GODINA XLIII, BROJ /2001, SIJE»ANJ-VELJA»A, CIJENA 6,00 kn, ISSN Poπtarina plaêena u poπti Rijeka

Transcript

1 GODINA XLIII, BROJ /2001, SIJE»ANJ-VELJA»A, CIJENA 6,00 kn, ISSN Poπtarina plaêena u poπti Rijeka

2 N A R O D N I ZDRAVSTVENI L I S T mjeseënik za unapreappleenje zdravstvene kulture Izdaje ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ÆUPANIJE Za izdavaëa dr. sc. Vladimir MiÊoviÊ, dr.med Ureappleuje Socijalno-medicinska sluæba Odjel za zdravstveni odgoj Redakcijski savjet doc. dr. sc. Vjekoslav Bakaπun, dr. med.; Suzana JankoviÊ, dr. med.; mr. sc. Vojko Obersnel, dipl. ing.; dr. sc. Vladimir MiÊoviÊ, dr. med.; Vladimir Smeπny, dr. med.; prof. dr. sc. Ante krobonja, dr. med.; dr. sc. Marija VaroπËiÊ; doc. dr. sc. Milan ZgrabliÊ, dr. med.; tel , centrala int. 110, fax Odgovorni urednik Vladimir Smeπny, dr.med Glavni urednik Suzana JankoviÊ, dr.med Lektor Vjekoslava Lenac, prof. GrafiËka priprema "Welt" d.o.o. - Rijeka GrafiËko-tehniËko ureappleenje Ines Volf, graf. inæ. Rjeπenje naslovne stranice Saπa OstojiÊ, dr.med Uredniπtvo Rijeka, Kreπimirova 52/a poπt. pret. 382 tel , centrala int. 110, fax Godiπnja pretplata kuna Æiro raëun Godiπnja pretplata za inozemstvo: SFRS 10.- Devizni raëun kod RijeËke banke d.d. Rijeka, SWIFT: RBRIHR 2X ZZJZPGÆ RIJEKA Tisak "Neograf" d.o.o. - Rijeka "NZL" je tiskan uz potporu Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke. Udruæivanje radi zdravstvene potrebe Moderna medicina, odnosno sustav zdravstvene zaπtite druge polovice XX. stoljeêa, prihvaêa Ëinjenicu da "medicinska zaπtita - profesionalna zdravstvena pomoê" niti moæe niti treba rjeπavati sve razine zdravstvene zaπtite. Da se podsjetimo, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), u svojim opêim dokumentima o unapreappleenju, oëuvanju zdravlja i lijeëenju bolesti, upuêuje na tri razine djelovanja u sustavu zaπtite zdravlja: samopomoê - samozaπtitu, uzajamnu pomoê - suzaπtitu i struënu (profesionalnu) pomoê - medicinsku zaπtitu. Kad se radi o kroniënim (neizljeëivim) bolestima, ili trajnom hendikepu, ili drugom stanju koje dovodi do posebnih potreba, ljudi (pacijenti, roditelji djece - pacijenata) su osjetili potrebu i poëeli se udruæivati. Meappleu prvima i najuspjeπnijima bile su udruge lijeëenih alkoholiëara. Takvo sudjelovanje u rjeπavanju pojedinog zdravstvenog problema po definiciji odgovara spomenutoj (drugoj) razini: uzajamnoj pomoêi - suzaπtiti. SZO, u ciljevima za XXI. stoljeêe, udruæivanju "laika" ne posveêuje poseban cilj iako u viπe svojih ciljeva upuêuje i na tu razinu zdravstvene zaπtite. Poseban je problem pitanje: tko, kada i kako treba pokretati udruæivanje oko pojedinih zdravstvenih problema. Sigurno nije dobro da udruæivanje bude odgovor na "druπtvenu" nebrigu onih koji su odgovorni za cijeli sustav zdravstvene zaπtite. Odgovorni su prije svega oni koje popularno nazivamo "politika", ali nije manje odgovoran ni sektor profesionalne zdravstvene zaπtite. U tom smislu, nebriga bi znaëila nekompletnu zaπtitu pa bi udruæivanje bilo izraz nuæde. GledajuÊi pozitivistiëki, udruæivanje bi trebalo biti izraz potrebe, ali i sposobnosti unapreappleenja sustava (ciljane) zdravstvene zaπtite. Poznato je da posebno motivirani laici mogu razviti visoku razinu sposobnosti pruæanja πirokog spektra postupaka, ali i zavidnu razinu znanja o problemu. to je u tom sluëaju daljnja uloga "odgovornih"? Onih prvih - politike: osigurati punu potporu udrugama, uzimanjem u obzir potrebnih sredstava potpore prigodom kalkuliranja ukupnih zdravstvenih potreba i mjerama nagraappleivanja posebno uspjeπnih, a onih drugih - zdravstvene struke: pruæiti bezrezervnu potporu znanjem. Iz svega reëenog, treba oëekivati dalji razvoj suzaπtite osnivanjem i radom udruga kao dijela zdravstvenog sustava, u sinergiji, a ne u eventualnoj oporbi zdravstvenoj profesiji. Sve uz uvjerenje da su ljudski izvori uzajamnosti i solidarnosti nepresuπni. Odgovorni urednik 2

3 UDRUGA ZA SKRB AUTISTI»NIH OSOBA RIJEKA Mozak kao krivo posloæena slagalica Naπa udruga sluæbeno djeluje od godine iako smo se za mjesto pod suncem naπe djece poëeli boriti davno prije, joπ godine, kada smo zatraæili otvaranje vrtiêke grupe za autistiënu djecu jer ona, s obzirom na dijagnozu autizma, do tada nisu mogla biti uvrπtena ni u jedan vrtiê. ZahvaljujuÊi razumijevanju Grada Rijeke, dobili smo vrlo brzo dvije vrtiêke grupe i krenulo se s organiziranim radom s naπom djecom. Autizam je malo poznat i istraæen poremeêaj; ni uzroci mu joπ nisu definirani, pa je tako gosp. Bruno Bettelhaim, joπ davnih πezdesetih, postavio teoriju da je uzrok nastanka tog poremeêaja kod djece emocionalno hladna majka, odnosno roditelji. Ta je teorija uzrokovala puno tragedija, a kasnije ju je i sam osporio, ali je πteta veê bila uëinjena i joπ uvijek se taj mit provlaëi kroz dijagnostiku autizma na prostorima Evrope. MoguÊi uzroci autizma Ono πto je donekle izvjesno jest to da se autizam javlja, odnosno primjeêuje u dobi od otprilike godine dana djeteta pa do tri godine, da su ponekad postojali problemi pri porodu, ili da su djeca imala izuzetno burne reakcije na cjepivo. Sve ostalo svedeno je na puno moguênosti, a ni jedna nije definirana.»injenica je da je to poremeêaj centralnog nervnog sustava te da je njihovo poimanje svijeta drugaëije: oni ga se boje i rado bjeæe u stereotipije, kako bi svladali strah koji se javlja zbog naizgled banalnih razloga. Funkcioniranje te, rekla bih, kemije u mozgu autistiënih osoba nepredvidljivo je i neistraæeno. Meappleutim, u svijetu se dosta radi na istraæivanjima, ne samo metoda rada, odnosno naëina na koji bi autistiëne osobe shvatile i usvojile znanja u svrhu socijalizacije, veê i na lijekovima koji bi pomaknuli one nevidljive sastojke u kemiji mozga i posloæili slagalicu na mjesto. Udruga je prioritetno osnovana radi ostvarivanja zakonskih prava naπe djece na obrazovanje, socijalnu skrb o njima te zdravstvenu zaπtitu, na koju zakonski imaju pravo, ali u praksi ne egzistira u svim segmentima. Stoga smo se izborili da naπa djeca dobiju vrtiêku grupu i da se otvori Centar za autizam u Rijeci, a ne da se naπa djeca πalju u Zagreb, te da se briga o njima provodi 365 dana u godini, odnosno namjera nam je da u dogledno vrijeme bude omoguêen dnevni boravak djece tijekom cijele godine, a jednog dana i stacionarni smjeπtaj. Isto tako, æelimo ostvariti pravo na zdravstvenu zaπtitu s obzirom na specifiëno ponaπanje naπe djece i njihovu nekooperativnost prilikom pregleda i medicinskih zahvata, kao πto je to npr. stomatoloπka zaπtita, koju se veê treêu godinu trudimo rijeπiti na naëin da za naπu djecu (a i svu ostalu koja to trebaju) postoji moguênost sanacije zubiju pod anestezijom, jer u praksi postoji moguênost da se zubi povade, ali ne i saniraju (osim, naravno, privatne prakse koja se plaêa). Izuzetno nam je vaæna povezanost medicine i autizma, jer ono πto nam je najvaænije vezano je za pomake u stanju naπe djece, ne samo edukativne, veê i djelovanje na medicinskoj osnovi, upotreba lijekova, dijeta, vitaminske terapije, sve ono πto je po naπim saznanjima u svijetu veê dalo rezultate manje ili viπe 3 spektakularne. U tu svrhu konstantno smo u vezi sa svijetom preko Interneta i u tijeku smo sa svim najnovijim istraæivanjima, kako o uzrocima nastanka, tako i o metodama lijeëenja. Pokuπaji lijeëenja Vezano za metode lijeëenja, mi smo se odluëili probati vitaminsku terapiju koja se sastoji od kombinacije magnezija i B-vitamina. To je proizvod tvrtke Kirkmans Laboratories, koja se specijalizirala za vitaminske preparate upravo za autistiënu populaciju. Od svih proizvoda, taj daje dugoroëno najbolje rezultate. Istraæivanja su pokazala da magnezij i B-vitamin u kombinaciji daju bolje rezultate nego pojedinaëno, stoga smo ih za naπu djecu naruëili i veê ih koristimo od rujna proπle godine. Prerano je joπ govoriti o nekim rezultatima, Ëuda nema, a za neke uoëljive pomake potrebno je vremena. Probali smo mi i ono πto je svijet ponudio kao Ëudo ili, recimo, novo Lorenzovo ulje u autizmu. Prije tri godine

4 sluëajno je otkriven SECRETIN - hormon namijenjen lijeëenju smetnji probavnog trakta. Meappleutim, sluëajno se otkrilo da on kod autistiëne djece izaziva u nekim sluëajevima drastiëne pomake, tako da su neka djeca nakon upotrebe po- Ëela i govoriti te vidno napredovati u vrlo kratkom roku uz davanje ovog hormona, koji se inaëe dobiva od svinjskog tkiva, a u iduêoj godini bi trebao izaêi Secretin sintetiëkog porijekla. Taj lijek joπ je u fazi ispitivanja. Meappleutim, u USA je veê viπe od dvije godine u upotrebi (recimo: poluilegalno) i jedini je za sada koji daje nadu da se neπto moæe u kraêem roku pomaknuti nabolje, te je sasvim normalno da nas jako zanima da ga isprobamo. Iako su miπljenja podijeljena jer, naravno, postoje i nuspojave, roditelji su voljni probati sve πto bi moglo pomoêi njihovoj djeci, uz uvjet da postoji razumna doza rizika. Namjera nam je bila krenuti ove πkolske godine s glutenskom dijetom, koja je u svijetu takoappleer vrlo prihvaêena i dugoroëno pozitivna za stanje autistiënih osoba. Meappleutim, to zahtijeva odreappleene predradnje i dobru organizaciju i povezanost πkolske kuhinje i roditelja, a to treba pri- educirano, u gradu Rijeci, na naπu inicijativu, otvorene su u proteklim godinama odreappleene ustanove u kojima se radi s naπom djecom. Naπ je neostvareni, a postojeêi projekt - otvaranje Boravka za djecu s cerebralnom paralizom, za koji se nadamo da Êe u boljim vremenima ipak biti prihvaêen, jer je nadopuna zdravstvenom i odgojno-obrazovnom sustavu. Udruga broji 225 Ëlanova i aktivna je Ëlanica Saveza udruga s CP Hrvatske. Savez nam omoguêuje da se s naπim problemima pribliæimo dræavnim institucijama, u zajedniëkom nastojapremiti. Isto tako, bilo je potrebno prije toga poslati na analizu (u vedsku) uzorke mokraêe naπe djece, kako bi se ustanovilo kolika je kod pojedinog djeteta koliëina πtetnih agensa koji bi se glutenskom dijetom mogli eliminirati. InaËe, u svijetu se paralelno provode glutenska i kazeinska dijeta, kako bi se dobili kvalitetniji pomaci u stanju autistiëne populacije. Mi smo, za poëetak, htjeli krenuti s glutenskom. U tu svrhu povezali smo se s DjeËjom bolnicom Kantrida i dr. Perπi- Êem i dr. PrpiÊem (koji su se ljubazno odazvali naπem pozivu), kako bismo dobili struënu pomoê i savjet. Stalno nove informacije Ima joπ lijekova koji pokazuju moguênost djelovanja na stanje autistiënih osoba, ali to je sve joπ dosta neistraæeno i ispitivano na premalom broju osoba. Svakih par mjeseci dobijemo novu informaciju koja nam daje nadu, ali joπ je dug put do pravog otkriêa. Meappleutim, to nam daje nadu i vjeru da je sutra moguêe uëiniti neπto viπe, naroëito nakon otkriêa mape ljudskog genoma. Moæda Êe to pokazati put kako djelovati na ovaj rijedak poremeêaj i naêi pravi uzrok nastanka. Mozak autistiëne osobe mogli bismo poistovjetiti s puzzlom; svi su dijelovi prisutni, samo su krivo posloæeni, a mi vjerujemo da Êe se naêi naëin da se jednog dana otkrije lijek koji Êe sve dijelove staviti na mjesto. Centar za autizam osnovan je u Rijeci godine, kada su naπa djeca stasala za πkolu, i tada je bilo 8 polaznika. U ove Ëetiri godine taj broj narastao je do 12, da bi ove πkolske godine odjednom doπlo 4 djece, a iduêe godine ih oëekujemo joπ toliko. Pritom napominjem da su u vrtiêkoj grupi prisutna 4 djeteta, a joπ 4 su na Ëekanju. Sve se to dogaapplea ove godine. Moæemo reêi da ima neπto greπke i kod dijagnostike, ali svejedno je to prevelik broj za sluëajnost. Mi smo zbog toga suoëeni s pretrpanoπêu prostora πkole i ubrzano djelujemo na tome da iduêe πkolske godine dobijemo viπe novog prostora za kvalitetan rad s djecom. Stoga mislim da bi medicina definitivno trebala viπe uêi u istraæivanje nastanka autizma, jer on je sasvim sigurno sve prisutniji, a rekla bih, naæalost, i popularniji. Lidija Penko Udruga osoba s cerebralnom i djeëjom paralizom Rijeka SURADNJA OBITELJI I DRU TVA Udruga je osnovana na inicijativu roditelja djece s cerebralnom i djeëjom paralizom, davne godine, pod nazivom Druπtvo invalida sa cerebralnom i djeëjom paralizom. U to vrijeme to je bila prva udruga u Hrvatskoj takvog oblika. Nosioci su rada Udruge kroz sve protekle godine bili roditelji osoba s cerebralnom paralizom, osobe s djeëjom paralizom i struëni suradnici. Glavni je smisao rada Udruge, od njenih samih zaëetaka do danaπnjih dana, pronalaæenje i uspostavljanje uvjeta za πto kvalitetniji æivot osobe s cerebralnom i djeëjom paralizom. to je cerebralna paraliza NajËeπÊe je upotrebljavana definicija da je to grupa poremeêaja pokreta i poloæaja uzrokovana defektom ili lezijom nezrelog mozga (Bax, 1964.). Cerebralno se odnosi na mozak, a paraliza na poremeêaje pokreta i poloæaja. Nije ni progresivna, ni prenosiva. Takoappleer nije izljeëiva, premda edukacija i terapija mogu pomoêi takvim osobama da vode produktivan æivot. To nije bolest i nikada se ne moæe oznaëiti kao takva. Ostvareni i zacrtani projekti ZnaËajan je naπ utjecaj na odreappleene ustanove u naπem gradu kroz dugi niz godina. U æelji da i naπe dijete ostane u svom prirodnom okruæenju, svojoj obitelji, da ne napuπta svoj grad i da u njemu od roappleenja bude na najbolji na- Ëin odgojno - obrazovno i zdravstveno 4

5 nju da se problemi osoba s cerebralnom paralizom rjeπavaju na dræavnom nivou. Tu su inicijative za promjene postojeêih zakona i za πto bolje upoznavanje naπe specifiënosti. Preko Udruge naπi Ëlanovi mogu koristiti povlastice koje im je zakonodavac omogu- Êio, kao πto su povlastice usluga HPT, HTV, usluge besplatnog parkiranja i sl., dobivanje svih informacija o postojeêim zakonima koji se odnose na naπu populaciju. Meappleutim, smisao Udruge nije samo da se preko nje uspiju ostvariti postojeêa, zakonom regulirana prava, veê i u tome da novi roditelji - Ëlanovi, u novim uvjetima, suraappleuju sa svojim idejama, kako bismo joπ kvalitetnije osmislili æivot naπe djece u lokalnoj zajednici. Da bi Udruga bila πto bolje organizirana, potrebno je da u njoj budu i struëni suradnici, koji joj pomaæu da πto kvalitetnije radi, i da zajedniëkim idejama iskustva i struënosti pokuπamo naêi πto bolji naëin kako pomoêi osobi s CP. BuduÊi da su financijska sredstva koja dobivamo od grada i æupanije sve manja, trudimo se da raznim sponzorstvom doappleemo u priliku da omoguêimo i dalje naπim Ëlanovima tradicionalni odlazak na susret invalidne mladeæi u Medulinu, a za naπe najmlaapplee doëek Djeda BoæiÊnjaka. Suraappleujemo sa svim institucijama u naπem gradu koje se na bilo koji na- Ëin bave naπom populacijom i pokuπa- vamo i dalje svojim utjecajem mijenjati postojeêe stanje. Udruga je, ustvari, na neki naëin organizacija koja omoguêava osobi s CP i njenoj obitelji da pomoêu nje traæi i naapplee priliku za πto kvalitetniji æivot u ovom gradu i u Lijepoj naπoj. Kako to izgleda iz ugla jedne obitelji, moæe prikazati osvrt na naπ rad. 5 OBITELJ JE PRIRODNA I TEMELJNA DRU TVENA ZAJEDNICA I IMA PRAVO NA ZA TITU DRU TVA I DRÆAVE. Izrastamo, eto tako, svatko iz svoje obitelji, sa svojim predodæbama o æivotu, Ëvrstim ili kolebljivim stavovima, razliëitim ili sliënim razmiπljanjima, i onda se jednog dana dogodi ljubav, potreba da stvoriπ svoju obitelj. I, kao πto obiëno biva, sve πto smo dotad nauëili, pokuπavamo prenijeti na svoju djecu. No, πto se dogodi obitelji kad se rodi dijete s cerebralnom paralizom? Koje obrasce odgoja moæemo prenijeti? Od koga nauëiti kako? Kao odrasle osobe, odgajamo se ispoëetka sami, kako bismo pomogli sebi i svojoj djeci. Pa to je gotovo umjetnost! Mi smo svi umjetnici koji pokuπavaju, svatko po svom nahoappleenju, uspostaviti ravnoteæu u besteæinskom prostoru. O tome koliko Êemo uspjeti, ovisit Êe i kvaliteta æivljenja tog naπeg djeteta, danas - sutra odrasle osobe s CP. Ono za Ëim, naæalost, u danaπnjem svijetu teæimo, materijalna su dobra; pokuπavamo svim snagama, u opêoj besparici naπeg druπtva, omoguêiti tom svom djetetu πto veêe ugodnosti, kupujuêi mu sve potrebno i nepotrebno, kako bismo nadoknadili nenadoknadivo. ObiËno naπa djeca imaju, i u najsiromaπnijim obiteljima, viπe nego njihovi vrπnjaci. Roditelji bi mu sve dali, i svoj æivot kad bi mogli, da ono bude sretno. No, materijalne nas stvari, u pravilu, usreêuju veoma kratko. Ono πto je vrednije to su druæenja s ostalom djecom, prihvaêenost u okolini u kojoj æive, prijateljstva, naπe unutarnje duhovno bogatstvo. OmoguÊimo mu da se πto viπe druæi, da se igra, da se bori za svoje mjesto pod suncem. No, prekrhko je to biêe da bi moglo samo sebi krëiti put, i zato smo mi svi tu da mu pomognemo. U Rijeci postoji okupacija djece s CP od jaslica do srednje πkole. ZnaËi, dijete se odgaja u obitelji i pohaapplea nastavu sa svim potrebnim defektoloπkim i medicinskim tretmanom u gradu u kojem æivi. No, tu æivot ne prestaje jer znamo i sami: πkola nije æivot, samo je jedan dio æivota. Sve ostale aktivnosti tog djeteta prepuπtene su samoj obitelji. Ona, kao πto sam naglasila, Ëini sve πto moæe, no tu prestaje njezina uloga i ostaje potreba da lokalna zajednica omoguêi osobi s CP πto kvalitetniji æivot. Shvatimo svi skupa: lokalna zajednica duæna je brinuti o osobama s CP i nastojati da u svim aktivnostima koje obavlja u suradnji s ostalim graappleanima, na isti naëin tu suradnju omoguêi i naπoj djeci, a ne samo u posebnim, izoliranim prilikama. RijeËi moje Tamare moæda najbolje govore o tome πto za nju znaëi kvaliteta æivljenja: Ne æelimo biti samo dio svoje obitelji, æelimo biti dio æivota naπeg grada. Mi smo svjesni da ne moæemo fiziëki mnogo toga, ali ne æelimo milostinju. Mi nismo manje vrijedni, imamo samo drugaëije moguênosti i potrebe, æelimo da nas se poπtuje i da nam se omoguêe prilike da se dokaæemo. I mi æelimo imati priliku za ljubav, odlazak u grad, na zabavu, priliku za zaposlenje i jednog dana, ako Bog da priliku da stvorimo svoju obitelj. Ako se itko osim naπih obitelji pita kako da nam pomogne, ne treba tu velike mudrosti: omoguêite nam samo ono πto su æivot i zajednica u kojoj æivimo omoguêili vama. Vesna BraËun

6 Udruga za pomoê osobama s mentalnom retardacijom Uloga roditeljskih udruga u razvijanju svijesti o osobama s mentalnom retardacijom ObraÊajuÊi vam se kao roditelj osobe s mentalnom retardacijom, viπegodiπnji suradnik u oblicima roditeljskog organiziranja i pokretaë brojnih aktivnosti vezanih za unapreappleivanje kvalitete æivljenja i poloæaj osoba s mentalnom retardacijom na lokalnoj razini, smatram potrebnim istaêi da se pitanje razine svijesti o moguênostima i statusu osoba s mentalnom retardacijom u naπem druπtvu, a osobito u malim sredinama, nije znaëajnije pomaklo od veê znanih predrasuda. Roappleenjem osobe s mentalnom retardacijom, u obitelji nastaje neoëekivana i neznana situacija u odnosu na teπkoêe i radosti koje roappleenjem djeteta, inaëe, ima svaka obitelj. Frustracijska situacija, koja je najprije povezana s nedovoljnim obavjeπtavanjem od strane zdravstvenih sluæbi, dovodi roditelja, a onda i Ëitavu obitelj u raskorak izmeappleu oëekivanih æelja i stvarnih prilika, koje izazivaju strah od nepoznatog glede moguênosti i naëina æivljenja retardiranog djeteta. SaËuvati osjeêaj pripadnosti obitelji U malim sredinama takav je dogaappleaj tim viπe frustrirajuêi za obitelj jer se nedovoljnom razinom poznavanja problema i moguênosti osoba s mentalnom retardacijom stvara dojam izvanrednih okolnosti. Obitelj na taj naëin biva stigmatizirana, a retardirana osoba Ëesto izolirana iz kruga svojih vrπnjaka. U prilog je ovoj tvrdnji i Ëinjenica da u manjim sredinama ne postoji moguênost ukljuëivanja djece s mentalnom retardacijom, kategorizirane umjerenom mentalnom retardacijom, u redovne osnovne πkole u svojoj prirodnoj socijalnoj okolini. Njih se upuêuje u specijalne πkole, Ëesto izvan mjesta njihova prirodnog prebivaliπta. Na taj naëin slabe veza i osjeêaj pripadanja obitelji u kojoj je dijete do tada æivjelo. UoËili smo da su na taj naëin osiromaπena u saznanjima i djeca redovnih πkola iz takve socijalne sredine o postojanju njihovih vrπnjaka koji su djeca kao i oni, samo s teπkoêama u razvoju i dodatnim potrebama za njihovo ublaæavanje. To, naravno, ima odraza i na æivot πkole, na nedovoljnu osposobljenost uëitelja u redovnim πkolama, kao i na nedovoljno znanje socijalne okoline u kojoj osoba s mentalnom retardacijom æivi, kako bi je prihvatili kao ravnopravnog sugraappleanina i razumjeli njezino stanje i potrebe. Roditeljska udruæenja svojom aktivnoπêu nastoje senzibilizirati socijalnu sredinu, upozoriti i objasniti te pokazati naëin æivota osoba s mentalnom retardacijom, pokazati njihove moguênosti i njihove potrebe. Takoappleer, nastoje osmisliti programe njihova ukljuëivanja u socijalnu sredinu i prihvaêati ih na naëin vrednovanja njihovih osobnih moguênosti u onoj mjeri u kojoj su oëuvane. Suradnjom s lokalnim sredstvima javnog priopêavanja, roditeljska udruæenja su nositelji tema s kojima upoznavaju javnost o pravima osoba s mentalnom retardacijom i njihovim potrebama, o teπkoêama s kojima se obitelj susreêe u odgoju i osposobljavanju. Pritom nastoje stvoriti razumijevanje i prihvaêanje æivotne Ëinjenice postojanja retardiranih sugraappleana, kao i posebne obveze druπtva da ih podupre i djeluje u njihovu korist. Naravno, roditeljska udruæenja koriste u tom pogledu i oblike vlastite 6 promidæbene aktivnosti, pa tako izdaju primjerenu literaturu i drugi pisani materijal, obrazlaæuêi javnosti poteπkoêe osoba s mentalnom retardacijom, kvalitetu njihova æivljenja, ulogu obitelji i obvezu druπtva da djeluje u korist takvih osoba. Roditeljskim organiziranjem i Ëlanstvom osoba s mentalnom retardacijom u tim oblicima aktivnosti, podiæe se razina svijesti i njih samih o svojim potrebama. Takoappleer, omoguêuje im se predlaganje razliëitih oblika aktivnosti, πto pridonosi njihovom shvaêanju o svojoj vrijednosti te o svome mjestu i ulozi u druπtvu. To je praksa naπih roditeljskih udruga i odrednica djelovanja naπe udruge, a i naπa statutarna odredba. Unaprijediti druπtveni status mentalno retardiranih NajveÊi druπtveni problem predstavlja nemoguênost njihova zapoπljavanja, odnosno ukljuëivanja u razliëite oblike korisne djelatnosti, kojima bi druπtvenom okruæju i socijalnoj okolini dokazati svoje pravo i svoju korisnost. Time bi se postigla i potrebna razina njihove vlastite samouvjerenosti u svoje potencijale. Nepostojanjem specijaliziranih oblika informativnih kampanja u korist osoba s mentalnom retardacijom i nepoznavanjem problematike njihova æivota, kao i æivota njihovih obitelji, osim povremenih napisa u sredstvima javnog propêavanja, za sada se ne postiæe æeljena πirina poruke. Time bi se naπi sugraappleani upozoravali i educirali o postojanju onih osoba koje imaju drukëije potrebe od, uvjetno govoreêi, prosjeënih ljudi. Napisi u sred-

7 stvima javnog priopêavanja uglavnom se svode na karitativnu aktivnost razliëitih druπtvenih subjekata u korist osoba s mentalnom retardacijom. Ne razvija se pozitivno prikazivanje moguênosti retardiranih osoba, veê se ukazuje na pojedinaëne sluëajeve teπkih æivotnih prilika koje optereêuju okolinu, obitelj i roditeljsku udrugu. Zbog toga sadaπnji edukacijski programi roditeljske udruge pridonose unapreappleivanju rjeπavanja problema mentalno retardiranih osoba i njihovih obitelji. Oni ujedno senzibiliziraju okolinu za æivot retardiranim sugraappleanima, a retardiranim osobama pripomaæu u stvaranju svijesti o sebi. Naglaπavamo da to ne radi niti jedna dræavna institucija, veê roditeljska udruga s neznatnom potporom i sredstvima dræave, koja bi za takve oblike i programe morala biti osobito zainteresirana. Roditeljska udruga osnovana je 6. prosinca godine, zbog nevolja roditelja i nerazumijevanja druπtva, a trenutno broji 424 osobe. Klub Srce oblik je djelovanja Udruge, gdje se okupljaju osobe s mentalnom retardacijom kako bi djelatno i osmiπljeno provele svoje slobodno vrijeme. Klub je osnovan godine, zapoëeo je svakodnevnim okupljanjem, jer se za to pokazala prijeka potreba buduêi da su pojedini roditelji veê stari, Ëesto i bolesni, a mnogo je samohranih roditelja, pa je svakodnevno zbrinjavanje u okviru Kluba Srce pripomoglo lakπem æivljenju obitelji s mentalno retardiranim Ëlanom. Klub je time prenamijenio svoju ulogu u socijalnu, a na taj naëin se organizacijski odgovorilo na potrebe Ëlanstva Udruge, odnosno posredno i na korisnike. Klubom je zadovoljena obiteljska potreba zbrinjavanja mentalno retardiranog Ëlana, a odræava se i socijalna funkcija nizom raznolikih sadræaja koriπtenja slobodnog vremena za osobe s mentalnom retardacijom: radnih aktivnosti, kulturnih, πportskih i drugih. Obiteljska shema prenesena je na rad Kluba, koji u osnovi funkcionira u okviru tri skupine sadræaja: struëni rad, slobodno vrijeme i aktivnosti s roditeljima. Ana PribaniÊ Rad Centra za radno-proizvodne aktivnosti invalidnih osoba Rijeka Radno sposobni Ëlanovi druπtva Centar za radno-proizvodne aktivnosti (RPA) invalidnih osoba Rijeka malena je, simpatiëna ustanova socijalne skrbi, sazdana od veliëine prisutnosti u svim programskim segmentima Ministarstva rada i socijalne skrbi, Æupanije, Grada, karitativnih ustanova, roditelja, donatora, sponzora te vrijednosti hendikepiranih osoba, kao i posebnosti djelatnika. 7 Cjelodnevnim tretmanom u ustanovi je obuhvaêeno 91 teπko, teæe i umjereno hendikepirana osoba s udruæenim smetnjama, starosne dobi od 16 do 56 godina, a mentalne od 2,5 do 5 godina. Dnevni programi bez poteπkoêa se realiziraju u pet heterogenih grupa, u radionicama za teπku kartonaæu, keramiku, lom - poslovima na plastici te u grupi zbrinjavanja. I, sudeêi po svemu, to bi bio kraj priëe: sve propisane norme zadovoljene, svi sretni - æivot ide dalje. No, nije tako. Ispred svih, uglavnom individualnih programa stoji Ëovjek, veoma mlad ili sredovjeëan, stoji zbunjena osoba koja je na svijet doπla naπom, a ne svojom voljom - stoji velika enigma. Institucionalna briga o mentalno retardiranoj populaciji zavrπava sa 16. ili 21. godinom æivota, nakon struënog tretmana na radnom osposobljavanju Centra za odgoj i obrazovanje Rijeka. Problematika daljeg kontinuiranog tretmana mladih hendikepiranih osoba, koji zakonodavac propisuje radi saëuvanja postignutog, osobito razliëitih funkcionalnih sposobnosti i dostizanja odgovaraju- Êeg nivoa socijalizacije i integracije, realizira se u Centru za RPA-Rijeka. Veoma sloæeni individualni izvedbeni programi Centra omoguêuju ostvarenje prava hendikepirane osobe na kontinuirano obrazovanje u odrasloj dobi. Nuæno je naglasiti da to ne znaëi obrazovanje u uæem smislu rijeëi, veê stvaranje sustava kontinuiranog primjerenog informiranja te opêe rehabilitacije i osposobljavanja za: rad, æivot, aktivnu socijalnu participaciju u druπtvu, bogatiji osobni æivot, ljubav i poπtovanje u zajednici.»esto se postavlja pitanje: A πto je s kompletnom socijalnom rehabilitacijom? O socijalnoj rehabilitaciji, kao zavrπnoj fazi rehabilitacije, ne moæe se govoriti bez organizacije slobodnog vremena odraslih hendikepiranih osoba. Slobodno vrijeme trebalo bi svakom pojedincu sluæiti kao sredstvo aktivnog odmora, omoguêavati mu razonodu, zabavu i potpunu rekreaciju svih psihofiziëkih snaga. PomoÊ koja je tim osobama potrebna odnosi se na kompenzaciju pomanjkanja osobnog poticaja za osmiπljenje, kreiranje pozitivnih sadræaja slobodnog vremena. Tome Centar posve- Êuje posebnu paænju, i to u obliku: jednodnevnih i viπednevnih izleta, organiziranih zabava i prijemova u diskotekama, obiljeæavanja vaænih datuma na javnom mjestu i u gradskim kavanama, ljetovanja i zimovanja, veoma bitnih sportskih aktivnosti. Iskorakom u svijet, sudjelujuêi na mnogim evropskim i svjetskim specijalnim olimpijskim igrama i manifestacijama u tri sporta (gimnastika, boêe i bowling), dolazimo do mnogobrojnih saznanja koja znatno utjeëu na razvojni put Centra. Centar tako, bez sumnje, dobiva drugu, πiru i sve humaniju dimenziju, koja pridonosi kvalitetnijoj brizi o hendikepiranim osobama. Gordana BorËiÊ, prof.

8 Aktivnosti Udruge za zaπtitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja TiÊ BATINE NISU ODGOJNA MJERA U Rijeci je 1. srpnja godine zapoëelo raditi Savjetovaliπte za zaπtitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja, u Camberijevoj ulici br. 7. Njegovim osnivanjem ispunjen je jedan od najvaænijih ciljeva koji su postavili Ëlanovi Udruge TiÊ svojim udruæivanjem pred dvije godine. Svjesni Ëinjenice da traumatski doæivljaj zlostavljanog djeteta nije problem koji Êe proêi s odrastanjem, veê πtoviπe, da zlostavljana djeca odrastaju u problematiëne odrasle osobe, koje nose teπki teret niskog samopouzdanja i samopoπtovanja, iskrivljene slike o sebi, osjeêaja srama i krivnje, te ponekad disfunkcionalnog ponaπanja, Ëlanovi Udruge æele pomoêi djeci i njihovim obiteljima. Voditeljica Savjetovaliπta je psihologinja prof. Tamara Æakula-Desnica, a radno vrijeme je svakog radnog dana parnim datumima od 14 do 20 sati, a neparnima od 8 do 14 sati. Broj dnevnih i tjednih poziva svakim je danom sve veêi πto, naravno, ne znaëi da je i viπe zlostavljanja djece, veê je cjelokupno druπtvo osvjeπtenije za problem zlostavljanja te da lakπe i ËeπÊe prijave zamijeêeno zlostavljanje i potraæe pomoê, ohrabreni porastom druπtvenog interesa za djetetovu dobrobit. Svakom pojedinaënom sluëaju nasilja pristupa se najëeπêe multidisciplinarno, ukljuëujuêi profesionalce razliëitih djelatnosti, kao pedijatre, policijske djelatnike, socijalne djelatnike i dr., te uz superviziju prof. dr. sc. Dubravke Kocijan-Hercigonja, pedopsihijatra, i prof. Gordane Flander-Buljan, psihologinje. Prevenirati i rano uoëiti Osim adekvatnog psiholoπkog tretmana djece koja su doæivjela traumu zlostavljanja, Ëlanovi Udruge TiÊ usmjerili su svoje aktivnosti na prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja kroz edukativne radionice za odgajatelje i nastavnike, koje se organiziraju u vrti- Êima i πkolama, kao i za studente - buduêe odgajatelje i nastavnike. Cilj je takvih edukativnih radionica osposobljavanje osoba koje rade s djecom u tome kako prepoznati zlostavljano dijete te πto uëiniti kad to uoëe. Osobito znaëenje imaju i preventivni programi koji su namijenjeni djeci i roditeljima, kojima se æeli nauëiti djecu kako se obraniti od nasilja, odnosno kako da ne postanu ærtve zlostavljanja, a roditelje poduëiti kako razvijati poæeljno ponaπanje kod njihove djece. Ako se dijete navrijeme upozori na to πto mu se moæe dogoditi, time ga se ne æeli plaπiti, veê pripremiti za æivot, kao πto ga se uëi kako izbjegavati druge svakodnevne opasnosti, poput opasnosti u prometu. Vaæne poduke za djecu: - objasniti djetetu πto su intimni dijelovi tijela te da mu ih nitko ne smije dirati, osim roditelja dok ih kupa ili lijeënika, ako su u ambulanti na pregledu, odnosno na lijeëenju u bolnici; - objasniti djetetu da je njegovo tijelo samo njegovo te da ima neprijeporno pravo odbiti svaki dodir koji mu priëinjava nelagodu; - nauëiti dijete da se brani, viëe, vriπti i bjeæi ako je netko nasrtljiv prema njemu; djeca to zarana moraju usvojiti, baπ kao πto znaju da ne smiju nepaæljivo prelaziti ulicu ili dirati struju; 8 - nikad ne prisiljavati djecu da ljube roappleake i znance ako to ona ne æele; tako ih podsvjesno navikavamo na neæeljene kontakte, pa to moæe uzrokovati pasivno podnoπenje zlostavljanja; - seksualni zlostavljaëi djeci obiëno kaæu: To je naπa mala tajna, no dijete mora znati da se neke tajne moraju odati, osobito one koje su mu nelagodne ili koje bi ga mogle dovesti u opasnost; - pouëiti djecu da mogu reêi NE dodirima koje ne vole. Ponaπanje zlostavljanog djeteta - fiziëko zlostavljanje: samodestruktivno ponaπanje, povuëenost ili agresivnost, neugoda pri fiziëkom kontaktu, dolazi u πkolu ranije ili kasni (kao da se boji iêi kuêi), kroniëno bjeæanje od kuêe, æali se na bolove u raznim dijelovima tijela, kreêe se s nelagodom, nosi odjeêu neprikladnu s obzirom na vrijeme, kako bi pokrilo tijelo; - emocionalno zlostavljanje: poremeêaji navika (ljuljanje, sisanje prsta i dr.), antisocijalno ili destruktivno ponaπanje, pasivnost ili agresivnost, delikvencija; - seksualno zlostavljanje: povuëenost ili depresivnost, ekscesivna zavodljivost, obrtanje spolnih uloga, pretjerana zabrinutost za braêu/sestre, nisko samopoπtovanje, problemi s vrπnjacima, nagle promjene u teæini, pokuπaji samoubojstva, loπa emocionalna kontrola, nagli problemi u πkoli, nelagoda pri fiziëkom kontaktu ili blizini, pokazivanje neprikladne seksualne igre ili razumijevanja seksa s obzirom na dob, promiskuitetno ponaπanje; - zanemarivanje: spavanje na nastavi, kraapplea hrane, prosjaëenje, izjavljuje da roditelja/staratelja nema kod

9 kuêe, Ëesto izostaje iz πkole ili kasni na nastavu, samodestruktivnost, napuπtanje πkole. VAÆNO JE ZNATI: svatko kome je potrebna pomoê ili savjet moæe se obratiti na Savjetovaliπte TiÊ, Camberijeva 7, tel , Centar za socijalnu skrb ili na policijsku upravu. UPUTNO JE ZNATI da se prema Obiteljskom zakonu, koji se primjenjuje od 1. VII godine, maloljetno dijete moæe samo obratiti za pomoê ako smatra da su njegova prava ugroæena od bilo koga, pa i od vlastitih roditelja, a Centar za socijalnu skrb duæan je preispitati sluëaj i poduzeti odgovarajuêe mjere. DJECO, BORITE SE PROTIV NASILJA PREMA VAMA! ZAKON JE UZ VAS. RODITELJI! Djeci su potrebni ljubav, ohrabrivanje i pohvala kako bi mogla osjeêati samopouzdanje i biti sretna. Budite njeæni, ne tucite! Batine nisu odgojna mjera. Mr. sc. Jasna JurkoviÊ-PetruπiÊ, dr. med. SOS - telefon ZA POMO ÆRTVAMA NASILJA SOS-telefon je linija pomoêi koja veê devetu godinu pruæa pomoê onima kojima je najpotrebnija. Zato SOStelefon paæljivo sluπa, pokuπava razumijeti, pomoêi, podræati, tjeπiti, πtititi i savjetovati. Tijekom devet godina rada primili smo preko poziva iz cijele Hrvatske, pomogli stotinama pozivatelja te spasili nekoliko æivota. SOS-telefon je udruga koja okuplja ljude dobre volje, pobornike prijateljstva, druæenja, mira i ljubavi, humaniste - ljude koji æele pomoêi manje sretnim od njih. SOS-telefon okuplja brojno Ëlanstvo - suradnike, prijatelje koji dio svog slobodnog vremena posveêuju onima kojima je pomoê potrebna. Okupljanjem struënjaka iz razliëitih podruëja, znaëajno pridonosimo rjeπavanju problema, zastupanju interesa, prava i potreba onih koji su sve viπe zanemarivani, zlostavljani, napuπteni i sami. Osnovni su preduvjeti za rad SOS-telefona kao institucije struëna podrπka i nadzor, obvezna edukacija i supervizija volontera te permanentno obrazovanje i razmjena iskustava sa srodnim programima u zemlji i inozemstvu. Mnogi naπi sugraappleani nisu upoznati s radom SOStelefona te smatraju da je za rad na SOS-telefonu potrebno posebno predznanje. Meappleutim, stvari su ipak malo drukëije. Svaka punoljetna osoba koja je voljna biti volonter i sudjelovati u pomoêi sada putem telefona moæe se prijaviti svakim danom, 365 dana u godini, od do sat, na naπ broj telefona Ljubazni volonteri i volonterke primit Êe njihovu prijavu. Potencijalnog Êe volontera - volonterku kontaktirati osoba zaduæena za edukaciju, u roku od 15 dana, te Êe im biti reëeno kada Êe se odræati razgovor i uvodni seminar za buduêe volontere. Nakon uvodnog seminara, novi Êe volonteri - pripravnici proêi edukaciju iz osnova komuniciranja, osnova realitetne psihologije, porodiëno-pravne zaπtite, rada interventnih sluæbi (MUP, Hitna pomoê...) te se potpunije upoznati sa specifiënostima naëina rada na SOStelefonu. Volonteri koji su SOS-telefonu poklonili svoje vrijeme i znanje od poëetka do danas, razliëitih su profesija, tako da su se tu mogli u raznim periodima susresti i domaêica s velikim æivotnim iskustvom, i studenti i doktor znanosti, koji su svaki na svoj naëin pridonijeli rjeπavanju problema osoba koje nas zovu u pomoê. Program SOS-telefona obuhvaêa nekoliko aktivnosti: trenutnu telefonsku pomoê sada; psihosocijalni program u suradnji s centrom za PSP i Psihotraumama, koji vode struënjaci; zastupanje prava djece i mladeæi. Mi pruæamo rijeëi utjehe i povjerenja za one koji su izgubili nadu u bolje sutra. Siniπa vast, dr. med. 9

10 RAD UDRUGE DISTROFI»ARA PRIMORSKO-GORANSKE ÆUPANIJE Razviti optimizam i æivotnu upornost oboljelih MiπiÊna distrofija najuëestalije je oboljenje u grupi kroniënih miπiênih i neuromiπiênih bolesti, Ëija je karakteristika slabost i stalno, progresivno propadanje miπiênog tkiva. S vremenom slabost miπiêa postaje sve oëevidnija te bolesnik biva osuappleen na tuappleu pomoê i u veêini sluëajeva vezan za invalidska kolica. NajËeπÊi oblici miπiênih i neuromiπiênih bolesti: dystrophia musculorum progressiva, amyotrophia neuralis progressiva, myotonia congenita, myasthenia gravis pseudoparalytica, dystrophia myotonica. Pravi je uzrok bolesti nepoznat. Dosadaπnja istraæivanja pokazala su da se radi o genetskim poremeêajima koji uzrokuju promjene u miπiêima i nervima. Zna se da je bolest nasljedna u znatnom broju sluëajeva. Meappleutim, znanost joπ nije u stanju toëno kazati kolika je moguênost da se ona pojavi. Distrofija je, sa srodnim miπiênim i neuromiπiênim bolestima, jedno od najuëestalijih kroniënih djeëjih oboljenja. U 94% sluëajeva bolest se pojavi prije 25. godine æivota, u 59% sluëajeva zahvaêa djecu prije puberteta. Iako pogaapplea djecu oba spola, oboljenje se ËeπÊe javlja kod djeëaka (odnos 3:1). Bolest poëinje neprimjetno i Ëesto ostaje neotkriveno viπe godina. Iako postoji nekoliko oblika u kojima se javlja, prvi primjetni znaci najëeπêe se ogledaju u oteæanom penjanju uza stepenice, ustajanju s poda, u sve nesigurnijem hodu i ËeπÊem padanju. Terapija ublaæava posljedice Medicina za sada ne raspolaæe efikasnim lijekom za zaustavljanje i lijeëenje te bolesti. U poëetku bolesti, dok pojedine miπiêne grupe nisu zahvaêene, bolesnik se moæe odræati u uspravnom poloæaju. S vremenom bolest obuhvaêa sve voljne miπiêe i zbog nepravilnog tretmana dolazi do pojave kontraktura u koljenima i stopalima. U sadaπnjim je uvjetima moguêe fizikalnom terapijom i primjenom modernih ortopedskih pomagala ublaæiti teπke posljedice bolesti. Zbog prirode bolesti i dobi u kojoj se ona javlja, najteæi problemi koji stoje pred oboljelima nastaju zbog nepostojanja uvjeta za πkolovanje, profesionalnu rehabilitaciju i zapoπljavanje, πto dovodi do stvaranja teπkih materijalnih i socijalnih problema i iskljuëenja iz svih druπtvenih tokova te do nemoguênosti osiguranja æivotne egzistencije. Da bismo uspjeli u svojim nastojanjima, moramo biti uporni koliko je to i ova bolest, a to znaëi poærtvovno se i neprekidno boriti za bolesnu djecu, osigurati potreban medicinski tretman, stvoriti uvjete za πkolovanje i πto potpuniji æivot. Da bi udruga mogla raditi na ostvarenju tih zadataka, potrebno je razumijevanje druπtva i angaæiranje svih odgovornih na rjeπavanju ovog druπtvenog problema. 10 Rad Udruge Udruga distrofiëara PGÆ osnovana je godine, kao Druπtvo distrofiëara Zajednice opêina Rijeka. Tada smo bili prvo druπtvo koje zastupa tu kategoriju invalida na opêinskom nivou. Tijekom naπeg razvoja i zakonskih promjena nosili smo regionalni naziv i sada smo u Hrvatskoj dræavi, prema Zakonu o udrugama od godine godine, Udruga invalida distrofiëara Primorsko-goranske æupanije Rijeka. Udruga zastupa socijalno-humanitarne ciljeve koji su u interesu Ëlanova invalida, posreduje izmeappleu Ëlanova i institucija kojima se invalidi i njihovi staratelji obraêaju za pomoê, jer najëeπêe nailaze na neshvatljivo nerazumijevanje. Potreba za osnivanjem udruga distrofiëara pojavila se kada su sami oboljeli, okupljajuêi se u veêem broju na lijeëenju, prvi sagledali svoj poloæaj i probleme. Mnogi nisu bili zdravstveno osigurani, nisu mogli pohaappleati πkolu, nisu imali pravo na ortopedska i tehniëka pomagala, nisu se mogli zaposliti, æivjeli su u teπkim socijalnim i materijalnim prilikama i sl. Distrofija miπiêa uzrokuje jedan od najteæih invaliditeta pa je rad Udruge veoma teæak i zahtjevan. Naziv je za grupu neuromuskularnih bolesti u koje spadaju razliëite miopatije i neuropatije. Paænja javnosti posebno se koncentrirala na najzloêudnije oboljenje - distrofiju muskulu progresiva DUCHENNE. Rad Udruge volonterski je pa je pomoê suradnika svih profila dobrodoπla. Pod vrlo teπkim financijskim okolnostima, Udruga je realizirala nekoliko zna- Ëajnih projekata u korist naπih Ëlanova, a u suradnji sa Savezom udruga distrofi- Ëara Republike Hrvatske. Ciljevi su i zadaci Udruge: upoznavanje πire javnosti s prirodom neuromuskularnih bolesti, tretmanom oboljelih i njihovim mjestom u naπem druπtvu, pridobivanje πto veêeg broja suradnika i podupiranje novih ideja za daljnji rad i suradnju. Najvaæniji je cilj - kod oboljelih stvarati optimizam i æivotnu upornost u

11 borbi protiv te opake bolesti, koja je uporna u svom napredovanju. U tome pomaæu druπtvene, rekreativne i sportske aktivnosti. Uz to, Udruga prati najnovija dostignuêa, s teænjom ka primjeni u praksi, pronalazi i stvara uvjete za lije- Ëenje, πkolovanje, zapoπljavanje i socijalno zbrinjavanje Ëlanova i nastoji utjecati na promjene zakonskih propisa te pomoêi Ëlanovima u njihovu ostvarivanju. Zakonom o zdravstvenom osiguranju ostvaren je niz odredaba u zaπtiti zdravlja ove kategorije invalida: pravo na lijeëenje, kao i pravo prijevoza u vezi s lijeëenjem, pravo na beneficirani radni staæ, doplata za pomoê i njegu, povoljniji uvjeti pri stupanju u invalidsku i starosnu mirovinu, pravo djece osiguranika na profesionalnu rehabilitaciju, uraëunavanje u staæ vremena provedenog na profesionalnoj rehabilitaciji, novëana naknada nakon zavrπene profesionalne rehabilitacije, dok se Ëeka zaposlenje. Posebna skrb za oboljelu djecu Zakonom o odgoju i osnovnom obrazovanju, predπkolski odgoj djece s teπkoêama u razvoju ostvaruje se pod odgovarajuêim uvjetima u redovnim organizacijama citiranim u zakonu, a ako su stupanj i vrsta smetnji teæi, predπkolski odgoj djece ostvaruje se u posebnim uvjetima, u organizacijama i putem dnevne druπtvene brige, radom dadilja u drugoj porodici, prema Zakonu o druπtvenoj brizi o djeci predπkolskog uzrasta. Tako je osiguran prijevoz u πkolu za uëenike s teπkoêama u razvoju i pratitelje, bez obzira na udaljenost. U Rijeci se redovna nastava za djecu obavlja u Osnovnoj πkoli Gornja Veæica i pri Dje- Ëjoj bolnici Kantrida. Poseban je rad s djecom predπkolskog uzrasta, πto je od neprocjenjive vrijednosti. U Rijeci imamo vrtiê za djecu s teπkoêama u psihofiziëkom razvoju, s kompletnom prateêom struënom sluæbom. Udruga, prema svojim skromnim moguênostima, Ëesto organizira izlete, posjete znaëajnim povijesnim, kulturnim i sportskim znamenitostima i dogaappleajima. Organiziraju se veëeri druæenja i susreti Ëlanova i suradnika, zabavni koncerti u dobrotvorne svrhe, prodajne izloæbe umjetniëkih radova naπih umjetnika, slikara i kipara. Svake godine obiljeæava se Europski tjedan borbe protiv miπiêne distrofije, u kojem su pojaëane sve manifestacije informativno-propagandnog karaktera, kako bi se javnost πto πire upoznala sa distrofijom. Glavni su nositelji svih aktivnosti oboljeli Ëlanovi, njihovi roditelji, rodbina i prijatelji te struënjaci raznih profila koji æele pomoêi u afirmaciji Udruge. Udruga rado prihva- Êa pomoê i suradnju svih koji tu pomoê æele pruæiti. Iako Udruga svoje suradnike nagraappleuje zahvalama i priznanjima, najveêa je nagrada kada postanete svjesni da ste pomogli oboljelima. Mila Udiljak Rad Udruge za oboljele od HIV-a i AIDS-a Samozaπtitom sprijeëiti obolijevanje Hrvatska udruga za oboljele od HIV-a i AIDS-a - HUHIV osnovana je 5. listopada godine, na inicijativu oboljelih, sa svrhom rjeπavanja njihovih problema. Cilj je Udruge prevencija i pomoê oboljelima te njihov primjeren medicinski i druπtveni tretman. 11 Sjediπte Udruge je u Zagrebu, Vlaπka 95, a predsjednik je g. Darko ViËeviÊ. HUHIV za sada nema prostor za rad, a djelovanje Udruge obavlja se iskljuëivo volonterski i entuzijazmom Ëlanova. Udruga obavlja sljedeêe djelatnosti: - skrbi za materijalnu, zdravstvenu, socijalnu i duhovnu pomoê ugroæenim i osobama oboljelim od HIV-infekcije i AIDS-a; - skrbi za ravnopravan status oboljelih od HIV-infekcije i AIDS-a u odnosu na status drugih bolesnika kod koriπtenja zdravstvenih usluga; - aktivno sudjeluje u pruæanju pomoêi oboljelima od HIV-infekcije i AIDS-a u ostvarivanju prava iz radnog odnosa i drugih socijalnih uvjeta u druπtvu; - potiëe i pruæa pomoê oboljelima od HIV-infekcije i AIDS-a, bez obzira na njihova prirodna, vjerska, svjetonazorska, statusna ili druga odreappleenja ili pripadnost; - stvara primjerene uvjete za suvremenu dijagnostiku, ambulantno i bolniëko lijeëenje, s primjenom uëinkovite suvremene terapije prihvaêene u svijetu; - radi na zaπtiti ljudskog zdravlja i unapreappleenju zdravoga naëina æivota ja- Ëanjem sustava prevencije od HIV-infekcije i AIDS-a i sudjelovanjem u odgoju djece, mladeæi i odraslih osoba; - potiëe i podupire razvoj i unapreappleenje znanstvenih i drugih programa kojima je cilj prevencija HIV-infekcije i AIDS-a i njihovih posljedica; - izraappleuje i provodi programe zdravstveno-socijalne edukacije puëanstva; - organizira sve oblike meappleunarodne suradnje i razmjene s drugim nacionalnim i meappleunarodnim organizacijama koje se bave prevencijom i lijeëenjem oboljelih od HIV-infekcije i AIDS-a te organizira i podupire struëna savjetovanja, seminare, predavanja, tribine, znanstvene i druge skupove te

12 publicistiku u svrhu prevencije i pomoêi oboljelima od HIV-infekcije i AIDS-a. Poticaj za osnutak HUHIV-a iskazao se u svekolikim problemima s kojima se susreêu oboljeli od HIV-infekcije u Republici Hrvatskoj, napose problemima medicinskog i socijalnog statusa oboljelih i njihovih ljudskih prava. Tijekom prethodnih godina, osnovni problem za oboljele od HIV-infekcije bio je ostvariti pozitivne zakonske propise i druge akte kojima je utvrappleen njihov primjeren medicinski tretman. Primjena antiretrovirusne terapije u lijeëenju oboljelih pridonijela je kvaliteti æivljenja i produæetku æivota, ali u provedbi terapije oboljeli su imali problema u osiguranju potrebnih lijekova. Iskazani su socijalni problemi oboljelih: diskriminacija bolesnika u nekim bolniëkim ustanovama prilikom pruæanja zdravstvene zaπtite u sluëajevima bolesti koje se lijeëe izvan odjela za infektologiju te otpuπtanje oboljelih s njihovih radnih mjesta ili nemoguênosti zapoπljavanja, obiteljski problemi u vezi sa smjeπtajem djece oboljelih u djeëje vrtiêe ili nemoguênosti ukljuëivanja djece u edukativne programe sa sportskim i kulturnim sadræajem. Udruga je inicirala njihovo rjeπavanje kod nadleænih dræavnih upravnih tijela. Inicijativa HUHIV-a imala je pozitivan uëinak jer su Ministarstvo zdravstva i HZZO utvrdili potrebne lijekove za primjenu antiretrovirusne terapije na listi lijekova HZZO. U godini posebna pozornost usmjerena je na rjeπavanje stomatoloπke zaπtite oboljelih prepiskom s Hrvatskom stomatoloπkom komorom i Ministarstvom zdravstva Republike Hrvatske, ali zasada bezuspjeπno. Takoappleer su, putem Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i Odbora za rad, socijalnu politiku i zdravstvo Hrvatskog sabora te Hrvatskog novinarskog druπtva, pokrenute aktivnosti za zaπtitu ljudskih prava oboljelih od HIV-infekcije i AIDS-a (novinski Ëlanak u VeËernjem listu o djevojëici kojoj su objavili ime i prezime te fotografiju i novinski Ëlanci u Jutarnjem listu o oboljelima u zatvoru u Lepoglavi). HUHIV je sklopio Ugovor o financijskoj potpori programu EDUKA- CIJSKO-INFORMATIVNI PRO- GRAMI HIV/AIDS-INFO iz sredstava dræavnog proraëuna za godinu s Ministarstvom zdravstva. Æelja i potreba za upoznavanjem πto πire javnosti o problematici Ëlanova Udruge poëela se ostvarivati izdavanjem BILTENA i Letka, s prepoznatljivim amblemom koji je izradio gospodin Ivan Doroghy, akademski slikar i dizajner iz Zagreba, darujuêi ga Udruzi bez naknade. Vrlo vrijedan dobrovoljni prilog dala je i gapplea Azra»i- Ëak, izradivπi WEB-stranicu. Sav taj materijal trebao bi potaknuti suradnju s brojnim drugim subjektima od kojih se oëekuje pomoê. ZnaËajni dogaappleaji u godini U godini Hrvatska se prvi put susrela s problemom udomljavanja/ posvojenja djeteta zaraæenog HIV-om. Rjeπavanje tog problema bilo je mukotrpno, bolno i katkad gorko. PoËelo je posve neprimjereno, objavljivanjem punog identiteta djeteta, uz objavu fotografije, a bez pristanka tada joπ æivog oca (VeËernji list). Nakon smrti oca, nadleæne institucije socijalne skrbi nisu uspjele rijeπiti smjeπtaj djeteta i ono je zapravo udomljeno u Klinici za infektivne bolesti. Problem se potom pokuπao rijeπiti preko medija (Jutarnji list, Obiteljski radio) te, nakon desetak mjeseci boravka u bolnici, dijete napu- 12 πta bolnicu 1. prosinca, na Svjetski dan AIDS-a. Nevladina udruga Nuevo futuri, koja skrbi za siroëad, preuzela je skrb. Pozitivno je da se problem na kraju ipak rijeπio u sklopu uobiëajenog sustava te da se prekinula posve neprimjerena dugotrajna hospitalizacija. Poæelimo Nini mnogo sreêe (trebat Êe je) i ponadajmo se da medijska pozornost neêe na njoj ostaviti oæiljke koji bi je mogli pratiti cijeli æivot. Pojavio se i problem HIV-infekcije u zatvorima. Naæalost, i on je medijski popraêen, uglavnom s tendencijom segregacije i obiljeæavanja zatoëenika zaraæenih HIV-om (Jutarnji list). Pismo Jutarnjem listu, kojim se zbog toga izraæava negodovanje, nije objavljeno! Ono πto je pozitivno jest dobra suradnja zatvorskih lijeënika i Klinike za infektivne bolesti. Naime, svim zatoëenicima pozitivnim na HIV omoguêeno je antiretrovirusno lijeëenje prema uobiëajenim indikacijama. Prvi put se u RH provodi jedno meappleunarodno (interkontinentalno!) kliniëko ispitivanje, u koje Êe biti ukljuëeno 10 bolesnika. Radi se o studiji EASIER, koja usporeappleuje dvije specifiëne kombinacije lijekova. Prvi put se pojavila web-stranica iz RH s temom HIV/AIDS-a. - Tijekom obiljeæavanja Svjetskog dana AIDS-a, oboljeli od HIV-a viπe su se otvorili javnosti. Tako je u emisiji Dobro jutro HRT-a sudjelovao g. Nadalin. Za dan AIDS-a predstavljen je didaktiëki paket za edukaciju vrπnjaka o AIDS-u. PriruËnik je napisala mr. sc. Jasmina Dobravc-Poljak, prof. iz Klinike za djeëje bolesti, Sluæbe za reproduktivno zdravlje. UËinjen je carski rez kod znano pozitivne trudnice, πto je za naπe prilike ipak pomak. Ambulanta i odjel VI/1 skrbe za sve veêi broj bolesnika. Sluæbena statistika ne govori o veêem porastu oboljelih i zaraæenih, ali poveêanje izmeappleu prvih πest mjeseci i prvih πest mjeseci g. iznosi 2,3 puta! Iva JovoviÊ

13 ANTISTIGMA - program shizofrenih bolesnika rijeëke Udruge za unapreappleenje mentalnog zdravlja Zajedno Otvorite vrata oboljelima Kada je prije nepuna dva mjeseca rijeëka Udruga za unapreappleenje mentalnog zdravlja Zajedno konferencijom za novinare poëela predstavljati Antistigma - program shizofrenih bolesnika, πto je samo jedna od njenih aktivnosti, zavrtio se kotaë procesa senzibiliziranja naπe javnosti za æivot i probleme pogoappleenih tom boleπêu i njihovih bliænjih. Uviπe medijskih istupa, na struënim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu, tribinama na rijeëkoj Teologiji, tiskanjem senzibiliziraju- Êeg letka, publiciranjem edukativne knjiæice poëeo je psihijatar doc. dr. sc. ulijano LjubiËiÊ, predsjednik Udruge Zajedno, sa svojim suradnicima potirati stigmu, diskriminaciju, socijalnu izolaciju koja i u nas obiljeæava ljude pogoappleene shizofrenijom - brojkama re- Ëeno, oko 40 tisuêa graappleana Hrvatske, oko 2 tisuêe graappleana Rijeke. Borba protiv predrasuda Naravno, Antistigma-program shizofrenih bolesnika nije izvoran hrvatski projekt, ali je davna æelja rijeëkih psihijatara, koje je svoje mjesto i put oæivotvorenja naπla pod okriljem Globalnog programa Svjetske asocijacije psihijatara (WPA), nazvanog simboliënim imenom Schizopfrenia - open the doors - Shizofrenija - otvorite vrata. Naravno, to je put po kojem treba hodati polako i uporno, na kojem valja strpljivo ustrajavati - jer, kako reëe dr. LjubiËiÊ: Boæja kola voze se polako - znamo da moramo brda premjeπtati, da smo se prihvatili posla koji Êe se mjeriti godinama i desetljeêima. Pritom je, naravno, svjestan da se Zajedno bori s ukorijenjenim predrasudama, s mitovima, tabuima, nauëenim strahovima i neznanjem zdravih, kako kaæe psihijatar doc. dr. sc. Eduard PavloviÊ: s ljagom, æigom, biljegom koji pogoappleene tom boleπêu odguravaju na marginu ljudske zajednice. Cilj projekta - umanjivanje i uklanjanje diskriminacije spram shizofrenih bolesnika i njihovih obitelji - kao logiëan bi rezultat trebao imati zajedniëki æivot s oboljelima, liπen strahova i predrasuda, njihovu emancipaciju od sadaπnjeg tretmana druπtva - resocijalizaciju i poboljπanje kvalitete æivljenja. Antistigma-programu u Hrvatskoj su za sada otvorena vrata jedino u Rijeci i kroz Rijeku je Hrvatska uπla meappleu 80- ak zemalja svijeta koje se oko toga trude. Prema uzoru na austrijski program destigmatizacije, rijeëki antistigmaprojekt ima tri osnovna stupa stvaranja objektivne svijesti o shizofrenim poremeêajima i otklanjanja predrasuda informiranjem i edukacijom. Radi se o sljede- Êem: o produkciji TV-spota koji Zajedno kani emitirati na lokalnim TVpostajama, ali i na HTV-u, o razvijanju Public Relations te nizu razliëitih regionalnih aktivnosti. Javnost nedovoljno zna o shizofreniji Oko jedan posto populacije Hrvatske pogoappleeno je shizofrenijom. Stigmatizacija i izolacija su pritom, naæalost, svakodnevno iskustvo pogoappleenih i njihovih najbliæih. Jedva je koja druga bolest povezana s toliko predrasuda i mitova kao shizofrenija. Ali, dokle god u javnosti prevladava sveopêa nezainteresiranost i ravnoduπnost prema temi shizofrenija, neêe se niπta promijeniti na enormnoj patnji pogoappleenih i njihovih najbliæih. Mi bismo stoga htjeli sruπiti predrasude, mitove i tabue u okviru ove hrvatske inicijative udruge Zajedno - suoëiti se sa stvarnom informacijom i prosvjeêivanjem, poruëuje dr. LjubiËiÊ. Isto tako, on i konstatira: U medijima se uvijek iznova govori o navodnoj rascijepljenosti ili podvojenoj liënosti, uporno se odræava predodæba da su pogoappleeni posebno opasni i da je shizofrenija neizljeëiva. Niπta od toga nije istina. Moderna znanost zna da je shizofrenija bolest koja, doduπe, oπteêuje miπljenje, osjeêaje, ponaπanje i percepciju, ali ni u kom 13 sluëaju ne rascjepljuje liënost. VeÊ je davno dokazano da su oboljeli od shizofrenije prije ærtve zloupotrebe ili nasilja nego πto su sami poëinitelji. Oni nisu neuraëunljivi, nego su u onome πto vrijedi kao stvarnost vrlo nesigurni. KonaËno, terapija je moguêa i vodi k cilju - pod pretpostavkom konzekventne terapije, kod velikog dijela pogoappleenih danas su moguêi vrlo dobri terapijski rezultati. To su tek neke od poruka rijeëkih psihijatara, zaloæenih za druπtveno prihvaêanje pogoappleenih tom boleπêu. Naravno, te i mnoge druge poruke mogu se naslutiti iz letka koji ovih dana kreêe u naπu javnost, dok se opseænija objaπnjenja mogu proëitati u broπuri o shizofreniji, πto su je priredili dr. LjubiËiÊ i dr. PavloviÊ. Dakako, sva laiëka pitanja, a sigurno ih je premnogo, mogu naêi odgovore na adresi Udruge Zajedno, na rijeëkoj Klinici za psihijatriju. Na koncu, i Ëitatelju ovog teksta valja postaviti pitanje s naπeg domaêeg letka: Pripadate li i vi meappleu graappleane Hrvatske koji o shizofreniji niπta ne æele znati? Doc. dr. sc. ulijano LjubiËiÊ, psihijatar Mirjana Vulin, dr. med. Mirjana Grce, novinar

14 Rad Udruge slijepih Primorsko-goranske æupanije Otkloniti ograniëenja slijepih osoba Pisati ili govoriti o Udruzi ne moæe se bez povijesnog pristupa, jer do onoga πto jest, πto znaëi i Ëemu danas teæi te kakvo je mjesto imala populacija slijepih u druπtvu ne moæe se doêi bez pogleda u proπlost, kao i shematskog pristupa postojanju i razvitku populacije slijepih. Razvoj statusa slijepih Populacija slijepih mijenjala je svoj status u druπtvu. U preteænom dijelu ljudske podsvijesti slijepi su postojali kao grupa nepovezanih pojedinaca koji, osim Ëinjenice svog postojanja, nisu imali nikakvog znaëenja u druπtvu, niti su participirali u druπtvenom æivotu. Druga faza u razvitku populacije slijepih jest razdoblje organiziranja slijepih u zasebne udruge, pojava samosvijesti i djelovanja na druπtvo, s ciljem da slijepi ostvare status graappleana s posebnim potrebama, oëekujuêi od druπtva potporu u nastojanju za participacijom u ukupnosti druπtvenog æivljenja i stjecanja statusa ravnopravnih graappleana. U borbi za ostvarivanje statusa ravnopravnih graappleana slijepi otpoëinju hod u tre- Êu fazu razvitka svoje populacije, traæeêi da na temelju znanstvenog i tehniëkog napretka otklone sve negativne posljedice i teπkoêe do kojih dovodi sljepoêa te tako izbriπu sve ono πto slijepu osobu odvaja i razlikuje od drugih graappleana. Organizirana briga za slijepe i organiziranje slijepih na tlu Hrvatske zapoëinju krajem 19. st., a vezani su za ime uëitelja Vinka Beka, koji je roappleen u naπem kraju, u Bakarcu, a njegova rodna kuêa danas je odmaraliπte slijepih grada Zagreba. Vinko Bek osniva karitativno druπtvo Sveti Vid, a uskoro zatim kolu za slijepe te Dom za slijepe radnike i, neπto kasnije, Dom za slijepe djevojke. Tako je zapo- Ëela skrb za slijepe, njihovo πkolovanje, osposobljavanje i zapoπljavanje, ali preteæito u domskim radionicama. Blagodati promijenjenog odnosa prema slijepima uæiva svega nekoliko desetina slijepih, zbog ograniëenog kapaciteta πkole i domova. Meappleutim, bitno je da su se slijepi svojim radom brinuli za sebe i svoj æivot. Takav pozitivan razvoj doveo je do toga da se izmeappleu dva rata osniva Druπtvo samostalnih i izobraæenih slijepaca u kome Êe se formirati jezgra nekolicine intelektualaca s MuziËkom akademijom i Filozofskim fakultetom, koja Êe godine u Zagrebu formirati Hrvatski savez slijepih. PoËetni cilj bio je organizirati sve slijepe na tlu Hrvatske, a to je dovelo i do osnutka Udruge slijepih u Rijeci godine. OsnivaË Udruge bio je Lujo LovriÊ iz Bakra, uz stanoviti broj uglednih osoba, kao πto su dr. Ivo Marochino i Drago Gervais, koji nije bio slijep, ali je svesrdno pomogao akciju organiziranja slijepih na podruëju naπe regije. O slijepima prije osnivanja Udruge zna se vrlo malo. 14 Osnivanje Udruge Osnivanjem Udruge otvara se nova stranica u æivotu populacije slijepih naπeg podruëja. Udruga je doπla do svakog slijepog te su, pod pritiskom Udruge, sve mlaapplee osobe upuêene na πkolovanje ili radno osposobljavanje, pa i s vremenom zaposlene. Zaposlenost slijepih dosegla je brojku od stotinu. Kriza zapoπljavanja i preranog umirovljenja slijepih nastupila je godine, tako da je broj zaposlenih slijepih sveden na svega tridesetak. Najbrojniji meappleu slijepima bili su i joπ uvijek jesu telefonisti. Bilo je preko deset fizioterapeuta u zdravstvenim ustanovama, od kojih danas radi joπ dvoje. TelefonistiËki poziv, prihvatljiv za slijepe, pregazio je tehniëki napredak te se danas sve manje traæe. Nalazimo se u fazi traæenja novih zanimanja da bi slijepi ponovo imali perspektivu. U æivotu slijepih naπa je Udruga odigrala vrlo znaëajnu ulogu. Naπe druπtvo nije bilo organizirano da pomaæe slijepima te su svi poticaji dolazili od Udruge. Ona je nastojala pomoêi svima, zavisno od potreba pojedinaca. U svemu tome bilo je najvaænije πkolovanje i osposobljavanje slijepih te njihovo zapoπljavanje. Voappleena je briga o pomoêi slijepima u stanju socijalne potrebe, o smjeπtaju u domove za starije osobe; pruæali smo slijepima pomoê u rjeπavanju stambenih pitanja, Ëak i kupnjom stana i gradnjom stambene zgrade. S vremenom su nastajale promjene i u naπem druπtvu, organizirane su specijalizirane sluæbe. Mnoga pitanja, kako za sve graappleane, tako i za slijepe, rjeπavaju se danas na posve drukëiji naëin tako da je Udruga izgubila mnoga podruëja svog djelovanja. Ipak, njena uloga i nadalje je zna- Ëajna jer Udruga djeluje kao savjest druπtva, stalno upozoravajuêi na one probleme slijepih koji su Udruzi najbliæi i Ëlanovi Udruge mogu ih sagledati potpunije i svestranije od sluæbi koje su pozvane da ih rjeπavaju. Vaænost razumijevanja i pomoê druπtva DjelujuÊi preko pedeset godina, Udruga je okupila sve slijepe. U poëecima organiziranja bila je izuzetno znaëajna uloga lijeënika OËne klinike, npr. dr. valbe, dr. VeselinoviÊ i drugih lijeënika, a danas je najbliæi naπoj Udruzi dr. Aldo ValkoviÊ. Populacija slijepih, odnosno broj naπeg Ëlanstva, kreêe se negdje oko pet stotina. Preteæito su to osobe treêe æivotne dobi, a broj mladih osoba, Ëini se, blago se smanjuje. Tome jasno pridonose poboljπane zdravstvene prilike, iskorjenjivanje nekih naoko bezazlenih bolesti, npr. rubeole, Ëime se broj novoroappleenih slijepih smanjio. Na smanjenje broja slijepih u jednom smjeru djelovao je porast æivotnog standarda (uz, naravno, nasljedne osobine), a kao rezultat dijabetesa imamo najveêi priliv puëanstva, istina u starijoj æivotnoj dobi. Uz raniju svestranu brigu o svom Ëlanstvu, Udruga se danas usredotoëuje uglavnom na dva, za slijepe nezaobilazna pitanja: pitanje konpenzacijskih prava slijepih i πkolovanje slijepih. Kompenzacijska prava jesu ona prava Ëiji je cilj da se otklone negativni uëinci sljepoêe. U koriπtenju svojih osjetila Ëovjek se u svim æivotnim radnjama najviπe sluæi vidom. Otud je sljepoêa vrlo teæak hendikep. Meappleutim, mnoge teπkoêe mogu se otkloniti. Tako npr., iako se slijepi u Ëitanju i pisanju koriste posebnim pismom za slijepe, tzv. Braillovim pismom, danas je slijepoj osobi veliko pomagalo kazetofon jer se brojna knjiæevna i znanstvena djela snimaju na kazete i tako slijepi bez teπkoêa mogu pratiti literaturu. Postoji niz naprava kojima se sluæe slijepi, kao πto su toplomjer, tlakomjer i sl., πto slijepog Ëini nezavisnim od pomoêi drugih osoba. Ta su pomagala neuporedivo skuplja od onih kojima se sluæe drugi graappleani. Pitanje je da slijepe osobe pod povoljnim uvjetima, odnosno bez poveêanih izdataka, mogu sebi osigurati ta pomagala. Mi slijepi stoga traæimo da se u dru-

15 πtvenim fondovima osiguraju financijska sredstva za sve ono πto slijepima moæe olakπati æivot i pribliæiti ih uvjetima i moguênostima æivljenja drugih graappleana. U razvijenom svijetu slijepi imaju posebno pravo, tj. novëana primanja pod nazivom dodatak na sljepoêu (u NjemaËkoj to zovu Blindgeld). Umnoæavanjem pomagala za slijepe i njihovom dostupnoπêu dæepu slijepih osoba slijepi ostvaruju sve samostalniji i neovisniji æivot i pribliæavaju se drugim graappleanima. Uvjeti πkolovanja u skladu s potrebama slijepih Ipak, osnova æivota, prosperiteta i perspektive jest πkolovanje i osposobljavanje slijepih te njihovo uspjeπno zapoπljavanje. Ranije su se slijepa djeca πkolovala u specijaliziranim ustanovama za πkolovanje i rehabilitaciju slijepih. No, mi smo nastojali, a zakonodavac je to i prihvatio, da se slijepi πkoluju zajedno sa svojim vrπnjacima, u sredini u kojoj su ponikli. To je najprirodniji put za integraciju slijepe osobe u krug svojih vrπnjaka, susjeda, pa kroz to i πire sredine. Integrirano πkolovanje, dakle πkolovanje slijepe djece s ostalom djecom, najbezbolniji je put integracije slijepih u druπtvo. U Rijeci je tako osnovan Centar za slijepu i visokoslabovidnu djecu pri O kurinje, gdje se pod struënim vodstvom tiflopedagoga okupljaju djeca s teπkim oπteêenjem vida i njihovi roditelji, a struëna pomoê tiflopedagoga nuæna je i nastavnicima u onim πkolama gdje su upisani slijepi i visokoslabovidni uëenici. Kod osnivanja Centra za osobe oπteêena vida veliku pomoê pruæio je LijeËniËki zbor, Podruænica Rijeka, koji je svojim sredstvima nabavio dva ureappleaja Aladin koji omoguêavaju, prema potrebi ostatka vida visokoslabovidnog uëenika, uveêanje teksta, odnosno slova do dvadeset pet puta. Time visokoslabovidni uëenici postaju samostalni u Ëitanju, a to znaëi i u uëenju. Ta gesta Zbora lijeënika potakla nas je da sve visokoslabovidne uëenike opskrbimo navedenim pomagalom. Za posve slijepe uëenike problemi πkolovanja su sloæeniji. Meappleutim, suvremena elektronika daje odgovore na ta pitanja. Naπa je Udruga u ovoj godini dobivala odgovarajuêu kompjutorsku opremu koja, uz dodatne ureappleaje, prilagoappleene slijepim osobama, omoguêava da se slijepi neograni- Ëeno sluæe kompjutorskom tehnikom, ukljuëujuêi i prikljuëak na Internet. Taj, nazovimo ga, mini-centar poëeo je djelovati u naπoj Udruzi i veê se potpuno slijepi uëenici obuëavaju u radu s kompjutorom i koriπtenju kompjutora u uëenju. NajveÊi je problem u svemu tome πto je ta oprema izuzetno skupa i nedostupna financijskim moguênostima roditelja slijepih uëenika. Posebno su skupi ureappleaji koji omoguêavaju pristup slijepih kompjutorskoj opremi. Upotreba kompjutora omoguêava slijepim uëenicima πkolovanje do najviπih nivoa obrazovanja, a time se otvara i prostor za nova zanimanja za slijepe. U NjemaËkoj, npr., Udruga slijepih intelektualaca broji blizu Ëetiri tisuêe Ëlanova. ZahvaljujuÊi pomagalima za slijepe, posebno onih kompjutorskih, slijepi rade kao pravnici, suci, programeri i u nizu drugih intelektualnih zanimanja. To mora biti put kojim, uz pomoê druπtva, treba krenuti i naπa Udruga. Zasada jedna studentica i jedna uëenica raspolaæu djelomiëno suvremenom opremom, iako veê i ta zastarijeva. U svim nedaêama siromaπtva, utjeπno je i ohrabrujuêe da je priliv slijepe djece vrlo mali te se na πkolovanju i studiju nalaze samo Ëetiri slijepe osobe. Viskoslabovidnih, kojima su takoappleer potrebna pomagala, danas ima samo devet. Vjerujemo da, u neπto povoljnijim materijalnim prilikama druπtva, neêe biti posebno teπko osigurati uëenicima potrebna pomagala, a visokoslabovidni uëenici veê su zadovoljeni najosnovnijim i najvaænijim. To Êe omoguêiti pojavu novih zanimanja i otvoriti moguênosti zapoπljavanja, kojih u posljednjih deset godina gotovo da i nema jer slijepe osobe ne mogu doêi do zaposlenja i osuappleene su na Ëekanje. U posljednjih desetak godina nizvodno je krenulo i pitanje prava slijepih osoba jer su neka od prava steëenih u proteklom razdoblju izgubljena. Uloga naπe Udruge ostaje u buduênosti nezaobilazna, jer saznanja o onome πto se dogaapplea u svijetu najprije dopiru do nas, a na nama je da vrπimo pritisak na druπtvo koje je pozvano da slijepima pomogne, a posebno na podruëju opskrbe svim potrebnim pomagalima radi uspjeπnog πkolovanja i zapoπljavanja. Dragutin Suden, prof. 15 Samozaπtita u astmi i alergijama - UDRUGA ASMAL Programi edukacije viπestruko korisni Utvrappleivanjem i praêenjem zdravstvenih potreba puëanstva moguêe je prouëavati odreappleene indikatore zdravstvenog stanja cjelokupne populacije, kao i potroπnju u zdravstvenoj djelatnosti. Zbog Ëinjenice da su sredstva za zdravstvenu skrb limitirana, neophodno je utvrditi vodeêe javnozdravstvene probleme koji imaju tendenciju porasta i razvoja, a na osnovi objektivno utvrappleenih zdravstvenih potreba puëanstva, koje treba razlikovati od zdravstvenih zahtjeva. Jedan je od osnovnih zdravstvenih pokazatelja u utilizaciji zdravstvene djelatnosti mortalitet (smrtnost). Mortalitet u skupini bolesti diπnog sustava u porastu je. Te bolesti su i Ëest uzrok smanjivanja funkcionalne sposobnosti, onesposobljenosti i ovisnosti bolesnika o tuappleoj pomoêi, a ujedno i pokazatelj poveêanih zdravstvenih potreba za bolniëkim lijeëenjem. Za uspjeπno zbrinjavanje astme, kao znaëajnog i sve prisutnijeg javnozdravstvenog problema, neophodno je osigurati osnovni preduvjet, a to je dostupnost adekvatnim informacijama o veli- Ëini i zastupljenosti problema. Poznati su provjereni podaci o primjeni preventivnih zdravstvenih mjera radi oëuvanja funkcionalne sposobnosti oboljelih od astme, sa zanemarivim mortalitetnim udjelom u posljednjem desetljeêu u zapadnim razvijenim zemljama. Ta pozitivna iskustva trebamo koristiti prilikom planiranja i programiranja primjene preventivnih zdravstvenih mjera, i to ne samo u okviru

16 zdravstvene djelatnosti, veê i u ostalim djelatnostima, kao πto su socijalna skrb, gospodarstvo, mirovinsko-invalidsko osiguranje i dr., uz aktivno sudjelovanje puëanstva. Cilj je, dakle, ne samo sprijeëiti preranu smrt zbog astme, nego sprjeëavanjem komplikacija bolesti sprijeëiti i pojavu ovisnosti i nemoêi, oëuvanjem funkcionalne sposobnosti bolesnika.»esto je nemoguêe u bolesnika oboljelih od astme odijeliti prevenciju, lijeëenje i rehabilitaciju, a time i zdravstvene mjere primarne, sekundarne i tercijarne prevencije, jer se uz fiziëku dekompenzaciju pojavljuje i psihiëka, i socijalna. Zbog toga je od presudnog znaëenja za doktora obiteljske medicine (ili skupnu privatnu praksu primarne zdravstvene zaπtite) da oblik lijeëenja za oboljelog od astme prilagodi ne samo utvrappleenom zdravstvenom stanju bolesnika, veê i procjeni njegove funkcionalne sposobnosti. Time se ujedno i definira i razlikuje zdravstvena potreba oboljelih od astme od njihovih zdravstvenih zahtjeva za zdravstvenom zaπtitom. SAMOZBRINJAVANJE Samozbrinjavanje predstavlja vaæan segment u lijeëenju astme. UkljuËuje viπe postupaka, kao praêenje stanja bolesti, prepoznavanje pogorπanja te teæine i ozbiljnosti napada, korekciju terapije u dogovorenim okvirima, intervencije u stambenom prostoru, fiziëku aktivnost te postupke fizikalne terapije. Sve te postupke provodi sam bolesnik, ili Ëlanovi njegove obitelji, koje je takoappleer vaæno ukljuëiti. Zato je potrebno prilikom svake kontrole adekvatno educirati bolesnika s astmom, provjeravati njegovo znanje te provoditi dogovorene postupke. Edukacija bolesnika i njegove obitelji od vitalnog je znaëenja i bitno unapreappleuje kvalitetu æivota bolesnika s astmom. Svijet se okrenuo programima edukacije, koristeêi razne oblike organizacije pacijenata sa sliënim zdravstvenim problemima/potrebama. Dokazano je da su: - rezultati lijeëenja bolji, - izostanci iz πkole i s posla manji, - rjeapplee je potrebna hospitalizacija, - potroπnja lijekova je manja, - bolesnici, roditelji i okolina zadovoljniji, - materijalne uπtede znatne. Zaπto se uëlaniti u Udrugu Asmal? - zbog rjeπavanja Vaπih problema pri ostvarivanju zdravstvene zaπtite - Ëlan Udruge ima pravo dobiti naputak ili savjet te pomoê u kontaktima s raznim institucijama, lijeënicima i sl.; - zbog rjeπavanja Vaπih problema pri nabavi opreme, lijekova i sl. - Ëlan Udruge ima pravo dobiti informacije o vrsti, mjestu nabave, cijeni, djelovanju i sl. lijekova, opreme i usluga; - Ëlan Udruge ima pravo ostvarivati popuste pri nabavi oglaπenih usluga i proizvoda; - Ëlan Udruge ima pravo besplatno sudjelovati na svim predavanjima, skupovima i manifestacijama koje Udruga organizira ili sudjeluje u organizaciji; - Ëlan Udruge - pacijent ima pravo na bilo kakve savjete i pomoê koji nisu navedeni, a sluæe poboljπanju zdravlja; - Ëlanovi Udruge - ustanove, ordinacije, ljekarne i sl. imaju pravo ostvarivati sva navedena prava koja sluæe unapreappleenju njihova poslovanja; - Ëlanovi Udruge dobivaju Ëasopis na svoju kuênu adresu, bez posebne naknade. Suradnici Aktivnosti podrazumijevaju sveobuhvatan i interdisciplinarni pristup, πto znaëi da se u rad s Ëlanovima po potrebi ukljuëuje struënjake s raznih podruëja: a) lijeënike (pedijatrija, πkolska medicina, opêa medicina, medicina rada, pulmologija, imunologija i alergologija, dermatologija, fizijatrija, psihijatrija, otorinolaringologija, ginekologija, gerijatrija, stomatologija...), b) farmaceute, c) medicinske sestre, fizioterapeute, d) mikrobiologe, e) nutricioniste, f) proizvoappleaëe lijekova, opreme, hrane, pomoênih ljekovitih sredstava Kako radimo»asopis Asmal Besplatan je informativno edukativni Ëasopis, u distribuciji poπtom, u ljekarnama i zdravstvenim ustanovama u cijeloj Hrvatskoj. Internet-stranica Donosi osnovne informacije o Udruzi, s pregledom tekstova Ëasopisa, s namjerom uspostavljanja Internet-savjetovaliπta. Predavanje i radionice Djelatnost je Udruge i organizacija i sudjelovanje na predavanjima, kongresima i skupovima lijeënika, farmaceuta i pacijenata. Predavanja ili radionice odræavaju se jednom do dva puta mjeseëno, a sudjelovanje na kongresima i skupovima prilagoappleava se financijskim moguênostima. Iz dosadaπnjih aktivnosti vidljiv je zamjetan interes pacijenata, ali i struënih djelatnika za ovakvu vrstu aktivnosti. Unazad tri godine, koliko traje djelatnost, Asmal postaje sve prepoznatljivi te se, uz izradu pravilnih programa koji Êe biti implementirani u postojeêu djelatnost, moæe oëekivati joπ veêe omasovljavanje Ëlanstva, utjecaj na kvalitetu i kvantitetu zdravstvenih usluga, a prvenstveno na prosvijeêenost pacijenata oboljelih od astme i alergija. Marijan GjukiÊ, dr. med.

17 SAVJETOVALI NI RAD U SLUÆBI KOLSKE MEDICINE PROBLEMI ADOLESCENATA ZAHTIJEVAJU POZORNOST Rad na zdravstvenoj zaπtiti πkolske djece i mladeæi u danaπnjim uvjetima bitno se razlikuje od nekadaπnjeg. Promjene u radu nastale su zbog pojave novih zdravstvenih problema u toj populacijskoj skupini. Danas se, za razliku od ranije, javlja velik broj neurotiënih manifestacija vezanih za πkolsku i adolescentnu dob, kao i razliëiti oblici poremeêenog ponaπanja. U prvi plan su, dakle, izbili problemi odrastanja, spolno prenosive bolesti i bolesti ovisnosti. Pojava takvih poremeêaja izazvala je promjenu u organizaciji zdravstvene zaπtite uëenika i mladeæi. Pokazalo se da je takvim poremeêajima potrebno posvetiti posebnu pozornost, koja se moæe najbolje pruæiti putem savjetovaliπnog rada. Savjetovaliπni rad odvija se u vremenu izdvojenom za savjetovaliπte u svrhu pomoêi i rjeπavanja temeljnih problema s kojima se susreêu djeca, adolescenti, njihovi roditelji, staratelji i uëitelji kao πto su: prilagodba na πkolu, πkolski neuspjeh, poremeêaji ponaπanja, problemi razvoja i sazrijevanja, kroniëni poremeêaji zdravlja, planiranje obitelji, zloporaba psihoaktivnih droga i drugi oblici ovisnosti, koji se rjeπavaju uz usku suradnju s Centrom za prevenciju bolesti ovisnosti. Savjetovaliπte vodi lijeënik - specijalist πkolske medicine (zaposlenik Zavoda za javno zdravstvo), u ambulanti u kojoj obavlja i druge preventivne aktivnosti. Po potrebi, u radu savjetovaliπta sudjeluju i drugi profili struënjaka: neuropsihijatar za djeëju i adolescentnu dob, πkolski psiholog, pedagog, socijalni radnik. U savjetovaliπte se uëenici i njihovi roditelji mogu javiti sami ili se pozivaju, ovisno o problemu. Smetnje ponaπanja NajËeπÊi su razlozi posjeta Savjetovaliπtu poremeêaji ponaπanja i razliëite neurotiëne reakcije u razdoblju odrastanja, Ëije su bitne karakteristike neusklaappleenost bioloπke, psiholoπke i socijalne integracije. U tom razdoblju odigrava se i zavrπna faza separacije (odvajanja) od roditelja i individualizacija liënosti u zrelu, slobodnu i neovisnu osobu. Osnovni su zadaci koje adolescent na putu odrastanja treba ispuniti: prihvaêanje vlastitog tijela, formiranje seksualnog identiteta, emancipacija od obitelji, osobna identifikacija i afirmacija. Kompleksni i vrlo sloæeni zadaci koje adolescencija stavlja pred mladu liënost izazivaju brojne konflikte u osobi mladog Ëovjeka te izmeappleu adolescenta i njegove obiteljske i πire socijalne sredine. PoremeÊaji ponaπanja izraz su sukoba adolescenta i njegovih emocionalnih potreba s okolinom. Kroz pubertet i adolescenciju, stanja takozvane poviπene emocionalne napetosti jednostavne su razvojne smetnje, koje obiëno prolaze bez posljedica ako okolina na njih reagira prikladno. Meappleutim, ako okolina postavlja prevelike zahtjeve, na koje adolescent ne moæe odgovoriti, ili mu ne pruæa dovoljno podrπke i topline za njegove napore prilagoappleavanja, adolescent gubi osjeêaj sigurnosti, razvija osjeêaj straha, nepovjerenja i nesigurnosti i zbog svega navedenog prelazi u obranu koja moæe izmijeniti njegovo ponaπanje u tom smjeru da ulazi u stalne sukobe s 17 okolinom, tj. u poremeêaj ponaπanja. Pritom se pokazuju razliëiti oblici psihiëkih smetnji, koji se kreêu od apatije, depresivnih reakcija, povlaëenja u sebe i pokuπaja suicida do posve suprotnog, otkaëenog ponaπanja, koje se manifestira zanimanjem za πtoπta osim za πkolu, neuëenjem i neracionalnim troπenjem vremena, πto rezultira postizanjem nezadovoljavajuêih rezultata, naroëito u prvom razredu srednje πkole. kolski neuspjeh Mnoge uëenike neuspjeh u πkoli iznenadi, uznemire se, postanu napeti, ne mogu se koncentrirati i viπe razmiπljaju o svom neuspjehu nego πto uëe. Sami donose zakljuëke da s njihovom memorijom neπto nije u redu, da se ne mogu koncentrirati i da moæda i nisu za πkolu. ObiËno pokuπavaju neπto sami uëiniti, odvajaju Ëak i viπe vremena za uëenje, ali to najëeπêe ne donosi æeljene rezultate, gube motivaciju za dalji rad i prestaju teæiti postavljenim ciljevima. kolski neuspjeh obiëno je prvi znak koji Êe uznemiriti i njihove roditelje i potaknuti ih da se ozbiljnije pozabave svojom djecom. Tijekom savjetovaliπnog rada, nuæno je roditeljima objasniti da je odrastanje zapravo obostran proces te da u jednom razdoblju æivota svoje djece i oni moraju napustiti poziciju roditelja te postati odrasli. Pravovremenim dolaskom u savjetovaliπte spreëava se produbljivanje psihiëkih poremeêaja, a uz psihoterapijski postupak rjeπava se emocionalni konflikt i psihiëki poremeêaj. Zahtjevi πkole i konkurentna sredina dovode mlade u nesklad s njihovim mo-

18 guênostima. Dolazi do πkolskog neuspjeha i nezadovoljstva, a to moæe pridonijeti pokuπaju uëenika da se dokaæu, ali na neodgovarajuêi naëin. Takvi uëenici stvaraju o sebi nepovoljnu sliku, ponekad postanu i agresivni, skloni druπtveno neprihvatljivim oblicima ponaπanja, kao naëinu dokazivanja osobnosti. Adolescentna kriza Na poëetku adolescentnog doba krizu uzrokuju promjene u tjelesnom izgledu i buappleenje snaænih seksualnih impulsa, πto traæi od mladih da naappleu odgovarajuêu ravnoteæu izmeappleu ograniëavanja i izraæavanja nagonskih teænji. Dio je te krize i potreba mladih da obezvrijede roditelje, kako bi se od njih osamostalili. U adolescentnoj krizi uoëavaju se potiπtenost i nekontrolirana razdraganost, dramatiziranje situacije, teatralnost u gestama, tjeskobnost, prolazno odavanje alkoholu, drogi, asocijalno ponaπanje, zapuπtanje πkolskih obveza, pa i pokuπaji samoubojstva. U radu s adolescentima najteæe je odrediti izmeappleu normalnog i patoloπkog. VeÊina autora smatra da se adolescentna kriza moæe smatrati normalnim razvojnim fenomenom, da adolescencija bez normativne krize nije adolescencija jer su mnoge krize ne samo normalne, nego i nuæne u tom razdoblju. Drugi pak smatraju da se, u povoljnim uvjetima i uz povoljan stav odraslih koji okruæuju adolescenta, prijelaz u zrelost moæe odviti glatko i nekomplicirano... U savjetovaliπte dolaze preteæno πkolska djeca i mladeæ s lakπim psihiëkim poremeêajima. Ponekad je kod takvih uëenika dovoljan samo prvi razgovor u savjetovaliπtu, koji ostaje i jedini, pa da se uëenik smiri i shvati πto se s njim dogodilo: zadovoljan je πto je nekom povjerio svoje tegobe i probleme, paæljivo je sasluπan i dobio je odgovor na neka svoja pitanja, kao i osjeêaj sigurnosti da se ubuduêe moæe obratiti za pomoê i savjet ako mu zatreba. Neuroze NajËeπÊe su psihiëke smetnje u tom razdoblju neuroze, koje u tom razvojnom dobu pokazuju neke osobitosti i prevenciju pojedinih sindroma. One su Ëesto centrirane oko vitalnih organa, glave, srca ili funkcije disanja. Neuroze imaju uzrok u emocionalnom sukobu s okolinom, ali je taj sukob potisnut duboko u podsvijest. Ne postoji svijest o emocionalnom doæivljaju, veê do izraæaja dolazi njegov utjecaj na funkciju odreappleenih organa. U πkolske djece neurotske reakcije javljaju se u obliku: - glavobolje, trbobolje, tikova, mucanja, proljeva, povraêanja, histeriënih napadaja, grickanja noktiju, noênog mokrenja, straha. Mnogi poremeêaji ponaπanja traju relativno kratko. Oni Ëesto znaëe samo prolaznu nesigurnost, ispitivanje granica dopuπtenog. Kod svih sluëajeva treba uzeti u obzir i razvojne bioloπko-psihiëke faktore te psihodinamske konflikte i razliëite socijalne uvjete. 18 Reproduktivno zdravlje SljedeÊi je po vaænosti problem psihoseksualne afirmacije srednjoπkolaca, podjednako zanimljiv za oba spola. Vrlo je Ëesta pojava inhibiranosti u kontaktima s osobama suprotnog spola, koja se kompenzira na razliëite naëine. Nepoznata sredina, odlazak iz roditeljskog doma, osjeêaj usamljenosti i praznine te æelja za njeænoπêu navede adolescentice na traganje za uzbudljivim situacijama i sklapanjem novih poznanstava. S druge strane, veêina ih tada prvi put stupa u seksualne odnose, πto Ëesto, zbog nedovoljnog znanja i iskustva, zavrπava neæeljenom trudnoêom. Za adolescentnu dob karakteristiëno je riziëno spolno ponaπanje. Relativna fiziëka i spolna zrelost, ali emocionalna nestabilnost i nezrelost, uz nestalnost spolnih veza u adolescentnoj dobi, vode riziënom spolnom ponaπanju: ranom stupanju u spolne odnose, mijenjanju partnera, sluëajnim i povrπnim spolnim kontaktima, a bez koriπtenja zaπtite pri spolnim odnosima. RiziËno spolno ponaπanje adolescenata, rana spolna aktivnost i veêi broj spolnih partnera, bez primjene zaπtite pri spolnim odnosima, poveêavaju rizik obolijevanja od spolno prenosivih bolesti i infekcija genitalnog trakta te njihovih posljedica. Zbog toga velik broj uëenika dolazi u Savjetovaliπte radi savjeta o kontracepciji i spolno prenosivim bolestima. Zlouporaba sredstava ovisnosti Tijekom savjetovaliπnog rada u vezi s primarnom prevencijom zloporabe sredstava ovisnosti, pokuπavamo kontinuiranim radom s uëenicima i njihovim roditeljima raditi na: - razvijanju pozitivne slike o sebi, - uëenju vjeπtina donoπenja odluka i rjeπavanja problema, - uëenju o osjeêajima i njihovom izraæavanju, - formiranju ispravnog stava prema sredstvima ovisnosti i upoznavanju sa πtetnim utjecajima i posljedicama. Problem zlostavljanja djece i mladeæi Djeca osnovnoπkolskog uzrasta koju zlostavljaju vlastiti roditelji nisu rijetka pojava iako se o tome joπ uvijek malo govori i traæi pomoê. Djeca su zlostavljana na razliëite na- Ëine: od tjelesnog kaænjavanja (koje je neπto rjeapplee) do odgojne zapuπtenosti (koja je najëeπêa). Roditelji Ëesto kaænjavaju djecu raznim zabranama, kao πto su: zabrana druæenja s prijateljima i vrπnjacima, uskra- Êivanje dæeparca, zabrana odlaska u kino, gledanja televizijskih emisija, postavljanje visokih zahtjeva u pogledu ocjena i πkolskog uspjeha. Zlostavljana djeca teπko se koncentriraju na satu, pozornost im je kratkotrajna, ako uopêe postoji, bezvoljna su, apatiëna i deprimirana. Uspjeh i ocjene su im slabe. Sklona su sukobima, svaappleama i agresiji. Za takvu djecu i roditelje nuæan je kontinuirani savjetovaliπni tretman i pomoê struënjaka razliëitih specijalnosti. NE ZABORAVIMO: Svako dijete ima potrebu za njeænoπêu, ljubavi i sigurnosti. Djeci je potrebno da znaju i osjete da su voljena, da u obitelji imaju podrπku i da o svojim problemima mogu otvoreno razgovarati s roditeljima, bez straha da Êe biti ismijani, povrijeappleeni i poniæeni. Prim. mr. sc. Jagoda Dabo, dr. med. Anton Barbir, dr. med.

19 PREVENCIJA PU ENJA PU ENJE JE SKUPA NAVIKA Prevencija puπenja nije nimalo lak ni jednostavan posao. To priznaje i Svjetska zdravstvena organizacija, koja je aktivno ukljuëena u proces prevencije, ali nije zadovoljna rezultatima. Komitet eksperata Svjetske zdravstvene organizacije izdao je i godine izvjeπtaj o πtetnom utjecaju puπenja na zdravlje. Zadatak Svjetske zdravstvene organizacije nije bio samo pregled najvaænije evidencije o πtetnom utjecaju duhana na zdravlje, nego, joπ vaænije, uvid u kontrolu puπenja u svijetu, te razrada strateπkih smjernica kao: restriktivne mjere, odgojne informacije i drugi koraci, koji bi pomogli nastojanju odgovornih vlada da sprijeëe πirenje puπaëke navike u svojim zemljama. Kontrola puπaëke aktivnosti je sloæena, jer sadræi politiëke i ekonomske probleme. Prvo uvoappleenje zakonskih mjera Porast broja puπaëa biljeæi se sve do πezdesetih godina naπeg stoljeêa. Nakon Ëuvenog Terryjeva izvjeπêa 1964., u Americi poëinje organizirana borba protiv puπenja. Samo je u Americi prestalo puπiti lijeënika, a Svjetska zdravstvena organizacija preporuëila je zemljama Ëlanicama uvoappleenje zakonskih i drugih mjera za suzbijanje puπenja. Suzbijanje kao i ograniëavanje i potpuno napuπtanje puπenja, zbog njegovih πtetnih posljedica za zdravlje, uvjetovani su stavom i prosvjeêenoπêu stanovniπtva, samih puπaëa i svih druπtvenih Ëinitelja, koji svojim utjecajem mogu u velikoj mjeri podræati i takva nastojanja. NajveÊi dio odgovornosti pada na obitelj, na prosvjetne i zdravstvene djelatnike. Obitelj ima najvaæniju ulogu u razvoju i oblikovanju glediπta prema pojavi puπenja. Djeca roditelja puπaëa puπe viπe nego djeca roditelja nepuπaëa i roditelja bivπih puπaëa. Ispitivanja pokazuju da je odnos puπaëa, naroëito strastvenih, najveêi u obitelji u kojima su oba roditelja redovni puπaëi, a najmanji u kojima nijedan roditelj ne puπi. Djeca su vrlo ugroæena pojavom i djelovanjem duhanskog dima, a da ipak o tome niti πto znaju, niti πto sama mogu uëiniti za svoju zaπtitu. Drugo vaæno mjesto u Ëovjekovu æivotu, odmah poslije obitelji, zauzima πkola. Ulaskom u πkolski kolektiv dijete prvi puta stupa u πiru, organiziranu socijalnu sredinu. Svojom priroappleenom radoznaloπêu i æeljom da prihvaêa nova znanja i iskustva, osobni primjer nastavnika i puπaëa moæe biti negativan uzor, na sliëan naëin kao i u obitelji. 19 Od Ëetiri nastavnika tri puπe U epidemioloπkom istraæivanju o raπirenosti puπenja meappleu graappleanima Rijeke dobiven je podatak da od 4 nastavnika 3 puπe. U πkoli, kao i u obitelji, vaæan faktor je identifikacija, te na to mora misliti roditelj i nastavnik. Od πkole se traæi i viπe jer uëenik treba nauëiti o πtetnosti puπenja, i putem zdravstvenog prosvje- Êivanja prihvaêeno znanje primijeniti u æivotu. Veliku ulogu u prevenciji puπenja meappleu mladima ima zdravstvena sluæba. Ona treba svugdje biti prisutna, a pogotovo u radu djeëjeg i πkolskog doktora za kojeg je dijete emotivno vezano i u kojeg ima veliko povjerenje. Zato su u mnogim zemljama zdravstveni djelatnici prestali puπiti. Zdravstveni djelatnici predstavljaju simbol zdravstvenog autoriteta pa na taj naëin utjeëu na individualne i zajedniëke osobine i ponaπanje svojih pacijenata. U naπoj zemlji inzistira se na zakonskim propisima koji trebaju utjecati na smanjenje puπenja. Pri tome se gubi iz vida Ëinjenica da propisi imaju svoju granicu vezanu uz interese druπtva koje ono ima u prihodima od proizvodnje i prodaje duhana. Proizvodnja duhana u nas je znaëajna poljoprivredna i industrijska djelatnost, a u domaêem i vanjsko-trgovinskom prometu duhan je znaëajna stavka. Prema tome, granica do koje se moæe iêi zakonom nije dovoljna da rijeπi problem. Sramota je biti puπaë Danas je u razvijenim zemljama svijeta vodeêi motiv za odvikavanje od puπenja druπtvena klima nepuπenja, tako da je sramota biti puπaë. NepuπaËi imaju prednost pri zapoπljavanju, plaêaju manje premije za osiguranje za zdravstvenu zaπtitu i svakim se danom smanjuje broj mjesta na kojima je moguêe puπiti. PoËetak puπenja jedan je od vaænih pokazatelja koji ukazuju kada treba zapoëeti s preventivnim aktivnostima (grafikon - poëetak puπenja kod graappleana, srednjoπkolske omladine i studenata u Rijeci). PoËeci puπenja kod razliëitih ispitanika u Rijeci Izvor: JonjiÊ A. Zaπto puπiti i piti?

20 tetan utjecaj puπenja na zdravlje Ëovjeka ima za posljedicu smanjenje nacionalnog dohotka. Na drugoj strani, proizvodnja duhana i njegov izvoz doprinose poveêanju nacionalnog prihoda, ali to se obiëno deπava na raëun zdravlja, a u nekim zemljama i na raëun proizvodnje prehrambenih proizvoda. Prema objavljenim podacima Ujedinjenih naroda, u razvijenim zemljama sadnja duhana rijetko je korisna, obzirom na dugi rok uzgajanja, πto moæe voditi do vrlo negativnih posljedica za proizvodnju hrane. RaËuna se da se 4,5 milijuna hektara obradivog zemljiπta u svijetu koristi za sadnju duhana. Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, sve zemlje Ëlanice trebale bi zapoëeti akciju, koja bi kao minimum trebala sadræavati: 1. ispravno obavjeπêivanje javnosti; 2. aktivno smanjenje puπaëke navike; 3. proizvoappleaëima duhana pomoêi pri zamjeni uzgajanja duhana drugim poljoprivrednim kulturama, da ne bi trpjeli ekonomske gubitke; 4. zabranu reklamiranja duhana i duhanskih preraappleevina; 5. upozorenje o opasnosti puπenja na pakovanjima cigareta; 6. preporuka roditeljima, prosvjetnim i zdravstvenim radnicima da ne puπe; 7. zabranu puπenja na radnim mjestima. Naπa zemlja neke je od ovih preporuka veê usvojila. Tako je, na primjer, zabranjeno reklamiranje duhana i njegovih preraappleevina. Moæe se oëekivati da Êe u skoroj buduênosti biti poduzete i daljnje mjere, osobito da se zdravstveno osoblje i zdravstvene sluæbe u cjelini viπe uklju- Ëe u borbu protiv puπenja. POVELJA PROTIV DUHANA»isti zrak, osloboappleen dima cigarete, osnovna je komponenta u pravu na zdrav i Ëist okoliπ. Svako dijete i adolescent ima pravo biti zaπtiêen od svih propagiranja duhana i steêi svu potrebnu poduku i drugu pomoê kako bi mogli odoljeti koriπtenju duhana u bilo kojem obliku. Svaki graappleanin ima pravo na zrak bez dima od puπenja u zatvorenim javnim mjestima i sredstvima prijevoza. Svaki radnik ima pravo udisati Ëisti zrak na radnom mjestu. Svaki puπaë ima pravo dobiti potporu u odvikavanju od puπenja. Svaki graappleanin ima pravo biti obavijeπten o velikom riziku od puπenja duhana. Anton Barbir, dr. med. RAD OTVORENOG KRUGA I USTANOVE ASK Rjeπavanje problema razvojem kreativnosti Adolescencija je period u æivotu kada se pojedinac nalazi na prekretnici izmeappleu djeëjeg i odraslog doba. Mnogi mladi ljudi upravo u tom periodu doæivljavaju gomilu psihiëkih problema. NameÊe se potreba da postanu odrasle osobe, a ne znaju kako. Uπkoli se ne uëi kako se postaje odrastao. Prvi modeli od kojih usvajamo ponaπanje odrasle osobe naπi su roditelji. Vrlo se Ëesto dogaapplea da su ti prvi i najznaëajniji modeli odsutni ili ni sami nisu odrasli u pravom smislu te rijeëi. Odsutnost ili neadekvatnost modela vodi do potpune zbrke u glavi adolescenta. On postaje svjestan da njegovo ponaπanje i naëin komunikacije ne zadovoljavaju ni njega ni njegovu okolinu, a ne moæe dokuëiti drugi naëin. Drugi na- Ëin podrazumijeva komunikaciju iz pozicije odraslog, πto ukljuëuje odgovornost, slobodu i poπtovanje. RazliËiti oblici adolescentne krize Adolescentska kriza ne pogaapplea samo neke. Ona zahvaêa veêinu mladih ljudi, samo se oni s njom suoëavaju na razliëite naëine. Druπtvo, naæalost, zamjeêuje samo one adolescente koji zloporabom opojnih sredstava i ostalim riziënim ponaπanjima prijeappleu u sferu druπtvenog problema. Tada se poduzimaju akcije usmjerene na istrebljenje nepoæeljnih ponaπanja. Ne nudi se alternativa, a velika veêina dobrih adolescenata, koji trpe svoje probleme, ne bude uopêe zahvaêena nikakvim programima. 20 RazgovarajuÊi o svojim æivotnim iskustvima u Otvorenom krugu, shvatili smo da svi adolescenti imaju sliëne probleme, samo ih rjeπavaju na razliëite naëine. UoËeni su problemi: potisnute emocije, nemoguênost ekspresije intelektualnih, kreativnih i emocionalnih potencijala, strah od odrastanja, nemoguênost ostvarivanja kvalitetnih odnosa, sukobi s roditeljima i ostalim autoritetima, potreba da nas se poπtuje i uvaæava kao odrasle Ëlanove zajednice, da se poπtuju naπe potrebe i uvaæavaju naπe ideje. Tako razgovarajuêi, stvorili smo grupu koju su Ëinili studenti psiholo-

21 gije, psiholozi, bivπi ovisnici, mladi umjetnici, mladi koji æele i mogu pomoêi te oni kojima je pomoê potrebna. Naπa tjedna okupljanja nazvali smo otvoreni razgovori. To je bilo mjesto gdje se svatko mogao izraziti kako god æeli i kada god æeli, bez opasnosti od osude okoline. OsvjeπtavajuÊi potisnute emocije i potrebe, polako smo otkrivali da svatko od nas ima neizmjerne potencijale koje, umjesto da ih potiskujemo raznoraznim ponaπanjima i sredstvima, treba jednostavno osloboditi i poëeti koristiti za sebe. UËili smo kako svoje emocije od neprijatelja pretvoriti u svoje saveznike, prestati ih potiskivati, veê ih pretvoriti u akciju i usmjeriti u stvaranje. VeÊ je svatko od nas neπto i stvarao, ali meappleu zidovima svojih soba. Sada smo to odluëili pokazati, najprije jedni drugima, a kasnije i javnosti. Iz iskustva rada u grupi proizaπle su sljedeêe pretpostavke Otvorenog kruga: 1. narkomanija se pogreπno svodi na pojam individualne ili druπtvene bolesti te se stoga policija i psihijatrijske ustanove javljaju kao iskljuëivi borci protiv te bolesti, 2. metode borbe koja slijedi iz takvog opredjeljenja ili su nedostatne, ili potpuno pogreπne, 3. adolescenti koji probleme rjeπavaju zloporabom droga ili nekim drugim neadekvatnim naëinom, nemaju povjerenja u institucije koje se postavljaju u poziciju Ëuvara druπtva, pa se za pomoê obraêaju uglavnom kad im ponestane droge, oëekujuêi nadomjestak (metadon), 4. adolescenti imaju izrazitu potrebu da razgovaraju o svojim problemima, 5. narkomanija je jedan od druπtveno neprihvatljivih naëina rjeπavanja problema adolescenata, 6. stvarni problemi adolescenata povezani su, uz poremeêene obrasce komuniciranja unutar obitelji, prvenstveno s roditeljima, 7. ti se obrasci komuniciranja prenose i izvan obitelji te Ëesto stvaraju velike poteπkoêe, 8. isti obrasci pokazuju se i unutar grupe te su zajedniëki veêini adolescenata, bez obzira na to pribjegavaju li drogi ili ne, 9. pogreπni se oblici komuniciranja mogu korigirati, a novi nauëiti u grupi koja komunicira na neposredan i otvoren naëin. Ciljevi Otvorenog kruga: - ponuditi πto je moguêe viπe alternativa postojeêim neadekvatnim oblicima komuniciranja i ponaπanja, - pomoêi adolescentima da se πto bolje snaappleu pri preuzimanju obrazaca komuniciranja odraslih, - potaknuti kreativan izraz i izraæavanje kroz razliëita podruëja kulture i umjetnosti, - pruæiti potpunu slobodu izraza i otvoriti vrata za realizaciju potencijala, - osigurati uvjete za stvaranje progresivnih i alternativnih programa. Aktivnosti Otvorenog kruga: - individualno i grupno savjetovanje, deæurni telefon, tematske radionice, tribine, javne akcije, likovna, glazbena, knjiæevna, scenska radionica i 21 suradnja s drugim organizacijama mladih. Brojne aktivnosti Palacha Otvoreni krug je punih πest godina (do useljenja u Klub Palach, 1998.) djelovao bez vlastitog prostora i s minimalnim financijskim sredstvima. Za aktivnosti su koriπtene javne povrπine i ustanove, klubovi, kafiêi, posuappleene prostorije i stanovi volontera. Na ideji i iskustvu Otvorenog kruga izrastao je danaπnji Multimedijalni centar Palach, koji je jedna od najznaëajnijih nezavisnih kulturnih institucija u Republici Hrvatskoj, a rad na podruëju glazbe, galerijske djelatnosti, kinoteke i internet-centra poznat je i izvan naπih granica. Centar ugoπêuje svjetski poznate umjetnike i stalno zapoπljava desetak mladih ljudi te okuplja mnoπtvo volontera. Iz psiholoπke djelatnosti Otvorenog kruga izrasla je prva neprofitna ustanova za savjetovanje i komunikaciju ASK, koja se bavi unapreappleenjem komunikacije kroz individualni i grupni rad te organizacijom radionica usmjerenih razvoju osobnih potencijala. Ideju otvorene i neposredne komunikacije πirit Êemo meappleu srednjoπkolcima Primorsko-goranske æupanije, programom pod nazivom Moj æivot po mom izboru, putem kojeg Êemo educirati srednjoπkolce zainteresirane za pomaganje svojim vrπnjacima s adolescentskim problemima, kako bismo odgovornost za rjeπavanje adolescentske krize πto viπe prepustili samim adolescentima. Iskustvo Otvorenog kruga pokazuje da mladi imaju kapacitet za rjeπavanje svojih problema i, kada im se ponude alternative, oni aktivnim djelovanjem u druπtvu s vremenom uviappleaju uzroke svojih problema, preuzimaju odgovornost za njihovo rjeπavanje te poboljπavaju kvalitetu svog æivota, a time i kvalitetu æivota cijele zajednice. Tanja StaniÊ, prof.

22 Izostanci - izbor uëenika Ja sam odgovoran za ono πto Ëinim Prilikom upisa u æeljenu srednju πkolu naπi uëenici uglavnom su vrlo motivirani. Ali kada krenu u izabranu πkolu, poëinju sve viπe izostajati. Iz godine u godinu, πkolske obveze, kojih nema malo, izbjegavaju se; roditelji ponekad olako shvaêaju opravdanje izostanaka. Rezultat su takvog ponaπanja slabiji uspjeh uëenika i odgojne mjere. Potaknute tim Ëinjenicama, pokrenule smo zajedniëki projekt πkolske godine 1999./2000. U projektu sudjeluju tri zagrebaëke srednje πkole, pod vodstvom pedagoginja: Elektrostrojarska obrtniëka πkola - Ljubica GreguriÊ, Upravna i birotehniëka πkola - Suzana Hitrec i ÆeljezniËka tehniëka πkola - Karmen BlaæinoviÊ. Viπe izostanaka u viπim razredima Kontinuiranim praêenjem izostanaka uëenika naπih πkola uoëen je porast izostajanja prelaskom u viπe razrede. UËenici zavrπnih razreda izostaju najviπe. U naπe tri πkole, po uëeniëkoj populaciji razliëite, ukupan broj sati izostanaka na kraju πkolske godine 1999./2000. bio je 80 sati po uëeniku. ProsjeËno je svaki uëenik izostao viπe od dva tjedna tijekom nastavne godine. U Elektrostrojarskoj obrtniëkoj πkoli takva situacija rezultirala je na kraju nastavne godine padom razreda kod 150 uëenika. ZajedniËkim projektom æeljele smo dati svoj prilog rjeπavanju spomenutog modela ponaπanja naπih uëenika i roditelja, a ujedno posvetiti viπe paænje izostajanju s nastave, sa svrhom aktualiziranja i priznavanja problema, a potom upozoriti na hitnu potrebu zajedniëkog djelovanja πkole, obitelji i okruæenja na prevenciji izostajanja. Vaæno je istaknuti odgojnu ulogu πkole, a ponajviπe razrednika i paralelno pokuπati utjecati na presudnu vaænost i primarnost obiteljskog odgoja i utjecaja obitelji kao osnovne druπtvene cjeline iz koje u naπe πkolske sredine stiæe dijete - naπ uëenik. Prema starijoj, a i novijoj struënoj literaturi, razlozi neprilagoappleenog i neprihvatljivog ponaπanja adolescenata u vezi s izostajanjem s nastave nisu se bitno mijenjali. Razlozi su izostajanja, prema raznim autorima: razliëitost odgojnih utjecaja, socioekonomski status obitelji, niski obrazovni nivo roditelja, zdravstveno stanje uëenika, nekvalitetni odnosi u obitelji, pomanjkanje ili loπa komunikacija unutar obitelji, nepostojanje motivacije za πkolovanje, pomanjkanje odgovornosti roditelja i uëenika, niski stupanj kvalitete odgojno-obrazovnog rada u πkolama (zastarjele metode, sredstva), niski stupanj individualizacije nastave i preveliki razredni odjeli. Smatramo da bi dodatna i intenzivnija edukacija profesora i roditelja bila neophodna. Prema Williamu Glasseru, trebamo se privatno i profesionalno opredijeliti za æivot i rad onakav kakav æelimo, koji se temelji na bliskim odnosima koji su svim ljudima neophodni. Ako prihvatimo da su bliski, iskreni, profesionalni, empatiëni odnosi preduvjet uspjeπnog æivota, time i πkolovanja, moramo hitno uëiniti neπto πto Êe promijeniti naπe odnose iz nezadovoljavajuêih u zadovoljavajuêe, posebno ako æelimo izbjeêi neprilagoappleeno ponaπanje uëenika. ZaËarani krug izostanka i kazne Nas prvenstveno zanimaju odnosi roditelj - dijete (uëenik), razrednik - uëenik, predmetni profesor - uëenik, roditelj - profesor, razrednik - predmetni profesor. Glasser navodi: Najbolja stvar koju roditelji mogu uëiniti za svoju djecu jest da vole jedan drugoga. Taj citat mogao bi se primijeniti i na nas koji radimo s djecom. Moæda je on put koji Êe πkolsku klimu uëiniti kvalitetnijom, uljudnijom, poæeljnijom i prihvaêenijom. Potrebno je pruæati viπe paænje uëenicima, primjerice, prijateljski ih pozdraviti, ponekad i potapπati, dati im zadatke kojima su dorasli, pomoêi im da ih dobro realiziraju, a potom ih i pohvaliti za ono πto su uëinili. Takav pristup vjerojatno bi djelovao na smanjenje izostanaka, odnosno izbjegavanja nastave. U tom sluëaju uëenici bi stvarali zadovoljavajuêe odnose s uëiteljima koji pokazuju ljubav i strpljenje, a koji su moæda jedini pouzdani izvor ljubavi koji imaju (Glasser, Teorija izbora). Time prekidamo negativan proces kaænjavanja od strane roditelja i πkole zbog izbjegavanja nastave. Kada su uëenici kaænjeni i sve manje voljeni, i u obitelji, i u 22 πkoli, nastavljaju s daljim izbjegavanjem πkole. U naπim srednjim πkolama uvelike je prisutna prisila pohaappleanja πkole zbog nedostatka unutarnje motivacije. Uz to, smanjena je moguênost individualnog pristupa zbog objektivnih razloga, a to su: broj uëenika u razredima, opπiran i zahtjevan program i premalo struënih suradnika. Glasser je miπljenja da bi uëenici voljeli uëiti i ne bi izbjegavali πkolu kada bismo sadaπnji πkolski sustav promijenili u sustav prema naëelima teorije izbora. Potrebna je promjena KOLANJA (uëenja za ocjenu i svjedodæbu) u obrazovanje, odnosno uëenje za æivot, bez prisile i kaænjavanja, razvijen prijateljski odnos i kvalitetnija komunikacija u obitelji i πkoli. Danas uëitelji i roditelji Ëesto prihvaêaju stanje poremeêaja u ponaπanju, a uëenici ujedno odabiru ponaπanje neprisustvovanja na nastavi. Kada nastavnici nauëe dovoljno teorije izbora da je mogu primjenjivati s ljudima s kojima æele biti bliski u svom vlastitom æivotu i kad vide da u tom uspijevaju, bit Êe spremniji nego dosad to isto iskuπati i u uëionici. A bit Êe i mnogo sretniji na oba mjesta kad to uëine (Glasser - Teorija izbora). Istraæivanje Cilj naπeg istraæivanja bio je utvrditi povezanost izmeappleu izostanaka s nastave i uspjeha, odnosno utvrditi da li se uëenici planski koriste izostancima u svrhu postignuêa boljeg uspjeha. Pod pojmom izostanak s nastave podrazumijevale smo neprisustvovanje uëenika na nastavi, bez obzira na opravdanost i dozvolu roditelja ili razrednika. Zadaci istraæivanja bili su: ustanoviti koji su najëeπêi razlozi za izostanak s nastave, utvrditi naëin provoappleenja vremena tijekom izostanaka, utvrditi s kojih predmeta uëenici najëeπêe izostaju, utvrditi da li roditelji toleriraju ili potiëu izostanke, utvrditi naëin ili kriterij opravdanja izostanaka od strane roditelja, saznati da li uëenici lako dolaze do lijeëniëke ispriënice, saznati da li su uëenici skloni raznim prevarama da bi doπli do ispriëni-

23 ce, ispitati stav uëenika i roditelja o vezi izmeappleu izostanaka i uspjeha, prikupiti prijedloge uëenika i roditelja za spreëavanje izostanaka, utvrditi razliku u rezultatima meappleu πkolama i meappleu spolovima i pokuπati utjecati na smanjenje izostanaka uëenika s nastave. Osnovni instrumenti istraæivanja bili su upitnik za uëenike i upitnik za roditelje. Saznanja o broju svojih sati izostanaka vrlo su visoka, i kod uëenika, i kod njihovih roditelja. U naπim πkolama 32% uëenika ima status putnika. Kako bismo saznali razlog izostanaka uëenika, ponuappleeno je pitanje s navedenim moguêim razlozima izostanaka te sloboda da dopiπu svoj razlog. Za najëeπêi uzrok izostanaka uëenici su naveli bolest (54%) i zastoj u prometu (47%). Zbog nepripremljenosti za provjeru znanja izostaje 21% uëenika, dok zbog dosade nastavu izbjegava 14,6% uëenika. Izostaje se i zbog kolegijalnosti s prijateljima (8,6%) i zbog sastanka s mladiêem ili djevojkom (8,6%). Samo 3% uëenika izostaje zato jer misli da je markiranje in i 2,7% uëenika zato jer misle da Êe im se u πkoli tolerantno opravdati izostanak. Kako se provodi vrijeme kad se izostaje s nastave? Jedan dio uëenika (37%) izjasnio se da nikad ne izostaje neopravdano. UËenici koji izostaju vrlo Ëesto vrijeme provode u kafiêima u blizini πkole (26%). Ovisno o trenutnom raspoloæenju za naëin provoappleenja vremena odluëuje se 16% uëenika. Neki se vrate kuêi (10%), ako tamo nisu roditelji. UËenici idu prijateljici ili prijatelju koji nema nastavu (8,6%) ili πeêu gradom, razgledavaju izloge ili hodaju bez cilja (10%), a 4% uëenika zabavlja se igrajuêi biljar i fliper.»esto se Ëuje: Uh, ta matematika. Jao, lektira i hrvatski. Joπ i ti strani jezici! Koji su predmeti s kojih uëenici u strukovnim πkolama najviπe izostaju? Moæda ne bismo oëekivali takve rezultate, ali pokazalo se da su to predmeti struke. UËenici izostaju iz tih predmeta (22,2%) koji ih, uz struënu praksu, najviπe pripremaju za buduêe zanimanje. Na rang-listi izbjegavanja nastave slijede matematika s 8,9%, strani jezik 8,8%, hrvatski 8,1% i TZK 8,1%. U dogovoru s roditeljima, 71% uëenika izostaje planski, da bi izbjeglo loπiju ocjenu. Na isto pitanje upuêeno roditeljima, samo 34% roditelja odgovara da je koristilo takvu metodu dogovorenog izbjegavanja nastave. Razrednik sve provjerava Funkcija razrednika vrlo je sloæena, odgovorna i zahtjevna. Razrednik odgaja i vodi brigu o svakom uëeniku, odnosno odjeljenju u cjelini. SljedeÊim pitanjem ispitali smo miπljenje uëenika o odnosu njihovog razrednika prema opravdavanju izostanaka. UËenici izjavljuju da se njihovi razrednici strogo pridræavaju propisa πkole (42,6%) prilikom opravdavanja, a 31% uëenika razrednika doæivljava kao sumnji- Ëavu osobu koja sve provjerava. Individualni pristup svakom uëeniku kod svog razrednika primijetilo je 20% uëenika, dok 8,2% uëenika izjavljuje da razrednici opravdavaju prema svom trenutnom raspoloæenju. Mali broj uëenika (2%) misli da njihovi razrednici opravdavaju sve, bez kriterija. Roditelji izjavljuju da na informacije kod razrednika dolaze redovito (38%) ili povremeno (48,6%). Ima i onih koji dolaze samo na poziv (9,6%), i onih koji uopêe ne dolaze na informacije (2,8%). Za opravdavanje izostanaka veêina uëenika donosi lijeëniëku ispriënicu. Da li se do ispriënica dolazi lako? Oko polovine uëenika (46%) smatra da se moæe lako do- Êi do takve ispriënice, dok 21% uëenika ima suprotno miπljenje i iskustva. VeÊina roditelja (68,5%) barem Êe jednom pomo- Êi svojem djetetu ako ih ono zamoli da posreduje pri nabavi lijeëniëke ispriënice. Da li se uopêe s izostancima neπto gubi ili dobiva? Da li uëenici koji ne izostaju, odnosno izostaju vrlo malo, postiæu bolje rezultate? Da li postoji bilo kakva veza izmeappleu izostanaka i postignutog uspjeha? Kakav stav o tome imaju πkole, to je poznato. A πto misle uëenici i roditelji? Miπljenja su kod uëenika podijeljena, tako da 40% uëenika misli da uëenici koji malo izostaju postiæu bolje rezultate, dok 33,5% uëenika ne misli da postoji takva povezanost izmeappleu izostanaka i uspjeha. Roditelji su priliëno sigurni (86%) da uëenici koji manje izostaju postiæu bolji uspjeh. Odgovornost za velik broj izostanaka roditelji naπih uëenika pripisuju okruæju (46,4%), obitelji (44,8%) i naposlijetku πkoli (10%). Kako sprijeëiti izostanke Na kraju smo upitali kako bi se mogli sprijeëiti, odnosno smanjiti izostanci. I uëenici, i roditelji na prvo mjesto stavljaju potrebu za kvalitetnijim odnosom profesor - uëenik, i to 58,4% uëenika i 45% roditelja uoëava taj problem. UËenici (31%) bi æeljeli viπe izbornih, a manje obveznih sadræaja. Roditelji (40%) svjesni su da svojim ËeπÊim dolaskom u πkolu mogu sprijeëiti velik broj sati izostanaka njihove djece. Zanimljivo je da samo 18% njihove 23 djece misli da bi takva metoda mogla imati uspjeha. Za stroæe pedagoπke mjere, kao sredstvo spreëavanja izostanaka, odluëilo se 12,6% uëenika i 15,9% roditelja. Treba napomenuti da smo, bez obzira na razliëitost naπe tri πkole (po vrsti zanimanja, trajanju obrazovanja, populaciji uëenika i roditelja, spolnoj strukturi uëenika, broju uëenika, odnosno veliëini i lokaciji πkole), doπle do pribliæno istih rezultata, odnosno nema bitne razlike u odgovorima uëenika i roditelja u naπim πkolama. Ono πto je karakteristiëno moæemo staviti pod zajedniëki nazivnik, a to je da kod velikog broja naπih uëenika nije dovoljno razvijen osjeêaj odgovornosti u izvrπavanju osnovne obveze koju πkola postavlja pred njih, a to je redovito pohaappleanje nastave. UËestalo svoju odgovornost uspjeπno prebacuju na svoje roditelje, koji to i prihvaêaju. Predlaæemo struënim suradnicima i razrednicima te ostalim profesorima edukaciju o teoriji izbora, a potom pruæanje profesionalne pomoêi roditeljima u obliku πkole djelotvornijeg roditeljstva. Poæeljno je okupljati roditelje u male skupine, na radionice u kojima Êe se praktiëno educirati u vezi s pristupom svojoj djeci, radi poboljπavanja odnosa u okviru obitelji. Time bi se prisila i kaænjavanje djece zamijenili razvijanjem veêe odgovornosti prema sebi i svojem æivotu, πto bi vodilo uspjeπnijem zadovoljavanju πkolskih obveza. Æivimo u svijetu u kojem se izrazito cijeni osobni kontakt s drugim ljudima. I mi koji radimo na edukaciji mladih, uz pretpostavku da je kvaliteta uspostavljenog kontakta preduvjet djelotvornog ponaπanja naπih uëenika, u obliku djelovanja, miπljenja i osjeêanja, trebamo biti prijateljski raspoloæeni prema uëenicima, ljubazni, odluëni, entuzijasti, iskreni, Ëvrsti, spremni za humor, dopuπtati smijeh u naπim uëionicama, dopuπtati ili nametnuti posljedice ponaπanja i biti etiëni. Ljudska biêa bitno su odgovorna za svoje ponaπanje - ona sama biraju svoje ponaπanje, stoga uëimo svoje uëenike odgovornosti, kako bi prihvatili misao: Ja sam odgovoran za ono πto Ëinim. Ljubica GreguriÊ, prof. Suzana Hitrec, prof. Karmen BlaæinoviÊ, prof.

24 TO RE I BOLESNIKU OD RAKA? Bolesnika Êu πtititi od svega πto bi mu moglo πkoditi ili nanijeti nepravdu. To je dio iz Hipokratove prisege πto je polaæe svaki lijeënik prije nego primi u ruke diplomu doktora sveukupne medicine. Taj dio prisege treba biti pred oëima lijeënika svaki put kad se pita πto treba reêi bolesniku kome je postavljena dijagnoza rak - da li mu kazati punu istinu ili ne. No, zbog velikih individualnih razlika u reakcijama ljudi na saznanje o istini, trebali bismo, ako æelimo govoriti o pravu na istinu o vlastitu stanju, istodobno govoriti i o pravu na zaπtitu od istine o vlastitu stanju. Polazno stanoviπte mora biti da se bolesniku nikad ne smije oduzeti nada, ali da se istodobno mora poduzeti sve da se postigne puna bolesnikova suradnja pri lijeëenju. Svrha upoznavanja bolesnika s istinom ili neistinom o dijagnozi treba biti aktivacija bolesnika u procesu lijeëenja, poticanje za aktivaciju bolesnika radi πto djelotvornijeg lijeëenja. Pri odluci lijeënika vaæniji je efekt lijeëenja nego poznavanje istine ili neistine. Izbor u toj dilemi mora biti u funkciji najveêe koristi za bolesnika. Cijela ili djelomiëna istina U svakom pojedinaënom sluëaju treba odluëiti πto reêi bolesniku - kada, koliko i kako reêi. Tko treba reêi? Najbolje je da to bude lijeënik koji je u najprisnijem kontaktu s bolesnikom, koji ga najbolje poznaje, koji ima dobro uhodan kontakt s njime, stekavπi time njegovo povjerenje, lijeënik koji ulijeva bolesniku povjerenje da Êe za njega biti uëinjeno sve πto medicina za nj moæe uëiniti. Kada reêi istinitu dijagnozu, odreappleuje u pravilu bolesnik, upornim i obrazloæenim traæenjem da mu se kaæe istina, ili ako daje na znanje da mu je istina veê poznata. Koliko reêi bolesniku? To opet ovisi o zahtjevima koje postavlja sam bolesnik: reêi mu toliko koliko u danom trenutku moæe prihvatiti. Kako mu priopêiti? To ovisi o obiljeæjima bolesnika, individualno prilagoappleeno odreappleenom bolesniku, tj. njegovoj inteligenciji, razini obrazovanja, emocionalnom stanju u kome se nalazi, o potrebi da zna cijelu ili samo djelomiënu istinu o svom stanju. LijeËnik treba poznavati pacijenta Za lijeënika je bitna moguênost predviappleanja reakcije bolesnika na istinitu informaciju o njegovu stanju, tj. hoêe li poznavanje istine potaknuti bolesnika da se bori za svoje zdravlje ili Êe u njega izazvati upravo suprotno. Ti razliëiti stavovi bolesnika prema poznavanju dijagnoze nisu toliko uvjetovani stupnjem njihove inteligencije ili obrazovanja, veê osobinama njihove liënosti i dotadaπnjim æivotnim iskustvom. Za sve to najvaæniji je preduvjet da lijeënik dobro poznaje bolesnika. On Êe najbolje znati da li istinu iznijeti ili je zatajiti. Ima bolesnika koji Êe poruku o raku prihvatiti realno i bez potresa: koji su se znali uspjeπno prilagoappleavati æivotnim udarcima; koji su se uspjeπno prilagoappleavali na rad i na ljude; koji su u Ëvrstom braku u kome se mogu osloniti na partnera; koji nisu rjeπavanje æivotnih problema prebacivali na druge. Meappleutim, veêina se ljudi nalazi negdje izmeappleu tih dviju krajnosti, izmeappleu odluënosti i neodluënosti. Procjenu o tome kakve su osobine odreappleenog bolesnika donosi lijeënik koji, prvo, dobro poznaje bolesnika, i koji, drugo, po priopêenju istine ima dovoljno humanosti i vremena da iscrpno razgovara s bolesnikom i omoguêi mu da postavi sva pitanja koja ga muëe. Obitelji potpuna istina Ako lijeënik procijeni da je bolesnik liënost kojoj Êe spoznaja istine o bolesti pomoêi da osnaæi terapeutske napore, on Êe s njim otvoreno razgovarati. Ako bolesnik nije takva liënost, bit Êe opravdano zatajiti mu istinu jer bi duπevne patnje mogle biti prevelike. ObiËno je dosta kazati da se radi o tumoru, jer tome tako i 24 jest, i da taj tumor zahtijeva operativni zahvat koji moæe biti opseæan; ili da su prvo potrebni kemoterapija ili radioterapija. Ako bolesnik odbija operaciju, treba mu na neki naëin reêi punu istinu kako bi ga se uvjerilo u uspjeπnost pravovremene operacije. Pri sumnji da bi se bolest mogla i poslije uëinjene operacije ponoviti, bolje je izbjegavati tu istinu da se bolesniku ne uskrati nada koje, uostalom, moæe i biti. Odgovornog Ëlana obitelji valja potpuno i otvoreno informirati sliëno naëelima lijeënika u takvom sluëaju. Ako on bolesniku odmah otvoreno kaæe Ti imaπ rak, moæe ga toliko zaplaπiti da Êe ugroziti suradnju i pristanak da sudjeluje u uspjeπnom lijeëenju. S istinom se izlazi postepeno, malim koracima, na paæljiv naëin, uz suradnju s lijeënikom. O ispravnom i odgovornom pristupu lijeënika i obitelji ovisi da li Êe se pojaëati ili smanjiti strah izljeëivih bolesnika, da li Êe se oteæati ili olakπati æivot bolesniku u zavrπnom stadiju bolesti. Treba razgovarati i o samoj sumnji na rak; to je korisno za brzo pristupanje potrebnim pretragama i za pravovremenu dijagnozu. Za dobrobit bolesnika presudna je uspjeπnost suradnje trokuta bolesnik - lijeënik - obitelj! Za dobrobit /joπ/ zdravog Ëovjeka vaæna je poduka o raku, joπ od πkolske dobi, kako bi poznavanje ranih znakova raka pridonijelo ranoj dijagnozi, a rana dijagnoza raka jednaka je izljeëenju. Uz takvo pozitivno znanje ne postavlja se dilema reêi ili ne reêi istinu. Uz to, poduka o zdravom naëinu æivota moæe sprijeëiti obolijevanje od raka. Imamo li na umu dobrobit bolesnika, nastojat Êemo u svakom pojedinaënom sluëaju omoguêiti mu ili pravo na istinu o vlastitu stanju ili pravo na zaπtitu od saznavanja istine koju ne moæe ili ne æeli podnijeti. Uz to, moramo stvoriti uvjete za pravo na znanje o sprjeëavanju i ranoj dijagnozi raka, stalnom podukom o raku. Prim. dr. Ivica RuæiËka, dr. med.

25 TRANSPLANTACIJA BUBREGA Metoda izbora kod potpunog zatajenja rada bubrega Dvadeseto stoljeêe ostat Êe zabiljeæeno u povijesti medicine po poëetku uspjeπnog presaappleivanja organa u svrhu lijeëenja. VeÊ je pred Prvi svjetski rat bio poznat znatan dio kirurπke tehnike transplantacije bubrega, ali se nije moglo nastaviti jer nije bilo moguêe obuzdati imuni odgovor organizma domaêina na presaappleeni organ. Nakon viπe bezuspjeπnih pokuπaja presaappleivanja bubrega od æivog i umrlog Ëovjeka, doma- Êih æivotinja i Ëovjekolikih majmuna, prve uspjeπne transplantacije bubrega izvrπene su u Bostonu: od jednojajëanog blizanca, od obiënog blizanca i od umrle osobe. Od tih poëetaka u transplantacijsku praksu ugraappleeno je mnogo znanstvenih saznanja, tako da je od eksperimentalne metode lijeëenja prerasla u metodu izbora u lijeëenju bolesnika s definitivnim zatajenjem bubrega. Prednost transplantacije Bolesnici sa zatajenjem bubrega mogu se odræavati na æivotu i dijalizom, ali je transplantacija, po postignutoj kvaliteti æivota (medicinska, profesionalna i socijalna rehabilitacija) i ekonomiënosti (od druge godine - treêina troπkova u odnosu na dijalizu), superiornija metoda. RijeËka je medicina imala pionirsku ulogu u uvoappleenju metoda nadomjesnog lijeëenja konaënog zatajenja bubrega. Ujesen krenuo je program redovite hemodijalize, a 30. sijeënja navrπava se 30 godina od prve transplantacije bubrega u Rijeci i Hrvatskoj, koja je izvrπena pod vodstvom prof. dr. Vinka FranËiπkoviÊa. U tom je razdoblju u KBC Rijeka izvrπeno 695 transplantacija bubrega, 339 od æivog davatelja i 356 od umrle osobe. Uz transplantaciju organa moguê je nastavak æivota u situacijama koje su ranije zavrπavale smrêu bolesnika. Pored toga, transplantacija je kvalitativno nova metoda lijeëenja, koja ne ovisi samo o lijeëniku i bolesniku, nego i o treêoj osobi, koja Êe dati organ. Zbog te Ëinjenice rezultati transplantacije u nekoj zemlji ovise o stvorenim uvjetima za njezin razvoj. Zatajenje vitalnih organa, poput srca, pluêa ili jetre, joπ je mnogo veêi problem nego zatajenje bubrega jer nema metode lijeëenja za dugotrajnu zamjenu njihove funkcije, poput dijalize u sluëaju zatajenja funkcije bubrega. Zbog toga samo transplantacija novog organa moæe zamijeniti stari vlastiti organ Ëija se funkcija gasi. Prve transplantacije bubrega u svijetu i u nas poëele su koriπtenjem organa od zdravih Ëlanova obitelji. U danaπnje je vrijeme æivi davatelj ostao prevladavajuêi izvor bubrega za presaappleivanje samo u zemljama u razvoju. U tim zemljama obitelji imaju viπe djece i nije problem naêi æivog srodnog davatelja. Meappleutim, i u tim zemljama sazrijeva svijest, pogotovo bogatijima, da bi trebalo viπe koristiti umrlu osobu kao izvor organa za presaappleivanje. U razvijenim zemljama, posebno u Zapadnoj Europi, veêina se bubrega dobiva od umrle osobe. Tome je najviπe pridonio razvoj metoda za oëuvanje vitalnosti organa, πto je omoguêilo boravak bubre- 25 ga izvan organizma sati i njihovu razmjenu izmeappleu centara. Iako su rezultati preæivljavanja pri koriπtenju bubrega od umrle osobe neπto loπiji, rado se zadovoljavamo tom Ëinjenicom i nastojimo πto manje koristiti æivog davatelja, ËuvajuÊi ga od minimalnog rizika kojem se izvrgava dajuêi bubreg. Nije svaki bubreg odgovarajuêi Prije transplantacije bubrega potrebno je zadovoljiti neke uvjete kako bi postupak bio uspjeπan. Postoje pravila u odabiru davatelja i primatelja bubrega. Naπ organizam prepoznaje samo vlastita tkiva i organe kao svoje i protiv njih ne pokreêe mehanizam imunog odgovora. Za sada je moguêe presaappleivanje tkiva i organa drugog organizma, ali iste vrste. Uz presaappleivanje, potrebno je da bolesnik Ëitavo vrijeme dok ima presaappleeni organ uzima lijekove za kontrolu imunog odgovora, kako ne bi doπlo do tzv. odbacivanja, tj. uniπtenja presaappleenog organa. U presaappleivanju bubrega postiæu se bolji rezultati ako se presadi organ sliëniji domaêinu. Ta se sliënost sastoji u srodnosti po nasljednim faktorima, koje nasljeappleujemo od naπih roditelja. U praksi se u tu svrhu odreappleuje πest antigena sustava tkivne srodnosti. Kod izbora æivog davatelja traæi se najsrodniji Ëlan u obitelji bolesnika. U transplantaciji od umrle osobe odrede se antigeni tkivne srodnosti davatelja i prema njima onda traæe najsliëniji primatelji meappleu bolesnicima na listi Ëekanja za transplantaciju. BuduÊi da bubreg ima i antigene krvne grupe tog Ëovjeka, neophodno je u izboru davatelja i primatelja najprije zadovoljiti snoπljivost krvnih grupa davatelja i primatelja, sliëno kao pri davanju transfu-

26 lesnom temperaturom i tipiënim znakovima lokalne upale, s poveêanim i bolnim limfnim Ëvorovima te crvenom i toplom koæom iznad zahvaêenog podru- Ëja. U pravilu se limfni Ëvorovi smanjuju uz antibiotsku terapiju. Ako antibiotska terapija nije uëinkovita (bilo da lijek nije propisan u punoj dozi i trajanju ili da je uzroënik bolesti neosjetljiv na propisani antibiotik), moæe doêi do gnojenja poveêanog Ëvora. Tada je potrebno dijete uputiti kirurgu, da se gnoj odstrani rezom na koæi i stavljanjem drena kroz nekoliko dana. KroniËna upala ili kroniëni limfadenitis vratnih limfnih Ëvorova najëeπêe prati recidivne angine i rinosinusitise, naprimjer u djece koja su u vrtiêu izloæena Ëestim infekcijama, a susreêu se i u djece s alergijskim promjenama na sluznici gornjih diπnih putova. U danaπnje je vrijeme relativno Ëesta kroniëna upala pazuπnih limfnih Ëvorova nakon vakcinacije BCG-om. Limfni Ëvorovi u lijevoj pazuπnoj jami oteknu tijekom 6 do 8 tjedana nakon cijepljenja, a tijekom sljedeêa 3 do 4 mjeseca oteklina se najëeπêe postepeno spontano smanjuje. U manjem postotku sluëajeva limfni Ëvor kolikvira, sraste s okolnom koæom i nelijeëen stvori fistulu kroz koju moæe curiti gnoj viπe tjedana i na kraju zaraste s veêom brazgotinom. Pravilo je da se BCG-cjepivo ubrizga na granici gornje i srednje treêine lijeve nadlaktice jer se iz tog podruëja limfa drenira u pazuπnu jamu. Ako se BCG-cjepivo ubrizga u gornju treêinu nadlaktice, upala Êe nastati u limfnim Ëvorovima iznad lijeve kljuëne kosti, πto moæe ostaviti ruæan kozmetiëki defekt. Sve upalne promjene u limfnim Ëvorovima koje se razviju nakon cijepljenja BCG-vakcinom zovu se beseæitis. Djeca s kolikviranim Ëvorom u pravilu se upuêuju kirurgu, na vaappleenje cijelog promijenjenog Ëvora ili ËiπÊenje sadræaja Ëvora. U djece se viapplea i regionalni limfadezije krvi. Nepoπtivanje tih pravila dovelo bi do brzog gubitka organa. Prije transplantacije mora se ispitati i postojanje antitijela u krvi bolesnika na antigene davatelja. Ako ta antitijela postoje u znatnoj koncentraciji, ne smijemo presaditi organ tom bolesniku zbog opasnosti praktiëki momentalnog gubitka bubrega. Ta se antitijela najëeπêe razvijaju u krvi bolesnika nakon primljenih transfuzija krvi. To je vaæno imati na pameti i izbjegavati davanje transfuzije krvi kadgod je to moguêe. Transplantacija je postala ærtva svog razvoja. Zbog dobrih rezultata preæivljavanja, velik je interes bolesnika za tu vrstu lijeëenja. Zbog toga u veêini zemalja postoji velik raskorak izmeappleu potreba, brojnih bolesnika na listi Ëekanja, i broja izvrπenih transplantacija. Nestaπica bubrega i drugih organa glavni je ograniëavajuêi faktor u razvoju transplantacije. Ispitivanja potencijalnih davatelja meappleu umrlim osobama pokazala su da bi se sve potrebe za organima za transplantaciju zadovoljile dobrim koriπtenjem tog izvora organa. Meappleutim, zbog nedovoljnog otkrivanja potencijalnih davatelja, propusta u organizaciji, nedovoljne edukacije medicinskog kadra i laika, kao i zbog objektivnih medicinskih i drugih razloga, gubi se veêi dio potencijalnih davatelja. Od svojih skromnih poëetaka, transplantacija bubrega prerasla je u rutinsku metodu izbora u lijeëenju bolesnika s konaënim zatajenjem bubrega. Uspjesi u transplantaciji bubrega potakli su presaappleivanje i ostalih organa. Rezultati preæivljavanja bolesnika i presaappleenih bubrega danas su vrlo dobri. Nakon godine dana, na æivotu su praktiëki svi bolesnici, a viπe od 90% njih ima funkcionirajuêi bubreg. S tim, meappleutim, ne moæemo biti zadovoljni zbog malog broja izvrπenih transplantacija bubrega. Uspjeh bi bio potpuniji kad bi mnogo veêi broj bolesnika osjetio pogodnosti transplantacije bubrega. O problemu davalaπtva i moguênostima poveêanja broja transplantacija bubrega u jednom od iduêih brojeva lista. Prof. dr. sc. Petar OrliÊ, dr. med. LIMFADENOPATIJA U DJECE Kvræice u vratu PoveÊanje limfnih Ëvorova ili limfadenopatija u djece Ëest je razlog zabrinutosti roditelja i povod da se obrate lijeëniku. VeÊina limfnih Ëvorova u novoroappleenog djeteta ne moæe se napipati. S rastom i izloæenoπêu djeteta razliëitim okoliπnim antigenima poveêava se volumen limfatiënog tkiva, tako da su limfni Ëvorovi u podru- Ëju vrata, pazuha i prepona vrlo Ëesto prisutni u djeëjoj dobi. U djeteta se oni smatraju urednim nalazom ako su promjera do 1 cm za vratne i pazuπne Ëvorove te do 1,5 cm za preponske Ëvorove. Stoga je roditeljima koji su napipali sitne kuglice na vratu, pazuhu ili preponi djeteta potrebno objasniti da je taj nalaz u granicama normale za dob djeteta i da je rezultat primjerene reakcije limfatiënog tkiva na antigene (viruse, bakterije) iz okoline s kojima se dijete tijekom rasta susreêe. Uzroci poveêanja limfnog Ëvora PoveÊanje limfnog Ëvora rezultat je dijeljenja stanica samog Ëvora, ili proraπtanja stanicama izvana - najëeπêe upalnim stanicama, ili, iznimno rijetko, metastatskim zloêudnim stanicama. Limfadenopatija moæe biti lokalizirana, kada je poveêan jedan limfni Ëvor, odnosno skupina susjednih limfnih Ëvorova, ili generalizirana, kada su poveêane dvije skupine limfnih Ëvorova koje nisu susjedne. Znatno je najëeπêi razlog poveêanja limfnog Ëvora ili skupine limfnih Ëvorova reaktivna akutna ili kroniëna upala u podruëju koje oni dreniraju. Akutna upala limfnog Ëvora ili akutni limfadenitis u djece najëeπêi je u podruëju vrata: duæ vratnih miπiêa, ispod donje Ëeljusti, iza uha ili na zatiljku, a nastaje u vezi s akutnim infekcijama u podruëju glave. TipiËno je, naprimjer, poveêanje limfnih Ëvorova na vratu koje prati gnojnu anginu. Upale uha, sinusa, sluznice usne πupljine, zubiju, kao i razliëiti ubodi ili infekcije u vlasiπtu takoappleer uzrokuju akutno poveêanje limfnih Ëvorova u podru- Ëju glave i vrata. Bakterijski limfadenitis obiljeæen je najëeπêe poviπenom tje- 26

27 nitis koji prati bolest od maëje ogrebotine (engl. cat scratch disease), a uzrokuje ju bakterija iz skupine bartonela.»vorovi su u tipiënim sluëajevima priliëno veliki, lagano bolni, uz otok i crvenilo okolne koæe. U oko polovine bolesnika Ëvorovi se gnojno promijene. Oteklini Ëvorova prethodi (1-3 tjedna) mali granulom na koæi, koji nastaje na mjestu ma- Ëje ogrebotine ili, puno rjeapplee, uboda buhe koja potjeëe od maëke. Osim u rijetkim sluëajevima praêenim opêim znakovima bolesti, antimikrobna terapija nije potrebna jer limfni Ëvorovi zacijele spontano za 2 do 4 mjeseca. Pri poveêanju preponskih limfnih Ëvorova treba potraæiti razliëite ogrebotine, kraste i ranice na potkoljenicama i stopalima, koje su u djece vrlo Ëeste i koje mogu biti ulazno mjesto mikroorganizama πto uzrokuje regionalni limfadenitis. DjeËje zarazne bolesti Pri sistemnim infekcijama nalazimo poveêanje limfnih Ëvorova u svim podruëjima koja su dostupna pregledu. Treba, meappleutim, naglasiti da limfadenitis pri sistemnim infekcijama ne mora biti podjednako izraæen u svim regijama, pa upadljivo poveêanje limfnih Ëvorova u nekom podruëju ne znaëi da se radi iskljuëivo o lokalnom zbivanju i zahtijeva detaljan kliniëki pregled. Tako je za rubeolu karakteristiëno poveêanje limfnih Ëvorova iza uπki i na zatiljku, iako moæe postojati i generalizirani limfadenitis, uz tipiëan osip i lagano poveêanu slezenu. Limfni Ëvorovi obiëno su u poëetku lagano osjetljivi na dodir. PoveÊanje limfnih Ëvorova moæe trajati nekoliko tjedana. U djece s ospicama i vodenim kozicama takoappleer se Ëesto nalazi blago generalizirano poveêanje limfnih Ëvorova. U svih bolesnika s infekcioznom mononukleozom prisutno je poveêanje limfnih Ëvorova, osobito na vratu. Limfni Ëvorovi razliëito su veliki, od veliëine zrna graha do izrazito velikih, dosta tvrdi i osjetljivi na pritisak. Postepeno se smanjuju, tijekom nekoliko dana ili tjedana, ovisno o teæini bolesti. Bolest se dijagnosticira na osnovi kliniëke slike i laboratorijskih nalaza. KliniËki tijek bolesti vrlo je razliëit. Mlaapplea djeca obiëno imaju blagu, kratkotrajnu bolest, koja se oëituje samo kao upala ædrijela, s lagano poviπenom temperaturom. Starija djeca i adolescenti ËeπÊe imaju teæu bolest produæenog trajanja. Bolest moæe poëeti naglo ili postepeno, s poviπenom temperaturom, glavoboljom, malaksaloπêu, grloboljom i poveêanjem limfnih Ëvorova. Temperatura moæe biti od sasvim blago poviπene do 40 C, prosjeëno traje tjedan dana, a u teæim sluëajevima i nekoliko tjedana. Grlobolja je upadljiv simptom koji se javlja na poëetku bolesti i obiëno traje oko tjedan dana. Tonzile su pove- Êane, zacrvenjene, Ëesto prekrivene naslagama. Slezena je poveêana u oko polovine bolesnika, jetra neπto rjeapplee. U manjeg broja bolesnika javlja se osip razliëitog izgleda. U djece koja dobiju antibiotik ampicilin pojava osipa je redovita. Terapija infekciozne mononukleoze simptomatska je. Antibiotici ne djeluju na tijek bolesti. Izolacija djeteta nije potrebna. PreporuËuju se samo opêe higijenske mjere jer nisu poznate druge djelotvorne mjere u spreëavanju infekcije. MaËka u lancu zaraze Djeca koja su u bliskom kontaktu s maëkama mogu se zaraziti i parazitom toksoplazmom. MaËka izluëuje toksoplazmu u obliku cista stolicom, a Ëovjek se inficira ingestijom putem zagaappleenih ruku. Limfadenitis je najëeπêi kliniëki oblik bolesti. Moæe biti zahvaêen samo jedan limfni Ëvor ili ËeπÊe nastaje generalizirani limfadenitis. Limfni Ëvorovi obiëno nisu jako poveêani, Ëvrsti su i lagano bolni na opip. OpÊe stanje nije bitnije poremeêeno - dijete moæe imati lagano poviπenu temperaturu, glavobolju, klonulost, osip, neodreappleene boli u miπiêima. Simptomi mogu trajati oko 10 dana ili duæe. PoveÊani limfni Ëvorovi 27 mogu se naêi tjednima ili mjesecima. Dijagnoza se postavlja na temelju kliniëke slike, epidemioloπkog podatka o kontaktu s maëkom i specifiënih pretraga krvi. KonaËni ishod bolesti uvijek je povoljan. Potrebno je provesti antimikrobno lijeëenje (sulfonamidi) kroz 4 tjedna. Prevencija bolesti sastoji se u podizanju opêeg higijenskog standarda i u izbjegavanju kontakta sa æivotinjama, osobito s maëkama. Od rjeappleih bolesti koje prati poveêanje limfnih Ëvorova, treba spomenuti druge virusne infekcije (citomegalovirus, HIV), preosjetljivost na lijekove, bolesti vezivnog tkiva (reumatoidni artritis, lupus eritematosus), metaboliëke bolesti i, vrlo rijetko, druga stanja. Diferencijalna dijagnoza lokaliziranog i generaliziranog poveêanja limfnih Ëvorova ukljuëuje i zloêudne bolesti. BuduÊi da su malignomi u djece vrlo rijetki, mala je vjerojatnost da opaæeno poveêanje limfnih Ëvorova treba pripisati tumorskom rastu. Ipak, dijete s poveêanim limfnim Ëvorom koji ne reagira na antibiotsku terapiju treba uputiti pedijatruhematologu na detaljnu obradu. Subspecijalist Êe pri postavljanju indikacija za punkciju i mikroskopsku analizu limfnog Ëvora uzeti u obzir prethodne podatke, veliëinu Ëvora i dob djeteta. Ako je Ëvor malo poveêan, a dijete nemirno, punkcija neêe uspjeti. U svim vrlo nejasnim ili sumnjivim sluëajevima potrebno je uëiniti biopsiju Ëvora. U tom sluëaju pedijatar-hematolog u konzultaciji s kirurgom selekcionira Ëvor za biopsiju. Odabrani Ëvor treba odstraniti u cjelini, a ne u dijelovima, te ga poslati patologu na detaljnu analizu. Podrobno uzimanje podataka od roditelja i savjestan pregled djeteta s limfadenopatijom neophodan su putokaz za traæenje moguêih lokalnih ili sistemnih uzroka poveêanja limfnih Ëvorova. Sasvim je normalno u djece napipati sitne Ëvorove u podruëju vrata, pazuha i prepona. Razlog patoloπkog poveêanja limfnog Ëvora u djeëjoj dobi najëeπêe je regionalni limfadenitis zbog lokalne upale u podruëju koje dreniraju. Dr. sc. Jelena RoganoviÊ, dr. med.

28 Poboljπanje zdravlja tjelesnom aktivnoπêu ZDRAVLJE U TENISICAMA Prava je prijetnja zdravlju gotovo veêine stanovnika cijeloga svijeta, pa tako i u nas, naglo smanjenje tjelesne aktivnosti u svakodnevnom æivotu, poznato pod imenom hipokinezija. 28 Hipokinezija se oëituje u premalom tjelesnom naporu, prepuπtanju voænji prometnim sredstvima, gledanju TV-a i videa, sjedenju u izuzetno ugodnim stolicama, foteljama te, u posljednje vrijeme u pretraæivanju, igranju, obavljanju svakodnevnih poslova putem Interneta. Danas je normalno kupovati hranu, knjige, namjeπtaj i ostalo putem Interneta. Time se sustavno slabi lokomotorni, kardiovaskularni, imunoloπki, endokrini sustav i metabolizam. Ta nova neravnoteæa (nepoznata ljudima prije pola stoljeêa) slabi organizam. S druge strane, pojavljuje se nepotrebno preobilno unoπenje hrane koje pomaæe pretilosti. Institut nacionalnog opêeg zdravlja u Finskoj (1999.) prati koliko Finci vjeæbaju u slobodno vrijeme. Vjeæbanje se stalno poveêava od sredine 1970-ih do kraja 1990-ih, kad je oko 60% odraslog stanovniπtva prijavilo da vjeæba barem dva puta tjedno, do slabog znojenja, barem pola sata svaki put. U isto vrijeme, hodanje i voænja biciklom smanjeni su za jedan sat. U SAD-u se danas postavljaju sjediπta veêih dimenzija za predebele i pretile osobe u sredstvima javnog prijevoza, na javnim mjestima poput sportskih i umjetniëkih dvorana. Procjene sadaπnjih razina tjelesne aktivnosti u zemljama EU sugeriraju da je veêina odraslih fiziëki aktivna manje od 3 sata tjedno po podacima Europske komisije iz godine. U Portugalu se viπe od 80% ljudi bavi tjelesnom aktivnoπêu manje od 30 minuta dnevno. Neπto niæi postoci odnose se na stanovnike skandinavskih zemalja. Europska mreæa za unapreappleenje tjelesne aktivnosti radi poboljπanja zdravlja razradila je upute strategije za nacionalnu promidæbu hodanja i voænje bicikla kao naëina prijevoza (Oja & Vuori 2000). Dokument je nastavak Europske povelje o prijevozu, okoliπu i zdravlju (Svjetska zdravstvena organizacija, 1999.) koju je usvojila Euro Svjetska zdravstvena organizacija i Europska komisija. Polaziπte je uputa strategije izjava u Povelji da, na osnovi znanstvenih dokaza (Vuori & Oja 1999), tjelesno aktivan prijevoz poput hodanja i voænje biciklom povoljno djeluje na zdravlje smanjenjem πtetnih uëinaka motoriziranog prijevoza, a koriπtenjem uëinaka poveêane tjelesne aktivnosti. Danaπnja praksa hodanja i voænje biciklom pokazuje opadanje, iako su izvrsni za svakodnevno ulaganje u osobno zdravlje. O tome koliko se u Europskoj zajednici dræi do unapreappleenja zdravlja govori i podatak o postojanju sedam mreæa za unapreappleenje zdravlja Europske komisije. Jedna je Europska mreæa za unapreappleenje tjelesne aktivnosti radi poboljπanja zdravlja. Ona je izradila smjernice namijenjene pomoêi lijeënicima u stvaranju uspjeπnih programa. Smjernice su napravljene opseænom analizom Ëetiri glavna nacionalna programa: Nizozemska na potezu (Nizozemska), Idite skakati ( vicarska), U dobroj formi za æivot (Finska), Aktivni za æivot (Engleska). O korisnosti raznolikog tjelesnog vjeæbanja i aktivnosti struënjaci su napisali mnogobrojne Ëlanke i knjige. Dokaz su o korisnosti izvorni znanstveni radovi koji potvrappleuju kako se tjelesna aktivnost smatra naëinom æivota koji unapreappleuje zdravlje. AmeriËko Ministarstvo zdravlja (i Human Services 1996.) pozitivno je ocijenilo znanstvene dokaze korisnih uëinaka tjelesne aktivnosti na zdravlje. POZITIVNI SU FIZIOLO KI U»INCI TJELESNE AKTIVNOSTI NA: - krvoæilni sustav, - koπtano-miπiêni sustav, - metabolizam, - endokrini sustav, - imunoloπki sustav. Organizam Ëovjeka zahtijeva kontinuirano vjeæbanje. Ako se ono smanjuje, pa i znatno smanjuje, tada se smanjuje i osobna izdræljivost i otpornost. Pozitivni, korisni uëinci nestaju veê u periodu od 2 do 8 mjeseci ako se prekine s tjelesnom aktivnoπêu.

29 POZITIVNI U»INCI REDOVITE TJELESNE AKTIVNOSTI NA ZDRAVLJE: 1. manja smrtnost kod mlaappleih i starijih osoba, 2. smanjen rizik smrtnosti od krvoæilnih (osobito koronarnih srëanih) bolesti, 3. sprjeëavanje ili odlaganje nastanka visokog krvnog tlaka - vjeæbanje smanjuje tlak, 4. smanjen rizik oboljenja od tumora debelog crijeva, 5. smanjen rizik oboljenja od πeêerne bolesti neovisne o inzulinu, 6. korist oboljelima od artritisa, 7. treniranjem snage i drugim oblicima vjeæbanja starije osobe zadræavaju sposobnost samostalnog æivljenja i smanjuju rizik od padova, 8. moguê povoljan utjecaj na raspodjelu masnih naslaga u osoba s prekomjernom tjelesnom teæinom, 9. izgleda da ublaæuje znakove depresije, tjeskobe i poboljπava raspoloæenje, 10. izgleda da poboljπava kvalitetu æivota povezanu sa zdravljem, jaëanjem psiholoπkog blagostanja i poboljπanjem tjelesnog stanja u osoba loπega zdravlja. od intenzivnog vjeæbanja. Osobe izuzetnoga zdravlja mogu se svakodnevno angaæirati u fitnesu. Treba se uvijek dræati umjerenosti, i to individualne umjerenosti. Bolje je tjelesne aktivnosti jednoga dana podijeliti u dvije do tri aktivnosti od pola sata nego odjednom neprekidno vjeæbati sat i pol. AmeriËki fakultet sportske medicine preporuëuje i godine zahtijevanje snaænog intenziteta u fitnesu, i to manje od 60% maksimalnog primitka kisika, isprekidanu frekvenciju (3-5 puta tjedno, kratko do umjereno trajanje od 15 do 60 minuta) i aerobni, kontinuirani naëin aktivnosti. Taj recept moæemo nazvati jogging vrstom. ZnaËajno poboljπanje zdravlja moæe se ostvariti umjerenom tjelesnom aktivnoπêu (npr. 30 minuta æustroga hoda ili grabljanja liπêa, 15 minuta trëanja ili 45 minuta igranja odbojke), veêinom, ako ne svim danima u tjednu. To je preporuka AmeriËkog ministarstva zdravlja za poboljπanje zdravlja tjelesnim aktivnostima. Po njima je umjeren intenzitet 50-70% maksimalnog primitka kisika, a ukljuëuje æustro hodanje za veêinu neaktivnih pojedinaca. Tjelesno aktivnim naëinom æivota poboljπavamo kvalitetu æivota, stanje krvoæilnoga sustava, a time i smanjujemo rizik od krvoæilnog oboljenja, putem bolje provjere tjelesne teæine i kvalitetnije kontrole duπevno-druπtvenoga stresa. Albin RedæiÊ, prof. TETNI U»INCI TJELESNE AKTIVNOSTI : 1. tjelesnim naprezanjem moæe doêi do ozbiljnih krvoæilnih smetnji, ali je Ëisti uëinak redovite tjelesne aktivnosti - manji rizik smrtnosti od krvoæilne bolesti, 2. vjeruje se da se veêina miπiêno-koπtanih ozljeda povezanih s tjelesnom aktivnoπêu moæe sprijeëiti postepenim vjeæbanjem do æeljene razine aktivnosti i izbjegavanjem pretjerane aktivnosti. PROMIDÆBENI PROSTOR u Narodnom zdravstvenom listu! Svima je znano da pretjerano vjeæbanje moæe imati uëinak na organizam sliëan onome gdje se baπ nikada i nikako ne vjeæba. Iz ovog proizlazi pitanje: koliko zapravo treba vjeæbati za poboljπanje zdravlja? Nije i ne moæe biti isto svakodnevno odlaziti automobilom ili autobusom na posao i vraêati se s posla. To je izuzetno bitno za tipiëno neaktivnu sredovjeënu populaciju muπkaraca i æena. Ako izaberemo drugo prijevozno sredstvo (autobus, vlak i sliëno), tada troπimo viπe energije za dolazak i odlazak te utjeëemo na sve bitne sustave organizma. Izaberemo li pjeπaëenje (ako je moguêe) za odlazak na posao i dolazak s posla, tada poboljπavamo aerobni fitnes i metabolizam. Proπloga desetljeêa obavljena su raznolika istraæivanja u skandinavskim prostorima koja su opravdala pjeπaëenje razliëitih vrsta hoda, od leæernog hoda na posao do brzog hoda. Svakodnevni odlazak pjeπice na posao viπe pomaæe zdravlju od povremenih odlazaka, koji mogu biti rijetki jer se moæemo opravdavati neprimjerenim vremenskim situacijama. U fitnesu se preporuëuju dani odmora radi omoguêavanja pravog oporavka 29 Ako æelite oglaπavati u naπem listu, javite se Uredniπtvu na telefon Ako se æelite pretplatiti na Narodni zdravstveni list, dovoljno je da nazovete telefonski broj ili poπaljete dopisnicu sa svojim podacima (ime, prezime, adresa) u Zavod za javno zdravstvo, Socijalnomedicinska sluæba, Rijeka, Kreπimirova 52a.

30 Razvoj naëela pruæanja prve pomoêi kroz pedeset godina UGRIZ ZMIJE U posljednje stoljeêe medicina ubrzano i nezadræivo ide naprijed. Taj se napredak zahvaljuje napretku tehnologije. Informatika globalizira znanja o medicini i svaku novost πiri najveêom brzinom svuda po svijetu. Novosti iz epidemiologije, dijagnostike i terapije zaëas postaju svima dostupne - njihova primjenjivost ovisi o stupnju bogatstva ili siromaπtva. Svako novo medicinsko saznanje mijenja dotadaπnje doktrinarne stavove o naëinu primjene. Nove doktrinarne stavove trebao bi u svakoj zemlji distribuirati odreappleeni informativni centar, odgovarajuêim ustanovama, struënjacima i edukatorima. Neophodno pratiti novosti u prvoj pomoêi Kako o promijenjenim, novim doktrinarnim stavovima iz pruæanja prve pomoêi obavijestiti brojne laike koji su, nedavno ili davno, uëili kako se pruæa prva pomoê? Ne budu li obavijeπteni, pruæat Êe prvu pomoê po pravilima koja su zastarjela. Mislim da su za to najprikladniji izobraæeni predavaëi prve pomoêi, u pravilu lijeënici. Svaki bi od njih, po registru predavaëa koji bi morao postojati, trebao povremeno dobiti obavjeπtenja o novim doktrinama. Oni bi o doktrinarnim novostima trebali poduëavati one Ëija je poduka u tijeku. Trebali bi, nadalje, po medijima izvjeπtavati o tim novostima one koji su joπ prije uëili prvu pomoê. Tako bi πiroki slojevi puëanstva saznali kako po novim medicinskim na- Ëelima moraju pruæati prvu pomoê. Pokuπao bih to argumentirati jednim primjerom: primjerom pruæanja prve pomoêi osobi koju je ugrizla zmija; primjerom dinamike povijesnog razvoja doktrine pruæanja prve pomoêi zbog ugriza zmije Prva pomoê, Crveni kriæ, Dæepni priruënik. Staviti omëu iznad mjesta ujeda, kratko je popustiti poslije sat i pol. Ranu previti. Hitno transportirati Mirko Derganc: Osnove prve pomoêi. Potpuno mirovanje. Podvezati iznad mjesta ujeda, toliko da se prekine venozni krvotok, neprekidno dræati podvesku dva sata. Na mjestu ugriza unakrsni rez do dubine od 4 mm. Ranu isisavati ustima. Ne piti alkohol, ne spaljivati ranu. Hitan transport DoboπeviÊ i OstojiÊ: Prva pomoê i zaπtita. Podvezati iznad rane, toliko da se bîlo i dalje osjeti. ZasjeÊi do nekoliko milimetara u dubinu. Imobilizacija, mirovanje. Hitan transport Erste Hilfe, Leitfaden, Stuttgart. Sterilno previti. Podvezati iznad rane, ali da se bîlo osjeti ispod. Mirovanje. Imobilizacija Crveni krst Jugoslavije: Druga tematska konferencija prve pomoêi. Podveska iznad rane, da se prekine venska cirkulacija. Mirovanje. Hitan transport. Ne zarezati u podruëju rane niti isisavati. Na konferenciji se u raspravi upozoravalo na znanstvenu neopravdanost i πtetnost koriπtenja podveske Vunk: Urgentna medicina. BuduÊi da su u nas zmijski ugrizi manje opasni nego u tropskim krajevima, podvezivanje udova nema nikakvog znaëenja, pogotovo ako se uzmu u obzir sve πtetne posljedice podvezivanja. Samo mirovanje, imobilizacija i hitan transport. Ne rezati niti isisavati, to viπe πteti no koristi, isisa se manje od 20% otrova. Ne hladiti jer hladnoêa izaziva odumiranje tkiva. Mala koliëina alkohola ne πteti, ali smiruje ugrizenoga. Ima viπe smrti zbog alergijskog anafilaktiëkog πoka od seruma, nego od zmijskog otrova British Red Cross: First Aid Manual. Leæati i mirovati. Isprati ranu i pokriti je. Imobilizacija. Hitan transport. Ne podvezati, ne rezati, ne isisavati Hitna medicinska pomoê, Zagreb. Smiriti. Mirovati. Imobilizirati. Hitan transport. Ne rezati, ne paliti, ne isisavati, ne podvezivati. Protuzmijski serum primjenjuje se samo ako se unutar prva Ëetiri sata pojave znaci otrovanja Vnuk i Kilibarda: Prva pomoê, Hrvatski crveni kriæ. Izbjegavati svaki fiziëki napor. Ekstremitet imobilizirati. Prijevoz. Ne led, ne podvezati, ne isisavati, ne rezati DurakoviÊ: KliniËka toksikologija. Mirno leæati. Imobilizirati. Niπta ne piti. Odvesti lijeëniku, koji ostaje u vezi s bolnicom. Upute za pruæanje laiëke prve pomoêi pri ugrizu zmije, iznesene u Prvoj pomoêi autora Vnuka i Kilibarde, prihvatila je komisija sastavljena od struënjaka iz Hrvatske kao sadaπnju doktrinu pri pruæanju prve pomoêi: leæati, imobilizirati, hitno u medicinsku ustanovu. Tamo Êe se odluëiti o tome je li protuzmijski serum potreban ili nije, a obiëno nije jer su smrtni sluëajevi zbog ugriza zmije u nas izuzetno rijetki. Ovaj povijesni pregled pruæanja prve pomoêi zbog ugriza zmije dokaz je kako dinamiëki razvoj medicinske znanosti mijenja i poboljπava izglede za uspjeπnost pruæanja prve pomoêi te upozorava kako se mora odgovorno nastojati da i najπire puëanstvo doapplee do saznanja kako uspjeπnije pruæiti prvu pomoê, opêenito, ne samo zbog ugriza zmije. Prim. Ivica RuæiËka, dr. med.

31 Sveci-zaπtitnici od bolesti u naπoj medicinskoj tradiciji LEOPOLD MANDI KarizmatiËni ispovjednik 12. svibnja Svetac je to kome smo, iz viπe razloga, i ovom prigodom obvezni odati duæno poπtovanje - ne samo kao hrvatskom svecu, veê i zbog osebujnog primjera kako se, unatoë relativnom fiziëkom hendikepu, mogu doseêi duhovne visine predodreappleene samo za one najodabranije. Roappleen je 12. svibnja 1866., u Herceg Novom, kao pretposljednje od dvanaestero djece Dragice i Petra MandiÊa. Premda je veê u djetinjstvu fiziëki zaostajao za vrπnjacima, mali je Bogdan vrlo rano poëeo iskazivati izrazite duhovne osobnosti te je sa πesnaest godina, uz pomoê domaêih kapucina, stupio u njihovo sjemeniπte u Udinama. Dvije godine kasnije stupa u novicijat, a 1885., uz redovniëko ime Leopold, polaæe zavjete i pristupa redu kapucina. Nakon studija filozofije u Padovi i bogoslovije u Veneciji, biva zareappleen za sveêenika. Do boravi u nizu samostana Venecijanske provincije. Tri je godine poglavar Kapucinskog samostana u Zadru, nakratko je u Kopru, a zatim biva premjeπten u Padovu. Zbog ustrajanja na hrvatskom nacionalnom opredjeljenju, tijekom prvog svjetskog rata, od do 1919., boravi u izgnanstvu u juænoj Italiji, a zatim se vraêa u Padovu i nastavlja sa svojim nadaleko poznatim poslanjem ispovjednika. Neutaæiva Ëeænja da se vrati svome narodu i da se posveti zbliæavanju Zapadne i IstoËne Crkve tek nakratko Êe ga godine dovesti u Rijeku. Naæalost, tu ostaje samo 28 dana, a zatim ga, na zahtjev padovanskog biskupa, vraêaju u Padovu. Narednih dvadeset godina njegov Êe biograf P. E. Bernardi saæeti u nekoliko dojmljivih reëenica: "U Padovi, uz tihu kapucinsku crkvicu, jedna Oca Leopolda su Ëesto pozivali k umiruêima. Njegov posjet donosio je milost i blagoslove. (P. E. Bernardini: "Leopold MandiÊ - Svetac Pomirenja", Padova 1966.) je izba unutar drugih graappleevina, gotovo bez zraka i svjetla, studena zimi i zaguπljiva ljeti. U jednom je kutu stara i okrnjena stolica, malo klecalo, u podnoæju kriæa πto visi na golom zidu. Jedini je znak æivota mala vaza, s uvijek svjeæim cvijeêem ispred slike Majke Boæje. U toj sobici, gotovo u 40 godina, 12 sati dnevno otac Leopold primao je tisuêe pokornika... Bili su oni iz svih druπtvenih slojeva... Sluæio se s malo jednostavnih rijeëi, a imao je i jedva Ëujni glas." I tako Êe buduêi svetac, kome je krhko zdravlje uskratilo toliko æeljena misijska putovanja, zahvaljujuêi nadnaravnoj duhovnoj snazi, postati zagovornikom nebrojenih milosti, ne samo grjeπnicima, veê i mnogim bolesnicima koji su mu se poboæno povjeravali. Nakon proslave zlatnog sveêeniëkog jubileja, godine, njegovo se zdravlje poëelo naglo pogorπavati, 31 gubio je na teæini, sve je teæe gutao hranu, bolovi su postajali sve jaëi... Tumor na jednjaku neumoljivo je napredovao te Êe naredne dvije godine otac Leopold proæivjeti preteæno u postelji. Nesnosne bolove i tjelesnu slabost nadvladavat Êe snagom vjere te Êe se povremeno ustajati i moliti u bolesniëkoj kapelici, pa Ëak i aktivno sluæiti svetu misu. Nakon jedne takve molitve, 30. srpnja iznenada Êe ga obuzeti slabost te Êe uskoro, nakon bolesniëkog pomazanja, blaæeno izdahnuti. SljedeÊeg Êe dana uz njegov odar poêi viπe od njegovih πtovatelja, koji Êe ga ispratiti do mjesnog groblja gdje Êe biti sahranjen u kapelici, u grobnici za sveêenike. Godine njegovi zemni ostaci preneseni su u prigodnu kapelicu, podignutu uz njegovu sobicu - ispovjedaonicu, koja je Ëudom ostala neoπteêena od bombardiranja 14. svibnja godine. Uz nebrojena ozdravljenja koja su bolesnici pripisali zagovoru oca Leopolda, kako za njegova æivota, tako i nakon njegove smrti, tri su Ëudesna ozdravljenja ispitivana u zasebnim procesima i podastrta VijeÊu lijeënika Svete Stolice, koje ih je ocijenilo "trenutaënim, savrπenim, trajnim i neprotumaëenim na prirodan naëin". Teoloπka komisija prihvatila je ta tri slu- Ëaja kao prava Ëuda i pripisala ih posredovanju oca Leopolda. Uz njegove ostale odlike, to Êe biti presudno godine, kada papa Pavao VI. hrvatskog kapucina oca Leopolda MandiÊa proglaπava blaæenim, te 1983., kada ga papa Ivan Pavao II. proglaπava i svetim. Za njegov blagdan odabran je 12. svibnja, dan njegova roappleenja. Prof. dr. sc. Ante krobonja, dr. med.

32 KAKO SE OZLIJE ENI IZVLA»E IZ VOZILA Najprije ustanovite vrstu i mjesto ozljede i na osnovu toga naëinite plan izvlaëenja. Planom valja odrediti broj osoba koje Êe sudjelovati u izvlaëenju, njihove zadatke i naëin prihvaêanja ozlijeappleenoga. U sluëaju prijeloma ruke ili noge, prelomljeni se dio mora posebno pridræavati hvatanjem za dva susjedna zgloba, uz blago povlaëenje u suprotnim smjerovima po uzduænoj osi uda. Ako sumnjate na ozljedu kraljeænice pri izvla- Ëenju ozlijeappleenoga treba sudjelovati viπe osoba. Postupak je sljedeêi: valja podmetnuti ruke pod tijelo i hvatanjem za zdjelicu i ispod pazuha povlaëiti ga po uzduænoj osi u suprotnim smjerovima. Prije izvlaëenja unesre- Êenome se stavlja ovratnik. Hvatanje ozlijeappleenoga u vozilu Najbolji je postupak ako ozlijeappleenoga iznosite u poloæaju u kojem je zateëen, bez suviπnih pokreta. IzvlaËenje ozlijeappleenoga iz vozila Okretanje ozlijeappleenoga na sjedalu Prilikom izvlaëenja pri sumnji na ozljedu kraljeænice mora sudjelovati viπe osoba. HRVATSKI CRVENI KRIÆ, PRVA POMO, PRIRU»NIK