2. Određivanje aktivnosti/zadataka koji se moraju izvršiti kao bi se postavljeni ciljevi ostvarili (spisak-specifikacija radova/zadataka),

Transcript

1 TEMA: PROJEKTIRANJE ORGANIZACIJE GRAĐENJA FAZE PROJEKTIRANJA ORGANIZACIJE: 1.Definiranje ciljeva: kvantitet, kvalitet, rokovi troškovi/zarada 2. Određivanje aktivnosti/zadataka koji se moraju izvršiti kao bi se postavljeni ciljevi ostvarili (spisak-specifikacija radova/zadataka), 3. Predlaganje i testiranje metoda i tehnika rada, radi izvršenja utvrđenih zadataka (tzv. tehnologija: način, redoslijed, postupci, sredstva, uvjeti, kontrole; detaljizacija tehnoloških postupaka, normiranje, režim rada i sl.) u više varijanata i kroz postupak (višekriterijske) optimizacije, izbor optimalne tehnologije 4. Spisak opreme, sredstava i drugih uvjeta (prostorije, uređaji, mašine, transportna sredstva, energija, sirovine) 5. Spisak radne snage sa kvalifikacijama, koja sa određenom opremom i uz propisane metode može rješavati postavljene zadatke 6. Podjela posla: grupe srodnih zadataka = funkcije organizacije => organizacijske grupacije (»kućice») => organigram, sa naglašavanjem međusobnih veza (tehnoloških, informacijskih, rukovodnih,...) 7. Vremenski plan izvršenja zadataka, sa naznakom izvršilaca i drugih resursa 8. Predračun osnovnih i obrtnih sredstava 9. Prognoza / predračun poslovnog uspjeha («biznis plan») 10. Način kontrole rada i rezultata (sistem rukovođenja i upravljanja). Kada pristupamo organiziranju bilo kojeg procesa u građenju, prvenstveno moramo znati tehnologiju rada. To podrazumijeva da znamo redoslijed radnih operacija, postupak rada, sredstva rada, potrebne materijale, uvjete rada i broj izvršilaca. Svaku operaciju analiziramo s obzirom na potrebne resurse za njeno izvršenje, za šta može da posluži set pitanja: 1. ŠTA? - detaljan opis radne operacije 2. KAKO? - opis postupka rada 3. ČIME? - sredstva za rad, alati, oprema 4. OD ČEGA? - od kojeg se materijala izrađuje proizvod, osobine i količina 5. KO? - izvršioci, njihova znanja, vještine i broj 6. GDJE? - dio objekta / mjesto rada 7. KADA? - vrijeme početka, trajanja i završetka 8. KOLIKO? - planirani radni učinak; broj proizvoda u jedinici vremena 9. ZAŠTO? - motiv izvršilaca operacije; motiv preduzeća 10. OTKUD/KOME? - od koga se preuzima materijal i sredstva i kome se predaje str.1

2 RACIONALIZACIJA PROIZVODNJE PROIZVODNIH PROCESA Sve organizaciono-tehničke mjere koje vode ka optimizaciji odnosa radnika (izvršilaca) i sredstava za rad sa ciljem veće efikasnosti, te balansiranju-smanjenju utrošenih resursa (rada-vremena*, materijala, energije, novca,...) i rezultata rada /produktivnost/. Produktivnost = odnos između postignute proizvodnje/usluga i sredstava uloženih da se ona ostvari. Q P = S Q masa ostvarene proizvodnje (u naturalnim jedinicama), S masa uloženih sredstava: ljudskog ili (i) mašinskog rada*, materijala,finansijskih sredstava, itd. (iskazanih u odgovarajućim jedinicama). Dakle, može biti produktivnost radne snage, produktivnost mehanizacije, produktivnost materijala, produktivnost raspoloživih finansijskih sredstava itd... Racionalizacija proizvodnih procesa teži da poveća produktivnost! Ekonomičnost proizvodnje se iskazuje odnosom mase proizvoda/usluga i troškova proizvodnje. Ekonomična je proizvodnja sa minimalnim udjelom troškova. Racionalna proizvodnja je ekonomična jer manji utrošak resursa podrazumijeva i manje troškove! Racionalnost proizvodnje se najčešće iskazuje odnosom: Q r = E E utrošena energija (vanjska, ako energenti). Ekonomičnost se iskazuje odnosom: T troškovi proizvodnje. Q e = T OSNOVNA NAČELA RACIONALIZACIJE: 1. Otklanjanje povratnih tokova /prostorna jednosmjernost, neprekidnost/ 2. Uklanjanje štetnih razmaka /prostornih i vremenskih između sredstava za rad/ 3. Korištenje sile gravitacije /i drugih prirodnih povoljnosti: snage vjetra, vode i sl./ 4. Načelo težišta /kod snabdijevanja resursima; vezano za načela 1. i 2./ 5. Načelo prethodne pripreme /proučavanje metoda rada i tehnologije; osiguranje svih potreba za rad; organiziranje radnih mjesta i radnih procesa/. 6. Načelo predviđanja planiranje /analiza utjecajnih faktora; analiza vremena; vremenski plan realizacije zadatka; ukupne potrebe i vremenska raspodjela-planovi resursa/. 7. Načelo podjele rada i zaduženja /obim zaduženja prilagoditi sposobnostima izvršilaca/. 8. Načelo koordinacije /sve funkcije u okviru jedne profesionalne djelatnosti moraju biti sinhronizirane i uravnotežene; poseban značaj za koordinaciju ima rukovođenje/. 9. Načelo ujednačene proizvodnje /vremenski ujednačenog obima zadataka i intenziteta rada, sa ciljem racionalnog korištenja raspoloživih kapaciteta/. 10. Načelo specijalizacije izvšilaca /fokusiranjem na samo neke zadatke, uz korištenje suvremenih tehničkih dostignuća - sredstava i metoda rada moguće je postići veliku produktivnost, tj. Racionalnost i ekonomičnost/. 11. Načelo kooperacije između pojedinih specijaliziranih preduzeća /veza sa načelom 10./ 12. Načelo standardizacije i tipizacije proizvoda i usluga /omogućuje standardni rutinski rad, sa minimalnim gubicima vremena na pripremu, uhodavanje/uigravanje izvršilaca/. str.2

3 U daljem izučavanju ovog predmeta posebna pažnja će biti posvećena načelima 5. i 6., kao univerzalnim pravilima za racionalan rad u bilo kojoj djelatnosti. Načelo 5. PROUČAVANJE METODA RADA I RADNIH PROCESA i. Svaki radni zadatak može biti izvršen na više načina varijanti /primjer iz geodezije: snimanje terena sa svrhom izrade plana može se vršiti tahimetrijski, fotogramertijski ili korištenjem GPS sistema/ ii. Svaku varijantu treba precizno definirati sa stajališta potrebnih resursa: 1. radna snaga: kvalifikacijska struktura i sastav radnih timova/ekipa, uvjeti nabavke i troškovi (direktni i indirektni) 2. sredstva za rad i oprema za taj način rada: broj, specijalni uvjeti korištenja, troškovi, eventualna nabavka-kupovina 3. materijal (osnovni, pomoćni i potrošni): specifikacija, količina, nabavka i troškovi 4. prostorni zahtjevi (posebno terenski, posebno uredski dio) 5. usluge 'trećih lica' 6. potrebno vrijeme izvršenja zadatka prema normativima vremena. iii. Obavezna je valorizacija efekata i upoređenje mogućih varijanti izvršenja prema odabranim kriterijima (jednom ili više njih): 1. tehničke efikasnosti (i tačnosti) 2. potrebnog vremena izvršenja 3. troškova iv. Za odabranu varijantu se radi detaljna analiza svih elemenata, kao priprema za narednu fazu: predviđanje planiranje izvršenja zadatka. Faze: 1. Proučavanje metoda i tehnologije rada 2. Osiguranje svih potrebnih resursa / nabavka potreba za rad 3. Organizacija radnih mjesta i radnih procesa ============= Načelo 6. PREDVIĐANJE PLANIRANJE RADA Planiranje je jedna od osnovnih odlika organizacije: bez planiranja svaka proizvodnja i rad su osuđeni na stihijno odbijanje, što je neracionalno i neekonomično. Da bi planiranje bilo realno treba da odgovara rasploživim kapacitetima izvršioca, da počiva na konkretnim podacima i da koristi sistematizirana stečena iskustva. Osoba bez iskustva će teško (nikako) napraviti dobar plan. Planiranje obuhvata slijedeće faze: - detaljno upoznavanje zadatka (projektni zadatak, i sl.) - definiranje spiska aktivnosti - specifikacija potreba u radnoj snazi, materijalu, opremi i td. - utvrđivanje logičnog (tehnološki baziranog) redoslijeda izvršenja i veza među aktivnostima, - proračun vremena izvršenja svake aktivnosti, na bazi normi - izrada plana u grafičkoj ili numeričkoj verziji - definiranje načina praćenja, kontrole (obima i kvaliteta) i evidencije izvršenja radova. str.3

4 PRINCIPI PLANIRANJA 1. Redoslijed aktivnosti saglasno tehnologiji rada, /tehnologija propisuje redoslijed i veze među aktivnostima/ 2. Postupno uključivanje / isključivanje kapaciteta (izvršilaca, opreme), /u početnoj fazi razvija se 'radni front' i postupno uvode kapaciteti; u srednoj fazi se radi po mogućnosti ujednačenim/konstantnim kapacitetima; u završnoj fazi se pojedine aktivnosti završavaju a kapaciteti postupno isključuju/ 3. Paralelizacija istovremeno izvršavanje više aktivnosti, /doprinosi kraćem vremenu izvršenja projekta, a time i racinoalnosti=ekonomičnosti/ 4. Izbjegavati «skokove» kapaciteta /nagle promjene broja i veličine/ = predvidjeti ujednačen intenzitet radova, /suprotno planiranje dovodi do problema nemogućnosti 'nabavke' velikih kapaciteta, naglog otkazivanja rada ili 'sjeckanja' radnog ritma izvršilaca što rezultira povećanim nezadovoljstvom izvršilaca i troškovima/ 5. Korištenje sredstava mora biti optimalno (predvidjeti i održavanje sredstava), /ne forsirati-raubovati sredstva za rad: ona se moraju redovito pregledati i održavati, kako bi se očuvala njihova radna sposobnost/pouzdanost/ 6. Plan treba da bude REALAN tj. Da odgovara mogućnostima i kapacitetima organizacije koja izvršava rad, /plan ne smije biti spisak želja i neutemeljenih ambicija: on mora počivati na stvarnim sposobnostima i kapacitetima izvršioca/ 7. Plan treba da odražava (da bude u saglasnosti) sa uvjetima tržišta /zakoni, ekonomska i tehnološka razvijenost, ponuda i potražnja za promatranim proizvodom ili uslugom/ itd). /neohodno je uračunati i sve 'vanjske' društveno-ekonomske utjecaje sredine u kojoj se realizira projekat tj. ne smije se ništa 'zaboraviti/. POLAZIŠTE ZA IZRADU PLANA JEST DOBRO (DETALJNO) POZNAVANJE I RAZRADA ODGOVARAJUĆIH TEHNOLOŠKIH PROCESA (dakle, stručna strana!) PREMA ZADANOM PROJEKTNOM ZADATKU. NAREDNI KORAK JEST ANALIZA UVJETA POD KOJIMA SE REALIZIRA PROJEKAT: klimatsko-meteorološki, topografski, geološki, biološki, saobraćajni, smještajni i prehrambeni uvjeti /prostor/, infrastruktura, oprema, servisi, itd. NAKON ISTRAŽIVANJA I EVALUACIJE UVJETA, PRISTUPA SE PLANIRANJU, KAO MULTIDICIPLINARNOM I INTERDISCIPLINARNOM POSLU SA KARAKTEROM ZADATKA IZ OPERACIONIH ISTRAŽIVANJA = ODLUČIVANJA U UVJETIMA NEIZVJESNOSTI! (Prognoziranje budućih događaja sa određenim što je moguće većim nivoom pouzdanosti, tj. vjerovatnoćom pojave neizvjesnih veličina.) Sa tim ciljem se koriste različite tehnike operacionih istraživanja: linearno, nelinearno, dinamičko programiranje; teorija igara, mrežno planiranje, kompjuterske simulacije itd.) Karakter većine građevinskih radova je uglavnom projektni. Dakle,jedinstven, originalan poduhvat koji se realizira u određenom prostoru (uvijek drugom!), u zadanom vremenu, (uvijek različitom!), te za određenog naručitelja (uvijek drugi!). Kako bi se uspješno realizirali zadaci projekta (i postigli njegovi ciljevi: rok, kvalitet-tačnost, troškovi-dobit) potrebno je izraditi PROJEKT ili barem napraviti PLAN kojim se unaprijed razrješavaju problemi tog posla, ali i predviđaju potrebe resursa i utvrđuje redoslijed i dinamika izvršenja radova projekta. str.4

5 ALGORITAM PLANIRANJA PROJEKTA SA ELEMENTIMA ZA IZRADU PONUDE PROJEKTNI ZADATAK Vanjski utjecaji ANALIZA TEHNOLOGIJE Operativa Priprema/službe USPOSTAVA VARIJANTI METODA IZVRŠENJA RADA VALORIZACIJA I UPOREĐENJE VARIJANTI SA IZBOROM OPTIMALNE VAR. RAZRADA OPTIMALNE VARIJANTE Faktori D/E Okruženja / ili tržišta Unutar. faktori org. izvršioca: rasp. kapaciteti UTVRĐIVANJE POTREBNIH RESURSA - STATIČKI PLANOVI: -radne snage /izvršilaca, -sredstava za rad /opreme, -materijala, -finansija, itd... Norme Analiza vremena izvršenja Procjena IZRADA OSNOVNOG VREMENSKOG PLANA IZRADA VREM. PLANOVA RESURSA ANALIZA TROŠKOVA PROJEKTA DIREKTNI T. PLAN DOBITI INDIREKTNI T. KALKULACIJA CIJENE PROJEKTA IZRADA PONUDE str.5

6 UTVRĐIVANJE VREMENA IZVRŠENJA AKTIVNOSTI a) Postupak baziran na normativima vremena /standardni radni procesi i odgovarajući normativi/ - DETERMINISTIČKI b) Postupak na bazi ekspertskog procjenjivanja PROBABILISTIČKI Ad a) Ukoliko postoje definirani standardi i normativi rada za sve aktivnosti u okviru projekta, onda se promjenjuje opći postupak za utvrđivanje vremena izvršenja aktivnosti, prema empirijskom obrascu: Q * NV t = R * D Q=obim aktivnosti, izražen u odgovarajućim jedinicama [jmj.] NV=standardni normativ (utrošak) vremena za tu aktivnost [sati/j.mj.] R=broj izvršilaca definiranih standardom (standardni radni tim) D=dnevno radno vrijeme [sati/r.dan] Ad b) Probabilistički (PERT) postupak se zasniva na ekspertskim procjenama: vrijeme izvršenja neke aktivnosti se procjenjuje i to po metodi 'trostruke' procjene i izračunavanja 'sredine' po Newton-ovoj formuli. Procjenjuje se: - optimističko vrijeme (a) vrijeme realizacije pod idealiziranim (povoljnim) uvjetima, bez ikakvih smetnji, dakle, najkraće vrijeme izvršenja /mala vjerovatnoća/ - pesimističko vrijeme (b) vrijeme realizacije uz prisustvo svih predvidivih - realno mogućih - smetnji i ograničenja (u nepovoljnim uvjetima), dakle, najduže vrijeme izvršenja /mala vjerovatn./ - najvjerovatnije vrijeme (m) vrijeme realizacije za koje eksperti daju najveću vjerovatnoću, na osnovi svojeg uvida u problem (bilo racionalnog, bilo intuitivnog). Reprezentativno - očekivano vrijeme izvršenja je: a + 4m + b t = 6 Odgovarajuća varijansa V=σ 2 2 ( b a) se dobije prema relaciji V = i služi za ocjenu 36 vjerovatnoće realizacije dotične aktivnosti, odnosno realizacije projekta (varijansa projekta je zapravo zbir varijansi svih aktivnosti koje čine taj projekat, saglasno njihovim prioritetima i vezama). Izračunavanjem faktora vjerovatnoće (Z), moguće je odrediti vjerovatnoću realizacije pretpostavljenih vremena, odnosno usvojiti vrijeme sa najvećom vjerovatnoćom: LF EF Z = P i = F (Z i ). i i 0 2 σ METODE PLANIRANJA I) grafički planovi: a. linijski i. gantogram (Gantt Henry, 1870.) ii. Ortogonalni plan iii. Ciklogram b. Mrežni str.6

7 i. Deterministički : strijelni, čvorni ii. PERT: II) numerički planovi: planovi resursa: radne snage, sredstava, finansija... Najjednostavniji (i najstariji) plan jest Gantogram: sistem paralelnih linija smještenih na rasteru sa vremenskom podjelom. Dužina linije znači planirano vrijeme izvršenja aktivnosti. Prednost je dobra preglednost i praćenje realizacije; loša strana je nedefiniranost stvarnog mjesta izvršenja aktivnosti, te nedovoljna jasnoća veza među aktivnostima. /ilustracija/ Ortogonalni plan (i ciklogram, kao specijalna vrsta ortogonalnog plana), predstavljaju aktivnosti linijama u koordinatnoj ravni, sa osama 'prostor' i 'vrijeme', čime se otklanja nedostatak Gantograma, ali ovako prezentiran plan prihvatljiv samo za projekte čije su aktivnosti koje su linearno raspoređene u prostoru!!! /ilustracija/ Mrežni plan kao metoda planiranja, pojavio se prije 50 godina; predstavlja potpuno drugačiji pristup planiranju. Polazi od pojma aktivnost, za koju definira karakteristična vremena: - najraniji početak, ES - najkasniji početak, LS - vrijeme realizacije/izvršenja, t - najraniji završetak, EF - najkasniji završetak, LF čime se ostavlja mogućnost da se akrivnost realizira u nekom vemenskom intervalu koji je duži od njenog vremena trajanja. Iako je osnova plana grafička, njegova je suština numerička, jer se bazira na ovim vremenskim koordinatama, a analize sprovodi po algoritmima koji slijede tehnološke veze među aktivnostima. Klasični način prikazivanja aktivnosti: strijelni arrow ES N1 LS t ime aktivnosti E N2 LF Suvremeni način prikazivanja aktivnosti: čvorni precedence t ES t EF ES LF ili Ime/opis akt. TF TF LS FF LF circle box OSNOVE TEHNIKE MREŽNOG PLANIRANJA (TMP) CRITICAL PATH METHOD 1. ANALIZA STRUKTURE str.7

8 i. Redoslijed i veze među aktivnostima ii. Izrada početnog mrežnog plana (grafika) 2. ANALIZA VREMENA i. Proračun vremena trajanja aktivnosti ii. Proračun na mreži: 'naprijed', 'nazad' iii. Utvrđivanje vremenskih rezervi i kritičnog puta 3. OPTIMIZACIJA i. Analiza odnosa troškovi vrijeme ii. Analiza priraštaja troškova i optimalizacija roka realizacije iii. Izrada konačnog mrežnog plana str.8