Iznad svih oëekivanja

Transcript

1 Iznad svih oëekivanja 1

2 Nakladnik ZNACI VREMENA znaci-vremena.com Izvornik Beyond Imagination ISBN Urednik Mario ijan Prijevod Boæidar LaziÊ Lektura Marijan MalaπiÊ Korektura Brankica VukmaniÊ Tisak ZNACI VREMENA Zagreb

3 Iznad svih oëekivanja John T. Baldwin L. James Gibson Jerry D. Thomas 3

4 CIP zapis dostupan u raëunalnom katalogu Nacionalne i sveuëiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem ISBN

5 1 Neshvatljivo Iziappleite van u vedru noê i pogledajte nebeski svod! Koliko daleko moæete vidjeti? Koliko zvijezda moæete obuhvatiti pogledom? Jeste li veê nekada vidjeli MlijeËnu stazu? U jako mraënim noêima, ako ste dovoljno udaljeni od gradske rasvjete, moæete vidjeti veliko πarenilo svijetlih toëkica kako sjaje preko Ëitave πirine nebeskog svoda. To je pogled prema srediπtu naπe galaktike, MlijeËne staze, gdje zvijezde izgledaju tako blizu da oblikuju mlijeëno-bijelu putanju. BuduÊi da se naπ SunËev sustav okreêe oko jedne blijede zvijezde u jednom od spiralnih krakova naπe galaktike, mi smo daleko od srediπta galaktiëkih zbivanja. Nalazimo se na rubu naπe galaktike kao siêuπna toëka u prostranom moru od oko dvjesto 5

6 milijardi zvijezda. Dvjesto milijardi zvijezda, od kojih Ëak i u najmraënijoj noêi s najvedrijim nebom, naπe oëi mogu zapaziti samo oko tri tisuêe. Postoji manje od devet tisuêa zvijezda vidljivih golim okom sa Zemlje i to su one koje su nam blizu u naπoj MlijeËnoj stazi. Nekada su ljudi mislili da je Zemlja srediπte svemira i da se Sunce i sve zvijezde okreêu oko nje. Ali Ëim je izumljen teleskop, otkrili su da nisu bili u pravu. Kad god su izumili jaëi teleskop, saznali su da je svemir veêi nego πto su smatrali. Otkrili su da je toliko velik da ne samo πto je naπ planet u njemu mali, ili da je malo naπe slabaπno Sunce, veê da je Ëitava naπa galaktika MlijeËna staza u njemu samo jedna toëkica, slabi bljesak, svjetalce jedva vrijedno da bude primijeêeno. Koliki je svemir? Koliki je svemir? VeÊi nego πto pretpostavljamo. Mnogo veêi nego πto moæemo i zamisliti! Pogledajmo moæemo li primorati svoj um da se pozabavi nekim brojkama u toj golemoj stvarnosti. 6

7 Kolike ste udaljenosti proputovali u posljednjih godinu dana? Trideset tisuêa kilometara? Osamdeset tisuêa? Mnogi ljudi koji zbog svojeg posla redovno putuju avionom obiëno prevaljuju viπe od dvjesto tisuêa kilometara svake godine. Mi lako uoëavamo Mjesec kad gledamo u nebo on je od nas udaljen samo neπto viπe od Ëetiri stotine tisuêa kilometara. Takoappleer vidimo Sunce, iako ne bismo smjeli gledati ravno u njega. Izgleda kao da je otprilike iste veliëine kao i Mjesec, ali u stvarnosti je mnogo udaljenije stotinu Ëetrdeset Ëetiri i pol milijuna kilometara. To je tako daleko da je sunëevom svjetlu potrebno viπe od osam minuta da stigne na Zemlju! Koliko je veliko Sunce? Oko milijun planeta veliëine Zemlje moglo bi stati u prostor koji ono zauzima. Kad bi Zemlja bila veliëine kovanice, Sunce bi bilo veliko kao lopta za plaæu od skoro tri metra koja bi dopirala do visine koπarkaπkog obruëa. Ti su razmjeri preveliki da bi se mogli zamisliti! Sunce je onda sigurno najvaænija zvijezda u svemiru, zar ne? Ne, nipoπto. Jeste li ikada uoëili zvijeæapplee Oriona ili Lovca? Betelgeuse, jedna sjaj- 7

8 na zvijezda u predjelu gornjeg lijevog Orionovog kraka, toliko je velika da, kad bi umjesto naπeg Sunca ona bila zvijezda naπeg SunËevog sustava, ne bi mogla stati u veliki krug koji Zemlja opisuje svojim godiπnjim okretanjem na stotinu pedeset milijuna kilometara udaljenosti od Sunca. Ona ne bi mogla stati Ëak ni u orbitu Jupitera koji kruæi oko Sunca na udaljenosti od skoro sedamsto osamdeset milijuna kilometara! Meappleutim, tu nije kraj. NajveÊa nama poznata zvijezda zove se Veliki pas (Canis Majoris). To je tako velika zvijezda da bi njezina πirina, ako bi Zemlja bila veliëine novëiêa, a naπe Sunce veliëine lopte za plaæu od skoro tri metra, bila oko Ëetiri kilometra! Ako bi Zemlja bila veliëine novëiêa a Sunce veliëine skoro trometarske lopte, koliko bi onda u tom razmjeru Sunce bilo udaljeno od Zemlje?»itavu duæinu nogometnog igraliπta. Kad bi cijeli naπ SunËev sustav Sunce i svi planeti bio veliëine novëiêa, Sunce bi bilo vidljivo samo pod mikroskopom, a sljedeêa najbliæa zvijezda bila bi od njega udaljena oko tri stotine 8

9 metara. Ako bismo mogli putovati brzinom svjetlosti to je brzina od tristo tisuêa kilometara u sekundi ipak bi nam bilo potrebno Ëitavih sto tisuêa godina da prijeappleemo razdaljinu koju zaprema naπa galaktika! Ako bi cijela naπa galaktika bila veli- Ëine novëiêa sjetite se: to je dvije stotine milijardi zvijezda naπ SunËev sustav bio bi premali da bi se uopêe primijetio pod obiënim mikroskopom. Druge galaktike oko nas bile bi od nas udaljene od trideset centimetara do tristo metara. Toliko galaktika! Toliko mnogo zvijezda! Koliko drugih galaktika postoji u svemiru? U pokuπaju da prodru πto dublje u svemir, astronomi su usmjerili teleskop Hubble prema naizgled praznom dijelu noênog neba. Kaæemo praznom zato πto tamo nije bilo vidljivih zvijezda, galaktika ili bilo Ëega sliënog. Usmjerili su ga prema niëemu tijekom jedanaest dana, a zatim pozorno pregledali fotografije. Na ovom siêuπnom podruëju neba od samo oko 9

10 tri posto veliëine punog Mjeseca pronaappleeno je viπe od deset tisuêa galaktika, ne zvijezda, veê Ëitavih galaktika od kojih je svaka imala na milijarde zvijezda. Kada su tamo usmjerili teleskop Hubble sljedeêa dvadeset tri dana, otkrili su da vide joπ galaktika skoro dvostruko viπe. Na osnovi takvih dubinskih studija i istraæivanja, astronomi procjenjuju da postoji najmanje 175 milijardi galaktika koje je sadaπnjim tehniëkim sredstvima moguêe zapaziti sa Zemlje. Koliko bi to zvijezda onda iznosilo? Ako bismo kao prosjek uzeli naπu galaktiku s dvjesto milijardi zvijezda, to bi znaëilo da postoji 350 milijardi milijuna milijuna (to je brojka 35 iza koje stoje 22 nule: ) zvijezda. To vrijedi samo dok ne razvijemo tehnologiju kojom Êemo moêi vidjeti i prodrijeti joπ dublje i πire u svemir. 1 Razmislite o tome na ovaj naëin: sljedeêi put kad se naappleete na morskoj obali, uzmite u ruku πaku pijeska. Ako su naπe /10how-many-galaxies-are-there-in-the-universe-theredder-we-look-the-more-we-see/. 10

11 procjene ispravne, u svemiru ima viπe zvijezda nego πto ima zrnaca pijeska na svim plaæama na svijetu. Ono πto vidimo kad pogledamo prema zvjezdanom nebu to je samo πaëica pijeska. VeÊ znamo da Zemlja nije srediπte svemira. Meappleutim, dugi niz godina pitamo se je li naπ planet Zemlja jedinstven je li to jedini takav planet u cijelom svemiru. Nedavno smo saznali da veêina zvjezdanih sustava ima planete u svojem sastavu. Procjenjuje se da samo u naπoj galaktici ima viπe od milijardu planeta. 2 Koliko tih planeta nastanjuju neke æivotinjske ili biljne vrste? Joπ uvijek ne znamo odgovor na to pitanje. I moæe li biti inteligentnog æivota na nekom drugom planetu? To je veliko pitanje koje postavljaju svi astronomi.»uda svemira nadilaze moguênosti naπe maπte! A nismo ni spomenuli maglice, kvazare, crne rupe niti druge brojne zadivljujuêe objekte u naπem svemiru. Je li sve to doista nastalo sluëajno?

12 Put otkriêa To je pitanje mnogo veêe od jednostavnog pogleda u svemir kako objasniti nevjerojatno Ëudo æivota oko nas ovdje na Zemlji?»udo naπeg ljudskog tijela? U naπem mozgu postoji veêi broj neuronskih stanica od broja zvijezda u naπoj galaktici! U ovoj knjiæici istraæivat Êemo ne samo Ëuda æivota oko nas, veê i Ëudo naπeg vlastitog postojanja. Neki ljudi vjeruju da znanost nudi sve odgovore za kojima tragamo. Meappleutim, mnogi smatraju da znanstvena istraæivanja ostavljaju prazninu u ljudskim srcima. Od najranijih dana ljudske povijesti ljudi su se borili s velikim æivotnim pitanjima: Zaπto smo ovdje? Kamo idemo? to se dogaapplea s nama kad umremo? Zaπto ima toliko mnogo zla i patnje u svijetu? Znanost ne postavlja ova pitanja. Ne nudi odgovore na neke od najdubljih Ëeænji ljudskog srca. Ali to ne znaëi da je te odgovore nemoguêe pronaêi. Krenimo zajedno na put otkriêa, u istraæivanje Ëuda oko nas, saznajmo πto po- 12

13 vezuje sve ove nevjerojatne pojedinosti. Poappleimo i otkrijmo ne samo æivot koji nikada dosad nismo mogli ni zamisliti, veê i izuzetnu ljubav koja nadilazi ljudsku maπtu. 13

14 2 Dan u koji se svemir zauvijek promijenio Godine Galileu Galileju, koji je æivio u sveuëiliπnom gradu Padovi u Italiji, stigla je vijest da su izumitelji u Nizozemskoj stvorili napravu koja je Ëinila da predmeti Ëovjeku izgledaju bliæi nego u stvarnosti. Galileo je u poëetku bio sumnjiëav da je neπto takvo uopêe moguêe, ali je ubrzo saznao na koji naëin taj ureappleaj djeluje i napravio je bolju inaëicu te naprave. Galileov je teleskop Ëinio da stvari izgledaju devet puta bliæe i mogao se koristiti u vojne i mnoge druge svrhe. Galileo je nastavio poboljπavati svoj izum i ubrzo je imao teleskop sa snagom uveêanja od 14

15 dvadeset puta. Oko prvog prosinca iste godine Galileo je veê svoj usavrπeni teleskop usmjerio prema Mjesecu. Ono πto je vidio zauvijek je promijenilo razumijevanje svemira koji nas okruæuje. U to vrijeme veêina ljudi smatrala je da je Mjesec savrπeno okrugao i da ima glatku povrπinu. Drevni grëki filozof Aristotel uëio je da su nebesa savrπena, a da je Zemlja nesavrπena. Na svoje iznenaappleenje, Galileo je vidio da je povrπina Mjeseca neravna, s brdima i dolinama. Nesavrπena MjeseËeva povrπina navela je Galilea da preispita sve πto je dotad mislio da zna o svemiru. Nebesa, zakljuëio je on, moraju biti nesavrπena isto kao i Zemlja. Dok je prouëavao Mjesec, Galileo je bio iznenaappleen i svojim otkriêem neëeg drugog. Primijetio je da je nebo oko Mjeseca ispunjeno zvijezdama koje prije nitko nikada nije vidio. MlijeËna staza bila je dobro poznata, ali se smatralo da je to oblak plinova i Ëestica praπine. Naravno, Mlije- Ëna se staza u stvarnosti sastoji od velikog broja zvijezda koje su slabo vidljive a grupirane su zajedno, tako da se dotad golim okom nisu mogle jasno razaznati. Po prvi 15

16 put Galileo je mogao vidjeti da tamo postoji mnogo viπe od samo zvijezde, koliko su ih izbrojili stari Grci. Ovo je otkriêe pomoglo znanstvenicima da shvate da je svemir izvanredno velik. Nekoliko tjedana poslije, Galileo se ponovno iznenadio. Dok je kroz svoj teleskop gledao planet Jupiter, otkrio je zvjezdice koje kao da su uvijek stajale blizu Jupitera. IznenaappleujuÊe, ove su se zvjezdice prvi put pojavile na jednoj strani Jupitera, onda nestale, a zatim se pojavile na drugoj strani. Poslije su opet nestale i ponovno se pojavile na prvoj strani. Galileo je shvatio da one kruæe oko Jupitera kao πto naπ Mjesec kruæi oko Zemlje. U poëetku je vidio tri, a zatim i Ëetvrtu. Danas moæemo vidjeti ukupno jedanaest satelita koji kruæe oko Jupitera kao Mjesec oko Zemlje. To otkriêe da sateliti kruæe oko nekih drugih nebeskih tijela osim Zemlje potkrijepilo je zamisao koju je zastupao astronom Nikola Kopernik: da Zemlja nije srediπte svemira. Dogaappleala se znanstvena revolucija Ëiji tijek utjeëe i na nas danas. 16

17 Nova slika svemira Naπa slika svemira dramatiëno se promijenila od te presudne noêi Sada shvaêamo da ne samo πto je daleko od istine da je Zemlja srediπte svemira, veê smo mi na njoj mali dio nevelikog SunËevog sustava koji se nalazi u sporednom kraku jedne od mnogih galaktika. Vidimo da isti prirodni zakoni koji djeluju na Zemlji, djeluju i u svemiru, a i πire. Otkrili smo da je svemir nezamislivo velik, s mnogo razli- Ëitih vrsta zvijezda i mnogim drugim nebeskim tijelima o kojima znamo vrlo malo i da smo jedva na poëetku njihovog razumijevanja. Moæemo zapaziti da svemir sadræi goleme koliëine materije i energije. Usprkos nesavrπenim kraterima na Mjesecu, a i na drugim planetima, svemir je organiziran u vrlo specifiëne strukture sunëeve sustave, galaktike i jata galaktika. A otkrili smo i odreappleene dokaze da svemir nije vjeëan, da je imao svoj poëetak. Danas smo se veê navikli na misao da nova otkriêa mogu itekako promijeniti naπe zamisli nove tehnologije, novi lijekovi, novi naëini razmiπljanja. Ali u vrijeme Ga- 17

18 lilea to se nije tako lako prihvaêalo. Kada je Galileo okrenuo svoj teleskop prema Mjesecu te prosinaëke noêi 1609., nije mogao ni zamisliti koliko Êe njegova otkriêa promijeniti naπ naëin razmiπljanja. Nezamislivo velik svemir Kao πto smo vidjeli, svemir je mnogo veêi nego πto je to Galileo shvaêao. Naπa Zemlja je dio sustava od osam planeta i mnogo manjih objekata koji kruæe oko Sunca. Naπe Sunce jedna je od mnogih milijardi zvijezda u svemiru i vrlo je udaljena od bilo koje druge zvijezde. Zvijezda najbliæa nama, Proxima Centauri, udaljena je od nas oko dvadeset pet milijuna kilometara, ili oko 4,2 svjetlosne godine. U tom svemirskom prostoru razdaljine su toliko velike da za njihovo mjerenje ne koristimo kilometre. Koristimo svjetlosne godine, a to je udaljenost koju svjetlo prijeapplee za godinu dana putujuêi brzinom od tri stotine tisuêa kilometara u sekundi. Zapamtite, osam minuta je potrebno svjetlu da do nas doputuje od Sunca udaljenog sto pedeset milijuna kilometara. 18

19 Ako bismo pokuπali putovati na Proximu Centauri u raketi koja se kreêe brzinom od tri stotine tisuêa kilometara na sat, nikada ne bismo stigli do nje. Bilo bi nam potrebno Ëitavih godina da otputujemo tako daleko! Razmislite o tome i na ovaj naëin: ako ste, recimo, napravili kartu koja bi prikazivala udaljenost naπe Zemlje od Proxime Centauri i uzeli da to- Ëka na kraju ove reëenice prikazuje veli- Ëinu Zemlje, Proxima Centauri bila bi od nje udaljena oko stotinu πezdeset kilometara. I to nam je najbliæa zvijezda! VeÊina zvijezda mnogo je udaljenija, a da bismo stigli do bilo koje od njih s tehnoloπkim izumima koji su nam trenutaëno na raspolaganju, bila bi nam potrebna nezamislivo duga vremenska razdoblja. Svemir je mnogo, mnogo puta veêi nego πto je Galileo ili bilo tko prije njega ikada zamiπljao. Svemir prepun energije Svemir sadræi nezamislivo veliku koli- Ëinu materije i energije. Mislimo na svemir koji se sastoji od zvijezda, ali on isto tako sadræi i mnoge druge pojedinosti koje ne 19

20 moæemo vidjeti. Kao πto smo veê prije zakljuëili, mi ne znamo toëno koliko zvijezda ima u svemiru. Meappleutim, ako dvije stotine milijardi zvijezda u naπoj galaktici MlijeËnoj stazi uzmemo kao prosjek, a u svemiru ima najmanje 175 milijardi galaktika, onda mora postojati najmanje 350 milijardi milijuna milijuna zvijezda (brojka 35 s 22 nule). Vidljive zvijezde moæda uobliëavaju samo jednu desetinu od ukupne mase svemira. Ostatak je u obliku tamne tvari, koja obuhvaêa odviπe male ili odviπe tihe objekte da bismo ih otkrili. Taj ostatak takoappleer obuhvaêa i crne rupe, koje su toliko guste i masivne da Ëak ni svjetlo ne moæe izbjeêi njihovo gravitacijsko polje. Sva ova tvar sadræi golemu koliëinu energije. Svemirska energija izlazi izvan okvira naπe sposobnosti shvaêanja. Svaka zvijezda sjaji zato πto proizvodi veliku koliëinu topline koju isijavaju njezini atomi. Naπa zvijezda Sunce ima u jezgri temperaturu viπu od petnaest milijuna Celzijevih stupnjeva. Ova golema koliëina energije dovoljna je za zagrijavanje i osvjetljavanje naπeg planeta, πto opet omoguêuje biljkama da 20

21 rastu i proizvode hranu. I zapamtite, naπe Sunce nije neka velika ili vrlo topla zvijezda u odnosu na veêinu drugih. KoliËina energije u svemiru nadmaπuje naπu sposobnost mjerenja ili Ëak zamiπljanja. VeliËina svemira i golema koliëina energije koju on sadræi prirodno nas vodi k pitanju: Odakle je proiziπao svemir? PoËetak svemira Zamislite da u rukama dræite djeëji balon. Sada uzmite kemijsku olovku i na njegovoj povrπini obiljeæite dvije toëke u razmaku od dva centimetra. Kada zatim pribliæite balon usnama i ispunite ga zrakom, πto se dogaapplea s razmakom izmeappleu toëaka? Kako se stijenka balona izmeappleu toëaka πiri, tako se i ove toëke na njemu sve viπe udaljavaju jedna od druge. Znanstvenici su otkrili da se neπto sliëno dogaapplea i sa zvijezdama. Sve se one udaljavaju jedne od drugih. OËigledno je da se svemir πiri, kao πto se πiri balon dok se ispunjava zrakom. Ako se svemir πiri, to znaëi da je u proπlosti bio manji. to gledamo dalje unatrag, u proπlost, to je svemir bio manji. 21

22 Kad bismo se mogli osvrnuti dovoljno daleko, svemir bi bio toliko skupljen da bi bio odviπe mali da bi bio vidljiv i postojao bi samo kao nevidljiva toëkica. To bi bio poëetak svemira. Od tog nevidljivog trenutka, Ëitav svemir se πirio do svoje sadaπnje veliëine. Na temelju ovog naëina zakljuëivanja, znanstvenici su poëeli vjerovati da je svemir imao svoj poëetak. Suvremeni znanstvenici bili su u nedoumici da li da uopêe prihvate tu zamisao. Jedan astronom, Fred Hoyle, toliko se protivio toj zamisli da ju je podrugljivo nazvao Velikim praskom. Ovaj se naziv nekako zadræao, tako da joπ uvijek o toj teoriji govorimo kao o teoriji Velikog praska. Daljnja istraæivanja i otkriêa kao da su podupirala teoriju Velikog praska pa ju je prihvatila veêina suvremenih znanstvenika. Teorija Velikog praska postavlja i neka vrlo velika i vaæna pitanja: to je pokrenulo svemir da se pojavi iz male toëke, ni iz Ëega? Je li se to moglo dogoditi slu- Ëajno? Ima li neëega ili nekoga iza stvaranja svemira? 22

23 Dizajnirani svemir Neke tragove odgovora o podrijetlu svemira moæemo dobiti prouëavajuêi kako on izgleda danas. Uredno organizirane strukture i stalne osobine svemira, na primjer, vaæni su tragovi o njegovom podrijetlu. Materija nije nasumiëno razbacana u svemiru, veê je uglavnom grupirana u zvijezde, planete i druga svemirska tijela. Ni zvijezde nisu nasumiëno razbacane, veê su okupljene u galaktike. A galaktike su Ëesto grupirane u galaktiëka jata i superjata. Najnevjerojatnije je od svega πto svemir ima upravo onakve preduvjete kakvi su potrebni da bi u njemu postojao æivot. Kako objasniti takvo ureappleenje u svemiru? Izgleda da za ovo postoje tri moguêa odgovora: prirodni zakoni, sretni sluëaj i inteligentni dizajn. Pogledajmo svaki od ovih moguêih uzroka za red u svemiru. Prirodni zakoni Je li prirodno za svemir da ima takvu odreappleenu strukturu? Ne. Ne postoji nijedan zakon koji bi odredio da svemir mora 23

24 biti tako oblikovan da bi se materija u njemu rasporeappleivala u planete, zvijezde, galaktike i klastere. Ta ista materija mogla bi isto tako biti rasuta u oblake svemirske praπine. Znanstveno, drugi zakon termodinamike kaæe da se svako ureappleenje i red kvare tijekom vremena. To znaëi da je svemir bio ureappleeniji u proπlosti nego πto je sada. Pratiti ovu misao unatrag do poëetka svemira znaëilo bi potvrditi da je svemir morao biti stvoren s izuzetnim skladom. Dakle, ureappleeni svemir ne moæe biti rezultat nekih prirodnih zakona koji to zahtijevaju. To ostavlja pitanje je li red u svemiru rezultat neke sretne sluëajnosti ili je proizvod inteligentnog Stvoritelja. Sretna sluëajnost Da bi se u svemiru pojavio æivot, njegove su odrednice morale biti vrlo precizne vrlo odreappleene. Na primjer, ako bi se materija u svemiru πirila prebrzo, to prebrzo udaljavanje onemoguêilo bi uobli- Ëavanje galaktika, a ne bi bilo ni planeta. S druge strane, ako bi se svemir πirio pre- 24

25 sporo, sve bi se zbilo u jedan golemi Ëvor i opet ne bi bilo nikakvih planeta. U oba krajnja sluëaja æivot ne bi bio moguê. Stupanj πirenja svemira morao bi biti vrlo precizno podeπen jer bi razlika od jednog dijela u 10 na 55-tu (brojka 10 iza kojeg slijede 54 nule) veê spreëavala da bude moguê æivot. Vjerojatnost da se to slu- Ëajno dogodi manja je od vjerojatnosti da Êete dobiti glavni zgoditak na lutriji pet puta zaredom. Razmislite o tome. Kad bi netko pobijedio na lutriji pet puta zaredom, biste li povjerovali da se to dogodilo slu- Ëajno? Ne bi nitko na svijetu! Jasno, sretna sluëajnost nije dobro objaπnjenje za toëno odreappleene uvjete Velikog praska. Inteligentni dizajn Ureappleena struktura svemira viπe od bilo Ëega drugog tjera nas da zakljuëimo da je svemir bio inteligentno i svjesno planiran. Znanstvenici su u svojim istraæivanjima utvrdili da svemir ima osobine vrlo precizno podeπenog sustava i to posebno onih svojstava koja su potrebna za odræanje æivota. Na primjer, da bi postojao æivot, potreb- 25

26 ne su molekule za izgradnju tijela, prijenos energije i osiguravanje hranjivih tvari. Meappleutim, molekule ne bi mogle postojati kad ne bi postojala izuzetno precizna ravnoteæa izmeappleu mase razliëitih atomskih Ëestica i sila koje ih dræe zajedno. Brojni su se znanstvenici osvrnuli na ova precizno podeπena svojstva naπeg svemira i zaklju- Ëili da su ona rezultat inteligentnog planiranja. Ni prirodni zakon niti sretna sluëajnost ne pruæaju zadovoljavajuêe objaπnjenje za izuzetan sklad i ustroj svemira. Najbolje objaπnjenje koje odgovara onome πto vidimo u naπem svemiru jest da ga je svjesno stvorilo BiÊe s neograniëenom moêi i inteligencijom. ZakljuËak Naπa slika svemira dramatiëno se promijenila od Galileovog vremena. Mi sada znamo da je svemir mnogo veêi i sloæeniji nego πto je itko mogao zamisliti prije samo nekoliko stotina godina. Donedavno su mnogi znanstvenici smatrali da je svemir oduvijek postojao i da Êe zauvijek postojati, 26

27 bez ikakvih promjena na bilo kojem podruëju. Sada znamo da je imao svoj poëetak i da je vrlo precizno ureappleen i fino podeπen za opstanak æivota. Iako se naπe razumijevanje svemira stalno mijenja, postoji neπto πto ostaje isto. Ljudi su oduvijek bili fascinirani onim πto je daleko. I to ih je navodilo da postavljaju velika pitanja o vlastitom postojanju. Mi Êemo nastaviti istraæivati ovu zamisao dok se budemo usmjeravali prema ne- Ëemu malo bliæem naπem domu naπem vlastitom svijetu i nekim Ëudima meappleu æivim biêima oko nas. 27

28 3 Dizajn Zemlje Postoji samo nekoliko mjesta na svijetu s raznolikijim vrstama zadivljujuêeg æivota od Velikog koraljnog grebena u Australiji. Ovaj golemi kompleks koralja proteæe se uzduæ sjeveroistoëne obale ove zemlje na drugoj strani zemaljske kugle. Ako tamo ronite, moæete vidjeti divovske πkoljke Ëije se ovojnice na sunëevom svjetlu presijavaju u zelenoj boji od mnoπtva mikroskopskih algi. Jata πarenih riba pojavljuju se i nestaju meappleu koraljima. Koraljni greben je veê sam po sebi Ëudo, æivi organizam koji se proteæe kilometrima u raznolikim duginim bojama i beskrajnom nizu oblika i veliëina. U njegovim dubinama skrivene su kolonije predivnih æivotnih oblika i nevjerojatnih stvorenja. 28

29 ZadivljujuÊa stvorenja Joπ Ëudesnije su neke skrivene pojedinosti iz æivota ovih stvorenja. Divovska πkoljka, na primjer, njeguje vrlo zanimljivu, uzajamno korisnu zajednicu, koja se naziva simbioza, s malom jednostaniënom algom. koljka koja je pravi div duga je Ëetiri metra i teπka skoro Ëetvrt tone boravi na dnu oceana, sa svojim razdvojenim ljuskama i miπiênim omotaëem izloæenim sunëevom svjetlu. Algine stanice æive u stanicama πkoljkinog omotaëa, gdje proizvode hranu za fotosintezu. Jedna πkoljka moæe na sebi imati milijune ili Ëak milijarde algi isprepletenih s njezinim staniënim tkivima. Alge dobivaju hranjive tvari iz πkoljke, a πkoljka dobiva dio svojih hranjivih sastojaka iz hrane koju proizvode ove alge. To je vrsta suradniëkog odnosa u kojem svaki partner koristi onog drugog. Zajedno, divovska πkoljka i njezine alge mogu æivjeti i do stotinu godina. Suradnja je uobiëajen odnos meappleu æivim organizmima. Neki, poput divovske πkoljke i male alge, vrlo su odreappleeni. U velikoj slici svi æivi organizmi suraappleuju na na- 29

30 Ëin koji je obostrano koristan. Biljke uzimaju energiju sunëevog svjetla i koriste je za pretvaranje vode i ugljikovog dioksida u hranu. U tom procesu kao nusproizvod oslobaapplea se kisik. Æivotinje preraappleuju ovaj kisik i hranu koju su uzele da bi oslobodile energiju za svoj rast i kretanje. U ovom procesu proizvodi se ugljikov dioksid koji biljke koriste za proizvodnju hrane. Ciklus se nastavlja, a uzajamno korisna interakcija izmeappleu biljaka i æivotinja omoguêuje opstanak bogate raznolikosti æivih biêa, uklju- ËujuÊi ljude. Palolo crv joπ je jedno zanimljivo stvorenje koje æivi na Velikom koraljnom grebenu i na mnogim drugim mjestima u Juænom Pacifiku. Ovi crvi, koji izgledaju kao malo spljoπtene gliste, rastu do oko centimetar u duæinu, a æive u tunelima koraljnih tvorbi gdje se hrane algama. Palolo crv najpoznatiji je na otoku Samoi, gdje je vaæan dio lokalne kulture. Svake godine u odreappleeno vrijeme Samoanci izlaze Ëamcima na more i sakupljaju jajaπca palolo crva. Ovaj dogaappleaj je toliko predvidljiv i tako znaëajan za mjesno stanovniπtvo da se ova pojava koristi u izradi lokalnog kalendara. 30

31 Znanstvenici su otkrili neke nevjerojatne Ëinjenice o ovim samoanskim crvima. Tijekom sezone razmnoæavanja, palolo crvima raste rep koji se ispunjava jajaπcima ili spermijima. Za vrijeme mrijesta rep se otkida i odnosi jajaπca na povrπinu mora, gdje se ona oploappleuju. Gotovo svi crvi iz tog podruëja oslobaappleaju zajedno svoja jajaπca. Posebno je dojmljivo toëno odreappleeno vrijeme ovog ponaπanja. Mrijeπtenje po- Ëinje samo sedam dana nakon uπtapa koji se javlja izmeappleu 8. listopada i 23. studenoga. Katkad se moæe ponoviti nakon dvatri dana. Vrhunac mrijeπtenja traje tridesetak minuta tijekom visoke plime, toëno iza ponoêi. Crvi na neki naëin osjete kada je pravo vrijeme, pa svi proizvode i otpuπtaju jajaπca u isto vrijeme. Proizvodi se tako velika koliëina da ih Samoanci sakupljaju i koriste kao hranu. Crvi koji æive u drugim podruëjima mogu se mrijestiti u nekom drugom mjesecu, ali se mrijeste uvijek vremenski to- Ëno odreappleeno i usklaappleeno. Ovi crvi na neki naëin koordiniraju svoj mrijest. Njihova vrsta uspijeva preæivjeti zato πto svi reagiraju na isti signal u svojem okruæenju. 31

32 Ptica veliëine vrane, poznata pod latinskim imenom puffinus, drugo je stvorenje koje se moæe uoëiti na podruëju Velikog koraljnog grebena u odreappleenim razdobljima u godini. Puffinus provodi cijeli æivot na moru, osim u vrijeme parenja. Dok izvodi svoje ptiêe, gnijezdi se u skloniπtima koja kopa na kopnu. Ova ptica je izvanredan navigator. Slobodno leti preko oceana i nikada ne skrene s putanje. Moæe napustiti svoje gnijezdo u iskopanom skloniπtu prije svitanja i vratiti se poπto je veê pao mrak, πto znaëi da mora biti u stanju pronaêi toënu lokaciju ne samo svojeg otoka, veê i svojeg malog gnijezda u skloniπtu na otoku u potpunom mraku. Znanstvenici ni danas ne znaju toëno kako to ove ptice mogu izvesti! Tijekom dana ova ptica leti iznad oceana hraneêi se malim ribama i sipama koje plivaju blizu morske povrπine. Njihova nevjerojatna sposobnost za navigaciju eksperimentalno je istraæena u Velikoj Britaniji preko jedne od veêih podvrsta ove ptice. Znanstvenici su zrakoplovom odnijeli jednu skupinu ptica iz Velike Britanije u 32

33 Boston, a drugu skupinu u Veneciju. Obje skupine ptica vratile su se u svoja iskopana gnijezda u Velikoj Britaniji u roku od dva tjedna. Puffinus u svojem æivotu obiëno nikada ne leti iznad kopna, tako da je bilo joπ neobiënije πto su se svi primjerci ove ptice i u ovim okolnostima vratili i pronaπli put do kuêe. Druga sliëna vrsta, garavi zovoj (lat. Puffinus griseus), seli se iz antarktiëkih voda Ëak do Kalifornije, Aljaske i Japana i vraêa se natrag, kreêuêi na putovanje od πezdeset tri tisuêe kilometara. Ove ptice su jedno od velikih Ëuda meappleu æivim bi- Êima. Mnoga druga stvorenja imaju sposobnost da putuju stotinama ili Ëak tisuêama kilometara i vrate se toëno na polazno mjesto. Lososi iz Tihog oceana poznati su po svojoj sposobnosti da se vrate na mjesto na kojem su odrasli. Morske kornjaëe mogu putovati tisuêama kilometara izmeappleu Karipskog mora i otokâ u Atlantskom oceanu. Milijuni ptica pjevica i selica lete svake godine izmeappleu Europe i Afrike, ili izmeappleu Sjeverne i Juæne Amerike. Njihov nagon za selidbom i sposobnost da pronaappleu 33

34 toëno mjesto na tako velikim udaljenostima spadaju meappleu nezamisliva Ëuda kod æivih biêa. Naπ Ëudesni svijet Osim ovih divnih stvorenja, postoje i brojni drugi primjeri nevjerojatnog æivota koji zadivljuju kako svizac proizvodi svjetlo, kako elektriëni som proizvodi elektricitet, kako se πiπmiπ orijentira u mraku pomoêu ultrazvuka, kako se gusjenica pretvara u prelijepog leptira i joπ mnogo toga. Meappleutim, Ëesto ne razmiπljamo o tome kakav je svijet bio potreban da bi se æivot mogao razvijati. Dok znanstvenici istraæuju naπ svijet, postaju sve svjesniji koliko je on jedinstven i dobro osmiπljen. Sve viπe uviappleaju koliko su bili potrebni precizni, to- Ëni i posebni uvjeti da bi æivot mogao opstati. Izgleda da je sam naπ planet pomno dizajniran za opstanak æivota koji se odvija na njemu. Æivi organizmi moraju imati toëno odreappleenu kombinaciju ekoloπkih uvjeta. To podrazumijeva odgovarajuêi izvor energije (kao πto je sunëevo svjetlo), sirovine za 34

35 izgradnju njihovih stanica i tkiva (hranjive tvari), odgovarajuêu sredinu u kojoj se moæe javiti kemija æivota (voda) i odgovarajuêu temperaturu za nuæne kemijske reakcije. Koliko znamo, ne postoji drugo mjesto u svemiru koje ima pravu kombinaciju tih osobina za postojanje æivih organizama (mada su neke moguênosti nedavno otkrivene πto bi moglo biti vrlo zanimljivo!). Kao πto svi znamo, sunëevo svjetlo daje energiju æivim organizmima. Nekoliko vrsta bakterija dobiva energiju iz kemijskih reakcija duboko u moru, ali to su izuzetci. SunËevo svjetlo je tako uobiëajena, sasvim obiëna osobina naπeg svakidaπnjeg æivota da je lako zaboraviti koliko je izuzetno. Svjetlo je oblik energije poznat kao elektromagnetno zraëenje. Snaga ove vrste energije varira. Neke vrste zraëenja, kao πto su gama-zrake, toliko su moêne da je njima lako uniπtiti æivot. Druge vrste, kao πto su radiovalovi, tako su slabe da ne mogu osigurati potrebnu energiju za æivot. Svjetlo koje vidimo ima umjerenu koliëinu energije. Ono je dovoljno jako da izazove neke kemijske reakcije, ali nedovoljno snaæno da 35

36 razori molekule od kojih se sastoje æivi organizmi.»injenica da naπe Sunce proizvodi ovu vrstu svjetla jedan je od najvaænijih razloga zbog kojih æivimo. VeÊina zvijezda u naπem svemiru ne pruæa pravu koliëinu energije potrebnu da odræi æivot kakav poznajemo. Zemlja i naπe Sunce sasvim su posebni! Sunce ne samo πto stvara svjetlo koje osigurava energiju potrebnu æivim biêima, veê proizvodi i pravu koliëinu topline za opstanak æivota na Zemlji. Temperaturu Zemlje odreappleuje toplinsko zraëenje Sunca, udaljenost izmeappleu Sunca i Zemlje i sposobnost Zemlje da zadræi toplinu. Kad bi Zemlja bila samo malo udaljenija od Sunca, bilo bi prehladno. Kad bi bila bliæe Suncu, bilo bi pretoplo. Ugljikov dioksid i vodena para koji isparavaju u naπu atmosferu pomaæu da se zadræi sunëeva toplina i odræi odgovarajuêa temperatura. Kad bi u naπoj atmosferi bilo previπe ovih plinova, naπ bi svijet bio previπe vruê. Ali kad naπa atmosfera ne bi sadræavala bilo koji od ovih plinova, naπ bi svijet bio zastraπuju- Êe hladan. Povoljna temperatura na naπem planetu odræava se i zahvaljujuêi brzini ko- 36

37 jom se Zemlja okreêe oko svoje osi i rasporedu kontinenata i oceana na njezinoj povrπini. Opstanak æivota na naπem planetu ovisi o pravilnoj interakciji izmeappleu Zemlje, njezine atmosfere, prispjele SunËeve energije i udaljenosti izmeappleu Zemlje i Sunca. Kad bi se bilo koji od ovih Ëimbenika dramatiëno promijenio, æivot na naπem svijetu brzo bi nestao. Æivot isto tako zahtijeva izvor sirovina i neki naëin na koji Êe te tvari stupati u kemijske reakcije. Zemlja ih daje u pravim kombinacijama. Voda je jedna od najvaænijih sirovina za æivot, a naπa Zemlja ima mnogo vode. Izgleda da neki planeti i sateliti u naπem SunËevom sustavu imaju malo vode, ali ne i stabilna tijela tekuêe vode kao πto ih ima naπa Zemlja. Voda je klju- Ëna za æivot, tako da znanstvenici koji tragaju za æivotom na drugim planetima prvo tragaju za vodom. Ako negdje nema vode, nema ni puno razloga da se traæi æivot. Voda je vrlo vaæna za æivot. Ona osigurava sredinu u kojoj se odvijaju mnoge kemijske reakcije. Ona rastvara mnoge tvari i prenosi ih u æivotnu sredinu kao i u tijela 37

38 æivih organizama. Bez vode se ne bi mogle odvijati mnoge kemijske reakcije koje su nuæne za æivot. Voda isto tako prenosi toplinu pomaæuêi u odræavanju umjerene temperature na povrπini Zemlje. Velike koliëine vode pomaæu u ublaæavanju klime tako da priobalna podruëja imaju obiëno blaæu klimu od podruëja udaljenih od mora. Voda takoappleer pomaæe æivim organizmima da odræe povoljnu tjelesnu temperaturu. Ona pomaæe u odvoappleenju topline iz naπeg tijela isparavajuêi s koæe. Kad naπ svijet ne bi imao toliko vode, na njemu bi bilo manje æivota. Voda ima mnoge druge osobine koje pridonose oëuvanju æivota.»injenica da led pluta na vodenim povrπinama omoguêuje ribama da preæive u jezerima i kada se povrπina zaledi. Kad bi led u jezerima tonuo, na kraju bi se sva voda zamrznula od vrha do dna pa bi veêina stvorenja u jezeru uginula. Voda apsorbira kisik koji je potreban ribama i drugim vodenim organizmima. Molekule vode imaju svojstvo da se dræe zajedno, πto je vaæan Ëimbenik koji omoguêuje da se voda kreêe naviπe prema vr- 38

39 hovima visokih stabala. TekuÊa voda teëe, zbog Ëega se slobodno kreêe uzduæ ili preko povrπine tla tako da je biljke mogu upijati, ili osigurava vlagu za crve i druge organizme u tlu. Zemlja je jedino mjesto koje nam je poznato na kojem je voda toliko Ëesta i lako dostupna za opstanak æivota. Za æivot su potrebne mnogobrojne tvari i elementi koje naπ svijet ima u svojim zalihama. Ugljik je posebno vaæan, jer se moæe kemijski vezati na mnogo razliëitih na- Ëina. Poznato je da ugljik ima neke izuzetne osobine zbog kojih bi se lako mogao iscrpsti, ali naπ svijet ima dovoljno ugljika za opstanak golemog broja æivih organizama. Za æivot je potreban i vodik, kisik, duπik, fosfor, sumpor i male koliëine mnogih drugih elemenata. SreÊom, sve ove tvari dostupne su na naπem planetu. Mnoge su tvari opasne po æivot, ali su one, na sreêu, u naπem svijetu rijetke. Dostupnost potrebnih i mala koliëina opasnih tvari nuæni su preduvjeti za opstanak æivota i jedan od Ëimbenika koji Ëine naπ svijet posebnim. 39

40 ZakljuËak Mi æivimo u dobro uobliëenom svijetu, s toëno odreappleenim i optimalnim uvjetima za æivot. Okruæeni smo æivim biêima s nevjerojatnim sposobnostima i meappleuovisnim odnosima. Ova stvorenja pokazuju zapanjujuêu raznovrsnost oblika, boja, ponaπanja i staniπta na kojima æive. Sve ove pojedinosti ukazuju na to da mora postojati Stvoritelj koji je naëinio svijet kao zanimljivo i lijepo mjesto. Poslije Êemo vidjeti i razloge zaπto postoje neke ruæne pojedinosti na svijetu. Ali ne zaboravimo kako je on Ëudesan i lijep. U sljedeêem Êemo poglavlju razmotriti neke Ëudesne sposobnosti Ëovjeka koje na naπe iznenaappleenje nemaju nikakve veze s opstankom. 40

41 4 Jedinstvenost Ëovjeka Gdje ste bili u veëernjim satima 20. srpnja 1969.? Jeste li stajali vani i gledali u nebo u smjeru Mjeseca? Cijeli jedan naraπtaj ljudi procjenjuje se da ih je bilo oko pet stotina milijuna promatralo je televizijski prijenos dok su Neil Armstrong, Michael Collins i Buzz Aldrin spuπtali svoj lunarni modul Eagle u dolinu MjeseËevog Mora mira. Dok se odvijao ovaj povijesni dogaappleaj i prvi ljudi stajali na povrπini Mjeseca, nesumnjivo se dogaapplealo neπto dramatiëno i povijesno vaæno. Plan za slanje ljudi na Mjesec i njihov siguran povratak na Zemlju najavio je ameriëki predsjednik John Kennedy u svibnju Ponovio je taj cilj u svojem govoru 41

42 u rujnu Taj govor postao je poznat pod naslovom OdluËili smo otiêi na Mjesec, koji je nadahnuo milijune ljudi da stvaraju velike planove. Slanje ljudi na Mjesec i njihov povratak bila je velika zamisao koja je ukljuëivala i velike rizike. Nije bilo nikakvog jamstva za siguran zavrπetak cijelog pothvata. Na olakπanje svih, astronauti su na kraju buênuli u Tihi ocean 24. srpnja i vratili se pobjedonosno kuêi. Odmah su postali poznati poπto su riskirali sve i uspjeli u neëemu πto nikada prije nije uëinjeno. Kao πto se oëekivalo od tako dobro pripremljenih i struënih ljudi, astronauti su vrlo brzo odali priznanje za svoj uspjeh usklaappleenom naporu tisuêa znanstvenika i tehniëara. Njihov uspjeπan let na Mjesec nije se mogao ostvariti naporom jednog ili nekolicine pojedinaca. Pothvat je zahtijevao godine rada i tisuêe vrlo obrazovanih struënjaka. Jedinstvenost ljudi Uspjeh misije Apolla 11 bio je spektakularan ljudski uspjeh. Stvaranje velikih 42

43 planova u viπegodiπnjim projektima kao πto je bio Apollo nisu neuobiëajena pojava u ljudskim zajednicama, ali su izuzetna i jedinstvena ljudska osobina. Nijedna druga vrsta ne radi neπto takvo. Nema drugih stvorenja koja ostvaruju projekte za koje je potreban viπegodiπnji usklaappleen rad mnogih pojedinaca. Zaπto i drugdje ne postoji neπto takvo? Zaπto to i druge vrste ne bi mogle? Mnoga druga stvorenja imaju daleko veêu populaciju, a neka od njih imaju i nevjerojatne sposobnosti koje ljudi nemaju. Ljudi ne mogu letjeti kao ptice, plivati kao ribe ili se penjati kao majmuni. Ali ljudi mogu putovati zrakom ili po vodi i popeti se do bilo koje toëke na stablu zbog svojih drugih posebnih sposobnosti. Ljudi mogu ostvariti pothvate po kojima se razlikuju od æivotinja. Oni mogu ostvariti predivne pojedinosti koje nijedna druga vrsta æivih biêa ne moæe. Ljudi smiπljaju nove ideje, prave planove, pripremaju se unaprijed za svladavanje teπkoêa i ostvaruju planove do kraja. Sposobnost planiranja, zamiπljanja i ostvarivanja novih zamisli projekata koji 43

44 nikada prije nisu raappleeni jedinstvena je ljudska osobina. Govor je joπ jedna jedinstvena ljudska osobina koja je bila nuæna za uspjeh leta na Mjesec. Mnoge æivotinjske vrste mogu komunicirati, neke od njih na iznenaappleuju- Êe naëine. Ali nijedna nema sposobnost da govori kao ljudi. Slobodna komunikacija putem govora nuæan je preduvjet za ostvarivanje sloæenih planova koji se usuglaπavaju i zavrπavaju. Govor i jezik omoguêuju da se zamisli prenose drugima, da se o njima razgovara i da se ocjenjuju. Da ljudi nisu bili sposobni govoriti, projekt Apollo nikada ne bi ni zapoëeo, a kamoli uspjeπno zavrπio. Joπ jedna pojedinost vaæna za ljude jest jedinstvena kombinacija samosvijesti i slobodne volje. Imamo sposobnost prepoznati sebe kao zasebna biêa i donositi odluke o tome kako Êemo se ponaπati. Ova kombinacija Ëini nas odgovornima za odluke koje donosimo. Ona nam daje osjeêaj moralnosti. Ovaj osjeêaj moralnosti potiëe mnoge ljude da se ponaπaju odgovorno i pouzdano, πto nam omoguêuje da suraappleujemo na daleko viπoj razini od ostalih æivotinja. Ti- 44

45 suêe tehniëara mogli su vjerovati jedni drugima i suraappleivati za dobrobit projekta Apollo, Ëak i kada im to osobno nije bilo najpogodnije. Æivotinje ne mogu postizati takve ciljeve dijelom i zbog toga πto nemaju kombinaciju samosvijesti i slobodne volje potrebne za osjeêaj moralnosti i odgovornosti. Vjera je joπ jedna pojava jedinstvena za ljude. Nijedna druga vrsta ne moæe posjedovati vjerske navike jer nema ono πto je prijeko potrebno za moral slobodnu volju i samosvijest. Koliko god Ëudno zvu- Ëalo, mogli bismo ustvrditi da je krπêanstvo doprinijelo uspjehu misije Apolla. Kako? KrπÊanstvo je osiguralo filozofsku pretpostavku razmiπljanje potrebnu za razvoj znanosti. Znanost se ne moæe razvijati u kulturi koja smatra da prirodom upravljaju udaljeni bogovi koji se stalno bore jedni s drugima i s ljudima, kao πto su to Ëinili grëki i rimski bogovi. Nitko nije u tim druπtvima mogao predvidjeti πto Êe se dogoditi u prirodi kao πto nije mogao predvidjeti raspoloæenje bogova. KrπÊanstvo nauëava da je Bog uvijek bio pouzdan i dosljedan u upravljanju sve- 45

46 mirom. Tako je bio logiëan i pokuπaj da se otkriju zakoni kojima ga je On pokrenuo. KrπÊanstvo je doprinijelo uspjehu znanosti, ukljuëujuêi i misiju Apollo, pruæajuêi kulturu u kojoj se znanost moæe nesmetano razvijati. Naravno, oni koji odbacuju ideju o aktivnom Bogu u svemiru ne slaæu se s ovim, ali to je neπto πto zasluæuje duæu raspravu. 3 Zaπto su ljudi jedinstveni? Jasno je da su ljudi jedinstveni meappleu svim æivim biêima na Zemlji. Ali zaπto je tako? Ljudi su po mnogim svojim osobinama sliëni drugim sisavcima imaju sli- Ëne unutarnje organe, imaju ruke i noge, razmnoæavaju se na sliëan naëin. Sigurno ima sliënosti i u njihovim genima. Pa zaπto su onda ljudi i æivotinje toliko razliëi- 3 Mnogi znanstvenici istiëu vaænost krπêanske vjere u mudrog i dosljednog Boga kao preduvjet za razvoj znanosti. Primjerice: S. L. Jaki, Science and Creation, Scottish Academic Press, 1974.; Loren Eiseley, Darwin s Century, Anchor Doubleday, 1961.; Dan Graves, Scientists of Faith, Kregel Resources,

47 ti? Na ovo pitanje obiëno se daju dva vrlo razliëita odgovora: evolucija i stvaranje. Teorija evolucije tvrdi da su ljudi jednostavno napredni majmuni koji su razvili superiorni mozak. Naπ jezik i govor, naπa samosvijest i naπe mehaniëke sposobnosti smatraju se jednostavnim poboljπanjem onoga πto imaju i druge vrste. Mnogi evolucionisti Ëak tvrde da ljudi u stvarnosti nemaju slobodnu volju i moral koji se javlja s njom, iako se Ëini da ih ipak imamo. Postoji velik broj problema s ovim glediπtem. Jedan od zabrinjavajuêih problema jest πto evolutivni procesi koji bi trebali postojati samo da bi osigurali opstanak ne objaπnjavaju zaπto ljudi imaju sposobnosti koje daleko nadmaπuju sposobnosti potrebne za preæivljavanje. Zaπto bi ljudi cijenili umjetnost, glazbu i ljepotu? Koja se evolutivna prednost stjeëe sposobnoπ- Êu da se naslika slika, sklada pjesma ili da se uæiva u cvijeêu? Postoji mnogo sliënih prigovora. Prema miπljenju mnogih, oni pokazuju da teorija evolucije nije dobro objaπnjenje za izvanredne sposobnosti ljudi. to ako je ljude stvorilo BiÊe sa sposobnostima koje nadilaze naπe razumijevanje? 47

48 Kako objasniti zaπto imamo ovakve sposobnosti? Odvojimo malo vremena kako bismo istraæili krπêanski izvjeπtaj o stvaranju i donijeli svoje zakljuëke. Biblijska Knjiga Postanka opisuje stvaranje ljudi na ovaj naëin: 1. Ljudi su naëinjeni od zemaljskih elemenata to jest od istih graappleevnih blokova na bazi ugljika kao i svi drugi oblici æivota na Zemlji. 2. NaËinjeni su u dva oblika muπkom i æenskom; s komplementarnim dijelovima i organima, stvoreni su s moguênoπêu razmnoæavanja, stvaranja novih ljudi u obliku beba. 3. NaËinjeni su na Boæju sliku, πto na neki naëin znaëi da su njihove sposobnosti odraz Boæjih sposobnosti. Nema sumnje da su prva dva dijela biblijskog izvjeπtaja o stvaranju toëni. Ljudi su æivotni oblici na bazi ugljika, baπ kao πto je i sav æivot na Zemlji na bazi ugljika. I ljudi se mogu reproducirati, ponovno stvoriti ljudske bebe u svakoj novoj generaciji. Ali ako bi treêi dio izvjeπtaja o stvaranju bio toëan, πto bi to znaëilo? 48

49 Boæja slika Ako su ljudi bili jedinstveno stvoreni na sliku Boæju, onda je vrlo logiëno πto imamo sposobnosti koje æivotinje nemaju. Kako se naπe jedinstvene sposobnosti slaæu s onim πto nam Biblija govori o Bogu? to je s odnosima? Ako je Bog stvorio ljude muπkog i æenskog roda, onda je prirodno πto se Boæja slika najbolje vidi u odnosima izmeappleu njih dvoje. Biblija opisuje Boga kao BiÊe odnosa, nekoga tko æeli biti u vezi s ljudima. Poput Boga, i mi smo biêa odnosa. Mi æivimo u obitelji, u zajednici, u narodu, i sve πto radimo usredoto- Ëeno je na to kako Êemo se odnositi prema drugima. Sposobnost ljudi da imaju bliske odnose s drugima moæe biti odraz jednog dijela Boæje slike. Kao πto smo veê otkrili prije, ljudska kreativnost daleko nadmaπuje ono πto nam je potrebno da bismo preæivjeli. Ova kreativnost omoguêuje ljudima da rjeπavaju mnoge sloæene probleme, kao πto je slanje Ëovjeka na Mjesec. Mogli bismo navesti i mnoge druge veliëanstvene primjere 49

50 ljudske kreativnosti u rjeπavanju problema, ali ima joπ vrijednih stvari koje treba reêi. Mi moæemo naêi rjeπenja za teπke probleme, ali s naπom kreativnoπêu moæemo isto tako istraæivati i pojedinosti koje nisu nuæne za preæivljavanje na primjer ljepotu. Ako je Bog stvorio naπ svijet, onda On takoappleer cijeni ljepotu. Ljudi su naslikali izvanredne slike, isklesali skulpture, podigli veliëanstvene zgrade i mostove, skladali najraznovrsnija glazbena djela. Ali sve to samo blijedo oponaπa ljepotu zalaska sunca i cvijeêa, prirodnih krajolika i pjev ptica i drugih æivih biêa. Moæe li biti da ljudi vole ljepotu zato πto su stvoreni na sliku Boga koji voli ljepotu? Ako je ljude stvorio Bog, to onda objaπnjava zaπto imamo sposobnost stvaralaëkog razmiπljanja, planiranja i smisao za lijepo. To objaπnjava zaπto ljudi imaju svijest o sebi i slobodnu volju. To objaπnjava zaπto govorimo i razumijemo jezik. To objaπnjava zaπto su nam veze toliko znaëajne. 50

51 Ljudska odgovornost Izvjeπtaj o stvaranju govori da je Bog ljudima dao zadaêu. Njima je dodijeljena uloga upravitelja nad prirodnim bogatstvima Zemlje. Bog stvara Zemlju i predaje je ljudima da se brinu o njoj (o tome moæemo Ëitati u Postanku 1,28). Prvo, ljudima je dana odgovornost da se mnoæe, da raappleaju djecu i poveêavaju broj stanovnika. To znaëi stvaranje obitelji i πirih zajednica. Obitelj je osnovni graappleevni blok druπtva. Ako je Bog BiÊe odnosa, onda odraæavanje Njegove slike znaëi izgradnju snaæne obitelji. Zatim, kad napune Zemlju stanovnicima, od ljudi se traæi da upravljaju prirodnim bogatstvima planeta. Ako se u njima ogleda Boæja slika, oni Êe se s dobrotom odnositi prema svim stvorenjima na Zemlji i Ëuvati æivotnu sredinu koju sva stvorenja dijele. Nitko ne moæe tvrditi da ljudi pravilno upravljaju prirodnim zemaljskim bogatstvima dok god se zapaæa ovakvo oneëiπêenje neba i vode zbog pretjeranog iskoriπtavanja ugljena i nafte. Ne moæe to tvrditi ako 51

52 znamo na koji smo naëin lovili pojedine æivotinjske vrste do istrebljenja i dopustili da neke druge budu zbrisane s lica zemlje uniπtavanjem njihovih staniπta. PreËesto ljudima upravlja profit i pohlepa umjesto odgovorno planiranje za buduênost. Meappleutim, mogli smo i joπ uvijek moæemo drugaëije. Imamo sposobnosti za upravljanje Zemljom i te su sposobnosti zakljuëivanje od uzroka do posljedice, planiranje i stvaralaëki rad u suradnji s drugima daleko iznad onoga πto nam je potrebno za goli opstanak. Briga za sve stvoreno zahtijeva baπ one sposobnosti koje su jedinstvene za ljude sposobnosti po kojima se vidi da su stvoreni na sliku Boæju. ZakljuËak Ljudi su jedinstveni! A biblijski izvjeπtaj objaπnjava i zaπto. On ima odgovor na pitanje zbog Ëega ljudi imaju sposobnosti koje nadmaπuju puku potrebu za opstankom. On govori i koja je svrha ovih posebnih sposobnosti. Odraæavaju li naπe posebne sposobnosti sliku Boæju? Je li naπa sposobnost da nje- 52

53 gujemo odnose i naπa kreativnost samo rezultat sluëajnosti? Je li naπa ljubav prema ljepoti, sloæene jeziëne sposobnosti, apstraktno razmiπljanje i slobodna volja neπto πto se pojavilo u naπem ljudskom svijetu bez razloga? Izgleda nezamislivo da su baπ one osobine koje nas Ëine ljudima samo rezultat sluëajnog osmijeha sreêe. Pozivam vas da nastavimo putovanje otkriêa i usredotoëimo se na pitanja na koja znanost nema odgovora: Zaπto smo ovdje i kamo idemo? 53

54 5 Dar ravnoteæe»uda svemira odviπe su nevjerojatna da bi bila sluëajnost. Stvorenja na naπem planetu odviπe su posebna da bi se pojavila sluëajno. Naπe sposobnosti toliko su razvijene da ih evolucija ne moæe objasniti. Sve to ukazuje na Stvoritelja koji je ljudima dao posebne sposobnosti i odgovornosti. StvaralaËki proces u izvjeπtaju o postanku ukazuje da je Bog dao ljudima odgovornost da se brinu o Zemlji i æivotu na njoj. On nas je postavio kao upravitelje nad ostatkom stvorenog svijeta. A buduêi da smo trebali ovisiti o Njemu i jedni o drugima, stvorio je biêa koja moraju æivjeti u uzajamnim odnosima s drugima. Osim posebnih sposobnosti danih ljudima koji su naëinjeni na sliku Boæju, u izvjeπtaju u Postanku nalazimo da je ljudi- 54

55 ma pri stvaranju dan joπ jedan dar. Tamo stoji: I sedmoga dana Bog dovrπi svoje djelo koje uëini. I poëinu u sedmi dan od svega djela koje uëini. (Postanak 2,2) Teπko je zamisliti da bi Bog koji je stvorio golemi svemir bio umoran nakon stvaranja naπeg malog planeta. Iako ne moæemo ni zamisliti πto znaëi stvoriti, to ne izgleda kao posao od kojeg bi nekome izbio znoj na Ëelu ili da mu je potreban predah. Odmor Zaπto se, onda, Bog odmarao? I zaπto je bilo vaæno da se ova najava odmora ukljuëi u izvjeπtaj? Je li moguêe da se ovaj sedmi dan odmora ne nalazi u izvjeπtaju zbog Boga, nego zbog ljudi? OponaπajuÊi ovaj Boæji obrazac, koji je πest dana radio a sedmi dan posvetio odnosima, mi moæda izraæavamo vaæan aspekt Boæje slike u sebi. Je li moguêe da kad pratimo taj boæanski primjer, moæemo izbjeêi zamku da budemo usmjereni samo na goli opstanak ili kako stvari sagledavamo danas na zaraappleivanje za æivot? 55

56 Razmislite o tome. Kakav bi to tada bio predivan dar! Je li Bog znao, na primjer, da Êe nas: u u u Naπa sposobnost rjeπavanja problema navoditi da radimo previπe kada se rjeπenje ne bude pojavljivalo tako lako? Naπa kreativnost gurati da ostajemo do kasnih sati na poslu i ne dobijemo dovoljno odmora? Naπa svijest navoditi da Ëesto preispitujemo svoje odluke, stvarajuêi tako u nama visoku razinu stresa? Moæda je Bog znao da Êe nam biti potreban predah svakog tjedna da bismo se oporavili od stresa svakidaπnjeg æivota. Moæda je znao da Êe naπi odnosi trpjeti ako ne budemo imali razlog da se zaustavimo i da im posvetimo vrijeme. Ako odvajamo jedan dan svakog tjedna za odmor i odnose, mi poboljπavamo svoj æivot na tri razliëita naëina: Prvo, imamo vremena za izgradnju zajedniπtva sa svojim Stvoriteljem. ZadivljujuÊe je da je BiÊe, toliko nezamislivo mo- Êno i kreativno kao πto je On, i dalje usmje- 56

57 reno na odnose ukljuëujuêi i odnose s ljudima poput nas. Drugo, naπi tjedni trenutci predaha odreappleeni su za izgradnju druπtvenih odnosa veza s ljudima oko nas. abat, odmor, subota naëinjena je radi Ëovjeka, objasnio je Isus, a to subotnje vrijeme obuhvaêa trenutke za obitelj i za crkvu. Na kraju, subota je predivno vrijeme i za vezu s ostatkom stvorenog svijeta. Provoappleenje vremena na otvorenom daje nam priliku da se odmorimo i oporavimo od zauzetosti i buke naπeg svakidaπnjeg æivota. Kakvu to Ëini razliku? Izvjeπtaj o stvaranju kaæe da je Bog po- Ëinuo u sedmi dan. Meappleutim, je li bitno u koji se dan odmaramo? Kakva razlika moæe postojati izmeappleu dana? Najbitnije je da odvajamo vrijeme za odræavanje veza i oboæavanje. Pokuπajmo na to pitanje odgovoriti tako πto Êemo prouëiti dogaappleaj iz biblijske Druge knjige o kraljevima. Naaman je bio vojskovoapplea u drevnoj Arameji (zemlji koja se joπ 57