OSNOVE MATEMATIČKE ANALIZE. Boris Guljaš. predavanja. Zagreb,

Save this PDF as:
 WORD  PNG  TXT  JPG

Μέγεθος: px
Εμφάνιση ξεκινά από τη σελίδα:

Download "OSNOVE MATEMATIČKE ANALIZE. Boris Guljaš. predavanja. Zagreb,"

Transcript

1 OSNOVE MATEMATIČKE ANALIZE Boris Guljaš predavanja Zagreb,

2 ii Posljednji ispravak: utorak, 18. travanj 2017.

3 Sadržaj 1 Skupovi N, Z, Q, R, C, R n Skupovi N, Z, Q, R Prikaz skupova Q i R na pravcu Aksiomi polja R, potpunost Aksiomi polja R Supremum i infimum skupa, potpunost Polje kompleksnih brojeva C Prostor R n Ekvipotentni skupovi, prebrojivost Nizovi u R i C Nizovi u R Niz i podniz Limes niza u R Operacije s konvergentnim nizovima Limes superior i limes inferior Cauchyjev niz Nizovi u C, limes niza u C Topologija prostora R n Otvoreni skupovi Zatvoreni skupovi Gomilište skupa Zatvarač skupa Rub skupa Nizovi Cauchyjev niz Banachov teorem o fiksnoj točci Kompaktni skupovi iii

4 iv SADRŽAJ 4 Limes funkcije i neprekidnost funkcije Operacije s neprekidnim funkcijama Uniformna neprekidnost Povezanost Slike kompaktnih i povezanih skupova Diferencijabilnost i derivacija Definicija derivacije Matrični zapis derivacija Neprekidnost diferencijabilnih funkcija Diferencijabilnost Lančano pravilo Teoremi srednje vrijednosti Parcijalne derivacije i Taylorov teorem Inverzna i implicitno zadana funkcija Riemannov integral Konstrukcija R-integrala u R Konstrukcija R-integrala u R n Volumen skupa i skupovi mjere nula Indeks 98

5 1 Skupovi N, Z, Q, R, C i R n 1.1 Skupovi N, Z, Q i R Skup prirodnih brojeva označavamo s N, a njegovi članovi su 1,2,3,..., tj. N = {1,2,3,...}. Na skupu N možemo usporedivati brojeve, tj. za svaka dva različita prirodna broja znamo koji je manji a koji je veći, tj. koji je prije kojega u prirodnom poretku. Za svaki prirodni broj znamo koji broj dolazi nakon njega, tj. tko mu je sljedbenik. Ako krenemo od prvog prirodnog broja, kojeg označavamo s 1, i od svakog broja predemo na njegovog sljedbenika, proći ćemo svim prirodnim brojevima. Sada smo upravo opisali svojstva koja čine Peanove 1 aksiome skupa N: 1. Svaki prirodni broj ima sljedbenika, tj. n N,!s(n) N i ako je s(n) = s(m) onda je n = m. 2. Postoji prvi element u skupu N i označavamo ga s 1, tj. 1 N. To je jedini element koji nije sljedbenik nekog prirodnog broja. 3. Vrijedi aksiom matematičke indukcije: Neka je S N takav da vrijedi: 1) 1 S, 2) n N, (n S) (s(n) S). Tada je S = N. Svaki skup za kojeg vrijede Peanovi aksiomi poistovjećujemo sa skupom prirodnih brojeva. Naravno, postoje različite realizacije skupa N. Naprimjer, jednumožemosagraditiodpraznogskupa: N = {,{ },{{ }},{{{ }}},...}, gdje je sljedbenik definiran sa s(a) = {a}, a N. 1 Giuseppe Peano (Cuneo [Piemonte], 27. kolovoz Turin, 20. travanj 1932.) talijanski matematičar 1

6 2 1. SKUPOVI N, Z, Q, R, C, R N Pomoću funkcije sljedbenik možemo na N definirati binarnu operaciju zbrajanja. Za n N stavimo s(n) = n+1. Sada stavimo n,m N, n+m = s(s(s(...s(n)...))) = s [m] (n). }{{} m Lako se provjeri da je ta operacija asocijativna ( n,m,k N),n+(m+k) = (n+m) + k, i komutativna ( n,m N),n+m = m + n. Osim operacije zbrajanja, na N možemo definirati relaciju strogog uredaja < tako da kažemo n N, n < s(n), tj. imamo 1 < 2 < 3 < < n < n+1 <. Takoder, odmah imamo i uredaj ako stavimo (n m) def ((n < m) (n = m)). Taj uredaj je linearan ili jednostavan, tj. za svaka dva različita prirodna broja jedan je manji od drugoga, tj. oni su usporedivi. Kažemo da je uredaj na skupu N dobar uredaj jer ima svojstvo da svaki neprazan podskup skupa N ima prvi (najmanji) element. Dakle, na N imamo zadanu algebarsku strukturu i uredaj. Pitanje je sada koliko nam je ta struktura korisna i dostatna. Već u prvim godinama školovanja iz matematike uči se kako razne probleme matematički formulirati i potom rješavati. Već najjednostavniji problemi vode na rješavanje jednadžbe oblika a+x = b, gdje su a,b N. Možemo li tu jednadžbu riješiti u skupu N za svaki izbor brojeva a,b N? Naravno, odgovor je negativan već za izbor a = b = 1. Naime, u skupu N ne postoji broj x sa svojstvom da je x+1 = 1. To slijedi iz 1. Peanovog aksioma. Kada bi takav broj postojao, onda je iz definicije zbrajanja jasno da bi vrijedilo n N, x+n = n. Što možemo sada učiniti? Uobičajen postupak kod rješavanja sličnih algebarskih problema je da proširimo (ako je moguće) skup tako da u tom većem skupu naša jednadžba ima rješenje. Dodajmo, dakle, skupu N element koji označavamo s 0 i stavimo ga ispred jedinice jer vrijedi 0+1 = 1, tj. 1 = s(0). To je tzv. neutralni element za zbrajanje ili nula, jer pri zbrajanju s 0 svi elementi ostaju nepromijenjeni. Odmah je jasno da niti u skupu {0} N nismo u mogućnosti riješiti našu jednadžbu za bilo koji izbor brojeva a,b {0} N. Naime, za bilo koji n N jednadžba n+x = 0 nema rješenje u {0} N.Takav x zovemo suprotnim element od n i označavamo s n. Dobro, dodajmo sada skupu suprotne elemente za sve n N i poredajmo ih u obratnom poretku od njihovih originala, tj. (n,m N) ((n < m) ( m < n)). Tako smo došli do skupa Z = {..., n,..., 2, 1,0,1,2,...,n,...} = N {0} N

7 1.1. SKUPOVI N, Z, Q, R 3 kojeg nazivamo skupom cijelih brojeva. Na čitav skup Z možemo takoder proširiti i operaciju zbrajanja. Za m, n N stavimo n + m = (n + m). Za m N,n N promatramo dva slučaja. Ako je (n m) k {0} N, n = m + k, pa stavljamo m + n = k, a u slučaju (m n) k {0} N, m = n+k, pa stavljamo m+n = k. Skup Z sa operacijom + je algebarska struktura sa svojstvima: 1. a,b,c Z, a+(b+c) = (a+b)+c (asocijativnost) Z, a Z, 0+a = a+0 = a (neutralni element). 3. a Z, a Z, a+ a = a+a = 0 (suprotni elementi). 4. a,b Z, a+b = b+a (komutativnost). Strukturu (Z,+) koja zadovoljava svojstva 1., 2. i 3. zovemo grupa, ako još vrijedi i svojstvo 4., zovemo je komutativna (Abelova 1 ) grupa. To je osnovna algebarska struktura u kojoj je uvijek rješiva jednadžba a+x = b. Na skupu N možemo definirati i drugu binarnu operaciju koju nazivamo množenje ako za n,m N stavimo n m = n+n+ +n }{{}. Tu operaciju m možemolakoproširitiinaskupzstavljajućiza n, m N, ( n) ( m) = n m, a za m N,n N, n ( m) = (n m). Lako se pokaže da je i ta operacija asocijativna, komutativna i u skupu Z postoji neutralni element za množenje 1, tj. n Z, n 1 = 1 n = n. Promatrajmo sada rješivost jednadžbe a x = b za a,b Z. Već za a = n ±1 i b = 1 ta jednadžba nema rješenje u Z. Broj x za koji vrijedi nx = 1 nazivamo recipročni element od n ili inverz od n za operaciju množenje i označavamo s n 1 = 1 n. Ako sada proširimo skup Z sa svim mogućim rješenjima jednadžbe nx = m, gdje je n N i m Z dobivamo skup Q = { m n ; n N, m Z} koji zovemo skupom racionalnih brojeva. Napominjemo da je prikaz racionalnog broja u obliku m jedinstven ako su brojevi m i n relativno prosti, n tj. nemaju zajedničkog djelitelja različitog od 1 ili 1. Operaciju množenje na skupu Q definiramo tako da za m n, m n Q, stavimo m n m n = mm nn Q. 1 Niels Henrik Abel (Nedstrand, 5. kolovoz Froland, 6. travanj 1829.)norveški matematičar

8 4 1. SKUPOVI N, Z, Q, R, C, R N Skup racionalnih brojeva bez nule, s operacijom množenja (Q, ) je takoder komutativna grupa. Nula nema recipročnog elementa, tj. s nulom nije moguće dijeliti. Operaciju zbrajanje je moguće proširiti sa skupa Z na skup Q na slijedeći način: m n, m Q, stavimo m n n + m = mn +m n Q. n nn Medutim, operacije zbrajanja i množenja su povezane svojstvom distributivnosti množenja prema zbrajanju, tj. n,m,k Q, n(m+k) = nm+nk. Struktura (Q, +, ) s gore navedenim svojstvima naziva se polje. Uredaj sa skupa Z možemo jednostavno proširiti na skup Q tako da m, m Q, stavimo m m mn m n. Ta relacija ima slijedeća n n n n svojstva: 1. a Q, (a a), (refleksivnost). 2. a,b Q, (a b) (b a) (a = b), (antisimetričnost). 3. a,b,c Q, (a b) (b c) (a c), (tranzitivnost). 4. a,b Q, (a b) (b a), (linearnost ili totalnost). Ako uredaj zadovoljava samo svojstva 1., 2. i 3. zovemo ga parcijalni uredaj. Primijetimo da je linearan ili totalan uredaj moguće zadati samo sa svojstvima 2., 3. i 4. zato što 1. slijedi iz 4. za a = b. Taj uredaj je u suglasju s operacijama zbrajanja i množenja. Vrijedi 1. a,b Q, (a b) ( c Q (a+c b+c)). 2. a,b Q, (a b) ( c 0 (ac bc)). 2. a,b Q, ((a 0) (b 0)) (ab 0) Prikaz skupova Q i R na pravcu Skup cijelih brojeva prikazujemo na pravcu tako da izaberemo čvrstu točku za ishodište i njoj pridružimo cijeli broj 0. Zatim izaberemo jediničnu dužinu i nanosimo ju uzastopno na desnu stranu za pozitivne i na lijevu stranu za negativne cijele brojeve, kao što je prikazano na slijedećoj slici

9 1.1. SKUPOVI N, Z, Q, R 5 Da bismo prikazali racionalni broj m n, 0 < m < n, na pravcu poslužimo se Talesovim teoremom o sličnim trokutima. Kao što se vidi na slici desno, prvo na pomoćnom pravcu nanesemo n jednakih dužina, a zatim odredimo traženi broj. Na taj način je jasno da je ravnalom i šestarom moguće na pravcu konstruirati svaki racionalan broj n 2 m n m 1 n Skup racionalnih brojeva Q je gust u sebi, tj. q 1,q 2 Q, q 1 < q 2, q Q, q 1 < q < q 2. Naravno, to je ispunjeno već za q = q 1 +q 2. Prirodno pitanje 2 je da li su na taj način dobivene sve točke na pravcu, tj. da li svaka točka na pravcu predstavlja neki racionalan broj. Konstruirajmo točku koja je od 0 udaljena za duljinu dijagonale kvadrata sa stranicama duljine 1. Iz Pitagorinog poučka slijedi da ta točka odgovara broju čiji kvadrat je jednak 2, tj. broju 2. Dokažimo da 2 Q. Metoda kojom dokazujemo tu tvrdnju vrlo je česta u dokazivanju različitih matematičkih tvrdnji. Jedini način da logički točnim zaključivanjem dobijemo neistinitu tvrdnju je da je polazna pretpostavka neistinita. Dakle, pretpostavimo da vrijedi 2 Q. Tada postoje relativno prosti brojevi m,n N (nemaju zajedničkih faktora različitih od 1) takvi da je m = 2, odnosno m2 = 2, a odatle dobijemo m 2 = 2n 2. Pošto je desna n n 2 strana posljednje jednakosti prirodan broj djeljiv s 2, tada je i m 2 djeljiv s 2. Tada je i m djeljiv s 2, tj. m = 2m 0 za neki m 0 N. Naime, kada bi bilo m = 2m 0 +1 slijedilo bi m 2 = 4m m Sada imamo 4m 2 0 = 2n 2, odnosno 2m 2 0 = n2. Odatle pak zaključujemo da je i n = 2n 0 za neki n 0 N. Dakle, m = 2m 0 i n = 2n 0, tj. dobili smo neistinu, odnosno kontradikciju s pretpostavkom da su m i n relativno prosti. Sada je jasno da sve točke na pravcu ne predstavljaju racionalne brojeve, već ima (puno više) točaka koje ne predstavljaju racionalne nego tzv. iracionalne brojeve. Sve te točke zajedno predstavljaju skup realnih brojeva 2

10 6 1. SKUPOVI N, Z, Q, R, C, R N koji označavamo s R. Skup R je moguće konstruirati algebarski i to na više načina. Te konstrukcije načinili su matematičari Weierstrass, 1 Dedekind 2 i Cantor Aksiomi polja R, potpunost U ovoj točki uvodimo aksiomatiku skupa realnih brojeva koja odreduje sva njegova svojstva s obzirom na algebarsku strukturu i uredaj na njemu Aksiomi polja R R je komutativna grupa s obzirom na operaciju zbrajanje + : R R R. A 1. Asocijativnost zbrajanja: x,y,z R, x+(y +z) = (x+y)+z. A 2. Postoji neutralni element 0 (nula):!0 R, x R 0+x = x+0 = x. A 3. Svaki element iz R ima inverz za zbrajanje (suprotni): x R,!( x) R, x+( x) = ( x)+x = 0. A 4. Komutativnost zbrajanja: x,y R, x+y = y +x. R\{0} je komutativna grupa s obzirom na množenje : R R R. A 5. Asocijativnost množenja: x,y,z R, x(yz) = (xy)z. 1 Karl Theodor Wilhelm Weierstrass (Ostenfelde, 31. listopad Berlin, 19. veljača 1897.) njemački matematičar 2 Julius Wilhelm Richard Dedekind (Braunschweig, 6. listopada Braunschweig, 12. veljače 12, 1916.) njemački matematičar 3 Georg Ferdinand Ludwig Philipp Cantor ( Saint Petersburg [Rusija], 3. ožujka Halle [Njemačka], 6.siječnja 1918) njemački matematičar

11 1.2. AKSIOMI POLJA R, POTPUNOST 7 A 6. Postoji jedinstven neutralni element 1 (jedinica):!1 R,1 0, x R 1 x = x 1 = x. A 7. Svaki element iz R\{0} ima inverz za množenje (recipročni): x R\{0},!x 1 = 1 x R, x1 x = 1 x x = 1. A 8. Komutativnost množenja: x,y R, xy = yx. A 9. distributivnost množenja prema zbrajanju: x,y,z R, x(y +z) = xy +xz. Uredenu trojku (R, +, ) nazivamo poljem. Uvjet 1 0 je zahtjev netrivijalnosti, jer bi u suprotnom bilo R = {0}. Primjer 1.1. Iz aksioma dokažimo neka poznata svojstva operacija zbrajanja i množenja je jedinstven neutralni element za zbrajanje i 1 je jedinstven neutralni broj za množenje. Rješenje: Kada bi postojao broj a R, a 0 sa svojstvo da x R a + x = x + a = x, imali bi a = a + 0 = 0, a to je kontradikcija. Analogno, kada bi postojao broj b R, b 1 sa svojstvo da x R bx = xb = x, imali bi b = b1 = Suprotni i recipročni brojevi su jedinstveni. Rješenje: Neka je a R i c R, c a njegov suprotni broj, tj. a+c = c + a = 0. Tada bi vrijedilo a = a+0 = a + (a+c) = ( a + a) + c = 0 + c = c, što je kontradikcija. Dokaz jedinstvenosti recipročnog broja je analogan. 3. Vrijedi x R, ( x) = x. Rješenje: Po definiciji suprotnog elementa je x+( ( x)) = ( ( x))+ ( x) = 0 i x+x = x+( x) = 0. Iz jedinstvenosti elementa s danim svojstvom za x, slijedi x = ( x).

12 8 1. SKUPOVI N, Z, Q, R, C, R N 4. Pokažimo da je 0 = 0. Rješenje: Za svaki x R vrijedi x+( 0) = x+0+( 0) = x+0 = x i 0+x = 0+0+x = 0+x = x, pa zbog jedinstvenosti nule vrijedi 0 = Za svako x R vrijedi x0 = 0x = 0. Rješenje: Vrijedi 0x = (0 + 0)x = 0x + 0x = 2 0x. Kad bi bilo 0x 0, onda bi taj element imao inverz, pa bi slijedilo 1 = 2, a odatle 0 = 1. To se protivi zahtjevu iz A6. 6. Vrijedi ( 1)( 1) = 1. Rješenje: Imamo( 1)( 1)+( 1) = ( 1)( 1)+( 1)1 = ( 1)(( 1)+ 1) = ( 1)0 = 0 i isto tako ( 1)+( 1)( 1) = 0. Odatle je ( 1)( 1) = ( 1) = Pokažimo (ab = 0) ((a = 0) (b = 0)). Rješenje: Neka vrijedi ab = 0. Ako je a 0 onda a ima recipročni element, pa je b = 1 b = a 1 ab = a 1 0 = 0. Analogno, ako je b 0, onda je a = 0. Obratna tvrdnja slijedi iz 5. Na skupu R je zadan linearan (totalan) uredaj. A 10. Linearnost uredaja: x,y R, (x y) (y x). A 11. Antisimetričnost uredaja: x,y R, ((x y) (y x)) (x = y). A 12. Tranzitivnost uredaja: x,y,z R, ((x y) (y z)) (x z). Uredaj je u skladu s operacijama zbrajanja i množenja. A 13. Uskladenost zbrajanja: (x y) ( z, (x+z y +z)).

13 1.2. AKSIOMI POLJA R, POTPUNOST 9 A 14. Uskladenost množenja: ((x 0) (y 0)) (xy 0). (R,+,, ) je totalno uredeno polje. Primjer 1.2. Vrijedi monotonost množenja: ((x y) (z 0)) (xz yz). Rješenje: Imamo x y y x 0 (y x)z 0 yz xz 0 xz yz. Primjer 1.3. (Q,+,, ) je uredeno polje. Zadatak 1.1. Utvrdite koje aksiome od A1 do A14 zadovoljavaju skupovi N i Z s obzirom na operacije i uredaj na njima. Često koristimo i strogi uredaj <. On se definira tako da vrijedi x < y ako je x y i x y. Takoder, podrazumjevamo da x y znači y x i analogno x > y znači y < x. Jasno je da u totalno uredenom polju za svaka dva x,y vrijedi točno jedna od relacija x < y, x = y, x > y. U radu sa skupom realnih brojeva važnu ulogu igra funkcija koju zovemo apsolutna vrijednost realnog broja. Ona se definirana sa: x ;x > 0 x = 0 ;x = 0, (x R). (1.1) x ;x < 0 Iz definicije funkcije za svaki a R slijedi nejednakost y x a a a. Često je potrebno provjeriti nejednakost x ε, gdje je ε 0 realan broj. Ta nejednakost je ekvivalentna s dvije nejednakosti ε x ε. Za apsolutnu vrijednost imamo slijedeće tvrdnje. Propozicija 1.1. Vrijedi (i) a 0 a R, (ii) a = 0 a = 0, (iii) a b = a b a,b R, (iv) a+b a + b a,b R, (v) a b a b a,b R. (1.2)

14 10 1. SKUPOVI N, Z, Q, R, C, R N Dokaz: Ad (iii): Gledamo četiri slučaja: i) a 0,b 0, ii) a 0,b 0, iii) a 0,b 0, iv) a 0,b 0. U slučaju i) je a = a, b = b pa je a b = ab = ab. U slučaju ii) je ab 0 pa je ab = (ab) = a( b) = a b, itd. Ad (iv): Iz nejednakosti zbrajanjem dobijemo što daje (iv). Ad (v): Vrijedi a a a b b b ( a + b ) a+b a + b a = (a b)+b a b + b a b a b. Zamjenom a sa b dobijemo Dakle, b = (b a)+a b a + a = a b + a b a a b. odakle slijedi nejednakost (v). a b a b a b, Zadatak 1.2. Nejednakost (1.2 (iv)) možemo poopćiti na sumu od konačno realnih brojeva a 1,...,a n R: n n a k a k. k=1 k=1 Dokazati prethodnu nejednakost matematičkom indukcijom. Definiramo funkciju udaljenosti izmedu realnih brojeva d : R R R sa d(a,b) = a b, a,b R. Ta funkcija ima slijedeća svojstva. Propozicija 1.2. Vrijedi (i) d(a,b) 0 a R, (ii) d(a,b) = 0 a = b, (iii) d(a,b) = d(b,a) a,b R, (iv) d(a,b) d(a,c)+d(c,b) a,b,c R. (1.3)

15 1.2. AKSIOMI POLJA R, POTPUNOST Supremum i infimum skupa, potpunost Definicija 1.1. Kažemo da je S R, S, omeden odozgo u R, ako postoji broj M R takav da vrijedi x S, x M. Broj M zovemo gornja meda ili majoranta skupa S. Kažemo da je S R, S, omeden odozdo u R, ako postoji broj m R takav da vrijedi x S, m x. Broj m zovemo donja meda ili minoranta skupa S. Skup S R, S, je omeden u R, ako je omeden odozdo i odozgo u R. Jasno, ako S ima majorantu, onda on ima beskonačno mnogo majoranti. Naime, svaki veći broj je takoder majoranta. U tom svjetlu ima smisla slijedeća definicija. Definicija 1.2. Broj L R koji je najmanja majoranta nepraznog odozgo omedenog skupa S R nazivamo supremum skupa S i pišemo L = sups. L = sup S je karakteriziran slijedećim svojstvima: (i.) x S, x L. (ii.) a R, a < L, x S, a < x. Često je praktično uvjet (ii.) pisati u obliku: (ii.) ε > 0, x S, L ε < x. Supremumkojijeuskupunazivamomaksimum, tj. akojel = sups S onda je L = maxs. Sada smo u mogućnosti zadati posljednji aksiom skupa R. A 15. Aksiom potpunosti: Svaki neprazan odozgo omeden podskup S R ima supremum u R. Uredeno polje koje zadovoljava i A 15. zovemo uredeno potpuno polje. Dakle (R,+,, ) je uredeno potpuno polje. Teorem 1.1 (Arhimedov aksiom). U skupu R vrijedi tvrdnja: a,b R, a > 0,b > 0, n N, na > b.

16 12 1. SKUPOVI N, Z, Q, R, C, R N Dokaz: Pretpostavimo da tvrdnja teorema nije istinita, tj. neka vrijedi: a,b R, a > 0,b > 0, n N, na b. To znači da je skup A = {na;n N} odozgo ograničen skup u R. Sada po A15. postoji c = supa, tj. n, na c i ε > 0, n N, c ε < na. Sada za ε = a > 0 dobijemo c a < na, odnosno c < (n+1)a A, što je kontradikcija s činjenicom da je c gornja meda od A. Zadatak 1.3. Pokažite bez upotrebe A 15. da Arhimedov aksiom vrijedi u skupu Q. Rješenje: Dovoljno je pokazati da k,m N, n N, nk > m. U suprotnom bismo imali k,m N, n N, nk m. Tada za n = m imamo mk m k = 1. No tada bi vrijedilo n N, n m, što nije istina već za n = m+1. Sada za svaki q = m k,q = m Q, m,k,m,k N, postoji k n N takav da je nmk > m k, odnosno nq > q. Zadatak 1.4. Utvrdite da li postoji i ako postoji odredite supremum skupa S = { n ;n N}. n+1 Rješenje: Skup S je odozgo ograničen s 1, tj. n N, 1. Pokažimo n+1 da je 1 = sups. Uzmimo bilo koji ε > 0. Trebamo naći n N tako da vrijedi 1 ε < n (1 ε)(n+1) < n nε+1 ε < 0 1 < (n+1)ε. n+1 Iz Arhimedovog aksioma slijedi postojanje m N, mε > 1. Uzmimo sada n = m 1 i imamo tvrdnju. n Primjer 1.4. Polje Q nije potpuno. Rješenje: Neka je S = {q Q; 1 < q, q 2 < 2}. Očito je S odozgo omeden s 2 Q. Skup S nema maksimalan element. Naime, za bilo koji q S po Arhimedovom aksiomu za brojeve 2 q 2 > 0 i 2q + 1 > 0 postoji n N tako da je n(2 q 2 ) > 2q +1. Tada je n 2 (2 q 2 ) > n(2q +1) = 2nq +n 2nq +1 (q + 1 n )2 < 2. Dakle, postoji q = q + 1 n S, q > q. Pokažimo da vrijedi: a Q, a > 0, je majoranta od S a 2 > 2. Neka je a Q, a > 0, majoranta od S. Tada je a 2 2 ( 2 Q). Kada bi bilo a 2 < 2, onda bi a bio maksimum od S, a takvog nema. Dakle, mora

17 1.2. AKSIOMI POLJA R, POTPUNOST 13 biti a 2 > 2. Obratno, ako je 0 < a i a 2 > 2, onda za svaki q S imamo q 2 < 2 < a 2 q < a, tj. a je majoranta od S. Pokažimo da ne postoji najmanja majoranta skupa S u Q. Neka je a bilo koja majoranta skupa S. Tada po Arhimedovom aksiomu za brojeve a 2 2 > 0 i 2a > 0 postoji n N takav da vrijedi n(a 2 2) > 2a. Odatle je 2a n < a2 2 < a 2 2+ a = a 1 Q, n a < a. ( 1 n ) 2 2 < ( a 1 n) 2. Dakle, postoji majoranta Zadatak 1.5. Dokažite da je Q gust u R, tj. ε > 0, x R, x ε,x+ε Q. Rješenje: U suprotnom slučaju bi vrijedilo ε > 0, x R, q Q, (q x ε) (x + ε q). Neka je q 1 x ε i x + ε q 2. Uzmimo n N tako da vrijedi 2nε > q 2 q 1 i odredimo α k = q 1 + k(q n 2 q 1 ) Q (k = 0,1,...,n 1,n). Neka je 1 k 0 < n najveći od indeksa za koje je α k x ε. Zbog x + ε α k0 +1 vrijedi q 2 q 1 = α n k0 +1 α k0 2ε, što je kontradikcija s izborom broja n. Definicija 1.3. Broj l R koji je najveća minoranta nepraznog odozdo omedenog skupa S R nazivamo infimum skupa S i pišemo l = infs. l = inf S je karakteriziran slijedećim svojstvima: (i.) x S, l x. (ii.) a R, a > l, x S, x < a. (ii.) ε > 0, x S, x < l+ε. Infimum koji je u skupu nazivamo minimum, tj. ako je l = infs S onda je l = mins. Teorem 1.2. Neka je S R, S, odozdo ograničen skup. Tada postoji l = infs R. Dokaz: Neka je S = { x; x S}. Skup S je odozdo omeden u R, tj. postoji m R tako da vrijedi x S, m x. Tada je x S, x m, tj. skup S je odozgo omeden u R. Prema A 15. postoji L = sups R, tj. x S, x L i ε > 0, x S, L ε < x. To možemo napisati i na slijedeći način: x S, L x i ε > 0, x S, x < L+ε. To kazuje da je l = L = infs, tj. postoji infimum skupa S.

18 14 1. SKUPOVI N, Z, Q, R, C, R N Zadatak 1.6. Neka je A B R i B ograničen skup. Tada je supa supb i infa infb. Rješenje: Svaka majoranta skupa B ujedno je i majoranta skupa A. Tako je i supb majoranta za A. Pošto je supremum od A najmanja majoranta skupa A, to vrijedi supa supb. Analogno, svaka minoranta skupa B ujedno je i minoranta skupa A, pa je infimum od B minoranta za A. Odatle za infimum skupa a kao najveću minorantu od A vrijedi infa infb. Zadatak 1.7. Neka su A,B R odozgo ograničeni neprazni skupovi. Tada je skup A+B = {x+y ; x A,y B} odozgo ograničen i vrijedi sup(a+ B) = supa+supb. Rješenje: Zbog x supa, x A, i y supb, y B, vrijedi x +y supa + supb, x A, y B, tj. supa + supb je gornja meda skupa A+B. Neka je ε > 0 odabran po volji. Postoje x A i y B takvi da je supa ε 2 < x i supb ε 2 < y. Tada je x + y > supa ε 2 + B ε 2 = supa+supb ε, tj. supa+supb ε nije gornja meda skupa A+B. Zadatak 1.8. Neka su A, B 0, + odozgo ograničeni neprazni skupovi. Tada je skup AB = {xy ; x A,y B} odozgo ograničen i vrijedi sup(ab) = supasupb. Rješenje: Zbog x supa, x A, i y supb, y B, vrijedi xy supasupb, x A, y B, tj. supasupb je gornja meda skupa AB. Neka je 0 < ε < (supa+supb)2 odabran po volji i neka je 0 < ε 4 0 < supa+supb 2 (supa+supb) 2 4 ε. Postojex Aiy B takvidajesupa ε 0 < x i supb ε 0 < y. Tada je xy > (supa ε 0 )(supb ε 0 ) = ε 2 0 (supa+ supb)ε 0 +supasupb > supasupb ε. Dakle, supasupb ε nije gornja meda. Zato što je ε > 0 odabran po volji, vrijedi sup(ab) = supasupb. Aksiom A 15. karakterizira svojstvo potpunosti koje razlikuje polje R od polja Q. Slijedeći teorem opisuje to svojstvo na prihvatljiviji način. Teorem 1.3. (Cantorov aksiom) Neka za svaki n N imamo segmente [a n,b n ] R takve da vrijedi [a n+1,b n+1 ] [a n,b n ], n N. Tada postoji x R takav da je x [a n,b n ], n N. Dokaz: Označimo s A = {a n ;n N} i B = {b n ;n N}. Skupovi A i B su ograničeni (odozdo s a 1 i odozgo s b 1 ) pa postoje supa i infb.

19 1.3. POLJE KOMPLEKSNIH BROJEVA C 15 Želimo pokazati da vrijedi [supa,infb] [a n,b n ], n N. Za sve n N očigledno vrijedi a n b n, a n a n+1 i b n+1 b n. Dokažimo da vrijedi n,m N, a n b m. Ako je n = m onda je to jasno. Ako je n < m, onda n < n + 1 < < m 1 < m povlači a n a m b m, tj. a n b m. analogno vrijedi za m < n. Odatle zaključujemo n N je a n donja meda za skup B, dakle, n N, a n infb. Sada je infb gornja meda za skup A, pa vrijedi supa infb. Napomena 1.1. Druga moguća aksiomatika polja R se dobije ako aksiom A 15. zamijenimo s Arhimedovim aksiomom (teorem 1.1) i Cantorovim aksiomom (teorem 1.3). 1.3 Polje kompleksnih brojeva C Neka je R R Kartezijev produkt skupa R sa samim sobom. R R je skup svih uredenih parova (a,b) gdje su a,b R. Sada na R R definiramo operacije zbrajanja i množenja. Neka je : (R R) (R R) (R R) operacija zbrajanja definiran s (a,b),(c,d) R R, (a,b) (c,d) = (a+c,b+d), (1.4) i neka je : (R R) (R R) (R R) operacija množenja definiran s (a,b),(c,d) R R, (a,b) (c,d) = (ac bd,ad+bc). (1.5) U daljnjem tekstu ćemo umjesto oznaka i koristiti iste oznake kao i za operacije u R, tj. + i, s tim da je uvijek jasno kada su operacije s parovima realnih brojeva ili sa samim realnim brojevima. Skup R R snabdjeven operacijom zbrajanja (1.4) i množenja (1.5) zovemo skup kompleksnih brojeva i označavamo s C. Teorem 1.4. Skup kompleksnih brojeva C je polje. Dokaz: Pokažimo da za skup C i operacije zbrajanja (1.4) i množenja (1.5) vrijede aksiomi A 1. do A 9. Aksiomi A 1. i A 4. slijede direktno iz istih aksioma za R i definicije operacije zbrajanja. Neutralni element za zbrajanje je par (0,0), tj. (0,0)+(a,b) = (0+a,0+b) = (a+0,b+0) = (a,b). Za bilo koji par (a,b) suprotni par (a,b) = ( a, b). Vrijedi (a,b) + ( a, b) = (a+( a),b+( b)) = (0,0) i ( a, b)+(a,b) = ( a+a, b+b) = (0,0). Asocijativnost i komutativnost množenja i distributivnost množenja na zbrajanje slijede direktnim računom iz asocijativnosti i komutativnost množenja

20 16 1. SKUPOVI N, Z, Q, R, C, R N i zbrajanja na R, te distributivnosti množenja na zbrajanje u R. Jedinica ili neutralni element za množenje je par (1,0), tj. za svaki par (a,b) imamo (a,b)(1,0) = (a1 b0,a0+b1) = (a,b)i(1,0)(a,b) = (1a 0b,1b+0a) = (a,b). Za svaki (a,b) (0,0), tj. a 2 +b 2 0, definiramo ( ) a (a,b) 1 b = a 2 +b 2,. a 2 +b 2 ( ) ( a b aa b( b) Vrijedi (a, b) a 2 +b 2, =, a( b)+ba ) = (1,0). a 2 +b 2 a 2 +b 2 a 2 +b 2 Na C možemo definirati uredaj ((a,b) (c,d)) def = (a c) (b d). Taj uredaj je samo parcijalni uredaj, jer npr. (1, 0) i(0, 1) nisu usporedivi. Uočimo podskup R = {(x,0); x R} C. Taj skup je zatvoren na operacijezbrajanjaimnoženja, tj. (a,0)+(b,0) = (a+b,0)i(a,0)(b,0) = (ab,0). U skupu R vrijede aksiomi A 1. do A 9. Štoviše, restrikcija relacija parcijalnog uredaja na C daje na R linearan uredaj koji je u skladu s operacijama zbrajanja i množenja. Tako je R uredeno potpuno polje, dakle, možemo ga izjednačiti s R. U tom smislu pišemo (0,0) = 0, (1,0) = 1 i općenito (a,0) = a. Kompleksan broj (0, 1) zovemo imaginarna jedinica i označavamo ga s i = (0,1). Takozasvakikompleksanbrojvrijedi(a,b) = (a,0)+(b,0)(0,1)pa pišemo(a,b) = a+bi. Takovrijedii 2 = (0,1)(0,1) = ( 1,0) = (1,0) = 1, pa se operacije s kompleksnim brojevima svode na operacije s binomima. Ako je z = a+bi C, onda je a = Rez realni dio i b = Imz imaginarni dio od z. Zakomleksni brojz = a+bidefiniramo njegovkonjugirani brojz = a bi. Realni broj z = a 2 +b 2 = zz zovemo modul kompleksnog broja z. Vrijedi Rez = a a 2 +b 2 = z i Imz = b a 2 +b 2 = z. Za z,v C vrijedi z +v = z + v, zv = zv i zv = z v. Takoder, za modul vrijedi nejednakost trokuta Vrijedi z +v z + v, z,v C. (1.6) z +v 2 = (z +v)(z +v) = z 2 + v 2 +zv +zv = z 2 + v 2 +2Re(zv) z 2 + v 2 +2 Re(zv) z 2 + v 2 +2 zv = ( z + v ) 2. Odatle zbog rasta funkcije na R + slijedi (1.6).

21 1.4. PROSTOR R N Prostor R n Skup R n = {(α 1,...,α n );α 1,...,α n R} je n-dimenzionalni realni vektorski prostor sa operacijama definiranim po komponentama, tj. za bilo koje elemente x = (α 1,...,α n ),y = (β 1,...,β n ) R n i λ,µ R je λx + µy = (λα 1 +µβ 1,...,λα n +µβ n ) R n. Na R n definiramo skalarni produkt ( ) : R n R n R tako da za bilo koje x = (α 1,...,α n ),y = (β 1,...,β n ) R n stavimo (x y) = n α k β k. (1.7) k=1 Zadatak 1.9. Pokažite da vrijedi (i) (x x) 0 x R n, (ii) (x x) = 0 x = 0 = (0,...,0), (iii) (x+y z) = (x z)+(y z) x,y,z R n, (iv) (αx y) = α(x y) x,y R n, α R, (v) (x y) = (y x) x,y R n. (1.8) Skalarni produkt inducira normu x = (x x), x R n. U slučaju skalarnog produkta (1.7), za x = (α 1,...,α n ) imamo x 2 = ( n k=1 α 2 k )1 2. (1.9) Zadatak Pokažite da za normu inducirani sa skalarnim produktom vrijedi (i) x 2 0 x R n, (ii) x 2 = 0 x = 0, (iii) αx 2 = α x 2 x R n, α R, (iv) x+y 2 x 2 + y 2 x,y R n. (1.10) Norma inducira metriku d(x,y) = x y, x,y R n. Metrika d 2 inducirana normom (1.9) za x = (α 1,...,α n ),y = (β 1,...,β n ) R n je oblika ( n )1 2 d 2 (x,y) = x y 2 = (α k β k ) 2. (1.11) k=1

22 18 1. SKUPOVI N, Z, Q, R, C, R N Zadatak Pokažite da za metriku induciranu normom vrijedi (i) d 2 (x,y) 0 x,y R n, (ii) d 2 (x,y) = 0 x = y, (iii) d 2 (x,y) = d 2 (y,x) x,y R n, (iv) d 2 (x,y) d 2 (x,z)+d 2 (z,y) x,y,z R n. (1.12) Zadatak Neka je R n+m = R n R m i neka je svaki od prostora snabdjeven normom definiranom s (1.9). Pokažite da je tada (x,y) = x 2 + y 2, x R n i y R m. Takoder je (x,y) max{ x, y }. 1.5 Ekvipotentni skupovi, prebrojivost Ako imamo dva skupa A i B s konačnim brojem elemenata, teorijski je lako ustanoviti imaju li oni jednak broj elemenata. Naime, provodimo slijedeći postupak: uzmimo element skupa A i element skupa B, sparimo ih. Nastavimo li tako sparivati nesparene elemente skupa A s nesparenim elementima skupa B, nakon konačno koraka doći ćemo do jedne od slijedećih situacija: 1. Niti u skupu A, niti u skupu B nema nesparenih elemenata. 2. U skupu B nema nesparenih elemenata. 3. U skupu A nema nesparenih elemenata. U slučaju 1. konstruirali smo obostrano jednoznačno preslikavanje sa skupa A na skup B (bijekciju) i jasno je da skupovi A i B imaju jednak broj elemenata. U slučaju 2. konstruirali smo injekciju sa skupa B u skup A i jasno je da skup A ima više elemenata od skupa B. U slučaju 3. konstruirali smo injekciju sa skupa A u skup B i jasno je da skup B ima više elemenata odskupa A. Ovo je motivacija za slijedeću definiciju i u slučaju kada skupovi nemaju konačan broj elemenata. Definicija 1.4. Za skupove A i B kažemo da imaju jednak broj elemenata, tj. da su jednakobrojni ili ekvipotentni ako postoji bijekcija f : A B. Tadajoškažemo da AiB imajujednakkardinalni broj ipišemo k(a) = k(b) ili A B. Ako postoji injekcija f : A B onda kažemo da A ima manje ili jednako elemenata od B, tj. k(a) k(b). Zadatak Pokažite da je ekvipotentnost relacija ekvivalencije, tj. da vrijedi

23 1.5. EKVIPOTENTNI SKUPOVI, PREBROJIVOST 19 (i) A A, (ii) (A B) (B A), (iii) (A B) (B C) (A C). Rješenje: (i) Identiteta i A : A A je bijekcija, (ii) f : A B bijekcija (f 1 : B A) bijekcija, (iii) f : A B g : B C bijekcije g f : A C je bijekcija. Slijedeći teorem bitno olakšava utvrdivanje ekvipotentnosti skupova. Teorem 1.5 (Cantor-Bernstein 1 ). Ako postoje injekcije f : A B i g : B A, onda je A B. Dokaz: Prema pretpostavci teorema postoje bijekcije f : A f(a) B i g : B g(b) A. Želimo pokazati da postoji bijekcija h : A B. Prvo pokažimo da postoji T A takav da je A \ T = g(b \ f(t)). Definirajmo funkciju k : P(A) P(A) tako da za X A vrijedi k(x) = A\g(B \ f(x)). Za funkciju k i bilo koja dva podskupa X,Y A vrijedi (X Y) (k(x) k(y)). Naime, (X Y) (f(x) f(y)) (B \ f(x) B \ f(y)) (g(b \ f(x)) g(b \ f(y))) (k(x) = A\g(B \f(x)) A\g(B \f(y)) = k(y)). Neka je F = {S A S k(s)} familija podskupova od A. Jasno, F jer je k( ). Neka je T unija svih elemenata familije F. Pokažimo da je T A fiksna točka preslikavanja k, tj. k(t) = T. Za svaki S F vrijedi S k(s) i S T, a odatle je k(s) k(t), što daje S k(t). Tada je i T k(t), tj. T F. Odatle imamo k(t) k(k(t)), pa je i k(t) F. To povlači k(t) T, iz čega slijedi k(t) = T, odnosno T = A\g(B\f(T)) ili A\T = g(b \f(t)). Sada konstruiramo funkciju h : A B tako da je { f(x) za x T h(x) = g 1 (x) za x A\T. Funkcija h je tražena bijekcija. Dakle, A B. 1 Sergej Natanovič Bernstein (Odessa, 5. ožujak Moskva, 26. listopad 1968.) ukrajinski matematičar

24 20 1. SKUPOVI N, Z, Q, R, C, R N Napomena 1.2. Primijetimo da prethodni teorem govori o antisimetričnosti uredaja medu kardinalnim brojevima, odnosno ((k(a) k(b)) (k(b) k(a))) (k(a) = k(b)). Definicija 1.5. Kažemo da je beskonačan skup S prebrojiv ako je ekvipotentan skupu prirodnih brojeva N. U suprotnom slučaju kažemo da je taj skup neprebrojiv. Zadatak Pokažite da vrijedi 1. N 2N. 2. N 2N N Z. 4. a,b,c,d R, a < b, c < d, je a,b c,d i [a,b] [c,d]. 5. a,b R, a < b, je [a,b] a,b. 6. a,b R, a < b, je R a,b. 7. N N N. Rješenje: 1. Preslikavanje n 2n, n N, je bijekcija. 2. Preslikavanje n 2n+1, n N, je bijekcija. 3. Preslikavanje f : N Z definirano s f(1) = 0 i f(2n) = n, f(2n+1) = n, n N je bijekcija. 4. f : a,b c,d definirano s f(x) = d c (x a)+c je bijekcija. b a 5. Identiteta je injekcija s a,b u [a,b]. Po 4. postoji bijekcija s [a,b] na bilo koji segment u a,b, npr. na [ 3a+b, a+3b ]. Tada je to injekcija s 4 4 [a,b] u a,b. Sada po teoremu 1.5 slijedi tvrdnja. 6. Tg 1 : R a,b je bijekcija.

25 1.5. EKVIPOTENTNI SKUPOVI, PREBROJIVOST Konstruiramo preslikavanje f : N N N kako je grafički prikazano na slici desno. Svakom uredenom paru prirodnih brojeva jednoznačno je odreden poredak na putanji označenoj na slici. Funkcija f je definirana formulom: f((m,n)) = ( ) m+n 1 +n; m+n 1 neparan 2 ( ) m+n 1 +m; m+n 1 paran 2 Propozicija 1.3. Skup racionalnih brojeva Q je prebrojiv. n m Dokaz: Skup Q = { m ; n N, m Z,su relativno prosti}, pa postoji n injekcija sa Q u N N. Nadalje, komponiramo tu injekciju s bijekcijom sa N N na N iz zadatka i dobijemo injekciju s Q u N. S duge strane identiteta je injekcija s N u Q, pa po teoremu 1.5. imamo Q N. Propozicija 1.4. Neprazan podskup prebrojivog skupa je konačan ili prebrojiv. Dokaz: Neka je A N, f : A N bijekcija, i B A. Ako je B konačan onda je tvrdnja očita. Ako B nije konačan, onda je identiteta i : B A, i(x) = x, x B, injekcija s B u A. Tada je f i : B N injekcija. Konstruirajmo injekciju g : N B na slijedeći način: Uzmimo bilo koji b B i stavimo g(1) = b. Pretpostavimo dasmoza neki n N definirali g(k) = b k B, 1 k n, gdje su svi b 1,...,b n različiti. Pošto skup B nije konačan, to postoji b n+1 B takav da je b n+1 b k, 1 k n, pa stavimo g(n+1) = b n+1. Takvim postupkom definiramo g(n), n N, a funkcija g je po konstrukciji injekcija. Po teoremu 1.5. slijedi B N. Teorem 1.6. Neka su a,b R, a < b. Segment [a,b] R je neprebrojiv skup. Dokaz: Kada bi vrijedilo suprotno, tj. da je [a, b] prebrojiv, postojala bi bijekcija f : N [a,b] takva da je [a,b] = R(f) = {f(n);n N}. Stavimo a 1 = a,b 1 = b. Ako je f(1) a 1+b 1 stavimo a 2 2 = a 1+3b 1 i b 4 2 = b 1, a u slučaju f(1) a 1+b 1 stavimo a 2 2 = a 1 i b 2 = 3a 1+b 1. U oba slučaja vrijedi 4 f(1) [a 2,b 2 ] i [a 2,b 2 ] [a 1,b 1 ]. Na isti način, zamjenom a 1 a 2 i b 1 b 2, nademo f(2) itd. Na taj način dobivamo segmente [a n,b n ], n N, sa svojstvom [a n,b n ] [a n+1,b n+1 ] i f(n) [a n+1,b n+1 ], n N. Po teoremu 1.3. o

26 22 1. SKUPOVI N, Z, Q, R, C, R N potpunosti skupa R postoji x [a,b] tako da je x [a n,b n ], n N. Zbog pretpostavke o bijektivnosti funkcije f : N [a,b], postoji m N tako da je x = f(m). No, po konstrukciji vrijedi f(m) [a m+1,b m+1 ], što je kontradikcija s izborom točke x. Korolar 1.1. Skup realnih brojeva R je neprebrojiv. Dokaz: Kada bi R bio prebrojiv, tada bi po propoziciji 1.4. i segment [a,b] R bio prebrojiv, a to se kosi s tvrdnjom teorema 1.6.

27 2 Nizovi u R i C 2.1 Nizovi u R Niz i podniz Funkciju a : N S zovemo niz u S. U ovom slučaju odstupamo od uobičajenog načina označavanja funkcijskih vrijednosti, pa za n N pišemo a(n) = a n inazivamo n-timčlanomniza. Uobičajena oznakazanizje(a n ) n N ili (a n ) n ili samo (a n ). Kodomena niza može biti bilo koji neprazan skup. Nas će najviše zanimati slučajevi kada je taj skup R, C, ili skup realnih ili kompleksnih funkcija. Kao i kod drugih funkcija, monotonost je važno svojstvo koje niz može zadovoljavati. Za to je neophodno da je niz u skupu na kojem je definiran uredaj. Definicija 2.1. Neka je (a n ) n u R. Niz (a n ) n je rastući ako n N, a n a n+1. Niz (a n ) n je strogo rastući ako n N, a n < a n+1. Niz (a n ) n je padajući ako n N, a n a n+1. Niz (a n ) n je strogo padajući ako n N, a n > a n+1. Pokažimo da je ta definicija, iako se čini slabijom, ekvivalentna s definicijom monotonosti niz kao funkcije. Naime, niza kao funkcija je rastući ako vrijedi: n,m N, (n < m) (a n a m ). Jasno je da iz toga slijedi da je niz rastući u smislu definicije 2.1. Dokažimo da vrijedi obrat. Neka su n,m N takvi da je n < m. Tada je n < n+1 < < m 1 < m pa iz definicije 2.1. slijedi a n a n+1 a m 1 a m, tj. a n a m. Definicija 2.2. Za niz b : N S kažemo da je podniz niza a : N S, ako postoji strogo rastući niz p : N N u N takav da je b = a p. 23

28 24 2. NIZOVI U R I C U oznakama (b n ) n i (a n ) n za nizove pisali bismo b n = b(n) = (a p)(n) = a[p(n)] = a p(n) = a pn. Važno je uočiti da podniz nekog niza dobijemo tako da izbacimo neke članove polaznog niza, a preostali članovi zadržavaju prijašnji medusobni poredak. Zadatak 2.1. Neka je (p n ) n strogo rastući niz u N. Tada vrijedi n N, n p n. Rješenje: Dokažimo tvrdnju matematičkom indukcijom. Jasno je da vrijedi 1 p 1 tako da imamo bazuindukcije. Pretpostavimo da za n N vrijedi n p n. Tad je p n+1 > p n n, tj. p n+1 > n, pa mora biti p n+1 n Limes niza u R Intuitivno poimanje konvergencije ili teženja članova niza (a n ) n u R k nekom brojua R sastoji seutomeda je puno članovaniza povolji blizu brojua, a samo malen broj članova daleko. U situaciji kada radimo s beskonačnim (prebrojivim) skupom, onda je prihvatljivo pod puno shvaćati beskonačno mnogo članova, a pod malo samo konačno njih. U tom smislu fraza gotovo svi članovi znači svi članovi osim eventualno njih konačno mnogo. Dakle, možemo reći da niz (a n ) n konvergira ili teži broju a ako su gotovo svi članovi po volji blizu broju a. Prethodna definicija se realizira u skupu R tako da blizinu realnih brojeva mjerimo pomoću razdaljinske funkcije d(x,y) = x y. Ako je zadan ε > 0, onda brojevi x koji su od a udaljeni za manje od ε zadovoljavaju x a < ε, tj. oni se nalaze u intervalu a ε,a + ε. Pojam konvergencije u R ima slijedeći oblik: Definicija 2.3. Nizrealnihbrojeva(a n ) n konvergirailitežikrealnombroju a R ako svaki otvoreni interval polumjera ε oko točke a sadrži gotovo sve članove niza, tj. ( ε > 0),( n ε N),( n N),((n > n ε ) ( a n a < ε)). (2.1) Tada a zovemo granična vrijednost ili limes niza (a n ) n i pišemo a = lim n a n ili a = lim n a n. a Ε a a Ε a 1 a 4 a 6 a 5 a 3 a 2

29 2.1. NIZOVI U R 25 Ako niz ne konvergira onda kažemo da on divergira. Provjeravanje da li definicija 2.3 vrijedi za neki konkretan niz i konkretan limessastoji seutomedasezapovoljizadani ε > 0pronadeilibaremdokaže postojanje prirodnog broja n ε takvog da svi članovi s indeksima većim od n ε leže u intervalu a ε,a+ε. Teorem Konvergentan niz u R ima samo jednu graničnu vrijednost. 2. Konvergentan niz u R je ograničen. Dokaz: 1. Pretpostavimo da konvergentan niz (a n ) n ima dvije granične vrijednosti a,b R, a b. Tada bi za ε = a b > 0 zbog (2.1) postojali n a,n b N takvi da vrijedi (n > n a ) ( a n a < ε 2 ) i (n > n b) ( a n b < ε 2 ). Sada za n ε = max{n a,n b } imamo (n > n ε ) ( a b a a n + a n b < ε 2 + ε 2 = ε = a b ), što je očita neistina. Dakle, limes mora biti jedinstven. 2. U definiciji (2.1) uzmimo ε = 1, pa postoji n ε N tako da (n > n ε ) ( a n a < 1). Sada za n > n ε imamo a n a n a + a 1+ a. Neka je M = max{ a 1,..., a nε,1+ a }. Tada vrijedi n N, a n M, tj. niz je ograničen. Primjer 2.1. Sama ograničenost nije dovoljna za konvergenciju niza. Niz definiran s a n = ( 1) n, n N, je očigledno ograničen, ali niti jedan realan broj nije mu granična vrijednost. Naime, za 0 < ε < 1 i bilo koji a R izvan 2 otvorenog intervala a ε,a+ε uvijek se nalazi beskonačno članova niza. Dakle, taj interval ne sadrži gotovo sve članove niza. Za očekivati je da podnizovi niza nasljeduju dobra svojstva originalnog niza. Teorem 2.2. Svaki podniz konvergentnog niza u R i sam je konvergentan i ima istu graničnu vrijednost kao i niz. Dokaz: Neka je (a n ) n konvergentan niz u R, a = lim n a n, i neka je (a pn ) n bilo koji njegov podniz. Uzmimo bilo koji ε > 0. Tada iz a = lim n a n i (2.1) postoji n ε N takav da (n > n ε ) ( a n a < ε). Zbog toga što je niz

30 26 2. NIZOVI U R I C (p n ) n strogo rastući niz u N i zadatka 2.1. imamo n N, p n n. Odatle slijedi ( n N), (n > n ε ) (p n > n ε ) ( a pn a < ε), dakle, a = lim n a pn. Od interesa je naći jednostavno provjerive dovoljne uvjete za konvergenciju niza. Teorem 2.3. Svaki ograničen i monoton niz u R je konvergentan. Dokaz: Neka je niz (a n ) n rastući, tj. n N, a n a n+1. Ograničenost rastućeg niza znači ograničenost skupa A = {a n ; n N} odozgo, pa postoji a = supa R. Iz definicije supremuma skupa A imamo: 1. n N, a n a, 2. ε > 0, n ε N, a ε < a nε. Iz 1. i 2. i rasta niza (a n ) n imamo ε > 0, n ε N, n N, (n > n ε ) (a ε < a nε a n a < a+ε) ( a n a < ε). Dakle, lim n a n = sup{a n ;n N}. Analogno se za padajući niz pokaže lim n a n = inf{a n ; n N}. Primjer 2.2. Monotonost nije nužna za konvergenciju niza. Npr. niz ( 1)n n konvergira k 0, a nije monoton. Zadatak 2.2. Neka je A R odozgo (odozdo) ograničen skup. Pokažite da postoji rastući (padajući) niz u A koji konvergira prema supa (infa). Rješenje: Neka je A R odozgo ograničen skup i a = supa. Tada vrijedi: n N a n A, takav da je a 1 < a n n a. Za niz (a n ) n N vrijedi n N, a n a < 1, odakle slijedi lim a n n = a. Za odozdo ograničen niz se pokazuje n analogno Operacije s konvergentnim nizovima Za nizove u R kao funkcije s vrijednostima u R možemo definirati sve operacije po točkama. U slučaju nizova to znači da je suma (razlika) nizova (a n ) n i (b n ) n niz oblika (a n ± b n ) n, tj. (a n ) n ± (b n ) n = (a n ± b n ) n. Isto tako je

31 2.1. NIZOVI U R 27 produkt nizova (a n ) n i (b n ) n niz oblika (a n b n ) n, tj. (a n ) n (b n ) n = (a n b n ) n. Specijalno, za λ R je λ(a n ) n = (λa n ) n, pa je skup nizova vektorski prostor (algebra). Sada ćemo proučiti kako se limes ponaša kod navedenih operacija s nizovima. Teorem 2.4. Neka su (a n ) n i (b n ) n konvergentni nizovi u R. Tada vrijedi: 1. Niz (a n ±b n ) n je konvergentan i lim n (a n ±b n ) = lim n a n ± lim n b n. 2. Niz (a n b n ) n je konvergentan i lim n (a n b n ) = lim n a n lim n b n. 3. Ako je n N, b n 0, i lim b n 0, onda je i niz n ( ) an i lim = lim n a n. n lim n b n b n 4. Niz ( a n ) n je konvergentan i lim n a n = lim n a n. ( an Dokaz: Neka su lim a n = a i lim b n = b. n n 1. Za ε > 0 zbog (2.1) postoje n 1,n 2 N takvi da vrijedi n N, (n > n 1 ) ( a n a < ε 2 ) i (n > n 2) ( b n b < ε 2 ). Sada za n ε = max{n 1,n 2 } imamo (n > n ε ) ( a n +b n (a+b) a n a + b n b < ε). b n ) n konvergentan 2. Prije svega, zbog toga što je konvergentan, niz (a n ) n je ograničen, tj. postoji M > 0 takav da n N, a n M. Sada za ε > 0 zbog (2.1) postoje n 1,n 2 N takvi da vrijedi n N, (n > n 1 ) ( a n a < Sada za n ε = max{n 1,n 2 } imamo ε M + b ) i (n > n 2) ( b n b < (n > n ε ) ( a n b n ab a n b n b + a n a b < ε). 3. Pokažimo da vrijedi lim n N, n 1 b n = 1 b ε M + b ).. Za ε = b 2 > 0 imamo n 0 N tako da (n > n 0 ) ( b n b < b 2 ) ( b n > b 2 ) ( 1 b n < 2 b ).

32 28 2. NIZOVI U R I C Sada za ε > 0 postoji n 1 N tako da n N vrijedi (n > n 1 ) ( b n b < ε b 2 2 ). Uzmimo n ε = max{n 0,n 1 }, pa n N imamo (n > n ε ) ( 1 1 b n b = b n b b n b < 2 b n b b 2 < ε). Odatle pomoću 2. slijedi Tvrdnja slijedi jednostavno pomoću nejednakosti (1.2(v)), (n > n ε ) a n a a n a < ε. Korolar 2.1. Neka su lim a n = a i lim b n = b. Tadaje za bilo koje λ,µ R n n niz (λa n +µb n ) n konvergentan i lim(λa n +µb n ) = λa+µb. n Dokaz: Za bilo koji λ R uzmimo konstantni niz b n = λ, n N. Tada iz teorema slijedi lim λa n = λa. Odatle i iz aditivnosti limesa imamo n linearnost. Napomena 2.1. Skup svih konvergentnih nizova u R je vektorski prostor (algebra). Osim operacija na skupu R imamo zadan uredaj. Konvergencija nizova je u skladu s tim uredajem. Teorem 2.5 (teorem o sendviču). Neka su (a n ) n i (b n ) n konvergentni nizovi u R. 1. Ako je n N, a n b n, onda je lim n a n lim n b n. 2. Ako je (c n ) n niz za kojeg vrijedi n N, a n c n b n i lim a n = n lim b n = c, onda je (c n ) n konvergentan i lim c n = c. n n Dokaz: 1. Neka je niz (c n ) n konvergentan i takav da vrijedi n N, c n 0. Tada je lim c n = c 0. Kada bi bilo c < 0, onda bi u okolini c c c,c+ n 2 2 bili gotovo svi članovi niza, što nije moguće zbog c+ c < 0. 2 Sada za c n = b n a n, n N, i teorema slijedi tvrdnja. 2. Za ε > 0 zbog (2.1) postoje n 1,n 2 N takvi da vrijedi n N, (n > n 1 ) ( a n c < ε) i (n > n 2 ) ( b n c < ε). Sada za n ε = max{n 1,n 2 } imamo (n > n ε ) (c ε < a n c n b n < c+ε) ( c n c < ε).

33 2.1. NIZOVI U R Limes superior i limes inferior Lema 2.1. Svaki niz (a n ) n u R ima monoton podniz. Dokaz: Neka je A m = {a n ;n m}. Promatramo dva slučaja: 1. m N tako da skup A m nema maksimum. 2. m N skup A m ima maksimum. 1. slučaj: Bez smanjenja općenitosti uzmimo da je m = 1, tj. već A 1 nema maksimum. To znači da n N k N, k > n i a k > a n. Počnimo s n = 1 i medu svim k > 1 takvim da je a k > a 1 uzmimo najmanji i označimo ga s p 1, tj. a p1 > a 1. Sada promatramo skup A p1. Ovaj skup isto nema maksimum, jer kada bi ga imao, onda bi i prethodni A 1 imao. Medu svim k > p 1 takvim da je a k > a p1 uzmimo najmanji i označimo ga s p 2, tj. a p2 > a p1, itd. Ovim postupkom dobivamo strogo rastući niz (p n ) n u N takav da je a pn < a pn+1, n N, tj. podniz (a pn ) n je strogo rastući. 2. slučaj: Neka je b 1 = maxa 1. Medu onim k N za koje je a k = b 1 uzmimo najmanji i označimo ga s p 1, tj. (j < p 1 ) (a j < a p1 ). Sada gledamo A p1 +1 i neka je b 2 = maxa p1 +1. Jasno, b 2 b 1. Medu svim k > p 1 za koje je a k = b 2 uzmimo najmanji i označimo ga s p 1. Jasno je da vrijedi a p2 a p1, itd. Tim postupkom dobijemo strogo rastući niz (p n ) n u N takav da je a pn a pn+1, n N, tj. podniz (a pn ) n je padajući. U teoremu 2.1. i primjeru 2.1. smo vidjeli da je ograničenost niza nužna, ali ne i dovoljna za konvergenciju toga niza. Slijedeći teorem govori o tome što se ipak može zaključiti iz ograničenosti niza. Teorem 2.6 (Bolzano 1 Weierstrassov teorem o nizovima). Ograničen niz u R ima konvergentan podniz. Dokaz: Pomoću leme 2.1. možemo naći monoton podniz zadanog niza. Pošto je niz ograničen, onda je i svaki njegov podniz ograničen. Sada za taj ograničen i monoton podniz iz teorema 2.3. slijedi konvergencija. Definicija 2.4. Kažemo da je α R gomilište niza (a n ) n realnih brojeva, ako postoji podniz (a pn ) n niza (a n ) n takav da vrijedi lim n a pn = α. Iz definicije slijedi da je α R gomilište niza (a n ) n ako i samo ako ε > 0 okolina α ε,α+ε sadrži beskonačno članova niza. 1 Bernard Placidus Johann Nepomuk Bolzano (Prag, 5. listopad Prag, 18. prosinac 1848.), češki filozof, matematičar i teolog

34 30 2. NIZOVI U R I C Primjer 2.3. i. Svaki ograničeni niz ima barem jedno gomilište u R. ii. Svaki konvergentan niz ima točno jedno gomilište, a to je granična vrijednost. iii. Niz iz primjera 2.1. ima točno dva gomilišta jer je ( 1) 2n 1 i ( 1) 2n 1 1. iv. Skupovi N i Q su ekvipotentni, tj. postoji bijektivni niz r : N Q. Tada je R skup svih gomilišta niza (r n ) n, tj. svaki realan broj je limes nekog niza racionalnih brojeva. v. Niz (n) n nema niti jedno gomilište u R. Definicija 2.5. Neka je (a n ) n ograničen niz realnih brojeva i A R skup svih gomilišta tog niza. Supremum skupa A zovemo limes superior niza (a n ) n i označavamo s limsupa n ili lim n a n,. n Infimum skupa A zovemo limes inferior niza (a n ) n i označavamo s lim inf n a n ili lim n a n,. Broj L R je limes superior niza (a n ) n ako i samo ako vrijedi: 1. ε > 0, je a n < L+ε za gotovo sve članove niza. 2. ε > 0, je L ε < a n za beskonačno članova niza. Broj l R je limes inferior niza (a n ) n ako i samo ako vrijedi: 1. ε > 0, je l ε < a n za gotovo sve članove niza. 2. ε > 0, je a n < l+ε za beskonačno članova niza. Teorem 2.7. Ograničen niz (a n ) n u R je konvergentan ako i samo ako je lim inf a n = limsupa n. n n Dokaz: Ako je niz (a n ) n konvergentan, onda je po teoremu 2.2. svaki njegov podniz ima istu graničnu vrijednost kao i niz, pa je skup svih gomilišta niza jednočlan. Obratno, ako vrijedi gornja jednakost, onda je skup svih gomilišta jednočlan i neka je α njegov element. Tada ε > 0, iz definicije limesa inferiora, gotovo svi članovi niza su > α ε, a iz definicije limesa superiora, gotovo svi članovi niza su < α+ε, tj. gotovo svi članovi su u intervalu α ε,α+ε. Dakle, α = lim n a n.

35 2.1. NIZOVI U R Cauchyjev niz Sada navodimo nužan i dovoljan uvjet za konvergenciju realnog niza koji u sebi ne upotrebljava pojam limesa. Dakle, pomoću njega možemo ispitati konvergenciju niza a da nemamo kandidata za njegov limes. Definicija 2.6. Kažemo da je niz (a n ) n realnih brojeva Cauchyjev 1 ili fundamentalan niz ako ( ε > 0)( n ε N)( n,m N)((n,m > n ε ) ( a n a m < ε)). (2.2) Teorem 2.8. Niz u R je konvergentan ako i samo ako je Cauchyjev. Dokaz: Neka je (a n ) n konvergentan niz i a = lim n a n, tj. ( ε > 0)( n ε N)( n N)((n > n ε ) ( a n a < ε 2 )). Neka je n,m > n ε, pa imamo a n a m a n a + a a m < ε 2 + ε 2 = ε, dakle uvjet (2.2) je nužan. Obratno, neka je (a n ) n Cauchyjev niz. Pokažimo da je taj niz ograničen. Iz (2.2) za ǫ = 1 imamo n 1 N takav da n,m N, (n,m > n 1 ) ( a n a m < 1). Odatle za n > n 1 imamo a n a n a n a n1 +1. Sada je M = max{ a 1,..., a n1,1+ a n1 +1 } takav da vrijedi a n M, n N. Po teoremu 2.6. ograničen (a n ) n niz ima konvergentan podniz (a pn ) n, tj. postoji a = lim n a pn. Pokažimo da vrijedi a = lim n a n. Uzmimo ε > 0 po volji. Iz konvergencije podniza (a pn ) n imamo n ε N takav da ((n > n ε ) ( a p n a < ε 2 )). Zato što je niz (a n ) n Cauchyjev imamo n ε N takav da ((n,m > n ε ) ( a n a m < ε 2 )). Neka je n ε = max{n ε,n ε } pa za n > n ε, zbog p n n, slijedi tj. a = lim n a n. a n a a n a pn + a pn a < ε 2 + ε 2 = ε, Cauchyjevo svojstvo je posebno važno u općenitijim strukturama od skupa R, gdje nismo u mogućnosti pomoću uredaja definirati pojam potpunosti skupa, kao u Aksiomu 15. Takav je npr. skup kompleksnih brojeva C o kojem govorimo u slijedećoj točki. Tada se kaže da je skup potpun ako svaki Cauchyjev niz iz skupa konvergira u tom skupu. 1 Augustin Louis Cauchy (Paris, 21. kolovoz Sceaux-Paris, 23. svibanj 1857.) francuski matematičar

36 32 2. NIZOVI U R I C 2.2 Nizovi u C, limes niza u C Nekaje(a n ) n nizuc,gdjejea n = α n +β n i, n N. Tako imamopridružena dva realna komponentna niza (α n ) n i (β n ) n. Im z Definicija 2.7. Niz kompleksnih brojeva (a n ) n konvergira ili teži ka kompleksnom broju a C ako svaki otvoreni krug polumjera ε oko točke a sadrži gotovo sve članove niza, tj. a ( ε > 0),( n ε N),( n N), Ε ((n > n ε ) ( a n a < ε)). (2.3) Definicija limesa niza u C je formalno ista kao i u R, te je stoga za očekivati da vrijede svojstva koja vrijede za konvergentne nizove u R. To se može dokazati koristeći definiciju limesa (2.3). Mi ćemo to učiniti tako što ćemo dokazati da konvergiraju komponentni nizovi (α n ) n i (β n ) n. Teorem 2.9. Neka je (a n ) n niz u C, gdje je a n = α n +β n i, n N. Vrijedi lim n a n = a = α+βi ako i samo ako je α = lim n α n i β = lim n β n. Dokaz: Ako je a = lim n a n i a = α+βi, onda vrijedi α n α n a n a i β n β a n a, odakleodmahimamo α = lim n α n i β = lim n β n. Obratno, neka je α = lim n α n i β = lim n β n. Zbog a n a = α n α n 2 + β n β 2 slijedi a = lim n a n, gdje je a = α+βi. Zato što se operacije s kompleksnim nizovima svode na operacije s realnim komponentnim nizovima, sada je odmah jasno da i u kompleksnom slučaju vrijedi teorem 2.4. Za konvergentne nizove (a n ) n, a n = α n + β n i, n N i (b n ) n, b n = γ n +δ n i, n N, imamo lim n (a n +b n ) = lim n ((α n +γ n )+(β n +δ n )i) = lim n (α n +γ n )+lim n (β n +δ n )i = = (lim n α n +lim n β n i)+(lim n γ n +lim n δ n i) = lim n a n +lim n b n. Naravno, i za množenje imamo lim n (a n b n ) = lim n ((α n γ n β n δ n )+(αδ n +β n γ)i = = (lim n α n lim n γ n lim n β n lim n δ n )+(lim n αlim n δ n +lim n β n lim n γ)i) = = (lim n α n +lim n β n i)(lim n γ n +lim n δ n i) = lim n a n lim n b n. 0 Re z

37 2.2. NIZOVI U C, LIMES NIZA U C 33 Takoder vrijedi i teorem 2.6. o ograničenom nizu. Ako je kompleksni niz (a n ) n = (α n +β n i) n ograničen, onda su ograničeni njegovi komponentni nizovi. Sada pomoću teorema 2.6 imamo konvergentan podniz (α qn ) n niza (α n ) n. Podniz (β qn ) n je ograničen pa on ima konvergentan podniz (β pn ) n. Podniz (α pn ) n konvergentnog niza (α qn ) n je konvergentan pa smo u mogućnosti konstruirati konvergentan podniz (a pn ) n = (α pn + β pn i) n kompleksnog niza (a n ) n. Primijetimo da je skup C promatran kao realan vektorski prostor izomorfan s R 2. Stoga je jasno da u slučaju prostora R n možemo na analogan načinpitanjekonvergencije nizovaur n svest nakonvergenciju komponentnih realnih nizova. O tome će biti govora u idućem poglavlju.

38 34 2. NIZOVI U R I C

39 3 Topologija prostora R n U ovom poglavlju obradujemo tematiku koja vrijedi za puno širu klasu prostora nego su to prostori R n. Definicija 3.1. Neka je X neprazan skup i d : X X R preslikavanje sa Kartezijevog produkta X X u skup realnih brojeva R za koje vrijedi: 1) d(a,b) 0, a,b X (pozitivnost), 2) d(a,b) = 0 a = b (strogost), 3) d(a,b) = d(b,a), a,b X (simetričnost), 4) d(a,b) d(a,c)+d(c,b) a,b,c X (nejednakost trokuta). Kažemo da je d funkcija udaljenosti ili razdaljinska funkcija, odnosno metrika na skupu X. Tada uredeni par (X, d) nazivamo metrički prostor, a uvjete 1) 4) aksiomi metrike. Napomena 3.1. Aksiom 1) je suvišan jer slijedi iz ostalih aksioma. Naime, a,b X vrijedi 0 = d(a,a) d(a,b)+d(b,a) = 2d(a,b). Zapravo je moguće svojstva metrike opisati samo sa slijedeća dva aksioma: i) d(a,b) = 0 a = b, ii) d(a,b) d(a,c)+d(b,c) a,b,c X. Sada za c = a u ii) dobijemo d(a,b) d(b,a), a zamjenom a sa b i c = b iz ii) imamo d(b,a) d(a,b), tj. vrijedi 3). Propozicija 3.1. U metričkom prostoru (X,d), a,b,a,b X vrijedi: d(a,b) d(a,b ) d(a,a )+d(b,b ). (3.1) 35

40 36 3. TOPOLOGIJA PROSTORA R N Dokaz: Primjenom nejednakosti trokuta na a,a,b,b dobivamo d(a,b) d(a,a )+d(a,b )+d(b,b), odnosno zbog simetrije, Zamjenom a a ib b dobivamo Iz nejednadžbi (3.2) i (3.3) slijedi (3.1) d(a,b) d(a,b ) d(a,a )+d(b,b ). (3.2) d(a,b ) d(a,b) d(a,a )+d(b,b ). (3.3) Prostor R n s metrikom zadanom s (1.11) je metrički prostor, a ta se metrika naziva euklidska metrika. Metrički prostor (R n,d 2 ) naziva se euklidski prostor. Primjer 3.1. Na linearnom prostoru R n je svakim od sljedećih izraza za a = (α 1,...,α n ),b = (β 1,...,β n ) R n definirana jedna metrika: 1) d p (a,b) = ( n i=1 α i β i p )1 p, p 1, 2) d (a,b) = max{ α i β i ;i = 1,...,n}. Tako dolazimo do metričkih prostora (R n,d p ), (1 p ). Zadatak 3.1. Pokažite da za p 1 vrijedi d (a,b) d p (a,b) n d (a,b), a,b R n. (3.4) Definicija 3.2. Neka su (X,d) i (Y,ρ) metrički prostori. Tada pod kartezijevim produktom metričkih prostora smatramo skup X Y snabdjeven jednom od metrika d p ((a,b),(a,b )) = (d(a,a ) p +ρ(b,b ) p ) 1 p, (a,b),(a,b ) X Y, gdje je p 1. U slučaju kada su X = R n i Y = R m euklidski prostori, uzimamo p = 2. Tada je skup R n R m = R n+m euklidski prostor. 3.1 Otvoreni skupovi U ovoj točci uvodimo pojam otvorenog skupa u općem metričkom prostoru, a glavni primjer će biti euklidski prostor R n.

41 3.1. OTVORENI SKUPOVI 37 Definicija 3.3. Neka je (X,d) metrički prostor, x 0 X njegova točka i r > 0 realan broj. Pod otvorenom kuglom u prostoru X sa središtem u x 0 i radijusom r podrazumjevamo skup K(x 0,r) = {x X;d(x,x 0 ) < r}. Neka je U X. Kažemo da je U otvoren skup u prostoru X ako se može prikazati kao unija otvorenih kugli iz tog prostora. Prazan skup je otvoren po definiciji. Definicija 3.4. Podskup A metričkog prostora(x, d) je ograničen ili omeden ukoliko postoje točka x 0 X i broj r > 0 takvi da je A K(x 0,r). Teorem 3.1. Skup U X u metričkom prostoru (X,d) je otvoren ako i samo ako za svaku točku x 0 U postoji kugla K(x 0,r) U. Dokaz: Primijetimo da se oko svake točke x dane kugle K(x 0,r) može opisati mala kugla koja je sadržana u toj većoj kugli. Dovoljno je uzeti za radijus manje kugle ρ = r d(x,x 0 ), pa je K(x,ρ) K(x 0,r). Naime, za y K(x,ρ) je d(y,x 0 ) d(y,x)+d(x,x 0 ) < ρ+d(x,x 0 ) = r. NekajeUotvorenskupix 0 U. Premadefiniciji otvorenogskupa postoji kugla K(y 0,r 0 ) U koja sadrži x 0. Sada, prema prethodnom, postoji kugla K(x 0,ρ) K(y 0,r 0 ) U. Neka je U X otvoren skup takav da za svaki x U postoji kugla K(x,r x ) U. Tada vrijedi U = x UK(x,r x ), tj. U je unija kugli, pa je otvoren skup po definiciji. Zadatak 3.2. Neka je R n+m = R n R m euklidski prostor i (x 0,y 0 ) R n+m. Pokažite: ako je V otvoren skup u R n+m takav da je (x 0,y 0 ) V, onda je i skup U = {x R n ;(x,y 0 ) V} otvoren u R n. Rješenje: Pokažimo da skup U za svaku točku x U sadrži i kuglu K(x,r) R n za neko r > 0. Za x U je po definiciji točka (x,y 0 ) W. Pošto je W otvoren u R n+m, to postoji r > 0 i otvorena kugla K((x,y 0 ),r) = {(u,v) R n+m ; (u,v) (x,y 0 ) < r} W. Premazadatku1.12je u x (u,v) (x,y 0 ) < r. Pokažimo da je K(x,r) = {u R n ; u x < r} U. Zaista, ako je u K(x,r), onda je u x < r pa je i (u,y 0 ) (x,y 0 ) = u x < r, tj. (u,y 0 ) K((x,y 0 ),r) W, odnosno u U. Dakle, K(x,r) U. Teorem 3.2. U metričkom prostoru familija T svih otvorenih skupova ima svojstva: 1),X T,

42 38 3. TOPOLOGIJA PROSTORA R N 2) unija bilo koje familije iz T je iz T, tj. U α T, α I, α IU α T. 3) presjek konačne familije elemenata iz T je element iz T, tj. U i T,i = 1,...,m, m U i T. i=1 Dokaz: 1) i 2) slijede neposredno iz definicije otvorenih skupova. Svojstvo 3) je dovoljno dokazati za dva elementa iz T, pa tvrdnja slijedi matematičkom indukcijom. Neka su U 1,U 2 T i U = U 1 U 2. Da bi dokazali da je U otvoren, prema teoremu 3.1 dovoljno je vidjeti da za svaki x U postoji kugla K(x,r) U. Kako je U 1 otvoren to postoji K(x,r 1 ) U 1 i analogno, za U 2 postoji K(x,r 2 ) U 2. Sada za r = min{r 1,r 2 } vrijedi K(x,r) K(x,r 1 ) K(x,r 2 ) U 1 U 2 = U. Familija T svih otvorenih skupova metričkog prostora (X, d) zove se topološka struktura ili topologija prostora (X, d). Napomena 3.2. Topološka struktura ili topologija T na nekom skupu X ne mora nužno biti inducirana metrikom. To može biti bilo koja familija podskupova od X koja zadovoljava svojstva iz teorema 3.2. Tada uredeni par (X, T ) nazivamo topološki prostor. Primjer 3.2. Neka su A,B R n neprazni skupovi i stavimo A + B = {a + b R n ;a A,b B}. Ako su A i B otvoreni skupovi u euklidskom prostoru R n, onda je i A+B otvoren skup. Rješenje: Neka je c A+B bilo koji. Tada postoje a A i b B takvi da je c = a+b. Kako je A otvoren to postoji ε > 0 tako da je K(a,ε) A. Pokažimo da je tada K(c,ε) A+B. Uzmimo bilo koji d K(c,ε). Tada je d c 2 = d (a+b) 2 = (d b) a 2 < ε pa je d b K(a,ε) A. Kako je b B, to je d = (d b)+b A+B. Dakle, A+B je otvoren. Definicija 3.5. Neka je X metrički prostor i A X. Točka x A je unutrašnja točka skupa A ako postoji otvoren skup U A takav da je x U. Nutrina ili interior skupa A je skup koji se sastoji od svih unutarnjih točaka skupa A i označavamo ga s inta.

43 3.1. OTVORENI SKUPOVI 39 Da bi neka točka x A u metričkom prostoru X bila unutrašnja točka skupa A X, nužno je i dovoljno da postoji ε > 0 takav da je kugla K(x, ε) A. To odmah slijedi iz teorema 3.1. Jasno, to povlači da je int A otvoren skup u X. Vrijedi slijedeća tvrdnja: Teorem 3.3. Skup inta je unija svih otvorenih skupova sadržanih u A. Dokaz: Označimo s V uniju svih otvorenih podskupova od A. Kako je int A otvoren podskup od A to vrijedi inta V. Za dokaz obratne inkluzije uzmimo bilo koji element x V. Tada postoji skup U medu otvorenim podskupovima od A takav da je x U jer je V unija takvih podskupova. To znači da je x unutrašnja točka od A, odnosno x inta. Dakle, vrijedi V inta, što daje V = inta Zatvoreni skupovi Definicija 3.6. Skup B u metričkom prostoru X je zatvoren ako je njegov komplement B C = X \B otvoren. Neka je sa F(X) označena familija svih zatvorenih skupova u metričkom prostoru (X, d). Za zatvorene skupove vrijedi: Teorem 3.4. U metričkom prostoru familija F(X) svih zatvorenih skupova ima svojstva: 1),X F(X), 2) presjek bilo koje familije iz F(X) je iz F(X), tj. U α F(X), α I, α IU α F(X). 3) unija konačne familije elemenata iz F(X) je element iz F(X), tj. U i F(X),i = 1,...,m, m U i F(X). i=1 Dokaz: Tvrdnje odmah slijede iz De Morganovih formula ( α IU α)c = α IU C α, ( α IU α)c = α I U C α

44 40 3. TOPOLOGIJA PROSTORA R N i teorema 3.2. Primjer 3.3. K(x 0,r) = {z X;d(x 0,z) r} nazivamo zatvorena kugla oko x 0 radijusa r u metričkom prostoru (X, d). Pokažimo da je K(x 0,r) zatvoren skup u X. Za to je potrebno pokazati da je skup K(x 0,r) C = {y X;d(x 0,y) > r} otvoren skup. U tu svrhu uzmimo bilo koji element y K(x 0,r) C i neka je 0 < ε d(x 0,y) r. Tada za svaki z K(y,ε) vrijedi d(x 0,z) + d(z,y) d(x 0,y) r + ε, odnosno d(x 0,z) r +ε d(y,z) > r. Odatle je K(y,ε) K(x 0,r) C. x 0 r ε y Primjer 3.4. Jednočlani skup {x} u metričkom prostoru je zatvoren jer za bilo koji y X \ {x} vrijedi d(x,y) > 0. Sada za ε = 1 2 d(x 0,y) imamo K(y,ε) X \{x}. Odatle odmah slijedi i da je svaki konačan podskup metričkog prostora zatvoren skup Gomilište skupa Drugi način odredivanja da li je skup zatvoren u metričkom prostoru (X, d) zasniva se na pojmu gomilišta skupa. Definicija 3.7. Kažemo, da je x 0 X točka gomilanja ili gomilište skupa A X, ako za svaki otvoreni skup U X takav da je x 0 U vrijedi U (A\{x 0 }), tj. U sadrži točku iz A koja je različita od x 0. Skup svih gomilišta skupa A označavamo s A i zovemo derivat skupa A. Napomena 3.3. Primijetimo da u slučaju kada je x 0 gomilište skupa A onda svaki otvoreni skup U takav da je x 0 U sadrži beskonačno mnogo različitih članova skupa A. Naime, ako je y 0 U (A\{x 0 }), onda i otvorena kugla K(x 0, 1 2 d(x 0,y 0 )) mora sadržavati y 1 x 0. Nadalje i otvorena kugla K(x 0, 1 2 d(x 0,y 1 )) sadrži y 2 x 0, itd. Na taj način dobijemo injektivan niz (y j ) j N u U (A\{x 0 }). Primjer 3.5. Gomilište skupa A ne mora biti element od A. Neka je A = { 1 ;n N} R. Tada je 0 gomilište od A i 0 A. n

45 3.1. OTVORENI SKUPOVI 41 Primjer 3.6. Jednočlan skup A = {x} nema gomilišta jer je A\{x} = pa x nije gomilište, a za svaku drugu točku y x vrijedi da je K(y,ε) A = za svaki 0 < ε < d(x,y). Teorem 3.5. Neka je X metrički prostor i A X. Skup A je zatvoren ako i samo ako sadrži sva svoja gomilišta. Dokaz: Neka je A zatvoren i x gomilište od A. Kada bi bilo x A C i zbog otvorenosti skupa A C, postojao bi ε > 0 takav da je K(x,ε) A C, odnosno K(x,ε) A =. No to nije moguće jer je x gomilište od A. Dakle, mora vrijediti x A. Odatle slijedi da A mora sadržavati sva svoja gomilišta. Obratno, neka A sadrži sva svoja gomilišta i neka je x A C bilo koji element. Kako x nije gomilište od A to postoji otvorena kugla K(x, ε) koja ne sadrži niti jedan element skupa A, tj. K(x,ε) A C. Kako to vrijedi za sve x A C to je A C otvoren skup, pa je A zatvoren skup Zatvarač skupa Analogno pojmu nutrine definira se pojam zatvorenja ili zatvarača skupa. Definicija 3.8. Neka je A X podskup prostora X. Zatvorenje ili zatvarač ClA skupa A je presjek svih zatvorenih podskupova od X koji sadrže skup A. Kako je presjek zatvorenih skupova zatvoren skup, to iz svojstava presjeka slijedi da je ClA najmanji zatvoren skup koji sadrži A, tj. C F(X), (A C) (ClA C). Propozicija 3.2. Zatvarač skupa A je unija skupa A i skupa svih gomilišta od A, tj. ClA = A A. Dokaz: NekajeB = A A. SvakizatvoreniskupDtakavdajeA D mora sadržavati i skup A, a onda i skup B. Kada bi postojao x A D C, onda bi zbog otvorenosti skupa D C postojala otvorena kugla K(x,ε) D C A C, što se protivi pretpostavci da je x gomilište od A. Ako pokažemo da je B zatvoren skup onda možemo zaključiti da je B najmanji zatvoren skup koji sadrži A, tj. B = ClA. Nekajey B gomilišteodb. Tadazabilokojiε > 0 otvorena kugla K(y, ε) sadrži neki z B, z y. Ako je z A, onda vrijedi K(y,ε) (A\{y}). Ako je z A ε z, onda otvorena kugla K(z,r), r = y w min{d(z,y),ε d(z,y)}, sadrži neki w A, w z. Takoder je w y zbog konstrukcije kugle K(z, r). Dakle, w K(z,r) K(y,ε) (A\{y}), pa je

46 42 3. TOPOLOGIJA PROSTORA R N y A B, tj. B sadrži sva svoja gomilišta. Primjer 3.7. U metričkom prostoru R vrijedi: 1. zatvarač skupa A = { 1 ;n N} R je skup A {0}, n 2. zatvarač skupa A = [0,1 {2} je skup A = [0,1] {2}, 3. zatvarač skupa Q je skup R Rub skupa Definicija 3.9. Neka je (X,d) metrički prostor. Za skup A X definiramo njegovu granicu ili rub skupa A kao skup A = ClA Cl(A C ). Skup A je zatvoren skup jer je presjek dva zatvorena skupa. Njegova korisna karakterizacija dana je u slijedećoj tvrdnji. Propozicija 3.3. Neka je (X,d) metrički prostor i A X. Točka x X je element od A ako i samo ako za svaki ε > 0 kugla K(x,ε) ima neprazan presjek sa skupovima A i A C. Dokaz: Neka je x A = ClA Cl(A C ). Moguća su dva slučaja: ili x A ili x A C. Ako je x A, budući da je x Cl(A C ) i x A C, to je prema propoziciji 3.2 x nužno gomilište skupa A C. Tada svaka kugla K(x,ε) sadrži neki element y A C, y x, i x A. U slučaju kada je x A C analogno zaključujemo da K(x,ε) sadrži neki element y A, y x, i x A C. Obratno, neka je x X točka takva da za svaki ε > 0 kugla K(x,ε) sadrži neke elemente y A i z A C. Ako je x A, onda je zbog x z točka x gomilište od A C. Zbog x A ClA i x Cl(A C ) imamo x A = ClA Cl(A C ). U slučaju kada je x A C, onda je zbog x y točka x gomilište od A, pa zbog x A C Cl(A C ) i x ClA imamo x A = ClA Cl(A C ). Primjer 3.8. Neka je A neki od skupova [a, b], a, b],[a, b, a, b, gdje su a,b R i a < b. U svim slučajevima je A = {a,b}. Za svaki od prethodnih skupova A napravimo skup B = A Q. Tada je B = [a,b]. Takoder je Q = R.

47 3.2. NIZOVI Nizovi Definicija Za niz (x k ) k N u metričkom prostoru (X,d) kažemo da konvergira k točki x 0 X ako ε > 0, k ε N, k N, (k k ε ) (d(x k,x 0 ) < ε), tj. vrijedi lim k d(x k,x 0 ) = 0. Napomena 3.4. Prethodna definicija kaže da svaka kugla oko x 0 sadrži gotovo sve članove niza (x k ) k N. Iz toga odmah slijedi da je u metričkim prostorima limes niza jedinstven. Naime, neka su x 0 i y 0, x 0 y 0, limesi istog niza. Kugle K(x 0, 1 2 d(x 0,y 0 )) i K(y 0, 1 2 d(x 0,y 0 )) su disjunktne, pa obije ne mogu sadržavati gotovo sve članove niza. Dakle, obije točke ne mogu biti limesi tog niza. Propozicija 3.4. Konvergentan niz (x k ) k N u metričkom prostoru (X,d) je ograničen. Dokaz: Neka je x 0 = lim k x k. Za ε = 1 u definiciji 3.10 postoji k 1 N tako da je x k K(x 0,1), k k 1. Za r = max{d(x 0,x 1 ),...,d(x 0,x k1 1),1} vrijedi x k K(x 0,r), k N. Moguće je konvergenciju definirati i općenitije, kako se to radi u topološkim prostorima. O takvoj definiciji konvergencije nizova govori slijedeći rezultat. Propozicija 3.5. Niz (x k ) k N u metričkom prostoru (X,d) konvergira k točki x 0 X ako i samo ako za svaki otvoren skup U X, gdje je x 0 U, postoji k U N tako da k N, (k k U ) (x k U), tj. svaki otvoreni skup U koji sadrži x 0 sadrži gotovo sve članove niza. Dokaz: Dovoljnost je očita jer za U = K(x 0,ε) dobijemo definiciju Obratno, neka vrijedi definiciju Za bilo koji otvoren skup U X, gdje je x 0 U, postoji ε > 0 takav da je K(x 0,ε) U. Sada za k U = k ε imamo k N, (k k U ) (x k K(x 0,ε) U). U normiranim vektorskim prostorima, gdje je metrika inducirana normom, vrijedi rezultat analogan teoremu 2.4, odnosno korolaru 2.1. Teorem 3.6. Neka je X vektorski prostor s normom. Neka su (v k ) k i (w k ) k konvergentni nizovi u X, (λ k ) k konvergentan niz u R i λ R. Tada

48 44 3. TOPOLOGIJA PROSTORA R N vrijedi (i) lim(v k +w k ) = lim v k + lim w k, k k k (ii) lim λv k = λ lim v k, k k (iii) lim λ k v k = lim λ k lim v k, k k k 1 1 (iv) lim v k = k λ k lim λ lim v k. k k k Dokaz: Po analogiji s dokazom teorema 2.4, dokažite sami. (3.5) Pokažimo da se konvergencija u euklidskom prostoru (R n,d 2 ) svodi na konvergenciju po komponentama u R. Propozicija 3.6. Neka je (x k ) k N niz u R n, gdje je x k = (α (1) k,...,α(n) k ), k N. Neka su (α (i) k ) k N (i = 1,...,n) njegovi komponentni nizovi. Tada lim x k = x = (α (1),...,α (n) ) lim α (i) k = α (i) (i = 1,...,n). k k Dokaz: Pomoću nejednakosti (3.4) imamo d (x,x k ) d p (x,x k ) n d (x,x k ), k N. (3.6) Pretpostavimo da je lim k x k = x i neka je i {1,...,n} bilo koji. Vrijedi ε > 0, k ε N, k N, (k k ε ) (d 2 (x k,x 0 ) < ε). Kako je α (i) α (i) k d (x,x k ) d 2 (x,x k ) < ε to vrijedi lim k α (i) k = α (i) za sve i {1,...,n}. Nekajesadalim k α (i) k = α (i) zasvei {1,...,n}. Zaε > 0povoljiiza svaki i {1,...,n} po definiciji 2.3 postoji k ε (i) N sa svojstvom da k N vrijedi(k k ε (i) ) ( α (i) α (i) k ) < ε n ). Nekajek ε = max{k ε (i) ;i = 1,...,n}. Sada za svaki (k k ε ) vrijedi d 2 (x,x k ) n d (x,x k ) < n ε n = ε. Sada dokazujemo poopćenje teorema 2.6 o nizovima u R n. Teorem 3.7. (Bolzano Weierstrassov teorem za nizove) Svaki ograničen niz u R n ima konvergentan podniz. Dokaz: Neka je (x k ) k N ograničen niz u R n, gdje je x k = (α (1) k,...,α(n) k ), k N. Zbog nejednakosti α (i) k d 2(x k,0) (i = 1,...,n) su i komponentni nizovi (α (i) k ) k N (i = 1,...,n) ograničeni u R. Tada po teorema 2.6

49 3.2. NIZOVI 45 niz (α (1) k ) k N posjeduje konvergentan podniz (α (1) (α (2) p (1) k p (1) k ) k N. Na isti način podniz ) k N ima konvergentan podniz (α (2) ) k N. Tako u n koraka dolazimo do p (2) k konvergentnog podniza(α (n) ) k N odniza(α (n) p (n) k ) k N. Kaopodnizovikonvergentnih nizova sada su (α (i) p (n) k p (n 1) k po propoziciji 3.6 slijedi konvergencija niza (x p (n) k ) k N (i = 1,...,n) konvergentni u R. Odatle, ) k N u R n. Pomoću nizova možemo karakterizirati zatvorene skupove. Propozicija 3.7. Neka je (X, d) metrički prostor. (i) Skup A X je zatvoren ako i samo ako za svaki konvergentan niz (x k ) k N u A vrijedi da mu je lim k x k A. (ii) Za skup B X vrijedi da je x ClB ako i samo ako postoji niz (x k ) k N u B takav da je lim k x k = x. Dokaz: (i) Neka je A zatvoren, (x k ) k N niz u A i x = lim x k. Ako je x A, k onda je x gomilište od A jer svaka kugla od x sadrži (gotovo sve) članove niza (x k ) k N. No tada je x A jer je A zatvoren, pa sadrži sva svoja gomilišta, a to je kontradikcija s pretpostavkom. Dakle, A zatvoren, (x k ) k N niz u A i x = lim x k povlači x A. k Obratno, neka svaki konvergentni niz u A ima limes u A. Ako je x gomilište od A, onda za svaki k N postoji x k K(x, 1 ) A, tj. za niz k (x k ) k N u A vrijedi d(x,x k ) < 1, k N. Dakle, x = lim x k k A. Pošto A k sadrži sva svoja gomilišta, on je po teoremu 3.5 zatvoren skup. (ii) Ako je (y k ) k N konvergentan niz u ClB, onda postoji niz (x k ) k N u B takav da vrijedi d(y k,x k ) < 1, a odatle slijedi lim y k k = lim x k. k k Neka je x ClB. Tada zbog (i) postoji niz (y k ) k N u ClB tako da je x = lim y k. Prema prethodnom, postoji niz (x k ) k N u B takav da vrijedi k x = lim x k. k Obratno, ako postoji niz (x k ) k N u B takav da vrijedi x = lim x k, onda k je (x k ) k N u ClB, pa prema (i) slijedi x ClB Cauchyjev niz Definicija Neka je (x n ) n niz u metričkom prostoru (X,d). Kažemo da je taj niz Cauchyjev ili fundamentalan, ako za svaki ε > 0 postoji n ε N

50 46 3. TOPOLOGIJA PROSTORA R N takav da za svaki n n ε i za svaki p N vrijedi d(x n+p,x n ) < ε. Koristi se i slijedeća varijanta ( ε > 0)( n ε N)( m,n N) ((m,n n ε ) (d(x m,x n ) < ε)). Teorem 3.8. Svaki konvergentan niz u metričkom prostoru je Cauchyjev. Dokaz: Neka je (x n ) n konvergentan niz i lim n x n = x 0. Tada za svaki ε > 0 postoji n ε N takav da za svaki n n ε vrijedi d(x n,x 0 ) < ε. No za 2 svaki p N je tada i n + p n ε pa je i d(x n+p,x 0 ) < ε. Odatle dobijemo 2 d(x n+p,x n ) d(x n+p,x 0 )+d(x n,x 0 ) < ε, tj. (x n ) n je Cauchyjev. Obrat ne vrijedi općenito, tj. Svaki Cauchyjev niz u svakom metričkom prostoru ne mora biti konvergentan. Teorem 3.9. Neka je (x n ) n Cauchyjev niz iz X. Ako neki podniz (x pn ) n konvergira prema x 0 X, onda i (x n ) n konvergira prema x 0. Dokaz: Neka je ε > 0 odabran po volji. Po pretpostavci postoji, n ε N takav da m,n n ε povlači d(x m,x n ) < ε. Kako je lim 2 nx pn = x 0 to postoji n ε N takav da za n n ε vrijedi d(x p n,x 0 ) < ε. Odatle, za n 2 n ε = max{n ε,n ε}, zbog p n n, imamo d(x n,x 0 ) d(x n,x pn )+d(x pn,x 0 ) < ε + ε = ε, tj. lim 2 2 nx n = x 0 i tvrdnja je dokazana. Teorem Svaki Cauchyjev niz je omeden. Dokaz: Promatrajmo niz (x n ) n iz X. Za ε = 1 postoji n 1 N takav da za sve n n 1 vrijedi d(x n,x n1 ) < 1. Tada za sve n N imamo d(x n,x n1 ) M = max{d(x 1,x n1 ),...,d(x n1 1,x n1 ),1}, tj. niz je sadržan u kugli K(x n1,m) pa je omeden. Sada možemo dokazati osnovno svojstvo prostora R n. Teorem U prostoru R n svaki Cauchyjev niz konvergira. Dokaz: Za R n pretpostavljamo metričku strukturu, i to bilo koju od metrika d 1, d 2 ili d. Neka je (x n ) n Cauchyjev niz u R n. Prema teoremu 3.10 taj je niz omeden, pa prema Bolzano Weierstrasseovom teoremu 3.7 sadrži podnizkoji konvergira prema točki x 0 R n. Sada, prema teoremu 3.9i(x n ) n konvergira prema x 0 i tvrdnja je dokazana. Definicija Kažemo, da je metrički prostor potpun, ako u njemu svaki Cauchyjev niz konvergira.

51 3.2. NIZOVI 47 Hilbertov prostor je potpun unitaran prostor. Banachov prostor je potpun normirani prostor. Prostor (R n,d 2 ) je Hilbertov prostor Banachov teorem o fiksnoj točci Neka je X bilo koji skup, a f : X X preslikavanje. Kažemo da je x X fiksna točka za f ako vrijedi f(x ) = x. Neka je (X, d) metrički prostor. Za preslikavanje f : X X kažemo da je kontrakcija s koeficijentom α [0,1, ako d(f(x),f(y)) αd(x,y), x,y X. Teorem 3.12 (Banach 1 ). Neka je (X,d) potpun metrički prostor i neka je f : X X kontrakcija. Tada postoji točno jedna fiksna točka x od f u X. Štoviše, za bilo koju točku x 1 X, niz (x n ) n definiran rekurzijom x n+1 = f(x n ) konvergira k x i n N vrijedi d(x n,x ) αn 1 1 α d(x 2,x 1 ). (3.7) Dokaz: Neka je x 1 X bilo koja točka. Definiramo n N, x n+1 = f(x n ). Tako dolazimo do niza (x n ) n u prostoru X, za koji tvrdimo da je Cauchyjev. Pokažimo najprije da vrijedi n N, d(x n+2,x n+1 ) α n 1 d(x 2,x 1 ). (3.8) Dokaz ide indukcijom po n N. Za n = 1 tvrdnja je očigledna. Pretpostavimo da je nejednakost u (3.8) ispunjena za n N i računamo za n+1: d(x n+3,x n+2 ) αd(x n+2,x n+1 ) α n d(x 2,x 1 ). Nadalje, za bilo koji k N imamo k 1 k 1 d(x n+k,x n ) d(x n+k i,x n+k i 1 ) α n+k i 2 d(x 2,x 1 ) = i=0 ( k 1 ) = α n 1 α k i 1 i=0 i=0 d(x 2,x 1 ) αn 1 1 α d(x 2,x 1 ). (3.9) 1 Stefan Banach (Krakow, 30. svibanj Lviv, 31. kolovoz 1945.) poljski matematičar

52 48 3. TOPOLOGIJA PROSTORA R N α n 1 Primijetimo da zbog 0 α < 1 imamo lim n 1 α d(x 2,x 1 ) = 0, pa za lijevu stranu nejednakosti vrijedi lim n d(x n+k,x n ) = 0 uniformno po k N, što govori da je niz (x n ) n Cauchyjev. Zbog potpunosti prostora X, taj niz konvergira k nekoj točki x X. Tvrdimo da je x fiksna točka za f. Zaista, za bilo koji n N vrijedi d(f(x ),x ) d(f(x ),x n )+d(x n,x ) = d(f(x ),f(x n 1 ))+d(x n,x ) αd(x,x n 1 )+d(x n,x ). Sada, za n dobijemo d(f(x ),x ) 0, što povlači d(f(x ),x ) = 0, odnosno f(x ) = x. Dakle x je fiksna točka preslikavanja f. Pokažimo jedinstvenost fiksne točke. Neka je y druga fiksna točka za f, tj. f(y ) = y. Onda imamo d(x,y ) = d(f(x ),f(y )) αd(x,y ), tj. (1 α)d(x,y ) 0. Kako je 1 α > 0 mora biti d(x,y ) 0, što daje d(x,y ) = 0, odnosno x = y. Ocjena(3.7)zaudaljenostfiksnetočkex odx n slijediiz(3.9)zak. 3.3 Kompaktni skupovi Pojam kompaktnosti ima smisla u topološkim prostorima. Zbog njegove složenosti ograničit ćemo se na metričke prostore i euklidski prostor R n. Definicija Neka je (X,d) metrički prostor. Skup A X je kompaktan ako svaki niz u A ima konvergentan podniz čiji limes je u A. U R n imamo slijedeću važnu karakterizaciju kompaktnih skupova. Teorem 3.13 (Heine 1 Borel 2 ). Skup A R n je kompaktan ako i samo ako je omeden i zatvoren. Dokaz: Neka je A R n omeden i zatvoren skup i (x k ) k N bilo koji niz u A. Niz (x k ) k N je takoder ograničen, pa po teoremu 3.7 ima konvergentan podniz (x pk ) k N u R n. Zbog zatvorenosti od A, prema propoziciji 3.7, taj podniz konvergira u A. Dakle, skup A je kompaktan. Obratno, neka je skup A kompaktan. Kada bi A bio neograničen, postojao bi niz (x k ) k N u A takav da vrijedi x k 2 = d 2 (x k,0) k, k N. Svaki 1 Eduard Heine ( Berlin, 16. ožujka Halle, 21. listopad 1981) njemački matematičar 2 Emile Felix Edouard Justin Borel (St. Affrique, 7. siječanj 1871 Paris, 3. veljače 1956.) francuski matematičar

53 3.3. KOMPAKTNI SKUPOVI 49 podniz (x pk ) k N toga niza je takoder neograničen zbog x pk 2 p k k, k N. Dakle, zbog propozicije 3.4, niti jedan podniz nije konvergentan, što je suprotno pretpostavci o kompaktnosti skupa A. Za dokaz zatvorenosti skupa A uzmimo bilo koji niz u A koji konvergira u R n. Zbog kompaktnosti skupa A postoji njegov podniz koji konvergira u A. No, limes niza i podniza su isti, pa je limes niza u A. Napomena 3.5. Heine-Borelov teorem ne vrijedi u općem metričkom prostoru. U općenitijim strukturama od R n od važnosti je definicija kompaktnosti pomoću otvorenih pokrivača. Definicija Otvoreni pokrivač skupa A X je familija otvorenih skupova {U i ;i J} za koje je A i J U i. Svaku podfamiliju {U i ;i I}, I J, koja je pokrivač od A nazivamo podpokrivač. Ako je indeksni skup J konačan, kažemo da je pokrivač konačan. Slijedeću tvrdnja nećemo dokazivati i ona služi kao definicija kompaktnog skupa u općim topološkim prostorima. Teorem Neka je (X,d) metrički prostor. Skup A X je kompaktan ako i samo ako svaki otvoreni pokrivač skupa A sadrži konačan podpokrivač. Primjer 3.9. Skup R nije kompaktan jer nije omeden (teorem 3.13). Primijetimo da pokrivač U = { k 1,k +1 ;k Z} nema konačan podpokrivač. Takoder i niz (n) n N nema konvergentan podniz. Primjer Skup a,b], a,b R,a < b nije kompaktan. Familija U = {U k = a+ 1,b+1 ;k N,k(b a) > 1} je pokrivač od A. Da je U pokrivač k od A slijedi iz činjenice da za bilo koji x a,b] postoji k N takav da je k(x a) > 1 pa je x a + 1,2. Sada za bilo koju konačnu podfamiliju k Ũ = {U i1,...,u im } od U, je za k 0 = max{i 1...,i m } broj x 0 = a+ 1 takav k 0 +1 da je a < x 0 < a+ 1 k 0, tj. x 0 m j=1 U i j. Takoder, niz (x k ) k N u A takav da je x k = a+ 1, k N,k(b a) > 1, ima k limes a A.

54 50 3. TOPOLOGIJA PROSTORA RN

55 4 Limes funkcije i neprekidnost funkcije Definicija 4.1. Neka su (X,d) i (Y,ρ) metrički prostori. Neka je A X, x 0 A gomilište skupa A i f : A Y funkcija. Kažemo da f ima limes u točki x 0 ako postoji y 0 Y takav da: ( ε > 0)( δ > 0)( x A) ((0 < d(x,x 0 ) < δ) (ρ(f(x),y 0 ) < ε)). (4.1) Tada pišemo y 0 = lim x x0 f(x). Propozicija 4.1. Neka su (X,d) i (Y,ρ) metrički prostori, A X, i f : A Y. Ako limes funkcije u točki x 0 postoji, onda je on jedinstven. Dokaz: Neka su y 0 i z 0, y 0 z 0, limesi od f u točci x 0. U definiciji 4.1 stavimoε = 1 2 ρ(y 0,z 0 ) > 0. Tadapostojeδ y0 > 0iδ z0 > 0takodazasvakix A takav da je d(x,x 0 ) < min{δ y0,δ z0 } slijedi ρ(f(x),y 0 ) < ε i ρ(f(x),z 0 ) < ε. Odatle slijedi ρ(y 0,z 0 ) ρ(y 0,f(x)) + ρ(f(x),z 0 ) < 2ε = ρ(y 0,z 0 ), što je nemoguće. Definicija 4.2. Neka su (X,d) i (Y,ρ) metrički prostori. Neka je A X, x 0 A gomilište skupa A i f : A Y funkcija. Kažemo da je f neprekidna u točki x 0 ako vrijedi f(x 0 ) = lim x x0 f(x). To znači da je f neprekidna u točki x 0 ako vrijedi ( ε > 0)( δ > 0)( x A) ((d(x,x 0 ) < δ) (ρ(f(x),f(x 0 )) < ε)). (4.2) Funkcija f je neprekidna na skupu V A ako je neprekidna u svakoj točci od V. Kada samo kažemo da je f neprekidna, onda podrazumjevamo da je neprekidna na cijeloj svojoj domeni. 51

56 52 4. LIMES FUNKCIJE I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Primjer 4.1. Funkcija f : R R zadana sf(x) = x, x R jeneprekidna na R. Rješenje: Neka je c R bilo koja točka i ε > 0 po volji. Tražimo δ > 0 tako da za svaki x R za koji je x c < δ vrijedi Dovoljno je uzeti 0 < δ ε. x c x c < δ ε. Primjer 4.2. Funkcija f : R R zadana s f(x) = x 2, x R je neprekidna na R. Rješenje: Neka je c R bilo koja točka i ε > 0 po volji. Tražimo δ > 0 tako da za svaki x R za koji je x c < δ vrijedi x 2 c 2 x c x+c x c ( x c +2 c ) < δ(δ +2 c ) ε. Dovoljno je uzeti 0 < δ c + c 2 +ε 2. Primjer 4.3. Funkcija f : R \ {0} R, f(x) = 1, x R \ {0}, je x neprekidna u svakoj točki c R\{0}. Rješenje: Za bilo koji ε > 0 uzmimo δ = min{ c }. Imamo ( x c < δ) ( x c < ε x c ), ε c ( x c < c ) 2 ( c < x ) (ε c 2 < ε x c ) 2 2 ( x c < ε c 2 2 ( x c x c ) ( 1 < ε x 1 ) c < ε. Teorem 4.1. Neka su (X,d) i (Y,ρ) metrički prostori i neka je f : X Y funkcija. Slijedeće su tvrdnje ekvivalentne: (i) f je neprekidna na X. (ii) Zasvakiniz (x k ) k N ux, akoje lim x k = x 0 X, ondaje lim f(x k ) = k k f(x 0 ) Y. (iii) Za svaki otvoren skup V Y je njegova praslika f 1 (V) X otvoren skup u X. Dokaz: (i) (ii): Neka je f neprekidna na X i neka je (x k ) k N bilo koji niz u X takav da vrijedi lim x k = x 0 X. Pokažimo da vrijedi lim f(x k ) = k k f(x 0 ) Y. U tu svrhu uzmimo ε > 0 po volji i neka je δ > 0 takav da vrijedi

57 (4.2). Sada, za taj δ > 0 iz definicije 3.10 imamo k δ N takav da za sve k N za koje je k k δ slijedi d(x 0,x k ) < δ. Neka je k ε = k δ i neka je k k ε. Tada vrijedi d(x k,x 0 ) < δ, a to povlači ρ(f(x k ),f(x 0 )) < ε, tj. vrijedi (ii). (ii) (iii): NekajeV Y otvorenskupuy. Pokažimodajeif 1 (V) X otvoren u X. Skup B = V C = Y \V je zatvoren. Dovoljno je pokazati da je f 1 (B) X zatvoren. Neka je (x k ) k N niz u f 1 (B) i lim x k = x 0 X. k Tada je niz (y k ) k N, y k = f(x k ), k N, u B i zbog (ii) imamo lim y k = k f(x 0 ) Y. Zbog zatvorenosti od B, po propoziciji 3.7, je f(x 0 ) B. Tada je x 0 f 1 (B), pa je po propoziciji 3.7 skup f 1 (B) X zatvoren. Vrijedi f 1 (V) = f 1 (Y \B) = X\f 1 (B), odakle slijedi otvorenost skupa f 1 (V). (iii) (i): Neka je x 0 X bilo koja točka. Pokažimo da iz uvjeta (iii) slijedi f(x 0 ) = lim f(x), odnosno 4.2. Uzmimo ε > 0 po volji i neka je x x0 V = K(f(x 0 ),ε) otvorena kugla oko f(x 0 ) Y. Tada je U = f 1 (V) X otvoren skup i x 0 U, pa postoji otvorena kugla K(x 0,δ) U. Odatle imamo inkluziju f(k(x 0,δ)) f(u) = V = K(f(x 0 ),ε), a to znači da x X, (d(x,x 0 ) < δ) (ρ(f(x),f(x 0 )) < ε). 53 Propozicija 4.2. Linearan operator T : R n R m je neprekidna funkcija na R n. On je ograničen na jediničnoj zatvorenoj kugli K(0,1) i T = max{ Th ;h K(0,1)} nazivamo norma operatora T. Dokaz: Prvo pokažimo da je T ograničena funkcija na K(0,1). Neka je (e 1,...,e n ) kanonska baza u R n i neka je M = nmax{ T(e i ) ;i = 1,...,n}. Tada je Th = T(h 1,...,h n ) = T( n h i T(e i ) M n i=1 n h i e i ) = i=1 n h i T(e i ) i=1 n h i M h. Sada za 0 < δ ε i nejednakosti Tx Ty M x y u (4.2) slijedi M neprekidnost funkcije T na R n. i=1 Zadatak 4.1. Neka je α > 0 i f : K R, K R n, proširena nulom na R n. Neka je D α = {x R n ;( δ > 0)( u,v K(x,δ)) f(u) f(v) α}. Pokažite da je D α zatvoren skup u R n.

58 54 4. LIMES FUNKCIJE I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Rješenje: Pokažimo da je D C α = {x Rn ;( δ x > 0)( u,v K(x,δ x )) f(u) f(v) < α} otvoren skup u R n. Neka je x Dα C takav da δ > 0 i ( u,v K(x,δ)) f(u) f(v) < α i neka je K(x, δ). Za svaki y K(x, δ) je K(y, δ ) K(x,δ) pa vrijedi ( u,v K(y, δ )) f(u) f(v) < α, tj. y 2 DC α. Dakle, za x Dα C je K(x, δ) 2 DC α, pa je DC α otvoren skup. Za funkciju f : K R, K R n, s D označimo skup svih točaka prekida funkcije, tj.. D = {x K;( ε > 0)( δ > 0)( u,v K(x,δ)) f(u) f(v) ε} Zadatak 4.2. Neka je D skup točaka prekida funkcije f. Za svaki α > 0 je skup D α D i vrijedi D = k=1 D1. k Rješenje: Očito, za svaki α > 0 je skup D α D. Odatle je k=1 D1 k D. Obratno, za x D postoji ε > 0 takav da δ > 0 vrijedi u,v K(x,δ)) f(u) f(v) ε. Tada za k N takav da je kε > 1 vrijedi x D ε D1. k Odatle je D k=1 D1. k 4.1 Operacije s neprekidnim funkcijama Teorem 4.2. Neka su (X,d), (Y,ρ) i (Z,δ) metrički prostori, neka su f : X Y i g : Y Z neprekidne funkcije. Tada je kompozicija g f : X Z neprekidna funkcija. Dokaz: Neka je W Z bilo koji otvoren skup u Z. Zbog neprekidnosti od g, po teoremu 4.1, skup V = g 1 (W) otvoren u Y. Tada je U = f 1 (V) = f 1 (g 1 (W)) = (g f) 1 (W) otvoren skup u X. Po teoremu 4.1 funkcija g f je neprekidna.

59 4.2. UNIFORMNA NEPREKIDNOST 55 Teorem 4.3. Neka je (X,d) metrički prostor, A X i x 0 X gomilište skupa A. Neka je V normirana vektorska algebra. Neka su f,g : A V takve da postoje a = lim f(x) i b = lim g(x). Tada vrijedi: x x0 x x0 (i) Postoji lim x x0 (f(x)+g(x)) i jednak je a+b. (ii) Postoji lim x x0 f(x)g(x) i jednak je ab. Dokaz: Zbog a = lim f(x) i b = lim g(x) za ε > 0 postoje δ a,δ b > 0 x x0 x x0 tako da x A, (d(x,x 0 ) < δ a ) ( f(x) a < ε ) i (d(x,x 0 ) < δ b ) ( g(x) b < ε ). Ad(i): Uzmimo ε > 0 po volji i neka je ε = 1 ε). Sada za δ = min{δ 2 a,δ b } imamo: x A, (d(x,x 0 ) < δ) ( (f(x)+g(x)) (a+b) f(x) a + g(x) b < 1ε+ 1ε = ε). 2 2 Ad(ii): Uzmimo ε > 0 po volji i neka je ε = ( a + b ) 2 2 +ε) a + b > 0. 2 Sadazaδ = min{δ a,δ b }imamo: x A,(d(x,x 0 ) < δ) ( f(x)g(x) ab f(x) a g(x) b + f(x) a b + a g(x) b < ε 2 +( a + b )ε = ε). Korolar 4.1. Neka je U X otvoren skup i x 0 U. Neka su f,g : U V neprekidne u x 0. (i) Tada je funkcija f +g : U V neprekidna u x 0. (ii) Tada je funkcija fg : U V neprekidna u x Uniformna neprekidnost Pojam je vezan uz metričke prostore. Definicija 4.3. Neka su (X,d), (Y,ρ) metrički prostori i f : X Y preslikavanje. Kažemo da je f uniformno ili jednoliko neprekidno na prostoru X, ako ε > 0, δ > 0, x,y X(d(x,y) < δ) (ρ(f(x),f(y)) < ε). Napomena 4.1. Usporedimo li prethodnu definiciju s definicijom neprekidnosti, zaključujemo da je svako uniformno neprekidno preslikavanje i neprekidno, ali obrat nije istinit općenito. Naime, u općoj definiciji uz dani ε > 0 je δ = δ(ε,x) dok je kod uniformne neprekidnosti δ = δ(ε) tj. ne ovisi o promatranoj točki.

60 56 4. LIMES FUNKCIJE I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Primjer 4.4. Realna funkcija f(x) = 1 je primjer funkcije, koja je neprekidna na R\{0}, ali nije uniformno x neprekidna. Primjer 4.5. U normiranim prostorima uniformna neprekidnost znači ε > 0, δ > 0, x,y X( x y < δ) ( f(x) f(y) < ε). (4.3) Zadatak 4.3. Pokažite da je u normiranom prostoru X norma uniformno neprekidna funkcija na prostoru X, zbrajanje uniformno neprekidna funkcija na prostoru X X, a množenje skalarom je uniformno neprekidno na omedenim skupovima u R X. Rješenje: Za normu : X R vrijedi nejednakost x y x y za sve x,y X. Tada je jasno da u definiciji uniformne neprekidnosti (4.3) za ε > 0 zadan po volji možemo uzet δ = ε. Za zbrajanje + : X X X, (x,y) x+y, imamo x+y (x +y ) x x + y y 2 x x 2 + y y 2 = 2 (x,y) (x,y ). Tada za ε > 0 zadan po volji možemo uzet δ = ε 2. Za množenje : R X X, (λ,x) λx, imamo λx λ x λ x x + λ λ x. Za (λ,x),(λ,x ) R X takve da je (λ,x) M i (λ,x ) M imamo λ M i x M. Odatle je λx λ x M( x x + λ λ ) M 2 (λ,x) (λ,x ). Tada za ε > 0 zadan po volji možemo uzet δ = ε M. 2 Primjer 4.6. Neka su (X,d) i (Y,ρ) metrički prostori i neka je P 1 : X Y X i P 1 : X Y X projekcije, tj. funkcije definirane s P 1 (x,y) = x i P 2 (x,y) = y za sve (x,y) X Y. Funkcije P 1 i P 2 su uniformno neprekidne na X Y. Rješenje: Za funkcije P 1 i P 2 vrijedi d(p 1 (x,y),p 1 (x,y )) = d(x,x ) (d(x,x ) p +ρ(y,y )) 1 p = d p ((x,y),(x,y )), ρ(p 2 (x,y),p 2 (x,y )) = ρ(y,y ) (d(x,x ) p +ρ(y,y )) 1 p = d p ((x,y),(x,y )). Sada uniformna neprekidnost direktno slijedi iz definiciji 4.3 za δ = ε. Zadatak 4.4. Neka su (X,d) i (Y,ρ) metrički prostori, te neka su U X i V Y otvoreni skupovi. Pokažite da je skup U V X Y otvoren skup u metričkom prostoru X Y.

61 4.2. UNIFORMNA NEPREKIDNOST 57 Rješenje: Neka su P 1 i P 2 projekcije iz primjera 4.6. Zbog njihove neprekidnosti su skupovi P1 1 (U) = U R m i P2 1 (V) = R n V otvoreni u X Y. Tada je i skup P1 1 (U) P2 1 (V) = U R m R n V = U V otvoren skup u X Y. Na kompaktnim skupovima u metričkom prostoru neprekidnost i uniformna neprekidnost se podudaraju. Teorem 4.4. Neka su (X,d) i (Y,d ) metrički prostori K X kompaktan skup. Ako je f : K Y neprekidno preslikavanje, onda je f uniformno neprekidna na K. Dokaz: Pretpostavimo da tvrdnja teorema nije istinita, tj. K je kompaktan, f : K Y je neprekidna na K i nije uniformno neprekidna na K. Tada bi ε > 0, δ > 0, x δ,x δ X, d(x δ,x δ ) < δ i d (f(x δ ),f(x δ ) ε). Tako za svaki n N i δ = 1 dobijemo n x n,x n K, takve da je d(x n,x n ) < 1 i n d (f(x n ),f(x n ) ε > 0. Zbog kompaktnosti skupa K, niz (x n) n ima konvergentan podniz. Pretpostavimo da je već sam niz konvergentan i x 0 = lim n x n. Tada vrijedi d(x n,x 0) d(x n,x n )+d(x n,x 0) 1 + n d(x n,x 0), što daje lim n x n = x 0. Zbog neprekidnosti funkcije f imamo lim n f(x n) = lim n f(x n) = f(x 0 ), a odatle, pomoću propozicije 3.1, slijedi lim n d (f(x n ),f(x n )) = 0, što je kontradikcija s izborom nizova. Slično kao u prethodnom teoremu možemo dokazati tvrdnju u slijedećem zadatku. Zadatak 4.5. Neka je α > 0. Ako je f : K R, K R n, funkcija takva da za svaku točku x kompaktnog skupa K postoji δ x > 0 takav da ( u,v K(x,δ x )) ( f(u) f(v) < α), onda postoji δ > 0 takav da u,v K vrijedi u v < δ f(u) f(v) < α}. Rješenje: Neka tvrdnja nije istinita, tj. za svaku točku x kompaktnog skupa K postoji δ x > 0 takav da ( u,v K(x,δ x )) ( f(u) f(v) < α) i istovremeno vrijedi da δ > 0 u,v K takvi da je ( u v < δ) ( f(u) f(v) α). Tada za δ = 1 u k k,v k K takvi da je ( u k v k < δ) ( f(u k ) f(v k ) α). Niz (u k ) k je u K pa postoji njegov konvergentan podniz (u kp ) k, lim k u pk = x 0 K. Zbog u kp v kp < 1 p k slijedi lim k v pk = x 0 K. Neka k N takav da vrijedi u pk x 0 < δ x0 i v pk x 0 < δ x0. Tada su u pk,v pk K(x 0,δ x0 ) pa je f(u pk ) f(v pk ) < α, što je u kontradikciji s izborom u pk i v pk tako da bude f(u pk ) f(v pk ) α. Dakle vrijedi tvrdnja u zadatku.

62 58 4. LIMES FUNKCIJE I NEPREKIDNOST FUNKCIJE 4.3 Povezanost Definicija 4.4. Za podskup A metričkog prostora X kažemo da je nepovezan ako postoje neprazni otvoreni podskupovi U,V X takvi da jea U, A V, A U V i (U V) A =. Za podskup A metričkog prostora X kažemo da je povezan ako nije nepovezan. Definicija 4.5. Za podskup A metričkog prostor X kažemo da je putevima povezan ako se svake dvije točke x 0,x 1 A moguspojiti putem, tj. postoji neprekidno preslikavanje ϕ : [0,1] X takvo da je ϕ(0) = x 0, ϕ(1) = x 1 i ϕ([0,1]) A. Funkciju ϕ nazivamo staza ili put medu točkama x 0 i x 1. Otvoren skup u R n je povezan ako i samo ako je putovima povezan. Štoviše, vrijedi slijedeća karakterizacija: Otvoren skup U R n je povezan ako i samo ako za svake dvije točke x 0,x 1 U, postoji konačno mnogo točaka x 0 = y 0,y 1,...,y k = x 1 u U takvih da svi segmenti [y i 1,y i ] := (1 t)y i 1 +ty i : 0 t 1 leže u U,tj. [y i 1,y i ] U, i = 1,...,k. Primjer 4.7. Neka je A = {(x,sin 1 );0 < x 1} {(0,y); 1 y 1} x R 2. A je povezan skup iako se, naprimjer, točke P = (1,sin1) i P = (0,1) ne mogu spojiti putem unutar A. y 1 P P 0 1 x 1

a M a A. Može se pokazati da je supremum (ako postoji) jedinstven pa uvodimo oznaku sup A.

a M a A. Može se pokazati da je supremum (ako postoji) jedinstven pa uvodimo oznaku sup A. 3 Infimum i supremum Definicija. Neka je A R. Kažemo da je M R supremum skupa A ako je (i) M gornja meda skupa A, tj. a M a A. (ii) M najmanja gornja meda skupa A, tj. ( ε > 0)( a A) takav da je a > M

Διαβάστε περισσότερα

(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k.

(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k. 1 3 Skupovi brojeva 3.1 Skup prirodnih brojeva - N N = {1, 2, 3,...} Aksiom matematičke indukcije Neka je N skup prirodnih brojeva i M podskup od N. Ako za M vrijede svojstva: 1) 1 M 2) n M (n + 1) M,

Διαβάστε περισσότερα

Sume kvadrata. mn = (ax + by) 2 + (ay bx) 2.

Sume kvadrata. mn = (ax + by) 2 + (ay bx) 2. Sume kvadrata Koji se prirodni brojevi mogu prikazati kao zbroj kvadrata dva cijela broja? Propozicija 1. Ako su brojevi m i n sume dva kvadrata, onda je i njihov produkt m n takoder suma dva kvadrata.

Διαβάστε περισσότερα

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju RAČUN OSTATAKA 1 1 Prsten celih brojeva Z := N + {} N + = {, 3, 2, 1,, 1, 2, 3,...} Osnovni primer. (Z, +,,,, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: sabiranje (S1) asocijativnost x + (y + z) = (x + y)

Διαβάστε περισσότερα

1 Aksiomatska definicija skupa realnih brojeva

1 Aksiomatska definicija skupa realnih brojeva 1 Aksiomatska definicija skupa realnih brojeva Definicija 1 Polje realnih brojeva je skup R = {x, y, z...} u kojemu su definirane dvije binarne operacije zbrajanje (oznaka +) i množenje (oznaka ) i jedna binarna

Διαβάστε περισσότερα

Četrnaesto predavanje iz Teorije skupova

Četrnaesto predavanje iz Teorije skupova Četrnaesto predavanje iz Teorije skupova 27. 01. 2006. Kratki rezime prošlog predavanja: Dokazali smo teorem rekurzije, te primjenom njega definirali zbrajanje ordinalnih brojeva. Prvo ćemo navesti osnovna

Διαβάστε περισσότερα

MATEMATIČKA ANALIZA 1 1 / 192

MATEMATIČKA ANALIZA 1 1 / 192 MATEMATIČKA ANALIZA 1 1 / 192 2 / 192 prof.dr.sc. Miljenko Marušić Kontakt: miljenko.marusic@math.hr Konzultacije: Utorak, 10-12 WWW: http://web.math.pmf.unizg.hr/~rus/ nastava/ma1/ma1.html 3 / 192 Sadržaj

Διαβάστε περισσότερα

radni nerecenzirani materijal za predavanja R(f) = {f(x) x D}

radni nerecenzirani materijal za predavanja R(f) = {f(x) x D} Matematika 1 Funkcije radni nerecenzirani materijal za predavanja Definicija 1. Neka su D i K bilo koja dva neprazna skupa. Postupak f koji svakom elementu x D pridružuje točno jedan element y K zovemo funkcija

Διαβάστε περισσότερα

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

3.1 Granična vrednost funkcije u tački 3 Granična vrednost i neprekidnost funkcija 2 3 Granična vrednost i neprekidnost funkcija 3. Granična vrednost funkcije u tački Neka je funkcija f(x) definisana u tačkama x za koje je 0 < x x 0 < r, ili

Διαβάστε περισσότερα

18. listopada listopada / 13

18. listopada listopada / 13 18. listopada 2016. 18. listopada 2016. 1 / 13 Neprekidne funkcije Važnu klasu funkcija tvore neprekidne funkcije. To su funkcije f kod kojih mala promjena u nezavisnoj varijabli x uzrokuje malu promjenu

Διαβάστε περισσότερα

7 Algebarske jednadžbe

7 Algebarske jednadžbe 7 Algebarske jednadžbe 7.1 Nultočke polinoma Skup svih polinoma nad skupom kompleksnih brojeva označavamo sa C[x]. Definicija. Nultočka polinoma f C[x] je svaki kompleksni broj α takav da je f(α) = 0.

Διαβάστε περισσότερα

Zadaci iz Osnova matematike

Zadaci iz Osnova matematike Zadaci iz Osnova matematike 1. Riješiti po istinitosnoj vrijednosti iskaza p, q, r jednačinu τ(p ( q r)) =.. Odrediti sve neekvivalentne iskazne formule F = F (p, q) za koje je iskazna formula p q p F

Διαβάστε περισσότερα

Riješeni zadaci: Limes funkcije. Neprekidnost

Riješeni zadaci: Limes funkcije. Neprekidnost Riješeni zadaci: Limes funkcije. Neprekidnost Limes funkcije Neka je 0 [a, b] i f : D R, gdje je D = [a, b] ili D = [a, b] \ { 0 }. Kažemo da je es funkcije f u točki 0 jednak L i pišemo f ) = L, ako za

Διαβάστε περισσότερα

Neka su A i B skupovi. Kažemo da je A podskup od B i pišemo A B ako je svaki element skupa A ujedno i element skupa B. Simbolima to zapisujemo:

Neka su A i B skupovi. Kažemo da je A podskup od B i pišemo A B ako je svaki element skupa A ujedno i element skupa B. Simbolima to zapisujemo: 2 Skupovi Neka su A i B skupovi. Kažemo da je A podskup od B i pišemo A B ako je svaki element skupa A ujedno i element skupa B. Simbolima to zapisujemo: A B def ( x)(x A x B) Kažemo da su skupovi A i

Διαβάστε περισσότερα

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA April, 2013 Razni zapisi sistema Skalarni oblik: Vektorski oblik: F = f 1 f n f 1 (x 1,, x n ) = 0 f n (x 1,, x n ) = 0, x = (1) F(x) = 0, (2) x 1 0, 0 = x n 0 Definicije

Διαβάστε περισσότερα

Neka je a 3 x 3 + a 2 x 2 + a 1 x + a 0 = 0 algebarska jednadžba trećeg stupnja. Rješavanje ove jednadžbe sastoji se od nekoliko koraka.

Neka je a 3 x 3 + a 2 x 2 + a 1 x + a 0 = 0 algebarska jednadžba trećeg stupnja. Rješavanje ove jednadžbe sastoji se od nekoliko koraka. Neka je a 3 x 3 + a x + a 1 x + a 0 = 0 algebarska jednadžba trećeg stupnja. Rješavanje ove jednadžbe sastoji se od nekoliko koraka. 1 Normiranje jednadžbe. Jednadžbu podijelimo s a 3 i dobivamo x 3 +

Διαβάστε περισσότερα

1. Topologija na euklidskom prostoru R n

1. Topologija na euklidskom prostoru R n 1 1. Topologija na euklidskom prostoru R n Euklidski prostor R n je okruženje u kojem ćemo izučavati realnu analizu. Kao skup R n se sastoji od svih uredenih n-torki realnih brojeva: R n = {(x 1,...,x

Διαβάστε περισσότερα

TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE I I.1.

TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE I I.1. TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE I I Odredi na brojevnoj trigonometrijskoj kružnici točku Et, za koju je sin t =,cost < 0 Za koje realne brojeve a postoji realan broj takav da je sin = a? Izračunaj: sin π tg

Διαβάστε περισσότερα

ZBIRKA ZADATAKA IZ TEORIJE SKUPOVA

ZBIRKA ZADATAKA IZ TEORIJE SKUPOVA Sveučilište u Zagrebu PMF-Matematički odsjek Franka Miriam Brückler, Vedran Čačić, Marko Doko, Mladen Vuković ZBIRKA ZADATAKA IZ TEORIJE SKUPOVA Zagreb, 2009. Sadržaj 1 Osnovno o skupovima, relacijama

Διαβάστε περισσότερα

Funkcija gustoće neprekidne slučajne varijable ima dva bitna svojstva: 1. Nenegativnost: f(x) 0, x R, 2. Normiranost: f(x)dx = 1.

Funkcija gustoće neprekidne slučajne varijable ima dva bitna svojstva: 1. Nenegativnost: f(x) 0, x R, 2. Normiranost: f(x)dx = 1. σ-algebra skupova Definicija : Neka je Ω neprazan skup i F P(Ω). Familija skupova F je σ-algebra skupova na Ω ako vrijedi:. F, 2. A F A C F, 3. A n, n N} F n N A n F. Borelova σ-algebra Definicija 2: Neka

Διαβάστε περισσότερα

9. GRANIČNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST FUNKCIJE GRANIČNA VRIJEDNOST ILI LIMES FUNKCIJE

9. GRANIČNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST FUNKCIJE GRANIČNA VRIJEDNOST ILI LIMES FUNKCIJE Geodetski akultet, dr sc J Beban-Brkić Predavanja iz Matematike 9 GRANIČNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST FUNKCIJE GRANIČNA VRIJEDNOST ILI LIMES FUNKCIJE Granična vrijednost unkcije kad + = = Primjer:, D( )

Διαβάστε περισσότερα

radni nerecenzirani materijal za predavanja

radni nerecenzirani materijal za predavanja Matematika 1 Funkcije radni nerecenzirani materijal za predavanja Definicija 1. Kažemo da je funkcija f : a, b R u točki x 0 a, b postiže lokalni minimum ako postoji okolina O(x 0 ) broja x 0 takva da je

Διαβάστε περισσότερα

4 Funkcije. 4.1 Pojam funkcije

4 Funkcije. 4.1 Pojam funkcije 4 Funkcije 4.1 Pojam unkcije Neka su i neprazni skupovi i pravilo koje svakom elementu skupa pridružuje točno jedan element skupa. Tada se uredena trojka (,, ) naziva preslikavanje ili unkcija sa skupa

Διαβάστε περισσότερα

Teorija skupova. Matko Males Split. lipanj 2003.

Teorija skupova. Matko Males Split. lipanj 2003. Teorija skupova Matko Males Split lipanj 2003. 2 O pojmu skupa A, B, C,... oznake za skupove a, b, c,... oznake za elemente skupa a A, a / A Skup je posve odredjen svojim elementima, tj u potpunosti je

Διαβάστε περισσότερα

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011.

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011. Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika Monotonost i ekstremi Katica Jurasić Rijeka, 2011. Ishodi učenja - predavanja Na kraju ovog predavanja moći ćete:,

Διαβάστε περισσότερα

RIJEŠENI ZADACI I TEORIJA IZ

RIJEŠENI ZADACI I TEORIJA IZ RIJEŠENI ZADACI I TEORIJA IZ LIMES NIZOVA LIMES MONOTONIH NIZOVA GEOMETRIJSKOG REDA LIMES FUNKCIJA 1 2.4. LIMES NIZA I TEOREMI O LIMESIMA 2.4.1. Definicija limesa i konvergentnog niza 2.4.1.1 Riješeni

Διαβάστε περισσότερα

( x) ( ) ( ) ( x) ( ) ( x) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )

( x) ( ) ( ) ( x) ( ) ( x) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) Zadatak 08 (Vedrana, maturantica) Je li unkcija () = cos (sin ) sin (cos ) parna ili neparna? Rješenje 08 Funkciju = () deiniranu u simetričnom području a a nazivamo: parnom, ako je ( ) = () neparnom,

Διαβάστε περισσότερα

Algebarske strukture sa jednom operacijom (A, ): Ako operacija ima osobine: zatvorenost i asocijativnost, onda je (A, ) polugrupa

Algebarske strukture sa jednom operacijom (A, ): Ako operacija ima osobine: zatvorenost i asocijativnost, onda je (A, ) polugrupa Binarne operacije Binarna operacija na skupu A je preslikavanje skupa A A u A, to jest : A A A. Pišemo a b = c. Označavanje operacija:,,,. Poznate operacije: sabiranje (+), oduzimanje ( ), množenje ( ).

Διαβάστε περισσότερα

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1 Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu 3.2.2016. Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1 Prezime i ime: Broj indeksa: 1. Definisati Koxijev niz. Dati primer niza koji nije Koxijev. 2. Dat je red n=1

Διαβάστε περισσότερα

1. Skup kompleksnih brojeva

1. Skup kompleksnih brojeva 1. Skup kompleksnih brojeva 1. Skupovibrojeva... 2 2. Skup kompleksnih brojeva................................. 5 3. Zbrajanje i množenje kompleksnih brojeva..................... 8 4. Kompleksno konjugirani

Διαβάστε περισσότερα

KONAČNA MATEMATIKA Egzistencija kombinatornih konfiguracija Dirichlet-ov i Ramseyev teorem

KONAČNA MATEMATIKA Egzistencija kombinatornih konfiguracija Dirichlet-ov i Ramseyev teorem Природно-математички факултет, Универзитет у Нишу, Србија http://www.pmf.ni.ac.yu/mii Математика и информатика 1 (3) (2009), 19-24 KONAČNA MATEMATIKA Egzistencija kombinatornih konfiguracija Dirichlet-ov

Διαβάστε περισσότερα

π π ELEKTROTEHNIČKI ODJEL i) f (x) = x 3 x 2 x + 1, a = 1, b = 1;

π π ELEKTROTEHNIČKI ODJEL i) f (x) = x 3 x 2 x + 1, a = 1, b = 1; 1. Provjerite da funkcija f definirana na segmentu [a, b] zadovoljava uvjete Rolleova poučka, pa odredite barem jedan c a, b takav da je f '(c) = 0 ako je: a) f () = 1, a = 1, b = 1; b) f () = 4, a =,

Διαβάστε περισσότερα

41. Jednačine koje se svode na kvadratne

41. Jednačine koje se svode na kvadratne . Jednačine koje se svode na kvadrane Simerične recipročne) jednačine Jednačine oblika a n b n c n... c b a nazivamo simerične jednačine, zbog simeričnosi koeficijenaa koeficijeni uz jednaki). k i n k

Διαβάστε περισσότερα

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET Goran Stančić SIGNALI I SISTEMI Zbirka zadataka NIŠ, 014. Sadržaj 1 Konvolucija Literatura 11 Indeks pojmova 11 3 4 Sadržaj 1 Konvolucija Zadatak 1. Odrediti konvoluciju

Διαβάστε περισσότερα

Matematiqki fakultet. Univerzitet u Beogradu. Domai zadatak

Matematiqki fakultet. Univerzitet u Beogradu. Domai zadatak Matematiqki fakultet Univerzitet u Beogradu Domai zadatak Zlatko Lazovi 30. decembar 2016. verzija 1.1 Sadraj 1 METRIQKI PROSTORI 2 1 1 METRIQKI PROSTORI a) Neka je (M, d) metriqki prostor i neka je (x

Διαβάστε περισσότερα

PID: Domen P je glavnoidealski [PID] akko svaki ideal u P je glavni (generisan jednim elementom; oblika ap := {ab b P }, za neko a P ).

PID: Domen P je glavnoidealski [PID] akko svaki ideal u P je glavni (generisan jednim elementom; oblika ap := {ab b P }, za neko a P ). 0.1 Faktorizacija: ID, ED, PID, ND, FD, UFD Definicija. Najava pojmova: [ID], [ED], [PID], [ND], [FD] i [UFD]. ID: Komutativan prsten P, sa jedinicom 1 0, je integralni domen [ID] oblast celih), ili samo

Διαβάστε περισσότερα

Uvod u teoriju brojeva. Andrej Dujella

Uvod u teoriju brojeva. Andrej Dujella Uvod u teoriju brojeva (skripta) Andrej Dujella PMF - Matematički odjel Sveučilište u Zagrebu Sadržaj. Djeljivost.... Kongruencije... 3. Kvadratni ostatci... 9 4. Kvadratne forme... 38 5. Aritmetičke funkcije...

Διαβάστε περισσότερα

MATEMATIČKA ANALIZA I & II. Boris Guljaš. predavanja. Zagreb,

MATEMATIČKA ANALIZA I & II. Boris Guljaš. predavanja. Zagreb, MATEMATIČKA ANALIZA I & II Boris Guljaš predavanja Zagreb, 9.9.06. ii Posljednji ispravak: srijeda, 3. svibanj 07. Uvod Matematička analiza I. & II. su standardni jednosemestralni kolegiji koji se predaju

Διαβάστε περισσότερα

Neprekinute funkcije i limesi Definicija neprekinute funkcije i njen odnos prema limesu Asimptote Svojstva neprekinutih funkcija

Neprekinute funkcije i limesi Definicija neprekinute funkcije i njen odnos prema limesu Asimptote Svojstva neprekinutih funkcija Sadržaj: Nizovi brojeva Pojam niza Limes niza. Konvergentni nizovi Neki važni nizovi. Broj e. Limes funkcije Definicija esa Računanje esa Jednostrani esi Neprekinute funkcije i esi Definicija neprekinute

Διαβάστε περισσότερα

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f 2. Nule i znak funkcije; presek sa y-osom IspitivaƬe

Διαβάστε περισσότερα

Determinante. a11 a. a 21 a 22. Definicija 1. (Determinanta prvog reda) Determinanta matrice A = [a] je broj a.

Determinante. a11 a. a 21 a 22. Definicija 1. (Determinanta prvog reda) Determinanta matrice A = [a] je broj a. Determinante Determinanta A deta je funkcija definirana na skupu svih kvadratnih matrica, a poprima vrijednosti iz skupa skalara Osim oznake deta za determinantu kvadratne matrice a 11 a 12 a 1n a 21 a

Διαβάστε περισσότερα

FUNKCIJE - 2. deo. Logika i teorija skupova. 1 Logika FUNKCIJE - 2. deo

FUNKCIJE - 2. deo. Logika i teorija skupova. 1 Logika FUNKCIJE - 2. deo FUNKCIJE - 2. deo Logika i teorija skupova 1 Logika FUNKCIJE - 2. deo Inverzna korespondencija Neka je data korespondencija f A B. Tada korespondenciju f 1 B A definisanu sa f 1 = {(b, a) B A (a, b) f}

Διαβάστε περισσότερα

MATEMATIČKA ANALIZA I & II. Boris Guljaš. predavanja. Zagreb,

MATEMATIČKA ANALIZA I & II. Boris Guljaš. predavanja. Zagreb, MATEMATIČKA ANALIZA I & II Boris Guljaš predavanja Zagreb,.9.007. ii Posljednji ispravak: petak, 6. ožujak 009. Uvod Matematička analiza I. & II. su standardni jednosemestralni kolegiji koji se predaju

Διαβάστε περισσότερα

Neka su A i B proizvoljni neprazni skupovi. Korespondencija iz skupa A u skup B definiše se kao proizvoljan podskup f Dekartovog proizvoda A B.

Neka su A i B proizvoljni neprazni skupovi. Korespondencija iz skupa A u skup B definiše se kao proizvoljan podskup f Dekartovog proizvoda A B. Korespondencije Neka su A i B proizvoljni neprazni skupovi. Korespondencija iz skupa A u skup B definiše se kao proizvoljan podskup f Dekartovog proizvoda A B. Pojmovi B pr 2 f A B f prva projekcija od

Διαβάστε περισσότερα

Skupovi brojeva Materijali za nastavu iz Matematike 1

Skupovi brojeva Materijali za nastavu iz Matematike 1 Skupovi brojeva Materijali za nastavu iz Matematike 1 Kristina Krulić Himmelreich i Ksenija Smoljak 2012/13 1 / 32 Podsjetnik teorije skupova Operacije sa skupovima: A B = {x : x A x B} A B = {x : x A

Διαβάστε περισσότερα

Prosti brojevi. Uvod

Prosti brojevi. Uvod MLADI NADARENI MATEMATIČARI Marin Getaldic Prosti brojevi 20.12.2015. Uvod Definicija 1. Kažemo da je prirodan broj p prost broj ako ima točno dva (različita) djelitelja (konkretno, to su 1 i p). U suprotnom

Διαβάστε περισσότερα

1 Diferencijabilnost Motivacija. Kažemo da je funkcija f : a, b R derivabilna u točki c a, b ako postoji limes f f(x) f(c) (c) = lim.

1 Diferencijabilnost Motivacija. Kažemo da je funkcija f : a, b R derivabilna u točki c a, b ako postoji limes f f(x) f(c) (c) = lim. 1 Diferencijabilnost 11 Motivacija Kažemo da je funkcija f : a, b R derivabilna u točki c a, b ako postoji es f f(x) f(c) (c) x c x c Najbolja linearna aproksimacija funkcije f je funkcija l(x) = f(c)

Διαβάστε περισσότερα

4. poglavlje (korigirano) LIMESI FUNKCIJA

4. poglavlje (korigirano) LIMESI FUNKCIJA . Limesi funkcija (sa svim korekcijama) 69. poglavlje (korigirano) LIMESI FUNKCIJA U ovom poglavlju: Neodređeni oblik Neodređeni oblik Neodređeni oblik Kose asimptote Neka je a konačan realan broj ili

Διαβάστε περισσότερα

Operatori na normiranim prostorima vježbe 2015/2016. Tomislav Berić

Operatori na normiranim prostorima vježbe 2015/2016. Tomislav Berić Operatori na normiranim prostorima vježbe 2015/2016 Tomislav Berić tberic@math.hr Sadržaj 1 Operatori na Hilbertovim prostorima 1 1.1 Normalni operatori..................................... 3 1.2 Unitarni

Διαβάστε περισσότερα

KOMPAKTNI OPERATORI. Prof. dr. sc. Hrvoje Kraljević. Predavanja održana na PMF Matematičkom odjelu. u zimskom semestru akademske godine 2007./2008.

KOMPAKTNI OPERATORI. Prof. dr. sc. Hrvoje Kraljević. Predavanja održana na PMF Matematičkom odjelu. u zimskom semestru akademske godine 2007./2008. KOMPAKTNI OPERATORI Prof. dr. sc. Hrvoje Kraljević Predavanja održana na PMF Matematičkom odjelu Sveučilišta u Zagrebu u zimskom semestru akademske godine 2007./2008. Zagreb, siječanj 2008. 2 SADRŽAJ 3

Διαβάστε περισσότερα

Više dokaza jedne poznate trigonometrijske nejednakosti u trokutu

Više dokaza jedne poznate trigonometrijske nejednakosti u trokutu Osječki matematički list 000), 5 9 5 Više dokaza jedne poznate trigonometrijske nejednakosti u trokutu Šefket Arslanagić Alija Muminagić Sažetak. U radu se navodi nekoliko različitih dokaza jedne poznate

Διαβάστε περισσότερα

Metode dokazivanja nejednakosti

Metode dokazivanja nejednakosti IMO/MEMO pripreme 2016. Aleksandar Bulj, 8. 6. 2016. Uvod Metode dokazivanja nejednakosti Cilj ovoga predavanja je prikazati razne tehnike za dokazivanje nejednakosti. U prvom će poglavlju kroz nekoliko

Διαβάστε περισσότερα

Relacije poretka ure denja

Relacije poretka ure denja Relacije poretka ure denja Relacija na skupu A je relacija poretka na A ako je ➀ refleksivna ➁ antisimetrična ➂ tranzitivna Umesto relacija poretka često kažemo i parcijalno ured enje ili samo ured enje.

Διαβάστε περισσότερα

Ivan Ivec SOBOLJEVLJEVE NEJEDNAKOSTI I PRIMJENE

Ivan Ivec SOBOLJEVLJEVE NEJEDNAKOSTI I PRIMJENE Sveučilište u Zagrebu PMF Matematički odjel Ivan Ivec SOOLJEVLJEVE NEJEDNAKOSTI I PRIMJENE Diplomski rad Voditelj rada: doc. dr. sc. Nenad Antonić Zagreb, siječnja 001. Zahvaljujem svojem mentoru doc.

Διαβάστε περισσότερα

KONVEKSNI SKUPOVI. Definicije: potprostor, afin skup, konveksan skup, konveksan konus. 1/5. Back FullScr

KONVEKSNI SKUPOVI. Definicije: potprostor, afin skup, konveksan skup, konveksan konus. 1/5. Back FullScr KONVEKSNI SKUPOVI Definicije: potprostor, afin skup, konveksan skup, konveksan konus. 1/5 KONVEKSNI SKUPOVI Definicije: potprostor, afin skup, konveksan skup, konveksan konus. 1/5 1. Neka su x, y R n,

Διαβάστε περισσότερα

MATEMATIKA 2. Grupa 1 Rexea zadataka. Prvi pismeni kolokvijum, Dragan ori

MATEMATIKA 2. Grupa 1 Rexea zadataka. Prvi pismeni kolokvijum, Dragan ori MATEMATIKA 2 Prvi pismeni kolokvijum, 14.4.2016 Grupa 1 Rexea zadataka Dragan ori Zadaci i rexea 1. unkcija f : R 2 R definisana je sa xy 2 f(x, y) = x2 + y sin 3 2 x 2, (x, y) (0, 0) + y2 0, (x, y) =

Διαβάστε περισσότερα

MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15

MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15 MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15 Matrice - osnovni pojmovi (Matrice i determinante) 2 / 15 (Matrice i determinante) 2 / 15 Matrice - osnovni pojmovi Matrica reda

Διαβάστε περισσότερα

ELEMENTARNE FUNKCIJE dr Jelena Manojlović Prirodno-matematički fakultet, Niš

ELEMENTARNE FUNKCIJE dr Jelena Manojlović Prirodno-matematički fakultet, Niš 1 1. Osnovni pojmovi ELEMENTARNE FUNKCIJE dr Jelena Manojlović Prirodno-matematički fakultet, Niš Jedan od najvažnijih pojmova u matematici predstavlja pojam funkcije. Definicija 1.1. Neka su X i Y dva

Διαβάστε περισσότερα

Algebarske strukture

Algebarske strukture i operacije Univerzitet u Nišu Prirodno Matematički Fakultet februar 2010 Istraživačka stanica Petnica i operacije Operacije Šta je to algebra i apstraktna algebra? Šta je to algebarska struktura? Cemu

Διαβάστε περισσότερα

VJEROJATNOST I STATISTIKA Popravni kolokvij - 1. rujna 2016.

VJEROJATNOST I STATISTIKA Popravni kolokvij - 1. rujna 2016. Broj zadataka: 5 Vrijeme rješavanja: 120 min Ukupan broj bodova: 100 Zadatak 1. (a) Napišite aksiome vjerojatnosti ako je zadan skup Ω i σ-algebra F na Ω. (b) Dokažite iz aksioma vjerojatnosti da za A,

Διαβάστε περισσότερα

SKUPOVI I SKUPOVNE OPERACIJE

SKUPOVI I SKUPOVNE OPERACIJE SKUPOVI I SKUPOVNE OPERACIJE Ne postoji precizna definicija skupa (postoji ali nama nije zanimljiva u ovom trenutku), ali mi možemo koristiti jednu definiciju koja će nam donekle dočarati šta su zapravo

Διαβάστε περισσότερα

2. Vektorski prostori

2. Vektorski prostori 2. Vektorski prostori 2.1. Pojam vektorskog prostora. Grubo govoreći, vektorski prostor je skup na kojem su zadane binarna operacija zbrajanja i operacija množenja skalarima koje poštuju uobičajena računska

Διαβάστε περισσότερα

Jednodimenzionalne slučajne promenljive

Jednodimenzionalne slučajne promenljive Jednodimenzionalne slučajne promenljive Definicija slučajne promenljive Neka je X f-ja def. na prostoru verovatnoća (Ω, F, P) koja preslikava prostor el. ishoda Ω u skup R realnih brojeva: (1)Skup {ω/

Διαβάστε περισσότερα

Matematika. Viša razina. Marina Ninković, prof. Vesna Ovčina, prof. Zagreb, 2015.

Matematika. Viša razina. Marina Ninković, prof. Vesna Ovčina, prof. Zagreb, 2015. Matematika Viša razina Marina Ninković, prof. Vesna Ovčina, prof. Zagreb, 2015. Autor: Marina Ninković, prof. Vesna Ovčina, prof. Naslov: Matematika Viša razina Izdanje: 4. izdanje Urednica: Ana Belin,

Διαβάστε περισσότερα

MATEMATIKA Pokažite da za konjugiranje (a + bi = a bi) vrijedi. a) z=z b) z 1 z 2 = z 1 z 2 c) z 1 ± z 2 = z 1 ± z 2 d) z z= z 2

MATEMATIKA Pokažite da za konjugiranje (a + bi = a bi) vrijedi. a) z=z b) z 1 z 2 = z 1 z 2 c) z 1 ± z 2 = z 1 ± z 2 d) z z= z 2 (kompleksna analiza, vježbe ). Izračunajte a) (+i) ( i)= b) (i+) = c) i + i 4 = d) i+i + i 3 + i 4 = e) (a+bi)(a bi)= f) (+i)(i )= Skicirajte rješenja u kompleksnoj ravnini.. Pokažite da za konjugiranje

Διαβάστε περισσότερα

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu Trigonometrijske jednačine i nejednačine. Zadaci koji se rade bez upotrebe trigonometrijskih formula. 00. FF cos x sin x

Διαβάστε περισσότερα

1. Skupovi Algebra skupova

1. Skupovi Algebra skupova 1. Skupovi 1.1. Algebra skupova Temeljne definicije i oznake. Pod pojmom skupa razumijevamo bilo koju množinu elemenata. Npr.: (a) skup svih prirodnih brojeva N = {1, 2, 3,...} ; (b) skup svih cijelih

Διαβάστε περισσότερα

Dr. Miljenko Crnjac, Mr. Dragan Jukić, Dr. Rudolf Scitovski MATEMATIKA. Osijek, 1994.

Dr. Miljenko Crnjac, Mr. Dragan Jukić, Dr. Rudolf Scitovski MATEMATIKA. Osijek, 1994. Dr. Miljenko Crnjac, Mr. Dragan Jukić, Dr. Rudolf Scitovski MATEMATIKA Osijek, 994. M. Crnjac, D. Jukić, R. Scitovski Matematika Udžbenik U-6 Recenzenti: Prof.dr.sc. Hrvoje Kraljević Prof.dr.sc. Harry

Διαβάστε περισσότερα

Granične vrednosti realnih funkcija i neprekidnost

Granične vrednosti realnih funkcija i neprekidnost Granične vrednosti realnih funkcija i neprekidnost 1 Pojam granične vrednosti Naka su x 0 R i δ R, δ > 0. Pod δ okolinom tačke x 0 podrazumevamo interval U δ x 0 ) = x 0 δ, x 0 + δ), a pod probodenom δ

Διαβάστε περισσότερα

Funkcije. Helena Kmetić. 6. srpnja 2016.

Funkcije. Helena Kmetić. 6. srpnja 2016. Funkcije Helena Kmetić 6. srpnja 016. Sadržaj 1 Uvod 1.1 Klasifikacija realnih funkcija pomoću grafa............. 3 1. Apsolutna vrijednost i udaljenost.................. 4 Funkcije 6.1 Linearne funkcije...........................

Διαβάστε περισσότερα

Diferencijalni račun

Diferencijalni račun ni račun October 28, 2008 ni račun Uvod i motivacija Točka infleksije ni račun Realna funkcija jedne realne varijable Neka je X neprazan podskup realnih brojeva. Ako svakom elementu x X po postupku f pridružimo

Διαβάστε περισσότερα

SOPSTVENE VREDNOSTI I SOPSTVENI VEKTORI LINEARNOG OPERATORA I KVADRATNE MATRICE

SOPSTVENE VREDNOSTI I SOPSTVENI VEKTORI LINEARNOG OPERATORA I KVADRATNE MATRICE 1 SOPSTVENE VREDNOSTI I SOPSTVENI VEKTORI LINEARNOG OPERATORA I KVADRATNE MATRICE Neka je (V, +,, F ) vektorski prostor konačne dimenzije i neka je f : V V linearno preslikavanje. Definicija. (1) Skalar

Διαβάστε περισσότερα

OSNOVNI PRINCIPI PREBROJAVANJA. () 6. studenog 2011. 1 / 18

OSNOVNI PRINCIPI PREBROJAVANJA. () 6. studenog 2011. 1 / 18 OSNOVNI PRINCIPI PREBROJAVANJA () 6. studenog 2011. 1 / 18 TRI OSNOVNA PRINCIPA PREBROJAVANJA -vrlo često susrećemo se sa problemima prebrojavanja elemenata nekog konačnog skupa S () 6. studenog 2011.

Διαβάστε περισσότερα

Dragan Jukić MJERA I INTEGRAL OSIJEK, f = 3 α i χ Ai. α 2. α 1. α 3 A 1 A 2 A 3. 3 fdλ = α i λ(a i )

Dragan Jukić MJERA I INTEGRAL OSIJEK, f = 3 α i χ Ai. α 2. α 1. α 3 A 1 A 2 A 3. 3 fdλ = α i λ(a i ) Dragan Jukić α 2 f = 3 α i χ Ai 3 fdλ = α i λ(a i ) α 1 α 3 A 1 A 2 A 3 MJERA I INTEGRAL OSIJEK, 2012. prof.dr.sc. Dragan Jukić MJERA I INTEGRAL Osijek, 2012. D. Jukić Mjera i integral. Izdavač: Sveučilište

Διαβάστε περισσότερα

VJEŽBE IZ MATEMATIKE 1

VJEŽBE IZ MATEMATIKE 1 VJEŽBE IZ MATEMATIKE 1 Ivana Baranović Miroslav Jerković Lekcija 8 Pojam funkcije, grafa i inverzne funkcije Poglavlje 1 Funkcije Neka su X i Y dva neprazna skupa. Ako je po nekom pravilu, ozna imo ga

Διαβάστε περισσότερα

Osnovni teoremi diferencijalnog računa

Osnovni teoremi diferencijalnog računa Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku Odjel za matematiku Preddiplomski studij matematike Tena Pavić Osnovni teoremi diferencijalnog računa Završni rad Osijek, 2009. Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku

Διαβάστε περισσότερα

x M kazemo da je slijed ogranicen. Weierstrass-Bolzano-v teorem tvrdi da svaki ograniceni slijed ima barem jednu granicnu tocku.

x M kazemo da je slijed ogranicen. Weierstrass-Bolzano-v teorem tvrdi da svaki ograniceni slijed ima barem jednu granicnu tocku. 1. FUNKCIJE, LIMES, NEPREKINUTOST 1.1 Brojevi - slijed, interval, limes Slijed realnih brojeva je postava brojeva na primjer u obliku 1,,3..., nn, + 1... koji na realnoj osi imaju oznaceno mjesto odgovarajucom

Διαβάστε περισσότερα

4.1 Elementarne funkcije

4.1 Elementarne funkcije . Elementarne funkcije.. Polinomi Funkcija f : R R zadana formulom f(x) = a n x n + a n x n +... + a x + a 0 gdje je n N 0 te su a n, a n,..., a, a 0 R, zadani brojevi takvi da a n 0 naziva se polinom

Διαβάστε περισσότερα

2.2 Srednje vrijednosti. aritmetička sredina, medijan, mod. Podaci (realizacije varijable X): x 1,x 2,...,x n (1)

2.2 Srednje vrijednosti. aritmetička sredina, medijan, mod. Podaci (realizacije varijable X): x 1,x 2,...,x n (1) 2.2 Srednje vrijednosti aritmetička sredina, medijan, mod Podaci (realizacije varijable X): x 1,x 2,...,x n (1) 1 2.2.1 Aritmetička sredina X je numerička varijabla. Aritmetička sredina od (1) je broj:

Διαβάστε περισσότερα

Analitička geometrija i linearna algebra

Analitička geometrija i linearna algebra 1. VEKTORI POJAM VEKTORA Svakodnevno se susrećemo s veličinama za čije je određivanje potrean samo jedan roj. Na primjer udaljenost, površina, volumen,. Njih zovemo skalarnim veličinama. Međutim, postoje

Διαβάστε περισσότερα

Elementarna matematika - predavanja -

Elementarna matematika - predavanja - Elementarna matematika - predavanja - February 11, 2013 2 Sadržaj I Zasnivanje brojeva 5 I.1 Peanove aksiome............................. 5 I.2 Celi brojevi................................ 13 I.3 Racionalni

Διαβάστε περισσότερα

Algebarske strukture

Algebarske strukture Algebarske strukture vježbe prema predlošku i zadacima Martine Balagović i Marcele Hanzer natipkali, proširili i uredili Matija Bašić Aleksandar Milivojević Sanjin Ružić Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički

Διαβάστε περισσότερα

IZVODI ZADACI (I deo)

IZVODI ZADACI (I deo) IZVODI ZADACI (I deo) Najpre da se podsetimo tablice i osnovnih pravila:. C`=0. `=. ( )`= 4. ( n )`=n n-. (a )`=a lna 6. (e )`=e 7. (log a )`= 8. (ln)`= ` ln a (>0) 9. = ( 0) 0. `= (>0) (ovde je >0 i a

Διαβάστε περισσότερα

MATEMATIKA 3. Integrirani preddiplomski i diplomski studij fizike i kemije, smjer nastavnički

MATEMATIKA 3. Integrirani preddiplomski i diplomski studij fizike i kemije, smjer nastavnički Ljiljana Arambašić MATEMATIKA 3 Integrirani preddiplomski i diplomski studij fizike i kemije, smjer nastavnički Integrirani preddiplomski i diplomski studij fizike i tehnike, smjer nastavnički SADRŽAJ

Διαβάστε περισσότερα

Mjera i Integral Vjeºbe

Mjera i Integral Vjeºbe Mjera i Integral Vjeºbe September 8, 2015 Chapter 1 σ-algebre 1.1 Osnovna svojstva i prvi primjeri Najprije uvodimo pojmove algebre i σ-algebre 1 skupova. Za skup, familiju svih njegovih podskupova zovemo

Διαβάστε περισσότερα

Algebra Vektora. pri rješavanju fizikalnih problema najčešće susrećemo skalarne i vektorske

Algebra Vektora. pri rješavanju fizikalnih problema najčešće susrećemo skalarne i vektorske Algebra Vektora 1 Algebra vektora 1.1 Definicija vektora pri rješavanju fizikalnih problema najčešće susrećemo skalarne i vektorske veličine za opis skalarne veličine trebamo zadati samo njezin iznos (npr.

Διαβάστε περισσότερα

Matematičke metode u marketingumultidimenzionalno skaliranje. Lavoslav ČaklovićPMF-MO

Matematičke metode u marketingumultidimenzionalno skaliranje. Lavoslav ČaklovićPMF-MO Matematičke metode u marketingu Multidimenzionalno skaliranje Lavoslav Čaklović PMF-MO 2016 MDS Čemu služi: za redukciju dimenzije Bazirano na: udaljenosti (sličnosti) među objektima Problem: Traži se

Διαβάστε περισσότερα

Prvi pismeni zadatak iz Analize sa algebrom novembar Ispitati znak funkcije f(x) = tgx x x3. 2. Naći graničnu vrednost lim x a

Prvi pismeni zadatak iz Analize sa algebrom novembar Ispitati znak funkcije f(x) = tgx x x3. 2. Naći graničnu vrednost lim x a Testovi iz Analize sa algebrom 4 septembar - oktobar 009 Ponavljanje izvoda iz razreda (f(x) = x x ) Ispitivanje uslova Rolove teoreme Ispitivanje granične vrednosti f-je pomoću Lopitalovog pravila 4 Razvoj

Διαβάστε περισσότερα

Osnove matematičke analize

Osnove matematičke analize Osnove matematičke analize prof.dr.sc. Nikola Koceić Bilan FPMOZ Sveučilište u Mostaru FPMOZ Sveučilište u Mostaru 1 / Sadržaj 1 Topološka i metrička struktura normiranog vektorskog prostora R n. Konvergencija

Διαβάστε περισσότερα

Glava 1. Realne funkcije realne promen ive. 1.1 Elementarne funkcije

Glava 1. Realne funkcije realne promen ive. 1.1 Elementarne funkcije Glava 1 Realne funkcije realne promen ive 1.1 Elementarne funkcije Neka su dati skupovi X i Y. Ukoliko svakom elementu skupa X po nekom pravilu pridruimo neki, potpuno odreeni, element skupa Y kaemo da

Διαβάστε περισσότερα

SVEUĆILIŠTE U RIJECI UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI ODSJEK ZA UČITELJSKI STUDIJ U GOSPIĆU MATEMATIKA I. Skupovi, funkcije, brojevi

SVEUĆILIŠTE U RIJECI UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI ODSJEK ZA UČITELJSKI STUDIJ U GOSPIĆU MATEMATIKA I. Skupovi, funkcije, brojevi SVEUĆILIŠTE U RIJECI UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI ODSJEK ZA UČITELJSKI STUDIJ U GOSPIĆU MATEMATIKA I Skupovi, funkcije, brojevi mr.sc. TATJANA STANIN 009. Kratak pregled predavanja koja se izvode na učiteljskom

Διαβάστε περισσότερα

Algebarske strukture bilješke s vježbi asistenta Filipa Najmana ak. god /12. natipkali i uredili Aleksandar Milivojević i Sanjin Ružić

Algebarske strukture bilješke s vježbi asistenta Filipa Najmana ak. god /12. natipkali i uredili Aleksandar Milivojević i Sanjin Ružić Algebarske strukture bilješke s vježbi asistenta Filipa Najmana ak. god. 2011./12. natipkali i uredili Aleksandar Milivojević i Sanjin Ružić (skripta ne može zamijeniti vježbe) 1 Sadržaj 1 Grupe 3 1.1

Διαβάστε περισσότερα

Riješeni zadaci: Realni brojevi i realne funkcije jedne realne varijable

Riješeni zadaci: Realni brojevi i realne funkcije jedne realne varijable Riješeni zadaci: Realni brojevi i realne funkcije jedne realne varijable Infimum i supremum skupa Zadatak 1. Neka je S = (, 1) [1, 7] {10}. Odrediti: (a) inf S, (b) sup S. (a) inf S =, (b) sup S = 10.

Διαβάστε περισσότερα

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola.

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola. KVADRATNA FUNKCIJA Kvadratna funkcija je oblika: = a + b + c Gde je R, a 0 i a, b i c su realni brojevi. Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije = a + b + c je parabola. Najpre ćemo naučiti kako

Διαβάστε περισσότερα

III VEŽBA: FURIJEOVI REDOVI

III VEŽBA: FURIJEOVI REDOVI III VEŽBA: URIJEOVI REDOVI 3.1. eorijska osnova Posmatrajmo neki vremenski kontinualan signal x(t) na intervalu definisati: t + t t. ada se može X [ k ] = 1 t + t x ( t ) e j 2 π kf t dt, gde je f = 1/.

Διαβάστε περισσότερα

Granične vrednosti realnih nizova

Granične vrednosti realnih nizova Graiče vredosti realih izova Fukcija f : N R, gde je N skup prirodih brojeva a R skup realih brojeva, zove se iz realih brojeva ili reala iz. Opšti čla iza f je f(), N, i običo se obeležava sa f, dok se

Διαβάστε περισσότερα

ASIMPTOTE FUNKCIJA. Dakle: Asimptota je prava kojoj se funkcija približava u beskonačno dalekoj tački. Postoje tri vrste asimptota:

ASIMPTOTE FUNKCIJA. Dakle: Asimptota je prava kojoj se funkcija približava u beskonačno dalekoj tački. Postoje tri vrste asimptota: ASIMPTOTE FUNKCIJA Naš savet je da najpre dobro proučite granične vrednosti funkcija Neki profesori vole da asimptote funkcija ispituju kao ponašanje funkcije na krajevima oblasti definisanosti, pa kako

Διαβάστε περισσότερα

DRUGI KOLOKVIJUM IZ MATEMATIKE 9x + 6y + z = 1 4x 2y + z = 1 x + 2y + 3z = 2. je neprekidna za a =

DRUGI KOLOKVIJUM IZ MATEMATIKE 9x + 6y + z = 1 4x 2y + z = 1 x + 2y + 3z = 2. je neprekidna za a = x, y, z) 2 2 1 2. Rešiti jednačinu: 2 3 1 1 2 x = 1. x = 3. Odrediti rang matrice: rang 9x + 6y + z = 1 4x 2y + z = 1 x + 2y + 3z = 2. 2 0 1 1 1 3 1 5 2 8 14 10 3 11 13 15 = 4. Neka je A = x x N x < 7},

Διαβάστε περισσότερα

POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE

POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE **** MLADEN SRAGA **** 011. UNIVERZALNA ZBIRKA POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE SKUP REALNIH BROJEVA α Autor: MLADEN SRAGA Grafički urednik: BESPLATNA - WEB-VARIJANTA Tisak: M.I.M.-SRAGA

Διαβάστε περισσότερα

Periodične funkcije. Branimir Dakić, Zagreb

Periodične funkcije. Branimir Dakić, Zagreb Periodične funkcije Branimir Dakić, Zagreb Periodičnost 1 je pojava koju susrećemo na svakom koraku. Periodične su mnoge prirodne pojave, primjerice izmjena dana i noći ili izmjena godišnjih doba, pojava

Διαβάστε περισσότερα