Osnovni pojmovi teorije Galoa
|
|
- Σωτήριος Σκλαβούνος
- 6 χρόνια πριν
- Προβολές:
Transcript
1 Osnovni pojmovi teorije Galoa Milan Ružić Matematički fakultet, Beograd 4. jun Uvod U algebri je dugo bilo otvoreno pitanje rešivosti algebarskih jednačina a n x n a 1 x + a 0 = 0 preko radikala, tj. primenom neke formule u kojoj učestvuju jedino elementarne operacije polja i korenovanje proizvoljnog stepena. Ova jednačina invarijantna je u odnosu na odredjene automorfizme koji permutuju njene korene. Videćemo da ta preslikavanja obrazuju tzv. Galoaovu grupu jednačine, o čemu i piše Evarist Galoa 1 u svom poslednjem pismu: U teoriji jednačina ispitivao sam uslove pod kojim je neka jednačina rešiva preko radikala, to mi je dalo priliku da produbim ovu teoriju, i opišem sve moguće transformacije na nekoj jednačnini, pa i na onim koje nisu rešive radikalima.... Počeci ove teorije javljaju se i kod drugih matematičara. Abel je čak pre Galoa pokazao da se jednačina 5. stepena ne može rešiti pomoću radikala. Medjutim, Galoa je imao opštiji pristup on je taj koji je definisao i shvatio značaj pojma grupe. Njegov rad objavio je Liuvil 14 godina posle čuvenog dvoboja. Ovaj članak ima za cilj da objasni osnovne pojmove i tvrdjenja teorije Galoa i algebarskih raširenja polja. Neke navedene stvari razvile su se i izkristalisale tek posle objavljivanja Galoaovog rada, te ih on nije poznavao. Članak može služiti za podsećanje, ali i prvo upoznavanje sa materijom, ne ulazeći u detalje dokaza. Za čitanje je potrebno neveliko predznanje iz teorije grupa i osnove teorije polja. Dakle, gradivo kursa Algebra 1 je sasvim dovoljno. 1 Algebarska raširenja Neka su F i E polja. F je potpolje polja E, odnosno E je ekstenzija polja F akko je F algebarska potstruktrura polja E. U tom slučaju pišemo F E. Dakle, ako F E onda 0 F = 0 E, x + F y = x + E y, itd. 1 Évariste Galois( ), francuski matematičar. 1
2 Tako je Q R C. Svako potpolje od C naziva se brojevnim poljem. Na primer, Q ( 2 ) = {x + y 2 x, y Q} je jedno brojevno polje. Neka je F E. Onda E F = ((E, +, 0), F, ), gde definišemo α x = αx za α F i x E, obrazuje strukturu vektorskog prostora. Uvedimo oznaku za stepen raširenja: E : F = dim E F. Ako je stepen konačan tada i rašiernje nazivamo konačnim. Sledeće tvrdjenje važi za proizvoljna, dakle i beskonačna raširenja. Teorema 1 Neka su E, F, K polja takva da važi F E K. Tada je K : F = K : E E : F. Ako je polje beskonačne karakteristike (kaže se i karakteristike 0) ono će biti i vetorski prostor nad Q. Polje proste karakteristike p (ako je karakteristika konačna ona mora biti prosta) je i vektorski prostor nad Z p. Koristeći dosadašnja saznanja pokazuje sa da važi Teorema 2 Neka je F konačno polje. Tada je F = p k, za neki prost broj p i k N +. Prsten polinoma F[X] je komutativan i nema pravih delitelja nule. 2 Polje racionalnih izraza nad tim prstenom označavamo sa { } p F(X) = p, q F[X], q 0. q Ono je raširenje polja F, ali ne i konačno jer sadrži, na primer, beskonačnu linearno nezavisnu familiju [1, X, X 2,...]. Neka je sada a fiksiran element polja E i F E. Sa F(a) označavamo polje razlomaka nad F[a] (tu je, očekivano, F[a] = {p(a) p F[X]}). F(a) je minimalno potpolje od E koje sadrži F i a. Ono sadrži i familiju [1, a, a 2,...] koja je linearno zavisna ako postoji ne-nula p F[X] za koji je p(a) = 0. U tom slučaju kažemo da je a algebarski element nad F. U suprotnom, ako a poništava samo nula polinom iz F[X] zovemo ga transcedentnim nad F. Jasno je da je tada F(a) = F(X). E F je algebarsko raširenje polja F ako je svaki a E algebarski element nad F. Na primer, 2 je algebarski nad Q i Q( 2) je algebarsko raširenje polja Q. R nije algebarsko raširenje polja Q jer su, na primer, π i e transcedentni nad Q. Lako je videti da je svako konačno raširenje i algebarsko. Zato mora biti R : Q =. Pretpostavimo da je a E algebarski nad F. Prema principu najmanjeg elementa za N postoji polinom m F[X] najmanjeg stepena za koji je m(a) = 0. Možemo uzeti da je m moničan; zovemo ga minimalni polinom za a nad F. 2 Element X prstena polinoma, označavaćemo nekad i sa x. 2
3 Teorema 3 Neka je F E, a E algebarski nad F i m(x) minimalni polinom od a nad F. Tada važi: 1. m je nesvodljiv nad F. 2. Ako je p(a) = 0 za p F[X], onda m(x) p(x). 3. Ako je n = deg m, onda je F(a) = { b 0 + b 1 a b n 1 a n 1 b k F, 0 k < n }. 4. F(a) : F = n = deg m. Za n 2, x n 2 je nesvodljiv nad Q prema Ajzenštajnovom kriterijumu. Onda je on i minimalni polinom za n 2 i Q ( n 2 ) : Q = n. 2 Korensko polje i normalna raširenja Neka su F E polja i f F[X], deg f 1. polinoma f nad F akko: Polje E je korensko polje f ima faktorizaciju na linearne faktore tj. za neke a 1,..., a n E i c F je f(x) = c(x a 1 ) (x a n ). Ni u jednom medjupolju K (takvom da je F K E) f nema linearnu faktorizaciju. Teorema 4 Ako je F polje i f F[X], deg f 1, tada f ima korensko polje. Uz to, korensko raširenje je jedinstveno do na izomorfizam. Algebarsko raširenje E F je normalno ukoliko za svaki f F[X] koji je nesvodljiv važi: ako f ima jedan koren u E onda E sadrži sve korene polinoma f. Drugim rečima, ako E sadrži jedan koren od f, onda ono sadrži i korensko polje od f. Na primer, Q ( 3 2 ) ne sadrži korensko polje polinoma x 3 ( 2 (nad Q) jer ne obuhvata preostala dva, kompleksna korena. Medjutim, Q 3 2π 2, e i) 3 jeste korensko polje polinoma x 3 2. Ono je i normalno raširenje polja Q na osnovu sledeće teoreme. Teorema 5 Konačno rašiernje E F je i normalno akko E sadrži korensko polje nekog polinoma nad F. 3 Separabilna raširenja Nerastavljiv polinom f F[X] je separabilan nad F akko su svi koreni od f u njegovom korenskom polju medjusobno različiti. Proizvoljan polinom f F[X] je separabilan nad F akko su svi njegovi nerastavljivi faktori iz F[X] separabilni. 3
4 Teorema 6 Neka f F[X] i deg f > 0 (tj. f je pravi polinom). Tada f ima sve proste nule (reda 1) u njegovom korenskom polju akko (f, f ) = 1 tj. akko je uzajamno prost sa svojim izvodom. Specijalno, nesvodljiv polinom f je separabilan akko je f 0. U poljima proste karakteristike postoje polinomi za koje je deg f > 0 i f = 0. Na primer, to je slučaj sa polinomom x p2 + x p nad Z p, gde je p prost broj (dati polinom je rastavljiv nad Z p ). Medjutim, ako je polje karakteristike 0 onda za deg f > 0 uvek važi deg f = deg f 1. Posledica je da nesvodljiv polinom nad brojevnim poljem nema višestruke kompleksne korene. Neka su E F polja. Za element a E kažemo da je separabilan ako je koren nekog separabilnog polinoma nad F. Uz to, za samo raširenje E kažemo da je separabilno ako je to svaki od njegovih elemenata. Primetimo da je separabilno raširenje i algebarsko. Ako je E separabilno raširenje polja F i m(x) minimalni polinom za a E, tada je m(x) nesvodljiv i separabilan. Delom smo videli da važi i Teorema 7 Ako je polje F konačno ili karakteristike 0, svako od njegovih konačnih raširenja E je i separabilno. Ako za polja E F postoji α E za koji važi E = F(α), tada kažemo da je E prosto raširenje polja F. Takodje α se naziva primitivnim elementom polja E. Na primer, Q( 2, 3) = Q( 2 + 3). Teorema 8 Neka je E konačno i separabilno raširenje polja F. E je onda i posto raširenje polja F. 4 Automorfizmi i konjugacija Svaki homomorfizam h : E K polja E u polje K je i monomorfizam. Naime, ako je a bilo koji ne-nula elment E, iz a 1 a = 1 i h(1) = 1 sledi da je h(a 1 )h(a) = 1, pa je tada i h(a) 0. Otuda je Ker h = {0}, što znači da je taj homomorfizam i injektivan. Kod polja E F K, od posebnog značaja su homomorfizmi iz E u K koji fiksiraju zajedničko potpolje F. Videli smo da je svaki takav homomorfizam i injektivan (utapanje). On će biti i izomorfizam ako je E : F = K : F. Za raširenja E i K polja F kažemo da su konjugovana nad F ako postoji izomorfizam f : E K takav da je f F = i F (sa i F označavamo identičko preslikavanje). Dodatno, za neke α E i β K kažemo da su konjugovani F ako postoji izomorfizam f : F(α) F(β), f F = i F i f(α) = β. Teorema 9 Ako su E i K raširenja polja F, njihovi elementi α i β su konjugovani akko su, ili transcendentni, ili imaju isti minimalni polinom nad F. Neka su E F polja. Skup Aut E svih automorfizama polja E obrazuje grupu u odnosu na njihovo slaganje. Nije teško proveriti da je G = {σ Aut E : σ F = i F } 4
5 jedna podgrupa te grupe. Obeležavamo je sa G E:F ili G(E F). Tako, na primer, ako su a i b 0 bilo koji realni brojevi, minimalni polinom kompleksnog broja z = a + bi nad R je X 2 2aX + a 2 + b 2, pa su jedini konjugati od z u C upravo z = a bi i samo z. Ovo proizilazi iz činjenice da homomorfizmi slikaju nule polinoma u nule korespodentnog polinoma, što ograničava broj različitih homomorfizama koji fiksiraju R. Kako je C = R(i) i svaki σ G C:R Aut C potpuno odredjen sa σ(i), sledi da je G C:R = {z z, z z}. Zanimljivo je pomenuti da je Aut C = 2 2ℵ 0. Lako se pokazuje da automorfizmi svakog raširenja polja Q moraju da fiksiraju Q. Medjutim, osim dva pomenuta, ostali elementi Aut C ne fiksiraju celo R. 5 Galoaova rašiernja Za polja E F, grupu Γ = G E:F zovemo Galoaovom grupom od E nad F. Značaj te grupe je u tome što postoji odredjena veza izmedju njenih podgrupa i potpolja od E koja sadrže F. Naime, ako je Π bilo koja od tih podgrupa, lako se proveri da je skup Π = {a E : ( π Π)(π(a) = a)} i jedno potpolje polja E koje sadrži F; zovemo ga fiksnim poljem te podgrupe Π. S druge strane, svakom medjupolju L, F L E odgovara jedna podgrupa L = {π Γ : ( a L)(π(a) = a)} grupe Γ. To je upravo grupa svih automorfizama polja E koji fiksiraju L. Posebno je F = Γ, kao i E = i E. Pridruživanja Π Π i L L nazivamo Galoaovim vezama ili koneksijama izmedju skupa P = P(E, F) svih podgrupa grupa Γ i skupa F = F(E, F) svih polja izmedju F i E. Uz to, za svake Π, Σ P i svake L, K F važi Π Σ Π Σ, L K L K, pa su ta pridruživanja monotono opadajuća u odnosu na inkluziju. Takodje je Π Π, kao i L L. No, u opštem slučaju, ne mora biti i L = L, čak ni za L = F. Kako je Γ = F, to ne mora biti Γ = F. Za ilustraciju, raširenje E = Q ( 3 2 ) polja Q ima tačno jedan automorfizam i E, i za odgovarajuću grupu Γ = G E:Q važi Γ = E Q. U slučaju kada važi Γ = F i kada je raširenje E konačno, zovemo ga Galoaovim raširenjem. Drugim rečima, raširenje je Galoaovo ako osim elemenata F nema drugih koji su nepokretni u odnosu na svaki σ Γ. Teorema 10 Konačno raširenje E polja F je Galoaovo akko je normalno i separabilno. Onda je Γ = E : F. 3 Sledeća teorema dobila je naziv vodeća teorema teorije Galoa. 3 Negde se Galoaovo raširenje definiše kao konačno, normalno i separabilno raširenje. 5
6 Teorema 11 Ako je E bilo koje Galoaovo raširenje polja F, tada važi: 1. Galoaove veze Π Π i L L izmedju skupova P i F su bijektivne, uzajamno inverzene i opadajuće u odnosu na relaciju. 2. E je Galoaovo raširenje svakog polja L izmedju F i E. Red grupe G E:L = L je E : L. 3. Medjupolje L je Galoaovo raširenje polja F akko je odgovarajuća podgrupa L normalna u grupi Γ. Tada je grupa G L:F izomorfna grupi Γ/L. 6 Algebarske jednačnine Algebarske jednačine sa jednom nepoznatom nad poljem F su oblika f(x) = 0, za f F[X]. Nule polinoma f zovemo rešenjima ili korenima jednačine. Dovoljno je ograničiti se na monične polinome. Teorema 12 Ako je polinom f nad poljem F separabilan, tada je njegovo korensko polje K separabilno, a samim tim i jedno Galoaovo raširenje polja F. U slučaju separabilnog polinoma f, grupu G K:F nazivamo Galoaovom grupom polinoma f; označavamo je i sa G f:f = Γ f. Jasno je da ona zavisi od polja F, jer je se f može posmatrati i kao polinom nad svakim E F, pa možemo razmatrati i odgovarajuću grupu G f:e. Svaki automorfizam σ Γ f indukuje permutaciju skupa svih nula tog polinoma. Stoga je njegova Galoaova grupa izomorfna nekoj podgrupi simetrične grupe S n, gde je n stepen polinoma f. Kao posledicu imamo da Γ f deli n!. 7 Rešive grupe Skrenućemo sa glavnog toka izlaganja i, kompletnosti radi, uvesti pojam rešive grupe. Naziv potiče upravo zbog uticaja na rešivost algebarskih jednačina. Neka je G grupa. Komutator elemenata a, b G je [a, b] = a 1 b 1 ab. Zbog ab = ba[a, b], možemo ga shvatiti kao odstupanje proizvoda ab od ba. Izvod grupe G je grupa G = [a, b] : a, b G generisana svim komutatorima grupe G. Jasno je da je G Abelova akko G = {1}. Nije teško proveriti da važe i sledeća tvrdjenja: ( H < G)(G H H G). Specijalno, G G. G/H je Abelova akko je G < H. Neka je h homomorfizam grupe G na grupu A, tj. A = h(g). Tada je A = h(g ). 6
7 n-ti izvod definišemo induktivno: G (n) = ( G (n 1)). Svaki izvod je normalna podgrupa prethodnog izvoda tako da imamo jedan opadajući lanac. Najzad, G je rešiva akko je G (m) = {1} za neko m N. Teorema 13 Simetrična grupa S n i alternirajuća grupa A n, su rešive akko je n 4. 8 Rešivost jednačine radikalima Pri rešavanju algebarske jednačine f(x) = 0, prirodno se nameće ideja da se ona svede na rešavanje konačno mnogo binomnih jednačina, tj. jednačina oblika x s = a. Tu je a K neka vrednost dobijena u prethodnom delu procesa. Rešenja binomne jednačine zovemo s-tim korenima ili radikalima elementa a. Neka je F polje i s prirodan broj koji nije deljiv karakteristikom polja F. Tada za raširenje E polja F kažemo da je radikalsko akko postoji a F i bar jedan nerastavljiv polinom oblika x s a, tako da za neku njegovu nulu α vazi E = F[α]. Podsetimo se da je s = E : F. Za algebarsku jednačinu f(x) = 0 nad poljem F kazžemo da je rešiva radikalima ako je njeno korensko polje K sadržano u poslednjem članu nekog radikalskog lanca sa početkom u F. Dakle, ako je svaki član lanca F = L 0 L 1 L m radikalsko raširenje prethodnog, i K L m, jednačina f(x) = 0 je rešiva radikalima. Teorema 14 Algebarska jednačina f(x) = 0, deg f > 0, nad poljem F karakteristike 0 je rešiva pomoću radikala akko je rešiva njena Galoaova grupa G f:f. Za n = deg f 4, poznate su formule za izražavanje rešenja jednačine preko njenih koeficijenata, naravno korišćenjem samo operacija njenog korenskog polja i korenovanja. Da to nije slučaj sa većim stepenima pokazuje Teorema 15 Za svako n > 4, nad poljem Q postoji algebarska jednačina stepena n koja nije rešiva radikalima. Literatura 1. G. Kalajdžić: Algebra, Beograd, N. Božović, Ž. Mijajlović: Uvod u teoriju grupa, Beograd, Ž. Mijajlović: Beleške sa predavanja iz Algebre 2, 7
Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju
RAČUN OSTATAKA 1 1 Prsten celih brojeva Z := N + {} N + = {, 3, 2, 1,, 1, 2, 3,...} Osnovni primer. (Z, +,,,, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: sabiranje (S1) asocijativnost x + (y + z) = (x + y)
Διαβάστε περισσότεραOperacije s matricama
Linearna algebra I Operacije s matricama Korolar 3.1.5. Množenje matrica u vektorskom prostoru M n (F) ima sljedeća svojstva: (1) A(B + C) = AB + AC, A, B, C M n (F); (2) (A + B)C = AC + BC, A, B, C M
Διαβάστε περισσότερα3.1 Granična vrednost funkcije u tački
3 Granična vrednost i neprekidnost funkcija 2 3 Granična vrednost i neprekidnost funkcija 3. Granična vrednost funkcije u tački Neka je funkcija f(x) definisana u tačkama x za koje je 0 < x x 0 < r, ili
Διαβάστε περισσότεραIskazna logika 3. Matematička logika u računarstvu. novembar 2012
Iskazna logika 3 Matematička logika u računarstvu Department of Mathematics and Informatics, Faculty of Science,, Serbia novembar 2012 Deduktivni sistemi 1 Definicija Deduktivni sistem (ili formalna teorija)
Διαβάστε περισσότεραElementi spektralne teorije matrica
Elementi spektralne teorije matrica Neka je X konačno dimenzionalan vektorski prostor nad poljem K i neka je A : X X linearni operator. Definicija. Skalar λ K i nenula vektor u X se nazivaju sopstvena
Διαβάστε περισσότεραTeorijske osnove informatike 1
Teorijske osnove informatike 1 9. oktobar 2014. () Teorijske osnove informatike 1 9. oktobar 2014. 1 / 17 Funkcije Veze me du skupovima uspostavljamo skupovima koje nazivamo funkcijama. Neformalno, funkcija
Διαβάστε περισσότερα7 Algebarske jednadžbe
7 Algebarske jednadžbe 7.1 Nultočke polinoma Skup svih polinoma nad skupom kompleksnih brojeva označavamo sa C[x]. Definicija. Nultočka polinoma f C[x] je svaki kompleksni broj α takav da je f(α) = 0.
Διαβάστε περισσότεραDISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović
DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović Novi Sad April 17, 2018 1 / 22 Teorija grafova April 17, 2018 2 / 22 Definicija Graf je ure dena trojka G = (V, G, ψ), gde je (i) V konačan skup čvorova,
Διαβάστε περισσότεραPID: Domen P je glavnoidealski [PID] akko svaki ideal u P je glavni (generisan jednim elementom; oblika ap := {ab b P }, za neko a P ).
0.1 Faktorizacija: ID, ED, PID, ND, FD, UFD Definicija. Najava pojmova: [ID], [ED], [PID], [ND], [FD] i [UFD]. ID: Komutativan prsten P, sa jedinicom 1 0, je integralni domen [ID] oblast celih), ili samo
Διαβάστε περισσότεραSISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA
SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA April, 2013 Razni zapisi sistema Skalarni oblik: Vektorski oblik: F = f 1 f n f 1 (x 1,, x n ) = 0 f n (x 1,, x n ) = 0, x = (1) F(x) = 0, (2) x 1 0, 0 = x n 0 Definicije
Διαβάστε περισσότερα41. Jednačine koje se svode na kvadratne
. Jednačine koje se svode na kvadrane Simerične recipročne) jednačine Jednačine oblika a n b n c n... c b a nazivamo simerične jednačine, zbog simeričnosi koeficijenaa koeficijeni uz jednaki). k i n k
Διαβάστε περισσότεραAlgebarske strukture
i operacije Univerzitet u Nišu Prirodno Matematički Fakultet februar 2010 Istraživačka stanica Petnica i operacije Operacije Šta je to algebra i apstraktna algebra? Šta je to algebarska struktura? Cemu
Διαβάστε περισσότεραradni nerecenzirani materijal za predavanja R(f) = {f(x) x D}
Matematika 1 Funkcije radni nerecenzirani materijal za predavanja Definicija 1. Neka su D i K bilo koja dva neprazna skupa. Postupak f koji svakom elementu x D pridružuje točno jedan element y K zovemo funkcija
Διαβάστε περισσότεραSOPSTVENE VREDNOSTI I SOPSTVENI VEKTORI LINEARNOG OPERATORA I KVADRATNE MATRICE
1 SOPSTVENE VREDNOSTI I SOPSTVENI VEKTORI LINEARNOG OPERATORA I KVADRATNE MATRICE Neka je (V, +,, F ) vektorski prostor konačne dimenzije i neka je f : V V linearno preslikavanje. Definicija. (1) Skalar
Διαβάστε περισσότεραM086 LA 1 M106 GRP. Tema: Baza vektorskog prostora. Koordinatni sustav. Norma. CSB nejednakost
M086 LA 1 M106 GRP Tema: CSB nejednakost. 19. 10. 2017. predavač: Rudolf Scitovski, Darija Marković asistent: Darija Brajković, Katarina Vincetić P 1 www.fizika.unios.hr/grpua/ 1 Baza vektorskog prostora.
Διαβάστε περισσότεραAPROKSIMACIJA FUNKCIJA
APROKSIMACIJA FUNKCIJA Osnovni koncepti Gradimir V. Milovanović MF, Beograd, 14. mart 2011. APROKSIMACIJA FUNKCIJA p.1/46 Osnovni problem u TA Kako za datu funkciju f iz velikog prostora X naći jednostavnu
Διαβάστε περισσότερα18. listopada listopada / 13
18. listopada 2016. 18. listopada 2016. 1 / 13 Neprekidne funkcije Važnu klasu funkcija tvore neprekidne funkcije. To su funkcije f kod kojih mala promjena u nezavisnoj varijabli x uzrokuje malu promjenu
Διαβάστε περισσότεραDijagonalizacija operatora
Dijagonalizacija operatora Problem: Može li se odrediti baza u kojoj zadani operator ima dijagonalnu matricu? Ova problem je povezan sa sljedećim pojmovima: 1 Karakteristični polinom operatora f 2 Vlastite
Διαβάστε περισσότεραOsnovne teoreme diferencijalnog računa
Osnovne teoreme diferencijalnog računa Teorema Rolova) Neka je funkcija f definisana na [a, b], pri čemu važi f je neprekidna na [a, b], f je diferencijabilna na a, b) i fa) fb). Tada postoji ξ a, b) tako
Διαβάστε περισσότεραa M a A. Može se pokazati da je supremum (ako postoji) jedinstven pa uvodimo oznaku sup A.
3 Infimum i supremum Definicija. Neka je A R. Kažemo da je M R supremum skupa A ako je (i) M gornja meda skupa A, tj. a M a A. (ii) M najmanja gornja meda skupa A, tj. ( ε > 0)( a A) takav da je a > M
Διαβάστε περισσότεραPRAVA. Prava je u prostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom paralelnim sa tom pravom ( vektor paralelnosti).
PRAVA Prava je kao i ravan osnovni geometrijski ojam i ne definiše se. Prava je u rostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom aralelnim sa tom ravom ( vektor aralelnosti). M ( x, y, z ) 3 Posmatrajmo
Διαβάστε περισσότεραIspitivanje toka i skiciranje grafika funkcija
Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija Za skiciranje grafika funkcije potrebno je ispitati svako od sledećih svojstava: Oblast definisanosti: D f = { R f R}. Parnost, neparnost, periodičnost. 3
Διαβάστε περισσότερα5. Karakteristične funkcije
5. Karakteristične funkcije Profesor Milan Merkle emerkle@etf.rs milanmerkle.etf.rs Verovatnoća i Statistika-proleće 2018 Milan Merkle Karakteristične funkcije ETF Beograd 1 / 10 Definicija Karakteristična
Διαβάστε περισσότεραKOMUTATIVNI I ASOCIJATIVNI GRUPOIDI. NEUTRALNI ELEMENT GRUPOIDA.
KOMUTATIVNI I ASOCIJATIVNI GRUPOIDI NEUTRALNI ELEMENT GRUPOIDA 1 Grupoid (G, ) je asocijativa akko važi ( x, y, z G) x (y z) = (x y) z Grupoid (G, ) je komutativa akko važi ( x, y G) x y = y x Asocijativa
Διαβάστε περισσότεραPrimene teorije modela u poljima
Primene teorije modela u poljima Angelina Ilić Stepić mentor dr.žarko Mijajlović Matematički fakultet, Beograd 008 1 Predgovor Magistarski rad je iz oblasti teorije modela sa primenama na algebarska polja.
Διαβάστε περισσότεραUNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka
UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET Goran Stančić SIGNALI I SISTEMI Zbirka zadataka NIŠ, 014. Sadržaj 1 Konvolucija Literatura 11 Indeks pojmova 11 3 4 Sadržaj 1 Konvolucija Zadatak 1. Odrediti konvoluciju
Διαβάστε περισσότερα1. zadatak , 3 Dakle, sva kompleksna re{ewa date jedna~ine su x 1 = x 2 = 1 (dvostruko re{ewe), x 3 = 1 + i
PRIPREMA ZA II PISMENI IZ ANALIZE SA ALGEBROM. zadatak Re{avawe algebarskih jedna~ina tre}eg i ~etvrtog stepena. U skupu kompleksnih brojeva re{iti jedna~inu: a x 6x + 9 = 0; b x + 9x 2 + 8x + 28 = 0;
Διαβάστε περισσότεραIZVODI ZADACI ( IV deo) Rešenje: Najpre ćemo logaritmovati ovu jednakost sa ln ( to beše prirodni logaritam za osnovu e) a zatim ćemo
IZVODI ZADACI ( IV deo) LOGARITAMSKI IZVOD Logariamskim izvodom funkcije f(), gde je >0 i, nazivamo izvod logarima e funkcije, o jes: (ln ) f ( ) f ( ) Primer. Nadji izvod funkcije Najpre ćemo logarimovai
Διαβάστε περισσότεραINTEGRALNI RAČUN. Teorije, metodike i povijest infinitezimalnih računa. Lucija Mijić 17. veljače 2011.
INTEGRALNI RAČUN Teorije, metodike i povijest infinitezimalnih računa Lucija Mijić lucija@ktf-split.hr 17. veljače 2011. Pogledajmo Predstavimo gornju sumu sa Dodamo još jedan Dobivamo pravokutnik sa Odnosno
Διαβάστε περισσότεραDeljivost. 1. Ispitati kada izraz (n 2) 3 + n 3 + (n + 2) 3,n N nije deljiv sa 18.
Deljivost 1. Ispitati kada izraz (n 2) 3 + n 3 + (n + 2) 3,n N nije deljiv sa 18. Rešenje: Nazovimo naš izraz sa I.Važi 18 I 2 I 9 I pa možemo da posmatramo deljivost I sa 2 i 9.Iz oblika u kom je dat
Διαβάστε περισσότεραIZVODI ZADACI (I deo)
IZVODI ZADACI (I deo) Najpre da se podsetimo tablice i osnovnih pravila:. C`=0. `=. ( )`= 4. ( n )`=n n-. (a )`=a lna 6. (e )`=e 7. (log a )`= 8. (ln)`= ` ln a (>0) 9. = ( 0) 0. `= (>0) (ovde je >0 i a
Διαβάστε περισσότεραZadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu
Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu Trigonometrijske jednačine i nejednačine. Zadaci koji se rade bez upotrebe trigonometrijskih formula. 00. FF cos x sin x
Διαβάστε περισσότεραradni nerecenzirani materijal za predavanja
Matematika 1 Funkcije radni nerecenzirani materijal za predavanja Definicija 1. Kažemo da je funkcija f : a, b R u točki x 0 a, b postiže lokalni minimum ako postoji okolina O(x 0 ) broja x 0 takva da je
Διαβάστε περισσότερα1 Afina geometrija. 1.1 Afini prostor. Definicija 1.1. Pod afinim prostorom nad poljem K podrazumevamo. A - skup taqaka
1 Afina geometrija 11 Afini prostor Definicija 11 Pod afinim prostorom nad poljem K podrazumevamo svaku uređenu trojku (A, V, +): A - skup taqaka V - vektorski prostor nad poljem K + : A V A - preslikavanje
Διαβάστε περισσότεραMATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15
MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15 Matrice - osnovni pojmovi (Matrice i determinante) 2 / 15 (Matrice i determinante) 2 / 15 Matrice - osnovni pojmovi Matrica reda
Διαβάστε περισσότερα6 Polinomi Funkcija p : R R zadana formulom
6 Polinomi Funkcija p : R R zadana formulom p(x) = a n x n + a n 1 x n 1 +... + a 1 x + a 0, gdje su a 0, a 1,..., a n realni brojevi, a n 0, i n prirodan broj ili 0, naziva se polinom n-tog stupnja s
Διαβάστε περισσότερα1 Algebarske operacije i algebraske strukture
1 Algebarske operacije i algebraske strukture Defnicija 1.1 Neka su I i A skupovi. I-familija elemenata skupa A, ili familija elemenata iz A indeksirana skupom I, je funkcija a : I A koju radije zapisujemo
Διαβάστε περισσότεραKlasifikacija blizu Kelerovih mnogostrukosti. konstantne holomorfne sekcione krivine. Kelerove. mnogostrukosti. blizu Kelerove.
Klasifikacija blizu Teorema Neka je M Kelerova mnogostrukost. Operator krivine R ima sledeća svojstva: R(X, Y, Z, W ) = R(Y, X, Z, W ) = R(X, Y, W, Z) R(X, Y, Z, W ) + R(Y, Z, X, W ) + R(Z, X, Y, W ) =
Διαβάστε περισσότεραELEKTROTEHNIČKI ODJEL
MATEMATIKA. Neka je S skup svih živućih državljana Republike Hrvatske..04., a f preslikavanje koje svakom elementu skupa S pridružuje njegov horoskopski znak (bez podznaka). a) Pokažite da je f funkcija,
Διαβάστε περισσότερα2log. se zove numerus (logaritmand), je osnova (baza) log. log. log =
( > 0, 0)!" # > 0 je najčešći uslov koji postavljamo a još je,, > 0 se zove numerus (aritmand), je osnova (baza). 0.. ( ) +... 7.. 8. Za prelazak na neku novu bazu c: 9. Ako je baza (osnova) 0 takvi se
Διαβάστε περισσότεραAlgebarske strukture sa jednom operacijom (A, ): Ako operacija ima osobine: zatvorenost i asocijativnost, onda je (A, ) polugrupa
Binarne operacije Binarna operacija na skupu A je preslikavanje skupa A A u A, to jest : A A A. Pišemo a b = c. Označavanje operacija:,,,. Poznate operacije: sabiranje (+), oduzimanje ( ), množenje ( ).
Διαβάστε περισσότεραnumeričkih deskriptivnih mera.
DESKRIPTIVNA STATISTIKA Numeričku seriju podataka opisujemo pomoću Numeričku seriju podataka opisujemo pomoću numeričkih deskriptivnih mera. Pokazatelji centralne tendencije Aritmetička sredina, Medijana,
Διαβάστε περισσότερα2 tg x ctg x 1 = =, cos 2x Zbog četvrtog kvadranta rješenje je: 2 ctg x
Zadatak (Darjan, medicinska škola) Izračunaj vrijednosti trigonometrijskih funkcija broja ako je 6 sin =,,. 6 Rješenje Ponovimo trigonometrijske funkcije dvostrukog kuta! Za argument vrijede sljedeće formule:
Διαβάστε περισσότεραKontrolni zadatak (Tačka, prava, ravan, diedar, poliedar, ortogonalna projekcija), grupa A
Kontrolni zadatak (Tačka, prava, ravan, diedar, poliedar, ortogonalna projekcija), grupa A Ime i prezime: 1. Prikazane su tačke A, B i C i prave a,b i c. Upiši simbole Î, Ï, Ì ili Ë tako da dobijeni iskazi
Διαβάστε περισσότεραELEMENTARNA MATEMATIKA 2
ELEMENTARNA MATEMATIKA 1. Osnovni pojmovi o funkcijama Jedan od najvažnijih pojmova u matematici predstavlja pojam funkcije. Definicija 1.1. Neka su X i Y dva neprazna skupa. Funkcija f iz skupa X u skup
Διαβάστε περισσότεραIspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f
IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f 2. Nule i znak funkcije; presek sa y-osom IspitivaƬe
Διαβάστε περισσότεραLinearna algebra 2 prvi kolokvij,
Linearna algebra 2 prvi kolokvij, 27.. 20.. Za koji cijeli broj t je funkcija f : R 4 R 4 R definirana s f(x, y) = x y (t + )x 2 y 2 + x y (t 2 + t)x 4 y 4, x = (x, x 2, x, x 4 ), y = (y, y 2, y, y 4 )
Διαβάστε περισσότεραSume kvadrata. mn = (ax + by) 2 + (ay bx) 2.
Sume kvadrata Koji se prirodni brojevi mogu prikazati kao zbroj kvadrata dva cijela broja? Propozicija 1. Ako su brojevi m i n sume dva kvadrata, onda je i njihov produkt m n takoder suma dva kvadrata.
Διαβάστε περισσότεραUvod u teoriju brojeva
Uvod u teoriju brojeva 2. Kongruencije Borka Jadrijević Borka Jadrijević () UTB 2 1 / 25 2. Kongruencije Kongruencija - izjava o djeljivosti; Teoriju kongruencija uveo je C. F. Gauss 1801. De nicija (2.1)
Διαβάστε περισσότεραZadaci iz Osnova matematike
Zadaci iz Osnova matematike 1. Riješiti po istinitosnoj vrijednosti iskaza p, q, r jednačinu τ(p ( q r)) =.. Odrediti sve neekvivalentne iskazne formule F = F (p, q) za koje je iskazna formula p q p F
Διαβάστε περισσότεραXI dvoqas veжbi dr Vladimir Balti. 4. Stabla
XI dvoqas veжbi dr Vladimir Balti 4. Stabla Teorijski uvod Teorijski uvod Definicija 5.7.1. Stablo je povezan graf bez kontura. Definicija 5.7.1. Stablo je povezan graf bez kontura. Primer 5.7.1. Sva stabla
Διαβάστε περισσότερα1 Uvodni pojmovi kombinatorike, I deo
1 Uvodni pojmovi kombinatorike, I deo 1 Uvodni pojmovi kombinatorike, I deo U predavanju se osvrćemo na osnovne principe kombinatorike i njihovu primenu na rešavanje elementarnih kombinatornih problema.
Διαβάστε περισσότεραMatematička analiza 1 dodatni zadaci
Matematička analiza 1 dodatni zadaci 1. Ispitajte je li funkcija f() := 4 4 5 injekcija na intervalu I, te ako jest odredite joj sliku i inverz, ako je (a) I = [, 3), (b) I = [1, ], (c) I = ( 1, 0].. Neka
Διαβάστε περισσότεραZavrxni ispit iz Matematiqke analize 1
Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu 3.2.2016. Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1 Prezime i ime: Broj indeksa: 1. Definisati Koxijev niz. Dati primer niza koji nije Koxijev. 2. Dat je red n=1
Διαβάστε περισσότεραLinearna algebra 2 prvi kolokvij,
1 2 3 4 5 Σ jmbag smjer studija Linearna algebra 2 prvi kolokvij, 7. 11. 2012. 1. (10 bodova) Neka je dano preslikavanje s : R 2 R 2 R, s (x, y) = (Ax y), pri čemu je A: R 2 R 2 linearan operator oblika
Διαβάστε περισσότερα1 Pojam funkcije. f(x)
Pojam funkcije f : X Y gde su X i Y neprazni skupovi (X - domen, Y - kodomen) je funkcija ako ( X)(! Y )f() =, (za svaki element iz domena taqno znamo u koji se element u kodomenu slika). Domen funkcije
Διαβάστε περισσότεραGeometrija (I smer) deo 1: Vektori
Geometrija (I smer) deo 1: Vektori Srdjan Vukmirović Matematički fakultet, Beograd septembar 2013. Vektori i linearne operacije sa vektorima Definicija Vektor je klasa ekvivalencije usmerenih duži. Kažemo
Διαβάστε περισσότεραDvanaesti praktikum iz Analize 1
Dvaaesti praktikum iz Aalize Zlatko Lazovi 20. decembar 206.. Dokazati da fukcija f = 5 l tg + 5 ima bar jedu realu ulu. Ree e. Oblast defiisaosti fukcije je D f = k Z da postoji ula fukcije a 0, π 2.
Διαβάστε περισσότεραSIMETRIČNI POLINOMI I PRIMENA MASTER RAD
UNIVERZITET U BEOGRADU MATEMATIČKI FAKULTET DIPLOMSKE AKADEMSKE STUDIJE-MASTER SIMETRIČNI POLINOMI I PRIMENA MASTER RAD Mentor: Prof dr Gojko Kalajdžić Student: Milica Maksimović 2 Sadržaj Predgovor 3
Διαβάστε περισσότεραCauchyjev teorem. Postoji više dokaza ovog teorema, a najjednostvniji je uz pomoć Greenove formule: dxdy. int C i Cauchy Riemannovih uvjeta.
auchyjev teorem Neka je f-ja f (z) analitička u jednostruko (prosto) povezanoj oblasti G, i neka je zatvorena kontura koja čitava leži u toj oblasti. Tada je f (z)dz = 0. Postoji više dokaza ovog teorema,
Διαβάστε περισσότερα(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k.
1 3 Skupovi brojeva 3.1 Skup prirodnih brojeva - N N = {1, 2, 3,...} Aksiom matematičke indukcije Neka je N skup prirodnih brojeva i M podskup od N. Ako za M vrijede svojstva: 1) 1 M 2) n M (n + 1) M,
Διαβάστε περισσότεραZadaci iz Linearne algebre (2003/4)
Zadaci iz Linearne algebre (2003/4) Srdjan Vukmirović May 22, 2004 1 Matematička indukcija 1.1 Dokazati da za sve prirodne brojeve n važi 3 / (5 n + 2 n+1 ). 1.2 Dokazati da sa svake m Z i n N postoje
Διαβάστε περισσότερα5 Ispitivanje funkcija
5 Ispitivanje funkcija 3 5 Ispitivanje funkcija Ispitivanje funkcije pretodi crtanju grafika funkcije. Opšti postupak ispitivanja funkcija koje su definisane eksplicitno y = f() sadrži sledeće elemente:
Διαβάστε περισσότεραPrvi pismeni zadatak iz Analize sa algebrom novembar Ispitati znak funkcije f(x) = tgx x x3. 2. Naći graničnu vrednost lim x a
Testovi iz Analize sa algebrom 4 septembar - oktobar 009 Ponavljanje izvoda iz razreda (f(x) = x x ) Ispitivanje uslova Rolove teoreme Ispitivanje granične vrednosti f-je pomoću Lopitalovog pravila 4 Razvoj
Διαβάστε περισσότερα1 Svojstvo kompaktnosti
1 Svojstvo kompaktnosti 1 Svojstvo kompaktnosti U ovoj lekciji će se koristiti neka svojstva realnih brojeva sa kojima se čitalac već upoznao tokom kursa iz uvoda u analizu. Na primer, važi Kantorov princip:
Διαβάστε περισσότεραELEMENTARNE FUNKCIJE dr Jelena Manojlović Prirodno-matematički fakultet, Niš
1 1. Osnovni pojmovi ELEMENTARNE FUNKCIJE dr Jelena Manojlović Prirodno-matematički fakultet, Niš Jedan od najvažnijih pojmova u matematici predstavlja pojam funkcije. Definicija 1.1. Neka su X i Y dva
Διαβάστε περισσότερα1 Aksiomatska definicija skupa realnih brojeva
1 Aksiomatska definicija skupa realnih brojeva Definicija 1 Polje realnih brojeva je skup R = {x, y, z...} u kojemu su definirane dvije binarne operacije zbrajanje (oznaka +) i množenje (oznaka ) i jedna binarna
Διαβάστε περισσότεραUniverzitet u Nišu, Prirodno-matematički fakultet Prijemni ispit za upis OAS Matematika
Univerzitet u Nišu, Prirodno-matematički fakultet Prijemni ispit za upis OAS Matematika Rešenja. Matematičkom indukcijom dokazati da za svaki prirodan broj n važi jednakost: + 5 + + (n )(n + ) = n n +.
Διαβάστε περισσότερα1.4 Tangenta i normala
28 1 DERIVACIJA 1.4 Tangenta i normala Ako funkcija f ima derivaciju u točki x 0, onda jednadžbe tangente i normale na graf funkcije f u točki (x 0 y 0 ) = (x 0 f(x 0 )) glase: t......... y y 0 = f (x
Διαβάστε περισσότεραIZRAČUNAVANJE POKAZATELJA NAČINA RADA NAČINA RADA (ISKORIŠĆENOSTI KAPACITETA, STEPENA OTVORENOSTI RADNIH MESTA I NIVOA ORGANIZOVANOSTI)
IZRAČUNAVANJE POKAZATELJA NAČINA RADA NAČINA RADA (ISKORIŠĆENOSTI KAPACITETA, STEPENA OTVORENOSTI RADNIH MESTA I NIVOA ORGANIZOVANOSTI) Izračunavanje pokazatelja načina rada OTVORENOG RM RASPOLOŽIVO RADNO
Διαβάστε περισσότεραElementarna matematika - predavanja -
Elementarna matematika - predavanja - February 11, 2013 2 Sadržaj I Zasnivanje brojeva 5 I.1 Peanove aksiome............................. 5 I.2 Celi brojevi................................ 13 I.3 Racionalni
Διαβάστε περισσότεραMatematička logika. novembar 2012
Predikatska logika 1 Matematička logika Department of Mathematics and Informatics, Faculty of Science, University of Novi Sad, Serbia novembar 2012 1 različiti nazivi: predikatska logika, logika prvog
Διαβάστε περισσότεραGlava 1. Realne funkcije realne promen ive. 1.1 Elementarne funkcije
Glava 1 Realne funkcije realne promen ive 1.1 Elementarne funkcije Neka su dati skupovi X i Y. Ukoliko svakom elementu skupa X po nekom pravilu pridruimo neki, potpuno odreeni, element skupa Y kaemo da
Διαβάστε περισσότεραApsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.
Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama. a b Verovatno a da sluqajna promenljiva X uzima vrednost iz intervala
Διαβάστε περισσότεραalgebarski zatvara Polje Ω je algebarski zatvara potpolja F ako je algebarski zatvoreno (vidi deniciju) i algebarsko nad F.
algebarski element Neka je F polje i E neko pro²irenje tog polja. Za element α E kaºemo da je algebarski nad F ako postoji nenul polinom f F [X] takav da je f(α) = 0. Pro²irenje polja E/F je algebarsko
Διαβάστε περισσότεραMATEMATIKA 2. Grupa 1 Rexea zadataka. Prvi pismeni kolokvijum, Dragan ori
MATEMATIKA 2 Prvi pismeni kolokvijum, 14.4.2016 Grupa 1 Rexea zadataka Dragan ori Zadaci i rexea 1. unkcija f : R 2 R definisana je sa xy 2 f(x, y) = x2 + y sin 3 2 x 2, (x, y) (0, 0) + y2 0, (x, y) =
Διαβάστε περισσότεραIZVODI ZADACI (I deo)
IZVODI ZADACI (I deo Najpre da se podsetimo tablice i osnovnih pravila:. C0.. (. ( n n n-. (a a lna 6. (e e 7. (log a 8. (ln ln a (>0 9. ( 0 0. (>0 (ovde je >0 i a >0. (cos. (cos - π. (tg kπ cos. (ctg
Διαβάστε περισσότεραIII VEŽBA: FURIJEOVI REDOVI
III VEŽBA: URIJEOVI REDOVI 3.1. eorijska osnova Posmatrajmo neki vremenski kontinualan signal x(t) na intervalu definisati: t + t t. ada se može X [ k ] = 1 t + t x ( t ) e j 2 π kf t dt, gde je f = 1/.
Διαβάστε περισσότεραPARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI. Sama definicija parcijalnog izvoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je,
PARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI Sama definicija parcijalnog ivoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je, naravno, naučiti onako kako vaš profesor ahteva. Mi ćemo probati
Διαβάστε περισσότεραOvo nam govori da funkcija nije ni parna ni neparna, odnosno da nije simetrična ni u odnosu na y osu ni u odnosu na
. Ispitati tok i skicirati grafik funkcij = Oblast dfinisanosti (domn) Ova funkcija j svuda dfinisana, jr nma razlomka a funkcija j dfinisana za svako iz skupa R. Dakl (, ). Ovo nam odmah govori da funkcija
Διαβάστε περισσότεραRešivost algebarskih
Univerzitet u Beogradu Matematički fakultet MASTER RAD Rešivost algebarskih jednačina mentor: prof. dr Zoran Kadelburg student: Stevan Janković Beograd 2011. 1 Sadržaj 1. Istorijat rešavanja algebarskih
Διαβάστε περισσότεραLINEARNA ALGEBRA 1, ZIMSKI SEMESTAR 2007/2008 PREDAVANJA: NENAD BAKIĆ, VJEŽBE: LUKA GRUBIŠIĆ I MAJA STARČEVIĆ
LINEARNA ALGEBRA 1 ZIMSKI SEMESTAR 2007/2008 PREDAVANJA: NENAD BAKIĆ VJEŽBE: LUKA GRUBIŠIĆ I MAJA STARČEVIĆ 2. VEKTORSKI PROSTORI - LINEARNA (NE)ZAVISNOST SISTEM IZVODNICA BAZA Definicija 1. Neka je F
Διαβάστε περισσότεραRačunarska grafika. Rasterizacija linije
Računarska grafika Osnovni inkrementalni algoritam Drugi naziv u literaturi digitalni diferencijalni analizator (DDA) Pretpostavke (privremena ograničenja koja se mogu otkloniti jednostavnim uopštavanjem
Διαβάστε περισσότεραNeka je a 3 x 3 + a 2 x 2 + a 1 x + a 0 = 0 algebarska jednadžba trećeg stupnja. Rješavanje ove jednadžbe sastoji se od nekoliko koraka.
Neka je a 3 x 3 + a x + a 1 x + a 0 = 0 algebarska jednadžba trećeg stupnja. Rješavanje ove jednadžbe sastoji se od nekoliko koraka. 1 Normiranje jednadžbe. Jednadžbu podijelimo s a 3 i dobivamo x 3 +
Διαβάστε περισσότεραRiješeni zadaci: Nizovi realnih brojeva
Riješei zadaci: Nizovi realih brojeva Nizovi, aritmetički iz, geometrijski iz Fukciju a : N R azivamo beskoači) iz realih brojeva i ozačavamo s a 1, a,..., a,... ili a ), pri čemu je a = a). Aritmetički
Διαβάστε περισσότεραELEMENTARNE FUNKCIJE
1 1. Osnovni pojmovi ELEMENTARNE FUNKCIJE Jedan od najvažnijih pojmova u matematici predstavlja pojam funkcije. Definicija 1.1. Neka su X i Y dva neprazna skupa. Funkcija f iz skupa X u skup Y je pridruživanje
Διαβάστε περισσότεραPismeni ispit iz matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: ( ) + 1.
Pismeni ispit iz matematike 0 008 GRUPA A Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: λ + z = Ispitati funkciju i nacrtati njen grafik: + ( λ ) + z = e Izračunati
Διαβάστε περισσότεραSKUPOVI I SKUPOVNE OPERACIJE
SKUPOVI I SKUPOVNE OPERACIJE Ne postoji precizna definicija skupa (postoji ali nama nije zanimljiva u ovom trenutku), ali mi možemo koristiti jednu definiciju koja će nam donekle dočarati šta su zapravo
Διαβάστε περισσότερα4 Numeričko diferenciranje
4 Numeričko diferenciranje 7. Funkcija fx) je zadata tabelom: x 0 4 6 8 fx).17 1.5167 1.7044 3.385 5.09 7.814 Koristeći konačne razlike, zaključno sa trećim redom, odrediti tačku x minimuma funkcije fx)
Διαβάστε περισσότεραNeka su A i B proizvoljni neprazni skupovi. Korespondencija iz skupa A u skup B definiše se kao proizvoljan podskup f Dekartovog proizvoda A B.
Korespondencije Neka su A i B proizvoljni neprazni skupovi. Korespondencija iz skupa A u skup B definiše se kao proizvoljan podskup f Dekartovog proizvoda A B. Pojmovi B pr 2 f A B f prva projekcija od
Διαβάστε περισσότεραRelacije poretka ure denja
Relacije poretka ure denja Relacija na skupu A je relacija poretka na A ako je ➀ refleksivna ➁ antisimetrična ➂ tranzitivna Umesto relacija poretka često kažemo i parcijalno ured enje ili samo ured enje.
Διαβάστε περισσότεραDiferencijabilnost funkcije više promenljivih
Matematiči faultet Beograd novembar 005 godine Diferencijabilnost funcije više promenljivih 1 Osnovne definicije i teoreme, primeri Diferencijabilnost je jedan od centralnih pojmova u matematičoj analizi
Διαβάστε περισσότερα( ) ( ) 2 UNIVERZITET U ZENICI POLITEHNIČKI FAKULTET. Zadaci za pripremu polaganja kvalifikacionog ispita iz Matematike. 1. Riješiti jednačine: 4
UNIVERZITET U ZENICI POLITEHNIČKI FAKULTET Riješiti jednačine: a) 5 = b) ( ) 3 = c) + 3+ = 7 log3 č) = 8 + 5 ć) sin cos = d) 5cos 6cos + 3 = dž) = đ) + = 3 e) 6 log + log + log = 7 f) ( ) ( ) g) ( ) log
Διαβάστε περισσότεραPrediktor-korektor metodi
Prediktor-korektor metodi Prilikom numeričkog rešavanja primenom KP: x = fx,, x 0 = 0, x 0 x b LVM α j = h β j f n = 0, 1, 2,..., N, javlja se kompromis izmed u eksplicitnih metoda, koji su lakši za primenu
Διαβάστε περισσότεραELEMENTARNA MATEMATIKA 2
ELEMENTARNA MATEMATIKA 1. Osnovni pojmovi o funkcijama Jedan od najvažnijih pojmova u matematici predstavlja pojam funkcije. Definicija 1.1. Neka su X i Y dva neprazna skupa. Funkcija f iz skupa X u skup
Διαβάστε περισσότερα4.7. Zadaci Formalizam diferenciranja (teorija na stranama ) 343. Znajući izvod funkcije x arctg x, odrediti izvod funkcije x arcctg x.
4.7. ZADACI 87 4.7. Zadaci 4.7.. Formalizam diferenciranja teorija na stranama 4-46) 340. Znajući izvod funkcije arcsin, odrediti izvod funkcije arccos. Rešenje. Polazeći od jednakosti arcsin + arccos
Διαβάστε περισσότεραPOLINOMI I RACIONALNE FUNKCIJE Nastava u Matematiqkoj gimnaziji, Vladimir Balti
POLINOMI I RACIONALNE FUNKCIJE Nastava u Matematiqkoj gimnaziji, 004. Vladimir Balti Pojam polinoma. Prsten polinoma.. Dati su polinomi P (x) = x + x +, Q(x) = x 4 x +, R(x) = x x +. Proveriti da li za
Διαβάστε περισσότεραSistemi veštačke inteligencije primer 1
Sistemi veštačke inteligencije primer 1 1. Na jeziku predikatskog računa formalizovati rečenice: a) Miloš je slikar. b) Sava nije slikar. c) Svi slikari su umetnici. Uz pomoć metode rezolucije dokazati
Διαβάστε περισσότεραKardinalni brojevi i Lebegova mera
Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Nišu, Srbija http://wwwpmfniacyu/mii Matematika i informatika 1 (1-2) (2008), 41-50 Kardinalni brojevi i Lebegova mera Dragan S Dor dević U ovom radu prikazujemo
Διαβάστε περισσότερα1. Dušan Adnad ević i Zoran Kadelburg, Matematička analiza I, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
PREDGOVOR Predavanja su namenjena studentima koji polažu ispit iz predmeta Matematička analiza. Materijal je u nastajanju, iz nedelje u nedelju se dodaju novi sadržaji, moguće su i izmene u prethodno unešenom
Διαβάστε περισσότερα