Etimološki rječnik grčke mitologije

Transcript

1 Etimološki rječnik grčke mitologije Zadnja obnova: 14/05/2017 Jezik:hrvatski Broj natuknica: 274

2

3 Projekt velikoga višejezičnog i mrežno dostupnog Etimološkoga rječnika grčke mitologije (Dizionario Etimologico della Mitologia Greca multilingue on-line DEMGOL) pokrenula je skupina znanstvenika koji se na Sveučilištu u Trstu u Odjelu za antičke znanosti Leonardo Ferrero bave istraživanjem mita i mitologije (Il Gruppo di Ricerca sul mito e la Mitografia GRIMM). Već u svibnju godine bilo je mrežno dostupno 900 natuknica na talijanskom i španjolskom, a preko 400 natuknica i na francuskom jeziku. Rječnik ima didaktičku namjenu (e-učenje), a omogućava poznavateljima antičke kulture, kao i onima manje upućenima, lak i brz pristup temeljnim izvorima grčke i rimske mitologije. Rječničke natuknice uključuju etimologije mitskih antroponima (posebice manje poznatih likova), upućuju na imena i nazivlje mikenskoga podrijetla, kao i na suvremene lingvističke interpretacije tih imena. Mnoge su natuknice povezane sa slikama. One manjim dijelom potječu iz goleme (i već dobro poznate) antičke ikonografije poput oslikavanja vaza, a većinom su odabrane iz moderne umjetničke produkcije kako bi se pokazala rasprostranjenost i vitalnost tema i motiva antičke mitologije u europskoj kulturi od srednjega vijeka do danas. Ezio Pellizer voditelj je toga projekta, kojemu je polazište bila disertacija Carle Zufferli (1992.). Suradnici su brojni članovi GRIMM-a: Francesca Marzari, Luisa Benincampi, Stefano di Brazzano, Alberto Cecon, Alberto Pavan. Na prijevodu na francuski jezik rade Francesca Marzari e Françoise Létoublon (skupina HOMERICA u Grenoblu koja eksperimentira tehnologijom automatskoga računalnog prevođenja). Prijevod na španjolski jezik vode José Antonio Clúa Serena iz Barcelone, Diana De Paco Serrano iz Murcie i Álvaro Ibáñez iz Granade. Prijevod rječnika na engleski, portugalski (brazilski) i katalonski zasluga je drugih članova GRIMM-a koji rade u New Hampshiru (SAD), na Cipru, u Barceloni, u Belo Horizonteu i drugdje. Rječnik tako postaje dostupan sve većem broju proučavatelja humanističkih znanosti i antičke kulture. 1

4 Ἄβας ABANT 1. Trojanski ratnik, sin Euridamantov 2., ubio ga je Diomed (Hom. Il. 5, 148); prema drugoj predaji, sin Posejdona i nimfe Aretuze. 2. Najslavniji stari kralj Arga, sin Linkeja i Hipermnestre, izumitelj štita, otac blizanaca Akrisija i Preta (Apollod. Bibl. 2, 2, 1; Serv. ad Aen. 3, 286). 3. Treći Abant, praunuk prethodnoga, sin je vrača Melampa (Apollod. Bibl. 1, 9, 13). Etimologija je nejasna, tvorba nije grčka (na što bi mogao upućivati sufiks -nt-); značenje "gigant", koje predlažu Pape i Benseler kao dvojbeno, ne čini se utemeljenim. Ἀβαρβαρέη ABARBAREJA Najada, nimfa koja je Trojancu Bukolionu rodila blizance Esepa i Pedasa 2. (Hom. Il. 6, 21-22, 27-28), a oni su ubijeni u bitki kod Eurijala 1. Prema kasnijim izvorima podučila je svoga drugog sina Euforba umijeću ozdravljivanja rana i bolesti (Orph. Lith ). Riječ je o tvorbi s ekspresivnom reduplikacijom i ἀ, vjerojatno u funkciji intenzifikatora, a značenje je dvojbeno: "koja se izražava na nejasnom jeziku", "koja puno muca" (?). Etimologija koja polazi od ἀ-privativum i βόρβορος, "blato", kakvu predlaže Pape-Benseler, pretpostavila bi da ime znači "koja je bez blata", to jest "čista" (epitet prikladan za vodenu nimfu?). To se ne čini vjerojatnim kao ni etimologija koja polazi od kopulativnoga ἀ prema kojoj Reichelt izvodi značenje "ona koja je blatna" ("Zeitschr. vergl. Sprachforsch." 43, 1910, pp ), a koju Mette (u: Snell, Lex. fr. Ep. s. v.) s pravom smatra upitnom. Bilješka u Schol. ad Il. 6, 22 pripisivala je podrijetlo toga apelativa nejasnoj riječi ἀβέρβελλον, "obilan i konfuzan", no to se ne čini uvjerljivim. Ženska imena Ἄβδηρος ABDER Sin Hermesa ili Posejdona i nimfe Tronije (Pind. Paean. 2, 1-2; ), lokridskoga podrijetla, eromenos Heraklov, pratio ga je u potrazi za Diomedovim konjima antropofazima koji su ga na kraju proždrli (Apollod. Bibl. 2, 5, 8). Blizu njegova groba, na obali Trakije osnovan je grad Abdera usp. Hellan. Lesb. Fr. 105 Fowler (= Steph. Byz. s. v. Ἄβδηρα), kod ušća rijeke Nestos. Prema Filostratu, odnosno opisu slike koja živopisno prikazuje Abderov pogreb, Imag. 2, 25, osim grada utemeljene su i godišnja natjecanja u svim sportovima izuzevši konjske utrke iz razumljivih razloga. Veza s δῆρις "bitka" (Room's Classical Dictionary), koja bi upućivala na značenje "sin bitke", ne čini se vjerojatnom. Moguća je veza s Hesihijevom glosom ἄβδης µάστιξ (u Hiponaktu), u tom bi slučaju ime značilo "čovjek od biča"; a moglo bi biti i negrčkoga podrijetla. Eponimija 2

5 Ἄβιοι ABI Mitski narod koji se u Hom. Il. 13, 6 spominje iza Hipemolga, Tračana i Mizijaca uz epitet "najpravedniji među ljudima". Zeus je usmjerio pogled prema njima odvrativši pozornost s događaja u Troji. Stari su ih pisci poistovjećivali s nomadskim narodom Skita od kojih je navodno potekao i mudrac Anaharsis; Schol. Hom. Il. cit. Također se poistovjećuju s narodima Tračana te s narodom kojega Eshil naziva Gabi u fragmentu Prom. lib. navedenom u Steph. Byz. s. v.; Aesch. Fr. 196 N. = 329 M. Strabon, preuzimajući iz Posidonija, posvećuje tim narodima dugu raspravu u 7, 3, 2-4. Različite se etimologije koje predlažu stari autori čine hipotetskima, a kreću se od tumačenja "oni koji su dugoga života" (βίος) do "oni koji su vješti u rukovanju lukom" (βιός, "svjetlosni luk"), ili "oni koji se ne služe lukom". U drugom se slučaju ἀ- tumači kao ἀ-privativum, a inače kao intenzifikator. Postoji i tumačenje "nenasilni", ἀ- βιαίοι (Schol. ad Il. 13, 6; Etymol. Magn. s. v.). Narodi Ἀβία ABIJA Stara dojilja Heraklova sina Glena. Nakon poraza koji su Dorani predvođeni Heraklidom Hilom pretpjeli od Ahejaca, povukla se u Meseniju, u grad Iru (možda jedan od gradova koje je Agamenon obećao Ahileju) koji je Heraklid Kresfont prema njezinu imenu preimenovao u Abija (Pausan. 4, 30, 1). Čini se da to ime nije u vezi s mitskim narodom Abi, na što nas upućuje etimologija; u svakom slučaju, moglo bi značiti "koji pripada narodu A.". Ženska imena Eponimija Ἄβληρος ABLER Trojanski ratnik, ubio ga je kopljem Antiloh, sin Nestorov, u žestokoj bitki između rijeke Ksant i Simoent (Hom. Il. 6, Nema drugih podataka o njemu. Sholija ad loc. pretpostavlja da je riječ o ἀ- privativum i nepotvrđenome βλῶ, βλήσω, agg. βληρός, koji je teško tumačiti; tumačenje ne olakšava ni Hesihijeva glosa ἀβληρά ἡνία "uzde", kao ni upućivanje na βλῆρ, "mamac, zasjeda, varka" (nesigurno je i u Wathelet, Dictionn. des Troyennes, p. 144). Stoga taj antroponim ostaje neobjašnjen. Ἀδάµας ADAMANT Trojanski ratnik, sudjelovao je u napadu na ahejske bedeme boreći se uz svog oca, kralja Asija 2. (prema kojemu je patronim Ἀσιάδης), sa skupinom suboraca među kojima je bio Jamen, Orest, Toon i Enomaj (Hom. Il. 12, ). Nakon bezuspješnoga pokušaja da ubije Antiloha, zahvaljujući Posejdonovoj intervenciji koja je Adamantovo oružje učinila bezopasnim, sam je bio izgubio život nakon što ga je Krećanin Merion pogodio kopljem u donji dio trbuha. (Hom. 3

6 Il. 13, ). Zajedno ga je s ostalim Trojancima tražio Hektor i zatim oplakivao njegovu smrt s Parisom (Hom. Il. 13, ). Vlastito ime izvedeno od opće imenice ἀδάµας (Hes. Theog. 161, [Hes.] Scut. 137) "čelik", to je složenica prefiksa α- privativum i osnove δάµ- odnosno participa na -ντ s pasivnim značenjem. Ta je osnova u čitavoj grčkoj antroponimiji vrlo produktivna i u aktivnom značenju (usp. Laodamant, Ifidamant, Hersidamant, Euridamant, Polidamant). Značenje je dakle "nesavladiv", "nepobjediv", (Wathelet, Dictionnaire des Troyens n. 9, pp ). Po značenju je blisko s imenom Akamant, "neumoran" (Ἀκάµας, od α- i κάµνω, "umoriti se", "mučiti se"), a također je po tvorbi usporedivo sa složenicama na -τλα (vidi Atlant, Von Kamptz, Homerische Personennamen 28 a 1, p. 83; 63 a 1, p. 166). Samo je u latinskom potvrđen i ženski oblik Adamanteja (nepostojeći u grčkom), to je čitanje pronađeno u prvim izdanjima Hygin. Fab. 139, međutim razvidno je da bi trebalo biti ispravljeno u Amalteja. Ἀδαµάστωρ ADAMASTOR Gigantsko čuvovište, veliko poput Kolosa iz Roda koje se pojavilo pred Vascom de Gamom i portugalskom flotom kod rta Capo Tormentòrio ili Rta dobre nade predskazujući nesreću. Vjerojatno ga je izmislio Camões, Lusíadas 5, st prema antičkim predlošcima. Spominje se kao pratitelj Enkelada, Egeona i drugih giganata koji su se borili protiv bogova. Na pitanje koje mu je postavio vođa ekspedicije, pripovijeda o vlastitoj nesretnoj ljubavi prema Pelejevoj ženi Tetidi koja ga je prevarila prividom svoga lika, zbog čega se pretvorio u stijenu rta Capo Tormentòrio (Lus. st ). Kao lik je potpuno nepoznat u grčkoj i rimskoj mitologiji koje poznaju giganta Damastora (Claudian. Gigant ), a neki se Adamastor pojavljuje među ostalim gigantima samo u Sidon. Apollin. Carm. 15, 20 (sec. V- inizi VI d.e.v.). Riječ je o nomen agentis tvorenom pomoću sufiksa -τωρ i odglagolnoga pridjeva ἀδαµαστός koji znači "nepokoriv", "nepokoren", a rabi se često za djevojke koje nisu imale odnose s muškarcem (od ἀ- privativum i δαµ-, δάµνηµι, δαµάω). Čini se da je ime tvoreno analogijom prema Alastor, Fobetor i moglo bi značiti "onaj koji je nepokoriv", "neumoljiv". Potvrđen je i pridjev ἀδαµάστωρ (v. l. ἀδαµάτωρ) in Pap. Mag. IV 2717 u značenju "djevica", a odnosi se na Hekatu. Bogovi Preobrazba Ἄδµητος ADMET Kralj Fera u Tesaliji, sin Feretov, muž Alkestidin (Apollod. Bibl. 1, 8, 2; 9, 16). Sudjelovao je u lovu na kalidonskoga vepra i u pohodu Argonauta (Apoll. Rhod. Argon. 1, 49-50). To je ime izvedeno od pridjeva tvorenoga od glagola δάµνηµι, "pokoriti" s ἀ- privativum i znači "nepokoren, neukroćen". Potvrđeno i žensko ime Admeta (Ἀδµήτη), argejska svećenica, Euristejeva kći (Pausan. 8, 4, 4). Ἄδωνις ADONIS Rodio se iz incestuozne ljubavi Mire i njezina oca Kinire, ciparskoga kralja. Njegova se majka preobrazila u stablo koje nosi njezino ime, a prelijepo su dijete odgojile Afrodita i Perzefona; ubio ga je vepar kojega je na njega poslala Artemida (Apollod. Bibl. 3, 14, 4). U sirijskoj inačici njegov se otac zvao Tej (Thèias; Ant. Lib. Metam. 34, 5). 4

7 Ime je zacijelo semitska posuđenica: u hebrejskom je potvrđena riječ adon, "gospodar, gospodin" (Chantraine, DELG; dub. Beekes, Etym. Dict. Greek, s. v. p. 23). Incest Ἄδραστος ADRAST Ime kralja Arga koji je primio Tideja i Polinika, dao im za žene svoje kćeri Argiju i Deipilu te ih poveo u pohod na Tebu (Hom. Il. 2, 572). Moguće je tumačenje da je riječ o pridjevu izvedenom od glagola δι-δράσκω "bježati" koji bi uz ἀ- privativum mogao značiti "onaj koji ne pokušava bježati" (Chantraine, DELG, s. v. διδράσκω,), ako se tumači u aktivnom značenju, ili bolje, "onaj kojemu se ne može pobjeći", ako se podrazumijeva pasivno značenje. Wathelet (Dictionnaire des Troyens de l'iliade, pp ) drži da je teško opravdati prisutnost σ- jer je korijen glagola δι-δράσκω δρα-, a ne δρασ-; to bi moglo upućivati na strani utjecaj no ime je sa sigurnošću potvrđeno u Grčkoj, v. ženski oblik Ἀδράστεια kao drugo ime za Nemezu, usp. Aesch. Prom Moguće je da je ime predgrčko, a izvođenje iz glagola διδράσκω može biti rezultat pučke etimologije. Ἀελλώ AELO 1. Jedna od harpija (Hesiod. Theog. 267), kćeri Taumanta i Elektre U latinskim izvorima to je jedna od Akteonovih kuja, usp. katalog u Ovid. Metam. 3, 219; varia lectio u Hygin. Fab. 181, 3. Ženski lik imena na -ώ (od ἄελλα "olujni vjetar") znači "brza poput vjetra". Ženska imena Ἀφροδίτη AFRODITA Božica ljubavi (Hom. Il. 5, 820 e passim; Hymn. Hom. ad Ven.; Hes. Theog. 190 ss.); rođena iz morske pjene od genitalija boga Urana ili, prema drugoj predaji kći Zeusa e Dione. Riječ je o božici koja je izvorno podrijetlom s Bliskoga istoka, a kasnije se pojavljuje pučka etimologija koja tumači da je ime izvedeno od ἀφρός, "pjena" (Plat. Crat. 406 c); οὕνεκ' ἐν ἀφρῷ / θρέφθη (Hes. Theog. 195). Nije dokazana Grimmova pretpostavka ("Glotta" 14, 1925, p. 18) koji predlaže usporedbu sa semitskom božicom plodnosti Astoret, kao ni pretpostavka Hammarströma ("Glotta" 11, 1921, pp. 214 ss.) koji ime uspoređuje s predindoeuropskim πρύτανις i etrušćanskim (e)pr ni; tu posljednju pretpostavku podržava i Carnoy (DEMGR), na temelju pelazgijske fonologije prema kojoj bi p postalo ph. Bogovi Katasterizam 5

8 Ἀγακλής AGAKLO Otac jednoga od Mirmidonaca, vladao je u gradu Budeion (možda u Tesaliji ili Beotiji; Eustath. Comm. ad Il. 16, ); naslijedio ga je sin Epigej koji je otišao u progonstvo jer je ubio rođaka plemenitoga roda, a dobrostivo su ga primili Pelej i Tetida u Ftiji (Hom. Il. 16, ). Kasije je poginuo u Troji od Hektorove ruke. Jednostavna složenica prefiksa ἀγα- i κλέος, znači "vrlo slavan", "koji obiluje slavom" usp. Agatoklo, Megaklo, Periklo. Ἀγαµήδης AGAMED Ime graditelja, sina Stimfalova, koji je sa sinovima Trofonijem i Kerkionom sagradio mnoge glasovite građevine u staroj Grčkoj (Pausan. 8, 4, 8; 10, 2). Riječ je o složenici od pojačajnoga prefiksa ἀγα- i glagola µήδοµαι "smišljati plan, imati na umu", stoga znači "onaj koji puno razmišlja". Potvrđeni je i ženski oblik Agameda (Ἀγαµήδη, in Hom. Il. 11, ), kći Augijeva i žena Mulijeva, čarobnica s iskustvom u ljekovitim pripravcima i otrovima. Ἀγαµήδη AGAMEDA 1. plavokosa starija kći Augijeva, čarobnica iskusna "u svim ljekarijama koje nudi zemlja" (Hom. Il. 11, ), njezinoga muža Mulija ubio je Nestor u bitci (ibidem, ). 2. kći Makarova po kojoj je nazvan jedan grad i izvor na otoku Lezbu, Steph. Biz. s. v. Vidi Agamed. Ženska imena Eponimija Ἀγαµέµνων AGAMEMNON Sin Atrejev, brat Menelajev, muž Klitemnestrin; vrhovni zapovjednik ahejske vojske u Trojanskom ratu (Hom. Il. passim). Ime je složenica tvorena s pojačajnim prefiksom ἀγα-; drugi dio složenice ne može se sa sigurnošću odrediti. Postoji pretpostavka da je u osnovi -µέδµων, izvedenica od µέδοµαι "zapovijedati" (Carnoy, DEMGR, podržava tu pretpostavku); prema Kretschmeru ("Glotta" 3, 1912, p. 330) takvo tumačenje nije prihvatljivo. Hamp ("Glotta" 49, 1971, pp ) podržava pretpostavku, koju zagovara (Gedenkschrift Brandenstein, pp ), da je riječ o izvedenici od *Ἀγα-µέν- µων s metatezom *νµ > µν: prema tomu bi ime bilo izvedeno od µένω, "pružati otpor, odupirati se" s ekspresivnom 6

9 reduplikacijom, a značilo bi "onaj koji se snažno odupire". Van der Valk (in Snell, Lex. fr. Ep., col. 34) na temelju analogije tumači ime kao "onaj koji je vitalan i pun snage". Ἀγανίππη AGANIPA 1. Kći Termesa, boga rijeke koja okružuje Helikon (Pausan. 9, 29, 5. 2), jedna od najada, eponim za izvor koji izbija u blizini gaja muza na planini Helikon u Beotiji, kasnije poistovjećen s izvorom Hipokrena koji je svojim kopitom otvorilo krilati konj Pegaz, (Verg. Eclog. 10, 12; Ovid. Metam. 5, ; Pausan. 9, 31, 3-4). 2. Alternativno ime za Euridiku 2. (Schol. ad Apollon. Rhod. 4, 1091), ženu Akrisijevu, majku Danajinu, baka Perzejevu; Hygin. Fab Kći Egipta, žrtvovana na oltaru apotropejskih bogova prema kasnijoj legendi u Ps. Plut. de fluviis 16, Postoji kasniji muški oblik Ἀγάνιππος, ime za trojanskoga ratnika kojega je zajedno s mnogim drugim suborcima ubio Ajant, a potvrđeno je u nehomerskoj tradiciji (Quint. Smyrn. Posthom. 3, ). Složenica od pridjeva ἀγανός "slatka, mekana" i ἵππος "kobila", moguće je značenje "pitoma kobila". Ženska imena Eponimija Ἀγαπήνωρ AGAPENOR Sin Ankeja i Ije, dolazi iz Tegeje kao zapovjednik arkadijskoga kontingenta u Trojanskom ratu (Hom. Il. 2, 609 ss.). Ime je složenica glagola ἀγαπάω, "voljeti" i imenice ἀνήρ, "muškarac"; moglo bi značiti "onaj koji voli muškarce" ili "onaj koji voli muževnu hrabrost", usp. druge antroponime kao Ἀντ- ήνωρ, Βι- ήνωρ, Ἐλεφ- ήνωρ, Πεισ- ήνωρ, gdje je nominalni dio složenice upravo ἀνήρ, dok u Ὑπερ- ήνωρ dominantno značenje određuje imenica ἠνορέη, "muževna hrabrost", a takvo je značenje potvrđeno u brojnim pridjevnim složenicama. Ἀγασθένης AGASTEN Sin Augijev, brat Filejev, otac Poliksenov, zapovjednik deset od 40 lađa u kontingentu poslanom iz Elide (Hom. Il. 2, ), pojavljuje se u katalogu Heleninih prosaca; ovaj posljednji (Poliksen) vratit će se živ i zdrav iz Troje i dobit će sina po imenu Amfimah 3. (Pausan. 5, 3, 4). 7

10 Ime ima jednostavno tumačenje, složenica je pojačajnoga prefiksa ἀγα- i -σθένος, "snaga", vrlo je produktivan u tvorbi grčkih antroponima; stoga znači "obdaren s puno snage" (von Kamptz, Homerische Personennamen, 31 a 2, p. 89), usp. Demosten, Euristen, Megasten, itd. Ἀγάστροφος AGASTROF Kod Homera je to trojanski ratnik, sin Peonov, ubio ga je Diomed udarcem koplja u stražnjicu dok se borio kao pješak u prvom redu, udaljivši se nepromišljeno od kočije i svoga štitonoše (Hom. Il. 11, ; 368; Diomed je pogođen u nogu strelicom dok mu je pokušavao skinuti oklop, 11, 373; usp. Scholia ad l., Eustath ad l., Etym. Gudianum, 235, 15 s. v. Ἠγαθέη, složenice na ἀγα-). Wathelet (Dictionnaire des Troyens n. 5, pp ) bezuspješno traži vezu između toga antroponima i ratnih obrata u koje je bio uključen. Ime bi moglo značiti "des sehr Wendige", tj. "vrlo okretan u gibanju" (von Kamptz, Homerische Personennamen 22 a 1, p. 71), usp. Epistrof, "žestok u napadu"), dakle "onaj koji se sa silnom žestinom okreće protiv neprijatelja", složeno od prefiksa ἀγα-, aktivnog u mnogim složenicama, i glagola στρέφω, "okretati", "vrtiti se, obrtati se". Manje je vjerojatno (no ipak moguće) značenje "onaj koji zna okrenuti kočiju na izuzetan način". Ἀγάθων AGATON Sin Prijamov, spomenut kod Homera samo u posljednjem pjevanju Il. 24, uz epitet δῖος, "sjajan, uzvišen"; njega je, zajedno s osmoricom braće i polubraće, prekorio stari otac nestrpljiv zbog pripreme kola kojima su trebali poći po Hektorovo tijelo. Jednostavna tvorba sa sufiksom -ων od pridjeva ἀγαθός, "dobar", "valjan" uz retrakciju naglaska. U mikenskom je potvrđen genitiv a-ka-ta-jo-jo (PY En 659) koji se može tumačiti kao Ἀγαθαῖος (ali i kao Ἀκταῖος). Čini se da nije potrebno razmišljati o hipokoristiku prema Agatoklo ili Agatodor (Wathelet, Dictionnaire des Troyens, I, p. 147); ime je rasprostranjeno u grčkom i jedno je od mnogih primjera onomastike grčkoga podrijetla na trojanskom prostoru. Ἀγαυή AGAVA Kći Kadma i Harmonije, majka Pentejeva (Hes. Theog. 975 ss.; Eurip. Bacch. passim), njezine su sestre Semela, Ina i Autonoja. Jedna druga Agava, manje poznata, pojavljuje se među nereidama (Hom. Il. 18, 42). 8

11 Ime potječe od ἀγαυός, "divan, plemenit, sjajan", od pridjeva koji se dovodi u vezu s glagolom ἄγαµαι, "diviti se, zavidjeti" (Chantraine, DELG, s. v. ἀγαυός). Ἀγέλαος AGELAJ Ime je prilično rasprostranjeno; kod Homera nalazimo: 1. grčki časnik kojega je ubio Hektor zajedno s ostalih osam zapovjednika (ἡγεµόνες) in Hom. Il. 11, ; 2. trojanski ratnik, sin Fradmonov, prvi ratnik kojega je ubio Diomed prešavši jarak sa svojim konjima i zabivši mu koplje u leđa tako da je pao iz kočije sa svim svojim oružjem (Hom. Il. 8, ); 3. rob Prijamov, kralj mu je povjerio da izloži Parisa na planinu Idu no on se ubrzo sažalio nad djetetom i zadržao ga kao da je njegovo; Apollod. Bibl. 3, 12, 5 ( ); 4. jedan od prosaca Penelopinih, sin Damastorov, pokušava navesti Telemaha da se složi s majčinim vjenčanjem (Hom. Od. 20, 321 ss.). Želio je natjerati Melanta i ostale da napuste palaču, a za vrijeme pokolja prosaca (Od. 22, 131, 136, 212) ubio ga je Odisej pogodivši ga kopljem (Od. 22, ); 5. sin Herakla i Omfale, praotac lidijskih kraljeva, Apollod. Bibl. 2, 7, 8 (165); 6. sin Enejin, kralj Kalidona i brat Meleagrov; Antonin. Lib. Metam. 2. Složenica glagola ἄγω, "voditi" i imenice λαός "narod pod oružjem", a analogijom prema Agenor, ime bi moglo biti već potvrđeno u mikenskom a-ke-ra-wo KN Vc 316 (u čitanju Ἀρχέλαος), gdje postoji također i nomen agentis ra-wa-ke-ta (PY Un 718, 9, etc.) protumačen kao *λαϝ-αγέτας, "zapovjednik naoručanih četa". Ἀγήνωρ AGENOR 1. Sin Posejdona i Libije i otac Europe, Kadma, Fenika i Kilika (Apollod. Bibl. 2, 1, 4; 3, 1), potomak Ije iz Arga. 2. Među drugim likovima, prisjetimo se trojanskoga junaka, sina Antenorova, često spominjanoga u Iljiadi (21, et passim). Ime znači "onaj koji vodi muškarce, odvažan" i složenica je od ἄγω i "voditi" ἀνήρ, "muškarac". Room (Room's Classical Dictionary, p. 32) i von Kamptz (Homerische Personennamen, p. 99) suprotno tomu pretpostavljaju da bi prvi dio imena mogao biti pojačajni prefiks ἀγα- i da ime znači "veoma muževan, odvažan". Prvo je tumačenje prihvatljivije jer se složenice na ἀγα- češće tvore od glagola (Wathelet, Dictionnaire des Troyens de l'iliade, p. 154). Ἀγλαία AGLAJA Ime jedne od gracija ili harita (Hes. Theog. 69; 907 ss.). 9

12 Potječe od pridjeva ἀγλαός, "blistav" "sjajan" i znači "onaj koji ima sjaj, ljepotu". Bogovi Ἄγρων AGRON Ime stanovnika otoka Kosa koji je sa svojim sestrama Bisom i Meropidom od bogova štovao samo Zemlju, a vrijeđao je ostale. Oni su ga za osvetu pretvortili u pticu zviždovku (Anton. Lib. Met. 15, da Boios, Ornithogonia). Ime bi moglo potjecati od ἀγρός, "polje, zemlja" i značiti otprilike "onaj koji voli polja", "poljski". Životinje Preobrazba Ἀχάτης AHAT 1. Trojanac koji je pratio Eneju do Italije (Verg. Aen. 1, 120); 2. ime Tirenca, Dionisova pratitelja (Nonn. Dion. 13, 309; 37, 350). Ime se povezuje s rječju "ahat" (vrsta dragoga kamena) i vjerojatno je posuđenica (Chantraine, DELG, s. v.). Ἀχέρων AHERONT Mitski lik kojega je navodno Askalafu rodila nimfa podzemnoga svijeta (?) po imenu Gorgira (Apollod. 1, 5, 3) ili Orfna (Ovid. Metam. 5, ; u grčkom postoji pridjev orphnòs "mračan", ali ne kao vlastito ime, stoga je moguće da je riječ o Ovidijevoj invenciji). Vjerojatno je ime lika naknadno uspostavljeno kao eponim prema imenu rijeke, bez obzira na okolnost što je ime sina, koji mu se pripisuje, povezano s prilično "tradicionalnim" mitom o Demetri. Obavijest (na koju se poziva Natalis Comes, Mythologiae, III p. 97) o tome da bi on mogao biti sin Cerere i sicilskoga kralja Sikana i da je potajno rođen u spilji na Kreti, nije potvrđena prije Boccaccia, Genealog. deorum gentilium, 3, 4, 1 koji navodi vrlo nesigurne izvore kao što su Teodoncije i Pronapid. Stoga se taj podatak ne čini pouzdanim. Grčke etimologije imena te rijeke, potvrđene već i Homeru (Od. 11, 513, hapax; ime se poistovjećuje s mnogim rijekama od kojih se najznamenitija i danas tako zove, a ulijeva se u more kod Parge u Epiru gdje je bilo smješteno "proročište mrtvih" Νεκυοµαντεῖον, usp. Herodot. 5, 92, η), izvode ga iz ἀ- privativum i χαίρειν, "jer" tko ide tamo dolje "neće doživjeti radost", ili iz ἄχεα ῥέων, "koji prolijeva boli", (Etym. M s. v.) i očito su pučke etimologije. Isto bi se moglo reći za značenje "blijed", "izblijedio" (Pape i Benseler, GEW, već u Plutarch. de primo frig. 948 E, ἄχρωστος, "bezbojan"). Ništa se uvjerljivijom ne čini usporedba sa staroperzijskim assaran ili staroslavenskim jezero da bi se rekonstruirao antički oblik *ἀχεροντ- koji bi značio "jezero", "močvara" (Chantraine, DELG s. v.). Manje bi 10

13 dvojbena mogla biti povezanost s pridjevom ἀχερωίς, "rijeka bijelih topola" (Carnoy, DEMGR s. v.). Etimologija ipak ostaje nejasnom. Eponimija Ἀχιλλεύς AHILEJ Ime sina Peleja i Tetide, oca Pira Neoptolema (Hom. Il. passim). Ime je potvrđeno u mikenskom u obliku a-ki-re-u (KN Vc 106). Etimologija nije razjašnjena no postoje različite pretpostavke: 1) Prema Apolodoru (Bibl. 3, 13, 6; Schol. ad Lycophr. 178, etc.) junaka je tako nazvao Hiron jer njegove usne nisu nikada sisale Tetidino mlijeko pa bi ime bilo izvedeno od ἀ- privativum i χείλη, "usna". 2) Moglo bi se raditi o predhelenskom imenu (Bosshardt, Die Nomina auf -εύς, par. 444 i Nordheider, in Snell, Lex. fr. Ep., col. 1754). 3) Ime bi moglo biti izvedeno od ἄχος "bol", preko oblika *ἄχιλος, kao što se ὄργιλος izvodi iz ὀργή (Kretschmer, "Glotta" 4, 1915, pp ); moglo bi se također raditi o hipokoristiku od *Ἀχι-λάος, isto od ἄχος, ali također i λάος, "narod" (Palmer, Interpretation, p. 79): "onaj čiji je narod u boli"; Nagy (The Best of the Achaeans, pp ) se slaže s tom pretpostavkom smatrajući da se takvo ime slaže sa sudbinom lika. Holland ("Glotta" 71, 1993, pp ) različitim obrazloženjima kritizira Nagyjevu interpretaciju i daje prednost tumačenju da prvi dio imena proizlazi iz glagola koji znači "(pre)strašiti" što ἄχος povezuje s nazivima koji u drugim indoeuropskim jezicima označuju "strah, bojazan": prema tomu bi ime značilo "onaj koji straši vojsku". 4) Prema Carnoyu (DEMGR) lik je morsko božanstvo, a njegovo ime bi se moglo izvesti iz indoeuropskoga *aqwa preko pelazgijskoga. Takva etimologija nije vjerojatna. Αἴας AJANT Ime dvojice homerskih junaka: 1. sin Oileja iz Lokride (Hom. Il. 13, 46; 23, 754); 2. sin Telamona, kralja Salamine (Hom. Il. 2, 553; 7, 183); ubio se bacivši se na vlastiti mač, usp. Sofoklovu tragediju Ajant koja mu je posvećena. O interpretaciji toga imena postoje različite pretpostavke: 1) iz antike potječe povezivanje s grčkim αἰετός, "aquila" (Hes. Fr. 250, = Schol. ad Pind. Isth. 6, 53; Apollod. Bibl. 3, 12, 7); 2) ime bi se moglo usporediti s αἶα, "zemlja" (Chantraine, DELG; von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 168; Van der Valk, in Snell, Lex. fr. Ep., col. 232) te bi onda značilo "zemljani", "onaj koji potječe od Eje"; 3) ime je već potvrđeno u mikenskom ai-wa (Kn Np 973), moguće kao ime goveda, a moglo bi biti riječi o hipokoristiku grčkoga Αἴολος, "živ", od indoeurposkoga *aiu+unt-, "koji 11

14 ima životnu snagu, živahnost" (Mühlestein, "Studi Micenei" 2, 1967, pp ; Carnoy, DEMGR i von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 368). Ἀκακαλλίς AKAKALIDA Tako se zvala jedna od Minosovih kćeri, ljubavnica Hermesova i Apolonova, majka mladića Mileta (Nicandr. ap. Anton. Lib. Metam. 30, 1) u kojega se strastveno zaljubio Minos. Neki kažu da je bogu Hermu rodila Kidona (Pausan. 8, 53, 4), a drugi da je Apolonu rodila kretske blizance Filakida i Filandra koje je othranila koza (Pausan. 10, 16, 5). Ime se povezuje s tamarisom prema Dioscor. 1, 89, ili narcisom, usp. Hesych. s. v., a vjerojatno je egipatskoga podrijetla (Chantraine, DELG). Preobrazba Ἀκαλανθίς AKALANTIDA Kći makedonskoga kralja Pijera. Usudila se sa svojih osam sestara natjecati u pjevanju s Muzama pa su pretvorene u ptice: Akalantida je postala češljugar (Anton. Lib. Metam. 9). Ime znači upravo "češljugar" (D'Arcy Thompson, A Glossary of Greek Birds, pp. 30 ss.) i potječe od ἄκανθα, što se odnosi na različite bodljikave biljke poput čička, s metatezom od *ἀκανθαλίς. Životinje Preobrazba Ἀκάµας AKAMANT 1. Trački vođa kojega su smatrali jednim od najhrabrijih, saveznik Trojanaca i suborac Pirojev (Hom. Il. 2, ; 5, ), sin Eusorov, ubio ga je Ajant udarcem koplja u čelo (Hom. Il. 6, 7-10). 2. Sin Antenorov i brat Arhelohov (Hom. Il. 2, ; 11, 60), uz kojega je zajedno s Enejom vodio četvrtu grupu trojanskih ratnika (Hom. Il. 12, ); trijumfirao je u sukobu s Promahom osvećujući bratovu smrt, izbjegavši Penelejev napad (Hom. Il. 14, ), a umro od udarca u desno rame koji mu je zadao Merion penjući se natrag na svoja kola (Hom. Il. 16, ). 3. Sin Tezeja i Fedre, brat Demofontov (Diod. Bibl. 4, 62), u njega se zaljubila Laodika s kojom ima sina Munita (Parth. Narr. amat. 16) a kojega je odgojila Etra; na povratku iz Troje pristao je u Trakiju gdje se u njega zaljubila i Fillida (Apollod. Epit. 6, 16); na Cipru je osnovao koloniju i umro srušivši se s konja na vlastiti mač (Tzetz. ad Lycophr. 494). Ime je grčko, složenica s alpha-privativum, kao i pridjev ἀκάµας s prefiksom α- privativum i osnovom καµα- koja se može povezati s κάµνω, "umoriti se", "mučiti se", a koju valja razumijeti u pasivnom smislu; znači "neumoran". Za sličnu 12

15 tvorbu usp. i Adamant; Wathelet, Dictionnaire des Troyens n. 17, pp ; von Kamptz, Homerische Personennamen, 63 a, p. 166; Room, Room s Classical Dictionary s. v. p. 20). Ἄκαστος AKAST Sin kralja Jolka Pelije i Anaksibije, sudjelovao je u pohodu Argonauta i u lovu na kalidonskoga vepra (Apollod. Bibl. 1, 9, 10; 9, 16; 9, 27; 3, 13, 3; 13, 7-8). Moglo bi se raditi o tvorenici od glagola κέκασµαι, "isticati se, sjati" i ἀ- privativum; sukladno tomu ime bi moglo značiti "onaj koji ne sjaji"; Carnoy (DEMGR) opravdano primjećuje da takvo ime nije prikladno za junaka, stoga smatra da je bolje ἀ- shvatiti kao intenzifikator te ime tumačiti kao "onaj koji veoma sjaji", "blistav" (usp. i von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 151 e Scholz, in Snell, Lex. fr. Ep., col. 406). Potvrđen je i ženski oblik Akasta (Ἀκάστη), kao ime jedne od Okeanida (Hes. Theog. 356). Ἀκεσ(σ)αµενός AKESAMEN Otac Peribejin 3., djed Pelagontov, spomenut samo jednom u Hom. Il. 21, Participska tvorba od glagola ἀκέοµαι, usp. aorist ἠκεσάµην (von Kamptz, Hom. Personennamen 62 a, b, p. 164, usp. Jamen, Jalmen, Ormen); ime bi moglo značiti "onaj koji je izliječen" (manje je vjerojatno značenje "onaj koji je izliječio bolest", Pape - Benseler s. v.: "heilbringer"). Prema Watheletu, Dictionnaire des Troyens n. 19 pp ) ime bi moglo biti negrčkoga podrijetla, možda makedonskoga, povezano s gradom Ἀκεσ(σ)αµεναί, koji je, prema Steph. Byz., Ethn. s. v. Ἀκεσαµεναί, osnovao upravo naš junak. Za naglasak usp. Schol. Hom. ad loc., ὀξυτονητέον τὸ Ἀκεσσαµενός, ἵνα ὄνοµα γένηται, kao Dexamenόs e Tisamenόs. Eponimija Ἀκταίων AKTEON Sin Aristejev i Autonojin, othranio ga je kentaur Hiron; napali su ga vlastiti psi na Kiteronu zbog Artemidina bijesa što ju je vidio golu pokraj izvora (Hes. Theog. 977; Apollod. Bibl. 3, 4, 4). Moguće je da ovo ime potječe od όκτό, "rt, razvedena obala" i znači "onaj koji živi na rtu". Ἄκτωρ AKTOR Tesalski junak, kralj Fere, primio je Peleja i prepustio mu prijestolje nakon svoje smrti (Apollod. Bibl. 1, 7, 3; 8, 2). Ovo je ime zasvjedočeno već u mikenskome oblikom A-ko-to (KN Sc 239). 13

16 Znači "glavni", a potječe od glagola όγω, "voditi" sa sufiksom -τωρ koji je svojstven za nomina agentis. Ἀλαλκοµενεύς ALALKOMENEJ Beotski junak, utemeljitelj grada Alalkomene u Beotiji (Pausan. 9, 33, 5). Ime je izvedeno od glagola ἀλαλκεῖν, "suzbiti opasnost ili neprijatelja", osnova je aorisna s reduplikacijom grčkoga korijena ἀλκ-. Eponimija Ἀλέκτωρ ALEKTOR Ime različitih likova, među kojima: 1) sin Anaksagorin (Apollod. Bibl. 3, 6, 2); 2) sin Epejev (Diod. Sic. 4, 69); 3) sin Argejev, unuk Pelopov; otac Ifilohin ili Ehemelin (Schol. ad Hom. Od. 4, 10), koju je Menelaj udao za Megapenta; 4) otac argonauta Leita (Apollod. Bibl. 1, 9, 16). Ime potvrđeno već u mikenskom a-re-ko-to-re (KN Ce 152.1), riječ je o nomen agentis na -τωρ od glagola ἀλέκω, "braniti, odbijati" te znači "branitelj". Ἀλεκτρύων ALEKTRION Ime stražara kojega je Ares zadužio da ga obavijesti o dolasku dana dok je bio zauzet ljubovanjem s Afroditom, (Eustath. ad Hom. 1598, 61); očita je aluzija na kukurijekanje pijetla. Potvrđeno u mikenskom, u obliku A-re-ku-tu-ru-wo (PY An 654.8). Ime znači "pijetao" i tvoreno je od ἀλέκτωρ, "branitelj", odnosi se na borbenu životinju (Chantraine, DELG, s. v. ἀλέξω); umjesto toga, Ruijgh ("Minos" 9, 1968, p. 153) je skloniji tumačenju da je riječ o izvedenici od *ἄλεκτρον "oruđe za obranu". Ἀλήτης ALET Sin Hipotov, potomak Heraklov, rođen u vrijeme povratka Herkalida (Pausan. 2, 4, 4; 5, 18, 8). 14

17 Znači "onaj koji luta", ime je kao nomen agentis izvedeno od ἀλάοµαι, "lutati" (Chantraine, DELG, s. v. ἀλάοµαι). Ἀλκάθοος ALKATOJ Sin Pelopa i Hipodamije; ubio je lava koji je progutao sina kralja Meleagra i uzeo njegovu kćer za ženu (Pausan. 1, 41, 4; 42, 4; 43, 4-5). Riječ je o složenici od ἀλκή, "snaga" i glagola θέω, "trčati" te znači "onaj koji je brz s obzirom na snagu" (Wathelet, Dictionnaire des Troyens de l'iliade, p. 256) ili "onaj koji trči u obrani" (von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 74). Kušnja Ἀλκίνοος ALKINOJ Ime feačkoga kralja (Hom. Od., passim). Riječ je o složenici od osnove ἀλκ-, "suzbiti opasnost ili neprijatelja" i νόος, "um, razum, duh", a znači "onaj koji je hrabra duha". Ἀλκυονεύς ALKIONEJ Gigant, sin Geje i Urana, njegove su kćeri pretvorene u ptice jer su očajavale zbog smrti svoga oca (Apollod. Bibl. 1, 6, 1); drugi lik s tim imenom mladić je iz Delfa koji je bio predodređen za žrtvu čudovištu pod imenom Lamia; Euribat, zaljubljen u njega, preuzeo je njegovo mjesto i ubio čudovište (Anton. Lib. Met. 8). Ime potječe od ἀλκυών "vodomar, vrsta ptice". Preobrazba Ἀλκµήνη ALKMENA Žena Amfitrionova i majka Heraklova (Apollod. Bibl. 2, 4, 5; 8). 15

18 Ime je izvedeno od korijena ἀλκ-, "suzbiti opasnost ili neprijatelja", dakle znači "ona koja je hrabra, snažna". Prema Roomu (Room's Classical Dictionary, p. 37), drugi dio složenice bio bi izveden od µῆνις, "srdžba, bijes" i ime bi značilo "snažna srdžba", no za slične tvorbe nisu nađene potvrde. Ἀλκµαίων ALKMEON Sin proroka Amfijaraja; sudjelovao je u pohodu Epigona pritov Tebe na zahtjev oca poginulog u prvom ratu Sedmorice protiv Tebe. Ubio je majku Erifilu koja je, potkupljena, natjerala muža i sinove da sudjeluju u ratu (Pausan. 7, 24, 4; 8, 24, 8; 10, 10, 2). Ime potječe od korijena ἀλκ-, "suzbiti opasnost ili neprijatelja"; prema Roomu (Room's Classical Dictionary, p. 37), drugi bi dio imena mogao bi potjecati od glagola µαίοµαι, "naprezati se", dakle "silan napor", ali atički oblik Ἀλκµέων (Björck, Alpha impurum, p. 111) ne govori tomu u prilog. Ἄλκων ALKON Ime vještoga strijelca s Krete, suputnika Heraklova (Apoll. Rhod. Argon. 1, 96 ss.). Riječ je o izvedenici od korijena ἀλκ- i od ἀλκή, "snaga koja omogućuje braniti se" pa prema tome znači "onaj koji je snažan". Ἀλθαία ALTEJA Kći Testijeva, žena Enejina i majka Dejanire i Meleagra (Apollod. Bibl. 1, 8, 2 ss.). To je i ime biljke "althea officinalis (Dioscoridis)" tj. sljez, a pripada obitelji biljaka pod imenom malvaceae. Izvodi se od glagola ἀλθαίνω "izliječiti, iscijeliti"; ime dakle znači "ona koja liječi i iscjeljuje" (von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 265). Ἄµφικλος AMFIKLO Trojanski ratnik kojega je ubio Filejev sin Meget udarcem koplja u nogu prilikom Patroklova napada na Trojance (Hom. Il. 16, , hapax). 16

19 Složenica od prijedloga ἀµφι- i -κλέος "slava", vjerojatno hipokoristički oblik prema Ἀµφικλέης (potvrđeno kasnije u grčkom uz ženski oblik Amfikleja, usp. tumačenje Watheletovo u Dictionnaire des Troyens n. 28, p. 267). Značenje je "vrlo slavan ", usp. Patroklo / Patroklées i Oiklo. Ἀµφίµαχος AMFIMAH Ime različitih likova, a među njima: 1. Sin Elektriona i Anakse (Apollod. Bibl. 2, 4, 5; 6); 2. Sin Kteata i Teronike, Helenin prosac (Apollod. Bibl. 3, 10, 8); 3. Sin Poliksenov, jedan od zapovjednika Epejaca pod Trojom (Hom. Il. 2, 623). Riječ je o složenici s prijedlogom ἀµφί- i glagolom µάχοµαι, "boriti se" i znači "onaj koji se bori posvuda okolo" ili "onaj koji se puno bori", ako se prijedlogu daje značenje intentzifikatora. Ἀµφιτρύτη AMFITRITA Kći Nereja i Doride, Posejdonova ljubavnica (Hes. Theog. 243). Ime se čini povezanim s imenom njezina sina Tritona no etimologija nije jasna. Vos (u Snell, Lex. fr. Ep., col. 689) ga tumači kao složenicu od ἀµφί i τριτ-. Bogovi Ἀνδρόγεως ANDROGEJ Jedan od sinova Minoja i Pasifaje, pobjednik u svim atletskim igrama koje su se u Ateni održavale po Egejevu nalogu, poslan je da svlada maratonskoga bika te u borbi pogiba (Apollod. Bibl. 3, 15, 7). Moglo bi biti riječi o složenici od ἀνήρ "muškarac" i γῆ "zemlja" u značenju "čovjek od zemlje". Kušnja Ἀντίνοος ANTINOJ Predvodnik Penelopinih prosaca, ubijen prvom strelicom koju je odapeo Odisej u pokolju prosaca (Hom. Od. 1, 383 e passim; 22, 8-21). 17

20 Riječ je o složenici od prijedloga ἀντί "protiv" i νόος, "razum, duh" i može značiti "protivan duh, neprijateljska ili proturječna misao" (Room, Room's Classical Dictionary, p. 54), "onaj koji ima suprotan osjećaj, koji se protivi ili opire" (von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 56), "suprotna narav" (Lupas, "Studii Clasice" 20, 1981, p. 9). Ἀριάδνη ARIJADNA Kći Minosa (Minoja) i Pasifaje (Apollod. Epit. 1, 9), supruga Dionisova. Ime je složenica s augmentativnom česticom ἀρι- e di ἀδνός koja se prema jednoj glosi u Eshija tumači kao kretska riječ za ἁγνός "svet, čist"; ime bi dakle moglo značiti "najsvetija" (Stoll, in Roscher, Myth. Lex. I col. 540; von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 93). Ženska imena Ἀστύνοος ASTINOJ 1. Trojanski ratnik kojega je strijelom u prsa ubio Diomed (Hom. Il. 5, ); 2. Trojanski ratnik, Protaonov sin, uzima uzde Polidamantovih kola nakon smrti njihova vozača Klita (Hom. Il. 15, 455). Ime je sastavljeno od όστυ, "grad", vrlo produktivnom u tvorbi antroponima (usp. Astianakt, Astimeduza, etc.) i od νόος, "um, intelekt", usp. νοόω. Von Kamptz (Homer. Personennamen 22 c 4, str. 75) s pravom podrazumijeva značenje "onaj koji odluči razmišljati za dobrobit grada", ("wer den Sinn auf die Stadt gerichtet hat"). U mikenskome su zasvjedočeni s jedne strane oblici no-e-u (PY Jn ), i wi-pi-no-o (KN V b, όφόνοος) kao antroponimi, a s druge KN X 114 wa-tu, όστυ, PY Eq 36.1 (Wathelet, Dict. des Troyens n. 64 str ). Ἀστυνόµη ASTINOMA Prema antičkim izvorima to je pravo ime Hriseide, kćeri Apolonova svećenika Hrisa (Schol. ad Hom. Il. 1, 132). S Agamenonom ili Apolonom (kasniji izvori, Hygin. Fab. 121) imala je sina kojega je nazvala djedovim imenom. Značenje je 'ona koja upravlja gradom' (νέµω), (ἄστυ), a tvorba analoška prema Astianakt, Astimeduza, Astioh. Ženska imena Otmica Ἀστραία ASTREJA Kći Zeusova i Temidina, riječ je o sazviježđu Djevice (Hygin. Astr. poet. 2, 25). Ime dolazi od όστόρ, "zvijezda" i znači "zvjezdani". 18

21 Ime dolazi od όστόρ, "zvijezda" i znači "zvjezdani". Bogovi Katasterizam Ἀθήνη ATENA Božica, kći Zeusa i Metide, rođena iz glave boga Zeusa (Hes. Theog. 886 sq.). Ime je posvjedočeno već u mikenskom u obliku a-ta-na-po-ti-ni-ja (KN V 52.1, 52 bis) no teško ga je protumačiti. Carnoy (DEMGR) podupire Van Windekenovu pelazgičku pretpostavku (Le Pélasgique, pp ) prema kojoj bi početno Ath- bio pelazgički oblik indoeuropskoga *at-no, u sanskrtu atta "majka", s promjenom t > th; međutim Atena nema majčinska obilježja u povijesnom razdoblju. Moguće je da je ime predhelensko (usp. van der Valk, in Snell, Lex. fr. Ep., col. 208). Bogovi Ἀτύµνιος ATIMNIJE 1. Sin Zeusov i Kasiopejin (ili Feniksov, Schol. ad Apollon. Rhod. 2, 178 F), voljeli su ga Europini sinovi Sarpedon, Minos i Radamant (Apollod. Bibl. 3, 1,6); 2. Otac Midonov (Hom. Il. 5, , patronim): 3. Likijski ratnik koji je stigao u Troju sa Sarpedonom, sin Amisodarov i brat Marisov (Hom. Il. 16, ), ubio ga je Antiloh. 4. U kasnijim prijevodima, trojanski ratnik, sin Emationa i nimfe Pegaside (Πηγασίς), koja ga je rodila uz rijeku Granik, ubio ga je, u mnoštvu, Odisej (Quint. Smyrn. Posthom. 3, ). Ovo je ime strano grčkome jeziku, sadrži predgrčki sufiks na -µν (s vokalom -υ-) svojstven Maloj Aziji (von Kamptz, Homer. Personennamen 62 c 1 str. 165.), sadržan u mnogim toponimima anatolijske aree, kao Κάλυµνα u Kariji, no karakterističan i za otok Lezb (Ὄρδυµνος e Μήθυµνα). Početno ἀ- moglo bi tvoriti anatolijski prefiks premetnut karijskim toponimima Τύµνος (Τύµνης, Herod. 5, 37; 7, 98) i Τυµνησσός (Steph. Byz. Ethn. 641, s. v.), zasvjedočenima već u hetitskome klinastom pismu (Wathelet, Dict. des Troyens n. 121, str. 356), s vokalskom varijacijom -ος / -ιος. Ime izgleda kao posvojni pridjev, sa značenjem "onaj koji je iz Timne" (Wathelet, ibidem). Ἄτλας ATLANT Ime giganta, sina Japetova i Klimenina, koji je nosio na ramenima nebeski svod (Hes. Theog. 507 ss.). 19

22 Radi se o složenici intenzivnoga ό- i korijena τλα-, prisutnoga u glagolu τλόναι, "podnositi, uzeti na sebe"; ime bi, dakle, značilo "onaj koji snažno podnosi". Bogovi Ἀτρεύς ATREJ Sin Pelopsov i Hipodamijin, brat Tijestov (Hom. Il. 2, 105 ss.). Nije uvjerljiva Carnoyeva pretpostavka (DEMGR) o derivaciji iz pelazgijskoga atr-, dobivenog iz indoeuropskoga *uedh (s promjenom dhr > tr), koja se odnosi na grive i runa, s obzirom na to da je Atrej u svome stadu imao janje zlatnoga runa. Room (Room's Classical Dictionary, str. 69) zastupa pretpostavku (zabilježenu već u Platona, Crat. 395 b) da ime znači "neustrašiv, koji ne bježi, jer je tvoren od privativnoga ό- i glagola τρόω, "tresti se, bježati od straha". Perpillou (Les substantifs grecs en -ευς, par. 198) spomenute pretpostavke drži neprihvatljivima te tvrdi da je riječ o sekundarnome skraćenom obliku imena kao *ότρεστος, ότρομος, ότρόμητος, iako su rijetka. Moglo bi biti i stranoga podrijetla (Gerhard, in Snell, Lex. fr. Ep., col. 1514). Αὔγη AUGA Kći tegejskog (Arkadija) kralja Aleja i Neere; s Heraklom je imala sina Telefa koji je bio ostavljen u šumi gdje ga je podigla košuta. Otac ju je protjerao jer je proročanstvo predvidjelo da će sin ubiti ujake. Sklonila se u Malu Aziju gdje ju je ugostio kralj Teutrant (Apollod. Bibl. 2, 7, 4; 3, 9, 1). Ime potječe od αόγό, "sunčeva zraka, sunčev sjaj", s pomicanjem naglaska svojstvenim antroponimima. Ženska imena Otmica Αὐγείας AUGIJA Kralj Elide, smatrali su ga sinom Sunca; čuvao je veliko stado čije je staje čistio Heraklo (Apollod. Bibl. 1, 9, 16; 2, 5, 5). Ime bi se moglo izvesti od αὐγή "zraka sunca" te bi značilo "sin sunca", "koji zrači, sjajan". Αὐξησία AUKSESIJA Uz Damiju (Damíe), to je bilo božanstvo rasta, štovano u Epidauru sa statuama od masline, Herodot. 5, 82-87, na što upućuje Pausan 2, 30, 4. Prema drugoj inačici, radi se o djevojci s Krete koja je po dolasku u grad Trezen s družicom Damijom slučajno kamenovana u jednoj pobuni; nakon toga joj je pripisan kult iscjelitelja (Pausan. 2, 32, 2). 20

23 Ime dolazi od glagola όυξάνω, "činiti da raste", posredstvom imenice (koja označava radnju) αόξησις"; stoga je riječ o imenu prikladnom za božanstvo "rasta". Bogovi Αὐξώ AUKSO Ime jedne od Hora, kćeri Zeusovih i Temidinih (Hygin, Fab, 183); ili jedne od Harita u Ateni (Pausan. 9,35,2). Dolazi od korijena glagola αόξάνω, "napraviti da raste", sa sufiksom svojstvenim ženskim vlastitim imenima; zapravo se odnosi na božicu sezonskoga "rasta", usp. Auksesija. Bogovi Αὔρα AURA Figlia del Titano Lelanto e di Peribea, assidua cacciatrice; offese Artemide, che la punì con l'aiuto di Eros: provocò in Dioniso un folle amore per la fanciulla, che lo spinse a violentarla mentre dormiva. Aura, scoperto l'accaduto, fece strage di pastori ed uccise uno dei due gemelli nati dall'unione col dio. Si gettò quindi nel fiume Sangario e fu trasformata da Zeus in sorgente (Nonn. Dionys. 48, 242 ss.). Il nome significa "brezza": ella era infatti veloce come il vento. Ženska imena Preobrazba Αὐτοφόνος AUTOFON Citiran samo jednom u Homeru (Il. 4, 395) kao otac Polifontov. Ime tvoreno od αὐτό- i glagola φονέυω, Pape - Benseler (WGE s. v.) "der (selbst) andere tötet"; von Kamptz 22 a 1, p. 71: "mit eigener Hand tötend", otac Polifontov "koji ubija mnoge" (aggett. in Aesch. Sept. 850, etc.). Znači "ubojica, koji sam ubija (neprijatelje)"; Eustah. Comm. in Hom. Il. 4, 396 ( ): Ὁ δὲ Αὐτοφόνος ὃς οὐχ' ἑτέροις ἐπιτάσσων ἀριστεύει, ἀλλ' αὐτὸς φονεύων καὶ αὐτόχειρ τῆς ἀριστείας γενόµενος. Povratno značenje od αότός, nije prisutno u ovim složenim antroponimima, no jasno se javlja u tragičara: u složenici s glagolom iz sematičkoga polja smrti, prefiks označava ubojstvo člana iz vlastite obitelji (αὐτοκτονοῦντε, Soph. Antig ). Usp. I. Sforza, Građa za povijest složenica na αὐτο-, "Studi e Saggi Linguistici" 47, 2007, str ). Αὐτολέων AUTOLEON Stanovnik Krotona, ranio ga duh kada se probio na liniju koju su praznom ostavili stanovnici Lokride u čast Ajanta, Oilejeva sina (Conon. Narr. 18; Pausan, 3, 19,11-13). 21

24 Ime je složenica od αότός i λόων i znači pravi lav. Αὐτόλυκος AUTOLIK Sin Herma i Hione, djed Odisejev; naslijedio je od svoga oca dar da može krasti a da ne bude uhvaćen (Hom. Il. 10, 267; Od. 19, ). Ime je složenica od αὐτός i λύκος "vuk" i znači "onaj koji je sam po sebi vuk, pravi vuk". Αὐτοµέδων AUTOMEDONT Ime Ahilejeva kočijaša (Hom. Il. 9, 209); upravljao je junakovim božanskim konjima Ksantom i Balijem i smrtnim konjem Pedazom (Hom. Il 16, ). Riječ je o složenici od αὐτός i glagola µέδω, "zapovijedati, upravljati" i znači "onaj koji upravlja sam". Αὐτόνοος AUTONOJ 1. Ahejski zapovjednik, ubio ga je Hektor zajedno s drugih osam ἡγεµόνες (Hom. Il. 11, 301); 2. Trojanski ratnik, ubio ga je Patroklo (Hom. Il. 16, 694); 3. Sin Melanejev, muž Hipodamijin, preobrazio se u čaplju, u Antonin. Lib. Metam. 7 (prema Boiosu). Ime složeno od αὐτός i od imenice νόος, znači "mit eigenem Verstand" (von Kamptz, Hom. Personennamen 22 c 4, pp ) odnosno "onaj koji ima vlastiti razum". Te su složenice na αὐτό- vrlo produktivne u grčkoj antroponimiji (usp. Autoleon, Autolik, Automedont), a potvrđene su već u mikenskom. Usp. au-to-te-qa-jo, TH Ug 4 s pretpostavljenim čitanjem *Αὐτοθηβαῖος i tumačenjem kao "stvarni Tebanac", a jedina je potvrda u kojoj je etnik drugi dio složenice (John Chadwick, Linear B Tablets from Thebes, "Minos" 10, 1969, pp ). Za sličnu tvorbu usp. također Antifon. Za tvrobe na -νόος vidi Antinoj, Alkinoj. Αὐτονόη AUTONOJA Prilično prošireno žensko ime, primjerice: 1. ime jedne od nereida, Hes. Theog. 258; 2. jedna od bakhantica, majka Akteonova, Eur. Bacch. 230, 681; 3. sluškinja Penelopina, spomenuta u Hom. Od. 18,

25 Za etimologiju v. Autonoj. Ženska imena Βαλίος BALIJE Jedan od dva besmrtna konja Ahilejeva (uz Ksanta) koji su sinovi Zefira i harpije Podarge. Dobio ga je Pelej od Posejdona, vjerojatno povodom vjenčanja s Tetidom. Treći Ahilejev konj bio je Pedaz koji je ubijen u bitci. 2. Konj Skelmisov, pobijeđen u utrci s kobilom Erhtejevom zvanom Podarka (Nonn. Dionys 37, ). 3. Jedan od pasa Ateonovih, in Apollod. Bibl. 33, 4, 4. Uz pomicanje naglaska Balíos je izvedenica od βαλιός, "šaren, pjegav". Životinje Βασσάρα BASARA Ime tračke bakhantkinje (Athen. 5, 7, p. 198). Znači "lisica", ali označuje i odjeću tračkih bakhantkinja izrađenu od lisičje kože; taj naziv potječe od posuđenice koja je vjerojatno stigla s Dionisovim kultom (Chantraine, DELG s. v.); usp. glagol ἀνα- βασσαρέω, Anacr. fr. 11, 6 (356) PMG., "ludovati, mahnitati". Braccini T., Glotta 86, 2010, pp Βασίλεια BASILEJA Starija kći Urana i Titeje koja se mudrošću izdvajala među sestrama; udala se za brata Hiperiona i rodila Selenu i Helija (Diod. Sic. 3, 57 koji citira negrčku predaju). Ime znači "kraljica", završava sufiksom -*y -, podrijetlo vjerojatno duguje posuđenici (Chantraine, DELG, s. v. βασιλεύς), mikenski qa-si-re-u. Bogovi Βάττος BAT Ime starca kojega je u stijenu preobrazio Hermo jer nije čuvao tajnu o krađi goveda Apolonovih (Anton. Lib. Met. 23). Drugi, slavniji lik koji nosi to ime osnivač je Cirene, sin Polimnesta i Fronime (Herodot. 4, 145 sq; Callim. Hymn. 2, 65; Pausan. 3, 14, 3; 10, 15, 6-7). 23

26 Pripada tovrbenom gnijezdu glagola βατταρίζω, "mucati" i znači "mucavac"; riječ je o onomatopejskom nazivu. Prema Herodotu (4, 145 sq.), na libijskom bi riječ mogla značiti "kralj". Masson ("Glotta" 54, 1976, p ) je skloniji prvomu tumačenju jer su Herodotove riječi općenite te ne postoje svjedočanstva o libijskom jeziku iz toga doba. Osnivanje Βάτων BATON Tebanac, srodnik i kočijaš Amfijarajev, zajedno ih je progutala provalija koja se otvorila u zemlji pred Tebom (Pausan. 2, 23, 2; 5, 17, 8; 10, 10, 3). To bi ime moglo biti izvedeno od βάτος, "kupinjak" i znači "kupinjak" ili "onaj koji živi u kupinjaku". Βαῦκις BAUKIDA Žena iz Frigije koja je sa svojim mužem Filemonom ugostila Zeusa i Herma; oni su poslali potop na sve druge stanovnike koji ih nisu primili, njih dvoje pretvorili u drveće, a njihovu kolibu u hram (Ovid. Met. 8, ). Ime potječe od βαυκός "mek, nježan", ali etimologija je nejasna (Chantraine, DELG). Room (Room's Classical Dictionary, p. 73) smatra da bi ime moglo imati isto podrijetlo kao i Baubo te bi se ono moglo tumačiti preko glagola πραΰνω, "umiriti", no ta je pretpostavka neutemeljena. Ženska imena Preobrazba Βαῖος BEJ Kormilar Odisejev po kojemu je dobila ime planina na otoku Kefaloniji i grad Baia u Kampaniji (Strab. 1, p. 26; 5, p. 245; Lycophr. Alex. 694); ime se pojavljuje tek u postklasičnom razdoblju te nije potvrđeno u homerskim epovima. Ime potječe, čini se, od βαιός "malen, bezvrijedan" uz pomicanje naglaska kakvo je često potvrđeno u antroponimima. Eponimija Βῆλος BEL Ime jednoga od blizanaca kojima su roditelji nimfa Libija i Posejdon (drugi se zvao Agenor), unuci Epafovi (Apollod. Bibl. 2, 1, 4). 24

27 Potječe od imena semitskoga boga Baal, Bel (Bernhard, in Roscher, Myth. Lex. I col. 778). Δάφνη DAFNA Ime poznate nimfe u koju je bio zaljubljen Apolon; kada ju se, loveći je, spremao uhvatiti, zamolila je da se preobrazi i tako je postala stablo lovora (δάφνη) (Ovid. Met. 1, 452 i dalje). Ime zapravo znači "lovor", laurum nobilis, mediteranski naziv srodan s latinskim laurus, usp. glosu λάφνη, s kolebanjem između δα- i λα- zabilježenim u drugim slučajevima (Chantraine, DELG). Ženska imena Preobrazba Δάµασος DAMAS Trojanski ratnik (hapax) kojega je ubio Tesalac Polipet, Piritojev sin, tijekom napada na ahejske lađe; udarcem koplja mu je kroz šljem prosuo mozak, Hom. Il Ime dolazi od normalne grčke tvorbe na -oς, izvedene od osnove δαµ- od δάµνηµι i δαµάω, a znači "koji pripitomljuje, koji svladava (neprijatelje)". Δαµασήν DAMASEN Divovski sin Geje kojeg je odgojila Erida; pobijedio je zmaja koji je ubio Tila, brata nimfe Morije (Nonn. Dion. 25, 486 i dalje). Ime dolazi od glagola δάµνηµι, "pripitomiti" i znači "koji pripitomljuje", usp. antroponim Δαµασήνωρ. Bogovi Δαµάστωρ DAMASTOR 1. Itačanin, naveden samo u obliku patronimika kada se njegov sin Agelaj 4., jedan od prosaca, navodi kao Δαµαστορίδης Ἀγέλαος, Hom. Od. 20, 321; 22, 212; 293 (ak.). 2. Otac likijskog ratnika Ehija, Hom. Il. 16, 416, i ovdje u patronimiku Δαµαστορίδην Ἐχίον; Ehija je ubio Patroklo zajedno s drugim hetàiroima Likijca Sarpedona. Ne nalazimo ga u kasnijim mitovima ili pričama. 25