SAŽETAK OPISA SVOJSTAVA LIJEKA

Transcript

1 SAŽETAK OPISA SVOJSTAVA LIJEKA 1. NAZIV LIJEKA Cefazolin Agomed 1 g prašak za otopinu za injekciju ili infuziju. 2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV Svaka bočica sadrži 1 g cefazolina u obliku cefazolinnatrija. 1 bočica sadržava 2,2 mmol natrija (što odgovara 48 mg natrija/ 1g cefazolina). 3. FARMACEUTSKI OBLIK Prašak za otopinu za injekciju ili infuziju. Bijeli do gotovo bijeli prašak. 4. KLINIČKI PODACI 4.1 Terapijske indikacije Cefazolin Agomed 1 g prašak za otopinu za injekciju ili infuziju primjenjuje se za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijama osjetljivim na cefazolin: infekcija donjih dišnih putova infekcija urogenitalnog sustava infekcija žučovoda infekcija kože i mekih tkiva infekcija kostiju i zglobova endokarditisa septikemija Za perioperativnu profilaksu: perioperativna primjena cefazolina može umanjiti učestalost postoperativnih infekcija u okolnostima potencijalno kontaminiranih kirurških zahvata. Primjena cefazolina ograničena je na slučajeve koje treba liječiti parenteralno. Ako je moguće treba utvrditi osjetljivost uzročnika. Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korištenju antibakterijskih lijekova. 4.2 Doziranje i način primjene Doziranje: Doza, način primjene i interval uzimanja određuju se prema težini infekcije, osjetljivosti utvrđenih uzročnika i stanju pacijenta (npr. funkcija bubrega). Preporučena dnevna doza za lakše i srednje teške infekcije iznosi 2 do 6 g podijeljeno na 2-3 doze. U slučaju potrebe, kod teških infekcija i infekcija opasnih po život, doziranje se može povećati do 12 g. Odrasli: U tablici su navedene uobičajene doze: Infekcija Doza Interval doziranja Pneumokokna upala pluća 500 mg 12 sati 1 H A L M E D

2 Blage infekcije uzrokovane osjetljivim gram-pozitivnim kokima Akutne nekomplicirane infekcije mokraćnih puteva Umjereno teške do teške infekcije Teške infekcije i infekcije opasne po život (npr. endokarditis, sepsa)* 250 mg do 500 mg 8 sati 1 g 12 sati 500 mg do 1 g 6 do 8 sati 1 g do 1,5 g 6 sati *U rijetkim slučajevima, ukupna dnevna doza iznosila je do 12 g/dan cefazolina (sepsa). Perioperativna profilaksa Doza za sprječavanje postoperativnih infekcija ovisi o vrsti kirurškog zahvata i njegovom trajanju. Za perioperativnu profilaksu kod odraslih osoba preporučuju se sljedeće doze: a) 1g intravenski ili intramuskularno 30 min do 1 sat prije početka operacije b) za dulje operativne zahvate (2 sata ili više), 0,5 1 g intravenozno ili intramuskularno tijekom operativnog zahvata. Veličina doze i vrijeme primjene ovisi o vrsti i trajanju operativnog zahvata. c) postoperativno 0,5 1 g intravenski ili intramuskularno svakih 6 do 8 sati tijekom 24 sata, ukoliko postoji realna opasnost da se kod bolesnika razvije teška infekcija, savjetuje se produženje postoperativne primjene cefazolina za još 3 do 5 dana. Važno je preoperativnu dozu primjeniti pravovremeno (30 minuta do 1 sat prije početka operativnog zahvata), kako bi se u serumu i tkivu postigla odgovarajuća koncentracija antibiotika. Osim toga, ukoliko postoji opasnost od infekcije, Cefazolin Agomed potrebno je davati u odgovarajućim razmacima tijekom operacije, kako bi se održale dovoljne koncentracije antibiotika. Odrasli s oštećenom funkcijom bubrega Bolesnicima sa smanjenom funkcijom bubrega potrebno je dati primjerenu inicijalnu dozu. Sljedeća doziranja određuju se prema stupnju oštećenja bubrežne funkcije, težini infekcije, te osjetljivosti uzročnika. Stupanj smanjenja funkcije bubrega Klirens kreatinina (ml/min/1.73 m²) Koncentracija kreatinina u plazmi, μmol/l Ukupna dnevna doza Interval doziranja > 55 <133 puna dnevna doza nepromijenjen puna dnevna doza 8 sati pola dnevne doze 12 sati < 10 > 407 pola dnevne doze sata Djeca Doziranje kod dojenčadi i djece Tjelesna težina 25 mg/kg/dan podjeljeno u 3 doze 25 mg/kg/dan podjeljeno u 4 doze Doziranje s Koncentracija 125 Doziranje s Koncentracija H A L M E D

3 razmacima od 8 mg/ml, volumen razmacima od 6 mg/ml, volumen sati po jednoj dozi sati po jednoj dozi 4,5 kg 40 mg 0,35 ml 30 mg 0,25 ml 9,0 kg 75 mg 0,60 ml 55 mg 0,45 ml 13,5 kg 115 mg 0,90 ml 85 mg 0,70 ml 18,0 kg 150 mg 1,20 ml 115 mg 0,90 ml 22,5 kg 190 mg 1,50 ml 140 mg 1,10 ml Tjelesna težina 50 mg/kg podjeljeno u 3 doze 50 mg/kg podjeljeno u 4 doze Doziranje s razmacima od 8 sati Koncentracija 225 mg/ml, volumen po jednoj dozi Doziranje s razmacima od 6 sati 4,5 kg 75 mg 0,35 ml 55 mg 0,25 ml 9,0 kg 150 mg 0,70 ml 110 mg 0,50 ml 13,5 kg 225 mg 1,00 ml 170 mg 0,75 ml 18,0 kg 300 mg 1,35 ml 225 mg 1,00 ml 22,5 kg 375 mg 1,70 ml 285 mg 1,25 ml Koncentracija 225 mg/ml, volumen po jednoj dozi Dojenčad i djeca: Kod većine blagih do umjereno teških infekcija djelotvorna je ukupna dnevna doza cefazolina od 25 do 50 mg/kg tjelesne težine, ravnomjerno podijeljena u tri do četiri pojedinačne doze. Za teške infekcije ukupna dnevna doza cefazolina može se povećati do maksimalno preporučene doze od 100 mg/kg tjelesne težine. Nedonoščad i novorođenčad: ne preporučuje se primjena cefazolina u nedonoščadi i novorođenčadi (<1 mj.) jer sigurnost primjene nije utvrđena. Djeca s oštećenjem funkcije bubrega Kod smanjene funkcije bubrega potrebno je dati primjerenu inicijalnu dozu. Sljedeća doza određuje se prema stupnju oštećenja bubrežne funkcije, težini infekcije, te osjetljivosti uzročnika. Stupanj smanjenja funkcije bubrega Kreatinin klirens ml/min Kreatinin klirens ml/min Kreatinin klirens 20 5 ml/min 60% uobičajene dnevne doze podijeljeno u 2-je jednake doze 25% uobičajene dnevne doze podijeljeno u 2-je jednake doze 10% uobičajene dnevne doze podijeljeno u 2-je jednake doze 3 H A L M E D

4 Trajanje liječenja Trajanje liječenja ovisi o tijeku infekcije. U skladu s općim postavkama antimikrobne terapije primjenu cefazolina treba nastaviti još najmanje 2 do 3 dana nakon što bolesnik više nema vrućicu ili ako je utvrđeno da nema rasta bakterija u analiziranom biološkom materijalu. Način primjene Pripremljena otopina primjenjuje se duboko intramuskularno ili intravenski. Upute za pripremu otopine navedene su u dijelu 6.6. Ukupna dnevna doza jednaka je za oba načina primjene. Intramuskularna primjena Intramuskularna doza (maksimalno 1 g) aplicira se u mišićje velike mase. Otopina za intramuskularnu injekciju priprema se otapanjem praška Cefazolin Agomed 1g u vodi za injekcije ili 0,5% otopini lidokaina. Treba koristiti 2,5 ml vode za injekcije ili 4 ml 0,5% otopine lidokaina za 1g praška. Pripremljenu injekciju Cefazolin Agomed 1 g u 0,5% otopini lidokaina treba upotrijebiti odmah. Intravenska primjena Intravenska injekcija: Otopina za intravensku injekciju priprema se otapanjem praška u vodi za injekcije ili 0,9% otopini natrijeva klorida. Treba koristiti najmanje 10 ml otapala za svaki gram praška. Doza do 1 g cefazolina se primjenjuje kao spora intravenska injekcija (3-5 minuta), izravno u venu ili putem kanile. Intravenska infuzija: Otopina za intravensku infuziju priprema se otapanjem 1 g cefazolina u 2,5 ml otapala (voda za injekcije ili 0,9 % otopina natrijevog klorida (fiziološka otopina), pričeka se da se prašak otopi, a zatim se razrijedi s ml vode za injekcije ili 0,9%-tne otopine natrijevog klorida i nakon toga se polako infundira. Intermitentna intravenska infuzija Veće dnevne doze (4-6 g u 2 do 3 pojedinačne doze) primjenjuju se putem intravenske infuzije (tijekom 20 do 30 minuta). Otopine cefazolina u lidokainu ne smiju se primjeniti intravenski. 4.3 Kontraindikacije Ovaj lijek kontraindicirano je primijeniti u osoba preosjetljivih na cefazolin i /ili druge cefalosporine, a također se ne smije primjenjivati niti u osoba u kojih su se javile akutne i/ili teške reakcije preosjetljivosti na penicilin ili na bilo koji drugi beta-laktamski antibiotik. Poseban je oprez potreban kod pacijenata s alergijskom dijatezom odnosno bronhijalnom astmom i peludnom hunjavicom. Oprez je također potreban kod pacijenata koji su u prošlosti bolovali od gastrointestinalnih bolesti (kolitis). Ako se cefazolin aplicira djeci mlađoj od godine dana ne smije se razrijediti s otopinom lidokaina. Budući da u slučaju intramuskularne primjene otapalo može sadržavati lidokain, kontraindicirana je primjena tako pripremeljenog lijeka u osoba s alergijskim reakcijama na lidokain ili neki drugi anestetik iz skupine amida, porfirijom, kod anamneze atrioventrikularnog bloka, u kardiogenom šoku i u djece mlađe od 30 mjeseci. Otopina s lidokainom kontraindicirana je za intravensku primjenu. 4 H A L M E D

5 4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi Prije početka primjene cefazolina treba provjeriti da li su bolesnici imali alergijske reakcije na betalaktame (peniciline i cefalosporine). Kod bolesnika s alergijskom reakcijom na penicilin, Cefazolin Agomed treba primjenjivati uz poseban oprez. Treba uzeti u obzir da se mogu javiti i križne alergijske reakcije na druge cefalosporine, a ponekad i na peniciline. Ukoliko se tijekom primjene lijeka razvije alergijska reakcija, primjenu lijeka treba prekinuti i primijeniti odgovarajuću simptomatsku terapiju. Ako je u bolesnika smanjena bubrežna funkcija sukladno tome dozu treba smanjiti i/ili produljiti interval doziranja (vidjeti dio 4.2). Vrlo rijetko tijekom liječenja cefazolinom dolazi do poremećaja zgrušavanja krvi. Ugroženi su bolesnici kod kojih je prisutna opasnost od pomanjkanja vitamina K ili su poremećaji zgrušavanja krvi uzrokovani nedostatkom vitamina K već prisutni (parenteralna prehrana, dijetetske nestašice, smanjenje jetrene i bubrežne funkcije, trombocitopenija), bolesnici u kojih bi poremećaj zgrušavanja mogao izazvati krvarenje ili pogoršati krvarenje već postojeće bolesti (npr. čir na želucu ili duodenumu), te bolesnici koji već imaju poremećaj u zgrušavanju krvi ( npr. hemofilija). Stoga u bolesnika s navedenim bolestima treba kontrolirati PV, INR i aptv, te ukoliko je potrebno supstituirati vitamin K. Teški i dugotrajni proljevi trebaju pobuditi sumnju na pseudomembranozni kolitis potaknut antibioticima. Budući da ovo stanje može ugroziti život, primjena cefazolina mora se odmah prekinuti i započeti s primjenom odgovarajuće terapije (vankomicin). Pri tome je kontraindicirana primjena lijekova koji usporavaju peristaltiku crijeva. Prolongirana primjena cefazolina može potaknuti umnažanje rezistentnih odnosno neosjetljivih mikrororganizama. Zbog moguće superinfekcije, bolesnike treba pažljivo nadzirati. Ukoliko se superinfekcija pojavi, odmah treba primijeniti odgovarajuće mjere liječenja. U bolesnika s hipertenzijom, te onih s bolestima srca treba uzeti u obzir količinu natrija u otopinama za injekciju. Cefazolin Agomed 1g sadrži 2,2 mmol (što odgovara 48 mg natrija/ 1g cefazolina). Cefazolin se ne smije davati nedonoščadi i novorođenčadi budući da su podaci o djelotvornosti cefazolina nedostatni, a sigurnost primjene nije utvrđena. Budući da se cefazolin prilikom intramuskularne primjene otapa u lidokainu, sportaši moraju biti svjesni činjenice da to može biti uzrok pozitivnog antidoping testa. Cefazolin se ne smije primjeniti intratekalno. 4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija Usporedna primjena koja se ne preporučuje Probenecid Ukoliko se probenecid primjenjuje istovremeno s cefazolinom bubrežni klirens cefazolina biti će umanjen. Ne preporučuje se istovremena primjena Cefazolina s: aminoglikozidima, amobarbitalnatrijem, askorbatnom kiselinom, bleomicinsulfatom, kalcijevim glukoheptonatom, kalcijevim glukonatom, cimetidinkloridom, kolistimetatnatrijem, eritromicinglukoheptonatom, pentobarbitalnatrijem, polimiksin B sulfatom, tetraciklinima. Cefazolin otopljen u lidokainu ne smije se primjeniti intravenski. 5 H A L M E D

6 Istodobna primjena kod koje treba biti na oprezu Antikoagulansi Vrlo rijetko cefalosporini mogu uzrokovati poremećaje zgrušavanja krvi (vidjeti dio 4.4). Kod istodobne primjene s peroralnim antikoagulansima ili heparinom u visokim dozama, parametre zgrušavanja krvi treba posebno kontrolirati. Nefrotoksični lijekovi Ne može se u cijelosti isključiti povećana mogućnost oštećenja bubrega, kod istodobne primjene cefazolina s nekim antibioticima (npr. aminoglikozidi, kolistin, polimiksin B) ili diureticima (npr. furosemid). Kod navedene istodobne primjene treba pažljivo pratiti pokazatelje bubrežne funkcije. Laboratorijske pretrage Za vrijeme liječenja cefazolinom rezultati testova određivanja glukoze u urinu mogu biti lažno pozitivni, što nije slučaj ukoliko se koriste testovi utemeljeni na enzimskim reakcijama. Direktni i indirektni Coombsov test može također dati lažno pozitivan rezultat npr. u novorođenčadi čije su majke liječene cefalosporinima. 4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje Nisu provedena adekvatna, kontrolirana ispitivanja primjene cefazolina tijekom trudnoće. Prilikom primjene cefazolina u trudnoći, osobito u prva tri mjeseca, liječnik treba procijeniti odnos koristi za majku u odnosu na potencijalni rizik za plod. Poseban oprez je potreban pri davanju Cefazolin Agomeda dojiljama s obzirom da se u malim koncentracijama izlučuje u majčino mlijeko. Stoga se u dojenčadi hranjene majčinim mlijekom može javiti senzibilizacija, poremećaj ravnoteže crijevne flore te umnažanje kandide. U takvim okolnostima tijekom liječenja cefazolinom treba prekinuti dojenje. 4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima Ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima nisu provedena. 4.8 Nuspojave Nuspojave su navedene prema učestalosti: vrlo česte ( 1/10), česte ( 1/100 do <1/10), manje česte ( 1/1000 do <1/100), rijetke ( 1/10000 do <1/1000), vrlo rijetke (<1/10000) i nije poznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Infekcije i infestacije Oralna i vaginalna kandidijaza Poremećaji krvi i limfnog sustava Manje često: Reverzibilne hematološke promjene toksične ili alergijske etiologije: trombocitopenija, neutropenija, leukopenija ili eozinofilija Za vrijeme liječenja cefalosporinima također su zabilježeni slučajevi agranulocitoze i hemolitičke anemije. Rijetko: Poremećaj zgrušavanja krvi te posljedično krvarenje. Ugroženi su bolesnici s pomanjkanjem vitamina K ili drugih faktora koagulacije ili u slučajevima kada njihove bolesti pridonose ili pojačavaju krvarenje Poremećaji imunološkog sustava Često: Alergijske kožne reakcije kao što su crvenilo, urtikarija i svrbež Manje često: Teške reakcije preosjetljivosti kao što su angioedem i vrućica potaknuta lijekovima Vrlo rijetko: Anafilaktični šok koji ugrožava život bolesnika, zbog čega se odmah moraju primjeniti odgovarajuće mjere liječenja. 6 H A L M E D

7 Poremećaji živčanog sustava Rijetko: Konvulzije Nepoznato: Posebice u slučajevima predoziranja ili neprilagođene doze kod oštećenja funkcije bubrega, mogu se javiti glavobolja, vrtoglavica, parestezija, nemir, iznenadno trzanje mišićja i grčevi. Poremećaji probavnog sustava Često: Zabilježeni su sljedeći simptomi: proljev, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, nadutost i bol u trbuhu. U većini slučajeva ovi simptomi su blagi i u pravilu se povuku za vrijeme ili nakon liječenja. U slučaju pojave teških i dugotrajnih proljeva tijekom i nakon liječenja cefazolinom treba potražiti savjet/pomoć liječnika, jer ti proljevi mogu biti uzrokovani pseudomembranoznim kolitisom (koji se javlja vrlo rijetko) koji se mora trenutno liječiti. Bolesnici ne smiju na svoju ruku uzimati lijekove koji koče peristaltiku. Vrlo rijetko: Pseudomembranozni kolitis Poremećaji jetre i žuči Manje često: Blagi i prolazni porast aktivnosti ALT i AST i AP. Vrlo rijetko: Reverzibilni hepatitis i kolestatska žutica. Poremećaji kože i potkožnog tkiva Zabilježeni su pruritus vulvae, Lyellov i Stevens-Johnsonov sindrom, genitalni i analni pruritus Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Rijetko: Intersticijski nefritis i oštećenje funkcije bubrega (najčešće u teških bolesnika koji istovremeno uzimaju više lijekova) Može se javiti porast vrijednosti BUN-a bez kliničkog dokaza smanjene funkcije bubrega. Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Manje često: Flebitis ili tromboflebitis. Kod intramuskularnog davanja mogu se javiti bolovi na mjestu davanja injekcije Dugotrajna ili ponovljena upotreba može uzrokovati superinfekciju ili kolonizaciju s rezistentnim bakterijama ili gljivicama (kandidijaza usne šupljine i vagine). Prijavljivanje sumnji na nuspojavu: Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) Odsjek za farmakovigilanciju Roberta Frangeša Mihanovića Zagreb Republika Hrvatska Fax: (0) Website: nuspojave@halmed.hr 4.9 Predoziranje Pri prekoračenju preporučenih doza može se javiti bol, upala i flebitis na mjestu primjene injekcije i/ili infuzije. Ako se cefalosporini primjene u visokim parenteralnim dozama može se javiti vrtoglavica, parestezija i glavobolja. Predoziranje cefalosporinima može dovesti i do konvulzija, posebno u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. 7 H A L M E D

8 Promjene u rezultatima laboratorijskih testova mogu uključivati: porast bilirubina, BUN-a, kreatinina, jetrenih enzima, pozitivni Coombs-ov test, trombocitozu, trombocitopeniju, eozinofiliju, leukopeniju i produženo protrombinsko vrijeme. Postupanje u slučaju predoziranja U slučaju konvulzija nužno je odmah prekinuti davanje lijeka i po potrebi primijeniti odgovarajuće liječenje (antikonvulzijske lijekove). Potrebno je pažljivo nadzirati vitalne funkcije kao i rezultate laboratorijskih pretraga. U teško predoziranih bolesnika koji ne odgovaraju na drugo liječenje kao i kod pacijenata sa oštećenjem bubrežne funkcije ponekad se koristi hemodijaliza u kombinaciji s hemoperfuzijom, iako nema podataka koji to potkrjepljuju. 5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA 5.1 Farmakodinamička svojstva Farmakoterapijska skupina: lijekovi za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu, cefalosporini I. generacije ATK-klasifikacija: J01DB04 Mehanizam djelovanja Cefazolin je polusintetski cefalosporinski antibiotik za parenteralnu primjenu. Antibiotik cefazolin koči sintezu bakterijske stjenke jer se veže na proteine za penicilin čime koči završnu transpeptidaciju u procesu sinteze peptidoglikana u stijenci bakterija, te na taj način inhibira biosintezu stanične stjenke i djeluje baktericidno. Odnos farmakokinetike i farmakodinamike Opseg baktericidnog djelovanja ovisi o razdoblju umnažanja bakterija tijekom kojeg razine cefazolina u serumu nadmašuju minimalnu inhibitornu koncentraciju za osjetljive bakterije. Mehanizam rezistencije Otpornost bakterija prema cefazolinu mogu uzrokovati sljedeći mehanizmi: - Inaktivacija ß laktamazama Cefazolin je vrlo stabilan na učinke penicilinaza brojnih gram-pozitivnih bakterija, no znatno manje je otporan na brojne ß laktamaze kodirane plazmidima npr. proširenog spektra (ESBLs) ili kromosomski kodirane ß laktamaze tipa AmpC. - Smanjen afinitet proteina što vežu peniciline za cefazolin Stečena rezistenacija pneumokoka i drugih streptokoka uzrokovana je promjenama već postojećih proteina koji vežu peniciline (PBPs), a kao posljedica mutacije. Za razliku od toga kod stafilokoka rezistentnih na meticilin-(oksacilin) za otpornost prema cefazolinu odgovorno je stvaranje dodatnih proteina koji vežu peniciline (PBPs) sa umanjenim afinitetom prema cefazolinu. - Nedovoljno prodiranje cefazolina kroz vanjski sloj stijenke gram-negativne bakterije te je nedovoljna inhibicija proteina koji vežu peniciline (PBPs). - Postojanje 'efflux pumps' tj. mehanizma kojim se aktivno izbacuje (transportira) cefazolin iz bakterijske stanice. Cefazolin je djelomično ili u cijelosti križno rezistentan s drugim penicilinima i cefalosporinima. Granične vrijednosti Granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIC) prema kojima se mikroorganizmi označavaju kao osjetljivi, intermedijarno osjetljivi i rezistentni određene su na sljedeći način: EUCAST kliničke granične vrijednosti MIC: Uzročnik Osjetljivi Rezistentni Staphylococcus spp. --* --* Granične vrijednosti bez obzira na vrstu bakterije 1 mg/l > 2mg/l * osjetljivost stafilokoka prema cefazolinu prosuđena je na osnovi osjetljivosti na meticilin 8 H A L M E D

9 Osjetljivost Prevalencija stečene rezistencije za odabrane vrste može varirati ovisno o zemljopisnom području i vremenu, te je poželjno uzeti u obzir lokalne epidemiološke podatke, osobito kod liječenja teških infekcija. Kada je lokalna prevalencija rezistencije toliko velika da je učinkovitost lijeka kod pojedinih vrsta infekcija upitna, treba potražiti stručni savjet. Uobičajeno osjetljive vrste Aerobni, Gram-pozitivni mikroorganizmi Staphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin) Staphylococcus saprophyticus Staphylococcus agalactiae Streptococcus pneumoniae Staphylococcus pyogenes Vrste kod kojih bi rezistencija mogla predstavljati problem Aerobni, Gram-pozitivni mikroorganizmi Staphylococcus aureus ɜ Staphylococcus epidermidis + Staphylococcus haemolyticus + Staphylococcus hominis + Staphylococcus pneumoniae (intermidijarno osjetljiv na penicillin) Aerobni, Gram-negativni mikroorganizmi Escherichia coli Haemophilus influenzae $ Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae Proteus mirabilis Inherentno rezistentni mikroorganizmi Aerobni, Gram-pozitivni mikroorganizmi Enterococcus spp. Staphylococcus aureus (rezistentan na meticilin) Staphylococcus pneumoniae (reistentan na penicilin) Aerobni, Gram-negativni mikroorganizmi Acinetobacter baumannii Citrobacter freundii Enterobacter spp. Morganella morganii Moraxella catarrhalis Proteus vulgaris Pseudomonas aeruginosa Serratia marcescens Stenotrophomonas maltophilia Anaerobni Bacteroides fragilis Ostali Chlamydia spp. Chlamydophila spp. Legionella spp. Mycoplasma spp. º podatke o bakterijskoj osjetljivosti potkrjepljuju literaturni podaci, referentne knjige i terapijski vodiči $ vrste koje pokazuju prirodnu intermedijarnu osjetljivost + vrste kod kojih su opažene visoke stope rezistencije (više od 50 %) u jednom ili više područja/država/regija unutar EU. nema novih podataka, u ispitivanjima (starijim od 5 godina) opseg rezistencije veći je od 50 % 9 H A L M E D

10 ɜ na području Europske unije opseg rezistencije je manji od 10% Ostale informacije: Streptococcus pneumoniae rezistentan na penicilin križno je rezistentan na cefalosporine kao što je cefazolin. 5.2 Farmakokinetička svojstva Cefazolin se primjenjuje parenteralno. Vršnu razinu u serumu dostigne unutar 30 do 75 minuta nakon intramuskularne primjene. Koncentracije u serumu (μg/ml) nakon intramuskularne primjene Doza Nakon 30 min Nakon 1 h Nakon 2 h Nakon 4 h Nakon 6 h Nakon 8 h 250 mg 15, ,1 2,5 500 mg 36,2 36,8 37,9 15,5 6,3 3 1 g* 60,1 63,8 54,3 29,3 13,2 7,1 * Prosječna vrijednost dvaju istraživanja Koncentracije u serumu (μg/ml) nakon intravenske primjene 1 g Nakon 5 min Nakon 15 Nakon 30 Nakon 1h Nakon 2h Nakon 3h min min 188,4 135,8 106,8 73,7 45,6 16,5 Pri intravenskom davanju poluvrijeme eliminacije iznosi oko 1,4 sata. Jednosatna intravenska infuzija od 3,5 mg cefazolina/kg (oko 250 mg) i odmah potom dvosatna intravenska infuzija od 1,5 mg cefazolina/kg (oko 100 mg) dovele su tijekom trećeg sata do postizanja ravnotežne koncentracije u serumu od oko 28 μg/ml. Kod bolesnika koji su bili na peritonealnoj dijalizi (2 l/h) nakon 24-satne instilacije otopine od 50 mg/l odnosno 150 mg/l, srednje vrijednosti u serumu iznosile su 10 odnosno 30 μg/ml. Kod primjene 50 mg/l, srednja najviša vrijednost iznosila je 29 μg/ml (3 bolesnika), odnosno kod primjene 150 mg/l, 72 μg/ml (6 bolesnika). Intraperitonealna primjena cefazolina većinom se dobro podnosi. Cefazolin se nepromijenjen izlučuje mokraćom i to najvećim dijelom glomerularnom filtracijom, a manjim dijelom tubularnom sekrecijom. Nakon intramuskularne injekcije od 500 mg u roku od 6 sati renalno se eliminira 56 do 89% primijenjene doze, a u roku od 24 sata od 80% do gotovo 100%. Nakon intramuskularnog davanja 500 mg odnosno 1 g cefazolina postižu se maksimalne koncentracije u mokraći od više od 1000 μg/ml odnosno više od 4000 μg/ml. Kod davanja cefazolina pacijentima bez začepljenja žučnih vodova, u tkivu žučnog mjehura i žučnoj tekućini postižu se koncentracije koje su znatno veće od onih u serumu. Postoji li opstrukcija žučnih vodova, tada je koncentracija antibiotika u žučnoj tekućini znatno niža nego u serumu. Cefazolin prolazi kroz upaljenu sinovijalnu membranu te se koncentracija antibiotika u zglobnom prostoru može usporediti s koncentracijom u serumu. Cefazolin prolazi kroz placentarnu barijeru i ulazi u krv pupkovine i u plodnu vodu. U vrlo malim koncentracijama pronađen je i u majčinom mlijeku. Cefazolin se može dijalizirati (hemodijaliza i peritonealna dijaliza). Ekstrakcija kod 6-satne dijalize iznosi 23%. 10 H A L M E D

11 5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene Akutna toksičnost cefazolina je niska. LD50 nakon intravenske primjene je između 2200 i 3900 mg/kg tjelesne težine što ovisi o životinjskoj vrsti. Nakon ponovljene aplikacije cefazolina psima i štakorima različitim putovima iniciranja, tijekom 1-6 mjeseci nisu se očitovali značajni učinci na biokemijske i hematološke pokazatelje. U nekim ispitivanjima su zabilježeni znakovi neurotoksičnosti. Prilikom ispitivanja na kunićima ciljni organ toksičnih učinaka bili su bubrezi, no to nije bio slučaj u štakora i pasa. Teratogeno djelovanje cefazolina nije zabilježeno. Cefazolin ne utječe na rasplođivanje i reprodukciju. Ne postoje istraživanja o mutagenom i kancerogenom potencijalu. 6. FARMACEUTSKI PODACI 6.1 Popis pomoćnih tvari Nema pomoćnih tvari. 6.2 Inkompatibilnosti Cefazolin je inkompatibilan sa sljedećim lijekovima: aminoglikozidima, amobarbitalnatrijem, askorbatnom kiselinom, bleomicinsulfatom, kalcijevim glukoheptonatom, kalcijevim glukonatom, cimetidinkloridom, kolistimetatnatrijem, eritromicinglukoheptonatom, pentobarbitalnatrijem, polimiksin B sulfatom, tetraciklinima. 6.3 Rok valjanosti Prije otvaranja: 3 godine. Nakon pripreme (i razrjeđivanja): S mikrobiološkog stajališta, nakon pripreme i razrijeđivanja, otopinu treba odmah upotrijebiti. Ako se ne primijeni neposredno nakon pripreme otopina je stabilna 24 sata pri temperaturi od 2 8 C. Za vrijeme i uvjete čuvanja odgovorno je stručno medicinsko osoblje. 6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka Čuvati na temperaturi ispod 25 C, u originalnom pakiranju. Uvjete čuvanja nakon razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu Vrsta i sadržaj spremnika Cefazolin Agomed 1g prašak za otopinu za injekciju ili infuziju: staklena bočica (staklo tip III) od 10 ml, zatvorena gumenim čepom i zaštitnom aluminijskom kapicom s plastičnim flip-off poklopcem. 10 bočica u kutiji Uputa za uporabu i rukovanje i posebne mjere za uklanjanje neiskorištenog lijeka ili otpadnih materijala koji potječu od lijeka Otopinu za injekciju / infuziju treba pripremiti / razrijediti u aseptičnim uvjetima. Smije se upotrebljavati samo bistra i bezbojna otopina. Cefazolin se može upotrebljavati istovremeno s nekoliko najčešće korištenih injekcijskih ili infuzijskih otopina: - voda za injekcije - 0,9 % otopina natrijevog klorida (fiziološka otopina) 11 H A L M E D

12 Intramuskularna primjena Intramuskularna doza (maksimalno 1g) aplicira se u mišićje velike mase. Otopina za intramuskularnu injekciju priprema se otapanjem praška Cefazolin Agomed 1g u vodi za injekcije ili 0,5% otopini lidokaina. Treba koristiti 2,5 ml vode za injekcije ili 4 ml 0,5% otopine lidokaina za 1 g praška. Pripremljenu injekciju Cefazolin Agomed 1 g u 0,5% otopini lidokaina treba upotrijebiti odmah. Intravenska primjena Intravenska injekcija: Otopina za intravensku injekciju priprema se otapanjem praška u vodi za injekcije ili 0,9% otopini natrijeva klorida. Treba koristiti najmanje 10 ml otapala za svaki gram praška. Doza do 1 g cefazolina može se primijeniti kao spora intravenska injekcija (3-5 minuta), izravno u venu ili putem kanile. Intravenska infuzija: Otopina za intravensku infuziju priprema se otapanjem 1 g cefazolina u 2,5 ml otapala (voda za injekcije ili 0,9 % otopina natrijevog klorida (fiziološka otopina), pričeka se da se prašak otopi, a zatim se razrijedi s ml vode za injekcije ili 0,9% otopine natrijevog klorida. Intermitentna intravenska infuzija Veće dnevne doze (4-6 g u 2 do 3 pojedinačne doze) primjenjuju se putem intravenske infuzije (tijekom 20 do 30 minuta). Rok trajanja Cefazolin Agomed 1g nakon otapanja je 24 sata pri temperaturi od 2 8 C. Za vrijeme i uvjete čuvanja odgovorno je stručno medicinsko osoblje. S mikrobiološkog stajališta, nakon otvaranja, pripremljenu otopinu treba odmah upotrijebiti. Prije uporabe, otopinu treba vizualno pregledati zbog eventualno prisutnih čestica i promjene boje. Otopina se smije primijeniti samo ako je bistra i ako u njoj nema vidljivih čestica. Lijek se smije koristiti samo jednokratno. Svu preostalu količinu otopine treba baciti. Sav neiskorišteni lijek ili otpadni materijal koji potječe od lijeka treba zbrinuti u skladu s važećim propisima. 7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET AGOMED PHARMA d.d. Radnička cesta 52/ Zagreb Hrvatska 8. BROJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET HR-H DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA /- 10. DATUM REVIZIJE TEKSTA / 12 H A L M E D