Decortin 20. Jedna tableta sadržava 20 mg prednizona. Tablete. Tablete za oralnu primjenu s razdjelnim urezom i utiskom EM 76.

Transcript

1 DIO l B SAŽETAK OPISA SVOJSTAVA LIJEKA 1. NAZIV LI JEKA Decortin KVALITATIVNI l KVANTITATIVNI SASTAV Jedna tableta sadržava 20 mg prednizona. 3. FARMACEUTSKI OBLIK Tablete. Tablete za oralnu primjenu s razdjelnim urezom i utiskom EM KLINIČKI PODACI 4.1. Terapijske indikacije Bolesti kod kojih je potrebno sistemsko liječenje glukokortikoidima. Ovisno o tipu i težini bolesti ovo uključuje: Nadomjesno liječenje - Adisonova bolest; - insuficijencija prednjeg režnja hipofize (lijekovi prvog izbora su hidrokortizon i kortizon); - stanja stresa nakon dugotrajnog liječenja kortikosteroidima. Farmakodinamsko liječenje (Shema doziranja (SD) od "a" do "d" detaljno je opisana u odjeljku Doziranje i primjena). Reumatske bolesti: - aktivne faze kolagenoza (SD: a do b) sistemski lupus eritematodes; - kronični poliartritis (SD: b do a) visoko aktivne upalne faze i posebni oblici, tj oblici s fulminantnim tijekom i /ili visceralne manifestacije; - reumatska groznica kada to zahtijeva tijek bolesti (SD: a). Bolesti srca: - perimiokarditis (SD: b). Bolesti pluća i bronha: - bronhalna astma (SD:c do a) preporučuje se istovremena primjena bronhodilatatora; - intersticijske plućne bolesti kao što su akutni alveolitis (SD: b), plućna fibroza (SD: b), dugotrajno liječenje kroničnih oblika sarkoidoze stupnja II i III (kod dispneje, kašlja i pogoršanja vrijednosti plućne funkcije) (SD: b). Bolesti gornjih dišnih putova: - teški oblici polenoze kod kojih se primjena glukokortikoida pokazala neučinkovitiom (SD:c); - akutne laringealne i trahealne stenoze (Quincke-ov edem, opstruktivni subglotički laringitis (pseudokrup) (SD: b do a). Kožne bolesti: Kožne bolesti koje radi svoje težine ili zahvaćenosti dubljih slojeva kože ne mogu biti odgovarajuće liječeni kortikosteroidima s vanjskom primjenom, kao što su: - alergijske dermatoze sa sistemskim učinkom ako je obuhvaćeno više od 20% kože (teška akutna urtikarija, Quincke-ov edem, Lyell-ova bolest, teški osip uzrokovan lijekovima) (SD: a); - upalne dermatoze (SD: c do a) eritroderma; - pemfigus (SD: a), bulozni pemfigoid (SD: b).

2 Bolesti krvotvornih organa/liječenje tumora: - autoimuna hemolitička anemija (SD: c do a); - trombocitopenija (DS: b do a); - akutna limfoblastična leukemija, (SD: b do a, primjena u okviru polikemoterapije); - palijativna terapija malignih bolesti (SD: c do a). Pažnja: Prednizon se za ublažavanje simptoma kao što su anoreksija i opća slabost kod uznapredovalih malignih bolesti može koristiti tek nakon što su iscrpljene specifične terapijske mogućnosti. Detalji se mogu pronaći u specifičnoj literaturi o ovoj temi; -profilaksa i liječenje povraćanja uzrokovanog citostaticima (SD: b do a), primjena u okviru antiemetične sheme. Neurološke bolesti: (SD: a) - profilaksa post-herpetične neuralgije. Zarazne bolesti: Toksična stanja kod teških infektivnih bolesti (u kombinaciji s antibioticima / kemoterapijom), npr. tuberkolozni meningitis (SD: a), teški oblici tuberkuloze pluća (SD: b). Bolesti gastrointestinalnog trakta i jetre: - ulcerozni kolitis (SD: b do c); - Crohnova bolest (SD: b); - kronični agresivni autoimuni hepatitis (SD: b). Bolesti bubrega i eferentnog dijela mokraćnog sustava: - glomerulonefritis minimalnih promjena (SD: a); - membranozni glomerulonefritis (SD: b), po potrebi u kombinaciji s citostaticima; - ekstrakapilarni-proliferativni glomerulonefritis (rapidno progresivni glomerulonefritis) (SD: liječenje u visokim dozama, obično u kombinaciji s citostaticima, kod Goodpasture-ovog sindroma redukcija i prestanak liječenja, kod svih drugih oblika nastavak dugoročnog liječenja (SD: d) Doziranje i način davanja Lijek se daje oralnim putem. Doziranje ovisi o vrsti i težini bolesti, kao i o individualnom odgovoru bolesnika. Općenito, inicijalno se primjenjuju relativno visoke doze koje su kod teških akutnih oblika značajno više nego kod kroničnih bolesti. Ovisno o kliničkim simptomima i individualnoj reakciji bolesnika, doza se može smanjiti do najniže moguće granice održavanja (u pravilu 5 do 15 mg prednizona dnevno) u različitim vremenskim intervalima. Kronične bolesti često zahtijevaju dugotrajno liječenje niskim dozama. Općenito se preporučuju sljedeće sheme doziranja: Nadomjesno liječenje: Doza prednizona preporučena za liječenje Adisonove bolesti i insuficijenciju prednjeg režnja hipofize je 5-7,5 mg prednizona dnevno, podijeljeno u dvije doze (ujutro i u podne). Dodatna primjena mineralokortikoida (fludrokortizon) može biti neophodna. Potrebno je obratiti pažnju na prilagodbu doze u stanjima stresa. U stanjima stresa nakon dugotrajnog liječenja glukokortikoidima: primjena viših doza do 50 mg prednizona dnevno. Nakon toga postupno smanjivanje doze tijekom nekoliko dana. Adrenogenitalni sindrom: nakon perioda rasta 5-7,5 mg prednizona dnevno, podijeljeno na jutarnju i večernju dozu. Farmakodinamsko liječenje: U području farmakodinamskog liječenja, moguće sheme doziranja (SD) "a - d" određene su za individualne indikacije. Visoke doze (shema doziranja aj/početna doza od 80 do 250 mg prednizona dnevno, podijeljeno na 4 pojedinačne doze. Nakon što je postignut željeni klinički učinak, doza se postepeno smanjuje: U početku se doza smanjuje u većim koracima, a kada dostigne otprilike 25 mg na dan, u manjim koracima. Prema kliničkoj slici određuje se da li će lijek biti ukinut ili je potrebna doza održavanja. Srednje doze (shema doziranja JbJ.'Početna doza od 40 do 80 mg prednizona dnevno. Dnevna doza je podijeljena u 2 do 3 pojedinačne doze i nakon postizanja djelovanja prvo se reducira večernja doza, a zatim, ako je moguće, podnevna doza. Dalje slijedi redukcija do doze održavanja ili potpuno ukidanje lijeka.

3 Niske doze (shema doziranja c): Početna doza od 7,5 do 40 mg prednizona dnevno. Čitava dnevna doza može se primijeniti odjednom, ujutro, l u ovom slučaju slijedi redukcija doze ili prekid terapije nakon postizanja djelovanja. Vrlo niske doze (shema doziranja d): 1 do 5 mg (to 7,5 mg) prednizona dnevno. Ova doza odgovara dozi održavanja kod dugotrajnog liječenja. Doziranje kod djece (dnevne doze): Visoke doze liječenja: 2-3 mg prednizona / kg TT Srednje doze liječenja: 1 mg prednizona / kg TT Doza održavanja: 0,25 mg prednizona / kg TT Kod djece (period rasta) liječenje prednizonom treba biti intermitentno ili alternirajuće. Redukcija doze: Kod dugotrajnog liječenja doza održavanja treba biti što je moguće niža. Uz pažljivo praćenje tijeka bolesti, kao orijentacija za smanjivanje doze može se primijeniti sljedeća shema: Preko 30 mg smanjenje po 10 mg svakih 2-5 dana od 30 do 15 mg smanjenje po 5 mg svaki tjedan od 15 do 10 mg smanjenje po 2,5 mg svakih 1-2 tjedna od 10 do 6 mg smanjenje po 1 mg svakih 2-4 tjedna ispod 6 mg smanjenje po 0,5 mg svakih 4-8 tjedana Način i trajanje primjene lijeka: Tablete je najbolje uzeti s dovoljno tekućine za vrijeme ili nakon obroka, poželjno za vrijeme ili nakon doručka. U pravilu, dnevnu dozu treba uzeti jednokratno ujutro (između 6 i 8 sati) (cirkadijalno liječenje). Ovisno o kliničkoj slici i individualnoj reakciji bolesnika, potrebno je ispitati mogućnost uvođenja alternirajućeg liječenja. Čim se postigne zadovoljavajući terapijski uspjeh, doza se smanjuje na potrebnu dozu održavanja ili ukida, uz, po potrebi, praćenje odgovora adrenalnog sustava. Izbor oblika doze: Na raspolaganju su tablete koje sadržavaju 5 i 20 mg prednizona. Razdjelni urez tablete omogućuje doziranje u skladu s individualnim potrebama 4.3. Kontraindikacije Preosjetljivost na prednizon ili neki od drugih sastojaka lijeka. U kratkotrajnom liječenju bolesti opasnih po život nema drugih kontraindikacija. Kod dugotrajnog liječenja postoji samo nekoliko apsolutnih kontraindikacija: akutna virusna infekcija (herpes simplex, herpes zoster, polimijelitis, varičele); HBs Ag pozitivan kronični aktivni hepatitis; približno 8 tjedana prije i 2 tjedna nakon profilaktičkog cijepljenja; limfadenitis nakon BCG cijepljnja. Relativne kontraindikacije navode se u slučajevima u kojima je bolest koja zahtijeva kortikosteroidno liječenje praćena drugom bolesti, koja se kod takvog liječenja može aktivirati ili pogoršati. Ove kontraindikacije više ne vrijede, kada se te popratne bolesti odgovarajući liječe pa je odnos rizik / korist uravnotežen. peptički ulkus: istodobna antiulkusna terapija; akutne i kronične bakterijske infekcije: specifična antibiotička i / ili antituberkulotska terapija, kod tuberkuloze u anamnezi (reaktivacija kaverni!) samo uz primjenu tuberkulostatika; sistemska mikoza: istodobna antimikotična terapija; pojedini oblici parazitoze (amebična infekcija): istodobna primjena antiparazitika; hipertenzija koju je teško nadzirati: kombinarino antihipertenzivno liječenje i redovito praćenje; šećerna bolest: kliničko praćenje i prilagodba terapije šećerne bolesti; osteoporoza: istodobni unos kalcija, te, po potrebi, vitamina D. Kod teške osteoporoze primjenjivati samo kratkotrajno ili kod bolesti opasnih po život; psihijatrijska povijest: psihijatrijsko praćenje; glaukom uskog i širokog kuta: brižno oftalmološke praćenje i liječenje.

4 Značajno: Ukoliko je tijekom liječenja prednizonom bolesnik podvrgnut fizičkom stresu iznad uobičajene razine, npr. kod febrilnog stanja, nezgoda ili operacija, privremeno može postati neophodno povisiti dnevnu dozu prednizona. Kod starijih je bolesnika potrebna pažljiva procjena koristi prema riziku, naročito s obzirom na nuspojave kao stoje osteoporoza. Kod djece u rastu liječenje prednizonom treba biti intermitentno ili alternirajuće. Zbog rizika od intestinalne perforacije Decortin treba upotrebljavati samo kod bolesti opasnih po život uz pažljivo praćenje kod: teškog ulceroznog kolitisa s prijetećim perforacijama; divertikulitisa; enteroanastomoze (neposredno nakon operativnog zahvata) Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi Kod dugotrajnog liječenja potrebna je redovita liječnička kontrola (uključujući oftamološku kontrolu, svaka tri mjeseca). Istovremeno je potrebno osigurati opskrbu kalijem i restrikciju natrija te pratiti nivo serumskog kalija. Pažljivo praćenje također je potrebno kod bolesnika s teškim srčanim zatajivanjem. Također se može očekivati negativni učinak na metabolizam kalcija čija težina ovisi o trajanju liječenja i primijenjenoj dozi. Stoga se preporučuje profilaksa osteoporoze. To se naročito odnosi kada su prisutni faktori rizika kao što su genetske predispozicije, starija dob, postmenopauza, manjkavost bjelančevina i kalcija u prehrani, prekomjerno pušenje i manjak fizičke aktivnosti. Prema tome, profilaksa podrazumijeva odgovarajući unos kalcija i vitamina D (mlijeko, jaja, riba) i fizičku aktivnost. Može biti korisna i profilaksa lijekovima (kalcij, vitamin D, nadomjestak estrogena kod žena). Kada je osteoporoza već prisutna, mora se započeti s dodatnim liječenjem. Kod hipotireoze ili ciroze jetre mogu biti dovoljne niske doze, ili može biti potrebno smanjenje doze. Ako se za vrijeme korištenja glukokortikoida bolesnici razbole od određenih virusnih bolesti (vodene kozice, ospice), mogu nastupiti teške komplikacije. Djeca smanjene otpornosti (imunosupresija) i osobe koje nisu imale vodene kozice ili ospice su osobito rizični. Ukoliko ove osobe tijekom liječenja dođu u kontakt s osobama koje boluju od vodenih kozica ili ospica, treba započeti s preventivnim liječenjem Interakcije s drugim lijekovima ili drugi oblici interakcija nesteroidni antiflogistici / antireumatici: povećan rizik od gastrointestinalnog krvarenja; oralni antidijabetici: smanjen učinak na sniženje šećera u krvi; aktivatori enzima kao što su rifampicin, fenitoin, pirimidon, barbiturati: smanjen učinak kortikoida; derivati kumarina: oslabljen antikoagulantni učinak; kontraceptivi koji sadržavaju estrogene: pojačan učinak kortikoida; atropin, drugi antikolinergici: moguće povišenje očnog tlaka; srčani glikozidi: pojačan glikozidni učinak kao posljedica gubitka kalija; diuretici: dodatni gubitak kalija; laksativi: povećanje gubitka kalija; prazikvantel: moguće smanjenje koncentracije prazikvantela u krvi; ACE inhibitori: povećan rizik od promjene krvne slike; klorokin, hidroksiklorokin, meflokin: povećan rizik miopatije i kardiomiopatije; somatropin: učinak somatropina se pri dugotrajnom liječenju smanjuje; protirelin: smanjeni porast TSH; ciklosporin: povećani rizik od moždanog udara radi povećanja nivoa ciklosporina u krvi Trudnoća i dojenje Trudnoća: Liječenje Decortinom tijekom trudnoće može se započeti samo nakon pažljive procjene koristi prema riziku. Dugogodišnja uporaba kod ljudi do sada nije dala povoda sumnji o teratogenom učinku, međutim opasnost od poremećaja intrauterinog rasta uzrokovanih dugotrajnim liječenjem glukokortikoidima ne može se isključiti. U slučaju liječenja pri kraju trudnoće postoji rizik od atrofije kore nadbubrežne žlijezde fetusa, te u neonatalnom razdoblju može biti potrebno nadomjesno liječenje, uz postepeno smanjivanje doze. Dojenje: Glukokortikoidi mogu prelaziti u majčino mlijeko. Međutim, iako ne postoje izvješća o bilo kakvom štetnom učinku na dijete, prednizon se može primijeniti tijekom dojenja samo ako je strogo indicirano. Pri liječenju visokim dozama savjetuje se prestanak dojenja.,

5 4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima Prema postojećim podacima Decortin ne narušava sposobnost upravljanja vozilima i strojevima Nuspojave Kod kratkotrajnog liječenja prednizonom rizik od nuspojava je nizak. Treba obratiti pažnju na pojavu peptičkog ulkusa (česta posljedica stresa) koji radi liječenja kortikosteroidima može imati asimptomatični tijek te također smanjenu toleranciju glukoze i rezistenciju na infekcije. Naročito dugotrajno liječenje prednizonom može rezultirati pojavom poznatih nuspojava glukokortikoida, koje su kao pojačani hormonalni učinak u osnovi slične Cushing-ovom sindromu. koža: strije po koži (striae rubrae), atrofija, petehije, ekhimoze, steroidne akne, usporeno zarastanje rana, perioralni dermatitis, u rijetkim slučajevima reakcije preosjetljivosti, tj. egzantem; mišići i kosti: atrofija mišića, osteoporoza, aseptična nekroza kostiju (glave humerusa i femura); oči: glaukom i katarakta; psihički poremećaji: depresija, razdražljivost, euforija, pojačani apetit, pseudotumor cerebri, pojava latentne epilepsije; gastrointestinalni poremećaji: peptički ulkus, gastrointestinalno krvarenje, pankreatitis; elektroliti, metabolizam, endokrini sustav: mjesečevo lice, debljina trupa, smanjena tolerancija glukoze, šećerna bolest, retencija natrija s pojavom edema, povećano izlučivanje kalija (pažnja: moguća pojava aritmija), oštećenje ili atrofija gubitak kore nadbubrežne žlijezde, usporen rast u djece, poremećaj lučenja spolnih hormona (amenorea, hirsutizam, impotencija); srčanožilni sustav: hipertenzija, povećan rizik od tromboze i arterioskleroze, vaskulitis (također u obliku simptoma apstinencije nakon dugotrajnog liječenja); krv, imunitet: umjerena leukocitoza, limfopenija, eozinopenija, policitemija, oštećeni imunološki procesi, prikrivanje znakova infekcije. Značajno: Prebrzo smanjivanje doze nakon dugotrajnog liječenja može dovesti do tegoba kao što su bolovi u mišićima i zglobovima Predoziranje Akutna intoksikacija prednizonom nije poznata. U slučaju predoziranja očekuju se nuspojave (vidi odjeljak 4.8. Nuspojave). U povećanom razmjeru naročito se pojavljuju poremećaji endokrinog sustava, metabolizma i ravnoteže elektrolita. Antidot za Decortin nije poznat. 5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA 5.1. Farmakodinamska svojstva ATK klasifikacija: H02AB07. Nefluorinirani glukokortikoid prednizon koristi se za sistemsko liječenje, a u ovisnosti o dozi ima učinak na metabolizam gotovo svih tkiva i organa. U fiziološkom smislu ovaj je učinak vitalan za održavanje i homeostazu organizma u mirovanju i pri fizičkoj aktivnosti te reguliranju aktivnosti imunološkog sustava. Kod zatajivanja ili insuficijencije kore nadbubrežne žlijezde prednizon može zamijeniti endogeni hidrokortizon. Kod metaboličke ravnoteže djeluje na metabolizam ugljikohidrata, proteina i masti. Djelovanje 5mg prednizona je ekvivalentno djelovanju 20 mg hidrokortizona. Budući da je mineralotropni učinak prednizona zanemariv, pri nadomjesnom liječenju kod zatajivanja kore nadbubrežne žlijezde dodatno je potrebno primjenjivati i mineralokortikoide. Kod adrenogenitalnog sindroma, prednizon zamjenjuje kortizol koji nedostaje uslijed enzimskog defekta i inhibira povećanu produkciju kortikotropina u hipofizi, kao i povećanu produkciju androgena u kori nadbubrežne žlijezde. Ako enzimski defekt zahvaća sintezu mineralokortikoida, oni se moraju dodatno nadomjestiti. Doze veće nego što je to potrebno za supstituciju prednizona imaju nagli protuupalni (antieksudativni i antiproliferativni) te kasni imunosupresivni učinak. Inhibira kemotaksiju i aktivnost stanica imunog sustava kao i oslobađanje i učinak medijatora upalnih i imunih reakcija, npr. lizosomne enzime, prostaglandine i leukotriene. Kod bronhalne opstrukcije učinak bronhodilatatora betamimetika je potenciran (permisivni učinak). Dugotrajno liječenje visokim dozama vodi do involucije imunog sustava i kore nadbubrežne žlijezde. Mineralotropni učinak hidrokortizona, a koji se može zamijetiti kod prednizona, može zahtijevati praćenje serumskih elektrolita.

6 Učinak prednizona pri opstrukciji dišnih putova se temelji na inhibiciji upalnog procesa, supresiji ili prevenciji edema sluznice, inhibiciji bronhalne opstrukcije, inhibiciji ili smanjenju produkcije sluzi kao i smanjenju viskoznosti sluzi. Ovi učinci javljaju se kao posljedica sljedećih mehanizama: stabilizacija membrane, normalizacija odgovora glatkih mišića u bronhima na (32- simpatomimetike, što je bilo smanjeno pri dugotrajnoj primjeni, slabljenje reakcije tipa l od drugog tjedna liječenja Farmakokinetska svojstva Nakon oralne primjene prednizon se brzo i gotovo u potpunosti apsorbira, a maksimalna se serumska koncentracija dostiže za 1-2 sata. Pri prvom prolasku kroz jetru % prednizona metabolizira se do prednizolona. Reverzibilno se veže na transkortin i plazmatski albumin. Prednizolon se predominantno metabolizira u jetri, do oko 70% glukuronacijom i do oko 30% sulfatacijom. Postoji i parcijalna konverzija do 11β-dihidroksiandroste-1,4-dien-3-ona i 1,4-pregnadien-20-ola. Metaboliti su hormonski inaktivni i pretežno se eliminiraju bubrezima. U neizmjenjenom obliku prednizon / prednizolon u urinu se mogu naći samo u minimalnom udjelu. Poluvrijeme eliminacije iz plazme je oko 3 sata., a produljeno je kod teških poremećaja funkcije jetre. Trajanje djelovanja prednizona je dulje nego stoje njegovo zadržavanje u serumu; kod srednjih doza iznosi 18 do 36 sati. Prijelaz u majčino mlijeko: Prednizon / prednizolon prelazi u majčino mlijeko u maloj količini: Koncentracija odgovara 0,07 do 0,23% koncentracije individualne doze u plazmi. Pri dozama sve do 10 mg dnevno, količina uzeta preko majčinog mlijeka je ispod detektabilnih doza. Budući da odnos koncentracija mlijeko / plazma rastu s višim dozama (25% od serumske koncentracije u mlijeku pri dozi od 80 mg prednizona dnevno), u takvim slučajevima savjetuje se prestanak dojenja Pretklinički podaci o neškodljivosti Akutna toksičnost: U studijama koje su ispitivale akutnu toksičnost prednizolona i prednizona u štakora, nađeno je da je LD 50 (koja je uključivala smrt unutar 7 dana), nakon jednostruke primjene, bila 240 mg prednizona / kg TT. Kod ljudi koji boluju od akutnih faza bolesti, doze do 200 mg prednizona se ne samo toleriraju nego čak i preporučuju. Kod pojedinih indikacija (npr. specifičnih oblika šoka, šok pluća, ili imunosupresije nakon transplantacije organa) preporučuju se doze do 3000 mg prednizona. Kronična toksičnost: nakon dnevne intraperitonealne primjene od 33 mg / kg TT predniz(ol)ona tijekom 7 do 14 dana, u štakora, optičkim i elektronskim mikroskopom mogu se primijetiti promjene na Langerhans-ovim otočićima. Eksperimentalno je inducirano oštećenje jetre u zečeva dnevnom primjenom 2-3 mg / kg TT tijekom 2 do 4 tjedna. Histološki učinci u smislu mišićne nekroze primijećeni su nakon nekoliko tjedana primjene doze od 0,5 do 5 mg / kg TT u zamoraca i 4 mg / kg TT u pasa. Kancerogenost i mutagenost: mutageni učinak prednizolona i prednizona nije dovoljno ispitan. Postoje preliminarni podaci koji ukazuju na mutageni učinak. Koliko su ovi nalazi značajni, tek treba razjasniti.dugotrajne studije na životinjama koje bi ispitivale kancerogeni učinak prednizona nisu dostupne. Oštećenje plodnosti:kod miševa, zamoraca i zečeva, prednizolon uzrokuje rascjep nepca. U štakora, nakon parenteralne primjene, primjećene su blage anomalije lubanje, čeljusti i jezika. Zabilježeni su i poremećaji intrauterinog rasta. U 200 do sada objavljenih studija na ljudima (140 prednizon, 60 prednizolon) nije nađen povećan rizik od malformacija u ljudi. Broj ispitivanja je premalen da bi se sa sigurnošću mogao isključiti rizik. Prethodna klinička iskustva s glukokortikoidima tijekom prvog trimestra trudnoće nisu pokazala bilo kakav teratogeni učinak. Primijenjen u visokoj dozi nakon duljeg razdoblja (30 mg dnevno najmanje 4 tjedna) prednizolon uzrokuje oštećenje spermatogeneze s trajanjem od nekoliko mjeseci nakon prestanka uzimanja lijeka Bioraspoloživost Kod randomizirane dvostruke cross-over studije iz provedenoj na 12 muških osoba o relativnoj bioraspoloživosti / bioekvivalenciji, jedna tableta Decortin 20 mg (test) uspoređena je s 4 tablete Decortina 5 mg (referentna doza), tablete su uzete ujutro nakon klasičnog doručka.

7

8 6.2. Inkompatibilnosti Decortin 20 nema do danas poznatih značajnih inkompatibilnosti s drugim lijekovima Rok valjanosti 3 godine Posebne mjere pri čuvanju lijeka Čuvati na temperaturi do 25 C, zaštićeno od vlage. Čuvati u izvornom pakiranju. Čuvati izvan dohvata djece! Lijek nije za uporabu nakon isteka roka valjanosti Narav i sadržaj unutarnjeg pakiranja (spremnika) 10 (1x10) tableta u blister (PVC/AI) pakiranju. 50 (5 x10) tableta u blister (PVC/AI) pakiranju Upute za uporabu Nema posebnih zahtjeva Ime i adresa proizvođača/podnositelja zahtjeva Proizvođač: Merck KGaA, Frankfurter StralJe 250, Darmstadt, Njemačka Podnositelj zahtjeva: Merck d.o.o., Ulica Andrije Hebranga 32, Zagreb, Hrvatska 6.8. Način i mjesto izdavanja Lijek se izdaje na recept, samo u ljekarnama Broj i datum rješenja o odobrenju za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj: