledi 1 dr r dϕ = A =0, ϕ=0 (117 što znači da je r = 1 A 1 cos ϕ + km M, (118 1

22 odnosno p r = 1+εcos ϕ. (119 Drugim rečima, trajektorija čestice je konusni presek, čiji su parametri p i ekscentricitet redom jednaki Pošto je p = M km, ε = A M 1 km. (10 E = T + U = 1 ( m(ṙ + r ϕ +U(r =U eff (r min = k A 1 + km + M = k km (1 + ε+m M m ( A 1 + km M M m ( km M (1 + ε = k m M (ε 1 (11 sledi da se ekscentritet ε u funkciji ukupne energije E može izraziti kao ε = 1+ EM k m, (1 odakle se vidi da energija odreduje - po kakvom konusnom preseku se čestica kreće. Naime, ako je 1. E = k m M, onda je ε = 0, pa je trajektorija kružnica;. k m M <E<0, onda je ε<1, pa je trajektorija elipsa; 3. E = 0, onda je ε = 1, pa je trajektorija parabola; 4. E>0, ε>1, a trajektorija je hiperbola. Razmotrimo detaljnije slučaj kretanja po elipsi. Pošto je x = r cos ϕ i y = r sin ϕ jednačinu trajektorije (119 u Dekartovim koordinatama prepisujemo kao x + y = p εx, odakle kvadriranjem dobijamo x + y = p pεx + ε x, odnosno x + pε 1 ε x + y 1 ε = p 1 ε. Poslednja jednačina se može prepisati u obliku ( x + pε 1 ε + ( =1, (13 p 1 ε ( p 1 ε što za ε<1 zaista predstavlja jednačinu elipse, sa poluosama a = y p p 1 ε, b =. (14 1 ε Ako je čestica koju smo razmatrali planeta u Sunčevom sistemu, koja se kreće pod delovanjem Sunčeve gravitacione sile (dok se interakcija sa ostalim telima zanemaruje, onda smo na ovaj način izveli I Keplerov zakon, prema kome se svaka planeta kreće po elipsi u čijoj se žiži nalazi Sunce. II Keplerov zakon je samo posledica zakona održanja impulsa. Naime, sektorska brzina S svake planete je proporcionalna njenom momentu impulsa, pošto je S = 1 1 r v = M m (15

23 pa iz zakona održanja momenta impulsa, koji važi za svaku centralnu silu, sledi da radijus vektor planete u odnosu na Sunce za isto vreme uvek prebriše istu površinu, tj. sektorska brzina planete pri njenom obilaženju oko Sunca je konstantna. III Keplerov zakon, po kome je odnos kuba velike poluose a i kvadrata perioda τ obilaženja planete oko Sunca isti za sve planete, takode - se može isvesti uz pomoć gore dobijenih rezultata. Ako formiramo količnik a 3 /τ dobijamo a 3 τ = a 3 ( = as πab π b = k 4π m, (16 S apošto je za kretanje planeta pod delovanjem Sunčeve gravitacije k = γmm S,gdejeγ gravitaciona konstanta, a m S masa Sunca, sledi da je a 3 τ = γm S 4π, (17 što je zaista isto za sve planete Sunčevog sistema. 9 Problem dva tela Razmotrimo izolovan sistem koji se sastoji od dve čestice masa m 1 i m. Ako su radijus vektori čestica redom r 1 i r, a sila kojom čestica deluje na česticu 1 jednaka F, onda jednačine kretanja ovih čestica imaju oblik m 1 r1 = F, m r = F. (18 Ako sada umesto vektora r 1 i r uvedemo radijus vektor centra mase r c i vektor relativnog položaja čestica r: onda sabiranjem jednačina (18 dobijamo jednačinu a deljenjem svake od jednačina (18 odgovarajućom masom i oduzimanjem r c = m 1 r 1 + m r m 1 + m, r = r 1 r (19 m r c =0, m = m 1 + m, (130 µ r = F, µ= m 1m m, (131 Jednačina (130 nam kaže da se pri kretanju ovakvog sistema njegov centar mase kreće uniformno (što, naravno, važi za bilo kakav izolovani sistem. Jednačina (131 ima oblik jednačine kretanja čestice mase µ, kojasekreće pod delovanjem sile F.Masaµ naziva se redukovana masa (poštojemanjaiodm 1 iodm. Ako smo u stanju da rešimo ovaj jednoč-estični problem, onda sigurno možemo da rešimo i prvobitni dvo-čestični problem. Kad nademo - vektore r c i r kao funkcije vremena, onda rešavanjem sistema (19 nalazimo položaje čestica 1 i : r 1 = r c + m m r, r = r c m 1 r (13 m Uvodenjem - vektora centra mase i vektora relativnog položaja postižemo ne samo razdvajanje promenljivih u jednačinama kretanja, već i u izrazima za moment impulsa M i kinetičku energiju sistema T. Naime, ako u izraz za ukupni moment impulsa sistema M = r 1 m 1 ṙ 1 + r m ṙ zamenimo (13, lako se pokazuje da mešoviti članovi otpadaju, tako da je moment impulsa jednak Slično se za kinetičku energiju M = r c m ṙ c + r µ ṙ. (133 T = 1 m 1 r m r 3

24 dobija izraz Pretpostavimo sada da je sila kojom čestice interaguju oblika T = 1 m r c + 1 µ r. (134 F = F ( r 1 r r 1 r r 1 r = F (r r r. (135 Ovakva sila jeste konzervativna, što se lako vidi ako izračunamo ukupni rad da koji se izvrši pri pomeranju čestica za d r 1 id r : da = F d r 1 F d r = F d( r 1 r = F d r = F (rdr = d ( F (rdr = du(r. Ako za generalisane koordinate izaberemo Dekartove koordinate čestica 1 i, onda lagranžijan sistema ima oblik L( r 1, r, r 1, r =T U = 1 m 1 r m r U( r 1 r. (136 Ako, me - dutim, za generalisane koordinate izaberemo Dekartove komponente vektora centra mase r c i vektora relativnog položaja r, onda lagranžijan ima oblik L( r c, r, r c, r =T U = 1 m r c + 1 µ r U(r. (137 Problem kretanja ovog sistema se onda svodi na problem rešavanja kretanja čestice redukovane mase µ u polju centralne sile F (r. Sistem centra mase Pošto se centar mase razmatranog sistema kreće uniformno, za njega se može vezati inercijalni sistem reference, koji ćemo zvati sistem centra mase (CM. Radijus vektore čestica1iuovomsistemuoznačavaćemo redom sa r 1 i r. Radijus vektor centra mase r c u ovom sistemu je, naravno, jednak nuli r c = 0, dok je vektor relativnog položaja isti u svim inercijalnim sistemima r = r. Imajući to u vidu, iz relacija (13 dobijamo položaje čestica u sistemu CM u funkciji vektora r: r 1 = m m r, r = m 1 r. (138 m Impulsi čestica u ovom sistemu su jednakog intenziteta i pravca, a suprotnog smera: m 1 r 1 = m r = µ r = p. (139 Ukupni moment impulsa M i ukupna kinetička energija T čestica su, prema izrazima (133 i (134, jednaki M = r µ r = r p, T = 1 µ r = p µ. (140 Često je zgodno da se problem kretanja ovakvog sistema reši prvo u sistemu CM. Da bismo onda našli rešenje u nekom drugom referentnom sistemu, potrebne su nam veze izme - du relevantnih veličina u ta dva sistema. Razmotrimo sistem u kome je radijus vektor CM jednak vektoru r c. Položaji čestica u tom sistemu su onda abrzine Impulsi čestica u tom sistemu su, prema (139, jednaki a ukupni impuls p, moment impulsa M i ukupna kinetička energija T : r 1 = r c + r 1, r = r c + r, (141 r 1 = r c + r 1, r = r c + r. (14 p 1 = m 1 rc + p, p = m rc p, (143 p = m r c, M = m rc r c + M, T = 1 m r c + T. (144 4

25 Primer Razmotrimo problem kretanja dve materijalne tačke pod delovanjem njihovog uzajamnog gravitacionog privlačenja. Jadnačina (131 za taj slučaj ima oblik µ r = γm 1m r 3 r = γµm r, (145 r3 što se poklapa sa jednačinom za kretanje čestice mase µpod delovanjem gravitacione sile nepokretne čestice mase m. Specijalno, za eliptičnu orbitu po izrazu (16 dobijamo a 3 τ = γm 4π, gdejesadaa velika poluosa relativne trajektorije. Ako ovu relaciju primenimo na sistem Sunce-planeta zaključujemo da III Keplerov zakon nije sasvim tačan, tj. tačno važi: a 3 τ = γm S 4π ( 1+ m P m S Ovo odstupanje je teško detektovati, pošto je masa Sunca m S mnogo veća od mase m P bilo koje planete u Sunčevom sistemu. 10 Rasejanja Jedna od najčešće primenjivanih metoda za dobijanje informacija o strukturi malih tela je njihovo bombardovanje česticama i merenje broja čestica koje se pri tome raseju u raznim pravcima. Ugaona raspodela rasejanih čestica zavisi od oblika mete i od prirode sila izmedu - čestica i mete. Da bismo mogli da interpretiramo rezultate ovakvih eksperimenata, potrebno je da znamo kako se izračunava ugaona raspodela čestica ako su sile poznate. Razmotrićemo prvo jednostavan slučaj kada je meta nepokretna čvrsta idealno elastična lopta radijusa R, na koju naleće homogen paralelan snop čestica. Neka je fluks čestica u snopu, tj. broj čestica koje u jedinici vremena produ - kroz jediničnu površinu normalnu na pravac snopa, jednak f. Onda je broj čestica koje u jedinici vremena pogode loptu jednak. gde je σ poprečni presek mete, tj. w = fσ, (146 σ = πr. (147 R b Razmotrimo sada jednu od čestica iz snopa. Neka je najkraće rastojanje izme - du pravca njene brzine pre sudara i centra mete (tzv. parametar sudara jednako b, a intenzitet brzine v (vidi sliku. Onda je ugao α, koji brzina u trenutku sudara sa loptom zaklapa sa odgovarajućom normalom na površinu lopte, odre - den relacijom b = R sin α. Pošto se čestica apsolutno elastično odbija, ugao θ za koji se promeni pravac brzine prilikom sudara, tzv. ugao rasejanja, jednak je θ = π α, paje b = R cos θ. (148 Sada možemo da izračunamo broj čestica koje se raseju u oblast oko pravca odredenog - uglovima θ i ϕ, sa intervalom dθ idϕ. Čestice čiji je ugao rasejanja izmedu - θ i θ+dθ (nezavisno od ugla ϕ su one čiji je parametar sudara bio izmedu - b i b+db, gde je db jednako db = 1 sin θ dθ. (149 5

Fakultet tehničkih nauka, Softverske i informacione tehnologije, Matematika 2 KOLOKVIJUM 1. Prezime, ime, br. indeksa:

Fakultet tehničkih nauka, Softverske i informacione tehnologije, Matematika 2 KOLOKVIJUM 1. Prezime, ime, br. indeksa: Fakultet tehničkih nauka, Softverske i informacione tehnologije, Matematika KOLOKVIJUM 1 Prezime, ime, br. indeksa: 4.7.1 PREDISPITNE OBAVEZE sin + 1 1) lim = ) lim = 3) lim e + ) = + 3 Zaokružiti tačne

Διαβάστε περισσότερα

4 Numeričko diferenciranje

4 Numeričko diferenciranje 4 Numeričko diferenciranje 7. Funkcija fx) je zadata tabelom: x 0 4 6 8 fx).17 1.5167 1.7044 3.385 5.09 7.814 Koristeći konačne razlike, zaključno sa trećim redom, odrediti tačku x minimuma funkcije fx)

Διαβάστε περισσότερα

ASIMPTOTE FUNKCIJA. Dakle: Asimptota je prava kojoj se funkcija približava u beskonačno dalekoj tački. Postoje tri vrste asimptota:

ASIMPTOTE FUNKCIJA. Dakle: Asimptota je prava kojoj se funkcija približava u beskonačno dalekoj tački. Postoje tri vrste asimptota: ASIMPTOTE FUNKCIJA Naš savet je da najpre dobro proučite granične vrednosti funkcija Neki profesori vole da asimptote funkcija ispituju kao ponašanje funkcije na krajevima oblasti definisanosti, pa kako

Διαβάστε περισσότερα

TAČKA i PRAVA. , onda rastojanje između njih računamo po formuli C(1,5) d(b,c) d(a,b)

TAČKA i PRAVA. , onda rastojanje između njih računamo po formuli C(1,5) d(b,c) d(a,b) TAČKA i PRAVA Najpre ćemo se upoznati sa osnovnim formulama i njihovom primenom.. Rastojanje između dve tačke Ako su nam date tačke Ax (, y) i Bx (, y ), onda rastojanje između njih računamo po formuli

Διαβάστε περισσότερα

- pravac n je zadan s točkom T(2,0) i koeficijentom smjera k=2. (30 bodova)

- pravac n je zadan s točkom T(2,0) i koeficijentom smjera k=2. (30 bodova) MEHANIKA 1 1. KOLOKVIJ 04/2008. grupa I 1. Zadane su dvije sile F i. Sila F = 4i + 6j [ N]. Sila je zadana s veličinom = i leži na pravcu koji s koordinatnom osi x zatvara kut od 30 (sve komponente sile

Διαβάστε περισσότερα

18. listopada listopada / 13

18. listopada listopada / 13 18. listopada 2016. 18. listopada 2016. 1 / 13 Neprekidne funkcije Važnu klasu funkcija tvore neprekidne funkcije. To su funkcije f kod kojih mala promjena u nezavisnoj varijabli x uzrokuje malu promjenu

Διαβάστε περισσότερα

radni nerecenzirani materijal za predavanja

radni nerecenzirani materijal za predavanja Matematika 1 Funkcije radni nerecenzirani materijal za predavanja Definicija 1. Kažemo da je funkcija f : a, b R u točki x 0 a, b postiže lokalni minimum ako postoji okolina O(x 0 ) broja x 0 takva da je

Διαβάστε περισσότερα

Zadaci iz trigonometrije za seminar

Zadaci iz trigonometrije za seminar Zadaci iz trigonometrije za seminar FON: 1. Vrednost izraza sin 1 cos 6 jednaka je: ; B) 1 ; V) 1 1 + 1 ; G) ; D). 16. Broj rexea jednaqine sin x cos x + cos x = sin x + sin x na intervalu π ), π je: ;

Διαβάστε περισσότερα

Vektorski prostori. Vektorski prostor

Vektorski prostori. Vektorski prostor Vektorski prostori Vektorski prostor Neka je X neprazan skup i (K, +, ) polje. Skup X je vektorski ili linearni prostor nad poljem skalara K ako ima sledeću strukturu: (1) Definisana je operacija + u skupu

Διαβάστε περισσότερα

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011.

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011. Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika Monotonost i ekstremi Katica Jurasić Rijeka, 2011. Ishodi učenja - predavanja Na kraju ovog predavanja moći ćete:,

Διαβάστε περισσότερα

Zadatak 2 Odrediti tačke grananja, Riemann-ovu površ, opisati sve grane funkcije f(z) = z 3 z 4 i objasniti prelazak sa jedne na drugu granu.

Zadatak 2 Odrediti tačke grananja, Riemann-ovu površ, opisati sve grane funkcije f(z) = z 3 z 4 i objasniti prelazak sa jedne na drugu granu. Kompleksna analiza Zadatak Odrediti tačke grananja, Riemann-ovu površ, opisati sve grane funkcije f(z) = z z 4 i objasniti prelazak sa jedne na drugu granu. Zadatak Odrediti tačke grananja, Riemann-ovu

Διαβάστε περισσότερα

Ovo nam govori da funkcija nije ni parna ni neparna, odnosno da nije simetrična ni u odnosu na y osu ni u odnosu na

Ovo nam govori da funkcija nije ni parna ni neparna, odnosno da nije simetrična ni u odnosu na y osu ni u odnosu na . Ispitati tok i skicirati grafik funkcij = Oblast dfinisanosti (domn) Ova funkcija j svuda dfinisana, jr nma razlomka a funkcija j dfinisana za svako iz skupa R. Dakl (, ). Ovo nam odmah govori da funkcija

Διαβάστε περισσότερα

RAVAN. Ravan je osnovni pojam u geometriji i kao takav se ne definiše. Ravan je određena tačkom i normalnim vektorom.

RAVAN. Ravan je osnovni pojam u geometriji i kao takav se ne definiše. Ravan je određena tačkom i normalnim vektorom. RAVAN Ravan je osnovni pojam u geometiji i kao takav se ne definiše. Ravan je odeđena tačkom i nomalnim vektoom. nabc (,, ) π M ( x,, ) y z Da bi izveli jednačinu avni, poučimo sledeću sliku: n( A, B,

Διαβάστε περισσότερα

OBLAST DEFINISANOSTI FUNKCIJE (DOMEN) Pre nego što krenete sa proučavanjem ovog fajla, obavezno pogledajte fajl ELEMENTARNE FUNKCIJE, jer se na

OBLAST DEFINISANOSTI FUNKCIJE (DOMEN) Pre nego što krenete sa proučavanjem ovog fajla, obavezno pogledajte fajl ELEMENTARNE FUNKCIJE, jer se na OBLAST DEFINISANOSTI FUNKCIJE (DOMEN) Prva tačka u ispitivanju toka unkcije je odredjivanje oblasti deinisanosti, u oznaci Pre nego što krenete sa proučavanjem ovog ajla, obavezno pogledajte ajl ELEMENTARNE

Διαβάστε περισσότερα

OSNOVI ELEKTRONIKE. Vežbe (2 časa nedeljno): mr Goran Savić

OSNOVI ELEKTRONIKE. Vežbe (2 časa nedeljno): mr Goran Savić OSNOVI ELEKTRONIKE Vežbe (2 časa nedeljno): mr Goran Savić savic@el.etf.rs http://tnt.etf.rs/~si1oe Termin za konsultacije: četvrtak u 12h, kabinet 102 Referentni smerovi i polariteti 1. Odrediti vrednosti

Διαβάστε περισσότερα

Na grafiku bi to značilo :

Na grafiku bi to značilo : . Ispitati tok i skicirati grafik funkcije + Oblast definisanosti (domen) Kako zadata funkcija nema razlomak, to je (, ) to jest R Nule funkcije + to jest Ovo je jednačina trećeg stepena. U ovakvim situacijama

Διαβάστε περισσότερα

2.7 Primjene odredenih integrala

2.7 Primjene odredenih integrala . INTEGRAL 77.7 Primjene odredenih integrala.7.1 Računanje površina Pořsina lika omedenog pravcima x = a i x = b te krivuljama y = f(x) i y = g(x) je b P = f(x) g(x) dx. a Zadatak.61 Odredite površinu

Διαβάστε περισσότερα

Induktivno spregnuta kola

Induktivno spregnuta kola Induktivno spregnuta kola 13. januar 2016 Transformatori se koriste u elektroenergetskim sistemima za povišavanje i snižavanje napona, u elektronskim i komunikacionim kolima za promjenu napona i odvajanje

Διαβάστε περισσότερα

(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k.

(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k. 1 3 Skupovi brojeva 3.1 Skup prirodnih brojeva - N N = {1, 2, 3,...} Aksiom matematičke indukcije Neka je N skup prirodnih brojeva i M podskup od N. Ako za M vrijede svojstva: 1) 1 M 2) n M (n + 1) M,

Διαβάστε περισσότερα

Kompleksni brojevi. Algebarski oblik kompleksnog broja je. z = x + iy, x, y R, pri čemu je: x = Re z realni deo, y = Im z imaginarni deo.

Kompleksni brojevi. Algebarski oblik kompleksnog broja je. z = x + iy, x, y R, pri čemu je: x = Re z realni deo, y = Im z imaginarni deo. Kompleksni brojevi Algebarski oblik kompleksnog broja je z = x + iy, x, y R, pri čemu je: x = Re z realni deo, y = Im z imaginarni deo Trigonometrijski oblik kompleksnog broja je z = rcos θ + i sin θ,

Διαβάστε περισσότερα

Zadaci iz Osnova matematike

Zadaci iz Osnova matematike Zadaci iz Osnova matematike 1. Riješiti po istinitosnoj vrijednosti iskaza p, q, r jednačinu τ(p ( q r)) =.. Odrediti sve neekvivalentne iskazne formule F = F (p, q) za koje je iskazna formula p q p F

Διαβάστε περισσότερα

Rad, energija, snaga. Glava Rad

Rad, energija, snaga. Glava Rad Glava 4 Rad, energija, snaga Pojam energije je jedan od najvažnijih u nauci i tehnici ali se koristi i u svakodnevnom životu. U našoj svakodnevnici taj pojam se obično odnosi na gorivo za pokretanje automobila

Διαβάστε περισσότερα

VEKTORI. Nenad O. Vesi 1. = α, ako je

VEKTORI. Nenad O. Vesi 1. = α, ako je VEKTORI Nenad O. Vesi 1 1 Uvod Odnos vektora AB, jednak je α CD ( AB CD ) = α, ako je AB = αcd. Teorema 1 (TEOREME BLIZANCI) Dat je trougao ABC i ta ke P i Q na pravama BC, CA redom i ta ke R i S na pravoj

Διαβάστε περισσότερα

2. KOLOKVIJ IZ MATEMATIKE 1

2. KOLOKVIJ IZ MATEMATIKE 1 2 cos(3 π 4 ) sin( + π 6 ). 2. Pomoću linearnih transformacija funkcije f nacrtajte graf funkcije g ako je, g() = 2f( + 3) +. 3. Odredite domenu funkcije te odredite f i njenu domenu. log 3 2 + 3 7, 4.

Διαβάστε περισσότερα

2.1 Kinematika jednodimenzionog kretanja

2.1 Kinematika jednodimenzionog kretanja Glava 2 Kinematika Gde god da pogledamo oko nas, možemo da uočimo tela u kretanju (u fizici je uobičajeno a se kaže u stanju kretanja ). Čak i kada smo u stanju mirovanja, naše srce kuca i na taj način

Διαβάστε περισσότερα

METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar

METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar Prof dr email: stanko@np.ac.rs Departman za Tehničke nauke Državni Univerzitet u Novom Pazaru 2014/15 Sadržaj Matrična analiza linijskih

Διαβάστε περισσότερα

56. TAKMIČENJE MLADIH MATEMATIČARA BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNO PRVENSTVO UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA. Sarajevo, godine

56. TAKMIČENJE MLADIH MATEMATIČARA BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNO PRVENSTVO UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA. Sarajevo, godine 56. TAKMIČENJE MLADIH MATEMATIČARA BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNO PRVENSTVO UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA Sarajevo, 3.04.016. godine 56. TAKMIČENJE MLADIH MATEMATIČARA BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNO PRVENSTVO UČENIKA

Διαβάστε περισσότερα

ZBIRKA POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA

ZBIRKA POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA **** IVANA SRAGA **** 1992.-2011. ZBIRKA POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE POTPUNO RIJEŠENI ZADACI PO ŽUTOJ ZBIRCI INTERNA SKRIPTA CENTRA ZA PODUKU α M.I.M.-Sraga - 1992.-2011.

Διαβάστε περισσότερα

5.1 Njutnov zakon univerzalne gravitacije

5.1 Njutnov zakon univerzalne gravitacije Glava 5 Gravitacija Orbitiranje prirodnih i veštačkih satelita oko Zemlje, planeta oko Sunca, fenomen plime i oseke, prenos toplote strujanjem fluida, visoka temperatura unutrašnjosti planeta, padanje

Διαβάστε περισσότερα

Mehanika, kinematika i elastičnost

Mehanika, kinematika i elastičnost Mehanika, kinematika i elastičnost Marko Petković Sreda, 9. Mart 006. god. 1 Osnovne relacije 1. Drugi Njutnov zakon: m v t = F ; m a = F + mω R + m( v ω). Priraštaj impulsa sistema: p p 1 = F t (ako je

Διαβάστε περισσότερα

Ekstremi funkcije jedne varijable

Ekstremi funkcije jedne varijable maksimum funkcije y = f(x) je vrijednost f(x 0 ) za koju vrijedi f(x 0 + h) < f(x 0 ) (1) za po volji male vrijednosti h minimum funkcije y = f(x) je vrijednost f(x 0 ) za koju vrijedi f(x 0 + h) > f(x

Διαβάστε περισσότερα

POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE

POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE **** MLADEN SRAGA **** 011. UNIVERZALNA ZBIRKA POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE SKUP REALNIH BROJEVA α Autor: MLADEN SRAGA Grafički urednik: BESPLATNA - WEB-VARIJANTA Tisak: M.I.M.-SRAGA

Διαβάστε περισσότερα

POLINOMI I RACIONALNE FUNKCIJE Nastava u Matematiqkoj gimnaziji, Vladimir Balti

POLINOMI I RACIONALNE FUNKCIJE Nastava u Matematiqkoj gimnaziji, Vladimir Balti POLINOMI I RACIONALNE FUNKCIJE Nastava u Matematiqkoj gimnaziji, 004. Vladimir Balti Pojam polinoma. Prsten polinoma.. Dati su polinomi P (x) = x + x +, Q(x) = x 4 x +, R(x) = x x +. Proveriti da li za

Διαβάστε περισσότερα

Tvrd enje 3: Ako su formule A i A B tautologije, onda je tautologija. Dokaz: Neka su A i A B tautologije.

Tvrd enje 3: Ako su formule A i A B tautologije, onda je tautologija. Dokaz: Neka su A i A B tautologije. Svojstva tautologija Tvrd enje 3: Ako su formule A i A B tautologije, onda je tautologija i formula B. Dokaz: Neka su A i A B tautologije. Pretpostavimo da B nije tautologija. Tada postoji valuacija v

Διαβάστε περισσότερα

Matematički modeli sistema

Matematički modeli sistema Matematički modeli sistema U analizi i sintezi SAU se koriste kvantitativni matematički modeli koji opisuju fiziku sistema. Generalno, dinamika sistema je opisana običnim diferencijalnim jednačinama. lasa

Διαβάστε περισσότερα

ΣΕΡΒΙΚΗ ΓΛΩΣΣΑ IV. Ενότητα 3: Αντωνυμίες (Zamenice) Μπορόβας Γεώργιος Τμήμα Βαλκανικών, Σλαβικών και Ανατολικών Σπουδών

ΣΕΡΒΙΚΗ ΓΛΩΣΣΑ IV. Ενότητα 3: Αντωνυμίες (Zamenice) Μπορόβας Γεώργιος Τμήμα Βαλκανικών, Σλαβικών και Ανατολικών Σπουδών Ενότητα 3: Αντωνυμίες (Zamenice) Μπορόβας Γεώργιος Τμήμα Βαλκανικών, Σλαβικών και Ανατολικών Σπουδών Άδειες Χρήσης Το παρόν εκπαιδευτικό υλικό υπόκειται σε άδειες χρήσης Creative Commons. Για εκπαιδευτικό

Διαβάστε περισσότερα

O DIMENZIONALNOJ ANALIZI U FIZICI.

O DIMENZIONALNOJ ANALIZI U FIZICI. 1 O DIMENZIONALNOJ ANALIZI U FIZICI Ljubiša Nešić, Odsek za fiziku, PMF, Niš http://www.pmf.ni.ac.yu/people/nesiclj/ Uvod Kao što je poznato, fizičke veličine mogu da imaju dimenzije ili pak da budu bezdimenzionalne.

Διαβάστε περισσότερα

ANALIZA SA ALGEBROM I razred MATEMATI^KA LOGIKA I TEORIJA SKUPOVA. p q r F

ANALIZA SA ALGEBROM I razred MATEMATI^KA LOGIKA I TEORIJA SKUPOVA. p q r F ANALIZA SA ALGEBROM I razred MATEMATI^KA LOGIKA I TEORIJA SKUPOVA. Istinitosna tablica p q r F odgovara formuli A) q p r p r). B) q p r p r). V) q p r p r). G) q p r p r). D) q p r p r). N) Ne znam. Date

Διαβάστε περισσότερα

Neprekinute funkcije i limesi Definicija neprekinute funkcije i njen odnos prema limesu Asimptote Svojstva neprekinutih funkcija

Neprekinute funkcije i limesi Definicija neprekinute funkcije i njen odnos prema limesu Asimptote Svojstva neprekinutih funkcija Sadržaj: Nizovi brojeva Pojam niza Limes niza. Konvergentni nizovi Neki važni nizovi. Broj e. Limes funkcije Definicija esa Računanje esa Jednostrani esi Neprekinute funkcije i esi Definicija neprekinute

Διαβάστε περισσότερα

Algebarske strukture

Algebarske strukture i operacije Univerzitet u Nišu Prirodno Matematički Fakultet februar 2010 Istraživačka stanica Petnica i operacije Operacije Šta je to algebra i apstraktna algebra? Šta je to algebarska struktura? Cemu

Διαβάστε περισσότερα

Geometrijske karakteristike poprenih presjeka nosaa. 9. dio

Geometrijske karakteristike poprenih presjeka nosaa. 9. dio Geometrijske karakteristike poprenih presjeka nosaa 9. dio 1 Sile presjeka (unutarnje sile): Udužna sila N Poprena sila T Moment uvijanja M t Moment savijanja M Napreanja 1. Normalno napreanje σ. Posmino

Διαβάστε περισσότερα

ELEMENTI VISE ˇ MATEMATIKE

ELEMENTI VISE ˇ MATEMATIKE Nada Miličić Miloš Miličić ELEMENTI VISE ˇ MATEMATIKE II deo II izdanje Akademska misao Beograd, 2011 Dr Nada Miličić, redovni profesor Dr Miloš Miličić, redovni profesor ELEMENTI VIŠE MATEMATIKE II DEO

Διαβάστε περισσότερα

Skupovi, relacije, funkcije

Skupovi, relacije, funkcije Chapter 1 Skupovi, relacije, funkcije 1.1 Skup, torka, multiskup 1.1.1 Skup Pojam skupa ne definišemo eksplicitno. Intuitivno skup prihvatamo kao konačnu ili beskonačnu kolekciju objekata (ili elemenata)u

Διαβάστε περισσότερα

OSNOVNI PRINCIPI PREBROJAVANJA. () 6. studenog 2011. 1 / 18

OSNOVNI PRINCIPI PREBROJAVANJA. () 6. studenog 2011. 1 / 18 OSNOVNI PRINCIPI PREBROJAVANJA () 6. studenog 2011. 1 / 18 TRI OSNOVNA PRINCIPA PREBROJAVANJA -vrlo često susrećemo se sa problemima prebrojavanja elemenata nekog konačnog skupa S () 6. studenog 2011.

Διαβάστε περισσότερα

METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar

METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar Prof dr email: stanko@np.ac.rs Departman za Tehničke nauke Državni Univerzitet u Novom Pazaru 2014/15 Sadržaj Rešavanje jednačina ravnoteže

Διαβάστε περισσότερα

Racionalni algebarski izrazi

Racionalni algebarski izrazi . Skratimo razlomak Racionalni algebarski izrazi [MM.4-()6] 5 + 6 +. Ako je a + b + c = dokazati da je a + b + c = abc [MM.4-()] 5 6 5. Reši jednačinu: y y y + + = 7 4 y = [MM.4-(4)] 4. Reši jednačinu:

Διαβάστε περισσότερα

TERMODINAMIČKI PARAMETRI su veličine kojima opisujemo stanje sistema.

TERMODINAMIČKI PARAMETRI su veličine kojima opisujemo stanje sistema. TERMODINAMIKA U svakodnevnom govoru, često dolazi greškom do koriščenja termina temperatura i toplota u istom značenju. U fizici, ova dva termina imaju potpuno različito značenje. Razmatračemo kako se

Διαβάστε περισσότερα

Diferencijalni račun

Diferencijalni račun ni račun October 28, 2008 ni račun Uvod i motivacija Točka infleksije ni račun Realna funkcija jedne realne varijable Neka je X neprazan podskup realnih brojeva. Ako svakom elementu x X po postupku f pridružimo

Διαβάστε περισσότερα

VJEROJATNOST I STATISTIKA Popravni kolokvij - 1. rujna 2016.

VJEROJATNOST I STATISTIKA Popravni kolokvij - 1. rujna 2016. Broj zadataka: 5 Vrijeme rješavanja: 120 min Ukupan broj bodova: 100 Zadatak 1. (a) Napišite aksiome vjerojatnosti ako je zadan skup Ω i σ-algebra F na Ω. (b) Dokažite iz aksioma vjerojatnosti da za A,

Διαβάστε περισσότερα

4.1 Elementarne funkcije

4.1 Elementarne funkcije . Elementarne funkcije.. Polinomi Funkcija f : R R zadana formulom f(x) = a n x n + a n x n +... + a x + a 0 gdje je n N 0 te su a n, a n,..., a, a 0 R, zadani brojevi takvi da a n 0 naziva se polinom

Διαβάστε περισσότερα

Tehnologija bušenja II

Tehnologija bušenja II INŽENJERSTVO NAFTE I GASA Tehnologija bušenja II 1. Vežba V - 1 Tehnologija bušenja II Slide 1 of 44 Algebra i trigonometrija V - 1 Tehnologija bušenja II Slide 2 of 44 Jednačine Pitanje: Ako je a = 3b

Διαβάστε περισσότερα

Racionalne krive i površi u geometrijskom dizajnu

Racionalne krive i površi u geometrijskom dizajnu Racionalne krive i površi u geometrijskom dizajnu Tijana Šukilović Matematički fakultet, Univerzitet Beograd May 2, 2011, Beograd Sadržaj 1 Racionalne Bézier-ove krive Polinomijalne Bézier-ove krive Algoritam

Διαβάστε περισσότερα

OSNOVI AUTOMATSKOG UPRAVLJANJA PROCESIMA. Vežba br. 6: Dinamika sistema u frekventnom domenu u MATLABu

OSNOVI AUTOMATSKOG UPRAVLJANJA PROCESIMA. Vežba br. 6: Dinamika sistema u frekventnom domenu u MATLABu OSNOVI AUTOMATSKOG UPRAVLJANJA PROCESIMA Vežba br. 6: Dinamika sistema u frekventnom domenu u MATLABu I Definisanje frekventnih karakteristika Dinamički modeli sistema se definišu u vremenskom, Laplace-ovom

Διαβάστε περισσότερα

Grafičko prikazivanje atributivnih i geografskih nizova

Grafičko prikazivanje atributivnih i geografskih nizova Grafičko prikazivanje atributivnih i geografskih nizova Biserka Draščić Ban Pomorski fakultet u Rijeci 17. veljače 2011. Grafičko prikazivanje atributivnih nizova Atributivni nizovi prikazuju se grafički

Διαβάστε περισσότερα

KOMPLEKSNA ANALIZA. 1. Funkcije kompleksne promenljive

KOMPLEKSNA ANALIZA. 1. Funkcije kompleksne promenljive KOMPLEKSNA ANALIZA. Funkcije kompleksne promenljive Neka je R skup realnih brojeva, a C skup kompleksnih brojeva. Definicija. Ako je E R, preslikavanje f : E C se naziva kompleksna funkcija realne promenljive.

Διαβάστε περισσότερα

KONTURNA INTEGRACIJA

KONTURNA INTEGRACIJA KONTURNA INTEGRACIJA Materijal sa sedme radne Ljaškijade - jun 14. Studentska asocijacija Eneter emineter.wordpress.com Ovo je materijal za rešavanje pet tipova integrala koristeći teoreme kompleksne analize

Διαβάστε περισσότερα

x M kazemo da je slijed ogranicen. Weierstrass-Bolzano-v teorem tvrdi da svaki ograniceni slijed ima barem jednu granicnu tocku.

x M kazemo da je slijed ogranicen. Weierstrass-Bolzano-v teorem tvrdi da svaki ograniceni slijed ima barem jednu granicnu tocku. 1. FUNKCIJE, LIMES, NEPREKINUTOST 1.1 Brojevi - slijed, interval, limes Slijed realnih brojeva je postava brojeva na primjer u obliku 1,,3..., nn, + 1... koji na realnoj osi imaju oznaceno mjesto odgovarajucom

Διαβάστε περισσότερα

Nermin Okiˇci c Vedad Paˇsi c MATEMATIKA II 2014

Nermin Okiˇci c Vedad Paˇsi c MATEMATIKA II 2014 Nermin Okičić Vedad Pašić MATEMATIKA II 014 Sadržaj 1 Funkcije više promjenljivih 1 1.1 Pojam funkcije više promjenljivih................ 1.1.1 Osnovni elementi preslikavanja.............. 1.1. Grafičko

Διαβάστε περισσότερα

Predstavljanje orijentacije i rotacije u 3D

Predstavljanje orijentacije i rotacije u 3D Predstavljanje orijentacije i rotacije u 3D Orijentacija Još jednom: Orijentacija i pravac - isto ili ne? Pravac je određen vektorom, ali rotacija vektora oko samog sebe nema daljeg uticaja. Orijentacija

Διαβάστε περισσότερα

Računske vežbe iz Fizike

Računske vežbe iz Fizike Računske vežbe iz Fizike Praktikum Decembar 2009 Mašinski Fakultet Kraljevo Zlatan Šoškić Predgovor Ovaj praktikum je zamišljen kao pomoćni materijal koji se koristi u nastavi predmeta Fizika na Mašinskom

Διαβάστε περισσότερα

Polinomske jednaqine

Polinomske jednaqine Matematiqka gimnazija u Beogradu Dodatna nastava, xk.g. 2005/06. Polinomske jednaqine 13.6.2006. Naslov se odnosi na određivanje polinoma po jednoj ili vixe promenljivih (sa npr. realnim ili kompleksnim

Διαβάστε περισσότερα

9. PREGLED ELEMENTARNIH FUNKCIJA

9. PREGLED ELEMENTARNIH FUNKCIJA 9. PREGLED ELEMENTARNIH FUNKCIJA Pod elementarnim funkcijama najčešće ćemo podrazumijevati realne funkcije realne varijable Detaljnije ćemo u Matematici II analizirati funkcije koje se najčešće koriste

Διαβάστε περισσότερα

Gradimir V. Milovanović MATEMATIČKA ANALIZA I

Gradimir V. Milovanović MATEMATIČKA ANALIZA I Gradimir V. Milovanović Radosav Ž. D ord ević MATEMATIČKA ANALIZA I Predgovor Ova knjiga predstavlja udžbenik iz predmeta Matematička analiza I koji se, počev od školske 2004/2005. godine, studentima Elektronskog

Διαβάστε περισσότερα

Tačno merenje Precizno Tačno i precizno

Tačno merenje Precizno Tačno i precizno MERENJE, GREŠKE MERENJA I OBRADA REZULTATA MERENJA Izmeriti neku veličinu u fizici znači naći brojni odnos merene fizičke veličine prema vrednosti iste fizičke veličine, koja je dogovorno izabrana za jedinicu.

Διαβάστε περισσότερα

Karakterizacija kontinualnih sistema u prelaznom režimu

Karakterizacija kontinualnih sistema u prelaznom režimu Karakterizacija kontinualnih sistema u prelaznom režimu Postoji veći broj parametara koji karakterišu ponašanje sistema u prelaznom režimu. Ovi parametri pripadaju različitim prostorima u kojima se sistemi

Διαβάστε περισσότερα

O SKUPOVIMA. Do pojma skupa može se vrlo lako doći empirijskim putem, posmatrajući razne grupe,

O SKUPOVIMA. Do pojma skupa može se vrlo lako doći empirijskim putem, posmatrajući razne grupe, O SKUPOVIM Do pojma skupa može se vrlo lako doći empirijskim putem, posmatrajući razne grupe, skupine, mnoštva neke vrste objekata, stvari, živih bića i dr. Tako imamo skup stanovnika nekog grada, skup

Διαβάστε περισσότερα

F (x) = kx. F (x )dx. F = kx. U(x) = U(0) kx2

F (x) = kx. F (x )dx. F = kx. U(x) = U(0) kx2 F (x) = kx x k F = F (x) U(0) U(x) = x F = kx 0 F (x )dx U(x) = U(0) + 1 2 kx2 x U(0) = 0 U(x) = 1 2 kx2 U(x) x 0 = 0 x 1 U(x) U(0) + U (0) x + 1 2 U (0) x 2 U (0) = 0 U(x) U(0) + 1 2 U (0) x 2 U(0) =

Διαβάστε περισσότερα

1 RАVANSKE REŠETKE (1.2)

1 RАVANSKE REŠETKE (1.2) 1 RАVNSKE REŠETKE Rešetkasti nosači predstavljaju sistem sačinjen od lakih krutih štapova međusobno zglobno vezanih svojim krajevima. Zglobne veze krajeva štapova se nazivaju čvorovi. Rešetke su opterećene

Διαβάστε περισσότερα

Prostori Soboljeva sa negativnim indeksom

Prostori Soboljeva sa negativnim indeksom UNIVERZITET U NOVOM SADU PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET DEPARTMAN ZA MATEMATIKU I INFORMATIKU Nevena Mutlak Prostori Soboljeva sa negativnim indeksom -master rad- Mentor: prof.dr Marko Nedeljkov Novi Sad,

Διαβάστε περισσότερα

Termofizika. Glava Temperatura

Termofizika. Glava Temperatura Glava 7 Termofizika Toplota je jedan od oblika energije sa čijim transferom sa tela na telo se svakodnevno srećemo. Tako nas na primer, leti Sunce zagreva tokom dana dok su vedre letnje noći često prilično

Διαβάστε περισσότερα

VJEŽBE IZ MATEMATIKE 1

VJEŽBE IZ MATEMATIKE 1 VJEŽBE IZ MATEMATIKE 1 Ivana Baranović Miroslav Jerković Lekcija 14 Rast, pad, konkavnost, konveksnost, točke infleksije i ekstremi funkcija Poglavlje 1 Rast, pad, konkavnost, konveksnost, to ke ineksije

Διαβάστε περισσότερα

m 2 Slika 1: Slika uz zadatak 2.

m 2 Slika 1: Slika uz zadatak 2. ISPIT IZ FIZIKE ETF, Beograd, 0.09.00.. Zavisnost vektora ubrzanja aterijalne tačke od vreena, napisana u polarno koordinatno sisteu, je a = (R v 0/ρ 3 ) e ρ, gde je ρ = ρ(t). Vektor brzine tačke u početno

Διαβάστε περισσότερα

Devizno tržište. Mart 2010 Ekonomski fakultet, Beograd Irena Janković

Devizno tržište. Mart 2010 Ekonomski fakultet, Beograd Irena Janković Devizno tržište Devizni urs i devizno tržište Devizni urs - cena jedne valute izražena u drugoj valuti Promene deviznog ursa utiču na vrednost ative i pasive oje su izražene u stranoj valuti Devizni urs

Διαβάστε περισσότερα

Mate Vijuga: Rijeseni zadaci iz matematike za srednju skolu

Mate Vijuga: Rijeseni zadaci iz matematike za srednju skolu 7. KOMPLEKSNI BROJEVI 7. Opc pojmov Kompleksn brojev su sastavljen dva djela: Realnog djela (Re) magnarnog djela (Im) Promatrajmo broj a+ b = + 3 Realn do jednak je Re : Imagnarna jednca: = - l = (U elektrotehnc

Διαβάστε περισσότερα

entropije Entropija raste ako se krećemo od čvrstog preko tečnog do gasovitog stanja: S čvrsto < S tečno << S gas

entropije Entropija raste ako se krećemo od čvrstog preko tečnog do gasovitog stanja: S čvrsto < S tečno << S gas ,4,4, Odreñivanje promene entropije,4,4,, romena entropije pri promeni faza Molekular ularna interpretacija entropije Entropija raste ako se krećemo od čvrstog preko tečnog do gasovitog stanja: čvrsto

Διαβάστε περισσότερα

NAIZMENIČNA STRUJA koristiti kao dopunu udžbenika

NAIZMENIČNA STRUJA koristiti kao dopunu udžbenika NAIZMENIČNA STRUJA koristiti kao dopunu udžbenika 1 Da bude jasno na samom početku : Tesla nije izmislio struju jer je ona bila poznata ljudima pre nogo što je Tesla ušao u svet nauke. Njegov doprinos

Διαβάστε περισσότερα

MERENJE, GREŠKE MERENJA I OBRADA REZULTATA MERENJA

MERENJE, GREŠKE MERENJA I OBRADA REZULTATA MERENJA MERENJE, GREŠKE MERENJA I OBRADA REZULTATA MERENJA 1 Merenje Svaki eksperimentalni rad u fizici praćen je merenjem neke fizičke veličine. Izmeriti neku fizičku veličinu znači uporediti je sa standardnom

Διαβάστε περισσότερα

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje-2 1 / 43

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje-2 1 / 43 Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika Poglavlje- / 43 Ciljevi učenja Ciljevi učenja za predavanja i vježbe: Integral kao antiderivacija Prepoznavanje očiglednih supstitucija Metoda supstitucije-složeniji

Διαβάστε περισσότερα

TERMODINAMIKA osnovni pojmovi energija, rad, toplota

TERMODINAMIKA osnovni pojmovi energija, rad, toplota TERMODINAMIKA osnovni pojmovi energija, rad, toplota TERMODINAMIKA TERMO TOPLO nauka o kretanju toplote DINAMO SILA Termodinamika-nauka odnosno naučna disciplina koja ispituje odnose između promena u sistemima

Διαβάστε περισσότερα

( ) ( ) ( ) ( ) x y

( ) ( ) ( ) ( ) x y Zadatak 4 (Vlado, srednja škola) Poprečni presjek rakete je u obliku elipse kojoj je velika os 4.8 m, a mala 4. m. U nju treba staviti meteorološki satelit koji je u presjeku pravokutnog oblika. Koliko

Διαβάστε περισσότερα

PRSKALICA - LELA 5 L / 10 L

PRSKALICA - LELA 5 L / 10 L PRSKALICA - LELA 5 L / 10 L UPUTSTVO ZA UPOTREBU. 1 Prskalica je pogodna za rasprsivanje materija kao sto su : insekticidi, fungicidi i sredstva za tretiranje semena. Prskalica je namenjena za kućnu upotrebu,

Διαβάστε περισσότερα

Unipolarni tranzistori - MOSFET

Unipolarni tranzistori - MOSFET nipolarni tranzistori - MOSFET ZT.. Prijenosna karakteristika MOSFET-a u području zasićenja prikazana je na slici. oboaćeni ili osiromašeni i obrazložiti. b olika je struja u točki, [m] 0,5 0,5,5, [V]

Διαβάστε περισσότερα

GRAFOVI. Ljubo Nedović. 21. februar Osnovni pojmovi 2. 2 Bipartitni grafovi 8. 3 Stabla 9. 4 Binarna stabla Planarni grafovi 12

GRAFOVI. Ljubo Nedović. 21. februar Osnovni pojmovi 2. 2 Bipartitni grafovi 8. 3 Stabla 9. 4 Binarna stabla Planarni grafovi 12 GRAFOVI Ljubo Nedović 21. februar 2013 Sadržaj 1 Osnovni pojmovi 2 2 Bipartitni grafovi 8 3 Stabla 9 4 Binarna stabla 11 5 Planarni grafovi 12 6 Zadaci 13 1 2 1 Osnovni pojmovi Iz Vikipedije, slobodne

Διαβάστε περισσότερα

Stalne jednosmerne struje

Stalne jednosmerne struje Stalne jednosmerne struje Električna struja Električnom strujom se može nazvati svako ureñeno kretanje električnih naelektrisanja, bez obzira na uzroke ovog kretanja i na vrstu električnih naelektrisanja

Διαβάστε περισσότερα

Teorija kodiranja. Hamingov kod i njegova definicija

Teorija kodiranja. Hamingov kod i njegova definicija Teorija kodiranja. Hamingov kod i njegova definicija Erna Oklapi Gimnazija Novi Pazar ernaoklapii@yahoo.com Sanela Numanović Gimnazija Kruševac sanelanumanovic@yahoo.com Rezime U ovom radu predstavljen

Διαβάστε περισσότερα

m 1, m 2 F 12, F 21 F12 = F 21

m 1, m 2 F 12, F 21 F12 = F 21 m 1, m 2 F 12, F 21 F12 = F 21 r 1, r 2 r = r 1 r 2 = r 1 r 2 ê r = rê r F 12 = f(r)ê r F 21 = f(r)ê r f(r) f(r) < 0 f(r) > 0 m 1 r1 = f(r)ê r m 2 r2 = f(r)ê r r = r 1 r 2 r 1 = 1 m 1 f(r)ê r r 2 = 1 m

Διαβάστε περισσότερα

Univerzitet u Nišu Građevinsko-arhitektonski fakultet. Konstante, promenljive, identifikatori, operatori Biblioteka funkcija Milica Ćirić

Univerzitet u Nišu Građevinsko-arhitektonski fakultet. Konstante, promenljive, identifikatori, operatori Biblioteka funkcija Milica Ćirić Univerzitet u Nišu Građevinsko-arhitektonski fakultet Informatika 2 Mathematica Konstante, promenljive, identifikatori, operatori Biblioteka funkcija Milica Ćirić Mathematica Programski paket Mathematica

Διαβάστε περισσότερα

!"#$ % &# &%#'()(! $ * +

!#$ % &# &%#'()(! $ * + ,!"#$ % &# &%#'()(! $ * + ,!"#$ % &# &%#'()(! $ * + 6 7 57 : - - / :!", # $ % & :'!(), 5 ( -, * + :! ",, # $ %, ) #, '(#,!# $$,',#-, 4 "- /,#-," -$ '# &",,#- "-&)'#45)')6 5! 6 5 4 "- /,#-7 ",',8##! -#9,!"))

Διαβάστε περισσότερα

NAIZMENIČNE STRUJE POTREBNE FORMULE: Trenutna vrednost ems naizmeničnog izvora: e(t) = E max sin(ωt + θ)

NAIZMENIČNE STRUJE POTREBNE FORMULE: Trenutna vrednost ems naizmeničnog izvora: e(t) = E max sin(ωt + θ) NAIZMENIČNE STRUJE POTREBNE FORMULE: Trenutna vrednost ems naizmeničnog izvora: e(t) = E max sin(ωt + θ) Trenutna vrednost naizmeničnog napona: u(t) = U max sin(ωt + θ) Trenutna vrednost naizmenične struje:

Διαβάστε περισσότερα

ZAKONI OČUVANJA U IZOLIRANOM SUSTAVU

ZAKONI OČUVANJA U IZOLIRANOM SUSTAVU Poglavlje 6 ZAKONI OČUVANJA U IZOLIRANOM SUSTAVU U praksi se često dogada da nekoliko tijela uzajamno djeluju jedno na drugo mnogo snažnije nego što na njih djeluju druga okolna tijela. Teorijsko razmatranje

Διαβάστε περισσότερα

KLASIƒNI NAUƒNI SPISI GEOMETRISKA ISPITIVANJA IZ TEORIJE PARALELNIH LINIJA. N. I. LOBAƒEVSKOG

KLASIƒNI NAUƒNI SPISI GEOMETRISKA ISPITIVANJA IZ TEORIJE PARALELNIH LINIJA. N. I. LOBAƒEVSKOG S R P S K K M I J N U K KLSIƒNI NUƒNI SPISI KNJIG III MTMTIƒKI INSTITUT KNJIG 3 GOMTRISK ISPITIVNJ IZ TORIJ PRLLNIH LINIJ O N. I. LOƒVSKOG Preveo RNISLV PTRONIJVI RUGO, PRO IRNO IZNJ O G R 1951 Na²ao sam

Διαβάστε περισσότερα

f[n] = f[n]z n = F (z). (9.2) n=0

f[n] = f[n]z n = F (z). (9.2) n=0 9. Z transformacija 9.. Z transformacija Z transformacija nia brojeva {f[n]} a koje vrijedi je Z [ f[n] ] = f[n] = 0, n < 0 9.) f[n] n = F ). 9.) Ovom transformacijom niu brojeva {f[n]} pridružuje se funkcija

Διαβάστε περισσότερα

Vizualizacija prostora Lobačevskog

Vizualizacija prostora Lobačevskog Univerzitet u Beogradu Matematički fakultet Master rad Vizualizacija prostora Lobačevskog Marijana Babić Beograd, 2010. godine MENTOR Dr. Srdan Vukmirović ČLANOVI KOMISIJE Dr. Srdan Vukmirović Dr. Predrag

Διαβάστε περισσότερα

Digitalni sistemi automatskog upravljanja

Digitalni sistemi automatskog upravljanja Digitalni sistemi automatskog upravljanja Upotreba digitalnih računara u ulozi kompenzatora i regulatora, u poslednje dve decenije naglo raste. To je posledica rasta njihovih performansi i pouzdanosti,

Διαβάστε περισσότερα

Društvo matematičara Srbije. Pripreme za Juniorske olimpijade školske 2007/2008. Matematička indukcija

Društvo matematičara Srbije. Pripreme za Juniorske olimpijade školske 2007/2008. Matematička indukcija Društvo matematičara Srbije Pripreme za Juiorske olimpijade školske 007/008 -Dord e Baralić Tel:063/706-706-6 e-mail:djolebar@ptt.yu Matematička idukcija Primer 1. Dokazati da je > za sve N. Ituitivo zamo

Διαβάστε περισσότερα

VJEROVATNOĆA I STATISTIKA ZBIRKA RIJEŠENIH ZADATAKA ==========================

VJEROVATNOĆA I STATISTIKA ZBIRKA RIJEŠENIH ZADATAKA ========================== VJEROVATNOĆA I STATISTIKA ZBIRKA RIJEŠENIH ZADATAKA ========================== M. JOVANOVIĆ M. MERKLE Z. MITROVIĆ Elektrotehnički fakultet Banja Luka ================================== ii Autori: dr Milan

Διαβάστε περισσότερα

Funkcije više varijabli

Funkcije više varijabli VJEŽBE IZ MATEMATIKE 2 Ivana Baranović Miroslav Jerković Lekcija 7 Pojam funkcije dviju varijabla, grafa i parcijalnih derivacija Poglavlje 1 Funkcije više varijabli 1.1 Domena Jedno od osnovnih pitanja

Διαβάστε περισσότερα

FUNKCIJE DVIJU VARIJABLI (ZADACI)

FUNKCIJE DVIJU VARIJABLI (ZADACI) FUNKCIJE DVIJU VARIJABLI (ZADACI) Rozarija Jak²i 5. travnja 03. UVOD U FUNKCIJE DVIJU VARIJABLI.. Domena funkcija dviju varijabli Jedno od osnovnih pitanja koje se moºe postaviti za realnu funkciju dvije

Διαβάστε περισσότερα

Predavanja iz mehanike u okviru predmeta Fizika 1 i 2

Predavanja iz mehanike u okviru predmeta Fizika 1 i 2 Predavanja iz mehanike u okviru predmeta Fizika 1 i 2 Saša Ilijić (UniZG/FER) 27. lipnja 2016. Sadržaj 1 Materija, prostor, vrijeme i fizikalne veličine 1 1.1 Tijela, čestice i gustoća mase.............................

Διαβάστε περισσότερα

ALEISTER CROWLEY LIBER DXXXVI ASTROLOGY (SA STUDIJAMA O NEPTUNU I URANU)! * " ) # - ( $ ' % & HRUMACHIS XI OAZA ORDO TEMPLI ORIENTIS BEOGRAD 2009

ALEISTER CROWLEY LIBER DXXXVI ASTROLOGY (SA STUDIJAMA O NEPTUNU I URANU)! *  ) # - ( $ ' % & HRUMACHIS XI OAZA ORDO TEMPLI ORIENTIS BEOGRAD 2009 ) KONX OM PAX ( ALEISTER CROWLEY LIBER DXXXVI ASTROLOGY (SA STUDIJAMA O NEPTUNU I URANU) *! " ) ( - # $ ' & % HRUMACHIS XI OAZA ORDO TEMPLI ORIENTIS BEOGRAD 2009 ASTROLOGY SADRŽAJ UVOD... 4 PRVI DEO -

Διαβάστε περισσότερα