List Župe Uznesenja Bl. Dj. Marije, Bast-Baška Voda

Transcript

1 SVJETIONIK List Župe Uznesenja Bl. Dj. Marije, Bast-Baška Voda Godište IX. BOŽIĆ, Broj 1 (9)

2 PROSLAVA BLAGDANA SV. NIKOLE 2009.

3 SVJETIONIK LIST ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE BAST-BAŠKA VODA Godište IX. BOŽIĆ, Br. 1 (9) RIJEČ UREDNIKA»Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima: konačno, u ove dane progovori nam u Sinu.«(Heb 1,1-2) Dragi župljani Župe Bast-Baška Voda! Radujem se zajedno s vama što je u ovo predbožićno vrijeme baškovodski SVJETIONIK došao u naše ruke nakon 37 godina. Još davne god. baškovodski župnik fra Anđelko Šimić, zajedno s baškovodskim fratrima, želio je ostaviti pisani trag o iskustvu vjere i povijesti naše župe. To su i ostvarili kroz osam brojeva Svjetionika (od do 1973.). Danas su ti zapisi vrijedni naše pažnje jer svjedoče kakav je nekad život bio na ovim prostorima. Da bi generacije koje će doći nakon nas mogle iščitavati povijest svojih predaka i na temelju nje bolje razumjeti svoju sadašnjost, kao župnik, odlučio sam pokrenuti ponovno izlaženje župnog lista Svjetionik. Uz suradnju pojedinih župljana to smo i uspjeli. Ovaj broj Svjetionika odlučili smo tiskati upravo prigodom najveće proslave u našoj župi, za blagdan Sv. Nikole, a ujedno i kao božićni broj. Vjerujem da smo uspjeli realno prikazati život i događanja u našoj župi i mjestima naše Općine. Ovaj list nije mjesto iznošenja negativnih ocjena i kritizerstva. Za to imamo mnogo drugih informatora u medijskom prostoru. Trudili smo se zabilježiti ono pozitivno i poticajno, što može pozitivno izgrađivati svakog dobronamjernog čitatelja. Listajući ovaj broj Svjetionika, koji je obogaćen fotografskim zapisima, nailazimo na poruke i događanja iz života Crkve i naše župe, na povijesne crtice, događanja iz života Općine, Turističke zajednice i škole. Često puta fotografije više govore od riječi. Stoga smo neke događaje prenijeli kao foto-vijesti. Zahvaljujem svima onima koji su uložili svoj trud i znanje kako bi ovaj deveti broj Svjetionika bio što uspješniji! Vjerujemo da se ovaj župni list neće čitati kao dnevne novine, nego će imati i formativnu i informativnu svrhu čitatelja. Kao što znamo, prošle i ove godine došlo je do promjena pastoralnog osoblja u našoj župi što možemo vidjeti na stranicama koje slijede. Isto tako izabrano je novo Župno pastoralno vijeće i Župno ekonomsko vijeće. Prethodnicima iskreno zahvaljujemo na trudu i požrtvovnosti koju su iskazali u svome pastoralnom radu. Zasigurno jedan od značajnih događaja ove godine bio je izbor trećeg predsjednika RH, za kojeg je izabran baškovođanin dr. Ivo Josipović, koji je kao novoizabrani predsjednik RH nekoliko puta posjetio Bašku Vodu i susreo se s predstavnicima općinskih i crkvenih institucija. Baška Voda, tijekom svoje povijesti, iznjedrila je značajan broj ljudi na društveno-političkom i gospodarskom području, kao i na području vjere i crkvenog života. Neka ta činjenica bude poticaj i izazov mladim generacijama da izgrađuju svoje živote na ljudskim i kršćanskim vrijednostima. Dragi župljani, nalazimo se u vremenu Došašća, priprave za proslavu Božića. I gradske ulice i trgovi pomalo stvaraju osjećaj da je Božić blizu. Što za nas kršćane znači taj božanski događaj? Jesmo li Božiću oduzeli onaj pravi smisao ulažući previše napora na vanjsko blještavilo i brigu oko darivanja, a za- SVJETIONIK 1

4 UVODNIK boravljamo da je mali Božić u jaslicama najveći dar svakom čovjeku? Da se Božić rodio u jednostavnosti i malenosti Betlehemske štalice, dajući time pravo na nadu i gladnima i sitima, bolesnima i zdravima, radosnima i žalosnima. Svijet je naučio, od utjelovljenja Riječi do danas, kako nije potrebno boriti se izravno protiv Krista. Moguće je prihvatiti formu, a potisnuti sadržaj. Anđeli su pastirima navijestili radosnu vijest. Ali moguće je istodobno i radost poticati i zagušiti vijest. Kristovo rođenje želi preobraziti svijet, ali svijet pokušava preobraziti Božić u svoje proslave. Božić se tako gura na rub svijesti i događanja. Nije potrebno nijekati istinitost rođenja Kristova kad ga je moguće pretvoriti u područje tržišnih idola. Tako se oči od Božića okreću opet samom svijetu. Potihi, nijemi, samozatajni ulazak Boga u ljudsko tijelo, a time i u svijet, samo je početak preobražaja iznutra. U svijetu upravlja onaj koji ima u ruci novac. Krist će govoriti kako u Kraljevstvo Božje ulaze siromašni. U svijetu donose odluke oni koji imaju moć. Krist će govoriti kako se samo služenjem postaje prvi. Promjene o kojima će Krist govoriti nadilaze razumijevanje svijeta: tko je žedan i gladan, nasitit će se i napojiti; tko plače, radovat će se; tko nema ničega, posjedovat će sve; tko ima sve, neće imati ničega Božji ulazak u svijet u liku djeteta upućuje na izručenost i nemoć, a možda i na to da Bog među nama može rasti i jačati samo onoliko koliko mu mi damo prostora. Nije li to istodobno i znak kako se u dodir s Bogom ne dolazi preko moći i snage, preko onog što mi možemo, nego upravo preko nemoći i povjerenja. Govori se o svečanoj Blagovijesti, a upućuje se na jasle, govori se o Spasitelju, a upućuje se na dijete. Kao da Božić uporno upućuje na potrebu gledanja na svijet drugačijim očima. Kao da sam Božić izmiče ukoliko ga se utopi u ozračje svijeta i vrednota koje vladaju u njemu. Kao da Božić nuka na skidanje vela opčaranosti svijetom i proboj do jednostavnosti života vidljivog u Bogočovjeku. I pri svemu tome Bog se pokazuje ne kao suparnik čovjeku, nego kao njegov otkupitelj; ne kao Bog koji prezire ljudsko tijelo, nego kao onaj koji ga otkupljuje svojim utjelovljenjem; ne kao sila i moć, nago kao poziv na preobražaj. Dok čovjek misli kako će promijeniti i poboljšati svijet samo ukoliko pronađe novi ideal, novog idola, novi društveni i ekonomski poredak, Bog svojim utjelovljenjem pokazuje kako se promjena događa promjenom ljudskog srca, promjenom odnosa prema Bogu, prestankom klanjanja svijetu i njegovim idolima. Jednom dogođeno Božje utjelovljenje koje svijet čas potiskuje, čas zaboravlja, sad niječe, sad opet zaglušuje formom slavljenja u kojoj nestaje sadržaj ostaje unatoč svemu prekretnica ljudske povijesti, trenutak od kojega čovjek više nije, ukoliko to sam neće, prepušten samom sebi i svojim lutanjima svijetom. U nadi da će se u vašim srcima i obiteljima dogoditi radost i veselje Božićne noći, želimo vam obilje Božjeg blagoslova te sretnu i blagoslovljenu Novu godinu! Vaši fratri i časne sestre! 2 SVJETIONIK

5 »SVJETIONIK«OPET ZASJAO! Svjetionici na morima Pa svim morima svijeta, pa i na našemu Jadranskom moru, na ulazima u velike i male luke i tjesnace, ili na malim otočićima i grebenima, kroz cijelu povijest čovječanstva, ljudi su gradili male i velike svjetionike, da bi oni i noću i danju, posebno za oluja i nevera, svojim snopovima svjetla bili siguran putokaz i orijentacija, kako bi brodovi mogli izbjeći opasnosti plovidbe, razne Scile i Haribde, i sretno stići i uploviti u sigurnu luku spasa. Stoga su bezbrojni književnici davno upozorili da su svjetionici najveći prijatelji brodova i mornara. Današnja moderna navigacijska sredstva omogućuju kudikamo sigurniju plovidbu, pa su stari svjetionici izgubili puno na svojoj konkretnoj korisnosti, iako još i danas mogu poslužiti svojoj prvotnoj svrsi, a osobito ih je lijepo vidjeti, kako kao drevni stražari bdiju nad našim morem i brodovima. Još ih je ljepše i ugodnije posjetiti, provesti dio ljetnoga odmora u njihovoj sjeni i plavetnilu mora koje ih oplakuje, daleko od gradske vreve i zaglušne buke. Zbog svega toga svjetionici su ne smo bili i jesu vrlo korisne građevine, nego su uvijek bili i znakovi i simboli svjetlosti, topline, pravilne orijentacije i usmjerenja i to ne samo za brodove i mornare, nego i za sve ljude na velikomu životnom putovanju, koje su mnogi pisci uspoređivali s lađom koju vitlaju bure i oluje, a ona - potpomognuta svjetlom sa svjetionika - pronalazi pravac koji je sigurno vodi u luku. SVJETIONIK Baškovoški»Svjetionik«Baš ta simbolika svjetionika potakla je malu skupinu oduševljenih entuzijasta da su na čelu s fra Anđelkom Šimićem, župnikom (+2005.), dali ime prvomu župskom listu (od 85 župa) u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja. Bila je to naša Župa Uznesenja Bl. Djevice Marije Bast- Baška Voda. Vrijedno se je sjetiti početaka. Fra Anđelko je bio izvanredno vrijedan i marljiv župnik. Izgrađivao je»živu Crkvu«, tj. trudio se je kako bi svojim župljanima, od onih najmanjih do najstarijih, uspio nuditi duhovne vrijednosti i usmjeravati ih da ljube i poštuju svoga Boga i svakoga čovjeka. To je bit poruke Isusa Krista (Mt 22, 37-38). O tome bi se moglo i trebalo napisati cijelu knjigu. No, sada to ne možemo. U njegovim nastojanjima da oživi vjerski život u svoj župi treba spomenuti da je organizirao i veliko slavlje na blagdan sv. Nikole godine i da je tada zamolio sve (9) baškovoške svećenike da proslave blagdan Zaštitnika Baške Vode svečanom procesijom po mjestu i koncelebriranom sv. Misom. To je bila prva zajednička sv. Misa baškovoških svećenika. Fra Karlo je održao prigodnu propovijed u kojoj je prikazao povijest kršćanske vjere u cijeloj župi, a posebno i štovanje sv. Nikole, zaštitnika mjesta i svih mornara svijeta. Za tu prigodu tiskana je i posebna spomen-sličica koju su na izlazu iz crkve ministranti dijelili vjernicima. U poslijepodnevnim satima svi su se svećenici s vjernicima našli na groblju i izmolili»odriješenje«za sve vjerne mrtve, a posebno za mornare i ribare. Tada su neki Baškovođani pitali, bi li se moglo dobiti tekst te propovijedi. No, kako onda nije bilo ni aparata za kopiranje, ni računala, teško se je moglo lako udovoljiti toj opravdanoj molbi. Kad je pisac ovih redaka navečer došao u Sinj, nametnula mu se misao da bi bilo dobro pokrenuti»župski list«, i uz prigodne tekstove za Božić i Novu godinu objaviti i tu propovijed. Razgovarajući telefonom to sm predložio SVJETIONIK 3

6 SVJETIONIK fra Anđelku, a on je odgovorio da je to dobar prijedlog i da bi ga bilo dobo ostvariti dogodine. Konačno smo se dogovorili da je godinu dana predugo čekati. Prihvatili smo se posla i u dogovoru s djelatnicima tiskare u Omišu prvi broj»svjetionika«izišao je pred Božić godine. Budući da je to bilo davno, tj. prije 44 godine, za današnji naraštaj donosimo njegov sadržaj: - Dragi moji župljani, župnikov uvodnik (1-2), - Zajednička čestitka baškovoških svećenika (2), - Raspored bogoslužja za Božićne blagdane i Raspored blagoslova kuća (3-4), - Duhovna obnova za mladež (5), - Vjeronaučni raspored (5), - Ovogodišnja proslava blagdana sv. Nikole, zaštitnika Baške Vode (6-8), - Iz propovijedi fra Karla Jurišića (10-18), - Anka Staničić Tonova, učiteljica (19-20), - Vjerski život u našoj Župi kroz prošlu godinu, svećenici, stratistike, krštenici, propričesnici, vjenčanja i preminuli (20-26), - Vjerska štampa i naše knjige (26-27), - Vijesti (28-29), -»A za naše male - evo malo šale«(29), - Obavijest, Impressum - podatci o izdavaču (30) i - Sadržaj (31) - Slika 9. Kako se vidi iz toga sadržaja list je donio fra Karlovu propovijed, koju su ljudi željeli imati, prigodne tekstove za Božić i Novu godinu, župske statistike i neke druge zanimljive podatke. U sljedećem broju»svjetionika«(božić 1967.) fra Anđelko je napisao:»kako ste s radošću primili moju božićnu čestitku u našemu Svjetioniku Vaše zanimanje prekoračilo je sva moja očekivanja «Doista je to istina. Vjernici u Župi, kao i oni koji su živjeli daleko od Baške Vode (Zagreb, Rijeka, Split, Dubrovnik, druga mjesta iz Domovine i inozemstva) bili su oduševljeni, jer su iz maloga župskog listu doznali toliko podataka i vijesti o Baškoj Vodi i cijeloj Župi što nikada i nigdje nisu mogli pročitati. A to je baš jedan od razloga da ljudi vole i rado čitaju ne neke»opće teme«po novinama i časopisima, nego baš»male lokalne teme i vijesti«koje ne mogu naći odgovarajućega mjesta u svakodnevnim listovima i glasilima. Tako je, eto, započeo svoj životni hod baškovoški župski list»svjetionik«. Sljedećega Božića uopće nije bilo upitno hoće li se ili ne će pojaviti novi broj»svjetionika«. Svi su ga željeli i očekivali. Na njemu su otisnuta imena članova Uredništva. Kako je to bilo davno, donosimo popis redom kako su otisnuti na drugoj stranici omota: Ana Granić, fra Anđelko Šimić, Edo Divić, Emilija Staničić, fra Gabrijel Jurišić, Iruška Staničić, Ivana Jurišić, Jurica Radić, Krasna Cvitanović, Magdalena Jerković, Marica Divić, Mirna Letica, fra Nikola Radić, Pave Jurišić, Zdenko Jurišić. Neka im je svima na čast što su se potrudili i svojom zauzetošću priredili drugi broj»svjetionika«(imao je stranice omota), a onima od njih koji su preminuli neka dobri Bog dade pokoj vječni! 4 SVJETIONIK

7 SVJETIONIK Crkva i knjiga Katolička Crkva je kroz cijelu svoju povijest cijenila, stvarala i čuvala knjigu. Početak Crkve su Evanđelja i drugi spisi Novoga zavjeta. Crkva je osnivala škole, a redovnici su u samostanima prepisivali (nije još bilo tiskara!) djela antičkih grčkih i latinskih pisaca i tako ih sačuvali kao svjetsku kulturnu baštinu. I prva sveučilišta u Europi osnovala je Crkva, npr. u Salernu, Bologni, Parizu, Rimu, Padovi i drugdje, a u nas u Hrvatskoj su dominikanci godine osnovali Sveučilište u Zadru, pavlini u Lepoglavi u XVII. i konačno u Zagrebu godine Akademija oo. isusovaca uzdignuta je na čast Sveučilišta, a to je naše današnje Zagrebačko sveučilište. I još nešto. Ove je godine naša Hrvatska biskupska konferencija također u Zagrebu osnovala novo Katoličko sveučilište. Treba spomenuti da je prva tiskana hrvatska knjiga hrvatskim jezikom i pismom (glagoljicom) bila»rimski misal«1483. godine. Dakle, prva tiskana knjiga je liturgijska knjiga za slavljenje sv. Mise na hrvatskom jeziku. Uvijek je Crkva cijenila i pomagala tisak, radio i televiziju, a u naše dane i elektronske medije. Treba se sjetiti da je Drugi vatikanski sabor još godine objavio dokument»inter mirifica«o sredstvima društvenoga priopaćivanja, tj. o tisku, radiju i televiziji. Taj dokument počinje riječima:»između zapanjujućih izuma tehnike ljudski je duh uz pomoć Božju razvio i one koji su otvorili nove putove priopćavanja vijesti kao što su tisak, film, radio, televizija i slično.«(br. 1). Sva ta moderna sredstva mogu pomoći širiti Kistovu Radosnu vijest, tj. Evanđelje. To su dobro znali neprijatelji Crkve, pa su po svijetu (a donedavno i u Hvatskoj) oduzeli Crkvi tiskare, dokinuli crkvene novine i časopise i zabranili tiskati knjige vjerskoga sadržaja. Zato je Koncil snažno naglasio potrebu vjerskoga tiska, radija i televizije i zatražio od mnogih vlada i država koje su to zabranjivale da konačno dopuste da se slobdono mogu tsikati vjerske knjige i novine. Konačno su i komunističke vlasti u Hrvatskoj pomalo počele dopuštati tiskanje vjersih knjiga i novina, pa su tako godine počele izlaziti novine»glas koncila«, a onda i knjige vjerskoga sadržaja. Nekoliko godina kasnije pojavio se je, eto, i»svjetionik«- župski list Župe Uznesenja Bl. Djevice Marije Bast-Baška Voda. Kako je već rečeno, izlazio je od do godine. Nažalost je prestao izlaziti. Nekoliko je puta bilo govora i nastojanja da će se obnoviti, ali se novi broj nije pojavio. I tako su godine prolazile Ponovno zasvijetlio i neka i dalje svijetli! Ove godine Gospodnje za blagdan sv. Nikole i za Božić evo nam novoga broja, obnovljenoga župskog lista»svjetionika«! Bogu hvala! To je svima vjernicima naše Župe veliki Božji dar. Uskliknimo i mi zajedno sa sv. Pavlom koji je pisao vjernicima u gradu Korintu:»Hvala Bogu na njegovu neizrecivu daru!«(2 Korinćanima, 9, 15). Neka naš»svjetionik«nastavi svoj život, neka nas obasjava svojom svjetlošću, neka nam donosi dobre vijesti i neka nam pomogne da Isus Krist, koji je za sebe kazao:» Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom ne će hodati u tami, nego će imati svjetlost života!«(iv 8, 12) obasjava sve dane našega života i dovede nas do vječne svjetlosti u nebeskoj slavi! Fra Gabrijel Jurišić SVJETIONIK 5

8 IZ ŽIVOTA ŽUPE Zaključci sa sastanka ŽPV - ŽEV održanog 29. siječnja u Baškoj Vodi 1. Blagoslov obitelji u Baškoj Vodi, Bastu, Topićima, Promajni, Krvavici i Bratušu ove godine obavljat će se od prosinca. 2. Zvona crkve sv. Nikole zvonit će na ure od 7 22h, i pozdrav Gospi jutro podne večer. 3. Gospođa Ljubica Jelić i dalje ostaje sakristanka crkve sv. Nikole kao i godišnja naknada mještana od 50 kn. 4. Božićni koncerti ne mogu se održavati u vremenu Došašća, već od Božića do Tri kralja. Ove godine i naš crkveni zbor održat će božićni koncert. 5. Od ove god. započet ćemo s uređivanjem župnog lista koji će se prigodno tiskati za Sv. Nikolu. 6. U ovoj godini planira se urediti župni ured i arhiv. 7. Izgradnja kapelice u Topićima ostaje još otvoreno pitanje. 8. U crkvi Uznesenja BDM u Bastu krajem veljače postavit će se razglas i mikrofonija. 9. U tijeku je izgradnja dječjeg igrališta u Promajni iza crkve, gdje je predviđeno i novo parkiralište u crkvenom dvorištu. 10. Kako ističe petogodišnji mandat sadašnjem Vijeću u mjesecu lipnju ove godine, bit će izbor novog ŽPV i ŽEV. U novi izbor ŽV ući će po jedan predstavnik iz Basta, Topića i Promajne. 11. Krštenja nedjeljom obavljat će se preko svete mise. 12. Župnik će jedne nedjelje u mjesecu imati svetu misu u Bastu i Promajni, a kapelan u Baškoj Vodi. Fra Šime Nimac, župnik, ŽPV - ŽEV Božićni blagoslov obitelji u našoj župi bit će od prosinca. Obitelji koje nismo posjetili iz bilo kojeg razloga (preskočeni, nisu bili u kući u vrijeme dolaska svećenika, ne borave stalno u mjestu, itd.) neka se jave župniku pa ćemo obaviti blagoslov po dogovoru. Izabrano i potvrđeno novo ŽPV i ŽEV 6 SVJETIONIK

9 Novo pastoralno osoblje Župe Bast-Baška Voda FRA ŠIME NIMAC, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, rođen 20. siječnja u Lišanima Ostrovičkim. Zbog srpske agresije na Republiku Hrvatsku u kojoj je okupirano i njegovo rodno mjesto, kao prognanik je s obitelji boravio u hotelskom naselju»solaris«pokraj Šibenika, gdje je dovršio osnovno školovanje. Nakon toga odlazi u Sinj, gdje završava Franjevačku klasičnu gimnaziju. Zatim godinu novicijata provodi na Gospinu otočiću Visovcu, gdje polaže i prve redovničke zavjete. Prve dvije godine filozofsko-teološkog studija pohađa u Makarskoj. Nakon što su se udružile Franjevačka Teologija iz Makarske i Teologija iz Splita te osnovale Katolički bogoslovni fakultet pri Splitskom sveučilištu (1997.), prelazi u Split, gdje diplomira teologiju s radom iz područja pastoralne teologije na temu»evangelizacija kulture«. Za đakona je zaređen 05. studenoga u Gračacu. U sklopu VI. pastoralne godine obavlja pastoralni praktikum u župi i svetištu Gospe od Zdravlja u Splitu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja u Makarskoj. Vršio je službe župnog vikara u župama Podbablje i Drniš, te službu župnika Promine, odakle 06. studenoga dolazi za župnika župe Bast-Baška. S. ANKICA DŽAJIĆ, rođena 5. studenoga u Župi Sv. Ane u Slakovcima, Đakovačko osječka nadbiskupija. U istoj župi primila je sakramente krštenja i potvrde. Po završetku osnovne škole, godine 1970., odlazi u samostan. U Družbi Školskih sestara franjevki Krista Kralja (Provincija Svete Obitelji u Hercegovini), polaže prve redovničke zavjete polaže 1975., a doživotne g. U Zagrebu godine završava Institut za crkvenu glazbu. Od tada, kao orguljašica i vjeroučiteljica, djeluje u Mostaru, Zagrebu, Međugorju i Širokom Brijegu. Od vrši službu orguljašice i vjeroučiteljice u Baškoj Vodi. S. ALEKSIJA KRIŠTO, rođ. 25. siječnja od roditelja Jakova i Ive r. Stipić u Eminovu Selu (Tomislavgrad) gdje je završila osnovnu školu. Kandidatkinjom školskih sestara franjevki Mostarske provincije postala je U novicijat je stupila 1962., nakon čega odlazi u Prijedor na rad s retardiranom djecom gdje ostaje do 1967., kada s nekoliko sestara odlazi u Plattenhart u Njemačku gdje završava dvogodišnju školu za njegu starijih osoba. Vječne zavjete položila je u Bijelom Polju. Od do djeluje u staračkom domu u Heilbronnu. Srednju medicinsku školu završila je u Sarajevu Kao pastoralna suradnica djeluje u HKM u Munsteru i Dusseldorfu. Od djeluje u provincijalnoj kući u Bijelom Polju, zatim Tomislavgradu, Baškoj Vodi i Sarajevu. Od vrši službu predstojnice redovničke kuće u Baškoj Vodi. S. KARLA VRANJKOVIĆ rođena 2. listopada u Broćancu (Posušje, BiH), od oca Ivana i majke Joke r. Bašić. U Družbi Školskih sestara franjevaki Krista Kralja (Provincija Svete obitelji u Hercegovini), položila je prve redovničke zavjete 1970., a doživotne godine. U Splitu završava Srednju ugostiteljsku školu te kao kuharica radi u Njemačkoj, Dubrovniku, Tomislavgradu, Mostaru, Posušju Od rujna je u Baškoj Vodi. IZ ŽIVOTA ŽUPE SVJETIONIK 7

10 BOŽIĆNI BLAGDANI Božićna tajna Toliko smo se navikli na blagdan BoæiÊa, da nam njegov pravi smiso Ëesto izmakne iz vidokruga. ObiËno ga povezujemo s dragim blagdanom kad se priroda i æivot oko nas pomalo smiruju, kad su nam srce i domovi puniji, kad nam se poteπkoêe Ëine lakπe, kad naviru sjeêanja na nezaboravne dogaappleaje... Premda siromaπniji, bili smo sretniji i veseliji, osjaêaj radosti ispunjao je naπe BoæiÊe. Bili smo sposobni oprostiti nanesene uvrede, pomiriti se sa zavaappleenim susjedom, pruæiti ruku i onima od kojih se pogled okreêe i drugi put izabire da ih se ne bi susrelo. U novije pak doba BoæiÊ je postao pomalo potroπaëki. Nude nam se brojni proizvodi koji nemaju nikakve veze s dogoappleajem od prije dvije tisuêe godina, s dogaappleajem koji je promijenio svijet i njegovu povijest. Dogoappleaj nakon kojega niπta viπe nije onako kako je bilo. to je zapravo BoæiÊ? U Ëemu je njegova novost? Koji se to zaokret dogodio, koja je novost nastupila u ljudskim i svemirskim odnosima? Apsolutna je novost BoæiÊa da je Bog, koji nam se Ëinio dalekim, nevidljivim i neshvatljivim posatao Emanuel - Bog s nama i Bog za nas. Onaj Bog koji se objavljivao rijeëima i dogaappleajima, koji je govorio po prorocima, zapodjenuo je nov naëin zajedniπtva s nama ljudima. Upravo tu zapoëinje ta neviappleena i neëuvena novost Boæjeg odnosa prema nama, prema svim ljudima. Ono πto prije nismo mogli ni pomisliti, oëima gledati i uπima sluπati - to se dogodilo. Bog nam je postao bliz, doπao je k nama, s nama zapoëeo nov naëin zajedniπtva. Bog ispunjava svoje obeêanje, πalje Mesiju, svoga Pomazanika, Sina Boæjega, Sina Sveviπnjega. Bog ostaje vjeran obeêanju danu izabranom narodu. To je ta apsolutna novost, novost koju su stoljeêa oëekivala, novost za kojom je ËovjeËanstvo æudilo. A ta novost nije djelo ljudskih ruku, nego je preobilan Boæji dar, dar onoga Boga koji nam je u Isusu Kristu postao vidljiv i dohvatljiv, onoga Boga kojega moæemo prepoznati u liku Djeteta koje se raapplea u Betlehemu. To je novost BoæiÊa, dar Boæje Ëovjekoljubljivosti. Tu Boæju novost doæivjela je i bl. Djevica Marija, neznatna i nepoznata djevojka iz prezrena Nazareta. Njoj je Bog uputio radosnu vijest, blagovijest, njoj se Bog obratio po svom anappleelu i pozdravio je neuobiëajenim pozdravom: Zdravo, Milosti puna!«(lk 1, 28). Taj zdravo«bio je viπe od obiëna pozdrava. Bio je neπto novo. Raduj se, ti koja si blagoslovljena po Boæjoj milosti! Blagoslovljena, izabrana i oznaëena po Ëinjenici da se Bog upravo tebi obratio, da se prignuo svom poniznom stvorenju! Ne zbog njezine kreposti, niti zbog njezine osobite poboænosti, Bog joj se obraêa i naziva je blaæenom, blagoslovljenom, Bogom zamilovanom, osobom njegove osobite naklonosti. I to je dar Boæji, i to je vjernost obeêanjima i to je novost Boæjeg spasenja.»gospodin je s tobom!«preko anappleela sam Bog obraêa se Mariji, Boæje ju svjetlo osvjetljuje, prosvjetljuje i podræava. Milost je ona koja je razlikuje od ostalih, a to je milost Boæja. Marija nije traæila milost, ona je naπla milost kod Boga. A ta milost nije neπto πto Marija veê posjeduje, nego stvarnost koju joj Boæji poslanik pruæa: Gospodin je s tobom!«(lk 1, 28). Od prvog BoæiÊa pa sve do dana danaπanjega neπto sliëno dogaapplea se sa svima nama, svim ljudima, miljenicima Boæjim. Sam Sveviπnji udostojao se biti s nama, doêi u naπ æivot, zahvatiti u naπu sudbinu. Taj Boæji dar, ta svjetlost koja nas obuzima nije neπto izvanjsko πto nas ne 8 SVJETIONIK

11 BOŽIĆNI BLAGDANI tiëe i ne dotiëe, πto nas ne proæima. Radi se o Boæjem djelovanju u nama. A tamo gdje je milost na djelu, tamo gdje se Bog saginje prema svom stvorenju, tamo gdje Bog pokazuje svoju dobrotu prema svom stvorenju, u tom stvorenju nastaje neπto novo, neπto dotad neviappleeno i neëuveno. Gospdin je s tobom!«- te rijeëi oznaëuju viπe od obiëna pozdrava, poëetak su novog odnosa izmeappleu Boga i Ëovjeka. Nastupa nova stvarnost, nastaje nov red i poredak u svijetu, zajedniπtvo Boga i Ëovjeka. Gospodin je s tobom!«oznaëuje da izmeappleu Boga i tebe odsad postoji nov odnos. Ti nisi viπe mala kap u veliku moru, ti nisi viπe izgubljeno stvorenje, kako to Ëesto misliπ. U siromaπtvu i skrivenosti nastupa nova stvarnost: Gospdin je s tobom!«time je nama koji vjerujemo u BoæiÊ priznato i dano u svojinu sve dobro. Sad je zapravo kristalno jasno da je sve postalo novo ne samo izvana nego i u naπem æivotu. Nastalo je novo biêe, nov Ëovjek, biêe s kojim je Bog.»ovjek ne postaje Bogom, ali mi viπe nismo i ne æivimo bez Boga. Ta novost je uëinak Boæje milosti. Gospodin je s tobom«zapravo znaëi: Ti si, ËovjeËe, postao Boæja svojina, odsad pa zauvijek pripadaπ Bogu, ne pripadaπ sebi nego Bogu, postao si Boæji, dijete Boæje, osoba njegove naklonosti. O BoæiÊu nam biva jasna Ëinjenica da smo i mi od Boga izabrani i odobrani, njegov novi narod. S nama Bog zapoëinje posebno djelo. I tako biva uvijek kad nam je reëeno ili kad Ëujemo: Gospdin je s tobom!«to znaëi da si i ti izabran, predodreappleen, da si postao neπto novo, ono πto dasad nisi bio. To je novost BoæiÊa, jedinstven uëinak Boæje milosti. Ime Isus S BoæiÊom nastaje neπto novo, neπto dotada neviappleeno i neëuveno. Neπto novo πto nadilazi naπ uhodani naëin miπljenja i poimanja. S tom novoπêu pristupamo tajni BoæiÊa, ulazimo u samo Ëudo BoæiÊa. Zbog toga je potrebno izuti obuêu svakidaπnjice, jer je mjesto na kojem stojimo sveto tlo. Mariji je reëeno: ZaËet Êeπ i roditi sina i nadjenut Êeπ mu ime Isus«(Lk 1, 31). RijeË je o prizoru u kojem je prvi put spomenuto ime Isus. Ime koje znaëi obeêanje. Sve dotada reëeno zapravo vodi k tom srediπtu, i navjeπtaj Gospodin je s tobom«i obeêanje Boæje milosti. Sve bi to zapravo ostalo bez smisla i znaëenja kad ne bi bilo navijeπteno ime Isus«. Isus je zapravo velika novost BoæiÊa. U njemu je sadræano neπto πto se ne moæe jednostavno obrazloæiti, ni teoloπkim proukama, ni æivotnim iskustvom. Jer zapravo sav sadræaj Biblije, od njezina poëetka do kraja, i sve πto nazivamo krπêanskim navjeπtajem nalazi se u jedinstvenu odnosu prema imenu Isus. Ime je neπto πto najviπe oznaëuje jednu osobu, sræ i bit svakog pojednica. To je zapravo sve, i sve zavisi od tog imena, imena Isusova. Upravo po tom imenu Sveto pismo razlikuje se od ostalih, dobrih i poboænih knjiga. To je ono πto se u Svetom pismu naziva objavom i πto se ne nalazi u drugim religijama. Kad izgovaramo ime Isus, mislimo na ono πto nam to ime znaëi. Novi zavjet neëuven je rizik kad na onaj naëin na koji ta knjiga govori o Bogu i o Boæjim stvarima, ne uopêeno, ne u obliku znanosti, nego koja sve πto govori izraæava se SVJETIONIK 9

12 BOŽIĆNI BLAGDANI u jednoj jedinoj toëki, u jednom jedinom imenu, u jednoj jedinoj osobi: Isus Krist. Novi zavjet ne moæe se razumjeti, ako se ne razumije stalni odnos, neprestani priziv na ime Isusovo, ako se ne Ëuje i ne prihvati glas koji odjekuje iz tog srediπta. Ako bismo iz Novog zavjeta izostavili ime Isus, ostala bi lijepa knjiga, ali knjiga bez glavnog junaka, bez glavne radnje. Ono πto Ëini Novi zavjet knjigom nad knjigama upravo je ime i osoba Isusa Krista. To ime nije sluëajno izabrano. Ime Isus znaëi Spasitelj, Otkupitelj. To znaëi da smo bili izgubljeni, da se ne moæemo sami po sebi spasiti, nego da nam je potreban Spasitelj i Otkupitelj. Tako nam postaje jasno tko je taj koji nosi ime Isus. Mariji je reëeno: ZaËet Êeπ i roditi sina i nadjenut Êeπ mu ime Isus«(Lk 1, 31). Rodit Êeπ sina, rodit Êeπ dijete, ljudsko biêe, Ëovjeka, a ne anappleela, ne neki bestjelesan duh, ne neπto veliko i uzviπeno, nego jednostavno i konkretno biêe, Dijete u njegovoj neizmjernoj otajstvenosti i jednako tako u njegovoj ovisnosti o drugima. Rodit Sv. Nikola dijeli djeci darove Êeπ sina i nadjet Êeπ mu ime Isus«(Lk 1, 31). Ti Êeπ mu biti majka, jednom zauvijek, dat Êeπ mu ime i time izvrπiti volju Boæju. Bit Êe velik i zvat Êe se Sin Sveviπnjega«(Lk 1, 32). Bit Êe toliko uzviπen da Êe se zvati i biti Sin Boæji. Bit Êe tako nazvan jer Êe biti priznat za ono πto uistinu i jest, i takvim Êe se objaviti, kao Sin Sveviπnjega i Sin Boæji, dva pojma koja imaju jedno te isto znaëenje. Novost je BoæiÊa u tome da smo i mi postali djeca Boæja, sinovi i kêeri Sveviπnjega. U Starom zavjetu Izraelci su nazivani sinovima Boæjim. U Novom zavjetu sinovi Boæji su oni koji vjeruju u Boga. Isus je Sin Boæji od sve vjeënosti. Tu svoju pripadnost oëitivao je u vremenu, upravo o BoæiÊu. Njegovom zaslugom, njegovim roappleenjem, upravo po BoæiÊu dana nam je moguênost da i mi postanemo djeca Boæja. To je velika novost BoæiÊa: zvati se sinovima Boæjim i to doista i biti! To je zapravo ta novost, aspolutna novost, novost koja je oëekivana od davnih vremna, novost BoæiÊa koja i danas iznenaappleuje, novost koja i danas izaziva. D. A. 10 SVJETIONIK

13 Poruka pape Benedikta XVI. za XXVI. svjetski dan mladih u Madridu Dragi prijatelji, često se prisjetim Svjetskog dana mladih u Sydneyu Tamo smo prisustvovali pravom festivalu vjere, gdje je Duh Sveti djelovao svojom snagom i povezivao sve učesnike iz različitih krajeva svijeta. To je okupljanje, kao i sva prethodna, urodilo bogatim plodovima u životima mladih osoba i u životu same Crkve. Sada se radujemo sljedećem Svjetskom danu mladih koji će se sljedeće godine u kolovozu održati u Madridu. Godine 1989., nešto prije povijesnog događaja pada Berlinskog zida, susret mladih održan je u Španjolskoj, u Santiagu de Compostela. Danas, kada Europa žudi za povratkom pravim korijenima kršćanstva, svjetski susret mladih održat će se ponovo u Španjolskoj, pod geslom iz poslanice sv. Pavla Kološanima:»Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni vjerom«(kol 2,7). Pozivam vas i hrabrim da se odazovete pozivu na sudjelovanje na susretu u Madridu, susretu koji je od iznimne važnosti kako za Crkvu u Europi, tako i za Crkvu u globalu. Volio bih da svi mladi koji su u mogućnosti, svi mladi koji vjeruju u Isusa Krista i žive svoju vjeru, kao i oni koji su možda trenutno poljuljani u vjeri te oni koji još Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni vjerom (Kol 2,7) uvijek ne vjeruju, prisustvuju susretu. Siguran sam da će to biti susret sa samim živim Kristom koji će ostaviti neizbrisiv trag na svim mladim životima. Izvor vaših najdubljih težnji Pokazalo se da u svakoj povijesnoj epohi, pa i u ovoj našoj današnjoj u kojoj živimo i djelujemo, mlade osobe žude da međuljudski odnosi budu protkani iskrenošću i solidarnošću. Mnogi nastoje, trude se izgraditi i očuvati prava prijateljstva, upoznati i osjetiti pravu ljubav, osnovati vlastitu obitelj, postići osobnu stabilnost i samozadovoljstvo. Dakle, sve ono što im je potrebno za sigurniju i sretnu budućnost. Prisjećajući se svoje mladosti, shvatio sam kako stabilnost i sigurnost nisu ono najbitnije što okupira misli mladog čovjeka. Posao i krov nad glavom, kao i iskorištavanje pruženih prilika koje život i mladost pružaju, nešto je što je realnije i više prisutno u mladim ljudskim mislima. U vrijeme moje mladosti i mi, tadašnje mlade osobe, tražili smo nešto novo, ne pristajući na prosječnost, malograđanstvo i ono što nam se nudilo. Naravno, dio naše RIJEČ UČITELJSTVA želje i potrage za ljepotom života treba pripisati tadašnjoj specifičnoj klimi u Europi koja nam je uskraćivala slobodu govora, izražavanja, djelovanja. Osjećali smo se tada»privezanima«,»zarobljenima«i samo smo htjeli izaći iz okova koje smo osjećali oko sebe. Željeli smo istražiti sve mogućnosti koje čovjek kao čovjek ima. Smatram kako ta želja mladog čovjeka da»izađe«iz nekih okova i da se traži nešto»više«, nešto»iznad«postoji u svakom povijesnom razdoblju, vjerujem da postoji i danas. Dio mladenačkog života jest činjenica da i iza sigurnog zaposlenja i svakodnevnog života, mlada osoba traži nešto»više«. Sukladno tome postavljam pitanje da li je onda to nešto što nestaje s odrastanjem i starenjem? Ne. Nije. Muškarac i žena stvoreni su za nešto»više«. Stvoreni su za vječnost. Sv. Augustin bio je u pravu kad je rekao:»naša su srca neumorna sve dokle ne pronađu odmor u Tebi«. Težnja za smislenijim i ispunjenijim životom dokaz je da smo Božja stvorenja. Bog je život i zato svako ljudsko biće toliko teži pravom, smislenom životu. Kako je čovjek stvoren na sliku Božju i po tome je poseban i drugačiji od drugih živih stvorenja, tako i po- SVJETIONIK 11

14 RIJEČ UČITELJSTVA tragu za životnim smislom čini na poseban način. Čeznemo za ljubavlju, veseljem i mirom i ta nam spoznaja pomaže uvidjeti da zato nema smisla udaljavati se od slike Božje. Nema smisla bježati od Njega. On je naš izvor života. Zaniječemo li to i maknemo ga naizgled, u nemogućnosti smo ispuniti svoj život svojim težnjama:»bez svog Stvoritelja stvorenja padaju u ništavnost (Drugi Vatikanski Koncil, Gaudium et spes, 36)«. U nekim dijelovima svijeta, posebice zapadnim, kulture danas nastoje uključiti Boga, no vjeru smatraju prvenstveno osobnom, ne pridaju joj veće značenje za društvo u cjelini. Iako čitav temelj ljudskih vrijednosti dolazi upravo iz Evanđelja-vrijednosti kao što su ljudsko dostojanstvo, solidarnost, obitelj, posao - svjedoci smo kako se danas u mnogim dijelovima svijeta kršćanstvo negira, odbija. Iz tog vas razloga, dragi prijatelji, potičem da učvrstite svoju vjeru u Boga, oca našeg Gospodina Isusa Krista. Vi ste budućnost društva i budućnost Crkve. Kao što i apostol Pavao nekad davno reče Kološanima da je potrebno imati svoje korijene i biti postojan u njima, to isto vrijedi i danas. Mnogi, naime, nemaju čvrsto postavljene životne temelje i mnoge takve životne priče završavaju tužno, često i tragično. Svijet je preplavio relativizam vrijednosti, istina kao vrijednost izgubila je na značaju, kao da se izgubila iz sustava najviših vrijednosti. No, takav način promišljanja ne dovodi do slobode, već sasvim suprotno- vodi do nestabilnosti, zbunjenosti, zadovoljenja i prihvaćanja trenutnih užitaka. Kao mlade osobe, vi, dragi prijatelji, primate i nasljeđujete određene temelje vrijednosti od svojih obitelji, svoje sredine. Kako rastete i sazrijevate u fizičkom smislu, tako rastete i u duhu i stječete sposobnost vrednovanja tih temelja, razlučivanja dobroga od lošeg. Dalje sami nadograđujete svoj sustav vrijednosti i ubirete plodove svoje gradnje. Ukorijenjeni i nazidani na Kristu Umjesto isticanja važnosti vjere u životu vjernika, volio bih istaknuti važnost riječi sv. Pavla koji kaže:»ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni u vjeri (Kol 2,7)«. Iz navedenog možemo razlikovati tri cjeline: riječ»ukorijenjeni«odmah nam priziva sliku biljke s korijenima, riječ»nazidani«asocira nas na konstrukciju kuće, dok riječ»učvršćeni«povezujemo s tjelesnom i duhovnom snagom. Prije nego što se osvrnem na svaku od ovih istaknutih cjelina posebno, volio bih istaknuti s gramatičke strane kako ova rečenica sv. Pavla stoji u pasivu, što s druge strane možemo reći da je Krist taj koji ukorijenjuje, zida i učvršćuje u vjeri. Slika biljke i njenih korijena koju nam prizivaju riječi sv. Pavla dočarava nam čvrstu biljku, stabilnu, zahvaljujući upravo njenoj dobroj ukorijenjenosti. Njeni joj korijeni daju snagu, usmjeravaju je. Bez snažnih korijena biljku bi lako otpuhnuo vjetar, ne bi preživjela. Gdje su, u čemu su i što su naši korijeni? Naši roditelji, obitelj, kultura naše sredine i države određuju u velikoj mjeri naš identitet. No Sveto Pismo traga dalje. Prorok Jeremija kaže:»blagoslovljeni oni koji vjeruju u Gospodina, čije je vjerovanje Gospodin. Oni će biti kao biljka zasađena i zalijana vodom, pustit će korijenje. Neće se bojati vrućine kada dođe, a njihovo će lišće biti uvijek zeleno. U godini suše neće biti anksiozni, a plodova će i onda biti (Jer 17: 7-8)«. Za proroka puštanje korijenja znači staviti život u ruke Gospodinu, pustiti da nas on vodi, vjerovati Njemu. Gospodin je naš život, naš temelj. Naš život kreće od njega. Bez njega ne možemo živjeti. Kao što biljka ne opstaje bez korijenja, čovjek ne opstaje bez Gospodina.»Gospodin nam je dao vječni život, a taj je život u Njegovom Sinu«(1 Jn 5:11). I sam Isus nam je rekao da je On život naš. Naša vjera, kršćanstvo, nije samo vjerovanje u određene stvari jer su one istinite, ono je mnogo više. Ono je iznad svega pravi susret s Isusom Kristom koji našim životima daje pravi smisao, upotpunjuje nas. Svakom čovjeku u njegovoj mladosti pojavljuju se brojna pitanja vezana uz smisao njegovog života. Koji je taj smisao? Gdje je? Kojim smje- 12 SVJETIONIK

15 rom da ide? Ti su trenuci vrlo važni i sigurno nas brinu određeno vrijeme. Preispitujemo se kojim se poslom baviti, koje i kakve odnose i veze uspostaviti, koja prijateljstva nastaviti i sl. Još jednom prisjećam se svoje mladosti i mogu reći da sam prilično rano shvatio da Gospodin želi da budem svećenik. Kasnije, nakon rata, u sjemeništu i na fakultetu kada sam bio na putu postizanja svog prepoznatog na života i zahtijeva puno borbe u mislima, puno preispitivanja. Ali, odgovori na sva moja pitanja pojavili su se i shvatio sam da me Gospodin uistinu želi na tom putu, da će mi dati snage za to. Shvatio sam da ću postati zaista»ja«budem li ga sluša i hodao s Njim. Ono što je bitno naglasiti jest da sam shvatio da nije bitno ispunjenje moji želja, nego Njegovih. Na taj način život postaje uistinu autentičan. RIJEČ UČITELJSTVA či Božjoj. Prvi među njima jest Abraham, praotac naše vjere, koji je poslušao Gospodina kada je od njega zatražio da napusti zemlju svojih predaka i krene u obećanu zemlju. Abraham je vjerovao Gospodinu, imenovan je prijateljem Božjim. Biti»nazidan«na Kristu znači pozitivno odgovarati na Njegov poziv, vjerovati mu i Njegovu riječ pretočiti u djela. Sam Isus kaže:»zašto me zovete Gos- cilja, zastao sam i preispitao se ponovno. Brojna pitanja okupirala su mi misli i srce. Da li je to sigurno put kojim želim ići? Da li je to sigurno Božja volja za mene? Hoću li moći ustrajati na tom putu bez posrtanja i biti mu vjeran u služenju? Odluka poput odabira svećeničkog nači- Kao što dobra ukorijenost u tlu biljci ili drvetu daje stabilnost, tako i čvrsti temelji daju stabilnost i dugotrajnost kući. U vjeri i kroz vjeru»nazidani smo«na Isusu Kristu. U svetoj povijesti možemo pronaći brojne primjere ljudi, svetaca koji su svoje živote temeljili na rijepodine, Gospodine, a ne činite ono što vam govorim«(lk 6, 46). U nastavku je upotrijebio usporedbu s čovjekom koji zida kuću.»objasnit ću vam kakav je onaj koji dođe k meni, sluša moje riječi i djeluje po njima. Ta je osoba kao netko tko gradi kuću, kopa duboko i postavlja SVJETIONIK 13

16 RIJEČ UČITELJSTVA kamene temelje, kako bi kuća kada dođe poplava ostala postojana-jer je dobro sagrađena» (Lk 6, 47-48). Dragi prijatelji, gradite svoje vlastite kuće na stijeni, kao ova osoba iz prispodobe koja»kopa duboko«. Pokušajte svaki dan slijediti Kristovu riječ. Slušajte ga i vjerujte mu kao pravom prijatelju koji s vama putuje na vašem životnom putu. Uz Njega i s Njim dobit ćete potrebnu vam snagu za suočavanje s problemima, poteškoćama, razočaranjima. Svakodnevno se susrećete s potrebama donošenja odluka, susrećete se brojnim iskušenjima za koja znate da ne donose pravo zadovoljstvo, ispunjenje, sreću. Jedino riječ Gospodinova pokazuje autentični put i jedino nam naša vjera osvjetljava stazu našeg života. Zahvalno primite taj duhovni dar dobiven od vaših obitelji, težite odgovornom odgovaranju na Njegov poziv, rastite u svojoj vjeri. Pronađite podršku u vjeri vama bliskih osoba, u vjeri Crkve i zahvaljujte Gospodinu uvijek na daru vjere. Učvršćeni vjerom»ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni vjerom«(kol 2,7). Tim se riječima sv. Pavao obratio Kološanima, koji su bili pod utjecajem stranih kultura koje su ih odvraćale od Svetog Pisma. Naš današnji kulturalni kontekst, dragi prijatelji, ne razlikuje se nažalost mnogo od onog drevnih Kološana. Svjedoci smo jake struje sekularizma i nastojanja stavljanja Boga na margine čovjekova života i društva općenito, čime se želi dokazati da je»raj«moguć bez Njega. No događa se sasvim suprotno. Iskustvo nam pokazuje da se svijet bez Boga pretvara u»pakao«koji je ispunjen sebičnošću, razorenim obiteljima, netrpeljivostima među narodima, a uskraćen prisutnošću ljubavi, sreće i nade. No, srećom danas ima i individualaca i čitavih naroda koji prihvaćaju Gospodina, slave ga i žive po Njegovoj riječi. Ima i onih koji su se udaljili od Gospodina, poveli se linijom sekularizma, pali pod utjecaje raznih novih vjerskih pokreta. Isto tako, postoje i oni koji su svoju vjeru potpuno»zamrznuli«. Isus Krist je svojom smrću na križu obrisao naše patnje, preuzeo na sebe naše grijehe, osigurao nam oprost kod Oca i pomirio nas s Njime, otvarajući nam na taj način put u vječni život. No ono najbitnije, oslobodio nas je ropstva grijeha i možemo slobodno voljeti sve, i prijatelje i neprijatelje, i one najsiromašnije, braću i sestre u potrebi. Dragi prijatelji, križ nas često plaši jer djeluje kao negiranje života. No, križ je zapravo Božje»da«čovječanstvu, izraz je najveće Njegove ljubavi i putokaz za vječni život. Samo nas uskrsli Krist može spasiti, osloboditi od zla i uspostaviti Kraljevstvo pravde, mira i ljubavi. Vjerovati u Isusa Krista, a ne vidjeti ga U Evanđelju se susrećemo s iskustvom apostola Tome koji IZ ŽIVOTA CRKVE nakon svoje nevjere ipak u vjeri prihvaća misterij križa i uskrsnuće Gospodinovo. Toma, kao jedan od dvanaestorice apostola, slijedio je Krista na Njegovom putu, slušao Njegove riječi, svjedočio Njegovim čudima i ozdravljenjima. Kada se Isus nakon uskrsnuća ukazao apostolima, Toma nije bio prisutan, a riječima subraće apostola kako je Krist živ jer je uskrsnuo, nije povjerovao. Nevjerno je izrekao kako neće povjerovati u to sve dok ne vidi rane na Njegovim rukama i dodirne rane ruku i Njegova boka. Svi mi želimo osjetiti Kristovu prisutnost, vidjeti ga, moći razgovarati s Njime. No, velik broj ljudi današnjice teško dopire do Krista. Ti su se ljudi pogubili u moru ponuđenih»slika Krista«, a za svaku od njih se tvrdi da je ona prava. Ponukan tim spoznajama i iskustvom, odlučio sam napisati knjigu, želeći na taj način opisati svoje susrete s Gospodinom, želeći približiti ga ljudima. Isus je Tomi dopustio da dotakne Njegove rane, rekavši mu pritom neka ne sumnja, nego neka vjeruje. I mi možemo»dodirnuti«gospodina u znakovima Njegove muke, u znakovima Njegove neizmjerne ljubavi prema nama. Mi to možemo učiniti u sakramentima koje nam je darovao, preko kojih nam se uvijek iznova daruje. Dragi mladi, naučite vidjeti i susresti Isusa u euharistiji u kojoj je prisutan i preko koje nam daje snage za naše životno pu- 14 SVJETIONIK

17 IZ ŽIVOTA CRKVE tovanje. U sakramentu Svete ispovijedi Gospodin nam oprašta naše grijehe, slabosti i propuste te obasipa svojom milošću i snagom. Prepoznajte i služite Kristu pomažući drugima, pomažući siromašnijima, bolesnima, onima u potrebi. Uđite u osobni dijalog s Isusom Kristom i njegujte taj odnos. Upoznajte Gospodina bolje čitajući Sveto Pismo, Katekizam Katoličke Crkve. Susrećite se i razgovarajte Suzdržani u vjeri, umjesto da budemo svjedoci Isus je rekao Tomi:»Jesi li povjerovao jer si me vidio? Blago onima koji ne vide, a vjeruju i onima koji još treba da povjeruju«(iv 20:29). Tim svojim riječima Isus govori kako se put Crkve treba temeljiti na riječima Njegovih svjedoka: apostola. Iako Isus svakog od nas individualno poziva na vjerovanje, sve nas istovremeno povezuje u veliku zajednicu RIJEČ UČITELJSTVA križu i svoje su živote polagali za Krista. U vjeri su pronašli snagu za prevladavanje slabosti. Svoju su vjeru svjedočili hrabro i neustrašivo. I danas postoje kršćani koji su u solidarnosti živi svjedoci vjere i ljubavi u Krista i prema Kristu. Pravi su to mirotvorci, promotori pravde i radnici su to koji se bore za bolji, humaniji svijet, za svijet u skladu s Božjim planom. Ti su ljudi svojom kompetentnošću i sposobnošću u razli- s Njim u molitvi, na svetim mjestima. Vjerujte u Njega i vjerujte da On to povjerenje neće nikada iznevjeriti. Vjerom slobodno pristupate cijeloj Njegovoj istini. Rastite u svojoj vjeri, pomičite granice spoznaja do kojih ste došli u djetinjstvu. Upoznajte Boga, saživite autentično s Njime. Kada to učinite, tada ćete kao i apostol Toma moći reći:»gospodin moj i Bog moj«. Vatikan svojih vjernika, u Crkvu, čiji članovi postajemo krštenjem. Svaki je vjernik sjajna i važna karika u lancu vjernika. Vjernici su nošeni vjerom drugih, podržani vjerom drugih. Budimo stoga uvijek zahvalni Gospodinu na daru Crkve, preko koje možemo zajedno rasti u vjeri i učvršćivati je. U povijesti Crkve sveci i mučenici snagu u mukama, poteškoćama, crpili su upravo u čitim područjima ljudskog života općenito i različitim sektorima svoga rada doprinijeli dobrobiti društva, njihove zajednice. Riječi Božje pretaču u konkretna djela i na taj način pravi su svjedoci svoje vjere. Krist je naše najdragocjenije blago. Ali blago je to koje nije namijenjeno samo nama. Ono nam je dano da ga podijelimo s ostalima, sa svojom braćom i sestrama. U naše vrije- SVJETIONIK 15

18 RIJEČ UČITELJSTVA me globalizacije budite svjedoci kršćanske nade! Koliko je samo onih koji čekaju da ta nada i do njih dopre! Kada je stajao pred tijelom mrtvog Lazara, Isus je Marti rekao:»ako vjeruješ, vidjet ćeš Božju slavu«(iv1:40). Tako i vi, ako vjerujete i ako imate hrabrosti biti svjedoci te vjere svaki dan, ugledat ćete Njegovu slavu u mnogim mladima poput vas koje ste upoznali s Kristom. Na putu prema Svjetskom danu mladih u Madridu Dragi prijatelji, još vas jednom pozivam da dođete u Madrid na Svjetski susret mladih. Očekujem svakog od vas s velikom radošću. Isus Krist želi da učvršćujete svoju vjeru u Crkvi i kroz nju. Odluka o vjerovanju u Isusa Krista nije laka, mnogi nas lakši putevi vjerovanja mogu lako zavesti, omesti. No, ne obeshrabrujte se! Tražite podršku crkvene zajednice, podršku Crkve. Pažljivo se pripremajte ovu preostalu godinu do susreta u Madridu sa svojim biskupima, župnicima, animatorima, organizacijama. Kvaliteta našeg susreta u kolovozu sljedeće godine ovisit će ponajprije o našoj duhovnoj pripremljenosti, našoj molitvi, našem zajedničkom slušanju riječi Božje i međusobnoj podršci. Dragi mladi, budućnost Crkve leži u vama! Potrebni su joj vaša živa vjera, kreativna solidarnost i energija vaše nade. Vaša prisutnost obnavlja, pomlađuje i daje novu snagu Crkvi. Iz tog je razloga Svjetski dan mladih važan događaj i na slavu ne samo vama, nego cijelom Božjem narodu. Crkva u Španjolskoj aktivno se priprema na vaš dolazak na veliko slavlje vjere. Zahvaljujem se španjolskim biskupijama, župama, crkvenim organizacijama i pokretima, religijskim zajednicama, kao i svima ostalima koji doprinose u organizaciji susreta. Gospodin neka ih nagradi za to. Neka Majka Božja bude uz vas na putu priprema i organizacije. Ona je Božju riječ i Božju volju prihvatila s vjerom. Njezin»da«Bogu dao joj je neizmjernu snagu darivanja. Neka bude uz vas i neka vas učvršćuje u vjeri i darivanju sebe drugima. U mojim ste molitvama. Gospodin neka vas blagoslovi! Vatikan, 6. kolovoza Papa Benedikt XVI. Mladi iz Baške Vode kod sv. Donata u Zadru 16 SVJETIONIK

19 IZ ŽIVOTA CRKVE RIJEČ UČITELJSTVA Poruka biskupa Hrvatske biskupske konferencije 1. U povjerenoj nam biskupskoj službi, u građanskoj odgovornosti i u ljubavi prema hrvatskoj domovini, u brizi za katoličke vjernike te u nastojanju oko dobra svih ljudi koji žive u Hrvatskoj, zabrinuti smo zbog stanovitih pojava u našemu društvu koje obilježuju političko, gospodarsko i kulturalno ozračje. Ovo nam je vrijeme Bog darovao i pozvao upravo nas da u njemu živimo u prepoznavanju znakova toga vremena u svjetlu Radosne vijesti. Svjesni da se ova poruka može doživjeti kao preopćenit poziv i kao načelni poticaj, upućujemo je upravo zato jer su posrijedi načelna pitanja. Premda se naš govor u društvu najčešće pokušava zanemariti ili diskreditirati, smještajući ga u neku političku opciju, mi ne progovaramo iz političkih interesa niti iz htijenja koja proizlaze iz stranačke opredijeljenosti. Obraćamo se javnosti jer nismo ravnodušni prema zbivanjima i okolnostima u kojima živimo. Ne možemo biti zadovoljni ni mirni pred stvaranjem ozračja nesigurnosti, dezorijentiranosti, nepovjerenja, razjedinjenosti, širenja straha, izgubljenosti kriterija, neprepoznavanja vrijednosti Podupirući nastojanje mjerodavnih ustanova da se iz našega društva otkloni bezakonje i nepravda te da se jača vladavina prava i promicanje dostojanstva ljudske osobe, molimo svjetlo Božjega Duha, hrabrost i ustrajnost za odgovorne u tim nastojanjima. Uz takvu zauzetost postoje istodobno i oni pokušaji koji, na svim razinama, namjerno pojačavaju dojam nestabilnosti i beznađa u hrvatskom društvu. To nipošto nije samo plod legitimnoga demokratskog natjecanja nego ponajviše interesno nametanje naglasaka u hrvatskoj javnosti. Veliku odgovornost u tome imaju masovni mediji koji svojim odabirom nerijetko zanemaruju događaje i sadržaje koji pomažu u izgradnji nosivih društvenih vrijednosti. Takva je selektivnost pogubna za zdrav nacionalni duh. Koliko god imali opravdanih želja da se cijeli medijski prostor usmjeri prema dobru, znamo da logika zarade to ne omogućuje. Mi pozivamo katolike u svim medijima da ne prihvaćaju kršćanstvu neprihvatljiv način djelovanja. No, svi smo odgovorni za medijsku sliku, a osobito za javne medije koji imaju obvezu raditi na dobro hrvatskoga društva. U konačnici, to su mediji koji žive i od financijske potpore hrvatskih građana. Svakoga smo dana suočeni s nezadovoljstvom ljudi koji u njihovu djelovanju ne prepoznaju istinske interese hrvatskoga čovjeka i naroda. 3. Razmatrajući sadašnje poteškoće, ne smijemo zanemariti one vrijednosti koje su utkane u dobro ostvareno tijekom dvadeset godina hrvatske samostalnosti, ne zaboravljajući pritom da su razni oblici današnje društvene krize niknuli iz korijena koji seže iz totalitarnoga komunističkog sustava. Vezanost uz spomen, ne samo u obliku obilježavanja važnih događaja nego uz duh koji im je dao nutarnji smisao i nosio povijesno značenje, omogućuje nam da se i danas oslonimo na vitalne temelje dobra i da se lakše suprotstavimo svemu što obescjenjuje iskrenost žrtve, zalaganja i nesebičnosti. A što nam govori hrvatski spomenar ispisan tijekom posljednjih dvaju desetljeća? Je li u njemu uistinu vidljiv samo trag crnila zloporaba i djela nedostojnih časnoga hrvatskog imena? Ili smo dopustili da sjaj istine toliko potamni da ga ne uspijevamo vidjeti pod gustim namazima sadašnjih problema? Moguće je, doduše, i dalje dodavati razloge nezadovoljstva, jer se oni lako pronalaze ili nametnu, ali smo više pozvani ponovno otkriti snagu koja je vraćala nadu i oduševljavala za dobro. 4. Kad je bilo najteže, kad su mnogi predviđali slom hrvatske slobode i priželjkivali neuspjeh naših napora, progovaralo je zajedništvo, sloga i jedinstvo prožeto evanđeoskim vrijednostima SVJETIONIK 17

20 RIJEČ UČITELJSTVA koje su otvarale hrvatske domove i srca svima koji su bili u raznim opasnostima, ne mareći je li riječ o prijateljima ili neprijateljima. Takav polog solidarnosti i dobra ne smije nestati kao pokretač suvremene Hrvatske. Umjesto isticanja takve paradigme, niz godina u predstavljanju Hrvatske, naročito na kulturnoj i umjetničkoj razini (književnosti, filmske umjetnosti, kazališta), pokazuju se sumorni tonovi, mučnina i gušenje ljepote ljudskosti na kojoj je Hrvatska stasala. Mogu se neprestano ponavljati poznati slučajevi nedjela i iz nedavne prošlosti, za koja nitko istinoljubiv neće tvrditi da nisu vrijedna osude; može se pokušati na njima oblikovati memorija do te mjere da izgleda da su bezvrijedne stotine tisuća žrtava i čovjekoljublja, hrabrosti i junaštva hrvatskih ljudi, počevši od branitelja dragovoljaca. Može se o vlastitoj domovini govoriti na različite načine, ali se ne bi smjela zanijekati istina. A istina o temeljima suvremene Hrvatske u sebi nosi ponajprije ponos, a ne sram; velikodušnost, a ne očaj. Čak i onda kad to drugi svjedoče o nama, mi smo skloni sebe obescijeniti. To vrijedi kako za hrvatske dužnosnike, tako i za svakoga komu je povjereno da bude nositelj govora o Hrvatskoj. Uvjerili smo se toliko puta u svojoj povijesti da je svaki put, kada je glas dobra tih ili ugušen, ta tišina dala prostora buci neistine koja može zagaditi živote naraštaja desetljećima. 5. Valja se zapitati komu je stalo da se hrvatski ljudi pred izazovima danas ne nađu zajedno i u slozi ne pronalaze odgovore na pogibeljnosti. Dok smo svjedoci koliki u našemu narodu trpe, traže posao, načine preživljavanja svojih obitelji, ne zaboravimo da smo se susreli s rješenjem toga pitanja, i to u ljubavi i spremnosti na djelatnu sućut koja je znala tješiti, odreći se svojih komotnosti za dobro drugoga, boriti se u svojoj sredini za zajedničko dobro. Znamo: Dok bližnji nije sretan, i naša je sreća umanjena. Kao Crkva, koju neki nevjerojatnom lakoćom optužuju za neosjetljivost prema siromašnima, za bogatstvo i sebičnost, znamo da je naše pravo bogatstvo u vjernicima koji svoju vjeru istinski IZ ŽIVOTA CRKVE svjedoče te savjesnim radom i marljivošću postaju primjerom domoljublja. Imamo se pravo pitati: Zar je postojalo neko vrijeme za koje možemo reći da nam je bilo lako? Pa, ako smo tada znali čuvati polog nade, zar nam to danas nije moguće? Ili je ipak nekomu važno da nestane hrvatske sloge? 6. Bolno je vidjeti vrtnju u krugu sterilnih i samodopadnih političkih poigravanja koja ozbiljne teme i zbiljske nacionalne interese pretvaraju u neukusno zabavište kratkoga daha, bez vidljive želje za stvaranjem i podupiranjem zajedničkih projekata, stavljanjem u središte brige za budućnost. Potrebna su nam gospodarska traženja i iskoraci u nama ostvarivim okvirima, na temelju darova koje nam pruža domovina, ali nam je nužan poglavito odgoj i obrazovanje djece, podupiranje obitelji, čuvanje nacionalnoga blaga. Danas nije teško suvremenim sredstvima komunikacija unijeti sumnju, razoriti povjerenje, poljuljati pošten rad pojedinaca i institucija, neodgovorno etiketirati, optužiti i osuditi. To se najčešće čini bez težnje za istinom i boljitkom. Ponekad je dostatno ne dopustiti da se pogled odmakne s površine. Žao nam je kada se na površan način pristupa djelovanju Crkve, ali vidimo da se slično događa i s drugim institucijama koje, bez obzira na mnoštvo zapreka, čuvaju u sebi snagu društvene preobrazbe. Poruka je ujedno i poziv da se nosive institucije našega društva, osobito obrazovne, odgojne, znanstvene i kulturne, u susretu s plemenitim i ostvarivim gospodarskim ciljevima združe u jedinstvenom radu na dobro domovine. Za svaki takav iskorak potreban je napor koji ne posustaje pred nametnutim prividom. Ako smo pred najvećim prijetnjama znali prepoznati i živjeti dubinu koja je raspršila nevjerodostojnu sliku o Hrvatskoj, možemo to i sada. Ne dopustimo da prevlada kušnja malodušnosti. S pouzdanjem u Božju providnost, moleći za ljudski odgovor vođen Duhom ljubavi, zazivamo na vas i na našu domovinu nebeski blagoslov. U Lovranu, 21. listopada Vaši biskupi 18 SVJETIONIK

21 IZ ŽIVOTA CRKVE RIJEČ UČITELJSTVA ZNANJE SOLIDARNOST IDENTITET - ODGOVORNOST Početak nove školske godine 2010./2011. obilježen je u našoj župnoj zajednici svečanom svetom misom koju je predvodio župnik fra Šime Nimac, a na kojoj su sudjelovala djeca sa svojim nastavnicima i ravnateljem škole Josipom Kasom. Uz simbolični prinos školske torbe, nogometne lopte, vjeronaučnog udžbenika i dnevnika, zazvali smo Duha Svetoga da nam svima udijeli svoje darove, mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. Župnik se u propovijedi osvrnuo i na poruku našeg nadbiskupa Marina Barišića koju ovdje donosimo. Dragi roditelji, poštovani ravnatelju, učitelji, nastavnici, odgojitelji i vjeroučitelji, draga djeco i mladeži! Sve vas srdačno pozdravljam na početku još jedne školske i vjeronaučne godine. Mnogi od vas brojite godine po školskom kalendaru, a glavne prekretnice u životu povezujete sa školskim datumima. Školska je godina važna za sve nas, a ova na poseban način jer stupa na snagu Nacionalni okvirni kurikulum (NOK) za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (srpanj 2010). Dokument je to od temeljne važnosti za odgoj i obrazovanje budućih naraštaja u Republici Hrvatskoj. U njemu se nalazi okvir za stjecanje temeljnih i stručnih kompetencija kako bi se učenici mogli pripremiti»za promjenjiv i nepredvidljiv svijet«u kojemu živimo te osposobiti za cijeloživotno učenje. Svi smo pozvani upoznati se sa sadržajem ovog dokumenta jer govori o tome»kakvo društvo i kakvoga čovjeka želimo«, definira odgojne vrijednosti, ciljeve, kompetencije te područja odgoja i obrazovanja naše djece i mladeži. Također obvezuje sve sudionike odgojnih i obrazovnih procesa na djelovanje u skladu s vrijednostima i ciljevima koje donosi. Naglašava, nadalje, da je riječ o vrijednostima koje se nude kao»nove mogućnosti razvoja hrvatskoga nacionalnog, kulturnog i duhovnog identiteta unutar složenih globalizacijskih procesa«. Svjesni važnosti vrijednosnoga sustava u procesu odgoja i obrazovanja i mi se kao Kristovi vjernici želimo na njih osvrnuti kako bismo promišljeno u skladu s kršćanskim vrijednostima utkanima u to hrvatsko nacionalno biće i kulturno blago, mogli djelovati. Četiri su temeljne vrijednosti koje NOK ističe: znanje, soli- Djeca osnovne škole sa svojim nastavnicima i vjeroučiteljima SVJETIONIK 19

22 RIJEČ UČITELJSTVA Ravnatelj Josip Kasa i nastavnik Matko Granić darnost, identitet i odgovornost. One se trebaju u međupredmetnoj korelaciji provlačiti kroz sve cikluse odgoja i obrazovanja - od predškolske dobi do završetka srednjoškolskog obrazovanja. Znanje se kao vrijednost stavlja na prvo mjesto jer se Republika Hrvatska»opredijelila za razvoj društva znanja jer je znanje temeljna proizvodna i razvojna snaga u društvu«. Znanje je svakako potrebno za proizvodnju i tržište. No, mi bismo željeli više od toga. Željeli bismo znanje koje nije u službi samo znanstvenoga napretka, tehnoloških izuma i konkurentnosti već i u službi napretka čovječnosti. Evo prigode, dragi učitelji, vjeroučitelji i katehete, da pomognete mladim ljudima razumjeti svijet u kojemu žive i razviti kritičku svijest koja će imati pozitivan stav prema ljudskom znanju, ali ga neće apsolutizirati ili ga reducirati na materijalni svijet. Za istinski napredak potrebno je također znati kako ispravno postupati, kako se nositi s novim tehnologijama i njima se služiti, potrebno je u cjelini razumjeti ljudski život i njegovu svrhu. Potrebna je mudrost koja je Božji dar i plod ustrajne molitve te razboritost za razlikovanje dobra od zla. Od malenih nogu učimo djecu da ne žive samo za sebe nego da dijele s drugima, osobito onima koji su zanemareni ili nečim zakinuti. Solidarnost je svakako kršćanska vrijednost koju djeca trebaju usvajati u svojoj obitelji, u župnoj zajednici i školi. No, mi je evanđeoskim rječnikom IZ ŽIVOTA CRKVE volimo zvati ljubav prema bližnjemu, jer ona nije puka izvanjska pomoć već stvar srca, unutarnjeg kršćanskog stava. Solidarnost je za čvrste, postojane ljude koji ne žele biti bližnji drugome iz pukog sažaljenja već iz suosjećanja i razumijevanja. Suosjećati može samo onaj tko je sposoban su-patiti se s drugim. Dati nekome sebe kao čin ljubavi i suosjećanja, u konačnici kao čin pravednosti, kršćansko je gledanje na preobrazbu odnosa među ljudima i jamstvo napretka čovječanstva. Živimo u pluralnom okruženju, u društvu s mnoštvom identiteta. Za kvalitetan suživot potrebno je prihvatiti različitost i biti otvoren za dijalog. No, bez svijesti o svom vlastitom identitetu nismo sposobni za kvalitetan dijalog s drugim i drugačijim. NOK poziva na čuvanje nacionalnog identiteta, kulture, društvene i moralne baštine. Škola, kao temeljna institucija odgoja i obrazovanja, na osobit je način pozvana promicati osjećaj domoljublja i ponosa na hrvatski kulturni i povijesni identitet. Mi smo svjesni da je taj identitet duboko prožet kršćanskim vrijednostima. Hrvatsko je nacionalno biće nezamislivo bez ukorijenjenosti u kršćansku vrijednosnu baštinu. Kršćanske su vrijednosti ne samo spojive, već su temeljni izvor svih vrijednosti koje NOK naglašava. Ne čini li se, ipak, da se prema takvom shvaćanju našega identiteta odnosimo David Kukavica i Josip Tomas 20 SVJETIONIK

23 RIJEČ IZ UČITELJSTVA ŽIVOTA ŽUPE kao prema nekom muzejskom izlošku? Kao da je naš nacionalni, moralni i kulturni identitet vrijednost koju od vremena do vremena»izložimo javnosti«, da bismo je potom brzo zaboravili? Muzejski primjerak koji ima svoje povijesno značenje i vrijednost, ali nije za upotrebu? Što sve utječe na naš identitet i oblikuje našu osobnost? Živimo u vremenu dominacije interneta i komunikacijskih tehnologija koje nam omogućuju stvaranje virtualnih veza. Hoće li to u nama proizvesti podvojeni identitet: realni i virtualni? Tko sam ja u stvarnosti, pitanje je koje će nam se sve češće nametati. Draga djeco i mladeži, budni budite! Služite se medijima, ali ne dopustite da se oni služe vama u svoje svrhe! Bdijte nad svojom privatnošću i dijelite svoju nutrinu s onima koji su vam doista Ana Lozić i Laura Ćapeta najbliži, a to je u prvom redu vaša obitelj. Želimo vjerovati da će svi čimbenici odgojno-obrazovnog procesa iznaći načina kako se oduprijeti imitiranju»uvezenog«načina života koji postupno kvari identitet i vrijednosti koje su vlastite pojedinim narodima (usp. ODK 21), pa tako i našemu. Djeco i mladi, vi iznad svega volite biti slobodni i da vam se ništa ne nameće silom. Doista, nema ljepšeg dara od slobode,»dara kog Višnji Bog nam je do«, ali niti većeg rizika od neodgovorne slobode. Kao što sv. Pavao upozorava: neka želja za slobodom ne bude izlikom zadovoljenju vaših potreba bez ikakvih kriterija, bez moralnih načela. Put takve»slobode«vrlo lako vas može dovesti do uvjerenja kako je dopušteno sve ono što može poslužiti ostvarenju vaših ciljeva: laž i prijevara, mito i korupcija. Doris Jažo i Bruna Granić Samo uz etičke i moralno prihvatljive norme ponašanja sloboda doista postaje dar i blagoslov. To je odgovorna sloboda koja vodi računa o sebi, o drugome i društvu u kojemu živi. Stoga sve vas mlade, osobito srednjoškolce pozivam: aktivno se uključujte u crkveni i društveni život. Upoznajte svoju Crkvu iznutra, zavolite svoju župnu zajednicu i uključite se u njezine aktivnosti. Ne morate se izravno baviti politikom da budete aktivni članovi društva u kojemu živite. No, budete li pasivni, nezainteresirani promatrači društvenih događanja, obuzeti samo osobnim problemima i probicima postat ćete vrlo lagana meta onima koji u vaše ime žele preuzeti stvar u svoje ruke i voditi vas kamo ne želite. Dragi roditelji, želio bih vam staviti na srce vašu odgajateljsku ulogu. Nemojte se nikada odreći svoje odgajateljske zadaće. Svi ostali mogu vam biti tek suradnici, pomoćnici i savjetnici. Ali vi odlučujete u kakvu duhu ćete odgajati svoju djecu, za koje ćete ih vrijednosti oduševiti. Ipak, u svojoj odgovornoj zadaći niste otok sam za sebe, nego se možete osloniti na sve koji žele podijeliti s vama tu divnu»avanturu«odgajanja vaše djece, od školskih djelatnika i vjeroučitelja do pastoralnih djelatnika i kateheta u župi. Neka Svemogući Bog izlije obilje svoje milosti na sve vas i blagoslovi vaš rad. Odgojem za istinske vrijednosti znanja, solidarnosti, osobnoga, kulturnoga, nacionalnoga i kršćanskoga identiteta te odgovornosti, svi smo na dobitku. Na sve vas zazivam Božji blagoslov i želim uspješnu školsku godinu SVJETIONIK 21

24 RIJEČ UČITELJSTVA IZ PROŠLOSTI DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza 2010., obilježen je u našoj župi svečanom svetom misom koju je predvodio župnik fra Šime Nimac, a na kojoj su sudjelovali i branitelji u vojnim odorama. Središnja proslava, kao i svake godine, obilježena je u gradu Kninu, gdje je šibenski biskup Ante Ivas predvodio misno slavlje i održao propovijed.» Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade koje je u vama, a posebno onima koji vas ozloglašuju, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti.«to je poruka sv. Petra iz poslanice koju smo danas slušali. Ima ih koji pitaju:»a što to vi slavite u Kninu?«Možda doista ima onih koji ne znaju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom. Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi, pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogodio još jedan hrvatski»zločinački pothvat«, protiv srpskog naroda. I ta se laž uporno i agresivno podmeće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjetskom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti. Mi ovdje danas znamo što slavimo i zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 15-ti puta, petnaest godina, obznanjujemo svima, u domovini i u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: Slavimo istinu koja se dogodila, ovdje među nama i u nama. Kojoj smo mi živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote. Slavimo Istinu koju ne možemo i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu Poručujemo sebi i svojima i svima: Danas ovdje slavimo,»dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja«i za sve to, ovom svetom misom za Domovinu, Bogu zahvaljujemo. I molimo da se ovo zahvalno slavlje slavi i barjak da se hrvatski vije po cijeloj Hrvatskoj, zavazda! Važno je uvijek biti spremni na odgovor onima koji pitaju dobronamjerno, na poseban način našoj djeci i mladima, kojima smo dužni reći i obrazložiti cjelovitu istinu o našoj povijesti.»čistu«istinu, ne obojanu ideološkim bojama ili političkim potrebama. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu istinu. Na žalost, još kao da nema jasne želje ni volje da se nepristrano i bez strasti istraže i obznane istine naše povijesti, kako bi rekao sv. Petar:»s poštovanjem, blago i dobre savjesti!«trebamo biti spremni na obrazloženi odgovor u istini, naročito onima»koji nas ozloglašuju«. I to radi istine o našoj prošlosti, a naročito radi naše budućnosti! Jer samo će vas»istina osloboditi I koji je od Istine sluša glas moj«, govorio je naš Učitelj i Gospodin Krist Isus. Istina je Božji dar koji obvezuje. Osakaćena i iskrivljena istina, kao i neistina i laž je grijeh koji rađa nepravdom, nemirom, koji prijeti novim, bolnim i opasnim frustracijama u narodu. Naročito u onima»malim«ljudima, koji su šutljiva većina, jer se njihov glas ne čuje ili prešućuje u medijima i javnim glasilima, koji se omalovažavaju ili etiketiraju već poznatim»pričuvnim frazama s visoka«mi danas ovdje zahvalno slavimo Boga za dar ove zemlje naše lijepe domovine Hrvatske. Zahvaljujemo za veliki Božji dar, kojim je, slobodnom voljom i izborom većine hrvatskog naroda, konačno uspostavljena samostalna i slobodna Hrvatska država; za»dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!«, kako je pjevao naš slavni Gundulić Mi danas zahvaljujemo Bogu i za sve 22 SVJETIONIK

25 IZ PROŠLOSTI one ljude koji su ovu Domovinu našu, uz svekoliku podršku i molitvu naroda, stvarali i gradili svojim rukama, umom i srcem. Koji su je vjekovima branili, mnogi od njih i mučeničkom žrtvom vlastita života. A trebalo ju je vjekovima braniti od ropstva i jarma svakojakoga: od mletačkog i turskog, austrougarskog i jugoslavenskog, nacističkoustaško-četničko-fašističkoga, i od jarma komunističkoga, pod znakom»crvene zvezde«cjelovite istine radi treba reći da su je mnogi (i istinski antifašisti) morali nositi i protiv svoga uvjerenja. Tu istu»zvezdu«, pamtimo kako je rušila i izdašno štitila i pomagala agresore i rušitelje ove zemlje. Zato danas, ovdje zahvaljujemo Bogu za sve one koji su ovu Domovinu branili i obranili. I pobijedili, vjerujemo zauvijek. Zato molimo:»bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom!«mi danas zahvalno slavimo Boga za veličanstveni događaj»oluje«, tu briljantnu pobjedu naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala, časnika i vojnika branitelja. Mi vjerujemo da je to pobjeda vjekovne i stamene vjere svega naroda hrvatskoga u domovini po svijetu raseljenoga, pobjeda vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjeku. I da svaki čovjek i narod, pa tako i Hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu. I da to pravo smije braniti od»agresora«i mora čuvati od lopova»oluja«1995-e je pobjeda i ustrajne molitvene vjerničke podrške. Naročito molitve Gospine krunice, kojom smo, (sjećamo li se toga), kao»molitvenom pozadinom«pratili, podržavali i hrabrili one u teškim obrambenim akcijama, na prvim crtama bojišnice širom raskomadane, izmučene i ubijane Domovine. Mnogi su branitelji poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u krvavu Kalvariju našega narode. Ali mi kršćanski vjerujemo, Gospa nas je naša tako učila, da s Kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća. Mi vjerujemo u istinitost one naših mučenika Zrinskih i Frankopana:»Na vik on živi ki zgine pošteno!«i odavle danas čujemo pjesmu:»slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju nas, jesu li zaboravljeni. I ovdje danas slušamo vapaj Domovine: Za njih se pomoli, nek mi braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!«mnogi Hrvati dolaze na grob dr. Franje Tuđmana, prvoga predsjednika Republike Hrvatske, i mole za njegovu dušu RIJEČ UČITELJSTVA Mi danas Bogu zahvaljujemo za dar odvažnosti, kojom su naši branitelji išli pred tenkove i avione, pred rušilačku i ubojitu JNA vojnu tehniku i propagandu, i pred nenaklonjenu nam politiku mnogih svjetskih sila, moćnika i»mešetara«. Treba jasno ponavljati istinu, da je veliki dio zemlje Hrvatske bio otet i okupiran, od onih koji su sustavno, kroz duge godine, od»memoranduma do hrvatskog Kosova«, stvarali i širili atmosferu»ugroženosti«srpskog naroda u Hrvatskoj državi. Koji su ignorirali sve njezine legalno izabrane institucije. Blagopokojni moj prethodnik, biskup Srećko, neposredni svjedok onih mučnih dana i događaja, koji je neumorno molio i kumio i pregovarao, ovdje u Kninu i posvuda, i nastojao tražiti mirna i demokratska rješenja, govorio je tada s mukom u duši:»umjesto da se početni koraci demokracije razvijaju, da sazriju, izabran je drugi put koji je srljao u katastrofu, i to uz veliku pomoć i podršku upravo crvene zvijezde na zalazu Treba ponavljati Istinu da su nam od matice zemlje Hrvatske, nasilno otrgnuli, kako su govorili (i još govore, i jučer smo to čuli): svoja vekovna ognjišta i stvorili tzv. SAO Krajinu. U njoj su (ne znamo tko su), ali smo se osobno uvjerili da su na najpoganskiji način porušeni i spaljeni, uništeni ili obeščašćeni svi hrvatski kulturni spomenici, naročito crkve i oltari, slike i kipovi, na tisuće. I da su etnički očišćeni cijeli dijelovi hrvatske Like i Dalmacije, SVJETIONIK 23

26 RIJEČ UČITELJSTVA Banovine i Korduna, istočne i zapadne Slavonije. Sjećamo se tisuća naših prognanih i izbjeglica (Danas, mnogima kao da svega toga nije ni bilo). A sve se to događalo pred očima europskih promatrača, pod poznatim sloganom»ovo je Srbija«, koju su odlučili priključiti tzv.»velikoj Srbiji«. Hrvatskoj je tako nametnut strašan rat koga nije htjela.. Jer»rat je poguba ljudske naravi«govorili su stari Dubrovčani, a mi, na žalost gorko iskusili. I kad su propali svi pokušaji mirnog rješenja, sve molitve i svi pregovori za domaćim i međunarodnim pregovaračkim stolovima. Kad drugačije nije bilo moguće,»oluja«je morala krenuti. Istina je, koju treba ponavljati, jer se sustavno niječe i opasno krivotvori, da su sve to vrijeme, vlasti tzv. SAO Krajine, pripremali i organizirali narod da u slučaju dolaska Hrvatske vojske, masovno isele iz države»koju nisu htjeli svojom«. Kad je krenula Oluja pozvali su i organizirano poveli većinu naroda da iseli. Biskupu Srećku su Europski promatrači i prije Oluje kazali, kako im je episkop u Kninu rekao:»ako nas hrvatska napadne, pozvat ćemo narod da iseli«! Unatoč pozivima Hrvatske vojske i Predsjednika osobno, da ostanu u Hrvatskoj, oni su izabrali odlazak. (Suprotno svim lažnim konstrukcijama Štrbčevih i inih tzv.»veritasa«) U prvoj svetoj misi poslije Oluje, na zgarištu crkve Sv. Ante, ovdje u Kninu, (13. kolovoza) biskup Srećko je govorio:»mi sa zahvalnošću primamo Božji dar Oluje i slavimo ovu svetu misu u prvom redu za katoličku zajednicu Knina, koja je raspršena. Ali slavimo i za one Kninjane, koji su po razumu, po vjeri i po moralu trebali biti u svojim kućama, trebali ostati ovdje i živjeti zajedno s nama. Molit ćemo za pokojne, za žive, za pale, za patnike, za čitavu našu Domovinu. Molit ćemo se za mir i pravednost, koju otvaramo s pouzdanjem prema našoj budućnosti. Molit ćemo da nam ne ponestane snage, da ne bismo klonuli pred teškim zadatkom obnove koji nam se otvara. Da bismo u svemu tome bili ustrajni na Božjem putu, da ne bismo skrenuli, da ne bismo iznevjerili svoje krštenje, svoju moralnu i duhovnu hrvatsku baštinu Činili su nam ono što ne žele da drugi njima čine: kuće domovi, zapaljeno, porušeno, opljačkano. Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranjeni Ali i za nas vrijedi, i u ovoj situaciji:»ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi. Postoji opasnost, u nama je, da naša djela ne budu znak da nam je Bog Otac, da zaboravimo opraštati i biti u miru, da nas svlada napast osvete «Biskup je tada, kao i svi naši biskupi mnogo puta, u svojim apelima i propovijedima žalio što je u tom strašnom ratu bilo zala i zločina i s naše braniteljske strane, pozivao je na kajanje, na oprost i pomirenje.»treba nam, govorio je, liječiti naše rane, liječiti naše muke, liječiti onu duhovnu ruševinu. Treba se izdizati iz ovih ruševina, materijalnih i duhovnih. Treba se prepustiti Božjemu Duhu da nas izliječi, da nas odgaja, da ovdje gdje nas je Bog poslao i postavio prije toliko stoljeća IZ PROŠLOSTI budemo Božji kvasac, u narodu u povijesti, sada i u budućnosti.«danas, 15 godina poslije»oluje«i svega što nam ona doziva u sjećanje i budi u pamćenju, sve zle uzroke i posljedice rata, ali i sve darove i plodove te velike pobjede koje danas živimo i uživamo (iako smo pokatkad, s razlogom ili bez razloga, razočarani ili rezignirani), ponavljam misao biskupa Srećka, koja se čini važnom porukom, i nama za danas i za sutra bitnom:»trebamo se prepustiti Božjemu Duhu i surađivati s njime da budemo kvasac, onaj Evanđeoski Božji kvasac u (tijestu) naroda i povijesti naše, sada i u budućnosti«doduše, trebaju nam, kao svim ljudima i narodima, spomeni i spomenici. Trebaju nam sjećanja i slavlja Ali više od svega, treba nam Božjega Duha, da bismo očuvali živim (kršćanski) duh i dušu naše povijesti, našega naroda. Treba nam i duh onih koji su stvarali našu povijest i našu domovinu, gradili njezinu duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu, našu samobitnost i prepoznatljivost, ovdje i u zajednici naroda Europe i svijeta. Treba nam te vrijednosti i bogatstvo živjeti, prenositi ih mladima poput dobrog kvasca, i tako graditi svoju budućnost na trajnim zdravo-naravnim, Božjim evanđeoskim temeljima. To bi bio najbolji znak domovinske zahvalnosti našim braniteljima, bez opasnosti lažnog i paradnog, praznog i jalovog prigodnog slavlja Dakako da budućnost naše Države i naroda Hrvatskoga vidimo u novoj ujedinjenoj Europi. Poznato je da hrvatska 24 SVJETIONIK

27 IZ PROŠLOSTI država o tome vodi»pristupne pregovore«, koji su već znatno uznapredovali. Hrvatski biskupi su na blagdan sv. Josipa ove godine o tome uputili pismo vjernicima i javnosti.»začetnici Ujedinjene Europe zamišljali su je na temeljima zajedničke kršćanske baštine. Papa Ivan Pavao II. je prvi govorio o cjelovitoj Europi, koja mora disati punim plućima, tj. svojim zapadnim i istočnim krilom, jer je Europa plod dvaju kršćanskih tradicija njezinog istoka i zapada Papa Benedikt XVI. napominje da je Europska kultura rođena iz susreta vjere i razuma. Suvremeni razlaz između vjere i razuma prijeti temeljima europske kulture. Potrebno je zauzimati se za uspostavu jedinstva vjere i razuma, kršćanstva i kulture, ako Europa želi preživjeti. Sadašnja Europska zajednica unatoč pozitivnih gospodarskih pa i političkih prednosti, pati od duboke krize vrednota i često ne pruža dostatne razloge nade. Pred tim ne smijemo zatvarati oči. Europa gubi naravni i kršćanski moral, olako prihvaća vrednote drugih kultura a napušta svoje«. Trebamo znati, poručuju biskupi da Hrvatska oduvijek živi u okviru europske kršćanske civilizacije. Zato je važno da naša vlast i pregovarači, temeljito, pravodobno i objektivno informiraju cijelu javnost, ne samo o tijeku pregovora, nego i o tome što pojedina rješenja znače ili mogu značiti za budućnost države, naroda i građana. Važno je k tome da se i u Hrvatskoj uvaže europske rezolucije, da istina o zločinima i žrtvama komunističkog režima dobije jest u našem narodu, posebice kod mladeži, da upoznaju i budu ponosni na svoju kulturu. Ovdje nismo od jučer. U Europi nismo stranci. Nismo bez»osobne iskaznice i prtljage«. Samo s vlastitim imenom i identitetom, kulturom i poviješću, možemo i želimo s drugima, u međusobnom uvažavanju i poštivanu, izgrađivati zajednički europski dom, utemeljen na istini o čovjeku Da možemo RIJEČ UČITELJSTVA pravo na javnost i cjelovitost. Da se okrutno prešućivane, iskrivljavane i zabranjene, posebno one sustavno ubijane i skrivane istine i činjenice otkriju i uvaže. Da se na nameću samo jednostrane interpretacije privilegiranih tumača i povjesničara. Da se ti strašni zločini ne nazivaju tek»sporadičnima«ili čak opravdanima, a svi koji drugačije misle sumnjivim»desničarima zlih namjera«(ili»ustašoidima«, kako to neki kažu.) Važno je da uspravno i dostojanstveno uđemo u zajedništvo europskih naroda, poručuju hrvatski biskupi. Treba razgovarati s načelnih polazišta, a nikad na koljenima, svjesni da smo europskoj kulturi i obrani dali svoj obol. Treba razvijati zdravu samosviu ljubavi i miru zajedno živjeti i Bogu zahvaljivati i slaviti.»ima jedna stina u njidrima Knina, na njoj stig vijori i s burom se bori.«danas ovdje, podno ove stine čvrste, snažne i stamene, podno slavne tvrđave kninske, 15 ljeta od kako na njoj crven, bijel i plav stijeg vijori, slušamo li, čujemo li braćo, kako nam govori i kako nas moli?»tili su te i Ugari stari, tili su te Turci i Mleci, tukli su te svakakvi barbari, čija li si stino, svima reci! Ja sam stina kralja Zvonimira. Hrvatska sam od vika vikova. Darujte mi braćo malo mira, jer ja sam stina vaših pradidova Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, to ne može nitko nikad da izbriše!«braćo i sestre, svima, vama ovdje nazočnima, vama diljem Domovine i po svijetu: Sretan vam Blagdan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan branitelja,»ma gdje bili«! Na nama je red nastaviti časno pisati povijest roda svoga, hrvatskim rukopisom, po Božjim crtama Gospe, našega Velikoga hrvatskog krsnog saveza, vodi nas i moli za nas. Amen! SVJETIONIK 25

28 POGLED U PROŠLOST NAŠA ŽUPA NEKAD I DANAS VJERA U DOBA TRAČANA Vjerovali ili ne, u našim običnim riječima Baška Voda i Baško Polje krije se istna da je na području naše župe bilo vjere i prije 4000 godina. Inače ove su riječi zabilježene: Baška Voda prije 200 godina (1747.), a Baško Polje prije 300 godina (1663.). Kad dijete želi pojesti orah, onda razbije ljusku i nađe jestivi plod. I mi razbijmo ljusku ovim riječima i naći ćemo ono šta tražimo. Ostavimo imenice»polje«i»voda«i držimo se pridjeva»baški«. Taj nas pridjev vodi do staroga imena Bast, koji se prvi put u spisima spominje prije 532.god. (1434.), ali je ta riječ mnogo starija, tj. nastala je kad su Hrvati naselili ove krajeve, prije više od 1300 godina. Kada su ovdje došli naši stari s Karpata, našli su starosjedioce i njihovo naselje Biston, koje su prozvali Bast, isto kao što su staru Salonu nazvali Solin. Grad Biston između Salone i Narone i njegove stanovnike Bistonce davno prije dolaska Hrvata spominju stari rimski pisci (Geograf Ravenjenin). Bistonci su bili jedni od glavnih plemena starih Tračana koji su u našim krajevima živjeli približno prije 4000 godina. Bistonci se zovu po svome praocu Bistonu, za koga su vjerovali da je bio sin boga Marta. Eto vidite dokle nas vodi jezgra imena našega mjesta: Baška, Bast, Biston... Tračani. Dakle jezgra imena našeg mjesta stara je 4000 godina a ima značenje religiozno, vjersko, doduše pogansko, krivo ali ipak religiozno. Pred 4000 godina stanovnici našeg zavičaja imali su vjeru u viša božanska bića. Jedno od tih najnovijih božanstava bio je i Biston, sin ratnog boga Marta. VJERA U DOBA ILIRA Oko godina prije Krista ovamo su počeli sa sjevera prodirati Iliri, pa su se Tračani povukli prema istoku, a Iliri zauzeli cijelu današnju Hrvatsku i Bosnu. Vjera starih Ilira je bila slična vjeri Tračana. Iliri su kao i Tračani prenosili bogovima žrtve na mnogim našim brežuljcima, možda na baškovodskoj Gradini ili na Umcu, ali sigurno na Gradini ispod Krvavice gdje su se na položaju zvanom»lazine«do danas sačuvale njegove gomile, u kojima su pokopavali svoje mrtve. Te su gomile uopće najstariji znak ljudske ruke na teritoriju naše župe, pa ih stoga treba čuvati. VJERA U DOBA RIMLJANA Iliri su ovdje mirno živjeli dok nisu počeli prodirati Rimljani. 250 godina trajala je borba Ilira s Rimljanima, ali ih ovi konačno pobijede i pokore. Zadnja je bitka bila baš onda kad je mali Isus imao 9 godina. Rimljani su Ilire kroz 200 godina toliko romanizirali da iz toga doba imamo ovdje u Baškoj Vodi 6 nadgrobnih spomenika s latinskim natpisima, od kojih su 5 nađeni prije 150 godina i danas se nalaze u splitskom Arheološkom muzeju, a 6. je nađen na njivi moje obitelji i nalazi se u samostanu u Makarskoj. Jedan od tih spomenika podigao je neki Viktor svojoj nesretnoj i neuspoređivoj ženi Firmini, drugi je napravio Aurelije Mesila svome veoma nesretnom sinu što je živio 3 godine, treći je spomenik podignut njezinom, veoma nesretnome mladiću Valeriju,koji je umro u 24.godini. Ali najlijepši je onaj što su ga donosile školske knjige poslije rata a glasi: Marko Aurelije Firmin postavlja ovaj spomenik Ursinu, sinu Gaja Septima Karpofora, krasnome a veoma nesretnome djecaku koji od 11 godina poginuo u brodolomu. I dok mu je more odnijelo tijelo, dotle njegovo ime i natpis svjedoče koliko njegovi za njim tuguju Poznato je da su stari Rimljani bili duboko religiozan narod, što potvrđuju i ovi nadgrobni spomenici, jer je na svakome uklesan vjerski znak, a to su ona dva slova D i M tj. DIIS MANIBUS - U ČAST KUĆNIH BOGOVA. Ali ni ti domaći, ni svi bezbrojni rimski bogovi nisu mogli zadovoljiti tadašnjeg čovjeka. 26 SVJETIONIK

29 Nadgrobna ploča dječaka Ursina To se najbolje vidi po natpisima na spomenutim grobovima; na svkome piše infeliciss imus,onfelicissima-veoma nesretan, veoma nesretna. U tu gustu tamu poganstva dolazi svjetlo s Istoka i pobjedosno nastupa Kristova nauka, ali kroz ljutu borbu. Kroz 250 god. rimski su carevi krvavo progonili Kristovu nauku. Međutim je ta ista nauka neke od njih silno zapanjila, premda su i dalje ostali pogani. Tako je mladi car Aleksandar Sever, čiji je novac prije dvadesetak godina nađen poviše naše Gradine, toliko cijenio Krista, da je među ostale kućne bogove metnuo i njegov kip, a na zidu svoje palače u Rimu napisao Isusove riječi: Ne čini drugome što ne bi želio da drugi tebi čini! I toga plemenitog cara ubiše mlada, i opet zaredaše još krvavija proganstva. Ali 313. g. veliki car Konstantin dade slobodu krsćanima, a 325. saziva prvi opći sabor u Niceji, na kojemu je bio i naš Sv Nikola. I nakon hiljada godina poganstva zasja i ovdje kršćanska vjera: 533.g. spominje se makarska biskupija (biskup Mukura). Već tada imamo u Tučepima kod Gospe kršćansku baziliku, koja je otkrivena nedavno (poslije potresa), U isto doba na području naše župe nepoznati rimski klesar u stup kamena, koji je s dragocijenim zlatnim nakitom našao u Promajni pok. Luka Ivandić (1944.) - uklesao je dva križa, i to je najstariji znak kršćanstva na području naše župe. Zatim su bili uništeni i Muccurum i Salona, kao i naselja između njih. HRVATI - NERETVANI Naposlijetku, 627. g. dođoše ovdje Hrvati i ostadoše do danas. Kraj između rijeke Cetine i Neretve je naselilo pleme Neretvana, koje se prihvatilo gusarenja po moru, tog nesretnog zanata starih Ilira. Na kraju, za vladavine hvatskoga kneza Branimira, oko 880. g., Neretvani prigrliše kršćansku vjeru, pa su se ovdje počele podizati crkve i odgajati domaći kler. POGLED U PROŠLOST Međutim, oko g. dolazi drugo zlo, tzv. bogumilska ili patarenska hereza koja je našim primorjem još više zavladala, kada je oko godine Bosna zauzela Makarsko primorje. Da se opre tom zlu, tada Crkva je obnovila Makarsku biskupiju. Ali koja korist, kada se skoro 200 g. makarski biskup nije mogao stalno nastaniti u svojoj biskupiji. Uspomena na njih sačuvana je na grobljima: Grebišću poviše Basta i kod sv. Nikole u Zakučcu, a osobito na onome stećku što je sa Zakučca pred dvije godine prenesen u Makarsku, pred našu staru crkvu. Doskora je nastao važni preokret u povijesti naše župe i cijeloga biokovsko neretvanskoga područja. Godine 1434., prema zaključku bosanskih velikaša na saboru u Kreševu, ovim našim područjem zavladali su hrvatski plemići Jurjevići i Vlatkovići, koji su bili dobri katolici. Oni su zamolili bosanskog vikara fra Ivana Korčulanina da im pošalje»braću fratre svete Crkve katoličanske, vire rimske, reda svetoga Franciska«, da ih oni uče i upute svim zakonom crkovnim. I dođoše dakle, 532. g. braća fratri i postadoše pastiri duša u Župi, Rašćanima, Kozici, Zavojanima, Bačini, Živogošću, Tučepima, Kotišni, Makru i Bastu, i ostadoše ovdje do danas. Kroz 500 godina franjevačko stablo na ovome područ- SVJETIONIK 27

30 POGLED U PROŠLOST ju uhvatilo je duboko korijenje i nisu ga mogle iščupati sve bure i oluje, koje su kroz to dugo razdoblje vitlale ovim krajem. TURSKA VLADAVINA Ovim su krajem oko g. zavladali Turci i njim pašovali skoro 200 godina. Kroz to su vrijeme Turci na području oko Biokova, što se zna, ubili 15 franjevaca, a jednome su od njih živu kožu sadrli. Krv jednoga od tih mučenika poškropila je i tlo naše župe, kad su Turci u Baškom Polju ubili mladoga klerika fra Bonu Brkljačića, koji je krenuo sa svećenicima iz Makarske u Bast prigodom uskrsne ispovijedi. Turci su mu odsjekli glavu točno na treću godišnjicu njegova redovničkog oblačenja. Osim toga, Turci su dva puta palili našu maticu - Makarski samostan, ali ga fratri nisu napustili, nego su ga iznova podizali i ustrajali su sa svojim narodom sve do časa oslobođenja OSNUTAK ŽUPE BAST - BAŠKA VODA Poslije oslobođenja od Turaka, u Primorju je počela obnova na svakom polju, pa i na crkvenom. Tako se obnovila i župa Bast- Veliko Brdo, u kojoj je služio jedan svećenik iz samostana. Godina jest najvažnija u povijesti naše župe. Te je, naime, godine makarski biskup Stjepan Blašković razdijelio župu Bast - Veliko Brdo. Ovo je selo i dalje služio svećenik iz samostana kao i dandanas, a oko g. u Bastu se stalno nastanio fratar u kuću koju je makarski samostan sagradio nedaleko od sv. Roka. Kuća se počela graditi g. i danas postoji kao privatna kuća. Tada je župa Bast imala svega 25 kuća i 2 crkve: starodrevnu crkvicu sv. Roka (koju je pred 300. g. bio srušio poznati dubrovački potres, pa su je fratri s narodom opet obnovili) i crkvu Velike Gospe, koja je danas matica ove župe. U to su se doba tek počeli naseljavati Baška Voda, Topići i Bratuš, a malo kasnije Promajna i Krvavica. Od svih se mjesta Baška Voda, zbog svoga položaja, najbrže razvijala pa su Baškovođani pod vodstvom svoga mještanina don Ivana Jurišića - Akčića g. sagradili crkvicu sv. Lovre na zemljištu koje su poklonili Granići (predaja se sjeća plemenite darovateljice Veronike Granić) Tada Baška Voda nije imala niti 10 kuća, a ipak je htjela imati crkvu. Vidi se da su naši stari već onda bili duboko religiozni. Mjesto je išlo naprijed, pa se g. baščanski župnik prvi put naziva»župnik Basta i Baške Vode «. Dvadeset godina kasnije crkvene su vlasti izdale naredbu da župnik Basta mora svakog trećeg blagdana služiti misu i držati propovijed u crkvi sv. Lovre u Baškoj Vodi g. bio je prenesen i župni ured u Bašku Vodu, gdje se župnik stalno nastanio. CRKVA SV. NIKOLE Baška Voda koja je g. imala samo 11 kuća, sto godina kasnije imala je preko 70 kuća i preko 400 duša. Crkvica sv. Lovre bila je pretijesna pa je trebalo graditi novu veću crkvu. Baškovođani su najprije osnovali Bratovštinu Bezgrešnog začeća pa su g. za župnika fra Augustina Gojaka sagradili kapelicu na Raskršću. Deset godina kasnije obnovili su Gospinu Bratovštinu i toliko je ekonomski podigli obrađivanjem Bratinskoga da su pod vodstvom župnika fra Šimuna Čulića g. počeli graditi ovu današnju našu crkvu i posvetili je sv. Nikoli. Dana 17. srpnja biskup Marko Kalođera blagoslovi temeljni kamen, a Baškovođani se obvežu da će svom novom zaštitniku na čast svetkovati njegov blagdan kao zapovijedni. Ali, kada su crkvu digli do samo 1m visine, radnja je zapela i ostala tako 16 godina. Na jednom mjestu tuži se župnik fra Ante Gilić:»Puk se ohladio, rađa crkve zakrkla, pak ni dan se već ne svetkuje«... Gradnja crkve čekala je čovjeka, odlučne i ustrajane volje koji će ponovo oduševiti narod i dovršiti započeto djelo. 28 SVJETIONIK

31 POGLED U PROŠLOST Taj je čovjek bio spomenuti fra Šimun Bušelić, Tučepljanin koji je tada imao tek 29 godina. Taj se najzaslužniji župnik u povijesti Baške Vode svim žarom dao na posao, svladao sve poteškoće i kroz 5 mjeseci digao i pokrio crkvu. A to nije bilo lako jer se protiv gradnje ove crkve digao i veći dio župe pa i sama Austro-ugarska monarhija. Baškovođani su počeli zakonitim putem pa su po Novoj godini, g. preko viteza Alfozna Steinefettera uputili molbu na carsku vladu u Beč da dozvoli nastaviti pred 16 godina započetu gradnju crkve. Ali kada ni nakon 4 mjeseca nikakva odgovora nije bilo, Baškovođani su 8. svibnja pod vodstvom fra Šimuna koji je zagrnuo habit i prvi radio, počeli sami graditi bez dozvole. U jeku gradnje 4. srpnja Općinsko upraviteljstvo iz Makarske naređuje glavaru Baške Vode da»namah naredi upravitelju gradnje nove crkve u Baškoj Vodi neka pod teškom njegovom odgovornosti obustavi svaku daljnu radnju iste crkve«. Kad je gradnja bila već pri kraju, dana 17. listopada, Kotarsko poglavarstvo iz Makarske u ime Namjesništva iz Zadra strogo naređuje da se gradnja mora obustaviti dok ne dođe odgovor iz Beča. Kad je crkva bila već pokrivena, dana 11. studenoga, stiže odgovor iz carskog Beča da Baškovođdani mogu nastavit gradnju svoje crkve samo ako će snosit sve troškove. Doista je sam narod svojim trudom sagradio ovu crkvu - protiv volje Austrije. Fra Šimun je išao na otoke i isprosio 256 forinti, a u Makarskoj je skupio 87 forinti. Godinu dana nakon što je crkva bila pokrivena, konačno je i»premilostivi car i kralj Franjo Josip«poslao 150 forinti, pa je od toga carskog novca napravljen kameniti pod na kojemu sada stojite. Do g. ukupni trošak iznosio je forinti. Crkva je blagoslovljena i u njoj oslužena prva misa na današnji dan prije 77 godina, čega se još i danas sjeća čestita starica Đovana Staničić koja dobro pamti fra Šimuna i sjeća se kako je nosila vodu za gradnju crkve. Vrijedan je spomena o. fra Petra Paviše koji je g. sagradio veliki oltar, Gospin i oltar sv. Nikole. Fra Karlo Jurišić PROCESIJA SVETOG NIKOLE U nizu, godinama u nizu Kao da vrijeme na istom mjestu Ne potiče. Samo pogled prostrem A njih nema više. Barba Stipe Ante Jure A niz i dalje isti, Polagano se vuče i nastavlja Godinama sebe slijediti. Raznobojni kaputi Obješeni na ramena Pognuta od štovanja. Bože blagoslovi more I sve naše na njemu Mada ih je i tamo sve manje. Sijede glave, kape u zgrčenim rukama. Znaju da neće Možda još koji put Stati u taj niz, ali sigurnim korakom Koračaju u molitvi Svetom Nikoli. Marina Jurišić SVJETIONIK 29

32 POGLED U PROŠLOST Tri vale: Promajna, Bratuš i Krvavica To su tri dragulja s izvanrednim prirodnim položajem, tri bisera koja sve više dobivaju na važnosti u turističkom smislu riječi. Željeli bismo da ovdašnji mještani sve više sazrijevaju i stasaju i u vjerničkom smislu. Promajna je mjesto sa stambenim zgradama koje niču kao gljive poslije kiše. Prvi put se spominje u bosančicom pisanoj darovnici ( ) kojom Klara Kržanić poklanja Frani Staničiću neke zemlje»na Spilinam u Promaljenoj«. I u maticama umrlih (1871.) mjesto se piše»promaljina«. Naselje je dobilo ime po nazivu zemlje na kojem se podiglo. Fra Karlo Jurišić tvrdi da naziv Promajna dolazi od glagola»promaljati«koji se dovodi u vezu s izlaskom sunca, npr:»sunce vrh gore promalja«;»i danica ne promalja lica«. Prvi doseljenik u Promajnu bio je Jako Granić pok. Josipa (r u Bastu), a doselio se i Marko Ivandić, došavši na ženinstvo. Panorama Bratuša Bratuš je uvala s dvorcem plemićke obitelji Kačić. Ime Bratuš je hrvatskog podrijetla, dolazi od riječi brat. Prvi put se, kao i Promajna, spominje Panorama Promajne 30 SVJETIONIK

33 1674. kao naziv zemlje. Nastao je doseljenjem obitelji Beroš i Babić iz Podgore koncem 18. st. Samo što su se ovdje doseljenici nastanili oko već postojećih dvora svojih gospodara iz Makarske, plemića Kačića. Ako se smije malo uspoređivati s velikima, onda bi se moglo kazati: Kao što je Split nastao oko Dioklecijanove palače, tako je nastao i Bratuš oko spomenutog dvorca. Prvi je doseljenik u Bratuš Jakov Babić (1750. u Podgori), a doselio se Bratuš je od starine poznato ribarsko mjesto, ali čistoća, mir i ljepota mora glavni su njegovi aduti u turističkoj ponudi. Krvavica se prvi put spominje tek i to u»makarskom ljetopisu«koji se čuva u Franjevačkom samostanu u Makarskoj. Nastala je nekako u isto doba i na isti način kao Bratuš i Promajna - doseljavanjem Beroša i Andrijaševića iz Podgore. Prvi je doseljenik bio Mate Andrijašević (r u Podgori) koji je u Krvavicu došao oko godine. Čizmići su doselili iz Žeževice (1836), a Laušići iz Katuna (1914.). Krvavica je malo i lijepo mjesto, ne baš lijepa imena. Prema predaji mjesto je dobilo ime po krvoproliću koje se dogodilo prigodom svadbene svečanosti. Postoji i drugo mišljenje prema kojem je mjesto dobilo ime po zemlji crvenici koja se upotrebljavala pri izgradnji kuća. Krvavicama je mjesto sa prekrasnim plažama i čistim morem. Nigdje manjeg mjesta s većom marinom (200 vezova)! Nedavno sam u listu»makarsko primorje«, br. 329/2009. pročitao kako neki mještani Krvavice i Bratuša kažu da nemaju crkvu»već onu u Bastu«. Jedan je novinarki rekao:»boga se moli doma uz kamin ili u župnoj crkvi u Bastu«. Drugi je kazao:»ne mogu se uvik popeti do gori (u Bast!) pa molim ovdje «To me potaklo na razmišljanje koje ću ovdje iznijeti. Crkva Svih Svetih u Promajni je sagrađena i 2000-te godine blagoslovljena te tako stavljena u funkciju da bude na duhovnu i vjerničku korist mještanima ova tri mjesta. No čini se da je nažalost neki ne prihvaćaju kao svoju. Možda je i to razlog što (općenito govoreći) slabo dolaze na nedjeljnu i blagdansku svetu misu. A bilo bi normalno da je mještani ova tri mjesta zavole kao svoju te u njoj slave, kao jedna vjernička zajednica, svetu misu i druge tajne svete vjere. Stoga nisu u pravu oni koji govore ili misle da nemaju svoju crkvu. Crkva Svih Svetih u Promajni je tu za sva tri mjesta, u tu crkvu treba dolaziti i Boga moliti, a treba toj crkvi i doprinositi! Još ću nešto reći, ne manje važno, baš naprotiv. Kao župni pomoćnik župe Bast-Baška Voda Panorama Krvavice djelujem ovdje već skoro četiri godine i uočio sam jedan veliki propust kod naših vjerničkih obitelji. Vrlo se teško, naime, odlučuju pozvati svećenika bolesniku u težoj bolesti da ga okrijepi sakramentima umirućih. Sveta ispovijed i bolesničko pomazanje izuzetno su važni i najvažniji u tim trenutcima. Doista je žalosno ako kršćanski vjernik odlazi s ovog svijeta s bremenom teških grijeha na duši! Predrasude straha pred sakramentima umirućih treba odbaciti. Jer crkveni sprovod, sam po sebi, ne rješava ono bitno i najvažnije: nikako ne može nadomjestiti skrušenu i valjanu ispovijed! Treba, dakle, na vrijeme pozvati svećenika koji će okrijepiti bolesnika sakramentima umirućih, ako je u obiteljskoj kući; ako je u bolnici treba se javiti kapelanu bolnice. Fra Stanko M. L. SVJETIONIK 31

34 POGLED U PROŠLOST Župnici župe Bast-Baška Voda ( ) 1. Fra Ante Pavličević iz Makra, 4. VIII X Fra Stanko Staničić iz Baške Vode, 9. IV VIII Fra Petar Antulović sa Sumartina, 25.II XII Fra Augustin Gojak iz Velikog Brda, 27. IX I Fra Ivan Cvitanović-Rstić iz Basta, 30. VII I Fra Fulgencije Borić iz Brista, 24. I II Fra Ivan Basić iz Župe capel., 11. X , subst. 17. I Fra Vice Letica iz Podgore, 13. II II Fra Petar Antulović sa Sumartina, 25. IV X Fra Šimun Čulić iz Novih Sela, 19. II I Fra Ivan Rstić-Cvitanović iz Basta, 30. IV I Fra Ante Gilić iz Sumartina, 17. I II Fra Lovre Kačić iz Brista, 11. I VIII Fra Vice Letica iz Podgore, 13. II I Fra Ivan Cvitanović-Rstić iz Basta, 11. I II Fra Mijo Ivandić iz Žeževice, 6. II I Fra Šimun Lozina iz Slivna, 13. VI I Fra Ignacije Olujić s Lovreća, 25. II I Fra Petar Antulović sa Sumartina, 8. II I Fra Šimun Bušelić iz Tučepa, 23. I I Fra Bernardin Pavlović iz Imotksog, 21. I X Fra Anđeo Cvitanović iz Podaca, 3. II II Fra Josip Bašić iz Župe, 18. X IX Fra Frane Tonković iz Podbablja, 7. III II Fra Bernardin Pavlinović iz Imotskog, 30. XI IV Fra Lovre Kovačević iz Kotišine, 6. III I Fra Silvestar Pavlinović iz Župe, 15. VII X Fra Luidi Donelli iz Makarske, 6. I III Fra Ante Milošević iz Župe, 1. XII I Fra Božidar Bušelić iz Tučepa, 7. III II Fra Josip Bašić iz Župe (Imotski), 5. II X Fra Petar Glavaš iz Vrgorca, 19. II VIII Fra Josip Brkić s Lovreća, 26. V X Fra Rudolf Vizenztini iz Kotora, 12. VIII I Fra Sebastijan Jurišić iz Baške Vode, 1. IX IX Fra Ante Cvitanović iz Podaca, 11. VIII II Fra Franjo Ribarević iz Basta, 22. IX IX Fra Josip Mikulić iz Prološca, 1. II IX Fra Sebastijan Jurišić iz Baške Vode, 7. II X Fra Dr. Vladimir Bilobrk iz Obrovca, 10. IX XII Fra Josip Bašić iz Župe, 11. XI XI Fra Petar Paviša iz Hrvaca, 31. XII XII Fra Ante Loze iz Svilna, 23. XII VIII Fra Karlo Jurišić iz Baške Vode, 4. I VIII Fra Marko Jurčević, 19. X X Fra Stanko Radić iz Baške Vode, 1. IX IX Fra Martin Sutić iz Gradca Prim., 6. X XI Fra Augustin Marušić iz Marušića, 10. IX X Fra Bartul Antonijević s Brača, 29. XI X Fra Ante Beneta iz Dubravica, 17. X IX Fra Josip Atunović-Zec iz Živogošća, 16. II X Fra Anđelko Šimić iz Tučepa, 19. IX VIII Fra Ivan Gojak iz Velikog Brda. 58. Fra Frano Pupić iz Otoka, 14. VIII VIII Fra Pacifik Parun iz Igrana, 5. II I Fra Kruno Bukovac iz Žeževice, 23. VIII VIII Fra Vice Janović sa Sumartina, 8. II I Fra Berislav Nikić iz Ružića (BiH), 25. VIII VIII Fra Lovre Lucić iz Bosne, 28. I I Fra Petar Gulić iz Gljeva, 7. VIII XI Fra Ivan Šimić iz Tučepa, 27. II I Fra Šime Nimac iz Lišana Ostravičkih, 6. XI SVJETIONIK

35 IZ ŽIVOTA ŽUPE Proslava blagdana Sv. Nikole Kao i svake godine, proslava Sv. Nikole i ove godine bila je svečani i radosni događaj za vjernike župe Bast Baška Voda i okolice. U ranim jutarnjim satima limena glazba prošla je mjestom svirajući budnicu da bi nakon toga započela jutarnja misa za hodočasnike i domaćice. Prekrasno sunčano jutro, neobično za to doba godine, izmamilo je svakoga na rivu. Svatko je želio biti dio procesije i pomoliti se Sv. Nikoli za članove svoje obitelji, rodbinu i prijatelje koji plove pod raznim zastavama diljem svjetskih mora. Mnoštvo vjernika okupilo se pred crkvom sv. Nikole odakle je krenula procesija s barjacima i kipom do središnjeg dijela rive na kojoj se održala sveta misa, a koju je predvodio novi župnik fra Šime Nimac uz koncelebraciju svećenika Makarskog primorja. Po običaju, nakon svete mise procesija se s kipom Sv. Nikole uputila prema središnjem»mulu«gdje se moli blagoslov moru i mornarima. Za tu prigodu tiskana je i mala uspomena s molitvom Sv. Nikoli koju su svi vjernici imali u rukama te zajednički izmolili molitvu, nakon čega se procesija uputila preko rive ponovno u crkvu. Donosimo i propovijed župnika fra Šime: Draga braćo i sestre, danas na blagdan sv. Nikole mi želimo razmišljati o vrijednostima koje život čine ljepšim i sretnijim; želimo danas moliti jer znamo da sami ne možemo puno, a uz Božju pomoć i zagovor svetih možemo i ono što je čovjeku nemoguće! Okupljeni oko sv Nikole, našeg zaštitnika, i stari i mladi i djeca i roditelji, otvorimo sebe Božjoj milosti kako bi njegova riječ postala djelatna u nama. Kroz devetnicu sv. Nikoli razmišljali smo o kršćanskim vrijednostima u vremenu duhovne ravnodušnosti. Temeljno pitanje koje nam se nametnulo jest: što kršćanstvo, što ja kao kršćanin mogu ponuditi današnjem društvu i koje vrijednosti posredujem? U promišljanju o sveopćoj krizi, naslutili smo kako su korijeni svih mogućih lutanja i problema u čovjeku i to prvotno u njegovoj duhovnoj zakržljalosti, što se kao negativno odražava kroz djelovanje na vani. Što su to danas istina, dobro, život, savjest, ljubav, obitelj, moral, etika je li sve ovo danas postalo relativno i svedivo na tržišna mjerila? Draga braćo i sestre, relativizam univerzalnih Božanskih načela nije ništa drugo nego sotonska igra s čovjekom i pokušaj da se s Fra Šime Nimac SVJETIONIK 33

36 IZ ŽIVOTA ŽUPE čovjekova lica oduzme iskonski odsjaj slave Božje!! U ovom našem svijetu djeluju razni mudraci koji su u službi raščovječenja čovjeka stvorena po mjeri i slici Božjoj! Je li doista kršćanstvo ostalo samo, kao jedino uporište u kojem čovjek može saznati istinu o sebi, istinu o drugome i istinu o Stvoritelju! Kad se čovjek udalji od Boga, svoje originalne slike, postane neuspješna kopija svoje vlastite igre Danas postoje i sustavni programi po kojima se čovjeka uvlači u igru sa samim sobom kako bi mu se oduzelo dostojanstvo i svelo na bezlični broj! To je igra onoga koji želi Bogu oteti najljepše što je stvorio pod ovim nebom, čovjeka sebi slična! Što taj Zli kaže? Možda nismo ni svjesni događanja oko sebe u kojima se reklamiraju njegove ponude! On kaže: - Zavarao bih vaše umove da mislite da ste najveći zbog svojih ljudskih napora, a ne Božjeg blagoslova. - Zagovarao bih stav po kojem se vole stvari, a koriste ljudi, umjesto obrnuto. - Uvjerio bih vas da su moral i etika nebitni kad je u pitanju politika, ti si se samo snašao i što je tu loše. - Učinio bih legalnim oduzimanje života tek začetoj djeci (pobačaj). - Učinio bih društveno prihvatljivim oduzimanje neproduktivnog života i napravio bih aparate koji bi sve to učinili lakšim (eutanazija). - Pojeftinio bih što je više moguće ljudski život, pa bi život životinja bio cijenjen više od ljudskog života. - Izbacio bih Boga iz javnog života gdje bi i samo spominjanje njegova imena bilo zabranjeno (skidanje križeva iz javnih ustanova). - Izmislio bih razna stimulativna sredstva, droge i tablete koje oslobađaju mladenački um od bilo kakve odgovornosti i žrtve, te bih naveo razne sportske i estradne zvijezde da ih promoviraju. - Preuzeo bih kontrolu nad medijima kako bih svakoga dana mogao zagađivati duše svih obitelji na ovom svijetu. - Svim bih sredstvima napao obitelj-kičmu svakoga društva i naroda (zakon o istospolnim bračnim zajednicama, pitanje rada nedjeljom). - Učinio bih razvod prihvatljivim i pravno lakim, čak i poželjnim, jer ako se obitelj sruši, ruši se i narod. - Naveo bih ljude neka izražavaju svoje najperverznije fantazije i to bih onda nazvao umjetnošću. - Uvjerio bih svijet da su ljudi stvoreni nastrani i da se to mora prihvatiti. - Uvjerio bih ljude da dobro i zlo odlučuje ljudski autoritet a ne Bog. - Uvjerio bih ljude da je Crkva nebitna i zastarjela i da se ne smije miješati u probleme čovjeka (što se nerijetko zna čuti i na našoj političkoj sceni). - Otupio bih razum kršćana i natjerao ih neka vjeruju da molitva nije važna i da su vjera i poslušnost neobavezni Draga braćo i sestre, ovo je samo djelić programa onih koji danas u svijetu žele oduzeti čovjeku njegovo dostojanstvo i udaljiti ga od Boga. Jesmo li mi toga svjesni kao pojedinci, kao narod, kao kršćani? Hrvatski narod dugo je proživljavao i još proživljava zajedničku duševnu tjeskobu. Dugo su nam govorili da smo malen, a mi smo samo malobrojan narod. Govorili su nam da smo bezvrijedni, a bili smo samo bespomoćni, govorili su hrvatskom narodu da je rob, a on je bio zarobljenik; da je siromašan, a on je dugo bio pljačkan. Nametnut mu je osjećaj manje vrijednosti. Proživljavao je noć bez zore, dan bez sunca. Htjeli su nas uvjeriti da nemamo ni imena ni jezika, ni sadašnjosti ni budućnosti. Mnogo puta i s mnogo strana pokušavalo se našem narodu oteti čak i prošlost. Da ništa nije učinio i da ništa nije dao sebi ni svijetu. Prešućivalo se da je taj malobrojni narod ostvario velika brojna djela i iznjedrio velike ljude u svijetu i domovini. U ovih petnaest godina slobode i razvoja Hrvatski narod ipak proživljava veliku moral- 34 SVJETIONIK

37 IZ ŽIVOTA ŽUPE Mornari nose kip Sv. Nikole no-religioznu krizu, kao i cijeli zapadni svijet. Povijesna je činjenica da je kršćanstvo oblikovalo naše narodno biće. Evanđelje je sraslo s našim duhom. No, danas kao da više nije tako! Suvremeni čovjek pokušava stvoriti vlastiti raj na zemlji. Pokušava ukloniti Boga s vlastitih obzora. A tko umjesto Njega? Razdvojiti vjeru i moral? A čime popuniti prazninu duše? Suvremeni čovjek se i dalje trudi kako pronaći put do izgubljenog. Čita ga na zvijezdama, na kartama i dlanovima ruku. Čudno je to kako se ljudska oholost i umišljenost pretvara u pravo ludovanje, pa i kod onih koje svijest proglasi mudrima. Hegel za sebe reče:»mogao sam reći kao Krist: Ja učim Istinu, Ja sam Istina«. Umišljenost i oholost, tvrde znanstvenici, najčešće su i najraširenije bolesti ljudskih duša.»prijatelji, izvan svijeta ja ne vidim ništa, a u svijetu vidim samo sebe«, reče jedan lik u romanu Victora Hugoa. Draga braćo i sestre, to se događa onima koji su zaboravili na Boga, kojima se vjera rasplinula pred reklamama ovoga svijeta.»ako Boga nema, sve je dopušteno«, reče Dostojevski. Mnogi su danas i u našem narodu sebi dopustili mnogo toga što nije dopušteno. I mnogi kršćani oboljeli su od zajedničke bolesti današnjeg svijeta: Umišljene samodostatnosti-oholosti. Čovjek zaboravlja da je velik zato što ga je Krist učinio velikim. Zaboravlja da je svaki čovjek, ako je bez Boga, vječno nedorasli patuljak, makar se uspeo na najveće vrhunce koje mogu dosegnuti ljudski um i noga. Kršćanin, međutim ne bi smio zaboraviti veliku istinu napisanu na mnogim biblijskim stranicama: Čovjek je velik zato što ga je Bog stvorio takvim. Postavio ga je da bude Gospodar svijeta. Međutim, čovjek sebi umišlja da je on bog svijeta. Tu je njegova velika zabluda i najveća nesreća. Naš kršćanski stav mora biti jasan: Od Krista i Evanđelja nema ni lijevo ni desno. Krist je-danas i sutra uvijek isti. Njegova riječ je besmrtna i vječna. Evanđelje je staro, ali nikad nije zastarjelo. Kršćanstvo ne pozna kompromise i nagodbe s opačinama ljudskog srca i vremena. Božja istina ne trpi ni reviziju ni revoluciju. Evanđelje pozna i prizna samo preobrazbu života i obraćenje srca. Temeljna je pogreška svih koji žele mijenjati svijet i druge što ne žele početi od vlastitog srca.»ako svijet ide iz zla u gore, to je i moj grijeh«- kaže Dostojevski. Vrijeme je da svi postanemo svjesni svoje odgovornosti za budućnost svoga naroda i svoga kraja. Ovo naše okupljanje i zajedništvo upravo nas potiče na to. Zato držimo do svojih običaja i tradicije, do svojih korijena, svoga identiteta. Jer zaludu je čovjeku steći cijeli svijet, a ne znati tko je, odakle dolazi, koji je smisao njegova života i kamo ide? SVJETIONIK 35

38 IZ ŽIVOTA ŽUPE Čuvari Isusova groba»mornari«nezaobilazni dio vjerske tradicije i povijesti naše župe svakako pripada i običaju čuvanja Gospodinova groba tijekom Velikog trodnevlja. Taj običaj nije vezan isključivo za našu župu, što je široj javnosti postalo poznato zahvaljujući dobroj prezentaciji Vodičkog festivala žudija. Običaj je ukorijenjen prije svega u Dalmaciji, i to u šibenskom kraju (Murter, Betina, Tisno, Vodice, Prvić Šepurine), Kninu, Vrlici, Oklaju (Promina), Imotskom, Vrgorcu, Katunima (Kreševo), naročito u neretvanskom kraju (Vid, obje metkovske župe, Opuzen, Vlaka, Komin, Rogotin, Bagalovići, Slivno Ravno, Mliništa, Vidonje, Desne), na Braču (Selca i Sumartin) te u našem Primorju Brela i Baška Voda. Ne treba zaboraviti ni jednu župu u srcu Bosne i Hercegovine - Vareš. Valja naglasiti da su ovo prije svega posebno organizirane grupe mladića i muškaraca koje nose posebne prigodne odore. Tri Čuvari Isusova groba g. na Veliki petak pozdravljau križ koji ulazi u crkvu u Baškoj Vodi su osnovne vrste odora: mornarske, narodne nošnje i stilizirane odore rimskih vojnika. U nekim krajevima (Marija Bistrica, Lobor) službu čuvanja Gospodinova groba obavljaju neke druge udruge poput kuburaša, vatrogasaca... Župnik fra Anđelko Šimić i čuvari Isusova groba godine 36 SVJETIONIK

39 IZ ŽIVOTA ŽUPE Mornari nose Gospin kip u procesiji na blagdan Gospe Ružarice U našoj župi čuvari Gospodinova groba odjeveni su u mornarske uniforme. Broje do 20 momaka od kojih je jedan kapetan. Prije su odoru činile prave uniforme JRM-a, kasnije su šivane posebne, a od nedavno (2008.) se nose odore HRM-a. Mornari sada stražare s kopljima u ruci. Postoje podaci da su nosili prave puške, a kada su te oduzete od strane komunističkih vlasti, izrađene su drvene. Naposlijetku su uvedena koplja. Prema podatku kojim raspolaže Tonček Staničić, običaj je uveden (iste godine kad je osnovana i Uranija očito važna godina za naše mjesto). Mladići su od početka bili obučeni u mornarske uniforme. Prvi zapovijednik bio je Josip Divić Kalajs (Žilin). Anegdota iz pokazuje da je običaj ostavio dubok trag u našoj župi, pa je i vlastima bilo stalo da ga provode. Te ratne godine župnik je bio i danas živući fra Karlo. Ustaške vlasti su službenim putem korile župnika što ih nije obavijestio da oni ili saveznička njemačka vojska drže stražu na Gospodinovu grobu umjesto mornara kojih tada nije bilo. Očito su baškovodski mladići bili rasuti po ratištima. Župnik se mudro obranio da to ne stoji ni u jednom crvenom zakonu pa prema tome to nije bio dužan ni napraviti. U razgovoru s njim saznao sam da je straža ipak obavljena. Držali su je ministranti. Kroz, skoro, 90 godina mnogi baškovodski mladići sudjelovali su u tom običaju. Služba mornara počinje na Veliki četvrtak kada uz oltar na misi večere Gospodnje»glume«apostole kojima svećenik u ulozi Isusa pere noge. Na Veliki petak, kada se u našoj župi održava velika 20-kilometarska procesija koja povezuje sva mjesta naše župe, mornari u svečanom stroju pozdravljaju sva tri križa. Od početaka se križ dočekivao pred crkvom sv. Nikole u Baškoj Vodi i pred Gospinom crkvom u Bastu. Od dočekuje se i pred najvećom crkvom u našoj župi, crkvi svih svetih u Promajni. Poslijepodne, uoči obreda Velikog petka pred glavnim oltarom u crkvi Svetog Nikole, uređuje se Gospodinov grob i započinje se SVJETIONIK 37

40 IZ ŽIVOTA ŽUPE Mornari pozdravljaju prvi križ na ulazu u crkvu Sv. Nikole sa stražarenjem. Tijekom obreda svakih 10 minuta izmjenjuje se straža pred grobom, koju čine po dvojica mornara okrenuti licem prema oltaru, a u jednoj ruci drže koplje odmaknuto od tijela. Smjenu obavlja kapetan koji dovodi dvojicu mornara te staje u sredinu između prijašnjih. Novi se smještaju iza njih. Kapetan diže ruku na pozdrav. Na to stražari privlače koplja k sebi. Kada kapetan spusti ruku, stari stražari se pomiču na svoju vanjsku stranu, a novi zauzimaju njihova mjesta. Kapetan se okreće i izlazi, a stari stražari idu za njim. Nakon obreda, a prije Gospina plača, provodi se procesija oko crkve, gdje su nekad prije mornari stupali. na dijelu puta iza hotela Slavije i crkve, dok se pjeva»barjaci kreću kraljevi«. Od čuvanje ne prestaje nakon završetaka obreda, već traje cijelu noć, neprekidno do Glorije na Veliku subotu. Kad počne Uskrsno bdijenje, straža se jednako izmjenjuje. Zadnja smjena prije Slave obavlja se bez kopalja. Neposredno prije Slave ulaze svi moranari, i ovisno o broju, postrojavaju se u četverored ili trored. Kad svećenik zapjeva Slavu, kapetan povikne»dva«i svi mornari kao pokošeni padaju na pod. Iz groba se ukloni Isusovo tijelo, a mornari leže do kraja Slave. Nakon toga ustanu i dostojanstveno sudjeluju u misnom slavlju. Mornari su čak jedne godine (devedesetih) zajedno nosili križ u procesiji Velikog petka. Svaki je mornar iznio jednu dionicu puta. Posljednjih se godina služba mornara ne ograničava samo na Veliki tjedan, već je postalo uobičajno da mornari na Svetog Nikolu nose njegov kip ulicama našeg mjesta. U Tijelovskoj procesiji nose baklje uz Sveto Otajstvo i baldahin. Ove godine su nosili i Gospin kip u procesiji na Rožaricu. No ne treba zaboraviti i sudjelovanje na Vodičkom festivalu žudija, koji se svake godine održava na Uskrsni ponedjeljak. Kako je došlo do odlaska na festival? Festival se održava od godine, uvijek na Uskrsni ponedjeljak. Njegov idejni začetnik bio je gospodin Šime Strikoman, tvorac projekta milenijske fotografije. I sam festival nastao je iz tog projekta. Prvih 6 godina održavan je u Vodicama (otud i naziv vodički). No, kako se širio broj sudionika, a da bi se Uskrsni običaji pokazali što širem krugu ljudi, odlučeno je da se održava u svim župama koje sudjeluju (prema utvrđenom rasporedu), a svaki šesti da se održi u Vodicama. Pjevači za drugim križem 38 SVJETIONIK

41 IZ ŽIVOTA ŽUPE Milenijska fotografija čuvara Isusova groba u Metkoviću godine godine slučajno sam se našao u mjestu Vid pokraj Metkovića na Uskrsni ponedjeljak. Toga dana se održavao 7. vodički festival žudija (prvi izvan Vodica). Bio sam oduševljen viđenim, jer sam tad spoznao da naš običaj nije jedinstven, a ujedno sam bio razočaran i tužan što i sami ne sudjelujemo. Stoga sam uz pomoć svog brata Ivice Granića stupio u kontakt s gospodinom Markom Marušićem iz Vida, ujedno i jednim od pokretača festivala. Uz Božju pomoć, priključili smo se ovom festivalu već iduće godine na otoku Božjeg sluge Ante Antića Prviću. Uz svesrdnu pomoć gospodina Ante Jurišića, koji je od prvog trenutka bio uz ovaj projekt, te nas je godine prevozio gospodin Tonći Topić Grgin. Sljedeće, godine, festival se održao u kraljevskom gradu Kninu. Tada smo se predstavili običajem padanja i pjevanjem naše jedinstvene Muke. Gospodin Mićo Jović je izvršio prijevoz, a župnik fra Petar Gulić se pobrinuo za okrijepu. Lani, 2010., festival je održan u Župi Sv. Nikole u Metkoviću u velebnoj novoj crkvi. Budući je to bio jubilarni, 10. festival, jedan dio prenosila je i HTV. Ove godine (2011.) festival se održava na otoku Murteru u mjestu Tisno. Tom prilikom ćemo posjetiti i svetište Gospe od Karavaja koje se nalazi iznad mjesta. Svakom festivalu prethode bar dva sastanka na kojima se predstavnici župa upoznaju s mjestom događanja i dogovaraju oko svih detalja. Budući da se navršava 90 godina od prvog spomena čuvanja, trebalo bi to dostojno obilježiti. Stoga ovim putem molim sve koji imaju fotografije ili znaju anegdote vezane uz mornare da o tome obavijeste župnika ili mene. Matko Granić, učitelj SVJETIONIK 39

42 IZ ŽIVOTA ŽUPE FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO V Fra Stanko Radić predvodi misno slavlje prigodom zlatne mise Od č. s. Verice oprostila se Bosiljka Staničić u ime crkvenog zbora Djeca s krunicom i Gospinom slikom u procesiji na Gospu Rožaricu Hrvatski branitelji predvode Put križa u crkvi sv. Nikole Večernja procesija na blagdan Tijelova Proslava Sv. Roka u Bastu Svečano je bilo i na Cvjetnicu Tri vridnice u čišćenju maslina - Sofija Granić, Marija Jakir i Jelka Topić 40 SVJETIONIK

43 IZ ŽIVOTA ŽUPE IJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI FOTO VIJESTI Tri križa u crkvi sv. Nikole na Veliki petak Frane Topić reže lozu ispred župne kuće Svaka grupa svoj laz - Ante Divić, Ivan Topić, Marko Beroš, Ante Staničić, fra Šime i Miro Topić Ove godine djeca su pomogla zupniku brati masline Zasluženi odmor od čišćenja maslina Djeca u branju maslina Momci od pile - Kruno Jurić i Ivo Josipović Nakon branja maslina, marenda i balote u Balabri SVJETIONIK 41

44 IZ ŽIVOTA ŽUPE CVJETNICA Na blagdan Cvijetnice vjernici Baške Vode svečano se okupljaju na rivi kod kipa sv. Nikole gdje se blagoslivljaju maslinove grančice i procesijom ide u crkvu pjevajući prigodne pjesme. Cvjetnica svima nama postavlja pitanja, kao što je župnik istaknuo u svojoj propovijedi:»lijepo je mahati jutros maslinovim grančica, ali hoćemo li već poslijepodne imati hrabrosti stati iza onih načela u koja vjerujemo a koja od nas iziskuju svjedočanstvo života, žrtvu i odricanje«? Draga braćo i sestre, današnjim blagdanom Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem, ulazimo u Veliki tjedan Njegove muke, smrti i uskrsnuća. Kao što nam i sami nazivi ove nedjelje govore (Cvjetna nedjelja - Nedjelja Muke Gospodnje), događaj je ovo radosti i oduševljenja koji će se uskoro pretvoriti u raspršenost i odsutnost svih onih koji su mahali grančicama. tvu za neprijatelje; mržnja u ljubav prema onima koji to iz ljudskih razloga ne zaslužuju; nerazumijevanje u pokušaj razgovora. Danas je lako biti dio okupljene svjetine i radosno pjevati, ali pitanje je tko će sutra ostati s Isusom kad ga osude? Čut ćemo tu prevrtljivu dramatiku već danas u navještaju Muke Kristove. Isus je želio svečani ulazak i prihvaćanje, Blagoslov maslinovih grančica na blagdan Cvjetnice Maslinova grančica koju držimo u ruci upravo spaja taj prvi događaj slavlja i radosti Cvjetnice s onim drugim, kad će se zvuci pobjede pretvoriti u Isusovu osudu i smrt. Ta grančica poput duge spaja ove različitosti: u njoj je skrivena odgovornost da se osveta na uvrede mora pretvoriti u praštanje, neprijateljstvo u molijer se došao objaviti ljudima. Pa ipak, bio je to samo uvod u veliko sutra, jer sutra će biti mnogo važnije biti prisutan. Dan poslije trebat će javno svjedočiti za Njega, biti jedan od Njegovih, dijeliti s Njim ludost križa, usvojiti Njegovu logiku. Pozivat će te da vjeruješ i onda kad će mudri u moćni reći»gotovo je«. Tražit će ljubav kad se čini da je ona ogoljela i beskorisna, kad se čini da pobjeđuje nasilje. Draga braćo i sestre, događaj Cvjetnice ne dozvoljava da se ostane u bezimenoj masi i razuzdanom veselju. Već danas traži se prihvaćanje križa. Jer ako se kršćanstvu oduzme križ, ono je obrazac na kojem se može ispisati puno toga nepripadajućeg i kršćanstvu proturječnog. To je drvo zabodeno u zemlju da bude drvo života, ali mnogima i znak osporavan. I nije dostatno samo nositi križ. Križ vapi za govorom solidarnosti, za sposobnošću da se vlastiti život troši za druge. U mnoštvu je lako i nama biti vjernikom. Lako je stati uz druge, pridružiti se, dati se nositi, osloniti se. Odgovornost je tada u mnoštvu utopljena. Tako bijaše onog dana i u Jeruzalemu. Ali dan poslije nije bilo prilike za mnoštvo. Na scenu dolaze pojedinci: Herod, Pilat, Juda, Petar i svaki ga od njih zanijeka, tek rijetki su što ostadoše uz Njega. I mi ćemo se već sutra naći u ulozi nekih od spomenutih likova. Draga braćo i sestre, želio bih da ne budemo samo neki od likova ove drame. Žalio bih da se poneki njegovu učenik odvaži reći:»da, poznajem tog čovjeka«; da sljedbenici Kristovi ne posegnu odmah za mačem; da neki Baraba odluči umrijeti za pravednika; da se današnji Cirenci dragovoljno ponude pomoći opterećenima križem; želio bih da prijatelji daju poljubac koji neće biti izdajnički; želio bih da svaki kršćanin od nas ovdje danas može radosno zamahnuti maslinovom grančicom! A zašto? Zato što je susreo svoga Spasitelja! 42 SVJETIONIK

45 Procesija Velikoga petka Veliki petak, dan spomena Kristove muke i smrti, posebno se štuje u župi Bast-Baška Voda, gdje je i ove godine održan tradicionalni križni put. Velika procesija s nekoliko tisuća vjernika, jedinstvena takve vrste na makarskom području, krenula je u 7 sati iz crkve u Bastu, a poveli su je župnik fra Šime Nimac i križonoša prvog, malog križa Frane Topić. Inače, u procesiji se nose tri križa. Prvi križ je mali zavjetni križ, drugi je bratimski, a treći župski. Onaj tko nosi zavjetni križ ima obavezu počastiti sve koji idu u procesiji. Na 18 kilometara dugu putu procesija vjernika prošla je kroz Krvavicu, Bratuš, Promajnu i Baško Polje, a u Baškoj Vodi kao i u Promajni dočekali su je čuvari groba Gospodnjega -»Mornari«. Nakon kraće stanke, kantajući Plač Gospin i Muku Gospodnju, procesija, kojoj su se priključili brojni Baškovođani, nastavila je put do Topića, a zatim do crkve u Bastu, gdje su se nastavili obredi Velikog Petka. IZ ŽIVOTA ŽUPE Mnoštvo vjernika s Makarske rivijere hodilo je za križem SVJETIONIK 43

46 IZ ŽIVOTA ŽUPE ZLATNA MISA GODINE Zlatomisnik fra Gabrijel uz brata fra Karla, provincijala fra Željka Tolića i ostalu braću svećenike predvodi misno slavlje U istoj crkvi sv. Nikole u Baškoj Vodi u kojoj je primio sakrament svetog krštenja (1934.), prvu svetu pričest (1942.), svetu krizmu (1947.), slavio mladu misu (1959.), srebrenu misu (1984.) proslavio je fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, 19. srpnja godine, svoj zlatomisnički jubilej ili zlatnu misu, tj. pedeset godina da je ređen za svećenika. U slavlju je sudjelovala uža i daljnja rodbina, prijatelji i znanci, brojni Baškovođani i ostali naši župljani. U koncelebriranoj svetoj misi slavilo je više svećenika, među kojima brat fra Karlo, župnik fra Petar Gulić i mnogopoštovani dr. fra Željko Tolić, provincijal, koji je održao prigodnu propovijed. Prinos darova donijeli su mladi (rodbina), a molitvu vjernika mladi župljani. Pjevao je Župni mješoviti zbor. Stiglo je više čestitaka, od kojih su na kraju svete mise pročitane čestitke i blagoslov pape Bendikata XVI, kardinala Josipa Bozanića, generala Franjevačkoga reda fra Joséa Rodriguera Carballa, nadbiskupa dr. Marina Barišića, biskupa dr. Vlade Košića, veleposlanika Rep. Hrvatske pri Svetoj Stolici dr. Emilija Marina. Zlatomisnik je na kraju svima zahvalio i svi su zajednički zapjevali»tebe Boga hvalimo«i himnu»lijepa naša«. Ministranti su na izlazu iz crkve vjernicima dijelili spomen-sličice. Zatim su se svi uzvanici našli u hotelu»horizont«za zajedničkim stolom. Uredništvo 44 SVJETIONIK

47 IZ ŽIVOTA ŽUPE Blagoslov vodovoda u Bastu na Sv. Roka Nakon proslave Velike Gospe u Bastu i na Sv. Roka bilo je svečano i veselo. Svetu misu predvodio je župnik fra Šime Nimac uz koncelebraciju fra Stanka Milanovića-Litre, župnog vikara. Nakon svete mise župnik je blagoslovom izvora vode označio dovršetak izgradnje vodovoda u Bastu, a načelnik Općine gosp. Joško Roščić otvorio je slavinu iz koje je potekla voda na korištenje mještanima, koji nisu krili svoje veliko zadovoljstvo. Zahvalit ćemo Bogu i zazvati Njegov blagoslov na ovaj izvor vode; neka bude na korist i pomoć svim žiteljima Basta i svima koji žele utažiti žeđ. Neka Bog blagoslovi trud i napore svih koji su sudjelovali u ovom djelu - vodstvo naše Općine, predstavnike Vodovoda i Županije. Kad je ovaj projekt krenuo, blagoslovljen je kamen temeljac, a danas blagoslivljamo uspješan završetak tog projekta. Tko s Bogom gradi posao, može se nadati i uspješnom rezultatu. Evo, tome smo danas i svjedoci. Načelnik općine Joško Roščić i mještani Basta SVJETIONIK 45

48 IZ ŽIVOTA ŽUPE MLADI BAŠKE VODE NA SUSRETU HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U ZADRU Odmort na putu za Zadar -»Vrata Krke«Na šestom Susretu hrvatske katoličke mladeži 8. i 9. svibnja u Zadru, pod geslom»da vaša radost bude potpuna«(iv 15, 11) okupilo se znatno više od sudionika. Središnje misno slavlje na Višnjiku 8. svibnja predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, uz koncelebraciju mnoštva biskupa i svećenika. Na ovom susretu sudjelovali su i mladi naše župe Bast-Baška Voda, krenuvši na put u ranim jutarnjim satima. Kroz jutro nas je pratila kiša. Ipak smo posjetili Skradin, a nakon toga slapove Krke, gdje smo imali organiziran ručak. Po polasku za Zadar (Gospodin se pobrinuo) oblaka je nestalo i odjednom se pojavilo sunce. Kako je koji autobus pristizao, mladi su se uključivali u mimohod prema crkvi sv. Stošije, odakle je u dva sata krenula procesija mladih, predvođena križem, prema Višnjiku, centralnom mjestu slavlja. Trebalo je više od dva sata dok svi pristignu u sportski centar. Doživjeti taj spoj pjesme i mladosti nešto je što se ne može se opisati niti izreći.to su pokazale brojne suze i osmjesi na licima brojnih Zadrana koji su izašli na ulice vidjeti ovo nesvakidašnje čudo, da toliko mladih slavi u isto vrijeme i na istome mjestu Gospodina. Sv. misi prethodila je molitva krunice koju su predvodili predstavnici svih biskupija. Zbor mladih Sv. Krševana svojim je pjesmama uzveličao liturgijsko slavlje. Nakon završetka misnog slavlja, fra Šime nas je poveo do poznatih»morskih orgulja«i»pozdrava Suncu«, nakon čega je uslijedio naš povratak u Bašku Vodu. Za nas mlade ovo je još jedno iskustvo zajedništva i vjere! Sudionik 46 SVJETIONIK

49 IZ ŽIVOTA ŽUPE Deset godina Crkvenoga zbora»sv. Nikola«u Baškoj Vodi Ove godine se navršava deset godina djelovanja zbora crkve Sv. Nikole u Baškoj Vodi. Kada je prije jednog desetljeća zbor oformljen, možda nitko od članova nije slutio da će, kroz druženje uz pjesmu, dočekati ovu godišnjicu. U Baškoj Vodi se oduvijek njegovalo pjevanje u crkvi, bilo pučko ili uz voditelje, ali nikada nije postojao zbor u pravom smislu te riječi. Na inicijativu tadašnjeg baškovodskog župnika fra Petra Gulića, osnovan je mješoviti crkveni zbor pod vodstvom časne sestre rišić, Vesna Lozić, Paula Radić, Ivana Roso, Mirjana Roščić, Bosiljka Staničić; altovi Marita Bilić, Aneta Divić, Nada Divić, Sanja Franić, Blaženka Jakir, Ljubica Jelić, Mandalena Jerković, Denisa Pars; tenori Franjo Čovo, Mate Divić, Mate Granić, Matko Granić, Željko Radić, Ivo Ribarević, Frane Topić, Toni Staničić; basovi Eduard Divić, Frane Divić, Nikola Divić, Ante Jurišić i Ivan Skenderović. Ulogu ravnatelja zbora i desne ruke voditelju na sebe je preuzeo Franjo Čovo. Zajed- Zbor crkve sv. Nikole Verice Grabovac. Iako su tijekom godina neki od članova napustili zbor (što zbog odlaska na fakultete, što zbog drugih razloga), te se priključilo nekoliko novih, većina pjevača čine njegov sastav od samog početka. Aktivni članovi su: soprani Stela Bekavac, Diana Divić, Mirjana Granić, Nada Josipović, Ankica Juničkim radom i trudom, dolascima na probe, iz godine u godinu se napredovalo u nastojanju da se nauče ponekad i zahtjevna djela raznih autora. Njegujući sakralnu glazbu iz gregorijanskog i polifonog repertoara, kao i ostale glazbene oblike prikladne liturgijskom slavlju, zbor je savladao djela hrvatskih skla- SVJETIONIK 47

50 IZ ŽIVOTA ŽUPE datelja poput Marovića, Glibotića, Vidakovića i Milanovića, a također se prihvatio uvježbavanja skladbi svjetskih klasika kao Beethovena, Schuberta, Händela, Bacha i drugih. U repertoar su uvrštene i izvorne tradicijske pjesme, pučki napjevi i domoljubne pjesme. Prvenstvena djelatnost/uloga zbora jest predvođenje liturgijskog slavlja na nedjeljnim misama, a posebno za vrijeme blagdana i svetkovina (Božić, Veliki tjedan, Uskrs, Tijelovo, Velika Gospa, Sv. Nikola...). Zbor održava i koncerte u vrijeme ljetne sezone, obično za blagdan Sv. Ante i Uznesenja Blažene Djevice Marije. Nastupao je na susretu zborova u Makarskoj i Slimenu, a gostovao je u Cetinskoj krajini, Metkoviću, Istri, te u Münchenu. 22. studeni, blagdan Sv. Cecilije, zaštitnice zborskog pjevanja, mješoviti zbor slavi kao svoj dan. Sudjelovanje na liturgijskom slavlju uz zahvalu svojoj svetici, članovi zbora upotpunjavaju zajedničkim gozbom uz pjesmu i smijeh. Kao svojevrsna himna zbora iskristalizirala se prelijepa pjesma»gospe ribara, težaka«, među članovima prozvana»peškaruša«. Krajem kolovoza ove godine, zbog odlaska č. s. Verice u novu župu, kormilo zbora preuzima č. s. Ankica Đajić. S novom voditeljicom zbor je nastavio s dosadašnjim radom, uz podršku župnika fra Šime Nimca. Kaže se da tko pjeva, dvostruko moli. Nadajmo se da će mlađe generacije znati prepoznati i njegovati vrijednosti pjevanja na slavu i čast Božju, te da su dolasci na probe i sav trud i ljubav utkani u pjesme nagrada sami po sebi. Bosiljka Staničić 48 SVJETIONIK

51 IZ ŽIVOTA ŽUPE ZBOR CRKVE SVIH SVETIH U PROMAJNI Sadašnji članovi zbora su: Nikolina Radojković, Milan Ivandić, Đuro Mihaljević, Matinka Ivandić, Bosiljka Granić, Vedrana Ivandić i Zdravka Mihaljević. Crkva Svih svetih je završena i posvećena godine, a zbor je počeo djelovati nešto kasnije pod vodstvom fra Mile Ćirka. Od tada do danas kroz zbor je prošlo 30-ak članova. Sada u zboru ima 6 pjevača koje vodi gđa Nikolina Radojković. U svojoj kratkoj povijesti zbor je imao nekolicinu uspješnih nastupa: u Međugorju, Sinju, Jajcu, na Visovcu te u Makarskoj (u crkvi Kraljice mira i u Franjevačkom samostanu). S posebnom radošću je uzveličao misna slavlja na blagdan Velike Gospe u župnoj crkvi u Bastu, te u crkvi sv. Nikole u Baškoj Vodi. Vječno u srcu ostaju nezaboravni trenutci zajedništva na izletima u organizaciji fra Mile, fra Stanka, fra Joze i fra Petra (Međugorje, Krka, Dubrovnik, Istra, Plitvice, Gljev...). Uz pjesmu i smijeh rado slave Sv. Ceciliju s kolegama Baškovođanima. Sadašnji članovi se trude kako najbolje mogu, redovito svake nedjelje, uz ljetne obveze i zimske bure, slaviti nedjeljnu svetu misu, čitati Božju Riječ te cvijećem kititi oltar, a uz pomoć vjernika sumještana kititi crkvu za božićne blagdane. Dijele i lijepe i tužne trenutke sa svojim župljanima skupa sa svećenikom fra Crkveni zbor iz Promajne Stankom. Iako mali brojem, s velikim entuzijazmom i dalje će pjevati dragom Bogu u čast i svim svetima na preporuku u najvećoj crkvi u Makarskom primorju. Zdravka Mihaljević KAČIĆ Zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelje, Split, XXXIX.-XL/ , str. 280.»FRA ANDRIJA KAČIĆ U AMERICI«. Sadržaj: Recepcija Kačićeva»Razgovora ugodnoga«u zemljama engleskoga jezika (V. Grubišić); Prijevodi pjesama fra Andrije Kačića na strane jezike i njihov utjecaj na europski romantizam (G. Jurišić); Vizija rata i povijesti u djelu fra Andrije Kačića (I. Šoljan); Tri stoljeća uz fra Andrju Kačića (B. Šešelj); Fra Andrija Kačić u njemačkoj književnosti (A. Bačić); Od»Ljetopisa Popa Dukljanina«do»Razgovora ugodnoga«- Sv. Vladimir, kralj (A. Mikulić-Kovačević); Šibenik u pjesmama fra Andrije Kačića (S. Mrša); Ivan Meštrović i fra Andrija Kačić (V. Bubrin); Fra Andrija Kačić i njegov franjevački krug (V. Kapitanović); Novovjeki pogledi na epsko pjesništvo fra Andrije Kačića (M. Buljac); Intencije pučkoga u Kačićevu»Razgovoru ugodnomu«(a. Zaradija-Kiš); Fra Andrija Kačić u Americi (G. Jurišić); Opsada Sinja godine (V. Borković); Konačno izvedena»opsada Sinja godine«(g. Jurišić). Kazalo osobnih i zemljopisnih imena, Primljene knjige, Izdanja Zbornika»Kačić«. Narudžbe: Zbornik»Kačić«, Šetalište kardinala Alojzija Stepinca 1, Sinj SVJETIONIK 49

52 IZ ŽIVOTA ŽUPE Čišćenje crkvenih maslina Veseli me i raduje događaj čišćenja maslina u Bastu i Promajni, koliko stoga što smo temeljito očistili i uredili 130 maslina, još više me oduševio broj onih koji su došli raditi: 40 muškaraca i 5 žena. Stariji i iskusniji su doista pokazali da znaju, mogu i hoće, dok su mlađi malo zakazali. Neki su imali volje, ali su zbog svoga posla ili drugih obaveza bili odsutni. Svakako, želim svima iskreno zahvaliti na trudu i radu, ali za učinjeni posao ipak to nije dovoljno, pa ću kratko spomenuti sve koji su radili od 9 do 15h (13. ožujka 2010.). U Bastu: Marko Beroš, Nediljko Granić, Zvonko Jurišić, Ante Staničić, Jakša Jakir, Mate Cvitanović, Ante Divić, Kruno Jurić, Neven Jelić, Milenko Topić, Mate Granić, Slavko Divić, Mate Granić, Mate Granić, Jozo Knežević, Niko Divić, Miro Topić, Ljubo Josipović, Ivan Topić, Ivo Sikavica, Miše Jurišić, Denis Marendić,. Boro Matijašević, Bogdan Jović, Davor Carević, Veljko Marušić, Mate Josipović, Ivo Josipović, Mate Topić, Ivica Topić, Dobar savjet dobro dođe! Frane Topić Toni Topić, Jure Topić, Branko Topić, Frane Topić, Ivica Grginčić, Marija Jakir, Sofija Granić, Jelka Topić i Ivo Granić (koji se potrudio obavijestiti mještane o čišćenju fratarskih maslina i ustupio tzv»balabru«gdje se marendalo, zaigralo na balote, a i zapijevalo nakon posla). Promajna: Željko i Mira Granić, Milan Ivandić, Žarko Radojković, Slavka Babić i Đuro Mihaljević. Svima iskreno hvala! Fra Šime, župnik Bast Promajna 50 SVJETIONIK

53 IZ ŽIVOTA ŽUPE HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE Dana 20. studenog naša župa organizirala je hodoćašće u Međugorje. U 6:30 sati okupilo se oko 160 hodočasnika na rivi, čekajući polazak autobusa. Krenulo se put Međugorja, 2 velika i 2 mala autobusa. Dolazak u mjesto Gospina ukazanja, mnogi su iskoristili za duhovnu obnovu, molitvom, obilaskom brda Križevac, novih postaja s otajstvima svijetla... U 13 sati organiziran je ručak u etno selu Herceg. Kamene kuće, kovačnica, medičar, rukotvorine, kapela, mlin, amfiteatar, domaće životinje, potočići koji žubore, pa čak i dječje igralište, čine ovo mjesto ugodnim i zanimljivim za boravak. Skladno uređena unutrašnjost restorana kao i ukusno jelo ostavili su nas bez riječi... Dalje se nastavilo za Mostar vožnjom uz Neretvu. Pogled na njen kanjon kratio je put. Ipak prije posjeta samom gradu svratili smo do samostana Školskih sestara franjevaka u Bijelom Polju. Nije mala stvar da smo prva hodočasnička grupa iz Hrvatske koja je posjetila novo velebno zdanje njihovog samostana. Naime, u ratu je samostan potpuno devastiran te su sestre odlučile izgraditi novi iz temelja. Valja naglastit da je naša s. Ankica Džajić dala veliki obol izgradnji ovog samostana radeći kao ekonom. U skladnoj samostanskoj kapeli koja je posvećena svetom Franji i ukrašena vitrajima na kojima su motivi iz Franjine Pjesme stvorova, primila nas je kućna poglavarica s. Marija. U kratkom obraćanju našoj grupi, prepunom emocija, posvjedočila je o nastanku ovog novog samostana. Na kraju je i naš zbor otpjevao pjesmu. Prije odlaska posjetili smo groblje časnih sestara i pomolili se. Naposlijetku smo otišli u sam grad Mostar. Obišli smo njegove znamenitosti pogotovo Stari most. U 18:30 sati slavili smo svetu misu u crkvi franjevačkog samostana svetih Petra i Pavla. U novoj crkvi, ukrašenoj najvišim zvonikom u Hrvata, župnik fra Šime je koncelebrirao, a župni zbor pjevao. Nakon mise pošli smo kućama i uz Božju pomoć u večernjim satima vratili se kućama. Na kraju valja reći da smo vidjeli dosta stvari a i vrijeme nas je poslužilo. Ispred novosagrađenog samostana sestara Franjevaka u Bijelom Polju SVJETIONIK 51

54 IZ ŽIVOTA ŽUPE Bijelo Polje - Potoci (1910.) Kad su godine komunističke vlasti oduzele sestrama samostan u Mostaru, one su se morale nastaniti u Bijelom Polju. Tu je bila uprava Provincije, kandidatura, novicijat i bolesne i stare sestre. Tek poslije Domovinskoga rata samostan u Mostaru vraćen je Provinciji. Planovi o otvaranju ove podružnice sežu u vrijeme naših mostarskih početaka. Kada je biskup Buconjić osnivao mostarsko sirotište, pred očima je imao i podružnicu u Bijelom Polju. U rujnu mjesecu biskup je Sirotištu oporučno ostavio nekretnine u Mostaru, Nevesinju i Bijelom Polju. Iz te zaklade, prema njegovoj želji, trebalo je školovati djevojčice, odnosno djevojke do njihove 18. godine života, tj. do dobi u kojoj se mogu osposobiti da same privređuju za život. Nekretnine u Bijelom Polju sastojale su se od male kućice i zemljišnog posjeda. Zamisao S. Ankica upoznala nas je s poviješću samostana biskupa Buconjića bila je da se za početak u Bijelom Polju nasele dvije - tri sestre koje bi uspostavile malo gospodarstvo. Ono bi mliječnim i povrtlarskim proizvodima znatno pomagalo mostarskom sirotištu. Osim toga, sestre bi mogle poučavati žensku djecu iz okolice u kućanskim poslovima, ručnim radovima i drugom. Sestre su se naselile u Bijelom Polju godine, nekoliko mjeseci prije smrti biskupa Buconjića. Do kraja I. svjetskog rata ova je podružnica smatrana dijelom mostarske. Sestre su Bijelom Polju otvorile osnovnu školu godine u skučenom prostoru i samo s najnužnijim učilima. Glavni razlog naveden u molbi za otvaranje škole bile su potrebe sirotišta u Mostaru gdje je bilo dosta djevojčica doraslih za školu. Prve godine života bile su uistinu teške: zbog općeg siromaštva svih, zbog nevolja koje je donio i ostavio I. svjetski rat. Teškom su se mukom priskrbljivala najnužnija sredstva za život. Ipak, uspjelo se proširiti školski prostor zbog sve većeg broja zainteresiranih za upis u ovu školu. I kad je izgledalo da će se krupnijim koracima krenuti naprijed, u siječnju kuća u Bijelom Polju izgorjela je. Ne zna se kako je do požara došlo, ali je procijenjena šteta iznosila oko K. Obnova je iziskivala velika materijalna sredstva i puno osobne žrtve još uvijek malene zajednice sestara u Hercegovini U pomoć su, koliko su mogli, priskočili pojedinci, društvene i državne ustanove. Međutim, sve to što su davali plemeniti pojedinci i državne ustanove jedva je dostajalo da se djeci podigne krov nad glavom. Sestre su bile prisiljene prositi. 52 SVJETIONIK

55 IZ ŽIVOTA ŽUPE Tko kaže da cure ne bi na selo! S odobrenjem i preporukom Ordinarijata išle postala»krov nad glavom«za cijelu provinciju. su skupljati priloge za sirotište širom tadašnje No, pod taj krov nisu mogle stati sve sestre koje države. Dopuštenje da mogu prositi po cjeloj su od početka travnja i u ljeto morale napustiti ostale kuće provincije. Zato, su u kuću Jugoslaviji imale su i od vlade u Beogradu. U Bijelom Polju stalno se nešto radilo i u Bijelom Polju smještene starije i bolesne uređivalo i u ovom razdoblju između dva rata. sestre, zatim one koje nisu imale rodbine kod Uređeno je groblje za sestre, a uređenje školskog vrta kojeg smo poslije II. svjetskog rata proboraviti i nešto mlađih sestara da budu na koje bi mogle privremeno, do sređivanja prilika nazivali parkom, bilo je vidljivi dokaz kako se pomoć i uslugu starijim i bolesnima. oplemenjuje prostor oko kuće. Školski vrt Osim što je provincija ostala bez kuća, završen je i nazvan je GETSEMANI. Te ostala je i bez mnogih sestara: jedne su napustile zajednicu, druge su zatvorene, uklju- godine slavila se naime obljetnica Isusove muke i smrti pa je vrt i dobio takvo ime i čujući i tadašnju provincijalku. Samostan u malenu kapelicu sa slikom Isusa koji moli na Bijelom Polju čuvao je neutrnutim život provincije, a tamošnja predstojnica s. Sebastija- Maslinskoj gori. Predviđeno je bilo i uređenje»lurdske špilje«što se ostvarilo prigodom proslave 100. obljetnice proglašenja do- osnovnoj školi u Međugorju, bila je kao neka na Marinčić, do učiteljica u sestarskoj gme o Bezgrešnom začeću. vršiteljica i dužnosti provincijalne predstojnice. Ona je vodila brigu o zatvorenim sestra- Kuća u Bijelom Polju dočekala je i proživjela II. svjetski rat poput drugih kuća provincije Sv. Obitelji: u neizvjesnosti, strahovanjima, izvan zajednice raspršene po BiH i Hrvatskoj, ma, održavala kontakte s onima koje su bile oskudici. Svemu tome unatoč, škola u Bijelom bilo kod rodbine ili na nekom poslu, skrbila Polju radila je gotovo do kraja Godine da se Bijelo Polje održi na nogama samostan u Bijelom Polju dobiva sasvim Poratno vrijeme do bilo je najteže. osobito mjesto u zajednici. Te godine proveden Sestre su uspjele prebroditi materijalne i druge poteškoće zahvaljujući pomoći franjevaca je zakon o nacionalizaciji i provinciji su oduzete sve kuće osim ove u Bijelom Polju. Tako je ona iz domovine (iako su i sami bili u nezavidnoj SVJETIONIK 53

56 IZ ŽIVOTA ŽUPE situaciji!) te onih iz kustodije u SAD kao i susestara iz sjevernoameričke provincije Školskih sestara. Najvažnije je što je ta velikodušno pružena pomoć stvarala osnovu da se u zajednicu počnu vraćati okolo raspršene sestre i da se počnu primati kandidatice koje su se inače javljale još od godine. Znak da se život istinski obnavlja bilo je prvo redovničko oblačenje u Bijelom Polju Novicijat je tako obnovljen nakon 6 godina! Samostan u Bijelom Polju postao je tako i kuća odgoja, ali i provincijalna kuća, a prva provincijalna predstojnica sa sjedištem u toj kući bila je s. Benita Prkačin. Na tu dužnost imenovana je neposredno nakon izlaska iz zatvora U narednim godinama provincija je osnovala više podružnica (franjevački samostani, župe, bolnice..) tako da Bijelom Polje nije bilo jedino mjesto za sestre. No, ono je postalo središte: tu se odgajalo one koje su odlazile na njivu Gospodnju okolo, odatle se polazilo i tu se vraćalo, uključujući i one konačne povratke - u Grubanu, pod čempresima! Zato je Bijelom Polje s vremenom narastalo - prostorno, brojem sestara, djelatnostima. Početkom 60-ih godina starom dijelu samostana dograđeno je novo krilo uz velika pregaranja svih u zajednici, pomoć plemenitih, kredite zaposlenih u bolnici itd. Nakon završenih radova u ovom dijelu samostana novicijat je dobio svoje prostorije: učionicu i spavaonice. Godine započeli su radovi na izgradnji samostanske crkve - kapele, a temeljni kamen je blagoslovio biskup dr. Petar Čule mjeseca svibnja te godine. Godinu dana kasnije, u nazočnosti vrhovne predstojnice M. Tereze Vidan, biskup Čule blagoslovio je završenu crkvu. U njoj su se od tada održavali obredi redovničkog oblačenja i zavjetovanja. U Bijelom Polju i kasnije se stalno nešto radilo, dograđivalo, prilagođavalo potrebama sa željom da se kvaliteta života poboljša, da se unaprijedi odgoj naraštaja, da se sta- IZ ŽIVOTA ŽUPE rijima i bolesnima olakša život itd. Početkom 80-ih izgrađena je i nova kuća za duhovne vježbe za sestre, ali otvorena i za duhovne susrete mladih i drugih. Bijelo Polje je s vremenom postalo nešto s čime se identificirala cijela provincija, osobito u očima ljudi izvan zajednice. Blijedilo je sjećanje da su počeci u Mostaru i da je Mostar bio središte zajednice Školskih sestara u Hercegovini. On je to bio samo u svijesti starijih sestara čiji su redovnički počeci, život i djelovanje bili vezani za Mostar. Ipak, dugo je tinjala ideja, želja i nastojanje da se u Mostar iz Bijelog Polja premjesti provincijalna uprava. To je i ostvareno u ljeto godine kada je uređena kuća u Zagrebačkoj 9. Nitko, dakako nije mogao ni zamisliti sto će prouzročiti rat koji će nakon Hrvatske zahvatiti i BiH. Prije početka borbi na mostarskom području velik dio bjelopoljske zajednice evakuiran je u Bašku Vodu, a neke sestre su pošle i u druga mjesta. Nadale su se - nakratko. No, mnoge od njih više nikada nisu vidjele Bijelo Polje. Samostan je bombardin prvi put 27. travnja i tada je dijelom izgorjelo jedno krilo. Tu se nalazilo 20- ak sestara s kapelanom fra Svetozarom Kraljevićem. Srećom, nitko nije smrtno stradao, ali svi su napustili samostan pod granatama. Nekoliko sestara u takvim uvjetima izišlo je iz Bijelog Polja preko brda, ostale su se smjestile u kuću susjeda Perića malo dalje od samostana. Sljedećih tjedana samo su povremeno dolazile u samostan, dok ga četnici nisu zauzeli, zapalivši ga prije dalekometnim projektilima. Sestre su izišle povlačeći se zajedno s pripadnicima HVO-a. Nada u brzi povratak u samostan u Bijelo Polju nije bila duga vijeka iako je imala neke podloge. Bijelo Polje je bilo u četničkim rukama malo više od mjesec dana. Međutim, uslijedio je muslimansko-hrvatski sukob. Samostan je uništen do temelja u borbama. Pao je u muslimanske ruke, ostaci su devastirani i iz njega je»iščupano«sve što se moglo, a svetinje su zatrte, oskrnavljene... Danas su tamo ruševine, provincijski»zid plača«. 54 SVJETIONIK

57 FRA NIKOLA RADIĆ (Baška Voda, 12. III Split, 30. IX ) Nedavno je preminuo u Splitu, pokopan je u franjevačkoj grobnici u Makarskoj na groblju Sv. Križa, fra Nikola Radić, brat fra Jurin. Stoga donosimo nekoliko podataka o tom čovjeku, svećeniku i fratru koji je živio i radio na slavu Božju i duhovnu i materijalnu korist svoga naroda. Djetinjstvo, školovanje i prve službe Jure Radić i Milka rođ. Granić imali su tri sina: fra Juru, Vjekoslava i fra Nikolu, te kći Marilku. Jure je kao mornar u 45. godini izgubio život u Biskajskom zaljevu, 26. I godine, kad je brod»daksa«u strašnoj oluji potonuo zajedno sa svih 38 mornara, a među njima i Baškovođanin Ante Staničić i Makaranin Ante Srzić. To je bila strašna tragedija koja je zavila u crno mnoge obitelji. Udovica Mile je ostala s četvero djece, od kojih je najmlađem Nikoli bilo samo šest mjeseci. Mile je ostala sama i vrlo siromašna. Kad je najstariji sin Ante (kasniji fra Jure) trebao poći u sjemenište, morala je u Makarskoj dobiti neku potvrdu od sudca Gamulina. Kad joj je on rekao da joj ne će dati potvrde, ako će mali u sjemenište. Mile mu je odgovorila neka joj ne da potvrdu, ali će mali Ante ići u sjemenište. Fra Nikola je proveo djetinjstvo u rodnom mjestu, a u svojim mladenačkim godinama doživio strahote Drugoga svjetskog rata. Uza sve teškoće, uspješno je završio svoje školovanje, diplomirao i položio licencijat (profesorski ispit) na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Iako su poslije rata komunisti progonili Crkvu i posebno svećenike, mladi je Nikola odlučio biti franjevac i svećenik. Obukao je IN MEMORIAM franjevački habit na Visovcu 27. X godine. Poslije završenoga fakulteta, ređen je za svećenika u Makarskoj 24. rujna i slavio je mladu misu 2. listopada godine. Mlad i poletan svom se dušom dao na svećeničko djelovanje u župama Plini i Pasičini, u kojoj su talijanski vojnici god. zapalili župnu kuću. Dakle, župnik bez kuće, crkve zapuštene, narod siromašan i ustrašen. U tako teškim prilikama, fra Nikola je bio čovjek vjere i pouzdanja u Božju Providnost koja vodi svijet. Svojim trudom i radom, susretljivošću i dobrotom polako je osvajao srca zastrašenoga naroda. Poslije Pasičine, fra Nikola je bio kapelan i župnik u nekoliko drugih župa (Brštanovo, Split, Drvenik, Zaostrog, Podaca i Proložac). U Sinju je bio duhovnik u sjemeništu i profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Vršio je ove službe: gvardijan, definitor Provincije (dva puta), generalni definitor Reda u Rimu ( ) kao predstavnik svih slavenskih provincija, generalni vizitator Provincije Sv. Jeronima (Zadar) i generalni delegat Reda za Hercegovačku provinciju. U teškim vremenima vodio je ove građevinske radove u Provinciji: zvonik u Brštanovu, obnovu samostana i gradnju nove gimnazijske zgrade u Sinju. Poslije katastrofalnoga potresa u Makarskom primorju godine, mnoge su crkve, samostani i druge zgrade srušene ili teško oštećene. Tako je bilo i sa samostanom i crkvom u Zaostrogu. Stoga su neki predlagali da nema smisla obnavljati tako veliki građevinski kompleks, jer za to treba vrlo mnogo novaca, kojih Provincija nema, a Zaostrog je malo SVJETIONIK 55

58 IN MEMORIAM selo. Dosta bi bilo sagraditi malu crkvu i župnu kuću kao što imaju i druge male župe. Obnovitelj samostana u Zaostrogu U tim sudbonosnim razmišljanjima i odlukama fra Nikola je imao sasvim drugu viziju i predložio je Upravi Provincije kako će se obnoviti crkva i samostan u Zaostrogu. Njegov je prijedlog prihvaćen. Fra Nikola je napustio službe u Sinju, došao u Zaostrog i kao gvardijan i župnik vodio obnovu. Državni konzervatorski zavod iz Splita nadzirao je radove, Provincija i neki dobročinitelji su osigurali dio sredstava, a fra Nikola je organizirao studente bogoslovlja u Makarskoj i gimnazijalce u Sinju, koji su u skupinama po 15 dana radili u Zaostrogu, a»usput«se i kupali na divnoj zaostroškoj plaži. Dogovorio se god. s fra Petrom Anđelovićem, župnikom u njemačkom gradu Essenu: on mu je poslao 50 članova organizacije»katoličke mladeži«s njihovim voditeljima da rade na obnovi samostana, a u slobodno vrijeme se kupali u moru i obilazili jadransku obalu od Splita do Dubrovnika. Nijemci su bili oduševljeni kako su bili lijepo primljeni i što su sve u Hrvatskoj vidjeli. Kad su se vratili u Essen, njihovi su voditelji izvijestili gradonačelnika o obavljenom poslu i predložili da bi valjalo samostanu darovati teretni kamion, koji je potreban za prijevoz građevinskoga materijala. Gradonačelnik je odmah poslao fratrima u Zaostrog na dar teretni kamion. Tako je fra Nikola za 10-ak godina upornoga i ustrajnog rada, uz pomoć mnogih dobročinitelja, uspio obnoviti gotovo porušeni samostan. Uredio je prostore za: knjižnicu, arhiv, muzej i Galeriju akademskoga slikara Mladena Veže (1989.). Uz ostalo, nabavio je dosta materijala za etnografsku zbirku. U to doba su organizirane razne priredbe u ljetnim mjesecima u cijelom Makarskom primorju pod nazivom»podbiokovske večeri«. Kao gvardijan je stavio na raspolaganje toj kulturnoj manifestaciji crkvu, klaustar i samostanske muzejske prostore. U svemu je s njim odlično surađivao fra Aleksandar Ribičić (+2005.), također gvardijan i župnik istih župa. Oni su zajedničkim silama uredili i poznati»botanički vrt«i svojim višestrukim djelovanjem puno doprinijeli i zaostroškom turizmu. Franjevački samostan Uznesenja BDM u Zaostrogu u današnje vrijeme Ne smije se zaboraviti ni djelovanje kršćanskoga karitasa. Obojica su imala sluha za potrebne i siromašne te su im pomagali, koliko su mogli. Bili su spremni pomoći učenicima i studentima i stavili su im na raspolaganje samostansku knjižnicu za literaturu koja im je bila potrebna. Osim toga, svim stanovnicima Primorja bili su u svemu na raspolaganju. S potpunim se pravom može reći da nije bilo fra Nikole, danas 56 SVJETIONIK

59 ne bi bilo franjevačkog samostana u Zaostrogu. Stoga se fra Nikolu može nazvati»drugim utemeljiteljem samostana«, kao što je Sv. Bonaventura, general Reda, biskup, kardinal i naučitelj nazvan»drugim utemeljiteljem Franjevačkoga reda«. Kulturno djelovanje Uza sve svoje druge djelatnosti, fra Nikola se bavio i kulturnom djelatnošću. Puno se trudio da se dostojno obilježi veliki jubilej godina dolaska franjevaca u Zaostrog ( ), pa je tom prigodom održan prvi znanstveni skup o Makarskom primorju i kasnije objavljen bogati Zbornik. Također je kao gvardijan udomio sudionike znanstvenoga skupa o fra Ivanu Despotu (1986.) i održao predavanje, koje je tiskano u Zborniku. Pomagao je bratu fra Juri u pripremama za otvaranje Malakološkoga muzeja u Makarskoj. Napisao je više članaka u raznim časopisima (Acta Biokovica, Kačić, Marija, Sinjska spomenica, Služba Božja, Spomenica fr. Stanka Petrova, Svjetionik, Tri zvonika, Viter, Vjesnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja). Objavio je tri knjige: Dr. fra Jure Radić (Split-Makarska 1998.), Ciklon je potopio Daksu (Baška Voda 2000.) i Oću li povuć oni sridnji desni, livi Trznit rukon i tako nastavit Babe će odma reć A ode Bogu još jedan A čiji je? Brzo, smeteno razgovaraju Ko je stariji? Ko je bolesniji? Ko je po Bogu ili godinama na redu? Il ću zazvonit onako Ustrajno dugo Da se zvona glasaju veselo Opet će reć: Šta fratar slavi? Nabrajat će blagdane Koji su blizu, I neće moć dokučit Zašto zvoni. Z V O N O IN MEMORIAM Svećeničke majke (Split 2003.). Preveo je s njemačkoga jezika i objavio knjigu Karla Rahnera Sveti sat i spomen na Muku (Split 2010.) Zaglavak Samo je Gospodin Bog pravi sudac svih ljudi. Stoga je sam Isus Krist jasno rekao:»nemojte suditi, da ne budete suđeni«(mt 7, 1). To je Sv. Pavao, apostol, savršeno poslušao i napisao:»moj je sudac Gospodin. Zato ne sudite ništa prije vremena«(1 Kor 4,4-5). Stoga ljudi teško mogu donositi o drugima objektivne sudove. Sam će Bog o svakome reći konačni sud na Sudnji dan. Ipak, treba pošteno iznijeti mišljenje o ljudima s kojima smo živjeli i koje smo poznavali. Sada kad je fra Nikola završio svoj zemaljski život i preselio se u vječnost, s pravom se može reći da je bio dobar čovjek, uzoran fratar, revan svećenik, ustrajni duhovni djelatnik, marljivi fizički radnik i spreman surađivati u kulturnim pothvatima. Uvijek je svakome rado pomagao i zalagao se za sve što je dobro i pošteno. Takvim je ljudima Isusa Krist obećao:»velika je plaća vaša na nebesima«(lk 6, 23). Fra Gabrijel Jurišić Ako li zazvonin svagdanjim ritmom I pustin da mi konopi Podižu i spuštaju malo tilo Spremit će se one prve Na Svetu misu popodne Makar ima još ura ipo. Baš je bilo lipo Igrat se zvonara I tako bit prvi čovik našin starima. Davno je, davno to bilo Kad su se zvona oglašavala Jedino ako potežemo konope. Sad neki botuni Plavi i crveni Koje ima dvadeset godina Još nisam uspila razumit Marina Jurišić SVJETIONIK 57

60 IZ IN ŽIVOTA MEMORIAM ŽUPE Oproštajni govor fra Stanka Radića Postoji jedna kosa koja stalno kosi na svim zemljopisnim dužinama i širinama ove stare Zemlje. Nalazi se u rukama smrti koja svoje otkose ostavlja na mjestu brojnih zamaha žureći da učinak bude što obilniji. Postoji jedan jedini zub koji dospjeva smrtno zagristi u svaki život. Kosa je u koštunjavim rukama smrti, a zub u čeljusti vremena, pa zajednički pune mrtvačke sanduke, a sanduci grobove, kako bismo se kao Zemljani povratili u zemlju i konačno proklijali u novost života snagom onoga koji se zove Uskrsnuće i Život. I, evo, pao je još jedan Otkos. I, evo, taj zub dokrajčio je još jedan vrijedni život, snažan, jak i plemenit, koji je svugdje donosio radost preobrazbe. Ode naš fra Nikola ne plativši prijevoz na relaciji Zemlja - Nadsvijet, ali ponese sa sobom obilje duhovnih vrijednosti, kojima svi mi, kao odgovorna bića moramo platiti ulaznicu u Nebo godine ista smrt i isti zub vremena stavili su znak stop također pred jedan vrijedni život. Fra Jure Radić, brat fra Nikolin, kao Zemljanin napusti Zemlju i postade Nebesnik. Ode tada dvostruki brat Pokojnika, brat po krvi, i brat u ponosnoj zajednici Provincije presvetog Otkupitelja. Bio je to veliki prijatelj Boga i veliki prijatelj čovjeka, veliki prijatelj svakog stvorenja, koji je i zimi i ljeti danomice ljubovao s našim bistrim, plavim hrvatskim Jadranom, s našim gordim Biokovom, s njegovim vrletima i gore pronađenim endemima, gdje je posebnim zanosom i posebnim jezikom svetog asižanina Franje - franjevačkim esperantom, razgovarao sa svim stvorovima koje je ondje susretao, nalazeći u njima Boga-Stvoritelja. A stvorenja, posebno biljni svijet, u znak zahvalnosti, darivala su ga svojim specifičnim mirisima, svojim cvjetovima, svojim plodovima... I fra Jure, sav radostan, ode Uzroku ove ljepote, jer smrt i od njega napravi otkos da ga povrati u zemlju od koje je i uzet. Oba brata svoj životni cilj postavili su daleko, daleko ispred sebe, izvan vremena i izvan prostora, dok su vrijeme i prostor shvatili kao velike darove da bi u njima, kao odgovorna bića, zavrijedili život koji više nikada i ni od koga ne će biti ugrožen. Počivali su pod istim srcem svoje dobre majke Mile, koja je zbog bijesnog Biskaja i potonule Dakse preuzela i očinsku brigu nad svojom djecom. Na istom ognjištu rasli su i uzrasli slušajući riječ Riječi, koja je u temelje svoga učenja postavila ljubav: bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Bile su to teme koje su oblikovale njihove ponosne živote. U istom obiteljskom domu čuli su zov Božji, krenuli u isto sjemenište, u istu teologiju u istoj Provinciji, u isto služenje. Kao da su bili blizanci, fra Nikola se vraća svom dvostrukom bratu u isti grob, u zajedničko buđenje na život. Nakon što im je Bog darovao život preko ljubavi njihovih roditelja, kao i kod svih drugih, počinje putovanje prema vlastitoj Golgoti, na kojoj predadoše duh Gospodinu, a mi u istinoljubivosti zaključujemo: ovo su zaista bila djeca Božja. Povjerovali su Gospodinu čiji je križni put počeo već u prvom danu Njegovog rođenja: za Njega nije bilo mjesta u svratištu. Potjeran sa zemlje, rađa se pod zemljom kao prvi špiljski čovjek kršćanske povijesti. A kad ode, ostavi nam Svoje otajstveno tijelo, svoju Crkvu, a u njoj Sebe, u predivnoj euharistijskoj tajni naše vjere, koja je i fra Juri i fra Nikoli bila snaga na njihovom križnom putu. Ode naš fra Nikola, ali kao Zemljanin ostavi vidljive tragove na Zemlji. Taj fizički i duhom jak graditelj povratio je dvostruki život zaostroškom samo- 58 SVJETIONIK

61 IZ ŽIVOTA ŽUPE IZ IN ŽIVOTA MEMORIAM ŽUPE Franjevački samostan Uznesenja BDM u Zaostrogu kojeg je obnavljao i fra Nikola stanu, a kao duhovnik sjemeništaraca u Sinju vodio je radove na izgradnji nove gimnazije... A kad prispje na zadnju postaju svoga križnog puta, na kardiološku intenzivnu njegu splitske bolnice Firule, zahvati ga»san«iz kojeg se inače sami budimo, ali se ovaj put nije probudio. Ipak, to je san iz kojeg će biti probuđen snagom Onoga koji je Uskrsnuće i Život. Posjećivao sam ga, ali komunikacija je bila nemoguća, smrt je bila preblizu. Udjelih mu sakramenat mira da radostan krene u novi život. Dragi fra Nikola, završile su tvoje patnje, tvoje boli, ali jedan dio toga preselio se u sve nas koji smo te voljeli i zbog tvog cjelovitog života bili ponosni. Ipak, kao oni koji su povjerovali Kristu, i ovdje pred tobom mrtvim ostajemo radosni zbog tvoje radosti u ruci Božjoj. Doviđenja, fra Nikola! Pozdrav ti i oproštaj u ime svih koji su te voljeli, u ime svih baškovodskih svećenika: našeg nestora fra Karla, fra Gabrijela, fra Dominika, fra Marija i u moje osobno ime. Pozdrav i oproštaj u ime sestre Marilke koja te s ljubavlju brižno njegovala. U ime sinovca Jure uvijek punog zauzetosti za tvoj život. U ime njegove supruge, njihove djece, unučadi i praunučadi. U ime nećakinje Mirjane. U ime nevjeste Ivanke. U ime svih stanovnika naše preljepe Baške Vode, gdje je Providnost locirala tvoj časni život. Mirno snivaj svoj posljednji san iz kojeg te može i hoće probuditi Onaj kome je ime Uskrsnuće i Život. SVJETIONIK 59

62 STATISTIKE STATISTIKE ŽUPE ZA GODINU KRŠTENI Petra Radić, kći Ćirila i Mateje Lovre Staničić, sin Branislava i Marije Vice Oršulić, sin Zlatka i Ivane Dorian Bogdanović, sin Branka i Željke Tudor Vidović, sin Vedrana i Tamare Vedran Hrnjak, sin Miljenka i Ursule Stela-Gabriela Roso, kći Milana i Ivane Toni Andrijašević, sin Sandra i Sanje Antonio Najev, sin Andrije i Antonie Nika Ribarević, kći Gorana i Anite Iva Radić, kći Krešimira i Antonele Petar Topić, sin Mije i Josipe Korina Ivandić, kći Bože i Andre Lara Madžar, kći Branka i Antonele Tina Jurišić, kći Ante i Milijane Mauro Jakir, sin Matka i Nene Ante Radić, sin Ante Lee Anita Kajtazi, kći Pala i Irene Lana Staničić, kći Duška i Ivane PRVOPRIČESNICI IZ BAŠKE VODE Divić Marija Josip Granić Jure Granić Lovre Granić Patricija Jurčević Valentino Kovačević Sara Lozić Tomislav Marina Ela Marinović Stipe Matijašević Lea Čovo Zvonimir Nenadić Nikola Radić Stipe Serdarević Ante Staničić Eva Staničić Kim Staničić Duje Topić Matea Topić Frano Vladova Nina Zelić 60 SVJETIONIK

63 STATISTIKE PRVOPRIČESNICI IZ PROMAJNE Lucija Matić, Marta Granić, Katija Goreta, Marijan Ivandić i Katarina Roso STATISTIKA ( ) Godina Kršteni Vjenčani Umrli VJENČANI Igor Bošnjak i Mia Matković, 10. travnja u B. Vodi Ivan Cvitanović i Antonija Pejić, 17. travnja u Makarskoj Mijo Topić i Josipa Ivkošić, 24. travnja u Zmijavcima Mirko Keža i Manuela Planinić, 23. svibnja u B. Vodi Mario Beus i Anita Putica, 19. lipnja u Sarajevu Ivo Žeravica i Sunčica Cvitanović, 4. rujna u Mlini Mario Ćapin i Katarina Topić, 11. rujna u B. Vodi Ivica Čirjak i Dijana Orel, 11. rujna u Stenjevcu Božo Ivandić i Andrea Ibrahimović, 30. rujna u Promajni Mario Topić i Ana Granić, 9. listopada u Promajni Boško Kiković i Ana Granić, 9. listopada u K. Sućurcu Marin Andrijašević i Vedrana Mihaljević, 16. listopada u B. Vodi Marko Roso i Marion Kasupović, 23. listopada u B. Vodi Zdravko Cepernić i Ana Vidović 21. studenoga u B. Vodi SVJETIONIK 61

64 IZ STATISTIKE ŽIVOTA ŽUPE Siječanj Luka Jurčević Veljača Marija Komparić Bariša Topić Ožujak Darinka Topić Janko Čović Travanj Ivan Vukušić Ivo Ribarević Svibanj Ante Radić Marko Jurić PREMINULI Srećko Jozipović Ante Tica Franjo Cota Grgo Vukoja Lipanj Jakov Topić Marko Radić Branko Beroš Pokoj vječni daruj im Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila njima! Počivali u miru Božjem! Kolovoz Danka Bogut Ruža Landeka Karme Ribarević Josip Josipović Rujan Marin Tomaš Mijo Nenadić Fra Nikola Radić Listopad Jure Staničić Studeni Ruža Staničić Roko Čizmić Ivo Boško Ante Knezović Tone Ante Cvitanović Darovi za crkvene potrebe Bast mikrofonija i ozvučenje u crkvi Uznesenja BDM: Župljani Basta i Topića, Turistička Zajednica, Općina Baška Voda Promajna uređenje prostora ispod igrališta (iza crkve) i tapeciranje klupa u crkvi: Župljani»triju vala«, Općina Baška Voda Baška Voda postavljanje rukohvata, tapeciranje klupa, nova mikrofonija, ozvučenja crkve s novim klavijaturama i tiskanje župnog lista»svjetionik«: Općina Baška Voda, Turistička Zajednica, Eleonora Baško, Veselko i Mrgareta Bušić, Ivan Ribarević, Ljuba Boban, N. N., Ivan Jurišić, Marta Jelić, Kristof Balis, Petar i Ljerka Šuta, Manda Rakić, Ante Jurišić, Pero Zelić, N. N., ob. Ivice Radić pok Marka, Veronika Josipović, ob. Gorana Topića, ob. Mira Topića, Tonka-Sretna Jurišić, ob. Zorke Josipović i Šunjić, ob. Davora Carevića, ob. Libe i Ante Jurišić, Sofija Granić, Ivica Topić, Jure i Nediljka Jurčević, Kata i Josip Topić, Stošija Jurišić, Ivo i Mara Dujmović, Jozo Erstić, Ivo Granić, Martin Topić, Franka Jurišić, Frane i Rita Topić, ob. Ante Granića Lovrina, Bogdan i Zdravka Jović, Tomo i Katica Santro, ob. Stipe i Tilde Jakir, ob. Marinka Anđelić, Mate Bonić, Božidar i Margeta Jurčević, ob. Zvonka Čuljka, Mila Granić, Ante Staničić-Tonćek, ob. Ante Jerkovića, Radić Ivan, Ante i Marija Jakir, Frane Granić, Paula Ćoko, Mate Josipović, Katarina Granić, Vinko Radić, ob. Tonći Jurišić, Ivo Topić, Valentina Šapina, Nedilko i Rosa Granić, ob. Ive Ribarevića, Zdravko i Ljiljana Josipović, Mandalena Jerković, ob. Ante i Anite Jurčević, ob. Rade i Vlatke Erceg, Ankica Jurišić, Tona Topić, ob. Zvonimira Jurišića, Ante Staničić Virić, Igor i Ivana Ursić, Keti i Nensi Marušić, ob. Nevena i Vedrane Rogošić, Martin Topić, Zorka Granić, Ana Nikolac, Ivan Lozić, Niko i Mirjana Topić, Dunja i Lada Staničić, Vlado i Janja Radman, Ante Staničić, Ivan i Božena Oršulić, Mate i Ruža Matijašević, ob. Tome Lozića, ob. Dragana Jurića, ob. Lovre Topića, Zorica Roščić, Roko Topić p. Nikole, Matko Topić, Slavija Topić, Tonka, Ante i Rade Granić, Marija Risović, Davor Staničić, Ivona i Ante Divić, Anka Jurišić, Ivanka Radić, Jela Topić, Neva Staničić, Katarina i Ivo Josipović, Matić Jozo i Jela, Petar i Vera Lončar, ob. Franke Staničić, Josip i Katica Šarić, ob. Mate Jakira, Ruža Sikavica, ob. Bračić, Petar i Željko Radić, Šime i Mara Josipović, Ivica Radić, ob. Ćapeta, Branimir i Ivanka Eterović, Franka i Danka Jurišić, Jure i Nada Topić, ob. Bilić i Bekavac, ob. Mate i Lovre Granić, Mijo i Vanja Martinac, pok. Ružica Staničić, ob. Ivana Skenderovića, Hrvoje i Kosana Staničić, ob. Ante Bakovića, ob. Nade Jurišić, Antun i Asija Bižaca, ob. Maslovar, Vlasta Krsmanović, Perica Radić, ob. Kalajdžić, Jelka Granić pok. Srđana. 62 SVJETIONIK

65 Vijesti iz Općine Općina Baška Voda u proteklih nekoliko godina, kao i u periodu od osnutka općine, djeluje u cilju boljitka života na području Općine Baška Voda. Kako bi se osigurali osnovni uvjeti za život mještana, Općina Baška Voda poduzimala je radnje osiguranja osnovnih uvjeta za život u svim mjestima naše općine. Za potrebe zaseoka Topići i Bast, izra- IZ ŽIVOTA OPĆINE U cilju očuvanja kulturnog dobra, zaseok Topići je rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, stavljen pod preventivnu zaštitu kao kulturno dobro Republike Hrvatske, kao izvoran primjerak mediteranskog sela na Makarskom primorju. Općina Baška Voda prepoznala je vrijednost kulturne baštine tog zaseoka te je pokrenula po- đene su crpna stanica i cjevovod kako bi se mještanima tih naselja omogućio dovod vode, što je bila njihova davna težnja. Za te projekte je iz proračuna Općine izdvojeno ,00 kuna. Zaseok Topići je svečano proslavio dovod vode dana 14. rujna godine, a svečano puštanje vode u zaseoku Bast je upriličeno na blagdan Sv. Roka, godine. Ova dva značajna projekta Općine Baška Voda osigurala su zaseocima Topići i Bast bolje uvjete za život i razvoj. Općina Baška Voda svake godine poduzima mjere sanacije protupožarnih putova kako bi se osigurala zaštita u slučaju požara. Isto tako, saniraju se i poljski putovi da bi mještani mogli pristupiti svojim maslinicima i uredno ih obrađivati. S tim ciljem je sklopljen i ugovor sa Splitsko-dalmatinskom županijom o sufinanciranja nabavke višegodišnjih nasada kako bi se očuvala kultura obrađivanja nasada maslina, kao i drugih nasada ovog podneblja. Zaseok Topići - kulturno dobro Republike Hrvatske stupak izrade urbanističkog plana uređenja naselja»topići 1«, a sve u cilju očuvanja kulturne i povijesne znamenitosti zaseoka. U tom smislu, a sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji, zatraženi su zahtjevi za izradu od nadležnih tijela i sklopljen je ugovor s izrađivačem koji je pristupio izradi samog urbanističkog plana sukladno očitovanjima nadležnih tijela i pozitivnim propisima. Općina Baška Voda je 03. travnja godine donijela Prostorni plan uređenja općine Baška Voda koji predstavlja temeljni dokument za daljnji planski razvoj mjesta. Istim se definiraju osnovni podaci o stanju u prostoru, navode kulturno-povijesna obilježja, uvjeti korištenja, zaštita i uređenje prostora, kao i ostali uvjeti sukladno pozitivnim propisima. Općina Baška Voda se pri izradi tog temeljnog dokumenta Općine rukovodila osnovnim ciljevima: ograničavanju daljnje stambene izgradnje, osiguravanju uvjeta za turistički prosperitet općine, zaštiti i očuvanju kulturne baštine, planskom razvoju infrastrukturnog sustava i osiguranju uvjeta za demografski razvoj. SVJETIONIK 63

66 IZ ŽIVOTA OPĆINE Posjet predsjednika RH Ive Josipovića Općini Baška Voda Na poticaj i uz suradnju braniteljske zadruge»veliki Greben«, Općina Baška Voda je pokrenula postupku izrade urbanističkog plana uređenja uljare i vinarije u Bastu, kako bi se što prije okončale sve pripremne radnje i stvorili uvjeti za njihovu izgradnju kao projekta za očuvanje i poticanje bavljenja maslinarstvom i vinogradarstvom na ovom području, te kako bi se stvorili uvjeti za gospodarski prosperitet mjesta. U tom smislu je donesena i Odluka o izrađivaču urbanističkog plana uređenja, s istim je sklopljen ugovor o izradi plana, pribavljene su sve zakonom potrebne smjernice nadležnih tijela za izradu, te je izrađivač u postupku izrade plana i pripreme istog za javnu raspravu. Temeljem zahtjeva mještana a s ciljem legalizacije postojećih objekata na području općine, Općina Baška Voda pokrenula je i postupak izrade izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja. Općinsko vijeće Baške Vode osnovalo je Komisiju u sastavu koje su članovi općinskog vijeća, a čiji zadatak je utvrditi nepravilnosti i poteškoće prilikom legalizacije objekata na području općine, te utvrditi mogućnost udovoljavanja primjedbama građana. Da bi osigurala što kvalitetniji život mještana, Općina Baška Voda konstantno osigurava i poboljšava uvjete života na ovom području. S tim ciljem se krenulo izgradnjom područne ambulante, u sklopu koje bi se nalazila i stomatološka ambulanta i laboratorij, što bi umnogome olakšalo život ovdašnjeg stanovništva. U Baškoj Vodi je uređena mjesna ribarnica kojom se osigurava adekvatan prostor za prodaju ribe, a posjetiteljima Baške Vode predstavlja svojevrsnu atrakciju budući se svakodnevno nudi svježa riba i plodovi mora. Jozo - tunolovac sa svojom lovinom od 200 kg U sklopu NK Urania izvršena je sanacija i rekonstrukcija postojeće građevine s ciljem da se nad njom napravi adekvatan prostor za okupljanje mladih. U mjestu Promajna je završena izgradnja igrališta, za što su izdvojena financijska sredstva u iznosu od ,00 kuna, a koje za to mjesto predstavlja Gradnja područne ambulante Blagoslov igrališta u Promajni 64 SVJETIONIK

67 IZ ŽIVOTA OPĆINE značajan pomak jer se na taj način djeci osigurava sigurno mjesto za održavanje sportskih aktivnosti. Za boravak u dječjim vrtićima, Općina izdvaja godišnje ,00 kuna. Proračunom Općine za godinu predviđena je i izgradnja novog dječjeg vrtića u Baškoj Vodi kako bi se osigurali bolji uvjeti najmlađima. Odlukom Upravnog vijeća dječjeg vrtića, zatražena je suradnja svih udruga, korisnika proračuna Općine da svojim uslugama budu na raspolaganju polaznicima dječjeg vrtića. U cilju poboljšanja demografske slike općine i poboljšanja uvjeta života studenata s područja općine, Općina Baška Voda izdvaja znatna financijska sredstva iz proračuna u vidu: dodjele financijskih sredstava obiteljima za novorođenu djecu, sufinanciranja prijevoza srednjoškolaca i studenata s područja Općine Baška Voda, sufinanciranja kupnje školskih udžbenika, sufinanciranja kupnje prijenosnih računala redovitim studentima u iznosu od 2.000,00 kuna, godišnjeg stipendiranja najboljih učenika i studenata, kao i studenata iz obitelji slabijeg imovnog stanja s područja Općine Baška Voda u iznosima od 50 i 100 eura. Općina Baška Voda financira i sve vanškolske aktivnosti djece osnovne škole u Baškoj Vodi, te sufinancira rad djelatnika čije se plaće ne financiraju iz sredstava županije. Za 54 polaznika Osnovne glazbene škole u Baškoj Vodi, Općina je samo u dvije protekle godine izdvojila cca ,00 kuna. Značajan iskorak u mjestu bilježi i općinska glazba (koju sufinancira Općina Baška Voda), koja zaslugom svojih članova svake godine bilježi sve veći broj polaznika s područja Općine Baška Voda. Općina Baška Voda također potiče rad raznih udruga s područja Općine na način da izdvaja znatna financijska sredstva iz proračuna za rad istih, te im osigurava ostale uvjete za rad (prostorne, materijalne, pomoći pri organizaciji i dr.). U protekle dvije i pol godine, Općina Baška Voda je izdvojila znatna sredstva za rad udruga i klubova: Udruga maslinara je sufinancirana iznosom od 8.000,00 kuna Štakori, klub navijača, iznosom od ,00 kuna Planinarsko društvo»sv. Ilija«iznosom od ,00 kuna Boćarski klub iznosom od ,00 kuna Biciklistički klub iznosom od ,00 kuna Udruga»Ruke, ručice«iznosom od ,00 kuna STK Urania sa iznosom od ,00 kuna i druge. U protekloj godini, Općina Baška Voda je osigurala financijska sredstva u proračunu za isplatu božićnica svim umirovljenicima s manjim primanjima s područja Općine Baška Voda. U protekle dvije godine izdvojeno je ,00 kuna za besplatan prijevoz umirovljenika s područja Općine Baška Voda. Pored navedenih izdvajanja, Općina je u proteklom razdoblju isplatila ,00 kuna jednokratnih financijskih pomoći, te ,00 kuna pomoći obiteljima s djecom s većim stupnjem invalidnosti. Svjesna važnosti turizma za opstanak i razvoj mjesta, Općina Baška Voda svake godine ulaže mnogo truda i financijskih sredstava za poboljšanje izgleda mjesta i proširenje turističkih usluga. U samom mjestu je izgrađena fontana kao spomenik vrijednim baškovodskim ženama, pristupilo se uređenju mjesne rive (popločavanje rive, stručno održavanje zelenih površina, postavljanje informativnih turističkih tabli). Svake godine se u suradnji s TZO Baška Voda pristupa uređenju plaža na području cijele općine, kao i ostalih djelatnosti bitnih za kontinuirano održavanje kvalitete turističkih usluga. Uređenje rive SVJETIONIK 65

68 IZ ŽIVOTA OPĆINE Dan Općine - podizanje Plave zastave Da Općina Baška Voda poprilično ulaže u svrhu poboljšanja turizma, dokaz su i brojne osvojene nagrade u turizmu (četiri Plava cvijeta za najuređenije općinsko središte u primorskoj Hrvatskoj, Plavi cvijet za najuređeniju plažu, dvije nagrade Plavi cvijet za najuređenije malo turističko mjesto mjestu Promajna, nekoliko nagrada Sunčani cvijet i dr.). Baškovodska plaža Nikolina nositeljica je prestižnog međunarodnog projekta Plava zastava već 5 godina uzastopce. Sam projekt je dokaz kvalitete plaže najviše razine. Statistički podaci TZO Baška Voda dokazuju da Općina Baška Voda, unatoč recesijskom razdoblju, bilježi stalni porast broja posjetitelja, čime se može pohvaliti rijetko koja općina u Republici Hrvatskoj. Svake godine u suradnji s TZO, Općina Baška Voda organizira i sufinancira u 50%-tnom iznosu edukativni izlet za iznajmljivače s područja općine, da bi se iznajmljivači upoznali s kulturnom i turističkom raznolikošću ostalih krajeva naše zemlje. Općina Baška Voda će i nadalje poduzimati radnje u cilju poboljšanja uvjeta života ovdašnjeg stanovništva, djelovati na probitku gospodarstva kao i stvaranju uvjeta što ugodnijeg boravka posjetitelja. OTVORENIH OČIJU DUHA I TIJELA KROZ ŽIVOT Jedan dio lijepe Božje prirode nalazi se u Malakološkom muzeju, školjaka, riba, rakova i drugih morskih organizama u Baškoj Vodi. Otvorenje Muzeja potpomognuto turističkim društvom i mjesnom zajednicom, koje su u ono vrijeme shvatile, da on, kao kulturna ustanova puno znači za turizam Baške Vode. Otvoren je godine Gospodnje U njemu se nalazi oko 1000 vrsta školjaka, koralja, riba i rakova. Posebno je važno što se u toj zbirci nalazi i oko 150 vrsta s područja Baške Vode. Sa svojom postavom, količini vrsta, raznolikosti i kvaliteti u vrhu je takvih zbirki u našoj domovini. To je čudesno blago mora. Nevjerovatno da bića, koja su donekle na najnižem stupnju razvoja, tako fantastičnog oblika i boja. Svi koji se bave turizmom znaju što sve imamo, da to vrednujemo i prenosimo Dr fra Karlo Jurišić s prijateljem Antom Jurišićem na posjetitelje. Treba shvatiti da turizam nisu u Malakološkom muzeju u Baškoj Vodi samo čistoća, nije muzej, nije hotel, nije ni plaža, već sve to skupa sa svima nama. Ako tako budemo vrednovali sve što nam je Bog dao, Baška Voda će biti lijepo mjesto, interesantno i prijatno, i uvijek među prvim mjestima naše rivijere. Ante Jurišić 66 SVJETIONIK

69 Turističkoj zajednici Općine U Baška Voda početak godine obilježen je završnim pripremama i preustrojem prema novom zakonu o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskoga turizma, odnosno njezinim ponovnim osnivanjem. Nakon što je, temeljem smjernica ministarstva turizma i međusobnih konzultacija na relaciji ministarstvo Turistički ured Općina, nadležno ministarstvo odobrilo novi statut, pristupilo se ponovnom ustrojavanju TZO Baška Voda. Sukladno zakonu i statutu TZO Baška Voda, članovi koji u prihodu sudjeluju s 5% ili više (Club Adriatic i Hoteli Baška Voda), izravno su delegirali svoje predstavnike u skupštinu TZ-a, a svim ostalim članovima omogućen je izbor svojih predstavnika prema skupinama. Nakon nekoliko održanih skupova i sastanaka, izabrani su novi predstavnici građana iznajmljivača, malih i obiteljskih hotela i pansiona, ugostitelja, turističkih agencija i predstavnici skupina djelatnosti povezanih s turizmom. Osnivačka sjednica skupštine održana je u travnju, a, sukladno slovu zakona, novim predsjednikom TZO Baška Voda postao je općinski načelnik gospodin Josko Roščić. Na prijedlog predsjednika TZ-a, izabrano je novo Turističko vijeće, sastavljeno od predsjednika TZ-a i osam članova, koji su zapravo uži izbor predstavnika članova i skupina članova TZ-a zastupljenih u skupštini. Na skupštini su ponovno osnovana, a uskoro, na posebnim skupovima i ustrojena nova turistička društva Promajne, Bratuša i Krvavice. Cijelo to vrijeme, turistički ured i njegovi djelatnici obavljali su svoje redovne poslove i zadaće TZ-a određene zakonom i programom rada. IZ TURISTIČKE IZ ŽIVOTA ZAJEDNICE ŽUPE Turistička zajednica Baška Voda U pripremi turističke sezone dio poslova, kao i svake godine, samostalno je obavila Općina, dio TZ, a dio se financirao i proveo zajednički. Uz prethodnu op- ćinsku suglasnost, TZO Baška Voda je i u godini samostalno uredila plaže u svim mjestima na području općine prebacivanjem i ravnanjem žala, a i ove godine je dohranjen dio južne baškovoške plaže. TZ je popravila i oštećene table turističke signalizacije, uz sve spomenike prirodne i kulturne baštine na području općine postavila interpretacijske ploče na hrvatskom i engleskom jeziku, samostalno financirala postavljanje i održavanje morske ograde u svim mjestima, popravila oštećene i postavila određeni broj novih klupa i koševa za smeće duž šetnice, izgradila novi zidić na plaži Nikolini, tijekom ljeta popravila i mrežu plažnih tuševa i kraju privela uređenje stijene za slobodno penjanje na Smokvini kod Basta. U predsezoni TZ je provela nekoliko ekoloških akcija u SVJETIONIK 67

70 IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE suradnji s klubovima, društvima, školarcima i komunalnim poduzećem, a organizirala je i izbor najuređenijih okućnica, sve u sklopu akcije»volim Hrvatsku! Budi šesna i čista Dalmacijo moja!«, koja se na području Općine Baška Voda godinama uspješno provodi pod geslom»cvijet za osmijeh!«. Zajedno s Općinom, TZ je u predsezoni uredila i prostor ispred Turističkog ureda. Prema običaju, od strane TZ-a je organizacijski i financijski pomognut općinski projekt Plava zastava, a tijekom godine potpomognut je i rad domaćih kulturnih i sportskih duštava i klubova, udruga, institucija i turističkih društava. stojbe i članarine TZ-a, što je i inače dostupno i u turističkim uredima. Na promidžbenom planu, u godinu ušlo se s novim katalogom smještaja na području Općine Baška Voda, koji je od svih stručnjaka iz turističke branše i od strane gostiju primljen s odobravanjem, a kvaliteta istog ocijenjena je najvišim ocjenama, kao što je slučaj i s image brošurom Baške Vode, prospektima Promajne, Bratuša i Krvavice, vodičem i ostalim promidžbenim materijalima TZO Baška Voda. Svi promidžbeni materijali redovito se tiskaju i distribuiraju potencijalnim gostima preko pedesetak turističkih sajmova na kojima nastupa Hrvatska turistička zajedni- Na Turističkoj izložbi u Londonu godine hotel»slavija«iz Baške Vode dobio je priznanje i povelju Tijekom priprema za sezonu održano je više edukativno-informativnih skupova s građanima iznajmljivačima u svim turističkim mjestima na području općine, a pripremljene su i pisane upute za pružanje usluga smještaja u domaćinstvima, uplatnice boravišne prica, na posebnim nastupima i turističkim predstavljanjima, preko hotelskih i agencijskih recepcija i u turističkim uredima TZ-a. Nastavljena je dobro uhodana praksa nastupa na turističkim sajmovima i posebnih promidžbenih prezentacija u suradnji s TZ-om Splitsko dalmatinske županije, turističkim zajednicama s Makarske rivijere i zainteresiranim gospodarskim subjektima članovima TZ-a. Nakon prošlogodišnjih zapaženih promotivnih nastupa u Pragu, Münchenu, Beču, Kölnu i Helsinkiju, od sajamskih nastupa i posebnih prezentacija u godini mogu se izdvojiti nastupi i prezentacije u Dresdenu, Vilniusu, Kijevu, Stockholmu, Kölnu i Beogradu, gdje je na najznačajnijem turističkom sajmu u jugoistočnoj Europi - osim zajedničke prezentacije turističke ponude Makarske rivijere - na poziv Glavnog ureda HTZ-a, bio i direktor TZO Baška Voda, u svojstvu voditelja štanda Hrvatske turističke zajednice. Turistički proizvod Baške Vode redovno se oglašava u određenom broju tzv. tuđih medija, a mogu se izdvojiti oglasne akcije u Jutarnjem listu, na video zidovima u Kauflandovim centrima u Zagrebu, Karlovcu i Osijeku, a odnedavno i na video displayevima na preko 20 drugih atraktivnih lokacija u hrvatskoj metropoli. Uz redizajnirane i unaprjeđene web stranice Baške Vode i Promajne, od ove godine zasebne web stranice s nacionalnim domenama imaju i Bratuš i Krvavica. Koristi se zajednička baza oglasa smještaja i velikoga dijela drugih podataka, što olakšava opsluživanje, smanjuje troškove održavanja i povećava učinkovitost promidžbe turističkoga proizvoda Baške Vode i ostalih mjesta Općine Baška Voda na internetu, što će osobito doći do izražaja kada sve stranice budu do kraja realizirane i optimizirane. 68 SVJETIONIK

71 IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE Tijekom godine, a najviše u predsezoni i glavnoj sezoni, Bašku Vodu je posjetilo više studijskih skupina turističkih agenata i novinara, od kojih treba istaknuti posjete novinarskih ekipa ruskih, njemačkih, ukrajinskih i hrvatskih TV, radio i novinskih kuća. Po običaju, cjelokupni turistički proizvod Općine Baška Voda svim je novinarima i turističkim agentima predstavljen na primjeren način, a povratne informacije su vrlo pozitivne. Tijekom ljeta, u svim turističkim mjestima općine svakodnevno su, sukladno potrebama i razdoblju poslovanja, bile otvorene ispostave turističkog ureda: u Promajni od početka lipnja do kraja rujna s punim radnim vremenom, u Bratušu i Krvavici od sredine lipnja do sredine rujna na pola radnoga vremena, dok je u Baškoj Vodi od početka lipnja do kraja rujna ured bio svakodnevno otvoren cijeloga dana. Osim pružanja svakovrsnih informacija turistima, na usluzi se stalno stoji i svim građanima iznajmjivačima i ostalim turističkim subjektima. Najveći dio poslovanja s pružateljima usluga smještaja odnosi se na prijavu i odjavu gostiju, osobito od strane građana, samostalnih iznajmljivača, kojima je TZO Baška Voda, među prvima u Dalmaciji, omogućila potpuno besplatnu prijavu gostiju preko interneta, što im je, osim smanjenja troškova, znatno olakšalo cjelokupno poslovanje.»baškovoško lito«, program kulturnih i zabavnih događanja, koje je godine imalo pedeset i četiri kulturna Božo Škarica uspješno vodi limenu glazbu Prvi do cilja! i zabavna događaja u svim općinskim mjestima, trajalo je od svibnja do Dana nezavisnosti u listopadu. Kalendar događanja objavljen je na internetu, a isti je tiskan i razdijeljen po smještajnim objektima. U realizaciji kalendara TZ je dobro surađivala s Općinom Baška Voda, braniteljskom zadrugom»veliki Greben«, Župnim uredom, Mjesnim odborima i ugostiteljima u manjim mjestima općine. Tradicijski 31. Prvosvibanjski uranak, kojega su zajednički priredile i financirale Općina i TZO Baška Voda, bio je svojevrsna predigra»baškovoškog lita«, a lijepo vrijeme i temeljita priprema omogućila je da sve prođe u najboljem redu, u zabavi i veselju na sveopće zadovoljstvo. SVJETIONIK 69

72 IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE Kao što se uvriježilo, a sukladno težoj predvidljivosti vremenskih prilika izvan ljetnih mjeseci, događanja uvodnoga dijela»baškovoškoga lita«(od trećega tjedna svibnja do posljednjega tjedna lipnja), i zaključnoga dijela od sredine rujna do listopada, održavana su poglavito u crkvi sv. Nikole. Osim što je mjesto molitve, to je i prostor savršene akustičnosti, ali prvenstveno prostor koji svojom jednostavnom ljepotom i ispunjenošću Duhom Božje ljubavi i mira pruža savršeni ambijent i ozračje za vrhunske kulturne doživljaje i istinsko uživanje u duhovnim, klasičnim, ali i uhu i duši ugodnim klapskim notama. Posjetitelji koncerata, koji crkvu gotovo uvijek ispunjaju do posljednjega mjesta, ove godine su mogli doživjeti koncerte: vrlo dobrog i hvaljenog domaćeg zbora crkve sv. Nikole, vrsnih pjevača pomlađene klape Srdela, jedne od najboljih i estradno najeksponiranijih klapa, klape Iskon, višestruko nagrađivane klape Adrion i mandolinskoga kvarteta Da Capo, pobjednice ovogodišnjeg međunarodnog Omiškoga gitarističkoga festivala Antonije Škorput i Martina Andrijaševića, jednog od najnagrađivanijih i zasigurno najboljih gitarista današnjice, Petra Čulića. Dan Općine Baška Voda obilježen je Alpe Adria kupom i Memorijalom Matka Radića (međunarodnim natjecanjem vodenih skutera), svečanošću petoga po redu podizanja Plave zastave na plaži Nikolina, tijekom koje su, u sklopu programa na rivi, dodije- 70 SVJETIONIK

73 IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE ljene i nagrade i priznanja za najuređenije okućnice na području općine. Sve je začinjeno kulturnim programom u kojem su uz domaće umjetnike, Baška Voda Big Band i klapu Basca, sudjelovale folklorna skupina Mostina i proslavljena klapa Maslina, na cjelovečernjem koncertu zaključenom prekrasnim vatrometom. Najtopliji dio godine obilježile su zabavne baškovodske ribarske večeri u organizaciji braniteljske zadruge, uz sudjelovanje 3-o BIG banda, banda Fantastico, Baška Voda Big Banda i klape Basca. Pod pokroviteljstvom TZ-a i Općine Baška Voda, uz dalmatinsku spizu, ribarske su večeri postale vesela druženja mnoštva furešta i domaćeg svita, začinjena pjesmom i plesom, a ponekad i neuobičajenim zvucima iz»tisuću i jedne noći«i ritmovima latino plesova. U atraktivnoj fešti, koja je dio projekta zvanog»plovimo Hrvatskom uz hrvatsko«, Baškovođani i mnogobrojni turisti mogli su kušati proizvode hrvatskih proizvođača hrane i pića, a za zabavu su se pobrinuli tamburaški sastav Gazde, Antonija Šola, klapa Friži i glumci iz popularne Večernje škole. Osim na ribarskim večerima, prekrasnim koncertima pod stoljetnom baškovodskom Goricom, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, ali i jednom na početku i pred kraj glavne sezone, predstavio se Baška Voda Big Band, koji nakon jedanaest godina djelovanja, polako postaje baškovodski brend, poznat i rado slušan diljem Dalmacije, ali i daleko šire. Nova domaća klapa Basca predstavila se nekoliko puta: nastupima u Noći Topića i na proslavi Sv. Roka u Bastu, na ribarskim večerima i koncertom u Bratušu. Na kamenoj pozornici na rivi, među mnoštvom prolaznika, glazbenu i plesnu kulturnu baštinu Dalmacije i Hrvatske prezentirala su kulturno-umjetnička društva Brodosplit, Salona i Branimir 888, s atraktivnim prikazom tradicijske»mućke prošnje«. Vrhunske glazbene užitke pod Goricom pružili su i sastav Music Forever i vrhunski operni sambla Mostina, izvrsnim i vrlo posjećenim ribarskim večerima, ali i dvama iznimno kvalitetnim izvanserijskim događajima; koncertom klape Iskon i sada već tradicionalnim koncertom»zauvik s nama«, na kojem su ove godine nastupile tri vrhunske klape; Sinj, Versi i Timbar. Inače, ovaj koncert kojeg u spomen na zaljubljenika u klapsku pjesmu Antu Mlikotu priređuju Antini prijatelji, po mnogima je postao jedan od najboljih kulturnih događaja na širem prostoru, što je prepoznalo i podrža- solisti Alma Karmelić, Nera Gojanović, Stefan Kokoškov i Sveto Matošić Komnenović, jednom izvevši koncert»tribute to Zdenko Runjić«(u spomen najboljem tvorcu mnogobrojnih zabavnih uspješnica i srcem Baškovođanina, Zdenka Runjića), a drugi put koncertom»nezaboravnih melodija«dobro poznatih najširoj publici. Dio kalendara događanja odvijao se u Promajni, a bio je ispunjen promenadnim koncertima klape Srdela i folkornog anlo i Turističko društvo Promajna i TZ. U Topićima, Bastu, Bratušu i Krvavici su osim klape Basca i 3-o BIG banda nastupale klape Srdela i Stara Srdela, te folklorna skupina Mostina. Turistički promet mjeren brojem noćenja, u Općini Baška Voda je do kraja rujna bio 3% bolji nego prethodne godine u istom razdoblju. U svim mjestima zabilježen je rast broja noćenja; u Baškoj Vodi +2%, Promajni +6%, Bratušu +9%, Krvavici +20% i u Bastu +34% noćenja više. Po- SVJETIONIK 71

74 IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE većanje broja noćenja na razini općine iznad je planiranoga. U Baškoj Vodi je do kraja rujna ostvareno noćenja ili 80, 4% svih noćenja u Promajni ili 14, 5%, u Bratušu ili 2, 6%, u Krvavici ili 2, 1%, a u Bastu ili 0, 3% ukupnoga broja od noćenja na području cijele općine. Turističkom uredu TZ-e je tijekom godine prijavljeno i noćenja na plovilima, od čega u Baškoj Vodi i noćenja u Krvavici. Prema vrstama smještaja, najveći broj noćenja (50%) zabilježen je u domaćinstvima građana iznajmljivača. U hotelskom smještaju zabilježeno je 30%, a u kampovima i skupini pansiona i obrta 10% od ukupnog broja noćenja. U odnosu na prethodnu godinu, broj noćenja u hotelskom smještaju veći je za +3%, a u domaćinstvima za +7%. U pansionima i obrtima za bilježeno je -10%, a u kampovima -3% manje noćenja. Prosječna duljina boravka gostiju je 7, 1 dan, s tim da u hotelskom smještaj iznosi 6, 3 dana, u pansionima i obrtima 8, 0, domaćinstvima 7, 8 i u kampovima 6, 0 dana. Najviše noćenja među hotelima ostvareno je u Horizontu, koji je ove godine zabilježio i najveći porast (+22%) i u Alemu. Domaćinstva koja posluju samostalno, odnosno samostalno prijavljuju turiste TZ-u, u svim mjestima bilježe rast broja noćenja, a značajni rast u odnosu na prethodnu godinu zabilježen je u domaćinstvima koja turiste prijavljuju posredstvom agencije Duga (+45%), dok rast bilježe i prijave preko agencije Pluto Turizam. I u godini nastavio se trend porasta zabilježenog broja noćenja u kućama i stanovima za odmor (+37%), kao i broj noćenja vikendaša paušalaca (+25%), ali i dalje se opravdano može pretpostaviti da je prijavljeni broj noćenja u kućama i stanovima za odmor daleko od stvarnoga. Najznačajnija tržišta za područje Općine Baška Voda (zemlje podrijetla naših gostiju), poredane prema udjelu u ukupnom broju noćenja su: Češka 29, 9% (pad udjela od -2, 9% u odnosu na prethodnu godinu), Poljska 12, 9 % (+2, 6%), Slovačka 11, 4% (-1, 3%), Bosna i Hercegovina 9, 8% (+0, 4%), Hrvatska 8, 7% (-1, 2%), Njemačka 6, 7% (+1, 4%), Rusija 3, 5% (+0, 9%), Švedska 2, 3% (+0, 4%), Ukrajina 2, 2% (+0, 6%) i Slovenija 2, 0% (+0, 1%). U odnosu na prvih devet mjeseci prethodne godine značajniji porast broja noćenja bilježe gosti iz: Poljske (+30%), Njemačke (+27%), a treba primjetiti porast broja noćenja gostiju iz Bosne i Hercegovine (+8%), Rusije (+30%), Švedske (+26%) i Ukrajine (+36%). Značajnije smanjenje broja noćenja u odnosu na isto razdoblje prethodne godine bilježe go- 72 SVJETIONIK

75 IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE sti iz Češke (-8%), Slovačke (-9%) i naše zemlje (-5%). Ukupan broj posjetitelja veći je nego u istom razdoblju prethodne godine za +1%, a promjene broja posjetitelja iz pojedinih zemalja uglavnom prate promjene u broju noćenja turista iz istih zemalja. Prihod od boravišne pristojbe na području Općine Baška Voda u godini na razini je prethodne godine, što je u skladu s planiranim. Ako promatramo pojedina mjesta, porast su zabilježili Baška Voda (+3%) i Bast, dok ostala mjesta bilježe pad prihoda od 7 do 11%, koji je prouzročen promjenom razreda turističkih mjesta. redovitu turističku anketu - ocjenjivanje turističkoga proizvoda Baške Vode od strane gostiju - čiji rezultati pomažu lokalnoj samoupravi i turističkoj zajednici u nastojanjima za poboljšanje uvjeta boravka turista u Baškoj Vodi. Rezultati ankete redovito prate rezultate regionalnih i nacionalnih ocjenjivanja turističkih mjesta, u kojima su Baška Voda i Promajna do sada višekratno dobijale najprestižnija priznanja,»plavi cvijet«i Sunčani cvijet«, koja se dodijeljuju za kvalitetu i uređenost mjesta i pojedinih elemenata turističkoga proizvoda. U sklopu akcije TZ Splitsko dalmatinske županije»budi nom opuštanju nakon naporne sezone, podizanju raspoloženja i punjenju baterija za življenje s turizmom, za turizam i od turizma u narednom razdoblju. Sve u svemu, turistička godina u okvirima je očekivanja, a s obzirom na ukupno stanje svjetskoga gospodarstva i kretanja na turističkom tržištu u posljednje vrijeme, možemo biti relativno zadovoljni. Naravno, mora se nastaviti stalno podizati kvalitetu turističkoga proizvoda u cjelini i poboljšavati uvjete boravka turista i života domaćih ljudi, jer bez odgovarajuće kvalitativne razine uvjeta boravka turista izostat će i njihovo zadovoljstvo, Stipe Lozić hrabro do janjca U turističkom prometu mjerenom brojem noćenja, TZO Baška Voda već duži niz godina bilježi najbolje rezultate i ima najveći udjel na području županije (oko 9%). Jesen je vrijeme sabiranja rezultata, ali i vrijeme opuštanja pred pravljenje planova za naredno razdoblje. Uz svakodnevne poslove, tijekom ljetnih mjeseci, turistički ured je proveo Milan Roso najbolji u hodanju konobara šesna i čista Dalmacijo moja!«, Baška Voda je i godine dobila vrijedno priznanje,»sunčani cvijet«kao drugo najuređenije turističko mjesto u županiji. Treći put zaredom (nakon puta u Istru i Slavoniju), TZ i Općina Baška Voda zajednički su organizirale edukativno putovanje građana iznajmljivača u Zagorje, koje, osim učenja na primjerima drugih, služi i zaslužea u konačnici i zadovoljstvo lokalnoga stanovništva. Osim poboljšanja svih dijelova turističkog proizvoda, neophodno je pojačati napore i aktivnosti na području njegovog promoviranja, jer su te dvije aktivnosti bile i ostale osnovne zadaće turističke zajednice. Direktor Turističkog ureda TZO Baška Voda Ante Jurišić, dipl. oec. SVJETIONIK 73

76 OSNOVNA ŠKOLA O.Š. BARIŠE GRANIĆA MEŠTRA Početak školstva u Baškoj Vodi datira iz godine kada je osnovana prva mjesna škola. Dugi niz godina Baška Voda nije imala školsku zgradu već se nastava održavala po privatnim kućama. Sredinom šezdesetih godina samodoprinosom mještana sagrađena je današnja školska zgrada. titi Jure Radić, Goran i Mate Granić, a sadašnji hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović u našoj je školi svako ljeto vježbao i svirao klavir. Za vrijeme Domovinskog rata, školu su pohađale i izbjeglice iz svih krajeva Hrvatske, a tijekom rata u susjednoj Bosni i Hercegovini u školskoj je zgradi bila smještena Škola je godine preimenovana u OŠ Bariše Granića Meštra, a do tada je nosila ime Krune Šošića. Novo ime dobila je po mještaninu Bartulu Graniću (r ), učitelju koji je svojim djelovanjem odgojno i obrazovno utjecao na generacije i generacije Baškovođana kojima je na najbolji mogući način prenosio svoja znanja i iskustva U ovoj školi su svoja prva temeljna znanja stekli naši poznati političari, svećenici i sveučilišni profesori. Svojih školskih dana rado će se sje- 74 SVJETIONIK

77 OSNOVNA ŠKOLA cijela Franjevačka gimnazija iz Visokog. Godine škola stupa u partnerstvo s njemačkom školom iz Cottbusa. Već osam godina djeca i učitelji obiju škola se posjećuju jednom godišnje kako bi se družili, razmijenili iskustva i upoznali ljepote zemlje i običaje drugog naroda. Osnovna škola Bariše Granića Meštra bila je domaćin XVI. Državnog natjecanja iz njemačkog jezika održanog u travnju godine. 213 učenika ove škole ne voli samo strane jezike, oni postižu i najbolje sportske rezultate, posebno u stolnom tenisu, uređuju školski interijer mozaicima od lomljenih kreda i pločica, a najsretniji su kada je vrijeme lijepo pa s učiteljicom biologije mogu uređivati školske vrtove od kojih su dva balkonska. Naime, na dvjema školskim terasama koje nisu imale gotovo nikakvu funkciju, danas postoje prekrasni vrtovi mediteranskog i začinskog bilja ukrašeni malim vodoskokom i potočićem u kojem žive ribe. Ti vrtovi su postali zaštitni znak škole, a njihovu ljepotu i posebnost prepoznali su i u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Rezultat svega toga bilo je osvajanje Nagrade za najljepši vrt primorske Hrvatske godine. Vanja Sokol, prof. SVJETIONIK 75

78 DVD IZ ŽIVOTA ŽUPE DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO Izuzetnim se naporima kroz 25 godina rada i djelovanja učinilo mnogo na razvitku udruge, na ponos svim žiteljima i gostima naše župe. Razvojem turizma 70-ih godina, djelomično se zapuštaju obradive površine vinograda i maslinika kojima su se desetljećima ranije pretežno bavili žitelji hrvatskog primorja, pa tako i župljani ove župe. Na tim površinama dobrim dijelom počinju prevladavati borovi, žuke i razno nisko raslinje, što postaje velika opasnost za otvorene požare i neželjene katastrofe. Učestali požari potpomognuti čestim vjetrovima svih smjerova ostavljaju dugotrajne posljedice na maslinarsku granu poljoprivrede, jer veći broj izgori, negoli se novih zasadi i obradi. Razvitkom civilizacije pojavljuju se nova izvorišta požarne opasnosti kao što su: prometne nesreće, požari na brodovima, u marinama, hotelima, kampovima, kućama, apatrmanima i elektroinstalacijama. Zbog zaštite ljudi i njihove imovine na našem je području godine ondašnja vlast na inicijativu nekoliko dobrovoljaca donijela odluku o osnivanju vatrogasne postrojbe u Baškoj Vodi. U početku su prevladavala mišljenja da baškovodska vatrogasna jedinica bude u sklopu Makarske ili Brela, što na osnivačkoj skupštini nije bilo prihvaćeno, pa je 13. lipnja godine jednoglasno donesena odluka o samostalnom DVD-u Baška Voda. Ubrzo su uslijedile obuke, vježbe i školovanja, posebice kada je stiglo prvo vatrogasno vozilo FAP, nosivosti 7000 litara. Nitko sretniji od nas! Nabavkom najosnovnije opreme uz pomoć drugih DVD-a s Makarskog primorja, uspijevali smo u svim, pa i nemogućim situacijama. Godinama smo bili preseljavani iz prostora u prostor, pa čak i izbacivani na ulicu, ali nas ni to nije moglo poremetiti, posebice u vrijeme Domovinskog rata kada je više članova otišlo na prvi crtu bojišnice, a 16-orica su bila mobilizirana za organizaciju i provođenje civilne zaštite na našem području. Nošeni porukama Sv. Florijana, neumorno smo razvijali naše Dobrovoljno vatrogasno društvo. Školovali smo nove kadrove, doškolovali se, doveli mlade snage, a uz pomoć Općine Baška Voda još bolje opremili našu udrugu. Danas imamo svoj vatrogasni dom, 3 vozila za gašenje požara te zapovjedno i kombi vozilo. Oko 50-ak obučenih vatrogasaca, od čega 30 aktivnih, može biti za primjer ostalim vatrogasnim društvima. Osim gašenja požara, vatrogasci nadziru cijelo područje naše župe, redovito peru ulice, trgove i plaže, posebice u vrijeme turističke sezone, reguliraju promet autobusa vikendom i rade mnoge druge poslove koje su od koristi za našu općinu. Danas DVD Baška Voda slavi 25 godina svog postojanja i aktivnog djelovanja. Središnji dio proslave održati će se do izlaska ovog lista, a osim svečane sjednice planirana je i svete misa u crkvi sv. Nikole za sve preminule i poginule vatrogasce te prigodna vatrogasna vježba u središtu mjesta. Ivo Sikavica 76 SVJETIONIK

79 SPORTSKE UDRUGE SPORTSKE UDRUGE U BAŠKOJ VODI Ususret 90. obljetnici NK Urania Još samo dvije godine, pa će najstarija baškovodska sportska udruga proslaviti svoj devedeseti rođendan. Gotovo svima je poznato da je klub osnovan na inicijativu entuzijasta, na čelu s dr. Šimunom Sikavicom i, kada je donesena prva nogometna lopta koju je Šimun kao vrlo dobar student dobio na poklon od svoga barba Ivana. Odmah u početku igralo se po baškovodskim dvorištima, a kasnije na igralištu u Grebenu. Počela su i prva međusobna prijateljska nadmetanja s ostalim klubovima u Dalmaciji a nedugo zatim formirane su i lige natjecanja. Pedesetih godina klub prekida s aktivnim igranjem ali se ponovno formira godine i do danas služi na diku i ponos Baškovođana. Danas u klubu postoje dvije nogometne škole i to u Baškoj Vodi i u Šestanovcu. Klub djeluje i natječe se u sedam kategorija: mlađi početnici i početnici u međuopćinskoj ligi, mlađi pioniri i pioniri u dugoj ligi Dalmacija jug, kadeti i juniori u drugoj ligi - jug, dok je seniorska momčad već duže vrijeme u četvrtoj hrvatskoj nogometnoj ligi - jug. S preko stotinu djece i mladića svakodnevno rade če- tiri trenera, a uvjeti za normalan rad i djelovanje postoje, pa se stoga u budućnosti mogu očekivati sve bolji rezultati. Boćarski klub»baška Voda«Na inicijativu bakovodskih zaljubljenika u boćanje predvođenih Ivom Sikavicom, l995. godine je osnovan BK»Baška Voda«, koji već godinu Boćarski klub»baška Voda«dana kasnije započinje s natjecanjima u međuopćinskoj ligi. Svoj kvalitet iskazuje odmah prvih godina te u tri sezone prelaze tri lige i postiže svoj najveći uspjeh, a to je igranje u III. hrvatskoj boćarskoj ligi koja seže sve do otoka Paga. Veliki broj putovanja postaje teret mnogim igračima, pa NK»Uranija«SVJETIONIK 77

80 SPORTSKE UDRUGE se klub ponovno vraća u drugu županijsku ligu, u kojoj se s oko 15 aktivnih igrača i danas natječe. Entuzijasti su u samom početku, uz blagoslov Općine, izgradili boćarski teren s dvije staze i kućicu sa spremom i sanitarnim čvorom, što je za ondašnje uvjete bilo vrlo dobro i kvalitetno. Međutim, nova su boćarska pravila o unapređenju sporta išla daleko naprijed, pa su postojeći uvjeti postali nedostatni za natjecanje. Danas su potrebne četiri asfaltne boćarske staze u jednoj razini, pa čak i boćarska dvorana za prvu i drugu ligu. Stoga baškovodski klub danas igra svoje domaće utakmice na breljanskim terenima, na čemu im veliko hvala. Stolnoteniski klub»urania«ovaj je klub osnovan osamdesetih godina prošloga stoljeća na inicijativu Ace Zečevića i Mije Perovića. Djelovao je svega nekoliko godina da bi se, na nagovor roditelja nadarene djece, obnovio ponovno godine. Od tada su se počeli nizati zavidni rezultati. Stipe Članovi kick-boxing kluba»terminator«udruga danas okuplja dvadesetak članova, a za treniranje koriste prostorije prizemlja općinske zgrade u Baškoj Vodi. Na području Općine Baška Voda trenutno djeluje još nekoliko sportskih udruga i to: malonogometni klub»baška Voda«, bi- Članovi stolnoteniskog kluba»urania«josipović, Marko Purić i Nensi Jović postaju kadetski prvaci države, a dječaci su učestvovali i na dječjoj olimpijadi u Diseldorfu. Stipe danas igra u prvoj stolnoteniskoj ligi za STK Donat iz Zadra i bilježi vrijedne rezultate, dok su svi ostali u baškovodskom klubu. Ova ciklistički klub»greben«i kick-boxing klub»terminator«. Bilo je pokušaja osnivanja još nekoliko udruga kao udruge ženskog rukometa, jedriličarske udruge, šah-kluba i još nekih, ali nisu zaživjele. Ivo Sikavica 78 SVJETIONIK

81 IZ ŽIVOTA ŽUPE Blagdan SV. NIKOLE BAŠKA VODA DEVETNICA U 17,30 sati sv. misa Propovijedaju: fra Mario Jurišić, fra Stanko Radić, fra Šime Nimac Sv. ispovijed svaku večer od 17,00 sati Nedjelja, poslije sv. mise susret sv. Nikole s djecom iz naše župe i podjela darova djeci Ponedjeljak, BLAGDAN SV. NIKOLE 8 sati - Sv. misa za hodočasnike i domaćice 10 sati - Procesiju i sv. misu predvodi i propovijeda fra Gabrijel Jurišić Misu pjevaju zborovi:»sv. Nikola Tavelić«iz Lišana Ostrovičkih i»sv. Nikola«iz B. Vode ŽUPNI URED UZNESENJA BL. DJ. MARIJE BAST-BAŠKA VODA Tel.-fax , mob RASPORED BOGOSLUŽJA KROZ BOŽIĆNO VRIJEME BADNJA VEČER, petak, Bast, 24,00 s. Baška Voda, 24,00 s. Promajna, 24,00 s. BOŽIĆ, subota, 9,00 s., 17,30 s. SV. STJEPAN SV. IVAN MLADENCI 9,00 s., 17,30 s. SILVESTOROVO, petak, Misa zahvalnica, 17,30 s. NOVA GODINA, subota, Bast, 9,30 s. Promajna, 11,00 s. Baška Voda, 17,30 s. SV. TRI KRALJA, subota, 9,00 s., 17,00 s. SVJETIONIK 79

82 IZ ŽIVOTA ŽUPE SVJETIONIK List Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Bast-Baška Voda Godište IX. Božić br. 1(9) Izdavač: Župni ured Baška Voda Baška Voda Tel , mob Glavni i odgovorni urednik: fra Šime Nimac, župnik Uredničko vijeće: Matko Granić, Ante Jurišić, fra Gabrijel Jurišić, Zdravka Mihaljević fra Stanko Milanović Litre, Bosiljka Staničić, Smiljan Topić, Lektura: Bosiljka Staničić Grafički urednik: Zvonko Bare List izlazi povremeno, dopušte njem crkvenih i redovničkih poglavara. Tisak: Džapo, Zagreb Naklada: 1000 komada Narudžbe, suradnju i doprinose slati na adresu: Svjetionik List Župe BDM Bast-Baška Voda Baška Voda List se uzdržava dragovoljnim Fotograf: Smiljan Topić SADRŽAJ UVODNA RIJEČ ŽUPNIKA »SVJETIONIK«OPET ZASJAO! NOVO PASTORALNO OSOBLJE ŽUPE BOŽIĆNA TAJNA PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA XXVI. SVJETSKI DAN MLADIH U MADRIDU PORUKA BISKUPA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE 17 ZNANJE - SOLIDARNOST - IDENTITET - ODGOVORNOST 19 DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI NAŠA ŽUPA NEKAD I DANAS TRI VALE: PROMAJNA, BRATUŠ I KRVAVICA ŽUPNICI ŽUPE BAST-BAŠKA VODA ( ) PROSLAVA BLAGDANA SV. NIKOLE ČUVARI ISUSOVA GROBA»MORNARI« FOTO VIJESTI CVJETNICA PROCESIJA VELIKOG PETKA ZLATNA MISA GODINE BLAGOSLOV VODOVODA U BASTU NA SV. ROKA MLADI BAŠKE VODE NA SUSRETU HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U ZADRU DESET GODINA CRKVENOGA ZBORA»SV. NIKOLA«U BAŠKOJ VODI ZBOR CRKVE SVIH SVETIH U PROMAJNI ČIŠĆENJE CRKVENIH MASLINA HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE BIJELO POLJE - POTOCI (1910.) IN MEMORIAM: FRA NIKOLA RADIĆ STATISTIKA ŽUPE ZA GODINU VIJESTI IZ OPĆINE TURISTIČKA ZAJEDNICA BAŠKA VODA O. Š. BARIŠE GRANIĆA MEŠTRA DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO SPORTSKE UDRUGE U BAŠKOJ VODI SVJETIONIK

83 PROCESIJA VELIKOGA PETKA 2010.

84