Porez na dodanu vrijednost u Europskoj uniji 33. Renata KalËiÊ. u Europskoj uniji

Transcript

1 Porez na dodanu vrijednost u Europskoj uniji Renata KalËiÊ Porez na dodanu vrijednost u Europskoj uniji 1. UVOD Republika Hrvatska u postupku pristupanja Europskoj uniji mora zakonodavstvo uskladiti s direktivama Europske unije. Odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost takoappleer treba uskladiti s Direktivom VijeÊa 2006/112/EZ od 28. studenoga o zajedniëkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, SL L 347, str. 1, od 11. prosinca (Direktiva 2006/112/EZ) πto je stupila na snagu 1. sijeënja godine. Direktiva 2006/112/EZ zamijenila je estu Direktivu 77/388/EEZ i sve dotadaπnje izmjene i dopune te je u biti proëiπêen tekst πto, zbog lakπe usporedbe Ëlanaka, u prilogu ima i usporedne tablice. Direktiva 2006/112/EZ takoappleer je viπe puta mijenjana i dopunjavana, pri Ëemu se osobito istiëe Direktiva VijeÊa 2008/8/EZ Ëije se izmjene, u najveêem dijelu, odnose na mjesto oporezivanja usluga i na odredbe o podacima i rokovima za podnoπenje zbirnih prijava u vezi s isporukama dobara i usluga na zajedniëkom træiπtu EU-a. Znatnije izmjene donosi i Direktiva VijeÊa 2010/45/EU πto propisuje odredbe o izdavanju raëuna. Uz to je stupila na snagu i Direktiva VijeÊa 2008/9/EZ u kojoj se mijenja naëin podnoπenja zahtjeva za povrat PDV-a πto ih podnose porezni obveznici iz drugih dræava Ëlanica, dok u vezi s povratom PDV-a obveznicima iz treêih zemalja ostaje na snazi Direktiva VijeÊa 86/560/EEZ, tzv. Trinaesta. 2. PODRU»JE PRIMJENE PDV-a PodruËje Europske unije obuhvaêa 27 dræava Ëlanica u kojima se za potrebe oporezivanja PDV-om primjenjuje Direktivu 2006/112/EZ sa svima njezinim izmjenama i dopunama te direktive VijeÊa 2008/9/EZ i 86/560/EEZ. Zbog uspostavljanja Jedinstvenog træiπta EU-a 1. sijeënja na kojem dolazi do slobodnog kretanja dobara, usluga, osoba i kapitala napuπten je sustav kontrola na granicama te je uspostavljen jedinstven sustav oporezivanja PDV-om. Pristupanjem Hrvatske EU kao 28. dræave Ëlanice doêi Êe do novog kruga proπirenja Unije odnosno njenih vanjskih granica i podruëja na kojem Êe se primjenjivati navedene direktive πto ih treba ugraditi u Zakon o PDV-u. Na podruëje EU-a primjenjuje se Direktivu 2006/112/EZ πto u Ël. 5. odreappleuje da se podruëjem dræava Ëlanica EU-a smatra ono πto je utvrappleeno u Ël. 52. Ugovora o osnivanju i Ël Ugovora o funkcioniranju EU-a (Lisabonski sporazum od 1. prosinca 2009). Taj Ëlanak Porez na dodanu vrijednost u Europskoj uniji 33

2 odreappleuje da su treêe zemlje, u bîti, dræave odnosno podruëja na koja se ne primjenjuje navedene ugovore, pa se na njih ne primjenjuje ni Direktivu 2006/112/EZ. TreÊa su podruëja ona πto mogu Ëiniti dio carinskog podruëja Unije i ona πto nisu dijelom toga podruëja, ali je vaæno da se na njih ne primjenjuje Direktivu 2006/112/EZ.»lanak 6. propisuje da se Direktivu 2006/112/EZ ne primjenjuje na podruëje Planine Athos, Kanarsko otoëje, francuske prekomorske departmane, Ålandsko otoëje i Kanalske otoke, πto Ëine dio carinskog podruëja EU-a, ali niti na otok Heligoland te podruëja Büsingen, Ceutu i Melillu, Livigno, Campione d Italia i talijanske vode jezera Lugano, πto nisu dio carinskog podruëja. Prema Ël. 7. Direktive 2006/112/EZ, smatra se da su transakcije u Kneæevinu Monako i iz nje obavljene u Francusku i iz nje, transakcije na otok Man i s njega smatra se da su obavljene u Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske i iz nje, a transakcije u suverene baze Ujedinjene Kraljevine i Dhekelia i iz njih smatra se obavljenima na Cipar i s njega. Iz toga proizlazi da se ta podruëja ne smatra treêim zemljama i na njih se primjenjuje odredbe Direktive 2006/112/EZ. S obzirom da nakon uspostave Carinske unije i jedinstvenog træiπta meappleu dræavama Ëlanicama EU-a viπe nema graniënih crta ni carinske kontrole, viπe se ne moæe govoriti o uvozu i izvozu dobara, kada se radi o razmjeni i kretanju dobara na podruëju EU-a. Kako bi se moglo razlikovati izvoz i uvoz u prometu s dræavama koje nisu dræave Ëlanice Unije od transakcija πto ih se obavlja sa Ëlanicama, izraz uvoz«zamijenjen je izrazom stjecanje«, kada se radi o nabavi odnosno unosu dobara iz druge dræave Ëlanice, a izraz izvoz«zamijenjen je izrazom isporuka dobara u drugu dræavu Ëlanicu«. No, za razmjenu dobara s dræavama neëlanicama EU-a i dalje se uporabljuje izraze uvoz i izvoz«πto Êe biti preuzeto i u odredbama Zakona o PDV-u kojeg Êe se primjenjivati nakon pristupanja Hrvatske EU. 3. POREZNI OBVEZNIK»lanci 9. do 13. Direktive 2006/112/EZ propisuju koga se sve smatra obveznikom PDV-a, pa je obveznik svaka osoba koja bilo gdje samostalno obavlja neku gospodarsku djelatnost, neovisno o njezinoj svrsi i uëincima. Svaku djelatnost proizvoappleaëa, trgovaca ili davatelja usluga, ukljuëivπi rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja smatra se gospodarskom, napose iskoriπtavanje materijalne ili nematerijalne imovine radi trajnog ostvarivanja dohotka. Osim nositelja gospodarske djelatnosti, obveznicima se smatra i sve osobe koja povremeno isporuëuju nova prijevozna sredstva, ili kupcu u drugu dræavu Ëlanicu otpreme ili prevezu prodavatelji, ili sam kupac, ili za njihov raëun neka druga osoba. Obveznicima se, meappleutim, ne smatra zaposlenike i druge osobe koje su s poslodavcem povezane ugovorom o radu ili bilo kakvim drugim zakonskim obvezama na temelju kojih nastaje odnos poslodavca i posloprimca u pogledu uvjeta rada, naknada i odgovornosti poslodavca. Ni tijela dræavne te regionalne i lokalne vlasti i druga javnopravna tijela ne smatra se poreznim obveznicima kad obavljaju djelatnosti ili transakcije kao tijela javne vlasti, Ëak i ako ubiru pristojbe, naknade, doprinose ili plaêanja povezana s tim djelatnostima ili transakcijama. No, kada se bave takvim djelatnostima ili transakcijama, ta se tijela smatra obveznicima za te djelatnosti ili transakcije, ako bi njihov poloæaj neobveznika omoguêio bitno naruπavanje træiπnog natjecanja. Dræavama Ëlanicama omoguêuje se da odreappleene osobe smatraju obveznicima, npr. za povremenih transakcija πto se odnose na prije spomenute djelatnosti (proizvoappleaëa, trgo- 34 POREZNI VJESNIK 5/2013.

3 vaca, osoba koje obavljaju usluge i sl.), osobito kada se radi o isporuci zgrada ili dijelova zgrada i zemljiπta na kojemu jesu prije prvoga nastanjenja te prodaji graappleevinskog zemljiπta. Dræave Ëlanice mogu odluëiti i da se obveznikom smatra sve osobe sa sjediπtem na njihovu podruëju, kada su, iako pravno neovisne, u bliskima financijskima, gospodarskim i ustrojstvenim vezama, iz Ëega je oëito da dræave Ëlanice u vezi s pojedinim transakcijama mogu odluëiti hoêe li neke osobe smatrati obveznicima ili ne. No, u vezi s isporukom novih prijevoznih sredstava dræava Ëlanica nema moguênost odabira, jer se obveznikom smatra svaku osobu koja povremeno isporuëuje nova prijevozna sredstva, svejedno radi li se o pravnoj osobi neobvezniku, osobi koji obavlja samo isporuke osloboappleene PDV-a bez prava na odbitak pretporeza, malome obvezniku ili bilo kojoj drugoj fiziëkoj osobi (graappleaninu) koja isporuëi novo prijevozno sredstvo u drugu dræavu Ëlanicu. 4. ISPORUKA DOBARA Direktiva 2006/112/EZ propisuje πto je predmet oporezivanja na podruëju EU-a, pa se tako PDV-om oporezuje: 1. isporuku dobara uz naknadu na podruëju neke dræave Ëlanice 2. stjecanje dobara uz naknadu unutar EU-a na podruëju neke dræave Ëlanice 3. obavljanje usluga uz naknadu na podruëju neke dræave Ëlanice 4. uvoz dobara na podruëje EU-a, odnosno na podruëje neke dræave Ëlanice. Kako bi se pojednostavnilo postupak oporezivanja i pravo na odbitak pretporeza, Direktiva 2006/112/EZ propisuje da je meappleusobna isporuka dobara dvaju obveznika na podruëju EU-a osloboappleena plaêanja PDV-a, uz odreappleene uvjete. Da bi se isporuku dobara oslobodilo plaêanja PDV-a, mora se udovoljiti odreappleenim uvjetima, pa se isporuëitelj i primatelj isporuke moraju registrirati za potrebe PDV-a, odnosno imati, i razmijeniti, PDV identifikacijske brojeve te mora doêi do stvarne isporuke dobara iz jedne u drugu dræavu Ëlanicu. Izostane li takvo kretanja robe ili ako isporuëitelj dobara nema valjan PDV identifikacijski broj, kupca se ne moæe osloboditi PDV-a. Isporuke dobara i usluga oporezuje se prema odreappleenim naëelima, pa se isporuke dobara za krajnju potroπnju, pri Ëemu kupac prodavatelju dobara nije mogao dati PDV identifikacijski broj, oporezuje prema naëelu dræave podrijetla, odnosno isporuëitelj dobara obvezan je na takve isporuke zaraëunati PDV. MoguÊe su i iznimke od toga pravila pri prodaji novih prijevoznih sredstava, prodaji na daljinu (dobara πto ih prevozi prodavatelj ili druga osoba za njegov raëun fiziëkim osobama ili potroπaëima sa sjediπtem u drugoj dræavi Ëlanici koji nisu obveznici PDV-a na stjecanje, npr. prodaju putem kataloga) te prodaji troπarinskih dobara. Kada se radi o meappleusobnoj isporuci dobara dvaju obveznika s valjanim PDV identifikacijskim brojevima, primjenjuje se naëelo dræave odrediπta. Mjesto je oporezivanja isporuke dobara, prema Ël. 31. Direktive 2006/112/EZ, ono u kojemu su dobra u trenutku isporuke, ako ih se ne otprema ili ne prevozi.»lanak 32. Direktive 2006/112/EZ propisuje da se isporuku dobara oporezuje tamo gdje su dobra na poëetku prijevoza ili otpreme πto Êe je obaviti isporuëitelj, kupac ili neka treêa osoba, ali Ël. 33. Direktive 2006/112/EZ odreappleuje da je mjesto oporezivanja isporuke dobara ono u kojemu su dobra u trenutku zavrπetka prijevoza ili otpreme kupcu, ako je isporuka obavljena obvezniku ili pravnoj osobi neobvezniku, Ëija stjecanja ne podlijeæu oporezivanju (nije premaπila prag stjecanja) ili bilo kojoj osobi neobvezniku. Tada je bitno da dobra πto ih se isporuëuje nisu nova prijevozna sredstva. Mjestom je oporezivanja isporuke dobara, dakle, mjesto gdje dobra jesu u trenutku zavrπetka prijevoza ili otpreme do kupca, ako se radi o isporukama na daljinu, uz uvjet da je ukupna vrijednost isporuka Porez na dodanu vrijednost u Europskoj uniji 35

4 u proπloj ili tekuêoj kalendarskoj godini veêa od svote πto ju je propisala neka dræava Ëlanica za prijavu PDV-a (prag isporuke). Ako isporuke dobara πto ih obveznik obavi u drugu dræavu Ëlanicu nisu premaπile prag isporuke propisan nekoj dræavi Ëlanici, takvu se isporuku oporezuje u dræavi iz koje su dobra isporuëena, sukladno Ël. 34. Direktive 2006/112/EZ. Dræave Ëlanice propisuju prag isporuke u vrijednosti ,00 do ,00 eura, kako bi osigurale da se PDV uistinu plaêa tamo gdje se dobra troπi ili uporabljuje. Obveznik koji obavlja prodaju na daljinu moæe se odluëiti za oporezivanje takvih isporuka dobara veê od prve obavljene isporuke u toj dræavi Ëlanici kupcima koji nisu obveznici PDV-a ili ne plaêaju porez na stjecanje dobara ili kad obavljaju takve isporuke fiziëkim osobama, kad je za oëekivati da Êe isporuëitelj dobara odustati od praga isporuke u nekoj dræavi Ëlanici, ako ona propiπe manju stopu PDV-a nego dræava iz koje se dobra otprema. Direktiva 2006/112/EZ propisuje da je mjesto isporuke dobara πto ih prevozi ili otprema isporuëitelj, kupac ili treêa osoba tamo gdje se dobra postavlja ili sastavlja, ako te usluge obavi isporuëitelj dobara ili netko u njegovo ime, dok se pri isporuci dobara na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima na dionici prijevoza putnika unutar EU-a mjestom isporuke dobara smatra ono u kojemu poëinje putovanje. Pri isporuci plina u sustavu distribucije prirodnog plina ili mreæi prikljuëenoj na takav sustav ili o isporuci elektriëne energije, grijanja ili hlaappleenja, sukladno Ël. 38. Direktive 2006/112/EZ, mjestom se isporuke smatra sjediπte preprodavatelja koji prima takvu isporuku, ali kada kupac uporabljuje ili troπi takva dobra, mjestom se njihove isporuke smatra ono u kojemu kupac stvarno rabi i troπi ta dobra. 5. STJECANJE DOBARA Kada dobra na podruëju EU-a isporuëuje obveznik PDV-a obvezniku ili pravnoj osobi registriranoj za potrebe PDV-a, osloboappleena su plaêanja PDV-a u isporuëitelja dobara, ali se na stjecanje takvih dobara plaêa PDV, πto znaëi da osloboappleena isporuka na jednoj strani uvijek mora imati oporezivo stjecanje na drugoj strani, kako ne bi doπlo do dvostrukog oporezivanja ili neoporezivanja isporuëenih dobara. Kako je reëeno, stjecanje dobara iz druge dræave Ëlanice oporezivo je PDV-om tamo gdje se dobra stjeëe, i to po stopi kakvu se u pojedinoj dræavi Ëlanici primjenjuje na isporuke takvih dobara. Stjecanje dobra iz druge dræave Ëlanice zamijenit Êe uvoz dobara iz tih dræava kad RH postane Ëlanicom EU-a, pa Êe obveznik morati obraëunati PDV na stjecanje takvih dobara πto mu ga sada obraëunava Carinska uprava u postupku uvoznoga carinjenja. PDV se plaêa na stjecanje svih vrsta dobara πto ih stjeëu obveznici ili pravne osobe koje nisu obveznici PDV-a, ali su registrirani za potrebe toga poreza. PDV plaêaju obveznici na stjecanje dobara πto podlijeæu troπarinama, ili pravne osobe neobveznici, te obveznici na stjecanje novih prijevoznih sredstava ili bilo koja druga osoba koja stjeëe nova prijevozna sredstva. Da bi se transakciju smatralo stjecanjem dobara, na podruëju EU-a mora doêi do premjeπtanja dobara iz jedne u drugu dræavu Ëlanicu. Stjecanje se oporezuje tamo gdje zavrπava otprema dobara odnosno u dræavi Ëlanici odrediπta, uz uvjet da je isporuëitelj dobara obveznik i ima PDV identifikacijski broj u dræavi Ëlanici gdje poëinje otprema ili prijevoz dobara, isporuka je obavljena uz naknadu, a stjecatelj je obveznik registriran za potrebe PDV-a u dræavi Ëlanici gdje prijevoz ili otprema dobara zavrπava. Ako se, dakle, dobra isporuëuje iz NjemaËke u Hrvatsku, pod pretpostavkom da je Hrvatska dræava Ëlanica EU-a, isporuka dobara bit Êe, uza spomenute uvjete, osloboappleena 36 POREZNI VJESNIK 5/2013.

5 PDV-a u NjemaËkoj, a hrvatski obveznik registriran za potrebe PDV-a koji ima PDV identifikacijski broj πto ga je dao njemaëkomu obvezniku mora obraëunati PDV na stjecanje dobara u Hrvatskoj. U tzv. redovnih obveznika, onih dakle koji obavljaju oporezive isporuke dobara, ne utvrappleuje se prag stjecanja dobara, πto ga Ëini ukupna vrijednost nabavljenih dobara iz drugih dræava Ëlanica, kojeg se utvrappleuje za pravne osobe neobveznike, male obveznike ili obveznike koji obavljaju osloboappleene isporuke dobara i usluga bez prava na odbitak pretporeza. Ako nabava dobara iz druge dræave Ëlanice ne premaπi prag stjecanja u dræavi Ëlanici gdje otprema dobara zavrπava, isporuka je dobara oporeziva u dræavi podrijetla iz koje kreêe prijevoz ili otprema dobara. Kada se npr. dobra iz NjemaËke isporuëuje u Italiju pravnoj osobi neobvezniku, te nije premaπila prag stjecanja, PDV se plaêa u NjemaËkoj, pa Êe PDV zaraëunati njemaëki obveznik. Ako je ovakva isporuka iz NjemaËke obavljena u Italiju pravnoj osobi neobvezniku, ali je premaπila prag stjecanja, isporuka dobara osloboappleena je plaêanja PDV-a u NjemaËkoj, a PDV na stjecanje dobara obvezan je obraëunati stjecatelj dobara u Italiji. Stjecatelj dobara tada nema pravo na odbitak pretporeza, s obzirom da ne djeluje kao obveznik, odnosno ne obavlja oporezive isporuke dobara i usluga za koje bi postojalo pravo na odbitak pretporeza. Moæe se, stoga, reêi kako se pri isporuci dobara pravnim osobama neobveznicima, malim obveznicima, ili onima koji obavljaju osloboappleene isporuke bez prava na odbitak pretporeza, isporuke dobara oporezuje na dva naëina: ako nabave ne premaπuju propisani prag stjecanja, isporuke iz druge dræave Ëlanice tim osobama oporezive su u zemlji podrijetla, ako nabave premaπuju prag stjecanja, isporuka je u dræavi Ëlanici podrijetla osloboappleena, a stjecanje je oporezivo u dræavi Ëlanici odrediπta. Prag stjecanja utvrappleuje svaka dræava Ëlanica te, prema Direktivi 2006/112/EZ, ne moæe biti manji od ,00 eura, a ne utvrappleuje ga se za nova prijevozna sredstva i troπarinske proizvode. 6. NOVA PRIJEVOZNA SREDSTVA U Direktivi 2006/112/EZ oporezivanje isporuke i stjecanja novih prijevoznih sredstava na podruëju EU-a ima drukëiji status od ostalih dobara, pa se u brojnim Ëlancima moæe vidjeti kako ih se tretira drukëije nego druga dobra. Prema Ël. 9. Direktive 2006/112/EZ, obveznikom se smatra svaku osobu koja povremeno isporuëuje nova prijevozna sredstva πto ih kupcu otpremi ili preveze prodavatelj ili sam kupac ili druga osoba za njihov raëun na podruëje druge dræave Ëlanice, πto znaëi kako obveznik moæe biti i fiziëka osoba, graappleanin koji prodaje novo prijevozno sredstvo u drugu dræavu Ëlanicu.»lanak 2. st. 2. Direktive 2006/112/EZ propisuje koja se dobra smatra prijevoznim sredstvima te kada se prijevozna sredstva smatra novima. Stoga se prijevoznim sredstvima namijenjenima za prijevoz osoba ili dobara smatra: a) motorna kopnena vozila kapaciteta iznad 48 cm 3 ili snage motora iznad 7,2 kw b) plovila duæa od 7,5 m, osim kad ih se rabi za plovidbu na otvorenu moru i za prijevoz putnika uz naknadu, te plovila πto ih se rabi u komercijalne ili industrijske svrhe, za ribarenje ili za spaπavanje odnosno pomoê na moru ili za ribarenje uz obalu te c) zrakoplove Ëija je teæina pri polijetanju veêa od 1550 kg, osim ako ih rabe zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu, uglavnom na meappleunarodnim linijama. Porez na dodanu vrijednost u Europskoj uniji 37

6 Novim se prijevoznim sredstvima smatra: a) motorna kopnena vozila isporuëena πest mjeseci nakon prve uporabe ili ako vozilo nije preπlo viπe od 6000 km b) plovila isporuëena tri mjeseca nakon prve uporabe ili ako plovilo nije bilo u prometu dulje od 100 sati c) zrakoplove isporuëene tri mjeseca nakon prve uporabe ili ako zrakoplov nije letjeo dulje od 40 sati. Da bi se neko prijevozno sredstvo smatralo novim treba udovoljiti jednome od navedenih uvjeta, pa se, prema Direktivi 2006/112/EZ, automobil npr. isporuëen u roku duljem od 8 mjeseci nakon prve uporabe, ali je preπao 3000 km, joπ smatra novim prijevoznim sredstvom. Ako je automobil isporuëen u roku duljem od 8 mjeseci nakon prve isporuke i preπao je 7000 km, smatra ga se rabljenim prijevoznim sredstvom i na nj se viπe ne primjenjuje pravila oporezivanja PDV-om kao za nova prijevozna sredstva. Mjesto je stjecanja novih prijevoznih sredstava uvijek tamo gdje njihov prijevoz ili otprema zavrπava, svejedno tko je kupac. IsporuËitelj je uvijek obveznik, neovisno o kome se radi, ali je isporuka novih prijevoznih sredstava u drugu dræavu Ëlanicu osloboappleena plaêanja PDV-a, dok je stjecanje tih dobara uvijek oporezivo u dræavi Ëlanici u kojoj se novo prijevozno sredstvo stjeëe, odnosno registrira i uporabljuje. Takva se pravila primjenjuje samo kada se radi o isporukama iz jedne u drugu dræavu Ëlanicu. Pri prodaji novih prijevoznih sredstava, sukladno Ël Direktive 2006/112/EZ, obveznik koji ih isporuëuje povremeno ima pravo na odbitak pretporeza, Ëak ako se radi o fiziëkoj osobi koju se inaëe ne smatra obveznikom. Osobu koja povremeno isporuëuje nova prijevozna sredstva tada se smatra obveznikom, pa je propisano da ima i pravo na odbitak pretporeza. No, pravo na pretporez ostvaruje se tek pri prodaji novoga prijevoznog sredstava u drugu dræavu Ëlanicu, πto znaëi da Êe graappleanin koji prodaje novo prijevozno sredstvo pretporez moêi iskoristiti samo kad novo prijevozno sredstvo prodaje u drugu dræavu Ëlanicu. Pravo na odbitak pretporeza tada se ostvaruje u visini PDV-a uraëunanoga u nabavnu vrijednost ili plaêenog pri uvozu ili na stjecanje iz druge dræave Ëlanice, ali samo do visine PDV-a πto bi ga obveznik morao platiti na isporuku novoga prijevoznog sredstva, ako bi bila oporeziva. Prijevozna sredstva πto ih se, prema Direktivi 2006/112/EZ, ne smatra novima ne podlijeæu ovim pravilima oporezivanja, pa su oporeziva u dræavi Ëlanici isporuëitelja, ako ih se isporuëuje osobama neobveznicima, npr. graappleanima. Ako ih isporuëuje preprodavatelj dobara, primjenjuje se poseban postupak oporezivanje maræe na rabljena dobra, s obzirom da Direktiva 2006/112/EZ propisuje drukëiji postupak oporezivanja maræe za rabljena dobara, umjetniëka djela, kolekcionarske ili antikne predmete. Taj se postupak primjenjuje kad preprodavatelj nabavlja dobra od osobe neobveznika, maloga obveznika, ili onoga koji nema pravo na odbitak pretporeza, ili drugog preprodavatelja koji primjenjuje poseban postupak oporezivanja maræe. Poreznu osnovicu za isporuke dobara na koja se primjenjuje poseban postupak oporezivanja maræe, tada je maræa jednaka razlici u cijeni πto je ostvari preprodavatelj, umanjena za u njoj sadræanu svotu PDV-a. 7. OPOREZIVANJE USLUGA Sukladno Ël. 24. Direktive 2006/112/EZ, obavljanjem usluga smatra se svaku transakciju πto nije isporuka dobara, pa i ustupanje nematerijalne imovine ili odreappleenih prava, trpljenje neke radnje ili suzdræavanje od nje te obavljanje usluga po nalogu tijela javne vlasti ili u njihovo ime na temelju zakona ili odluka. 38 POREZNI VJESNIK 5/2013.

7 Direktiva VijeÊa 2008/8/EZ, πto je stupila na snagu 1. sijeënja te izmijenila i dopunila Direktivu 2006/112/EZ, propisuje nova pravila oporezivanja u vezi s mjestom oporezivanja usluga, kako bi se pojednostavnilo postupak, uëinkovitije ubralo«pdv-a te izbjeglo dvostruko oporezivanje ili, kadπto, dvostruko neoporezivanje PDV-om. Uvedena je i obveza izvjeπêivanja o obavljenim uslugama na podruëju EU-a πto ih obveznik iz jedne dræave obavi obvezniku u drugoj dræavi Ëlanici za koje je obveznik plaêanja PDV-a primatelj usluge. Oporezivanje usluga ovisi i o statusu primatelja usluge, ovisno o tome radi li se o obvezniku ili o pravnoj osobi neobvezniku koja je premaπila prag stjecanja ili je registrirana za potrebe PDV-a, kako propisuje Ël. 43. Direktive 2006/112/EZ.»lanci 44. i 45. Direktive 2006/112/EZ propisuju osnovna pravila o mjestu oporezivanja usluga, pa to ovisi o statusu primatelja usluge. Usluge su, naëelno, oporezive prema sjediπtu, prebivaliπtu ili uobiëajenu boraviπtu obveznika primatelja usluga, kada se radi o uslugama πto ih jedan obveznik obavi drugome, a registrirani su za potrebe PDV-a (B2B). Obveznik koji uslugu obavlja tada neêe obraëunati PDV, a primatelj je obvezan obraëunati PDV na visinu naknade kakvu mu je zaraëunao davatelj usluge te dolazi do prijenosa porezne obveze s davatelja na primatelja usluge, πto se u literaturi naziva Reverse Charge Mechanism. Takvo je oporezivanje propisano u Ël Direktive 2006/112/EZ prema kojemu je PDV obvezan plaêati svaki obveznik ili pravna osoba neobveznik registriran za potrebe PDV-a, kojemu se obavlja usluge iz Ël. 44, ako mu ih obavlja obveznik iz druge dræave Ëlanice. Takav naëin oporezivanja, u manjem opsegu, postoji i u Ël. 19. st. 2. vaæeêega Zakona o PDV-u πto propisuje da je domaêi obveznik obvezan obraëunati i platiti PDV na uslugu πto mu je obavi inozemni obveznik. Ako uslugu obavi obveznik osobi koja nije porezni obveznik (B2C), mjesto je njezina oporezivanja tamo gdje obveznik davatelj usluge ima sjediπte, prebivaliπte ili uobiëajeno boraviπte. Zbog pravilna utvrappleivanja mjesta oporezivanja usluga, vrlo je vaæno utvrditi status primatelja usluge te o kakvoj se vrsti usluge radi, s obzirom da postoje i iznimke od osnovnoga naëela mjesta oporezivanja usluga. Iznimka je od osnovnog naëela oporezivanja npr. mjesto oporezivanja usluga u vezi s nekretninama, jer se takve usluge uvijek oporezuje u mjestu nekretnine. Najviπe se iznimka u oporezivanju usluga odnosi na mjesto oporezivanja usluga πto ih se obavlja osobama neobveznicima, npr. usluge prijevoza putnika πto ih se oporezuje prema dionici puta na kojoj se prijevoz obavlja, zatim na oporezivanje usluga u vezi s nekretninama πto ih se oporezuje prema mjestu nekretnine te usluga procjene i radova na pokretnoj materijalnoj imovini πto ih se oporezuje prema mjestu stvarnoga obavljanja usluge. Ove su odredbe vrlo vaæne stoga πto se obveznik koji obavlja takve usluge osobi neobvezniku mora prijaviti za oporezivanje i dobiti PDV identifikacijski broj u dræavi Ëlanici u kojoj je nekretnina na kojoj se usluge obavlja ili u dræavi u kojoj se stvarno obavlja usluge na pokretnoj materijalnoj imovini. Iznimke se odnose i na neke usluge πto ih se obavlja osobi neobvezniku sa sjediπtem, prebivaliπtem ili uobiëajenim boraviπtem izvan EU-a, pa se mjestom oporezivanja smatra ono u kojemu osoba ima sjediπte, prebivaliπte ili uobiëajeno boraviπte. To su npr. usluge prijenosa i ustupanja autorskih prava i patenata, promidæbe, konzultanata, inæenjera, odvjetnika, obrade podataka, bankovne, financijske i osiguravajuêe transakcije, ustupanje osoblja, iznajmljivanja pokretne materijalne imovine (osim svih prijevoznih sredstava), telekomunikacijske usluge i sl. Direktiva VijeÊa 2008/8/EZ sadræi odredbe o oporezivanju telekomunikacija, usluga emitiranja te elektroniëkih usluga osobama neobveznicima, πto stupaju na snagu Porez na dodanu vrijednost u Europskoj uniji 39

8 godine. Stoga Êe se od 1. sijeënja te usluge oporezivati u mjestu prebivaliπta ili uobiëajenog boraviπta kupca fiziëke osobe, no kako bi se to lakπe provelo, donesena je i provedbena Uredba VijeÊa EU 282/2011 koju su dræave Ëlanice obvezne primjenjivati izravno. 8. PDV IDENTIFIKACIJSKI BROJ I ZBIRNA PRIJAVA Direktiva 2006/112/EZ propisuje registracije obveznika za potrebe PDV-a te dodjelu PDV identifikacijskih brojeva, πto moraju osigurati dræave Ëlanice odnosno njihova porezna tijela. PDV identifikacijski broj treba dodijeliti obveznicima koji obavljaju transakcije unutar EU-a, kako bi se olakπalo kretanje dobara i usluga, πto je temeljni cilj uspostavljanja zajedniëkog træiπta. PDV identifikacijski broj dræave Ëlanice dodjeljuju: svakome obvezniku, osim onima koji povremeno isporuëuju nova prijevozna sredstva, koji na podruëju neke dræave Ëlanice obavlja isporuke dobara ili usluga za koje postoji pravo na odbitak PDV-a, osim ako je obveznik plaêanja PDV-a primatelj dobara ili usluga, svakome poreznom obvezniku ili pravnoj osobi neobvezniku koji unutar EU-a stjeëe dobra πto podlijeæu plaêanju PDV-a ili su se opredijelili za oporezivanje stjecanja dobara, svakome obvezniku koji na svome podruëju obavlja stjecanje dobara unutar EU-a za potrebe obavljanja poduzetniëke djelatnosti izvan toga podruëja, svakome obvezniku koji na svome podruëju prima usluge za koje je kao primatelj usluge obvezan platiti PDV, svakome obvezniku koji ima sjediπte, prebivaliπte ili uobiëajeno boraviπte na svome podruëju, a obavlja usluge na podruëju druge dræave Ëlanice za koje PDV mora platiti primatelj tih usluga. PDV identifikacijski broj ima prefiks, sukladno meappleunarodnome standardu ISO br alfa 2 uz pomoê kojega se moæe utvrditi dræavu Ëlanicu izdavanja. PDV identifikacijski broj u RH trebao bi biti OIB i prefiks HR. Primjena PDV identifikacijskog broja vrlo je vaæna, jer obveznik primjenom stjeëe pravo na osloboappleenje pri isporuci dobara i usluga unutar EU-a. Taj broj sluæi isporuëitelju dobara za provjeru poreznog statusa kupca (stjecatelja) iz druge dræave Ëlanice, odnosno za osloboappleenje za isporuke dobara u drugu dræavu Ëlanicu te za provjeru poreznog statusa primatelja usluge u drugoj dræavi Ëlanici, kako bi primijenio osloboappleenje od plaêanja PDV-a za usluge obavljene primatelju u drugu dræavu Ëlanicu za koje je primatelj obvezan platiti PDV zbog prijenosa porezne obveze, odnosno mehanizma Reverse Charge. Obveznik isporuëitelj dobara ili usluga stoga mora dobiti ispravan PDV identifikacijski broj kupca kako bi isporuku dobara ili usluga u drugu dræavu Ëlanicu oslobodio plaêanja PDV-a. Prodavatelj je tako siguran da je kupac obveznik plaêanja PDV-a i da Êe u vlastitoj dræavi Ëlanici obraëunati PDV na stjecanje dobara ili na primljenu uslugu. PDV identifikacijski broj mora se upisati u raëun, gdje prodavatelj mora navesti vlastiti i identifikacijski broj kupca. Provjeru PDV identifikacijskog broja obveznik moæe obaviti putem informatiëke baze sustava VIES (Information Exchange System VAT), odnosno ureda πto ih dræave Ëlanice moraju ustrojiti zbog razmjene informacija o isporukama i uslugama u EU. Provjeru se moæe obaviti i uz primjenu aplikacije VIES on the Web. 40 POREZNI VJESNIK 5/2013.

9 Dræave Ëlanice svakog mjeseca daju pristup informacijama putem Zbirne prijave (Recapitulative Statement). Pristupanjem Hrvatske EU promet dobara u razmjeni RH s drugim dræavama Ëlanicama viπe neêe kontrolirati Carinska uprava, jer viπe neêe biti klasiënog«uvoza i izvoza, nego Êe se razmjenu informacija obavljati u sustavu VIES za πto Êe biti nadleæna Porezna uprava. Direktiva 2006/112/EZ propisuje da svaki obveznik registriran za potrebe PDV-a podnosi Zbirnu prijavu o: stjecateljima dobara registriranima za potrebe PDV-a kojima je isporuëio dobra ili je obavio premjeπtanje dobara, unutar EU-a, osobama registriranima za potrebe PDV-a kojima je isporuëio dobra πto su bila njemu isporuëena kao stjecanje dobara unutar EU-a, u vezi s trostranim poslom, obveznicima i pravnim osobama neobveznicima registriranima za potrebe PDV-a kojima je obavio usluge, osim usluga izuzetih od PDV-a u dræavi Ëlanici gdje je ta transakcija oporeziva i za koje je primatelj usluge obvezan platiti PDV zbog prijelaza porezne obveze (Reverse Charge Mechanism). Obveznik, prema Direktivi 2006/112/EZ, u Zbirnoj prijave treba navesti: PDV identifikacijski broj pod kojim je registriran za potrebe PDV-a u dræavi Ëlanici u kojoj podnosi Zbirnu prijavu i pod kojim isporuëuje dobra ili obavlja usluge unutar EU-a, PDV identifikacijski broj pod kojim je osoba koja stjeëe dobra registrirana za potrebe PDV-a u drugoj dræavi Ëlanici te pod kojim su joj u EU isporuëena dobra ili obavljene usluge, PDV identifikacijski broj pod kojim je obveznik registriran u dræavi Ëlanici u kojoj je zavrπila otprema ili prijevoz dobara pri premjeπtanju dobara u drugu dræavu Ëlanicu, za svakog stjecatelja dobara ili primatelja usluga ukupnu vrijednost isporuke dobara ili usluga πto ih je obavio, ukupnu vrijednost premjeπtenih dobara u drugu dræavu Ëlanicu te vrijednost ispravaka porezne osnovice pri poniπtenju, neplaêanju cijele ili dijela svote, sniæenja ili pripadajuêega umanjenja porezne osnovice. Ako se radi o obvezniku koji stjeëe dobra i primjenjuje pojednostavnjen postupak za trostrani posao, u Zbirnu prijavu mora unijeti i sljedeêe podatke: PDV identifikacijski broj pod kojim je stekao dobra i obavio daljnju isporuku tih dobara, PDV identifikacijski broj osobe kojoj je obavljena daljnja isporuke dobara, izdan u dræavi Ëlanici gdje zavrπava prijevoz ili otprema dobara, za svaku osobu kojoj je obavljena daljnja isporuka dobara zbroj naknada, bez PDV-a, za isporuke πto ih je tako obavio u dræavi Ëlanici gdje zavrπava otprema ili prijevoz dobara. Zbirnu prijavu podnosi se za svaki kalendarski mjesec u roku najdulje mjesec dana za proπlo obraëunsko razdoblje. Dræave Ëlanice obveznicima mogu dopustiti podnoπenje zbirnih prijava za svako kalendarsko tromjeseëje u roku najviπe mjesec dana po isteku tromjeseëja, pri Ëemu ukupna tromjeseëna vrijednost obavljenih isporuka dobara, bez PDV-a, unutar EU-a te isporuka πto se odnose na trostrane poslove nije premaπio svotu ,00 eura ili njegovu protuvrijednost u nacionalnoj valuti, ni u tome tromjeseëju, niti u bilo kojemu od proπla Ëetiri tromjeseëja. Dræave Ëlanice mogu dopustiti i podnoπenje zbirnih prijava pri obavljanju usluga za tromjeseëno kalendarsko razdoblje u roku najdulje mjesec dana po zavrπetku obraëunskog razdoblja. Porez na dodanu vrijednost u Europskoj uniji 41

10 Po prikupljanju podataka iz zbirnih prijava, dræave Ëlanice u sustavu VIES razmjenjuju podatke o isporukama dobara i obavljenim uslugama unutar EU-a, kako bi dræave Ëlanice mogle usporediti podatke o prijavljenim stjecanjima dobara i primljenim uslugama iz druge dræave Ëlanice, πto obveznici moraju iskazivati u redovnim«prijavama PDV-a za obraëunska razdoblja. 9. ZAKLJU»AK Direktiva 2006/112/EZ propisuje pravila oporezivanja isporuka dobara i usluga na podruëju Unije πto ih treba ugraditi u Zakon o PDV-u, kako bi ih se u Hrvatskoj primjenjivalo jednako kao u drugim dræavama Ëlanicama. Direktiva, meappleutim, Ëesto dopuπta dræavama Ëlanicama da samostalno urede odreappleena pravila oporezivanja na svome podruëju. Hrvatski poduzetnici morat Êe se prilagoditi novim pravilima oporezivanja, ali Êe im u mnogim okolnostima biti olakπano poslovanje s poduzetnicima u drugim dræavama Ëlanicama, s obzirom da viπe neêe biti granica niti carinske kontrole, ali Êe se morati uspostaviti brojne nove kontrole, kako bi se transakcije s drugim dræavama Ëlanicama oporezivalo pravilno te sprijeëilo prijevare i utaje poreza. NajveÊe novosti i razlike u oporezivanju PDV-om odnosit Êe se na obveznike PDV-a koji posluju na podruëju EU-a, dok za one koji Êe poslovati samo na podruëju RH ili samo s treêim zemljama neêe biti velikih promjena, jer neêe posve izostati carinska kontrola na granici. 42 POREZNI VJESNIK 5/2013.