UVODNA RIJEČ PROMINA 1. Plodonosan Božić i sretnu Novu godinu želi Vam Vaš župnik fra Krešimir Mikelić!

Transcript

1 UVODNA RIJEČ Dragi Prominci!»Stalna na tom svijetu samo mijena jest.«napisa nadahnuti pjesnik promišljajući o životu na zemlji. Mnogi od nas pamte mnoštvo malih i velikih događaja koji su se dogodili u povijesti koja je iza nas. Bilo je tu lijepih stvari, ali i ružnih i žalosnih događaja. Pamtimo ratove, smrti, razaranja, ali i rađanja, vjenčanja, radosne susrete, pobjede Uvijek nas u životu čekaju izazovi i prepreke koje trebamo svladavati da bismo sebi i svojim bližnjima priuštili sretne trenutke u životu. Čovjek na tom putovanju nije sam. Bog ga je stvorio u zajednici da tu ostvari svoje poslanje. Svi naši kršćanski sakramenti prožeti su dimenzijom zajedništva. Kad su nas roditelji poslije rođenja donijeli u crkvu, dočekao nas je svećenik na vratima, izgovorio naše ime i dodao:» kršćanska zajednica te prima.«od tog trenutka rastemo u zajednici i doprinosimo za njezinu dobrobit. U zajedništvu s drugima pokazujemo svoju dobrotu, milosrđe, darežljivost, plemenitost Te vječne vrednote koje stvaraju od nas sretne ljude. Ako u životu gajimo ove vrednote (Krist ih je nabrojio u blaženstvima), ostvarujemo svoje poslanje na svijetu i, makar bili siromašni ili bolesni, sretni smo ljudi. Ako smo, naprotiv, u životu sebični i zatvoreni samo u sebe i svoj svijet, grčevito branimo međe samo svoga dvorišta, ostajemo sami i nesretni u svojoj sebičnosti, živimo sami i žalosni, umiremo sami i razočarani. Naša župska zajednica oduvijek je poznata po tome što smo kao kršćani i Hrvati živjeli svoje zajedništvo i hranili ga plodonosnim susretima i trudom dobrih djela koja su stvorila mnoge vrijedne zajedničke projekte. I danas rasuti po svijetu nastojimo biti povezani, susrećemo se po svijetu i u rodnoj Promini, gajimo kulturno i tradicionalno narodno blago, obnavljamo sakralne i druge objekte da ih ne uništi zub vremena i nemar. Zamislimo da nema naših crkava po Promini, da nema KUD-a, da nema naše narodne nošnje, da nema stare pjesme, šijavice, bukare Bili bismo puno siromašniji i nesretniji. I ovaj naš župski list znak je našeg zajedništva i međusobne povezanosti jednih s drugima i s rodnim krajem. Neka nas ovaj list i ovog Božića potakne na čvršće zajedništvo, na ponosnije hrvatstvo, na kreposnije kršćanstvo. Neka i ovog Božića pobudi u nama želju da zajedno i radosno slavimo Kristovo rođenje, da se susretnemo i u našim crkvama i u našim obiteljima, da jedni drugima pjesmom i osmjehom vraćamo životnu radost. Neka ne bude kuće u kojoj se neće čuti pjesma, neka ne bude ruke koja neće radosno stisnuti ruku svoga bližnjega, neka ne bude stola oko kojeg neće biti obiteljskog veselja, neka ne bude bukare koja neće biti zatopljena! Plodonosan Božić i sretnu Novu godinu želi Vam Vaš župnik fra Krešimir Mikelić! PROMINA 1

2 Fra Krešimir Mikelić - novi župnik u Promini! Rođen 10. ožujka u Kljacima. Osnovnu školu završio u Zagrebu g. Upisao sa na Franjevačku klasičnu gimnaziju i uspješno maturirao U novicijatu na Visovcu boravi od 1984 do Za to vrijeme odslužio je i vojnu obavezu u Nišu. Na Franjevački bogoslovni fakultet upisao se 1986., a diplomirao u Zagrebu 15. siječnja 1991., na dan kad je i Hrvatska diplomatski priznata. Prve službe u Provinciji bile su mu kao odgojitelju. Najprije je godinu dana bio odgojitelj bogoslovima u Makarskoj, a zatim od 1992 do 1996 na Visovcu kao odgojitelj novaka. Godinu dana bio je u Omišu zborovođa, a zatim godinu dana župski vikar u Šibeniku Gospa van Grada. Od 1998 do vrši službu bolničkog kapelana u Šibeniku. Od 2000 do župnik je u Dubravicama i upravitelj župe Rupe. U to vrijeme povremeno vrši službu učitelja pjevanja novacima na Visovcu. Župu Prominu prihvatio je 04. studenoga godine. Dok Šibenikom nevolja i bolest hara životnu odluku donosi Mara. Odlučila je svetog Franju slijedit i kruh svoj sa gladnima dijelit. Nije pitala: da li ću ja to moći? jer je znala da za Kristom treba poći. Majci Klari U radosti i muci krunica im je bila u ruci. Bile su»ogledalo ovoga mista«jer su živjele po primjeru Krista. Klara hrabra i duhom jaka svima nama posta MAJKA. Mara puna sreće iz Promine kreće. Prema nebu oči diže i u Šibenik ona stiže. Molila je svake noći:»o Bože, da li će još netko doći?«kata je za Kristom pošla i u samostan Mari došla. Čista srca pred Boga su stale i svoj mu zavjet dale. Život svoj njemu su poklonile i uvijek žarko molile. Cijelom puku ona se svidjela jer je sveto živjela.»kako jedna svića je sijala«i samo za Gospodina je živjela. Kad je Gospodin k sebi uze nitko nije mogao zaustaviti suze. Suzama je došao kraj. Znali su da Klara ide u raj. I danas čovječanstvo pati. Majki Klaro svojim zagovorom sve nas prati! s. Jelena Erak 2 PROMINA

3 Netom se spomene BoæiÊ, srce nam zaigra od radosti. Naviru sjeêanja iz djetinjstva. Radosni dogaappleaji povezani uz taj blagdan redaju se kao na fi lmskoj vrpci. BoæiÊ je jedan i jedinstven, a opet tako bogat da ga svi na svoj naëin mogu doæivjeti i slaviti. Za sve nas BoæiÊ je neobiëan i poseban, nesvakidaπnji. Iako su razliëiti doæivljaji povezani uz BoæiÊ, svi oni imaju zajedniëku znaëajku, koja se moæe saæeti u dvije rijeëi: radost i nada. A svaki je BoæiÊ, tako i ovaj godine Gospodnje 2009., ispunjen radoπêu i nadom. BoæiÊu se raduju ne samo djeca nego i odrasli, mladi i stari, zdravi i bolesni. I nada i radost BoæiÊa dolaze od Boga i u njemu nalaze svoj izvor. Nada da nas Bog neêe iznevjeriti, da Êe ostati vjeran usprkos naπoj nevjernosti. Zbog toga je vrijeme prije BoæiÊa vrijeme iπëekivanja, vrijeme radosna iπëekivanja Radost i nada Božića koje je puno nade. Radosno iščekivanje Upravo vrijeme prije BoæiÊa priziva nam u pamet ono dugo iπëekivanje koje je æivio izabrani narod. Dani i godine su prolazili, radost i nada, æalost i tjeskoba su se izmjenjivale. No nada je bila ona koja je uvijek tinjala u Boæjem narodu. Nada da Êe Bog poslati svoga Mesiju, da Êe doêi Spasitelj ohrabriti klonule, osnaæiti koljena klecava, otkupiti palo ËovjeËanstvo. I kad se posred poteπkoêa Ëinilo da Êe se plamiëak nade ugasiti, Bog je slao proroke da oæive nadu u narodu, da ne klone duhom. A i sam je puk vapio, πto mi danas u predboæiêno vrijeme rado pjevamo: Nebesa, odozgor rosite i oblaci pravednog daædite!«i kao da se na tu molbu, na vapaj puka Ëuje Boæja rijeë puna obeêanja: Utjeπi se, utjeπi se narode moj, jer je blizu tvoje spasenje.«otkupitelj tvoj dolazi. Dolazi dan kad Êe se tvoje teænje ostvariti, kad Êe tvoja nada postati zbiljom. Jer i ti si se poput Abrahama nadao protiv svake nade«. Nadao pa i onda kad ljudski govoreêi nije bilo nikakve nade. Na blagdan BoæiÊa Crkva nam navijeπta ulomak iz Pavlove poslanice: OËitova se dobrota Boga, naπega Spasitelja, i njegova ljubav prema nama«(tit 3, 4). Da bi se razumjela sva teæina tih rijeëi, potrebno je zaviriti u prvotno stanje u kome se ËovjeËanstvo nalazilo. Da bi se moglo shvatiti kako boæiêni dogaappleaj u potpunosti mijenja naπu ljudsku povijest, treba se prisjetiti kakva je ta povijest bila: I mi smo nekoê bili nerazumni, buntovnici, lutalice, robovi mnogovrsnih poæuda i sjetilnih uæitaka, æiveêi u zloêi i zavisti, odurni i mrzitelji jedni drugih«(tit 3, 3). Tko je dugo Ëekao i uvijek ponovno pokuπavao iziêi iz bijede, zna πto znaëi nekoê«i sada«. Nekadaπnja muka i neizvjsnost spram sadaπnjeg blagostanja, Boæje milosti i njegova blagoslova. Nekadaπnja æalost i tjeskoba, spram danaπnje radosti i nade. Bog je uistinu Spasitelj i Otkupitelj svijeta i Ëovjeka. On je u naπim srcima zapalio plamiëak nade, koja se ne smije ugasiti. Uzrok naše radosti BoæiÊ je uistinu blagdan radosti i nade. Blagdan radosti zbog toga πto je Bog s nama, πto je postao Emanuel, Bog s nama i Bog za nas. Blagdan nade da i mi moæemo sudjelovati u Boæjem æivotu, postati njegova svojina, Boæji prijatelji, osobe koje Bog poznaje i ljubi. BoæiÊ je blagdan radosti, jer je naπe ime zapisano u dlanu Boæje ruke. Naπa radost poëiva i temelji se na Boæjem obeêanju: Ne boj se, jer sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!«(iz 43, 1). Radost i nada temelje se na Ëinjenici da je naπe ime Bog upisao u dlan svoje ruke, da nas poznaje, da nas naπim imenom zove. Evanappleelja, ta radosna vijest svemu narodu, pripovijedaju nam kako se dogodio radosni dogaappleaj prvog BoæiÊa, dogaappleaj jedinstven u povijesti ËovjeËanstva. Bog je stvarno i opipljivo doπao k nama, uπatorio«se meappleu nama, uzeo na se naπe ljudsko PROMINA 3

4 obliëje. U Isusu iz Nazareta postao je Ëovjekom. Prije viπe od dvije tisuêe godina Isus se rodio od Djevice Marije po Duhu Svetomu. O tome su nam prvi krπêani zapisali ono πto su Ëuli i vidjeli. ZahvaljujuÊi njima, doznajemo da se Isus rodio u Betlehemu, da mu se majka zvala Marija, da mu je pooëim bio Josip, da se rodio u πtalici«, buduêi da za njih nije bilo mjesta u gostinjcu. Evanappleelje nam pripovijeda kako su anappleeli one davne noêi navijestili pastirima radosnu vijest. Prestraπenim i klonulim srcima navijestili su veliku radost. Javljam vam radosnu vijest. Danas vam se rodio Spasitelj, Gospodin! Rodilo vam se dijete, koje je Spasitelj, Krist Gospodin. Anappleeli su pjevali one svete noêi: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje Bog ljubi.«pastirima su predstavili dogaappleaj roappleenja kao radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Radost, usprkos udaljenosti od rodnog doma, usprkos siromaπnu skloniπtu, usprkos puku koji ne mari, vlastodrπcima koji strah potpiruju. Otajstvo radosti jer u Davidovu gradu danas se rodio Spasitelj«. Na toj radosti napaja se Crkva obasjana svjetloπêu Sina Boæjega. Tu svjetlost neêe tama nikad zasjeniti. To je slava VjeËne RijeËi, koja iz ljubavi prema nama postaje jedan od nas. U svagdanji æivot brigâ dolazi pravi i izvorni BoæiÊ. Radosna vijest odzvanja u mislima i srcima kao nekoê na betlehemskim poljanama. Usred mrkle noêi neka Ëudna svjetlost obasjava pastire. Pri toj Ëudnoj pojavi obuzimaju ih radost i strepnja. Njihov æivot je æivot svakoga od nas satkan od obiënih, malih stvari. Upravo u taj naπ æivot Bog æeli unijeti svjetlost svoga dolaska, radost svoje prisutnosti, nadu svog obeêanja. Stoji na vratima naπega srca i kuca. Otvorimo li svoje srce, doêi Êe k nama i slaviti s nama svoj i naπ BoæiÊ. Ako, poput pastira, posluπamo anappleeoski glas koji nam navijeπta radost roappleenja jednoga Djeteta, koje je i Bog i Ëovjek, onda Êemo i mi napustiti stado svojih briga i poteπkoêa i zaputit se k jaslicama i susresti Gospodina koji dolazi. Tamo Êemo naêi Dijete povijeno u pelenice i poloæeno u jaslice. BoæiÊ je zapravo to malo i neznatno Dijete, koje otkupljuje svijet i svakoga od nas. To Dijete zapravo je Bog i Gospodin, koji je djetetom postao da bi se nama pribliæio. Da bi sve nas k sebi privukao i uveo u svoj boæanski svijet. Dolazi k nama i postaje Bog naπ, a mi narod baπtine njegove. U boæiênoj noêi prihvaêamo Boga, koji je zbog nas postao Dijete i koji zbog nas ostaje zauvijek s nama. Jedan od nas, ali opet jedan koji nas spaπava i oslobaapplea.»ovjek, koji razumije naπu bijedu i slabost. Bog, koji nas u svom milosrappleu prihvaêa i spaπava. Njega prihvaêaju siromasi i slabi. Ako se njima pribliæimo, susrest Êemo Gospodina i roditi se na novi æivot. BoæiÊ zapravo i nije drugo do li Bog, koji postaje dijete. NaÊi Êete Dijete, povijeno u pelenice i poloæeno u jasle«, reëe anappleeo pastirima. BoæiÊno Evanappleelje navijeπta roappleenje novog dana. Zove nas da ostavimo brigu za nas same, da napustimo skrivenu samodopadnost, koja nas zavija u tamnu noê sebeljublja, da se zaputimo prema novoroappleenom Djetetu, da nas njegovo svjetlo obasja, a njegova ljubav ugrije. Pogledajte u nj, i vi Êete zasjati«, pjeva psalmist. Tko se osvrêe na Boga i na bliænjega, a ne na sebe samoga i na male bogove ovoga svijeta, taj Êe naêi smisao svoga æivota, zaæivjeti radost i nadu BoæiÊa. Temelj naše nade BoæiÊ je uvijek radostan dogaappleaj. Izvor je veselja za sav narod. O BoæiÊu slavimo objavu Boæje ljubavi. Bog se objavljuje kao onaj koji se brine za Ëovjeka, kojemu je stalo do naπe sudbine. Objavljuje se i pojavljuje u malom djetetu. Onaj daleki i 4 PROMINA

5 Grgo Antunac: Poklonstvo kraljeva, Šibenik, glavni portal Katedrale nepoznati Bog, koji prebiva u nedostupnu svjetlu, postaje nam bliz. Njegovo lice i obliëje prepoznajemo u liku malena Djeteta koje se rodilo u BoæiÊnoj noêi. Njegovo roappleenje, osvijetlilo je tamu one noêi. On koji je svjetlo svijeta obasjava i danas naπ æivotni put. Kao nekoê kad je izbavljao odabrani narod iz suæanjstva, kad ih je pune nade vodio u obeêanu zemlju, Bog je i danas s nama, da nas usreêi svojom prisutnoπêu, da uëvrsti naπu nadu. Ako je Bog s nama, to je znak da nas voli, da mu je stalo da nas, da mu je svatko od nas vaæan. Bog nas ljubi na svoj, Boæji naëin. Ljubav kojom nas Bog ljubi posve je drukëija od ljudske ljubavi u kojoj se nerijetko razoëaravamo. Ljubav se Boæja i ljubav ljudska bitno razlikuju, kao πto se misli Boæje razlikuju od ljudskih misli, i Boæji putovi od ljudskih putova. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu pomirnicu za naπe grijehe«(1 Iv 4, 19). BoæiÊ nas podsjeêa na divnu Ëinjenicu, na Ëovjekoljublje naπega Boga koje je bilo tako jako da je postalo osobom. Ta Boæja ljubav i njegovo Ëovjekoljublje postali su vidljivi u Isusu iz Nazareta, Sinu Boæjemu i Sinu Marijinu. BoæiÊ nam priziva u pamet istinu da je Bog postao naπ suputnik i supatnik, da se uëlanio u ljudsku obitelj, da je podigao svoje boraviπte meappleu nama i da meappleu nama prebiva. Na toj istini temelji se naπa vjera i naπa nada. Iz Boæje blizine izvire i naπa BoæiÊna radost. Od onoga prvog BoæiÊa Bog prebiva meappleu nama. I RijeË je tijelom postala i nastanila se meappleu nama!«(iv 1, 14). Anappleeoska poruka prvoga BoæiÊa: Mir ljudima koje Bog ljubi«(lk 2, 14) dopire i danas do nas koji æivimo u treêem tisuêljeêu. Do nas onakvih kakvi jesmo s naπim grijesima i propustima, s naπim dobrim djelima, s naπim nastojanjem za mir, pravdu i narodnu slogu. BoæiÊna poruka radosti i nade moæe se ukratko saæeti: Ëovjek je ljubljen od Boga. Ili joπ jasnije: Bog nas ljubi, svakoga od nas. To nam je pokazao upravo na BoæiÊ, kad se rodio kao malo dijete. Tu poruku nam Crkva navijeπta u ovo sveto BoæiÊno vrijeme. Cilj toga navjeπtaja jest da svatko od nas, svojim rijeëima i djelima, mogne proglasiti: Bog me ljubi! Zbog mene je Krist doπao na zemlju i postao Ëovjekom. Za te i za me On je put, istina i æivot, radost i nada u tjeskobi svagdaπnjice. Po BoæiÊu Bog ulazi u naπu ljudsku povijest i ostaje s nama, Ëovjek do kraja. Kroz Ëitavu naπu æivotnu povijest, bila ona siromaπna ili bogata, sveta ili greπna, Bog je onaj koji nas ljubi i prihvaêa, koji nas grli osmijehom jednog djeteta, koji nas prihvaêa ljubavlju jedne majke. Na toj istini temelji se naπa nada, na toj Ëinjenici napaja se naπa radost. Zbog toga ovdje i sada moæemo radosno uskliknuti: Silna nam djela uëini Gospodin, opet smo radosni!«dinko AraËiÊ PROMINA 5

6 Hrvatski Božićni običaji u prošlosti i danas Običaj darivanja Pripreme za veliki blagdan počinju običajima darivanja uz dan Sv. Nikole (6. prosinca) i dan Sv. Lucije (13. prosinca) koji postoje od 11. stoljeća. Na sv. Luciju postojao je običaj da se noću osoba ogrnuta bijelom plahtom uputi po kućama darivajući pritom dobru djecu smokvama, bademima, orasima, jabukama, a plašeći nestašne i neposlušne mališane. U naše doba ovu je službu preuzeo Sv. Nikola koji u čizmicu dobre djece stavlja slatkiše, a nestašnoj djeci njegov pomoćnik Krampus (simbol zlog duha ili vraga) stavlja šibe. Tradicionalni stari hrvatski dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama. Božićna pšenica Jedan od običaja koji se sačuvao i danas jeste običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestanskim zajednicama i velikom djelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podneblje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Da bi izgledala lijepo pšenica se podrezuje i ovija crvenom trakom ili hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima pored pšenice stavlja jabuka i svijeća. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Običaji Badnje noći Hrvatski Badnjak i stari običaji predbožićne noći jesu: uzimanje tri oveća panja, rasprostiranje slame, izrada jaslica i paljenje svijeća. Tri velika panja koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično se davalo malo od hrane s blagdanskog stola i vina koje se istom pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i ukućanima. Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Slame se rasprostrla po podu ispod stola, manji se dio stavio na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijenac. Nakon večere svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donešenoj slami. Slama rasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici, dok je simbolika snopova i vijenaca vezana uz plodnost. Sve do godine u Hrvatskoj se nije običavalo kititi drvce, iako takva praksa u njemačkim pokrajinama postoji još od 16. stoljeća, a zanimljivo je da su prva božićna drvca bila bjelogorična. Tek učestalim pošumljavanjem u upotrebu ulaze crnogorična drvca. Stablo se nekada kitilo jabukama, narančama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je netko imao. Uza to, stavljani su papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenucima. Iako se običaj kićenja stabla u Hrvatskoj relativno kasno javlja, kićenje doma zelenilom od davnina je uvriježen običaj i dužnost koju su obično obavljala djeca. U primorskim krajevima običaj je bio da djeca kuću ukrase grančicama kadulje, 6 PROMINA

7 bršljana ili borovim granama, a simbolika kićenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom umrtvljenju prirode. Jaslice Jaslice ručno izrađene ili kartonske, koje se stavljaju pod božićno drvce izravno su podsjećanje na događaj koji se proslavlja noć Isusova rođenja. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta, a nalazile su se samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije. Prema nekim zapisima prve jaslice u prirodnoj veličini napravi je Sveti Franjo još godine. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. stoljeća. Od božićnih ukrasa treba spomenuti još i svijeće koje imaju dvojaku simboliku: one su znak buđenja prirode i znak svjetla koje je Isusovo rođenje donijelo svijetu. Blagdanski post i božićna večera Običaj je da se na Badnjak posti te da se noć provede u bdijenju do ponoći kada se odlazi na svećenu misu Polnoćku. Na sam blagdan Božić 25. prosinca priprema se obilna i svečana večera. Na Badnjak je za dana do zvuka večernjih zvona trebalo završiti sve poslove u kući te pripremiti kolače i jelo. Dok se za Badnjak postilo, na Božić se i u najsiromašnijem domu našao barem komadić mesa, a bilo je i finog peciva. Iz raznovrsne kuhinje tradicionalnih hrvatskih jela, posebno su poznata dva recepta: Fritule 1/2 kg brašna, 2 jaja, 2-3 dkg kvasca, malo rakije, malo ribane limunove korice, malo soli, žlica šećera, vode po potrebi. Sastojke umiješati u smjesu dva puta gušću od smjese za palačinke i ostaviti po strani da se udvostruči obujam. Potom vaditi žlicom i pržiti na vrelom ulju. Gotove fritule posuti vanil šećerom. PROMINA 7

8 U U POHODE MARIJANSKIM SVETIŠTIMA - SOLIN Na hrvatskom Jordanu plodnoj prodolini kraj Splita, zaklonjenom Mosorom i Kozjakom, na ruπevinama rimske Salone smjestio se gradiê Solin. Na najveêem od trinaest otoëiêa πto ga sa svojim rukavcima tvori rijeka Jadro, taj slavni hrvatski Jordan, opaæa se meappleu stablima crkva Gospe od Otoka. To je Gospino prasvetiπte. Usko je vezano s vladarima hrvatske narodne krvi. Njegova povijest otkriva nam mnoge stranice hrvatske proπlosti za narodnih vladara, burne povijesti naπih stradanja i nadanja. To je æariπte s kojega se πirila iskra vjere diljem hrvatske domovine. Tu je Gospa od Otoka, Grob kraljice tu Jelene; Svete to su uspomene Naπeg roda hrvatskog! Jure KapiÊ Jelenina crkva sv. Marije Solin je posebno zanimljiv kao najveêe srediπte rimskih i ranokrπêanskih starina u Hrvatskoj. Poslije Rima u njemu je najvaænije gradsko podruëje na europskom tlu za arheoloπka prouëavanja starokrπêanskog razdoblja«(ejnar Dyggve) i veliko iskopiπte ranokrπêanskih spomenika. Rimski velegrad Salonu g do temelja su razorili Avari. Malo kasnije na jadranske æale stigoπe Hrvati. NapuËiπe i Solin, uz Nin i Knin jedno od najvaænijih hrvatskih vjerskih srediπta u ranom srednjem vijeku. Salonitanci se pred njima povukoπe na obliænje otoke i u nedaleku Dioklecijanovu palaëu, a Hrvati se uklopiπe u stari svijet, prihvatiπe brojne njegove tekovine i zadræaπe vlastiti jezik. tovanje Gospe u Solinu seæe u duboku proπlost.»ini se, Ëak u 6. st., ali je sigurno da u 10. st. postoji u Solinu crkva sv. Marije. Iako crkve viπe nema, spomen se na nju saëuvao tako da se otoëiê na kojemu je ona bila sagraappleena i danas naziva Gospinim otokom«. Kasnije je na tom mjestu sagraappleena nova crkva u Ëast Gospinu, a tu je i danaπnja solinska crkva. Solinsko je svetiπte sagraappleeno na temeljima stare Gospine crkve, zabiljeæene kao prva poznata Gospina crkva na podruëju stare hrvatske dræave. Tako svetiπte Gospe od Otoka, koje od nje vuëe korijenje, s pravom moæemo nazvati Majkom svih hrvatskih Gospinih crkava. Gospa od Otoka Bol naπ je luto mrakom divljih æala, Trag da ti naapplee i da za te pita. A ti si davno nad zipkom nam stala, Sva sjajna, rosom i zrakama mita. Vladimir Nazor Ljetopisac splitske Crkve Toma Arhiappleakon ( 1268.) biljeæi u svom spisu Historia Salonitana (gl. 16) kako je crkvu sv. Marije i sv. Stjepana na Otoku u Solinu sagradila i obdarila u 10. st. hrvatska kraljica Jelena ( 975.). Bila je to æena kralja Mihajla Kreπimira II. ( ) i majka kralja Stjepana Dræislava ( ). Upisana u povijesti Crkve u Hrvata kao krπêanka u kojoj se ostvarilo ono πto znaëi biti Crkva na putu, ona je u nekom smislu bila æiva Crkva u svom vremenu, u njoj je Crkva rodila plodom za koji je poslana u svijet da ga donese (usp. Iv 15,16). Kraljica Jelena je nadahnuêe i poticaj da razmiπljamo o tome πto æelimo biti mi danas, i kao pojedinci i kao vjerniëka zajednica, u naπem hrvatskom narodu; kako Êemo mi danas i kakav plod donositi Gospodinu, istiëu hrvatski biskupi u prigodnoj poslanici Trinaest stoljeêa krπêanstva u Hrvata. U svoje ruke uzela je sudbinu kraljevstva. Odre- 8 PROMINA

9 kla se bogatstva i posvetila se ubogima i potlaëenima. Zbog toga je i dobila Ëasni naziv majke sirota i zaπtitnice udovica. Ta je uloga pripadala krπêanskim vladarima i biskupima, a svjedoëanstvo je to kako je hrvatska vladarska kuêa bila na razini europskih vladarskih kuêa. Jelenina crkva sv. Marije, skladna trobrodna bazilika s Ëetverokutnim pilonima, s prostranim predvorjem, bila je od davnina zavjetno Gospino proπteniπte. Sluæila je, prema svjedoëanstvu T. Arhiappleakona, kao posljednje poëivaliπte, mauzolej hrvatskim kraljevima. Za nas je to simbol svih onih poboænih djela, graappleevinskih i drugih, πto su ih sinovi i kêeri hrvatskog naroda na tlu ove naπe lijepe domovine izveli od Ëasa kad su upoznali svoga Spasitelja i Gospodina Isusa Krista i njegovu djeviëansku Majku Mariju, kao izraz svoga pouzdanja i nade, svoje vjere i ljubavi, piπu u istoj poslanici hrvatski biskupi. Novija istraæivanja upuêuju na zakljuëak da se radi o samo jednoj, grobljanskoj crkvi, posveêenoj sv. Stjepanu, a naslov sv. Marije Ëini se da se sve do kasnoga srednjeg vijeka odnosio na solinsku crkvu u Gradini (Vedrana Delonga). To je kompleks kraj Jadra, tik do istoënih zidina rimskoga grada, u kojemu je crkva neobiëna tlocrta iz doba cara Justinijana (6. st.). Historia salonitana maior (16. st.) piπe da je bila posveêena Gospi. Danas je u srednjovjekovnoj utvrdi kojom su se SpliÊani branili od Kliπana i kasnije od Osmanlija, a oni od MleËana. BuduÊi da se πtovanje Gospe u Solinu saëuvalo sve do danas, Gospa od Otoka slijednica je te crkve. Na jednome od otoëiêa koje tvori rijeka Jadro, na rimskim ruπevinama u 10. st. podignuta je trobrodna bazilika, koju je opisao ljetopisac Toma. Moæda je to bazilika sv. Stjepana s predvorjem u kojemu je pronaappleen Jelenin sarkofag. Sruπena je vjerojatno za Osmanlija u 16. ili 17. st., a na njezinu je mjestu podignuta g danaπnja. U toj prigodi otkriveni su ostaci starih zidova i dijela sarkofaga kraljice Jelene. Dugo se nagaapplealo gdje je druga crkva, mauzolej hrvatskih kraljeva. Pronaappleena je g ispod ploënika danaπnje, a bila je neπto manja. Obje spadaju u red dvojnih crkava, blizanka koje su oznaka naπh krajeva u starokrπêansko doba. Jelena umrije u dvorcu kraj crkve 8. listopada g T. Arhiappleakon biljeæi kako je njezino tijelo 10. oæujka 976. preneseno u predvorje Gospine crkve, gdje je bio pokopan i njezin suprug, koja postoji sve do druge polovice 19. stoljeêu. U solinskom svetiπtu postavljen joj je na blagdan Male Gospe g i spomen-sarkofag, a onaj izvorni rekonstruiran je i smjeπten u splitskom Muzeju hrvatskih arheoloπkih spomenika. S prednje strane u nj su ugraappleeni naappleeni dijelovi Jelenina nadgrobnog natpisa. Na poticaj ondaπnjeg æupnika Tugomira JovanoviÊa, u toj je prigodi nadb. Frane FraniÊ ( 2007) izrazio æelju da se g proslavi tisuêljetnica prvoga hrvatskog Gospina svetiπta. Nju su poduprli svi hrvatski biskupi na Ëelu s predsjednikom BK Franjom KuhariÊem ( 2002). Svrha je bila posvijestiti povijesne krπêanske vrijednosti i praktiëno obnoviti vjeru. Tu je Gospa od Otoka, zaπtitnica mila, koja pogled milog oka joπ Hrvatskoj nije skrila. Gospino prasvetište Gospa od Otoka Na drevnim temeljima Jelenine crkve u Solinu uæivale su velik ugled i poslije njezine smrti, pa i poslije propasti hrvatskog kraljevstva. U njima su se neprestano obavljale svete sluæbe, a bile su povjerene nekim redovnicima (T. Arhiappleakon), vjerojatno benediktincima. Puk se na to sveto mjesto rado okupljao. Znamenita je i duga povijest tih graappleevina. Bile su slavne i poπtovane u hrvatskom puku. Knezovi ubiêi, gospodari kliπke tvrappleave, dolazili su na sastanke i dogovore u Gospe od Otoka. PROMINA 9

10 Kod nje su sklapali ugovore i darivali povlastice podloænicima. No, ne uspje se oduprijeti zubu vremena i provali divljih hordi koje su harale zemljom. Po svoj prilici, oπtetili su obje g Tatari, a zatim, na prijelazu iz 15. u 16. st. joπ opasniji osmanlijski osvajaëi, koji su do g ondje ostali vladati. Svakako, g obje su se ckve ondje nalazile, πto iskljuëuje pretpostavku o samo jednoj crkvi, nastalu na temelju ograniëenih novijih arheoloπkih istraæivanja. Jesu li zapalili Jelenine crkve ili su se zbog starosti i nemoguênosti da se poprave one same uruπile, nije poznato. Nadb. Stjepan Cupilli u vizitaciji g navodi kako je Gospina crkva, prema tradiciji, vrlo stara i da je nekoliko puta obnavljana. Crkveni tvrdi temelji ostadoπe pod zemljom duboko zakopani do dana danaπnjega. I nisu se zagubili. Jelenino svetiπte nije nestalo, nije zbrisano s lica zemlje. Zvonila su zvona solinske crkve. Meappleutim, umukoπe za vrijeme osmanlijske strahovlade nad Klisom i Solinom - od g do PoËetkom 18. st. solinsko podruëje naseljuje novo puëanstvo iz unutraπnjosti. Kad je Klis pripao ponovno krπêanima, glavna je briga Solinjanima bila obnoviti Gospinu crkvu. Iako su vremena bila teπka, Jelenino svetiπte se nije ugasilo. Ubrzo je obnovljena jedna Jelenina crkva, ona posveêena Gospi. Bilo je to pedesetih ili πezdesetih godina 17. st., svakako prije g , kad je zabiljeæeno prvo krπtenje u Gospe od Otoka. U to vrijeme ili malo kasnije dograappleeno je crkvi pred proëeljem i predvorje. U njoj je sjediπte i Gospine bratovπtine, koja se spominje g , a Solinjani vraêaju u nju i Gospinu sliku prenesenu nekoê u Split. (Jedna predaja, naime, veli da se slika nekoê Ëuvala u crkvi Gospe od Otoka i da je prenesena na Klis. Kad je Klis pao, prenesena je u Split, gdje je joπ g æivjela predaja da je to ona slika koja se Ëuva u crkvi Gospe od DobriÊa.) Tako se oëuvalo svetiπte na svetom tlu. Otada ponovno oæivljavaju hodoëaπêa Gospi od Otoka i nastavljaju se do naπih dana. Sa solinskom crkvom opet je bilo nevoljâ. Upravo kad su Solinjani pomiπljali na njezino proπirenje, izgori nepaænjom crkovinara u noêi izmeappleu 21. i 22. travnja U nekoliko godina sagrade Solinjani tik do temelja Jelenine crkve, u domaêem stilu koji se uvrijeæio u 18. st. poslije odlaska zavojevaëa, novu, veêu i ljepπu. To je danaπnja crkva Gospe od Otoka, sagraappleena g prema nacrtu SpliÊanina Emila Vecchiettija ( 1901). Za njezinu je obnovu darovao 1000 fiorina i car Franjo Josip I. Po zavrπetku izgradnje blagoslovljena je 1. rujna 1878., a posveêena 22. lipnja Ispod nje su temelji stare crkve. Zbog brijesta kojih je bilo dosta na travnjaku okolo nje, puk je prozove i Gospom u bristima. U naπe vrijeme odlikovana je naslovom Hrvatskoga Gospina Prasvetiπta. Don Franino otkriće A trebalo je g graditi kraj solinske crkve i zvonik. Kad su kopali za njegove temelje, sa sjeverne strane apside danaπnje crkve, don Frane BuliÊ ( 1934) otkrio je 26. kolovoza u dubini temelje trobrodne Gospine crkve (23 x 10 m), koju je sagradila kraljica Jelena. U predvorju Jelenine crkve pronaπao je u toj prigodi BuliÊ u komadiêima kameni natpis s prednje strane Jelenina sarkofaga. Sarkofag od vapnenca sav je bio u komadima i razbacan, a uz to i troπan. Za nj nisu znali ni novi stanovnici Solina u 18. st. Kao u doba otkriêa u Solinu, stotinu godina poslije, istoga su nadnevka u 11 sati sveëano zvonila sva zvona crkava u splitsko-makarskoj nadbiskupiji, a nadb. Ante JuriÊ predvodio je kraj solinskog svetiπta sveëanu misu u spomen na veliko otkriêe. Na temelju djelomiëno saëuvanog natpisa u osam redova, uz pomoê J. BaraÊa i I. KriæaniÊa, uspio je don Frane odgonetnuti cijeli tekst, od iznimne vrijednosti za hrvatsku povijest: IN HOC TUMULO QUIESCIT HELENA FAMO- SA QUAE FUIT UXOR MIHAELI REGI MATERQUE STEPHANI REGIS HABENASQUE TENUIT REGNI VIII. IDUS MENSIS OCTOBRIS OBIIT IN PACE HIC ORDINATA FUIT ANNO AB INCARNATIONE DNI DCCCCLXXVI IND IV. CICLO LUN V. EP XVII CIC- LO SOL V. LUN V. CONCURRENTE VI. ISTAQUE VIVENS FUIT REGNI MATER FIT PUPILORUM TU- TORQUE VIDUARUM ICQUE ASPICIENS VIR ANI- ME DIC MISERERE DEUS U prijevodu tekst glasi: U OVOM GROBU PO»IVA SLAVNA JELENA, KOJA JE BILA ÆENA KRALJU MIHAJLU (KRE IMIRU), MAJKA KRALJA STJEPANA (DRÆISLAVA) I VLADA- LA JE KRALJEVSTVOM. PREMINULA JE U MIRU DNE 8. LISTOPADA. OVDJE JE BILA POKOPANA GODINE 976. OD UTJELOVLJENJA GOSPODNJE- GA INDIKCIJE IV, CIKLA MJESE»EVA V, EPAKTE XVII, CIKLA SUN»EVA V. DANA KOJI PADA SA VI. ZA ÆIVOTA MAJKOM KRALJEVSTVA POSTADE I MAJKOM SIROTA I ZA TITNICOM UDOVICA. OVAMO POGLEDAJ,»OVJE»E, PA RECI: BOÆE, SMILUJ JOJ SE DU I! 10 PROMINA

11 Hrvatska mladež se 4. listopada na Gospinom otoku susrela s papom Ivanom Pavlom II. OtkriÊe i odgonetavanje natpisa kruna je BuliÊeva arheoloπkog rada. Nakon njegova Ëitanja i dokumentacijskog crteæa Δ. IvekoviÊa, sarkofag je s natpisom rekonstruirao M. AbramiÊ. Od 90 pronaappleenih komada razbijenoga kamenog natpisa ostade 76 originalnih ulomaka kao dragocjeno svjedoëanstvo. Ostali se nisu mogli uklopiti. U vaænim je mjestima natpis jasan. Doznajemo iz njega imena hrvatskih kraljeva Mihajla (Kreπimira II.) i Stjepana (Dræislava), πto je bilo od velike pomoêi pri rjeπavanju rodoslovlja hrvatskih narodnih vladara. SaËuvali ste nam najvaæniji kameni dokumenat sredovjeëne hrvatske povijesti. Svaka nas vaπa rijeë oduπevljava. Ali najdraæe su nam: MAJKA KRALJEVSTVA MAJKA SIROTA ZA TITNICA UDOVICA. Bili smo svoji na svome i æivjeli u miru - u krvavim danima... I u tim danima, æivjela je LJUBAV. Zvala se JELENA... I u tim danima, æivjela je VJERA, koja je rodila tu Ljubav. I u tim danima, izrasla je na Otoku u Solinu Jelenina crkva, posveêena Onoj koja je Jeleni bila UËiteljica VJERE I LJUBAVI, a zvala se GOS- PA OD OTOKA... I u tim danima, æ i v j e l a je VJERA I LJUBAV u srcima i u rukama naπih pradjedova... Marko StaniÊ Gradnju zvonika sjeverno od crkve g omelo je otkriêe Jelenine crkve. Stoga je sagraappleen tek g , i to jugozapadno od ulaza, odvojen je crkve. Sazidala ga je bratovπtina Gospe od Otoka. Don Frane je zasluæio da ga povijest ne izgubi iz svoga sjeêanja. Nedaleko od solinske crkve podignut mu je i spomenik. BronËani je to rad akad. kipara Kaæimira Hraste. Otkrio ga je sveëano 6. rujna apostolski nuncij u Hrvatskoj nadb. Giulio Einaudi zajedno s nadb. A. JuriÊem. U sadaπnjoj su Gospinoj crkvi u apsidi Solinjani g postavili veliki oltar od mramora, koji je isklesao Pavao BiliniÊ iz Splita prema nacrtu E. Vecchiettija. Na njemu je u srediπtu ponad svetohraniπta obljubljena slika Gospe s Djetetom, koja se πtuje kao Gospa od Otoka. Prema natpisu na njoj, izradio ju je g prof. Giuliano Zasso iz Venecije. Prikazuje Majku koja sjedi i u krilu podræava malog Isusa raπirenih ruku. Na poboënom zidu, pri dnu crkve, istiëe se drveni Gospin kip s Djetetom u naruëju. Velik je i svima drag. Tolike su ga oëi pomilovale, tolike su ga ruke dotaknule... Nosi se sveëano u prigodnim procesijama. ZahvaljujuÊi novovjekom ubrzanu rastu puëanstva, Solin g postaje samostalnom æupom. UoËi proπlog rata u crkvi su napravljena joπ dva jednostavna drvena poboëna oltara. Na jednome je u niπi stajao kip Gospe s Djetetom, a na drugome kip sv. Ante. U crkvi su g obavljana istraæivanja, a tijekom g i PROMINA 11

12 unutarnjost crkve preureappleena je prema novim liturgijskim propisima. Odstranjeni su poboëni oltari i na konzole postavljeni njihovi kipovi, a ureappleen je, ispred velikog oltara i oltar prema puku, i to od jednoga lijepoga antiëkog kapitela. U svetiπtu je, sa strane, i ambon sa salonitanskim kriæem i krstionica izgraappleena od kamena starokrπêanske bazilike. Na stropu je slika sv. Obitelji, izraappleena u Mlecima na poëetku 20. stoljeêa. U tvojem hramu od Otoka Gospe gdje æivi povijest hrvatska duga molim te smjerno nek bar u kutu ostane moja radost i tuga. Tisućnica Gospe od Otoka Na blagdan Imena Marijina, 12. rujna u Solinu, Crkva u Hrvata doæivjela je nezapamêeno slavlje. Uz bistriëki zavrπetak Gospinih kongresa g , bilo je to prvo veleslavlje u Crkvi u Hrvata nakon II. svjetskog rata obljetnica najstarijeg poznatoga marijanskog svetiπta u hrvatskoj povijesti Gospe od Otoka i poëetak devetgodiπnjeg slavlja 13 stoljeêa krπêanstva u Hrvata. Bilo je to prvo veliëanstveno okupljanje i prvi velezbor naroda Boæjega u Hrvata u nizu kasnijih domovinskih slavlja koja su odigrala presudnu ulogu u oëuvanju vjerniëke i narodne svijesti hrvatskih katolika pod komunistiëkom boljπeviëkom vladavinom. Bio je to zavrπetak Godine Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta i Hrvatske marijanske godine, koja se slavila pod geslom Blaæena ti πto povjerova (Lk 1,45), a otvorio ju je na blagdan Male Gospe u Solinu nadb. F. FraniÊ na veëernjoj misi, koju je predvodio biskup M. ZvekanoviÊ ( 1991). U proslavu se odmah ukljuëila Ëitava Crkva u Hrvata. Narod ju je objeruëke prihvatio. Ta se godina spontano pretvorila u tihu manifestaciju vjere i narodne svijesti. Kad je, nakon hrvatskog proljeêa morala zaπutjeti svaka slobodna rijeë, Crkva se sabrala, prikupila snage i zapoëela govoriti kroz stoljeêa provjerenim naëinom, hodoëaπêima Gospi. Tako su se svake nedjelje u solinskom svetiπtu tijekom proljetnih mjeseci organizirano okupljali vjernici iz razliëitih hrvatskih biskupija, posebno iz æupa splitsko-makarske nadbiskupije. Pristizali su u manjim i veêim skupinama iz svih hrvatskih krajeva, iz domovine i tuappleine. Nikada Split, Zagreb pa ni Ëitava Hrvatska, nisu odjednom vidjeli tako sveëanu povorku crkvenih i drugih velikodostojanstvenika iz Ëitava svijeta (Drago imundæa) kao na sveëanom solinskom slavlju. Na prigodnoj akademiji u splitskoj crkvi Gospe od Zdravlja bilo je prepuno. Puk je bio razdragan, oduπevljen. To se vidjelo i u solinskoj crkvi u predveëerje na bdjenju koje je predvodio hrvatski misionar u Bengaliji o. Ante GabriÊ ( 1988) i urednici Glasa Koncila. Osobito se to zapazilo na zavrπnom jubilejskom slavlju. Župljani Promine prinose darove 12. rujna g. na Gospinu otoku 12 PROMINA

13 Na njemu je, pod vedrim nebom, sudjelovalo 12. rujna kraj crkve Gospe od Otoka 7 kardinala meappleu kojima i mletaëki Albino Luciani, kasniji papa Ivan Pavao I. ( 1978), 23 biskupa, preko 500 sveêenika i oko vjernika. Bili su nazoëni i predstavnici pravoslavnih i muslimanskih vjernika kao i dræavnih vlasti. Slavlje je predvodio i propovijedao papin izaslanik kard. Franjo eper ( 1981). U toj prigodi, pred zavrπetak sveëanosti, prvi biskup Crkve u Hrvata, zagrebaëki nadb. F. KuhariÊ izrekao je u ime svih hrvatskih katolika sveëanu posvetnu povijesnu Molitvu Velikoga zavjeta, kojom je izrazio i obnovio vjeru hrvatskoga naroda. Solinskom su prodolinom odjekivale rijeëi:...bila si Majka naπe Crkve i naπeg naroda u stoljeêima kada smo se kao narod i kao Crkva raappleali; bila si nam UtoËiπte u krvavim vremenima kada smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naπih pobjeda i stalni poticaj naπih obnova. U brojnim Tvojim proπteniπtima diljem domovine svojoj si djeci ulijevala pouzdanje i hrabrost, Ti koja si i sama stajala pod kriæem svojega Sina. Tvoja su svetiπta i danas izvoriπta nade i srediπta obnove. Majko naπe proπlosti, budi majkom i naπe sadaπnjosti i naπe buduênosti! Danas i sutra, u vremenu koje se diëi napretkom, ali koje Ëesto smrêu duπe tijelo hrani, sve nam viπe treba svjetla i ljubavi Tvog djeviëanskog i majëinskog Srca. IzruËujemo Ti, posveêujemo Ti narod i Crkvu Hrvata. Povjeravamo se Tvojoj zaπtiti. Ti znadeπ najbolje sve naπe nevolje. Znaπ πto se dogaapplea u naπim obiteljima. Znaπ koliko nam djece pobiju ubojniëke ruke joπ prije nego se rode. Vidiπ u kolikim se mladim srcima ubija vjera i gazi nevinost. Ti znaπ Ëemu se naπa mladost nada i za Ëim teæi, od Ëega je umorna ili razoëarana. Poznate su Ti sve muke i potrebe naπe Crkve. Povjeravamo Ti naπe sveêenike i redovnike, naπe biskupe. Izmoli im svima oduπevljenje, vjernost i slogu. PosveÊujemo Ti naπe redovnice; neka budu svijetli znak Ëistog i plodnog djeviëanstva u sluæbi malenih, bolesnih, zapuπtenih. Prazne obitelji, prazna sjemeniπta i novicijati znak su umiranja. Majko Milosti, ne daj da umremo! Prikazujemo Ti znoj radnika u tvornicama, æuljeve teæaka na njivama, strpljivo sluæenje lijeënika i bolniëara bolesnoj braêi. Prati svojim pogledom, Djevice Mudra, napore intelektualaca koji traæe istinu; budi uëiteljica naπih teologa i novinara; blagoslovi sve ljude dobre volje koji se u bilo kojem zvanju ærtvuju za istinsko dobro ljudi, za ostvarenje boljeg svijeta pravednosti i istine, ljubavi i slobode. UtoËiπte greπnika, moli milosrapplee za sve greπnike, meappleu kojima su psovaëi sigurno velika rana na naπem narodnom biêu, moli za sve klonule i oëajne; posreduj za onu braêu koja vjeru izgubiπe, koji se viπe ne znaju nadati. Bogu je moguêe zapaliti u duπama Ëudesnu svjetlost kakva je obasjala Savla pred Damaskom. Donosimo u Tvoje Srce, Majko, bolove naπih bolesnika, tjeskobu svih patnika i agoniju svih umiruêih. Kao naπ dar donosimo sve pravednike i svece naπega naroda, proπle i sadaπnje, znane i neznane; donosimo Ti ljubav i ærtvu naπih muëenika. Donosimo ti molitve svih vjernih i skromnih duπa koje se prikazuju i mole da u nama i meappleu nama bude Boæje Kraljevstvo ljubavi i mira. Na te se nakane u oko 60 Tvojih veêih i manjih svetiπta svaki mjesec sluæe svete mise kao ærtveni prinos naπih vjernih obitelji. U zajedniπtvu OpÊinstva svetih danas molimo sa svim vjerniëkim pokoljenjima naπega naroda. Nebo i zemlja neka budu svjedoci naπe skruπenosti, naπeg predanja i naπe molitve... Bila je to kruna hrvatske zavjetne godine. Veliki zavjet Zavrπno solinsko slavlje g bilo je i dan jubilarne nacionalne obnove velikoga Krsnog zavjeta hrvatskog naroda. Velikog zavjeta koji su Gospodinu dali pradjedovi naπi - izabravπi Isusa Krista za svoga Boga zaπtitnika-saveznika i obeêali mu trajnu vjernost preko njegova namjesnika na zemlji (F. FraniÊ). A djedovi i oëevi naπi do dana danaπnjega ostadoπe mu vjerni... S rijeke Jadra potekla je prije trinaest stoljeêa voda svetog krπtenja niz Ëela brojnih Hrvata. Prema podacima koje donosi Konstantin Porfirogenit ( 959), πirila se ona najprije po primorskim mjestima preko misionara prispjelih iz Rima, a od kraja 8. st., uz pomoê hrvatskih knezova, nastavila preko franaëkih sveêenika iz Akvileje po srediπnjoj Hrvatskoj. Ta nas je vjera diljem Lijepe naπe kao narod ujedinila oko istog izvora æivota, Krista Gospodina i njegove Majke i naπe vjerne suputnice na hodoëasniëkom putu. Davno zadanom zavjetu prijetila je opasnost da bude zatrven. U tom trenutku trebalo nam je vratiti hrabrost za æivot. Molitve hvale i ljubavi morale su zamijeniti hule, psovke i proklinjanje. Zajedniπtvo vjere i nade treba pobijediti podijeljenosti i sukobe. Djeci se stvara ozraëje ljubavi da rastu u dobroti, a mladima smiono navijeπta PROMINA 13

14 kako je Isus Put, Istina i Æivot (Iv 14,6). Trebalo je zaπtititi æenino dostojanstvo, oëeve pozvati na hrabrost, bolesnicima i patnicima objaviti ljubav, njegu i pomoê... To je svrha Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta koji nas joπ uvijek sve obvezuje. Zavjet se ne smije opozvati i iznevjeriti. Treba ga u æivot provoditi i jasno predoëavati i novom naraπtaju. U baπtinu mu ga svetu ostaviti. Solin je mjesto gdje su korijeni krπêanstva naπega i ljubavi marijanske, te je znak koji nadahnjuje. Stoga je za zavrπno solinsko slavlje izraappleen u srebru i zlatu, od darova vjernih Hrvata, odljev Gospina lika iz Zvonimirove bazilike u Biskupiji kraj Knina. I pred njim obavljen zavjet vjernosti prvom krsnom zavjetu Ëitavoga hrvatskog naroda. Da nas sveti Pralik na Zavjet upuêuje! Najstariji je to poznati Gospin lik u hrvatskoj umjetnosti. Njegov odljev simbol je hrvatske povijesti, vjere i zajedniπtva. Izloæen je na πtovanje i u solinskom svetiπtu. U razliëitim prigodama ide meappleu hrvatske katolike u domovini i u tuappleini, na njihova okupljanja. Hrabri ih da se ne izgube u svom bogoljublju i rodoljublju, da ostanu poπteni i Ëestiti i kao ljudi i kao vjernici. U sklopu proslave Trinaest stoljeêa krπêanstva u Hrvata papa Ivan Pavao II. ( 2005) u Rimu ga je, za misnog slavlja, koje je predvodio za hrvatske hodoëasnike na hrvatskom jeziku u vatikanskoj bazilici sv. Petra, 30. travnja blagoslovio i prozvao Hrvatskom Gospom HodoËasnicom. Po æelji biskupa hrvatskoga jeziënog podruëja, πto je vjerniëki puk rado prihvatio, nedjelja po blagdanu Male Gospe ostade nakon Jubileja blagdan Gospe Velikoga zavjeta, koji nas potiëe na vjernost krsnom zavjetu. Hrvatski katolici donijeli su iz svih krajeva domovine za taj veliki dan u solinsko svetiπte i druge zavjetne darove. Zajedno sa spomenpoprsjem kraljice Jelene i drugim znamenjima pohranjeni su u malom Memorijalnom muzeju nedaleko od svetiπta. U njemu je i uzorak za solinsko slavlje izraappleena misnog ruha, u kakvo su bili odjeveni visoki uzvanici za glavnu misu. Tu se Ëuvaju i umjetniëki zlatni kaleæ kao i ËestiËnjak koje je Pavao VI. ( 1978) po svom izaslaniku poslao kao svoj dar Crkvi Gospe od Otoka, za uspomenu na ovu tisuêgodiπnjicu, kako je rekao kardinal F. eper. Tu je i niz drugih umjetniëkih radova, fotografije, albumi, literarni radovi, plakete, medaljoni, znaëke... Sve to ostade u skladnim vitrinama da trajno podsjeêa na slavlje Godine velikoga zavjeta. Solinskom slavlju pridruæila se Ëitava Crkva u Hrvata. Jelenina crkva zajedniëka je crkva svih hrvatskih katolika, ognjiπte i rasadiπte marijanske poboænosti i hodoëasniëkih zavjeta u hrvatskom narodu. S njom je srasla naπa vjera i kultura. U njoj tako slavimo sve ono, πto imamo i jesmo: krπêanstvo svoje i davnu povijest, iz koje smo u æivot poπli, noseêi sobom prvi zavjet i svu onu baπtinu, koju su naπi oëevi, iz pokoljenja u pokoljenje, s mukom raappleali i savjesno novim pokoljenjima predavali (Drago imundæa). Gospina crkva za tu prigodu temeljito je obnovljena. Kroz cijelu Godinu Velikoga zavjeta redala su se u nju zavjetna hodoëaπêa iz svih krajeva domovine. UpriliËena je tada i godiπnja vjeronauëna pouka na prigodnu tematiku, πto je zavrπilo Turnirom kraljice Jelene, prvom vjeronauënom olimpijadom. Za tu prigodu 8., 9. i 10. rujna odræan je Hrvatski marijanski kongres, na temu Blaæena ti πto povjerova (Lk 1,45), koji je u Solinu otvorio nadb. F. FraniÊ. Kongresni program odræavao se u splitskim crkvama, u Solinu, Omiπu, Trogiru, Kaπtel Starom i Sinju, a propovjedniëku ulogu imali su uglavnom naπi biskupi. U prostorijama splitske bogoslovije dræao se 9. i 10. rujna I. hrvatski marioloπki kongres na temu Bogorodica u Hrvata. StruËnjaci su temu razradili pod povijesnim, bogoslovnim i pastoralnim vidom... Njihovi su radovi tiskani u zborniku Bogorodica u hrvatskom narodu, koji je objelodanila KrπÊanska sadaπnjost u Zagrebu Zavjeta vjeënog duga si trajna i znamen Ëasni πto zorom sviêe, unesi svetost u naπe duπe, obasjaj æarko sve naπe æiêe. Mirko ValidæiÊ Na hrvatskom Jordanu Toga dana solinsko se tlo pretvorilo u æivo tkivo. Tijesno je bilo posveêeno tlo Gospina Otoka, tijesan Solin i Split... Sav se Solin i njegovi prilazi pretvorili u veliko svetiπte. U tom danu odrazila se sva hrvatska proπlost i pretvorila se u jedinstveni zavjet i æivotni odjek. Vladao je mir i red.»ula se pjesma i vidjelo se oduπevljenje. Prizor kakav se samo mogao poæeljeti. Taj Êe se dan dugo pamtiti. Solinsko je svetiπte otada æivlje. To potvrappleuje veêi priliv hodoëasnika zadnjih godina, a i proslava 10. obljetnice Solinskih slavlja, πto ju je 14. rujna na istom mjestu predvodio kard. Franjo KuhariÊ ( 2002), uz brojne biskupe, sveêenike i vjernike. Tu je nadb. F. FraniÊ predvodio i sveëano biskupijsko slavlje obljetnice roappleenja sv. Benedikta u Ne- 14 PROMINA

15 djelju Velikoga zavjeta 14. rujna. Povod je tome bila izgradnja prvoga benediktinskog samostana na hrvatskom podruëju, g u Riæinicama kraj Solina. I tijekom svete Godine otkupljenja solinsko je svetiπte bilo stjeciπte glavnih susreta i slavlja na razini splitsko-makarske nadbiskupije. Pod geslom S Kristom u treêe tisuêljeêe okupila se na zavrπno slavlje, u prigodi svoga susreta, u solinskom svetiπtu 9. lipnja hrvatska katoliëka mladeæ iz domovine, Bosne i Hercegovine i iseljeniπtva. Na livadi kraj svetiπta sudjelovali su u misnom slavlju, koje je predvodio kardinal F. KuhariÊ, kardinal Vinko PuljiÊ, nuncij G. Einaudi i brojni hrvatski nadbiskupi i biskupi. Najstariji tragovi krπêanstva u hrvatskim krajevima ponukali su papu Ivana Pavla II. da se 4. listopada u Solinu susretne s mladima i pripadnicima crkvenih udruga i pokreta. Nakon molitve pred vratima solinskog svetiπta, na bini je govorio nazoënima, sluπao njihovo pjevanje i s njima zajedno molio i pjevao. Ovo mjesto ima jedinstveno mjesto u proπlosti vas hrvatskih katolika i hrvatske nacije. Ovdje je vrelo vaπeg identiteta. Ovdje su vaπi duboki krπêanski korijeni. Ovo je mjesto koje svjedoëi o vjernosti katolikâ ovih krajeva Kristu i Crkvi, rekao je Ivan Pavao II., meappleu ostalim, u toj prigodi. SvjedoËanstvo na taj posjet Ëuva kraj vrata u solinskoj crkvi spomenploëa. Nasuprot njoj je i tekst govora Ivana Pavla II. u Solinu sa slikom kako moli ispred svetiπta. U dvoriπtu je spomenik Ivanu Pavlu II. i Velikom jubileju. Blagoslovio ga je 24. prosinca nadb. Ante JuriÊ. To je monolitni Ëetvrtasti kamen (2,20 x 1 m) na kojemu je reljef Ivana Pavla II., znak Velikog jubileja krπêanstva, rijeëi Bit Êete mi svjedoci ispod kojih su ribe i, na Ëetvrtoj plohi, tekst: RadujuÊi se πto nas je 4. listopada godine 1998., u predveëerje Velikog jubileja, 2000 godina od Kristova roappleenja, pohodio sveti otac Ivan Pavao II., ovaj spomenik na razmeapplei tisuêljeêa puk solinski postavi. Otada se svake godine o obljetnici pohoda Ivana Pavla II. kod Gospe od Otoka odræava festival duhovnih πansona Papa-fest. Gospa od Otoka okuplja najviπe vjerniëkoga puka za blagdan Male Gospe. HodoËastili su joj za taj blagdan naπi pradjedovi sa svojim kraljevima i kraljicama. Redali su se knezovi i banovi, biskupi i sveêenici, redovnici i redovnice, vjerni puk Boæji. Pristizali su iz mnogih krajeva i u veliku broju. Procesije su bivale veliëanstvene, ali su poslije rata bile priguπene i zakoëene u svom vanjskom sjaju i opsegu. Nakon demokratskih promjena, g. Procesija ulicama Solina na Malu Gospu vraêen je Ëitavu slavlju na Otoku, pa i procesiji, stari sjaj - opet se povorka kreêe solinskim ulicama. Uklonjene su g nekadaπnje vojniëke barake s livade ispred svetiπta, ureappleena je i osvijetljena Gospina livada i na njoj, zapadno od crkve, obnovljen Gospin bunariê, na kojemu se voda ne bi zamutila ni za najveêih kiπa. Na Jeleninu Otoku uz stare i nove grobove ima i danas puno æivota. Gospi od Otoka hodoëasti Ëitava splitska okolica, kao i vjernici s juga Bosne. U 14. st. pristizali su hodoëasnici iz Zagore, Primorja i s otoka. Bogorodica s malim Isusom raπirenih ruku i Gospin Pralik ne prestaju privlaëiti brojne molitelje. Dolaze oni rado na hrvatski Jordan i utjeëu se zagovoru one po kojoj smo zavrijedili primiti ZaËetnika æivota. I ne zaboravljaju joj priπapnuti s pjesnikinjom: I mi smo stupali s Tobom do vrha Golgote svoje, I Sina Tvoga smo kaleæ gorëine samrtne pili; Joπ uvijek prebolni maë je sred duπe naπe i Tvoje... I skupa s Kristom smo i mi na kriæu raspeti bili! SaËuvaj baπtinu ovu - domaju milu nam, krasnu, Na koju doappleoπe naπi djedovi s Ëvrstih Karpata... Jer Tvoj smo odani narod... I daj nam buduênost Ëasnu! Ti, SRCE POVIJESTI NA E, Kraljice vjernih Hrvata! S. Marija od Presv. Srca Priredio: Zvone Bare (Prema knjizi: Marijanska Hrvatska«, fra Petar Lubina) PROMINA 15

16 DESET OBITELJSKIH BLAŽENSTAVA DESET OBITELJSKIH BLAŽENSTAVA I. BLAGO OBITELJI u kojoj se svi članovi I. okupljaju na ZAJEDNIČKU MOLITVU, jer će u njoj prebivati Gospodin! BLAGO OBITELJI u kojoj se svi članovi okupljaju na ZAJEDNIČKU MOLITVU, jer će u njoj prebivati Gospodin! II. BLAGO OBITELJI koja SVETKUJE NEDJELJU DAN GOSPODNJI, i gdje svi idu na sv. Misu, često na ispovijed II. i pričest, jer će njezini članovi biti pozvani na NEBESKU GOZBU! BLAGO OBITELJI koja SVETKUJE NEDJELJU DAN GOSPODNJI, i gdje svi idu na sv. Misu, često na ispovijed i pričest, jer će njezini članovi biti pozvani na NEBESKU GOZBU! III. BLAGO OBITELJI čiji se članovi čuvaju grešnih zabava, lošega društva i pijanstva, jer će u toj obitelji vladati KRŠĆANSKO VESELJE! III. BLAGO OBITELJI čiji se članovi čuvaju grešnih zabava, lošega društva i pijanstva, jer će u toj obitelji vladati KRŠĆANSKO VESELJE! IV. BLAGO OBITELJI u kojoj se djeca rađaju, i u kojoj se svako začeto dijete prima kao Božji dar, jer će ta obitelj imati BUDUĆNOST i bit će KAO KUĆA SAZIDANA NA ČVRSTOJ STIJENI! IV. BLAGO OBITELJI u kojoj se djeca rađaju, i u kojoj se svako začeto dijete prima kao Božji dar, jer će ta obitelj imati BUDUĆNOST i bit će KAO KUĆA SAZIDANA NA ČVRSTOJ STIJENI! V. BLAGO OBITELJI u kojoj nema psovke i kletve, ružnih riječi i svađe, loših knjiga i časopisa, gdje se ne gledaju porno filmovi, jer će ta obitelj biti BOŽJA TVRĐAVA NA ZEMLJI! VI. BLAGO OBITELJI u kojoj djeca i mladež redovno pohađaju V. vjeronauk, čitaju vjerske knjige i novine, ne skitaju se noću po sumnjivim lokalima i disko- klubovima, jer će ta obitelj biti DUHOM ZDRAVA I U ŽIVOTU SRETNA! BLAGO OBITELJI u kojoj nema psovke i kletve, ružnih riječi i svađe, loših knjiga i časopisa, gdje se ne gledaju porno filmovi, jer će ta obitelj biti BOŽJA TVRĐAVA NA ZEMLJI! VII. BLAGO OBITELJI u kojoj roditelji imaju utjehu VI. i sreću u dobroj i poslušnoj djeci, a djeca primjer vjerskog života i straha Božjega u kršćanskim roditeljima, jer će ta obitelj biti KUTIĆ NEBA NA ZEMLJI! BLAGO OBITELJI u kojoj djeca i mladež redovno pohađaju vjeronauk, čitaju vjerske knjige i novine, ne skitaju se noću po sumnjivim lokalima i disko- klubovima, jer će ta obitelj biti DUHOM ZDRAVA I U ŽIVOTU SRETNA! VIII. BLAGO OBITELJI u kojoj na vrijeme pozovu svećenika k bolesniku jer će mu bolest biti olakšana, a u slučaju smrti, smrt blagoslovljena! VII. BLAGO OBITELJI u kojoj roditelji imaju utjehu i sreću u dobroj i poslušnoj djeci, a djeca primjer vjerskog života i straha Božjega u kršćanskim roditeljima, IX. BLAGO OBITELJI u kojoj nema rasipništva i oholosti života, u kojoj djeca i mladež uče i rade, a ne ljenčare, u jer kojoj će se ta živi obitelj čisto i biti skromno, KUTIĆ jer NEBA takvoj obitelji NA ZEMLJI! Bog daje ČISTU I MIRNU SAVJEST! VIII. X. BLAGO OBITELJI u BLAGO kojoj svi članovi OBITELJI žive i rade u kojoj u jedinoj na vrijeme našoj i od pozovu Boga blagoslovljenoj svećenika k domovini naših slavnih pređa, i u kojoj nitko ne boluje od želje za napuštanjem Domovine i životom u NEIZVIJESNOJ TUĐINI! bolesniku jer će mu bolest biti olakšana, a u slučaju smrti, smrt blagoslovljena! IX. BLAGO OBITELJI u kojoj nema rasipništva i oholosti života, u kojoj djeca i mladež uče i rade, a ne ljenčare, u kojoj se živi čisto i skromno, jer takvoj obitelji Bog daje ČISTU I MIRNU SAVJEST! X. BLAGO OBITELJI u kojoj svi članovi žive i rade u jedinoj našoj i od Boga blagoslovljenoj domovini naših slavnih pređa, i u kojoj nitko ne boluje od želje za napuštanjem Domovine i životom u NEIZVIJESNOJ TUĐINI! 16 PROMINA

17 RIMSKA RATOVANJA U ILIRIKU PROMINA S OKOLICOM U RIMSKO DOBA predrimsko je doba prostor na istočnoj U obali Jadrana bio nastanjen ilirskim plemenima. Tu je bilo formirano ilirsko kraljevstvo koje su vodili vladari iz plemena Ardijejaca. Prve rimske intervencije na istočnoj obali Jadrana kojima su spriječavali ilirska gusarenja odigrale su se 229. god. pr. Kr. Napadajući ardijejsko brodovlje uspjeli su uspostaviti nadzor kako na otocima, tako i nad užem dijelu obalnog pojasa. Ponovni napad na Ilire Rimljani su izvršili 219. pr. Kr. Tada su kako bi učvrstili već stečene pozicije razorili Pharos (Stari grad na otoku Hvaru kojega su osnovali Parani-grčki kolonisti iz grčkoga Parosa 384. pr. Kr.). Pedesetak godina kasnije Rimljani su u cjelosti osvojili ilirsku državu. To se dogodilo 168. pr. Kr. za vladanja ilirskoga kralja Gencija. Međutim, Rimljani su prije toga, nešto ranije 178. pr. Kr. porazili Histre i uspostavili svoju vlast na istarskom poluotoku. Unatoč svim tim osvajanjima rimska vojska nije uspjela dalje od otoka i obalnog pojasa prodrijeti u unutrašnjost provincije Ilirika. Ilirik je nazvan po Ilirima koji su živjeli na tim prostorima. Tako je u drugoj polovici 1. st. pr. Kr. Ilirik pod rimskom vlašću obuhvaćao područje od rijeke Raše u Istri do rijeke Mati u Albaniji. Kad je postao senatska pokrajina od 27. pr. Kr., upravno joj je pripojeno i područje Panonije. Razdoblje od 156. pr. Kr. pa do 9. godine poslije Kr. obilježeno je ratovima protiv pobunjenih ilirskih plemena nastanjenih na prostoru koji je vodio u unutrašnjost provincije. Najžešći protivnik Rimljanima od ilirskih plemena bili su Delmati koji su obitavali uglavnom između rijeka Krke i Cetine (znači i na prominskom prostoru), te u dijelu preko Cetine prema Neretvi. Sjeverozapadno od Krke prema Istri živjeli su Liburni. Prvi delmatski rat 156. pr. Kr. pokreću Rimljani iz Narone a 155. pr. Kr. osvajaju Delminij (Duvno-Tomislavgrad), glavno uporište Delmata. Spomenut ćemo još neke važne gradove vezane uz rimsko ratovanje u Iliriku. Godine 119. pr. Kr. Rimljani ratuju protiv ilirskog plemena Japoda (područje Like) i osvajaju Segestu (današnji Sisak). Godine 117. pr. Kr. rimski vojskovođa Lucije Cecilije Metel s vojskom boravi u Saloni (Solinu). Delmati su povratili Salonu u svoje ruke, ali ne za duže vrijeme, jer Salonu ponovno zauzima pr. Kr. prokonzul Gaj Koskonije te ona ostaje za stalno u posjedu rimske vlasti. U narednim desetljećima vodit će Rimljani žestoke ratove upravo u prominskom prostoru i njegovoj bližoj okolici. Rimski povijesničar Apijan iz Aleksandrije ( ) u svom djelu»rimska povijest«opisao je rimske ratove u Iliriku. Posebno su za nas zanimljivi podatci iz Apijanove povijesti koji se odnose na 51. god. pr. Kr. kada su Delmati, uz pomoć drugih Ilira, oduzeli Liburnima grad Promonu (lociranim iznad klanca kod željezničke stanice Tepljuh, Pogled preko Krke prema Burnumu PROMINA 17

18 nedaleko od župne crkve Sv. Petra i Pavla). Obraćanje Liburna prokonzulu Cezaru da im pomogne u povratku Promone nije im pomoglo.to je razljutilo Cezara pa je na Delmate uputio jaku vojsku, sastavljenu ponajviše od Liburna odanih Rimu, koje oni hametice poraziše. U ljeto 48. pr. Kr. na drniško područje došao je rimski konzul Aulo Gabinije s velikom vojnom snagom s petnaest kohorti vojnika i tri tisuće konjanika. Delmati su rimsku vojsku dočekali spremni kod Baline glavice i nanijeli joj težak poraz. Poginulo je oko 2000 rimskih pješaka; ostali dio povukao se u Salonu u kojoj je nakon nekoliko mjeseci umro i Gabinije. Nakon toga su Rimljani i dalje vodili neprestane borbe, osobito protiv ovoga ilirskog plemena. Nakon Cezarove smrti (44. pr. Kr.) rimski senat je dodijelio Oktavijanu (kasnije prozvan August i postao je rimski car) 40. pr. Kr. na upravu Ilirik. Upravo će Oktavijan svojim ratovanjem pomaknuti rimsku granicu na Dunav i gušenjem Batonovog ustanka od 6. do 9. godine poslije Kr. osigurati konačni mir. Godine Rimski car Oktavijan pr. Kr. krenuo je u rat protiv Japoda i Delmata. Osvojivši mnoge japodske gradove i grad Segestu (Segesticu) 34. pr. Kr. udario je na Delmate. Velika bitka odigrala se kod Promone te iste godine. U njoj je sudjelovalo oko šest legija, a po nekim procjenama i osam do 12 legija, što znači oko tisuća vojnika. Delmatski vojskovođa Verzo (Versus) rasporedivši vojnika po okolnim brežuljcima oko Promone spremno je dočekao rimsku vojsku. Verzu je stigla i pomoć delmatske vojske pod vodstvom Testima. Nakon pet dana borbi i opsade rimske su legije uspjele osvojiti Promonu. Rimljani su pobili trećinu stanovništva grada. Vojskovođa Verzo poginuo je u obrani Promone, a Testim je ostatke delmatske vojske podijelio u manje skupine te nastavio i nadalje ratovati. Ovom je pobjedom Oktavijanu bio otvoren put prema drugim delmatskim gradovima: Sinodiumu, Andetriumu (Gornji Muć) i Setoviji. Vjerojatno je tada osvojen i castellum Burnum, delmatska gradina na puljanskoj strani Krke. U žestokim je borbama najprije spalio Sinodium (sjedište Testima) gdje je Testim braneći svoj grad hrabro poginuo, a potom i izvršio opsadu Setovije (Setuje), koju Stjepan Gunjača ubicira između Muća i Sinja. Tu je Oktavijan bio ranjen u koljeno, nakon čega je otputovao u Rim. Zapovjedništvo nad vojskom preuzeo je Statilije Taur (bio konzul 37. i 26. pr. Kr.). Branitelji Setovije predali su mu se nakon duge zimske opsade i gladi izručivši mu i sedam stotina talaca. Posljednje delmatsko uporište koje je palo nakon krvavih sukoba s Rimljanima, bio je Andetrij, i to u vrijeme Batonova ustanka od 6. do 9. godine poslije Krista. Nadmoćniju rimsku vojsku (15 legija) predvodili su Tiberije i Germanik. Oni su ugušili ovaj ustanak i odnijeli pobjedu nad Panoncima i Delmatima. Tako je došao kraj delmatskoj nezavisnosti. Nakon toga u unutrašnjosti provincije Dalmacije započela je prava i mirna romanizacija ovog područja. Stacioniranje vojnih jedinica odigrat će u tom značajnu ulogu. Rimljani su u Iliriku ostavili pet legija: tri u Panoniji a dvije u Dalmaciji, VII. i XI. legiju, kako bi držali pokorena ilirska plemena pod kontrolom. Na području Dalmacije podigli su dva legijska logora: jedan uz rijeku Cetinu za VII. legiju u Tiluriumu (Gardun kod Trilja), a drugi uz rijeku Krku za XI. legiju u Burnumu u blizini sela Ivoševaca nedaleko Kistanja. Rimljani su podigli logore na dobro odabranim položajima i mjestima gdje su se i Krka (Titius) i Cetina (Hippus) mogle najlakše premostiti. Pod strogom 18 PROMINA

19 su paskom na istoku i zapadu držali ratoborne Delmate. Castrum, logor Burnum, Rimljani su počeli graditi oko 33. pr. Kr. od zemlje i drva. Ime je dobio po prvome castellumu Burnumu (delmatskoj gradini) koji se nalazio na lijevoj prominskoj strani Krke u Puljanima. Od vojnih jedinica koje su bile stacionirane u logoru, spominju se XX. legija Valeria Victrix, a nakon vojnog kratkog boravka i to poslije 6. god. poslije Krista do 9. godine posl. Krista (otišla u Germaniju) u Burnum dolazi poznata XI. legija. Ona ostaje do 69. godine. Nakon ugušenja Skribonijeve pobune 42. godine XI. legija je nazvana Claudia Pia Fidelis. Nakon XI. legije, nakratko je u Burnumu boravila legija VII. Augusta (samo neka odjeljenja). Već 70. godine smijenila ju je u logoru IV. Flavia Felix, koja se zadržala do 86. godine. U prvoj polovici 1.st. navode se i manje pješačke jedinice kohorte i odjeljenja koje su bile razmještene izvan Burnuma, na Kapitulu kod Knina, Strmici, Promoni i drugim mjestima. Tijekom 1.st. najvjerojatnije za carskog namjesnika Publija Kornelija Dolabele, došlo je do gradnje stalnog logora u kamenu. To je moglo biti u vremenu izgradnje važne ceste Salona - Andetrium (G. Muć) od 14. do 17. godine poslije Krista. Gradila ju je VII. legija iz Tilurija nazvana»via Gabiniana«, u znak sjećanja na Cezarovog generala Aula Gabinija koji je 48./47. pr. Kr. doživio teški poraz od Delmata. Tri godine kasnije produžena je izgradnja ceste preko Promone i Uzdolja zaobilazeći planinu Prominu do vojničkog logora u Burnumu. Istovremeno gradila se cesta od Burnuma (Šupljaje) preko Puljana - Čitluka Vrbnika - Knina (Ninije) do brda Ulcira kod Strmice (od 17. do 20. godine), a gradile su je jedinice XI. legije. Otkrivena je i rimska cesta koja je s Burnumom spajala rimske gradove u neposrednoj blizini: Varvariju (Bribir), Asseriju (Podgrađe kod Benkovca), Scardonu (Skradin) i nešto dalje Jaderu Stela vojnika Servija Enija Fuska i žene mu Falvije, Andetrij (Muć) (Zadar). U drugoj fazi logor je građen 51./52. godine, u vrijeme vladanja cara Klaudija ( god.). Iz ove kasnije faze sačuvala su se do danas dva luka praetoriuma (upravne zgrade logora) koji i dalje strše iznad kanjona Krke. U blizini logora nalazile su se canabe (nastambe legionara), a oko 2 km dalje, u Ivoševcima, razvilo se civilno naselje s domaćim stanovništvom, poznatim po imenu Burniste. Jedan od mnogobrojnih otkrivenih rimskih natpisa spominje i hram posvećen Jupiteru o čemu svjedoči pronađena golema mramorna glava (visoka 0,65 m) ovoga božanstva i četiri njegova žrtvenika. Do logora u Burnumu bila je izgrađena trasa velikoga vodovoda (akvedukta) duga 32,6 km od Plavnog polja (sjeverno od Knina). Akvedukt je logor u Burnumu osiguravao vodom. Nedaleko od vojničkog logora, nekoliko stotina metara s desne strane ceste Knin Kistanje otkriven je rimski amfiteatar završen za cara Vespazijana 76./ 77. godine. Mogao je primiti približno oko 8000 gledatelja (vel. 117 x 97 m), a služio je prvenstveno za zabave vojnika: surove gladijatorske borbe te druge spektakle i parade. To je uz poznate amfiteatre u Puli i Saloni (Solinu) treći amfiteatar sačuvan u Hrvatskoj. Osim navedenih logora u Tiluriumu i Burnumu na pravcu od Krke do Neretve bilo je izgrađeno i nekoliko manjih logora u kojima su se nalazile pomoćne čete (auxillia). Pogled na Prominu s Burnuma PROMINA 19

20 Navodimo ih ovim redom: Andetrium (gornji Muć), Magnum (Balina Glavica) i Bigeste (Humac kod Ljubuškog). Toliki broj podignutih vojnih logora na prostoru od oko 80 km udaljenosti govori o strateškim rimskim razlozima i uvažavanju snage makar i pokorenog delmatskog stanovništva. XI. legija sa sjedištem u Burnumu brojila je između vojnika. Bila je vojna jedinica koja je, kao i one prije i poslije, morala imati i svoj teritorij. Teritorium legionis ili prata legionis je područje koje je izdvojeno samo za vojničke potrebe. Nalazilo se kao takvo pod vojnom jurisdikcijom. Prata su bile pretežito livade i pašnjaci koje su se koristile za ispašu pratećih životinja i jahaće konje, poglavito za životinje za vuču, mule, volove i drugu stoku ovce i koze koje su osiguravale meso za ishranu vojnih jedinica. O veličini legijskog teritorija Burnuma saznaje se na osnovu vojnih natpisa otkrivenih na raznim mjestima i različitoj udaljenosti od logora. Sjeverna granica legijskog područja išla je do Strmice, Mokrog polja, Pađena i Plavna otkud je polazio legijski vodovod za logor Burnum. Na zapadnoj strani legijski teritorij graničio je s područjem Varvarije i Asserije, a to je približno južno i zapadno od Kistanja. Na jugozapadu je granica teritorija bila kod Smrdelja, gdje su se nalazile tri keramičke peći za proizvodnju opeke s pečatima triju legija. Na jugu je legijski teritorij dopirao do teritorija municipija Scardone, a na istoku je granica bila u podnožju grada Promone. Burnum odlaskom legija postaje naselje gradskoga tipa te dobiva status municipija za cara Hadrijana 118. godine. Natpis na ulomku ploče pronađen godine u selu Razvođu kod vrela Bunarače, kao i drugi natpis pronađen u Oklaju, oba iz doba cara Kaligule ( ) razrješavaju spor o stečenom Minerva (božica mudrosti), Biskupija kod Knina, 1. st. razgraničenju. Na natpisu iz Razvođa gdje su se nalazila imena zajednica, najvjerojatnije se radi o razgraničenju između Burnista i Promonjana, ili pak o razgraničenju između privatnih posjeda. Natpis koji je pronađen u Mratovu kod crkve Sv. Martina navodi Aula Sentija, veterana XI. legije, da je ubijen na mjestu koje je pripadalo teritoriju Varvarije. Datiran prije 42. godine. Time potvrđuje da je teritorij Promone pripadao široj zajednici Varvarije. To je moglo biti u određenom vremenu kada je Varvarija iskoristila pad Burnuma (castelluma) i Promone (34. pr. Kr.) i kada je proširila svoj teritorij i s lijeve strane rijeke Krke. Ima i drugih gledišta da je varvarinski teritorij dopirao samo do Krke a ne i preko nje. Uz zaključak da je zemljište duž lijeve obale Krke, od Puljana i Mratova pa sve do Miljevaca i Roškog slapa, bilo određeno za dodjelu i smještaj rimskih veterana (pri otpustu iz vojne službe), a da Burniste i Promona nisu ni u jednom razdoblju pripadale varvarinskoj zajednici. Prominski teritorij između Krke i planine Promine vjerojatno je pripadao autohtonim zajednicama Burnistama i Promonjanima. Teško je reći koliki je dio pripadao legijskom zemljištu. Mnogi veterani, osobito oni iz VII. i XI. legije, naseljavaju šire područje provincije Dalmacije u obalskim gradovima, te u veteranskoj koloniji kao što je bio Aequum (Čitluk kod Sinja) koju je osnovao car Klaudije. Veterani navedenih legija od cara Klaudija dobili su zemljište i u ageru Salone u Siculi. Većina veterana bili su Italici, no bilo ih je podrijetlom i iz Galije, Makedonije i Male Azije. Od 2. st. vojnici su se mogli vjenčavati s domaćim djevojkama pa ih je to još više vezalo uz delmatski kraj, a istodobno se stvorio i ojačao jedan povlašteni romanizirani sloj. Tako je postupno sve više nestajalo autohtone ilirske civilizacije. Oni su u novu zatvorenu sredi- 20 PROMINA

21 nu i tradicionalni način života unosili potpuno nove gospodarske i društvene promjene. Odlaskom legija s ovih prostora sigurnost i pacifikaciju provincije osiguravale su manje jedinice kohorte. Tako je bilo do sredine 3 st. kada je posljednja rimska vojna jedinica VIII. kohorta vol. Romanorum napustila provinciju Dalmaciju (otišla u Arabiju). U novim i izmjenjenim okolnostima više nije bilo potrebe za vojskom, tim više što je u dužem mirnom razdoblju došlo do značajnog prosperiteta i razvoja, osobito na mnogim gospodarskim imanjima gdje su podizane vile rusticae. Neke od njih su i arheološki otkrivene. Jedan takav kasnoantički objekt otkriven je proširenjem groblja Gospe Čatrnjske u Lukaru. Arheološka istraživanja su potvrdila da se radi najvjerojatnije o jednostavnijem obliku vile rusticae (gospodarskog objekta) nastalog ispod pretpovijesnog Šušelja, na izvanredno prirodnom položaju s čije zapadne strane se prostire plodno polje zasađeno vinogradima i drugim poljoprivrednim kulturama. Ostatci Granični rimski natpis iz Razvođa, 1. st. Glava Euripida iz okolice Drniša, 2. st. Ključni kamen gradskih vrata s glavom Herkula; Burnum, prva polovica 2. st. objekta su uništeni izgradnjom novih grobnica. Vjerojatno je takvih gospodarskih seoskih vila bilo i više po Promini i Miljevcima koje su podizali potomci veterana i viši sloj autohtonog peregrinskog stanovništva. Na području Promine nije bilo sustavnih arheoloških istraživanja pa je do danas mnogo toga ostalo na tragovima koje su obznanili u više navrata ljubitelji starina Grgur Urlić Ivanović i fra Lujo Marun. Godine i Grgur Urlić Ivanović pisao je o rimskim iskopinama u Oklaju u Bullettino di archeologia e stori dalmata. U zaseoku Džepine poviše Bilog polja, kod kuće Mate Džepine pok. Petra, otkriveno je više tragova velikih PROMINA 21

22 zgrada i pojedinih dijelova kružnog prostora sa prošupljenim opekama i stupićima od opeke koji su upućivali da se radi o ostatcima rimskih termi. Opeke su bile visoke 20 cm, široke 8 cm, a sam krug je bio debljine od 80 cm naslonjen na deset stupića. Opeke su nosile pečat tvornice Q. Clodi Ambrosi i Pansiana. Prema procjeni G. Urlića Ivanovića ostatci ruševina ovoga rimskog naselja prostirali su se u dužini od 1 km prema Džapićima i u širinu po oranicama Bilog polja do 5 km. Grgur spominje i nalaze mnoštva rimskih grobova. Slučajno je u Bilom polju pronađen i zlatni rimski novac. Pronađeno je i rimskih natpisa od kojih je jedan bio ugrađen u zidove kuće Mate Džepine. U svojim»starohrvatskim dnevnicima«1891. godine fra Lujo Marun navodi lokalitet Grudine ispod kuća Klepo u Razvođu, gdje je obišao starokršćanski sarkofag oko kojega je u nešto užem prostoru ugledao temeljne zidove zgrada s naslagama klačarde. Sarkofag se i danas nalazi na istom mjestu. Djelomice je razbijen i provaljen još u starini. Dug 2,70 m, širok oko 1,40 m i visok 0,50 m. Na sjevernoj strani poklopca sarkofaga nalazi se nečitljiv natpis obrastao u lišaj. Klačarde i komada opeke otkriveno je na okolnim gromilama, te osobito sitnih ulomaka rimske opeke razbacanih po oranicama (priložinama) i vinogradima naokolo šireg prostora sarkofaga (očuvali se i do današnjih dana). Vjerojatno je uz sarkofag postojala i starokršćanska crkva. Spominje se da je na kući Ivana Klepe uzidan rimski natpis pronađen u blizini sarkofaga. Pronađeno ih je više. Otkriven je i srebrni carski rimski novac kao i sitni bakreni. Starokršćanski sarkofag iz Razvođa, st. O ovome piše G. Urlić Ivanović u Bullettinu te navodi da je na tom lokalitetu postojao rimski grad, a prije toga ilirska gradina, izgrađen na krasnom položaju, u polju i prostranom vidiku. Povezuje ga sa rimskim iskopinama u Oklaju i onim ruševinama na jugoistočnoj strani ispod Tarlinih kuća u Velušiću (ostaci sarkofaga, razbijenih stupova i mramornih podova), te rimskih i starokršćanskih ostataka u Trbounju. U najnovije doba godine Gradski muzej Drniš otkopao je u Trbounju trobrodnu baziliku s tri različite apside i krstionicom oblika grčkog križa (duga 35 m, a široka 22 m) najvjerojatnije iz st. a po svojoj veličini spada u najveće starokršćanske bazilike u Dalmaciji. Nije otkriveno rimskih tragova što bi, vjerojatno, zahtjevalo opsežnija istraživanja. Trobrodna bazilika u Trbounju Na ostalome području Promine u mnogim selima seljaci su pronalazili različite predmete iz rimskoga doba, iste su darivali ili prodavali fra Luji Marunu za Prvi muzej hrvatskih spomenika u Kninu. Tako je u Marasovinama u vremenu od do pronađen jedan rimski ulomak natpisa, bočica lakrimerij (suzna bočica), ulomak jedne rimske svjetiljke (lucerne) s natpisom Fritis, dijelove razbijenog ogledala, dva bakrena rimska novčića, rimski carski novac, dvije male staklenice i drugo. Sve je to uglavnom pronašao Niko Čavlina na rimskom groblju otkrivenom na svojoj zemlji. Na jednoj lucerni utisnut je žig Litogene P., a na drugoj Fortis. Pronađene nalaze predao je fra Luji Marunu za Muzej. U Bobodolu kuda je prolazio rimski put od Burnuma prema Kninu pronađeni su rimski natpisi koji se odnose na careve Nerona i Trajana. 22 PROMINA

23 Na popravku puta u Suknovcima (Vučipolje) pronađena je rimska fibula koju je neki seljak donio u Kninski muzej. Župnik Krsto Maretić pronašao je u Mratovu veliku staklenicu, jednu malu četvrtastu staklenicu, tri male bočice - lakrimerija, staklenu zdjelicu, dvije rimske fibule, jednu oštećenu zemljanu zdjelicu i ulomke dviju rimskih lucerni. Na jednoj je natpis PHOETASPI. Pronađen je i rimski natpis uz temelje crkve Sv. Martina. Godine Luiđi Jurenović poslao je rimski natpis u Kninski muzej koji spominje XI. legiju iz Burnuma. Bio je uzidan u mrtvačnicu kod Sv. Martina. Fra Lujo Marun je zabilježio da je na kući Ante Šundova u Puljanima uzidana mala rimska ara (žrtvenik) s natpisom. U Puljanima su 1911.pronađene mala rimska staklenica i zemljana svjetiljka. U Nečvenu nije pronađeno rimskih tragova, ali preko Krke u Čučevu otkrivene su dvije zemljane rimske svjetiljke, te dva komada brončanoga rimskog novca. U blizini utvrde zapaženi su tragovi rimske keramike. Jedan vrlo zanimljiv i rijedak nalaz pronađen je u Lukaru na položaju pretpovijesne gradine i kasnijeg srednjevjekovnoga grada Šušelja. Nalaz predstavljaju dvije pantere koje stoje na polukružnom držaču. Prednje šape drže svaka na jednom okruglom medaljonu s reljefno izrađenom ljudskom Pantere, Šušelj - Lukar, st. Kanjon rijeke Krke maskom. To je dio okova jarma na koji se vezivala omča za konje. Dimenzije su joj 7,7 x 12 cm. Potječu iz stoljeća, izrađene su u bronci. Čuvaju se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. U Lukaru su pronađeni komadi opeke s natpisom Pansiana i više ulomaka rimskog natpisa otkriveni pri krčenju vinograda. Želja nam je bila da u ovaj rad rimskih ratovanja u provinciji Dalmaciji uklopimo i Prominu s okolicom, kako bi donekle rasvijetlili daleku prošlost ovoga kraja u rimsko doba s očuvanim povijesnim tragovima do najnovijeg vremena. Rimljani su ostali na ovim prostorima do 6. st. ili nešto kasnije kada nemir unose jače provale naroda sa sjevera, osobito Istočnih Gota. Oni su 537. godine zaposjeli Burnum, a 639. razorili su ga Avari. Tada su razoreni i mnogi drugi rimski gradovi u provinciji Dalmaciji. Tim prijetnjama sa sjevera autohtono se stanovništvo ponovno sklanja na uzvišene položaje u bivše ilirske gradine. Tako su dočekali nove doseljenike Hrvate koji će tu zauvijek ostati i formirati svoju hrvatsku državu. Hrvati će postupno sve zatečene stanovnike asimilirati i preuzeti od njih svo materijalno nasljedstvo i na tome dalje razvijati svoju osobnu kulturu, prosperitet i napredak u kontinuitetu sve do današnjih dana. Ante Juric PROMINA 23

24 STOPAMA NAZARETSKE DJEVICE San je brojnih kršćana posjetiti mjesta koja su svjedoci glavnih događaja i tajni našeg spasenja. Tko ne bi želio otići u Nazaret i vidjeti mjesto gdje je»riječ tijelom postala«, zastati u Betlehemu, na mjestu gdje je»djevica Marija rodila Isusa Krista«, u Maslinskom vrtu, na Kalvariji, Isusovu grobu...?! Koji se kršćanin ne bi htio zaustaviti na tim svetim mjestima u sabranosti i molitvi...!? To ipak nije svakome moguće. Kako bih Promincima približili sva ta sveta mjesta, a zahvaljujući uredniku lista»marija«fra Petru Lubini, u našem župnom listu donosimo tekstove o svim tim mjestima. Nadamo se da će i Prominci biti u prilici hodočastiti u Kristovu domovinu. MJESTO GOSPINA ROÐENJA Glavno je vrelo za poznavanje æivota Majke Gospodinove Sveto pismo. Meappleutim, i ono je presiromaπno podacima o tome, ali pomnjiv Ëitatelj lako otkriva kako se u njemu radi o postupnom otkrivanju marijanskog otajstva. U Starom zavjetu Majka Isusova izriëito se nigdje ne spominje. Neki starozavjetni tekstovi, kako ih je u svjetlu kasnijih dogaappleaja razumjela prva krπêanska zajednica, daju naslutiti kako je uz proroëki navijeπtena Mesiju nazoëna i njegova majka. U starozavjetnim slavnim æenama nazire se simboliëki pralik poslanja Majke Isusove. Marija utjelovljuje nade Izabranog naroda. Kao njegov najsvetiji izdanak, ona u ime loze Davidove raapplea Spasitelja. Novi zavjet u prvom je redu posveêen djelu i osobi Isusa Krista. Majka Gospodinova zauzima u njemu razmjerno malo mjesta. Spominje se jedino ukoliko je u vezi s Isusom. Ona izvrπava povijesnospasenjsku ulogu u potpunoj ovisnosti o svome Sinu. Bez nje se ne moæe potpuno ni ispravno govoriti o Isusu Kristu i njegovu djelu spasenja. Sin Boæji postaje Sinom ËovjeËjim, po Duhu Svetom od Marije Djevice. Nitko mu nije tako blizak kao ona. S njime je na poëetku spasenjskog djelovanja u Kani, a s njime je opet nazoëna pod kriæem kad njegovo djelo spasenja ulazi u zavrπnicu. Moæe li nam Sveto pismo iπta pruæiti o mjestu gdje se Gospa rodila? Nazaret, Seforis ili Jeruzalem Marijin æivot i poslanje zauvijek su obiljeæeni Ëinjenicom da je ona Isusova majka. U Evanappleelju je prvi put susreêemo u njezinu stanu u Nazaretu za vrijeme navjeπtenja. Meappleutim, je li Marija i roappleena u Nazaretu? Neki dræe da jest. Svoje miπljenje temelje na Pismu Kromaciju koje se krivo pripisuje sv. Jeronimu ( 420.). Prema njegovu sadræaju, Marija potjeëe iz Nazareta jer joj je tu i anappleeo donio Radosnu vijest, kako nas izvjeπêuje evanappleelist Luka (1,26). Ta predaja potjeëe tek iz 9. st., pa zato nije ni usvojena. Imamo joπ i stariju predaju prema kojoj Marija potjeëe iz Betlehema. To pripominje i Pseudo-Matejevo evanappleelje ili Evanappleelje djetinjstva (napisano je na hebrejskom jeziku, a bl. Jeronim preveo ga je na latinski), koje je poznato i sv. Augustinu ( 430.). Jedan je to od ranokrπêanskih zapisa koje Crkva nije sluæbeno priznala, a nazivamo ih apokrifi ma (grëki: apokryfos = skriven, tajan, nedostupan javnosti) - spisima ili knjigama koje sebi krivo prisvajaju boæansko podrijetlo ili im ga drugi krivo 24 PROMINA

25 pripisuju. Uglavnom su to romansirano proπireni, a katkad skraêeni ili iskrivljeni svetopismaski tekstovi. U odreappleenom smislu oni nadopunjuju neke praznine i detalje kojih ne nalazimo u Evanappleelju, a nisu povijesne stvarnosti. Nastali su iz radoznalosti krπêana koji su traæili viπe osobitosti u vezi s Isusom, Marijom, apostolima i drugim osobama o kojima Evanappleeljâ πute. Govore o Isusovu djetinjstvu, muci, smrti i uskrsnuêu, kojima nadodaju brojne pojedinosti. U prvim stoljeêima Crkve normalno su kruæili meappleu krπêanima i Ëitali se na njihovim zajedniëkim slavljima. BuduÊi da u njima ima maπtovitih i neumijesnih zgodica, javno Ëitanje s vremenom je zabranjeno. Crkva je brzo prepoznala nedostatak boæanskog nadahnuêa u njihovu nastanku i nije ih uvrstila u popis svetih knjiga nego ih je prozvala apokrifi ma. Usprkos tome, oni su se πirili i zbog svoje romansiranosti bili omiljeni meappleu pukom te su prerastali u legende, koje su postajale Ëesto motivom umjetniëkog stvaralaπtva jer su vrlo pogodni za narativne prizore. Da Marija potjeëe iz Betlehema, o tome piπu sv. Ivan Krizostom ( 407.) i sv. Δiril Aleksandrijski ( 444.), ali ni njihovo miπljenje nije prihvaêeno. Razlog je, πto ono nema Ëvrstih povijesnih temelja nego se iskljuëivo temelji na tumaëenju Svetog pisma o popisu stanovniπtva na koji ide i Majka Gospodinova, kako nam to donosi evanappleelist Luka (2,5). Seforis Postoji i jedna mnogo kasnija predaja. Ivan Würtzburπki skuplja g neke podatke. Prema njima, Seforis je rodno mjesto Ane, majke Marijine. On tu nadodaje: Kaæe se takoappleer da je i bl. Djevica Marija roappleena u Seforisu. VozeÊi se iz Nazareta prema istoku, cestom koja vodi prema Sredozemnom moru, nakon 6 km desnim odvojkom dolazi se u Seforis. U oëi odmah upada utvrda na sjeverozapadnom breæuljku s ruπevinama svetopisamskog i staroga grada Seforisa. Prije rata izmeappleu Æidova i Arapa g Seforis je veliko arapsko selo Saffuriyah. U tom ratu potpuno je sravnjeno sa zemljom i uzorano, Ëime je do krajnje mjere pograppleeno. Æidovi kasnije utemeljuju kraj njega novo naselje sa starim imenom - Cipori. U Svetom pismu ono se ne spominje, a nema neke vaænosti sve do hazmonejskog kralja Aleksandra Janeja ( ), koji ga Ëini glavnim gradom Galileje. Rimljani ga g. 63. pr. Isusova roappleenja ruπe, a onda g. 55. pr. Isusova roappleenja obnavljaju i proglaπavaju upravnim srediπtem Galileje, πto ostaje i za vrijeme vladavine kralja Heroda Velikoga (37.-4.). Rimljani ga g. 4. sravnjuju sa zemljom, da bi ga Herod Antipa (4.-39.) ponovno izgradio i uëinio prvom prijestolnicom svoje vladavine u Galileji. Otada se razvija u veliëanstven grad, πto potvrappleuju i najnovija iskapanja poduzeta godine. Po razorenju Jeruzalema g. 70., protjerivanju Æidova iz Jeruzalema i æidovskim ustancima (prvi i drugi ) sve viπe dobiva na vaænosti. Uprava prelazi iz æidovskih u rimske ruke i gradu mijenja ime u Diocezareja. Grad s 3. stoljeêem postaje srediπtem ondaπnjeg æidovstva, pa je u njemu 17 godina zasjedalo æidovsko Veliko vijeêe. Neki Josip iz Tiberijade, na krπêanstvo obraêen Æidov, izraæava æelju sagraditi ondje crkvu, πto znaëi da je veê onda tu postojala krπêanska zajednica. U 4. st. tu je biskupsko sjediπte za krπêane pridoπle iz progonstva. Grad i dalje napreduje, da bi naglo propao nakon prodora Arapa u prvoj polovicu 7. stoljeêa. U prolazu prema Nazaretu, hodoëasniku iz Piacenze g pokazivani su neki predmeti vezani uz Navjeπtenje. U viπe navrata u Seforisu se obavljaju arheoloπka iskapanja. Franjevci g otkupljuju mjesto i otkrivaju ostatke trobrodne bazilike sv. Ane iz kriæarskog razdoblja, a g na vidjelo izranjaju ostaci rimskih i bizantskih gradnji. Sustavna iskapanja poduzeta su i g kad se otkriva na brdskoj kosini polukruæno kazaliπte, koje vjerojatno daje sagraditi Herod Antipa (4.-39.). Na vrhu breæuljka ruπevine su luksuzne rimske vile iz 3. st. pr. Isusova roappleenja koja se sruπila g za potresa. Dijelom su u njoj saëuvani mozaici u blagovaonici. Na istoënom dijelu breæuljka ostaci su Ulice stupovlja (Cardo = jedna od dviju glavnih ulica rimskih gradova), a istoëno od nje velike bizantske graappleevine s lijepim mozaicima. Dijelovi pronaappleene sinagoge joπ nisu u potpunosti istraæeni. Ostatke velike trobrodne crkve, koju su podigli kriæari u 12. stoljeêu, franjevci ograappleuju, a u njih g dvojica argentinskih sveêenika redovnika pokuπavaju ponovno unijeti æivot... U blizini Ëasne sestre sv. Ane imaju kuêu u kojoj dræe πkolu za djevojëice iz siromaπnih obitelji. PROMINA 25

26 Neko vrijeme na ostacima kriæarskih zidina æivio je i naπ fra Ivan FrankoviÊ ( 1966.). U Seforisu je proveo zadnjih deset godina svoga æivota kao kapelan Ëasnih sestara i posljednji Ëuvar toga svetog mjesta, sve do nekoliko dana prije smrti. Roappleen je g u Æiviki, u æupi Oriovac, u Slavoniji, a bio je Ëlan zagrebaëke franjevaëke provincije. U Zagrebu je g osnovao povjerenstvo za Svetu zemlju za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Nakon πto je 11 godina bio komesar Svete zemlje, odlazi g na sluæbu u Isusovu domovinu. Radio je na organizaciji prvoga hrvatskoga skupnog hodoëaπêa u Svetu zemlju, koje je trebalo poêi 1. rujna 1914., ali ga je omeo I. svjetski rat. Istaknuo se g kao organizator velikog sabiranja za Svetu zemlju, Ëime je nabavljena i poslana graapplea za obnovu crkava u Svetoj zemlji. Na njegovu molbu grof Elz (? - Vukovarski) iz Naπica darovao je hrastovinu za krov veliëanstvene bazilike na Taboru, a ostatak je dobro doπao za krovnu graappleu crkve Pohoappleenja Marijina u Ain Karemu. Æivio je joπ na Taboru i u Nazaretu, gdje je i umro 22. rujna te pokopan, a ostavio je svoj braêi lijepu uspomenu primjerna æivota. Jeruzalem Najstarija predaja govori kako se Marija rodila u Jeruzalemu (akadski: Uruπalem, hebrejski: Jeruπalajim = Grad mira). Prva svjedoëanstva za to potjeëu iz sredine 2. st., a temelje se na Protoevanappleelju Jakovljevu koje nazivaju joπ i Roappleenjem Marijinim ili Jakovljevom objavom. Od njega je na Zapadu nastalo Pseudo-Matejevo Evanappleelje ili Evanappleelje Djetinjstva (vjerojatno iz 6. st.). Jedan je to od apokrifnih spisa, pisan na grëkom jeziku, u kojemu je, polazeêi od izvjeπtaja o Isusovu roappleenju i djetinjstvu, ispripovijedana povijest njegova djeda i bake, Joakima i Ane, a u srediπtu je Marija, njezino Ëudesno roappleenje, njezina sluæba u hramu, udaja za Josipa, udovca, koji πtiti njezino djeviëanstvo dok na putu u Betlehem na ovaj svijet u nekoj πpilji nije doπao Isus. Iako spis nema neke povijesne pozadine, vrijedno je svjedoëanstvo o poboænosti prema Gospi tijekom 2. st., a imao je silan utjecaj na krπêansku puëku poboænost, na æivotopise svetaca i umjetnost. Utjecao je i na razvoj istine o Marijinu djeviëanstvu za poroda, na svetkovine Marijina zaëeêa, Roappleenja i Prikazanja u Hramu te na spomen sv. Joakima i Ane. U 5. i 6. st. imamo razliëita svjedoëanstva o postojanju bazilike, podignute u Ëast Marijinu, sjeverno od jeruzalemskog Hrama, u blizini ribnjaka Bethezda. Tu je danas crkva sv. Ane. Tamo veê u 5. st. dolaze hodoëasnici na mjesto Gospina roappleenja. Sv. Sofronije ( 638.), jeruzalemski patrijarh, u 7. st. donosi svjedoëanstvo da je to mjesto gdje je roappleena Majka Gospodinova. Sv. Ivan DamaπËanski ( 749.) pokazuje na to isto mjesto, izvodeêi zakljuëak iz slikovita tumaëenja: U svetoj OVCI (Probatikon) roappleena je Majka Boæja od koje se htjelo roditi JANJE Boæje. Probatikon (latinski: Probatica) grëki znaëi ovca, a to ime nosi ribnjak uz koji je Marija roappleena (Iv 5,2). Arheoloπka iskapanja potvrdila su navedenu predaju. Bazilika je sagraappleena na tom mjestu u prvoj polovici 5. stoljeêa. Ali i stotinjak godina prije postojala je tu bogomolja, podignuta na πpilji koja se i danas Ëasti kao mjesto Marijina roappleenja. Zato se najvjerojatnije moæe dræati kako se Majka Gospodinova rodila u Jeruzalemu. udesno ro enje Iznenaappleuje Ëinjenica da Evanappleelje uopêe ne spominje Marijine roditelje. Ni imena im ne donose! No, o njima govore poboæni puëki zapisi, kao npr. Protoevanappleelje Jakovljevo (2. st.). Ti spisi donose nam mnoπtvo opisa i poboænih priëa meappleu kojima ima sigurno i sasvim istinitih. Pogledajmo πto govore o Marijinu roappleenju! Joakim i Ana poboæni su Æidovi. VeÊ su u poodmaklim godinama, a nemaju djece. Za dobra i vjerna Æidova bila je to prava sramota. Jednom je Joakim prikazivao ærtvu u Hramu. Bilo mu je veoma neugodno kad je vidio da i sveêenik odbija njegov dar upravo zbog neplodnosti njegova braka. Zato je bio potiπten. I mjesto da se vrati kuêi sa svojim stadom, odlazi u judejska brda. PovlaËi se u pustinju, u njoj razapinje svoj πator i posti Ëetrdeset dana i Ëetrdeset noêi i moli dok mu se Gospodin ne smiluje. O tome nitko niπta nije znao, ali je Ana osjeêala veliku bol zbog Joakimova nestanka. Uz to πto je bila neplodnica, smatrala je da je postala joπ i udovicom. I svi mjeπtani dræali su da je Joakim umro. Jednoga lijepog dana Joakimu se pokazuje anappleeo i zove ga neka se vrati kuêi. Kao razlog navodi mu Boæju volju prema kojoj Êe Ana postati majka. I Joakim se zaputi u Jeruzalem. Anappleeo se tada ukaæe i Ani. Pozva je da ode u susret muæu koji dolazi. Na taj glas Ana trëi, grli i ljubi Joakima. Od toga poljupca Marija je Ëudesno zaëeta. (Tu Ëinjenicu mnogi istiëu i s obzirom na vjersku istinu o Marijinu bezgreπnom zaëeêu.) Devet mjeseci kasnije rodila se lijepa djevojëica kojoj roditelji dadoπe ime Marija. Joakimovo viappleenje predaja stavlja na mjesto danaπnjeg samostana sv. Jurja Ciparskog u pro- 26 PROMINA

27 dolini Wadi al-qelt u Judejskoj pustinji nedaleko od Jerihona. K njemu se skreêe iduêi od Jerihona prema Jeruzalemu desno. Nakon kraêe voænje po skretanju, s lijeva se na breæuljku pojavi metalni kriæ, od kojega puca divan pogled na pustinjsku vododerinu Al-Qelt. Posred sjeverne okomito odsjeëene litice, niz je kamenih graappleevina priljubljenih uz brdsku gromadu. To je grëki pravoslavni samostan sv. Jurja Ciparskoga, zvan Koziba. Na spomen Joakimova 40-dnevnog povlaëenja na molitvu za porod, g na tom mjestu podignuti su samostan i crkva posveêena bl. Djevici Mariji. Za perzijanskog naleta g tu su pobijeni brojni redovnici, a samostan se poëinje gasti. Obnavljaju ga u 12. st., ali ponovno propada i opustje sve dok ga grëki pravoslavni monasi g ne podiæu iz ruπevina. Napokon je tu od g stalna grëka pravoslavna redovniëka zajednica. Crkva sv. Ane Stari Jeruzalem i danas je okruæen zidinama. Uglavnom su one iz 16. i 17. st., a dijelom su na zidinama iz Isusova doba. Danaπnje je zidove izmeappleu g i na ostacima starih dao podiêi sultan Sulejman VeliËanstveni ( 1566.), a krase ih sedmera velika vrata. Osma, prema Istoku, Zlatna vrata, za koja predaja iz 9. st. tvrdi da je Isus kroz njih uπao u Hram, dao je zazidati sultan S. VeliËanstveni, da ne bi na njih uπao Mesija, a s njime i Æidovi, da kroz njih ne bi smio nitko proêi do Kristova ponovnog dolaska (usp. Ez 44, 1-3). Krist Êe tuda prvi proêi za Sudnji dan, koji se ima odræati u Joπafatskoj dolini (usp. Jl 4, 1-2). GovoreÊi o sudu Gospodnjemu, prorok Joel simboliëki ga smjeπta u Dolinu Joπafat (Jl 4, 2. 12; usp. 4, 14). Vjerojatno ga doëarava po uzoru na mjesto gdje je judejski kralj Joπafat pobijedio okolna plemena koja su dugo vremena ugnjetavala Judejce. No, samo kraljevo ime Jo-πafat (= Jahve sudi) po sebi ukljuëuje aluziju na Boæji sud, pa je i to ime, moæda, samo simboliëno. Zato Êe kasnija æidovska i krπêanska predaja, o kojoj pisana svjedoëanstva imamo tek iz 4. st., povezati Joelovu Dolinu Joπafat i Zaharijino viappleenje (Zah 14) te tako poistovjetiti dolinu suda Boæjega s Kidronskom (Cedronskom) dolinom podno Maslinskog brda, ispod Zlatnih vrata. Otada njezini zapadni i juæni obronci postaju poæeljno mjesto ukopa za vjerne Æidove, koji na tom mjestu æele Ëekati konaëni spasiteljski Boæji zahvat u ljudskoj povijesti. Uz to, predaja iz 4. st. stavlja na Zlatna vrata sjeêanje na prosjaka kojega je Petar ozdravio (Dj 3), ona iz 6. st. na njima oznaëuje susret Ane i Joakima, predaja iz 7. st. stavlja na njih sveëani ulazak Isusov u Jeruzalem na Cvjetnicu, a predaja iz 8. st. ulazak cara Heraklija g s ostatkom Isusova kriæa koji je preoteo Perzijancima. UlazeÊi od Maslinskog brda u Stari grad, ni stotinjak metara desno od Zlatnih vrata, dolazi se do Vrata sv. Stjepana. To su ona vrata u blizini kojih je, prema predaji, kamenovan jedan od prvih Isusovih posluæitelja, appleakon Stjepan (Dj 6 i 7), pa PROMINA 27

28 im zato dadoπe, uz ostala, i njegovo ime. Zovu ih joπ IstoËnim ili Marijinim vratima (jer se kroz njih iπlo Marijinu grobu), a muslimani i Lavljim vratima, jer su na njima uklesani lavovi.»im se uapplee kroz njih u grad, odmah uz ulicu s desne strane diæe se oveêe zdanje. To je samostan Bijelih otaca. A kad se kroz samostansko predvorje proapplee prema sjeveru, otvara se pred oëima prostrano dvoriπte. Odmah desno u dvoriπtu ispred samostanskih vrata, gotovo bode u oëi ogromna graappleevina. Na prvi mah rekao bi Ëovjek da se radi o kakvoj tvrappleavi. Istina, sve zgrade u Jeruzalemu sazidane su od kamena. No, sve su nekako bliæe Ëovjeku, manje, normalnije... Ali ta!? Rekao bi da ju je gradila neka viπa sila. To je crkva sv. Ane koju u ono doba sagradi kiæarska vjera i zanos. To je ujedno i danas najsaëuvaniji i najkarakteristiëniji spomenik kriæarskoga sakralnog graditeljstva u Isusovoj domovini. Da se oëuvala do danas, najviπe treba zahvaliti πto je gotovo 7 stoljeêa bila u rukama muslimana. Oπtri svod velikih vrata, svodovi i πiljasti lukovi ostavljaju na hodoëasnika dojam jednostavne ljepote. Unutra djeluje tajanstveno i smireno. Lijepi kameni zidovi i iznutra ostavljaju veliëanstven dojam, bez obzira πto nema nikakvih posebnih uresa. Crkva je duga 34, a 19,50 m πiroka. Trobrodna je, a svaka laapplea zavrπava apsidom. Iznad glavnog oltara u srednjoj laapplei diæe se krasna 18 m visoka kupola. Po sredini juæne laapplee, s desne strane kad se uapplee u crkvu, silazi se u kriptu gdje se Ëasti spomen Marijina roappleenja. To je zapravo mala podzemna kapela. U nju se silazi niz kamene stube, koje su za viπestoljetne muslimanske okupacije bile zazidane. U kripti u oëi upada krasan kameni oltariê s malim svetohraniπtem u poleappleini i nedaleko od njega ikona Roappleenja Marijina novijeg nadnevka. DoËarava sve to hodoëasnicima prizor koji se tu davno zbio i oznaëava mjesto gdje se Ëuo prvi krik i gdje je ugledala prvi put svjetlo dana Marija, majka Spasiteljeva. CjelovitoπÊu svoje osobe, Marija je æiva poruka Boæja ljudima. Kao suvremenica svih naraπtaja, svojom raspoloæivoπêu volji Boæjoj vrijeme svoga æivota povjerila je u ruke Boæje i tako ujedinila ljudsko i boæansko vrijeme. Stoga svojom trajnom nazoënoπêu nadilazi povijest i uvijek je u njoj nazoëna zajedno s nama. Tako je njezino roappleenje neπto izvanredno za ËovjeËanstvo. Ona je svemu svijetu bila nada i zora spasenja koja nam je rodila Sunce pravde. Zora je odvajkada simbol za odnos izmeappleu Krista, istinskog Sunca pravde (usp. Mt 3, 20) i spasitelja sviju, i Nazaretske Djevice koja je, buduêi da mu je prethodila, pravo pozdravljena kao zora spasenja. Ili, kako reëe sv. Franjo Asiπki, ona je veliëanstvo Boæje uëinila ljudima Bratom. Otac od vijeka raapplea Sina, a u vremenu OËev Sin postaje Ëovjekom. Na Ëudesan je naëin roappleen od æene (Gal 4,4). Onaj koji odvijeka ima Oca bez Majke, htio je u vremenu imati Majku bez oca. Prvu crkvu sv. Ane na tom mjestu sagradila je carica Eudoksija ( ). Nju je posjetio oko g hodoëasnik Teodozije i g hodoëasnik iz Piacenze, koji je spominje u svom putopisu. Baziliku iz 5. st. sruπili su g Perzijanci. Ponovno je sagraappleena izmeappleu 8. i 9. st., a malo kasnije dobila je i ime sv. Ane. Nakon πto dolaze u Jeruzalem, kriæari je nalaze u ruπevinama. Zato je g grade na danaπnjem mjestu i u njezinoj blizini veliki samostan, u kojemu su æivjele benediktinke. Crkvu i samostan dræali su francuski vladari nekom vrstom svoje zaduæbine. Zato su ih posebno obdarivali i doprinosili za njihovo uzdræavanje. U taj samostan povlaëili su se i æenski Ëlanovi iz obitelji francuskih velikaπa. Tako je u njemu æivjela i Alda, æena jeruzalemskog kralja Balduina I. ( 1118.), utemeljitelja kriæarske Jeruzalemske Kraljevine godine. Njezinim stopama poπla je i kêerka Balduina II. Judita i sestra Melisende. Sultan Saladin ( 1193.), koji pobjeappleuje kriæare i g osvaja Jeruzalem, g pretvara crkvu u muslimanski zavod, πkolu Kurana. Tek po zavrπetku Krimskog rata ( ) g sultan Abdul Medæid ( 1861.) predao ju je francuskim vlastima u znak zahvalnosti za njihovu pomoê u ratu. Za vrijeme turske vladavine franjevci Svete zemlje nastojali su svim silama pronaêi naëin kako bi i dalje mogli bar svako nekoliko vremena dolaziti u kriptu crkve sv. Ane i moliti sa svojim hodoëasnicima. Iako nisu mogli bez poteπkoêa u nju ulaziti kroz vrata, otkrili su moguênost s hodoëasnicima ulaziti niz konop kroz prozorëiê koji se i danas moæe vidjeti sa stuba kojima se silazi u kriptu. No, upornost svetozemaljskih franjevaca nije ni poslije posustala, a nerijetko su morali podmiêivati i Ëuvare. U 15. st. dobili su od muslimana i ispravu prema kojoj im je dopuπteno u kripti na oltaru Roappleenja bl. Djevice Marije slaviti misu 8. rujna na blagdan Roappleenja Marijina i 8. prosinca na svetkovinu Bezgreπnog ZaËeÊa. No, ni to nije nikad iπlo bez poteπkoêa. Kad su je Turci vratili Francuzima, crkva je vapila za obnovom. Temeljitiji obnoviteljski pothvat na njoj trajao je od g sve do g , a poduzet je prema nacrtu graditelja M. Maussa. Reskriptom 26. kolovoza papa Leon XIII. uzdiæe je kao jedno od slavnijih svetiπta u Jeruzalemu koja podsjeêaju na Gospu. Nakon πto je 28 PROMINA

29 obnovom zadobila izvornu ljepotu, trobrodna bazilika predana je kardinalu Lavigeriju i njegovim Afi Ëkim misionarima, redovnicima Bijelim ocima. Njima je u zadnje vrijeme bila povjerena i briga kraj tog svetiπta odgajati grkokatoliëke sveêeniëke pripravnike. U svom samostanu posjeduju pozornosti vrijedan biblijski muzej. U prigodi marijanske, godine, Bijeli oci opet su obnavljali crkvu. Htjeli su je dovesti u prvobitno stanje. Oltar pod kupolom, koji je bio masivan, zamijenili su mramornim i ukrasili ga reljefi ma koji predstavljaju dogaappleaje iz Gospina æivota. Djelo je to Filipa Kaeppelina. BuduÊi da u crkvi ne postoje nikakvi ukrasi, zna se u njoj osjetiti hladnoêa i tuga. To je kod obnove zahtijevao prvobitan stil graappleevine koju je podigla Ëvrsta kriæarska vjera, upravo kao tvrappleavu vjere i ljubavi prema onoj koju i Svjetiljkom moæemo zvati jer na njezinu vrhu svijetli Krist koji je svjetlo svijeta. Za estodnevnoga izraelsko-arapskoga rata u lipnju g crkva je dosta oπteêena, posebno kupola. Pomnjivo je nakon toga obnovljena i otvorena 14. srpnja U prostranu ograappleenu dijelu samostanskog dvoriπta na Cvjetnicu pod mrak blagoslovom s Presvetim za posebno za tu zgodu ureπenim oltarom zavrπava sveëana procesija koja poapplee iz Betfage niz Maslinsko brdo nakon blagoslova granëica u 13 sati. Ribnjak Bethesda Kraj crkve sv. Ane ruπevine su i iskopine. U Isusovo doba bio je na tom mjestu vodospremnik. Evanappleeoski tekst govori o njemu kao o ribnjaku kraj OvËjih vrata, odnosno kraj OvËje trænice koji se hebrejski zove Bethesda (Iv 5, 1-18). Vulgata ga naziva Probatika (grëki: probatikon = ovca). Nedaleko od ondaπnjih gradskih zidina, naime, skupljane su ovce za hramske ærtve. Radi se zapravo o dvostruku, veoma prostranu vodospremniku (120 x 60 m) iz Isusova doba, iskopanu 12 m u litici. Napravljen je u 2. st. prije Isusova roappleenja sjeverno od hramskog prostora. U nj se prikupljala kiπnica. Podzemnim kanalom tekla je u hramsko dvoriπte, gdje se upotrebljavala za potrebe bogoπtovlja (Iz 7,3; 2 Kr 18, 17). PuËanstvo je vjerovalo kako ta voda ima ljekovitu moê. Zbog toga je na vodospremniku uvijek bilo dosta bolesnika. Vjerovali su da anappleeo svako jutro u njemu uzgiba vodu i, tko prvi u nju siapplee, da ozdravi. Jednom zgodom tu se naπao i Isus. Tu bijaπe neki Ëovjek koji je bolestan leæao trideset i osam godina. Kad ga opazi Isus gdje leæi i kada doznade da je veê dugo vremena u tom stanju, reëe mu: Æeliπ li ozdraviti? Gospodine - odgovori mu bolesnik - nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad se pokrene voda, a dok ja doappleem, drugi siapplee prije mene. Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj! reëe mu Isus. Odmah ozdravi taj Ëovjek, uze svoju postelju i poëe hodati (Iv 5, 5-9). Bio je to jedan od presudnih Ëina u Isusovu æivotu. On je oznaëio i odluëan preokret. Dogodilo se to, naime, u subotu, dan veselja, tjednog odmora i opuπtenosti kad Æidovima nije dopuπteno raditi teæaëke poslove, prodavati, kupovati... Isus je bio pozvan na odgovornost, ali se on predstavio kao Sin Boæji pa su otada gledali kako ga ubiti. Vodospremnik Bethesda spominje g u svom putopisu hodoëasnik iz Bordeauxa. KrπÊani su nastavili Ëastiti i to mjesto gdje je Isus nekoê stajao. Na njegovim ruπevinama veê su u 5. st. sagradili trobrodnu crkvu (45 x 18 m) posveêenu Uzetome kojega je Isus ozdravio. Perzijanci su je g oπtetili, muslimani su je g sruπili, a kriæari su u 11. st. na tom mjestu sagradili manju crkvu na spomen ozdravljenja uzetoga. To su podruëje g iskapali arheolozi i pronaπli temelje starog vodospremnika s peterim trijemovima.»etiri su sasvim vidljiva, a peti je uzidan u zid koji dijeli vodospremnik na dva dijela. Za istraæivanja g pronaappleeni su na tom mjestu i temelji bizantske crkve iz 5. st., a otkrivena je i kriæarska crkva iz 11. stoljeêa. Nastavlja se Fra Petar Lubina PROMINA 29

30 OD ZORE DO SUMRAKA VRAGOLIJA PILIPA I MATE Zahvaljujući uredniku promina.blog.hr Sanimiru Sariću koji je pronašao dvije knjige koje su svojim pričama vezane uz život u Promini, a jedna od njih je»od zore do sumraka«, autora fra Mirka Validžića Ćelkanovića, tiskana godine, donosimo i u našem župnom listu tu priču. Groblje svetog Martina smjestilo se, gotovo bi se moglo reći, u sredinu Mratovačkog polja. Neznatno se izdiglo iznad cijele ravnice, pa se doimlje poput milovidne osmatračnice na sve četiri strane. Starost mu je dugovječna, vezuju ga s kraljicom Teutom, njezinim ratnicima, poginulim vojnicima. Još i danas je u njemu sačuvana starohrvatska crkvica s istaknutim kamenim zvonikom na preslicu, koju arheolozi smještaju najkasnije u XII. stoljeće. Obuhvaća obilat prostor kružničkog izgleda. Sve donedavno bilo je puno starih vjekovnih brijesta i hrastova, obraslih bršljanom. Grobovi nikada nisu imali reda. Trave i sitnijeg grmlja bilo je dosta. Neobičnost i starinu groblja potvrdili su i nedavno pronađeni ostaci naselja iz neolitskog vremena, upravo pokraj izlaznih vrata u zapadnom uglu. Osim nedjeljama okupe se okolni katolici dva puta u godini na crkveno slavlje: na svetog Martina, a posebno na svetu Anu, pri kraju srpnja. Uz groblje prolazi cesta. Šum brojnih stabala i čevrljanje nebrojenih ptica stvara i ugodno i neugodno raspoloženje, ovisno o vremenu prolaska, danom ili noću, po kišnom ili vjetrovitom vremenu. I razumljivo još više, je li tko srčaniji ili strašljiviji, manje podložan ili više usplahiren izmišljenim pričama o takozvanim plašilima, neobičnim, navodno strahovitim pojavama. Ispod samog groblja s jugozapadne strane prostiru se Zagarića njive, vrlo plodne, posebno pšenicom i kukuruzom. Izvanjskim dijelom bile su na patarluku, cesta ih dosta obrubljuje i izlaže lakom pristupu konja, goveda, magaradi i ovaca. Ograda od svježe drače, pa bila i gušća, brzo popusti, a nije ju teško ni preskočiti. Zagarići su svoje njive i plodove brižno čuvali u ljetnim tjednima. Običavali su svoje odraslije dječake, po dvojicu, navečer poslati, iza večere, da odu na njive, zavuku se među žito i tako do zore pomalo drijemajući pripaze i u potrebi obrane svoje. Tako je potkraj prošlog stoljeća, jedne godine pred blagdan svete Ane, došao red na Pilipa i Matu. U godinama nije među njima bila veća razlika, a u svemu drugom nisu imali sličnosti, osim što su izdanci koljena Zagarića. Taj im je plemenski nadimak došao po pradjedu davnom Zakariji i pridodan pravom izvornom prezimenu. Po tom nadimku se odmah znalo u cijeloj užoj krajini o kojim se seljanima govori. Bio je petak, kad su se Pilip i Mate u mrak uputili prema groblju svetoga Martina. Malko su ga ipak zaobišli i zagazili njivom. Noć je bila oblačna i sve je mirisalo na kišu. Osvježenje u to doba godine prava je blagodat u Dalmatinskoj zagori. Ali ako kiša omete svečanost svete Ane, procesiju kroz polje s lijepim kipom svetice, zvanice (goste) okolišnih sela, domaći mezetluk pečene janjetine s ražnja u jednostavno upriličenim krčmicama u hladovini oko groblja, popodnevno kolo do kasnog sutona, to bi svima ispunilo srce nekom,prazninom i nelagodnošću. Pilip i Mate uvukli su se dublje u kukuruze, ponijeli sa sobom svoje kabančiće (zimske suknene kapute s kukuljicom) i da se mogu na njih opružiti, prodrijemati, a ako škropne kiša i zaštititi. I dok su tako malo posjedili, poče sa zapada u daljini sijevati, oglasi se i po koji grom daleko u pravcu Velebita, a krupne kaplje počeše prorijetko propadati. Vide dječaci da neće biti šale, barem će se malo orositi. Do kuće je daleko oko dva kilometra. U obližnjim komšilucima imaju poznatih, ali tko će sada buditi umornu čeljad, kad su upravo svi tvrdo pozaspali. Jedini izlaz pružala je stara trošna mrtvačnica, koja je bila upravo sučelice njihovoj najduljoj njivi, samo ih je dijelila uska cesta. Sva je sreća da je mrtvačnica imala omanji prozorčić do ceste, pa nisu morali proći kroz groblje. To je podosta rasteretilo, ohrabrilo. Uskočiše hitro kroz prozorčić i skutriše se oko njega da promatraju hoće li kiša biti rodna ili će to samo biti prolazni ljetni lagani pljusak. Dok su oni tako razmišljali, osjete da se nešto miče u mrtvačnici. Skameniše se, srce se spusti u petu, mladi mozak zastade. Sva sreća da su dvojica, a ne samo jedan. 30 PROMINA

31 I dok su oni tonuli u bezdan nestajanja, opali grom u neposrednoj blizini. Da li u koji brijest u groblju ili malo dalje, to nisu mogli procijeniti, ali bljesak je bio dragocjen. Osvijetlio im je mrtvačnicu ko u po bijela dana i oni jasno vide. Uskočiše hitro kroz prozorčić i skutriše se oko njega da promatraju hoće li kiša biti rodna ili će to samo biti prolazni ljetni lagani pljusak. Dok su oni tako razmišljali, osjete da se nešto miče u mrtvačnici. Skameniše se, srce se spusti u petu, mladi mozak zastade. Sva sreća da su dvojica, a ne samo jedan. I dok su oni tonuli u bezdan nestajanja, opali grom u neposrednoj blizini. Da li u koji brijest u groblju ili malo dalje, to nisu mogli procijeniti, ali bljesak je bio dragocjen. Osvijetlio im je mrtvačnicu ko u po bijela dana i oni jasno vide jarčića, koji se skutrio i podrhtava. Sjetiše se da je to sigurno dotjerao sakristan (zvonar, remeta) i ostavio za sutrašnji blagdan. Bio je davni običaj da župnik na svetu Anu (kao i na sve ostale župske blagdane) počasti fabricijere (crkvene starješine) i ostale pomagače pečenom janjetinom i žeženom žutinom. Ta ih dosjetnica blaženo smiri, ježurci okopniše iz mladih žunta (žila), ali jezik još osta neodvezan. Šutjeli su neko vrijeme u mraku i noći i pribojavali se neizvjesnosti. Kišica je proletjela i nestala, trag joj je bio tanak. Rastupiše se oblaci, pomoliše zvijezde, a mjesec se upravo nakrivio toneći u bezdan iza Krke. Dok su Pilip i Mate držali se prozorčića, zurili u noć niz kukuruze, a jarčić od vremena do vremena u drijemežu veknuo, začu se oko obližnjih kuća žagor, razgovor, ne baš bučno podbadanje, slično kad goniči potiču stoku da brže hodi. - Čuješ li, Mate, glasove ispod Mlinarovih kuća? - oglasi se Pilip. - Čujem, čujem. - Šta ti misliš, šta bi to moglo biti? - Znaš šta je. To ti je ka amen Rupljani. Sutra je subota, gone na magaradima rano grožđe i smokve na pazar u Knin. Rupljani su, moglo bi se gotovo reći, daljnji susjedi Prominjana. Veze su s njima već davnašnje, i ženidbama i doseljavanjima. Njihovo selo Rupe, na zapad od otočića Visovca, u prisoju, miluje primorska blagodat. Od Roškog slapa, kroz Grede, pokraj Kamička, ispod starog Rogova teče mirno Krka i osvježuje polje, maslinike, borovinu. Grožđe i smokve urode ranije negoli u PROMINA 31

32 kninskoj i drniškoj krajini, koje velebitska i dinarska bura ne pošteđuje. Oni opravdano koriste svoje rane plodove i redovito su subotom posjećivali Knin na pazarni dan. Nije to njima blizu, najmanje je tridesetak kilometara. Magareća noseća snaga nije hitra. Treba se u petak na vrijeme uputiti da se u Knin stigne u subotu rano ujutro. Stara je istina: tko ranije stigne - brže proda. Obično bi družina nailazila oko pola noći pokraj groblja svetoga Martina. Tu je po prilici polovina puta. Pilip i Mate su ih toliko puta dočekali uz cestu. I upitali koju smokvicu i čevuljak grožđa. Dječaci su bili željni ranih plodova, jer je u njihovim vinogradima još bilo sve zeleno. Ali Rupljani nisu bili darežljivi prema njima. I te promjenjive večeri naiđoše Rupljani kao i obično u gluho doba noći. Bilo je podosta tovara. Malo ih je kiša oškropila, a grožđe i smokve od prašine oprala. Išli su osrednjim hodom. Prolaz kraj groblje, svetog Martina uvijek je bio opažan i u tišini. Čuli su oni priče i pričanja. Nisu čvrsto vjerovali, ali ipak... Dok su oni nailazili cestom prema groblju, Pilip i Mate iskovaše vragoliju. Zgrabiše jarčića i donesoše na prozorčić mrtvačnice. Drže ga čvrsto da ne iskoči. Kad su Rupljani bili nadomak groblja dvadesetak lakata, čuje se potihi razgovor: - Eto, tolike godine prolazimo kraj ovog šumovitog i mrmoritog groblja, o kojem se priča da se u njemuplašila ukazuju, a mi nikada ne doživjesmo ništa prolazeći već tolika ljeta u pola noći. Dok su oni bili u riječi i sve se više primicali groblju, Pilip i Mate ugrizoše zubima jarčića za oba uha, on se od bola raskrivi, raskmeči tolikom žestinom kao da ga kolju. I tada među Rupljanima nastade takav metež, zapomaganje, bježanje da je nemoguće sve to u smršenom odvijanju pratiti. Kad se prolomila kmeka jarčića iz neposredne blizine, oni su tako silovito i preplašeno poletjeli s magaradima u visoke i otporne kukuruze da su se u trenutku spleli. Strah, mrak, nepoznato kretanje, iza kukuruza vinogradi, sve je to toliko zaplelo i životinje i ljude da nitko nije više znao ni što radi ni kamo bježi. Pucaju samari, padaju kasete (drvene visoke kutije) grožđa i smokava, okrzne se nekome nos o grane vinove loze, pucaju košulje, gube opanci, strka, zbrka ne sustaje, nitko ne zna ni gdje je ni kamo bježi. Pilip i Mate sledili se od neviđena prizora, koji nisu mogli predvidjeti u svojoj dječačkoj glavi, iako ne mogu dogledati zbog mraka što se sve zbilo, skutrili su se ispod prozorčića, pustili jarčića na miru, zašutjeli i od straha se oznojili. Oni smišljali vragoliju, a ispalo zlo i po. Što sada? Kuda, kamo? A ako Rupljani otkriju tko je sve to skuhao i uhvate ih? Kući ne smiju, dok ne osvane. I što reći svojima? Nikako nisu uspijevali pratiti tijek svih tih pitanja i posljedica i naivne krivnje. Rupljani su se obezumljeno razbježali Mratovač-kim poljem i ne znajući dokle su stigli i što bi svaki od njih trebao učiniti. Tek kad se počelo rasvićati, počeli su pomalo dolaziti k sebi, pronalaziti jedan drugoga, tražiti svoje magarce po vinogradima i žitištima i približavati se samom početku prepada. Dok još ljudi iz obližnjih zaselaka nisu izmilili iz svojih kuća, počeli su skupljati potrgane samare, isprevrtane kasete i spašavati što se može. Kad su se svi iskupili, životinje pobrojili, nezgnječeno grožđe i smokve koliko toliko pokupili, prekrstili su se, pomolili kratkim uzdahom svetoj Ani i svetom Martinu da im se gore zlo ne dogodi i krenuli otužno stranputičnim puteljcima svojim kućama uz čvrsto obećanje samima sebi da više nikada ne prođu uz groblje svetoga Martina noću, po mraku. I tako je bilo dugo godina. Ali kao što svaka rana zaraste i najgorča uspomena pomalo s vremenom izblijedi, tako je ova nezgoda nakon stanovitog vremena zaboravljena. Pilip i Mate ostali su dugo ščućureni ispod prozorčića mrtvačnice. Najednom je Mate prekinuo šutnju i rekao Pilipu: - Idemo kući. - A što ćemo reći našima? - Pa samo ono što se zbilo: Kad su Rupljani nailazili, začuo se veket jarčića iz mrtvačnice. Oni su pobjegli preko polja, a mi klisnuli u suprotnom pravcu, preko Nečvena kući. Razdanilo se, pripeklo sunce na blagdan svete Ane, svijeta kao u pčelinjaku. Svatko pogledao na uzglavak Zagarića njiva, polomljeni kukuruzi, slomljen po koji panj vinove loze, tu i tamo leži po koja zgnječena smokva ili grozdić grožđa, čudi se i odmiče u crkvu. Zagarići pažljivije promatraju noćašnju nerazjašnjenu nezgodu i sliježu ramenima. Nitko ne zna kako se sve to zbilo. Malo rašire ruke i reknu: Fala Bogu da nije bilo i gore. Pilip i Mate drže se malo po strani, ne govore ništa, ali u duši im zori odluka da nikada više neće igrati se opasnih i nepromišljenih vragolija. Bilo im je žao Rupljana, njihovih magaraca i štete koju su pretrpjeli. Vrijeme je pomalo sve prekrilo zaboravom dok Pilip i Mate ne otkriše svoj mladenački neslani i skupi nestašluk. Fra Mirko Validžić 32 PROMINA

33 Pastoralni pohod oca biskupa Ante Ivasa Promini Volimo obljetnice, a i posjete. Lijepo je kad nam dođu gosti, a posebno je lijepo i ostaje za pamćenje, za povijest: posjeti i proslave godišnjica kraja, domovine, crkve, obiteljski jubileji Da nije tih malih obljetnica, gdje bi bila ona velika povijest naroda, Domovine, Crkve? Stoga jedan tihi, radni posjet o. biskupa Ante Ivasa čini nas izuzetno radosnima, a njegov nastup, blagost, zanimanje za život vjernika ostavljaju značajan utisak u nama. Ovaj tekst neka bar malo ostavi traga, uz fotografije, za neko drugo vrijeme o našim životima, i aktivnostima. Tih dana puhala je jaka bura, na Promini izuzetno snažna. Ne smeta to biskupa Antu, nego hita u crkvu sv. Mihovila, Prominskog zaštitnika, gdje ga dočekuje župnik fra Šime Nimac i dekan Tomislav Brekalo. U crkvi školska djeca već su zauzela svoja mjesta. Da ponekad slika govori više od riječi, slikovnim prikazom donosimo vam pastoralni pohod oca biskupa Ante Ivasa Promini. Nakon pohoda biskup je bio ugodno iznenađen životom u Promini, kako vjerskim tako i ekonomskim. Nije život u Promini tako loš kakvog su ga prikazivali mnogi Prominci. Otac biskup Ante Ivas dobivao je razne informacije od pojedinaca iz Promine kako je život vjerski u Promini loš, kako se u Promini masovno umire od raka... Ovaj pastoralni pohod uvjerio ga je da su sve te informacije bile zbog nekih drugih razloga. ŠETNJA S BISKUPOM ANTOM IVASOM PO PROMINI Biskup mons. Ante Ivas, posjet je započeo u župnoj crkvi sv Mihovila s djeco osnovne škole Oklaj PROMINA 33

34 Župnik fra Šime Nimac pozdravio je o. biskupa A nakon fra Šime, djeci se obratio biskup Nakon Mise, biskup je posjetio Općinu Promina Zatim je slijedio posjet osnovnoj školi 34 PROMINA

35 Svečano otvaranje bogato opremljene školske knjižnice, razgovor biskupa s djecom Posjet gospodarstvenicima Promine započeo je u vinariji obitelji Duvančić Zatim je slijedio posjet farmi krava obitelji Tošić u Razvođu Posjet Metalsintu i jedna milenijska fotografija sintalovaca sa biskupom i njegovom pratnjom PROMINA 35

36 Pohod se nastavio posjetom hidroelektrani Miljacka Ručak kod obitelji Budanko Stanka 36 PROMINA

37 Članovi Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća dočekali su biskupa Ugodni razgovor s članovima u kapelici sv. Roka Snimak za uspomenu na trgu u Čitluku Prominci iz Zavičajnog kluba iz Zagreba razmijenili su nekoliko riječi s biskupom Doći u Prominu a ne pozdraviti Gospu Čatrnjsku ni od biskupa nebi bilo u redu

38 Otac biskup Ante Ivas s molitvom u mislima na Prominu i Promince prije početka večernje Mise Tihomir Budanko, ulazna molitva Marija Rapo, ulazna molitva 38 PROMINA

39 Mate Zelić, ulazna molitva U ime raseljenih Prominaca pozdrav biskupu Ivice Bračića Uz fra Šimu i biskupa Antu Ivasa Misu su uzveličali gvardijan fra Petar Klarić, bikupov tajnik don Oleg Petrović i dekan fra Tomislav Brekalo PROMINA 39

40 Marino Jakovljević - paljenje svijeće PRINOS DAROVA MLADIH PROMINE U ime župe naš akademski kipar Vlade Radas, uručio je biskupu prikladan poklon 40 PROMINA

41 Na kraju, jedna fotografija za uspomenu na pastirski posjet oca biskupa Ante Ivasa Promini PROMINA 41

42 SV. ROKO kolovoza Sv. Roko zaštitnik je Čitluka, jednog od devet Prominskih sela, gdje je i ove godine u organizaciji župe Promina i mještana Čitluka upriličen bogat duhovni i kulturno-zabavni program. Svečano misno slavlje s procesijom predvodio je fra Ivan Lukač uz koncelebraciju prominskog župnika fra Šime Nimca. Nekoliko stotina vjernika sudjelovalo je u procesiji kroz samo mjesto noseći kip svoga zaštitnika sv. Roka, a potom su sudjelovali na svečanosti otvaranja i blagoslova novoizgrađene lovačke kuće. Na inicijativu 15-tak lovaca iz Čitluka u šumi, na raskrižju putova prema selima Čitluk, Mratovo, Puljani i Nečven izgrađena je kamena kuća u tradicijskom stilu gradnje. Sve od projekta, drvenarije do završnih radova izveli su sami lovci s vlastitm sredstvima. Fra Šime Nimac je blagoslovio kuću i sve nazočene, a glavnom inicijatoru gradnje Tihomiru Budanku uručio i prigodnu monografiju sv. Eustahija, zaštitnika lovaca, lovočuvara i šumara. U svom nagovoru župnik je istaknuo kako je kultura lova bila vrlo važna dimenzija u povijesti čovjeka za što nalazimo i svjedočanstva i u Svetome Pismu te grčkoj (Artemida) i rimskoj kulturi (Diana). 42 PROMINA

43 Tihomir se obratio prisutnima s porukom da se nalaze u očuvanom šumskom području iznimnog krajobraza, da je ova lovačka kuća namijenjena svima koji vole i čuvaju prirodu. Nakon toga uslijedilo je zajedničko druženje u šumi uz tamburaški sastav iz Podgrađa pokraj Vinkovaca. U večernjim satima na bunarima u Čitluku nastavljena je proslava sv. Roka uz kulturno-zabavni program uz KUD Promina i goste KUD Podgrađe, splitsku grupu»barbarossa«i ribu sa gradela. PROMINA 43

44 Lovačka kuća U očuvanom šumskom području iznimnog krajobraza između sela Puljane, Nečven, Mratovo i Čitluk, na raskrižju više puteva, smjestila se kamena kuća koju je izgradila lovačka skupina iz Čitluka s mnogim Prominjanima, ljubiteljima prirode koji su svojim radom i donacijama pomogli gradnju. Inicijativa je krenula davno iza Domovinskog rata ali se zbog obnove ratom uništenih domova realizacija pomakla do današnjih dana. Napravljena je relativno brzo od proljeća do ljeta godine. U gradnji su sudjelovali i mladi i stari, koliko je tko mogao dao je doprinos. Kada je pomno odabrana lokacija za gradnju pročišćeni su svi suhozidom obziđani putevi koji vode prema objektu, iz četiri pravca: Ljutina (Dočića), Mratova (Ninina koštela), Landekuša (Puljanskog križa) i Donje ljuti (Zidina). Posebno se brinulo o izboru materijala da se ne naruši krajobraz, ugrađivao se domaći kamen bez puno klesanja s prirodnom patinom, kamene ploče, crijep biber i drvo. Kuća je do u detalje trodimenzionalno kompjuterski projektirana i izgrađena da ne narušava vrijednosti i naslijeđe tradicijske arhitekture. Njena namjena je da posluži svima koji vole i čuvaju prirodu. Osim lovcima služit će kao odmorište pješacima, izletnicima i mladima za razne društvene aktivnosti. Napravljena je kvalitetno da ostane za naša pokoljenja kao primjer zajedništva, sloge, prijateljstva i ljubavi između ljudi, njihova odnosa prema prirodi koju vole i čuvaju od nesavjesnog uništavanja kao što su to desetljećima činili naši djedovi. Tihomir Budanko 44 PROMINA

45 Trodnevna proslava Male Gospe Crkva Gospe Čatrnjske 8. rujna godine zasjala je prilikom marijanskog blagdana Male Gospe punim sjajem. Zahvaljujući župniku fra Šimi Nimcu i raznim donatorima, u obnovu i opremanje tog sakralnog objekta uloženo je više od pola milijuna kuna. Prema riječima fra Šime Nimca, postavljeni su mramorni pod, nova rasvjetna tijela i klupe, a u drugoj fazi crkva je dobila vrata od kovanog željeza, prezbiterij, svetohranište i sakristiju. - Sve je to napravljeno sredstvima donacija, pa je, primjerice, novi oltar financirao Brodarski institut iz Zagreba, a investicija je vrijedna 80 tisuća kuna - kaže fra Šime. Župa Promina, inače, i ove je godine u prigodi blagdana Male Gospe organizirala bogat trodnevni program. Održano je predstavljanje knjige»gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu«autora prof. Ante Jurica, Prominca. Časne sestre franjevke od Bezgrešne iz Šibenika, pak, predstavile su lik i djelo službenice Božje, majke Klare Žižić, koja je također Prominka. Procesiju i svečanu svetu misu, na kojoj je blagoslovljen novi oltar, predvodio je visovački gvardijan fra Žarko Maretić. Na misi su pjevali Kulturno-umjetničko društvo»sv. Nikola Tavelić«iz Lišana, KUD Promina, kao i njihov podmladak. Na svečanostima nije nedostajalo riječi hvale za samog župnika fra Šimu, istaknuto je kako je u protekle tri godine puno toga u organizaciji župe Promina učinjeno njegovom zaslugom. Obnovljena je i crkva sv. Roka s trgom, Gospa Čatrnjska, uspješno se organizira kulturno-zabavna manifestacija»prominsko lito«a prvi put pokrenut je i župni list. SLIKOM KROZ TRODNEVNICU Mala Gospa A trodnevnica: i 7. rujna (prigoda za ispovijed) 5. rujna (subota) sati - krunica - svetu misu predvodi fra Marko Duran, župnik Vrlike. -»Lik i djelo majke Klare Žižić - službenice Božje«, časne sestre franjevke od Bezgrešne iz Šibenika. 6. rujna (nedjelja) sati - krunica - svetu misu predvodi fra Šime Nimac, župnik Promine. 7. rujna (ponedjeljak) sati - svetu misu predvodi fra Zoran Jonjić, meštar novaka na Visovcu. - predstavljanje knjige Ante Jurica»Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu«. 8. rujna (utorak) MALA GOSPA sati - procesiju i svetu misu predvodi i propovijeda fra Žarko Maretić, gvardijan franjevačkog samostana na Visovcu. Sudjeluju: KUD»Sv. Nikola Tavelić«iz Lišana, KUD Promina, dječiji KUD Promina. Vjernici imaju prigodu za svetu ispovijed od do sati. * * * 13. rujna (nedjelja) sati - PROMINSKA MISA, Crkva Gospe Lurdske u Zagrebu. - Misu predvodi i propovijeda don Marko Klarić. PROMINA 45 P R O M I N Program proslave G O S P A Č A T R NJ S K A Autor knjige»gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu«prof. Ante Juric s predstavljačima i zaslužnim ljudima

46 Fra Šime u ugodnom druženju s časnim sestrama franjevkama od Bezgrešne iz Šibenika, nasljednicama naše Prominke, majke Klare Žižić. Prije predstavljanja kod Gospe Čatrnjske mala okrijepa dobro dođe- Mladi u procesiji na Malu Gospu Članovi KUD-a Promina u procesiji 46 PROMINA

47 Oj Promino, dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje PROMINA 47

48 Gospu Čatrnjsku štuju i pravoslavni vjernici! Gospu Čatrnjsku štuju svi vjernici, i pravoslavni i katolički a i ove godine su joj hodočastili za blagdan rođenja Blažene Djevice Marije, poznatiji u narodu kao Mala Gospa. - Prominci a i pravoslavci iz bliže okolice, našu Gospu štuju odavno, još od prije rata, kada su joj donosili maslinovo ulje i vreće žita vjerujući da tako pomažu plodnost žena koje su imale problema sa začećem. Upravo zahvaljujući njima za vrijeme Domovinskog rata Gospa Čatrnjska ostala je očuvana kao jedina katolička crkva koja nije za razliku od drugih pet uništena i spaljena. Pozdrav župnika fra Šime Nimca Pjevanje Mise na Lišanski način u crkvi Gospe Čatrnjske 48 PROMINA

49 Procesiju, sv. Misu i blagoslov oltara predvodio je visovački gvardijan fra Žarko Maretić Pokloni donatorima Istaknutim pojedincima koji su pomogli uređenje crkve uručeni su prigodni pokloni. Sliku Gospe Čatrnjske, rad slikara Josipa Čuline iz Promine te knjigu»gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu«uručeni su Brodarskom institutu iz Zagreba, Tomislavu Miletiću iz HE Miljacka, Gradu Kninu, Nikoli Pandži koji živi u Americi, a koji je s 30 tisuća kuna financirao svetohranište, Mili Prgeši koji je 15 tisuća kuna donirao za sakristiju, Mladenu Dujiću i Ivanu Zrili koji su donirali ulazna vrata. U ime Brodarskog instituta iz Zagreba riječ zahvale imao je gosp. Dušan Kalember PROMINA 49

50 U ime grada Knina pozdrave Promincima uputio je dogradonačelnik Tomislav Vrdoljak Biti rođen u Lukaru a ne pomoći uređenju Gospe Čatrnjske nebi valjalo - Mile Prgeša Hvala HE Miljacka na čelu s gosp. direktorom Tomislavom Miletićem 50 PROMINA

51 Hvala KUD-u Lišane na prekrasnom pjevanju Hvala izvođačima radova na postavljanju oltara, ambona i svetohraništa Zakucalo i srce Suknovačko kad Gospa Čatrnjska zove, hvala Nikoli Pandži, Mladenu Dujiću i Ivanu Zrili! PROMINA 51

52 Hvala visovačkom gvardijanu fra Žarku Maretiću Gospe Čatrnjska Evo nas, majko, u Tvome hramu, gdje Tvoja sveta prilika stoji, došli smo Tebi iskreno reći: svi smo mi, majko, svi smo mi Tvoji! Vesela srca, radosne duše dižemo k Tebi sinovski glas: o majko draga, Čatrnjska Gospe, čuj molbu našu, usliši nas! Hrlimo k Tebi zanosno sretni, duša nam pjeva, grudi nam gore. Ti si nas, majko, privukla k sebi, zato se pjesme veselo ore. Stoljeća duga bila si majka Prominjskog puka, koji Te štuje. Svesrdnu hvalu kličemo Tebi nek riječ se naša do neba čuje. Pred Tobom, dobra Čatrnjska Gospe, Prominjci tvoji skrušeno mole; žele Ti uvijek ostati vjerni, oni Te, majko, sinovski vole! I na kraju u ime svih Prominaca, ma gdje god bili, Ivica Bračić zahvaljuje dragom Bogu što nam je poslao za župnika fra Šimu Nimca da možemo uživati u plodovima njegova pastoralnog rada 52 PROMINA

53 Zapivalo i zaigralo i staro i mlado! PROMINA 53

54 U Promini pod okriljem Gospe Čatrnjske Uoči blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije, Male Gospe, koju vjernici župe svetog Mihovila u Promini štuju kao Gospu Čatrnjsku, naše su sestre na poziv župnika fra Šime Nimca, u subotu 5. rujna, sudjelovale u pobožnostima prvoga dana trodnevnice. U ovoj prigodi, sestre su predstavile i približile svijetli lik i djelo službenice Božje majke Klare Žižić, koja je potekla upravo iz Promine. Svečano je euharistijsko slavlje uz koncelebraciju župnika, predvodio fra Marko Duran, prominski župnik iz ratnih vremena. U svojoj je homiliji oslikao Blaženu Djevicu Mariju kao od Boga blagoslovljenu ženu, vjernicu i službenicu.»u njezin nam se je primjer ugledati, pod njezino nam se okrilje uteći«, pozvao je propovjednik. Nakon svete mise sestre su u obliku proicirane prezentacije predstavile lik naše utemeljiteljice, koja je u iznimno teškim povijesnim okolnostima sedamnaestog stoljeća, iz Promine stigla u Šibenik i ondje započela Bogu posvećen život, okupivši oko sebe malu redovničku zajednicu. Potaknute Božjim nadahnućem, majka Klara i njezine sestre živjele su svoje poslanje osjećajući i brinući se za svoj narod koji je bio pod opsadom, u oskudici i neimaštini, praćen bolestima i epidemijama. Majka je Klara postala svjetiljka koja i danas živo gori; živeći svoje redovničko posvećenje, ostavila je iza sebe zlatnim slovima ispisane uspomene. Štovanje Majke Božje u Promini, Gospe Čatrnjske vidljiv je trag ostavilo na Majci Klari, koja je tu pobožnost na osobit način utkala u svoju redovničku zajednicu, o čemu kao snažan znamen svjedoči ikona Bogorodice s djetetom Isusom, sačuvana u našoj Družbi iz njezinoga doba. Po završetku susreta, kojem su prisustvovali i djeca Kulturno-umjetničkog društva Promina u narodnim nošnjama, sestre su otpjevale himnu Družbe. Prije rastanka, župnik fra Šime zahvalio je sestrama na ovom znakovitom susretu; učinio je to i u obliku novčanog priloga za potrebe postupka beatifikacije Službenice Božje. Sestre su na ovaj način željele obnoviti i oživjeti njezin duh u njezinom rodnom kraju, koji je po Promincima i danas vezan za majku Klaru, jer tekst Himne naše Družbe, kao i reljef»majke Klare s Isusom«poklonjen svetom Ocu, potječe upravo od poznatih Prominjana, fra Mirka Validžića i Vlade Radasa. S. Barbra Čavlina

55 Prominska žutina u župnoj konobi Deveti i deseti mjesec je vrijeme kad se u Promini bere grožđe. U to vrijeme dolaze Prominci iz Zagreba i ostalih dijelova Hrvatske u svoje vinograde. Tad su ceste u Promini pune traktora i freza punih grožđa i ljudi koji veselo ubiru plodove cjelogodišnjeg mukotrpnog rada. Tad se po selu čuje: moje je imalo ovoliku, moje je imalo onoliku gradaciju. Ovogodišnja berba je bila jedna od najuspješnijih do sada. Prominci su imali dosta problema s plasmanom svoga grožđa. Možda je i to bila prilika za naše vlastodršce da pomognu ljudima oko plasmana grožđa. U Promini se svake godine sadi sve više i više vinove loze. Za razliku od prijašnjih vremena, ljudi su se počeli okretati i prema drugim sortama grožđa, a ne samo sadnji debita, koji je u nas tradicionalna sorta. posao fra Šime nas je počastio ručkom u jednom restoranu u njegovom rodnom kraju. Bilo je odlično, dobra spiza i druženje. Fra Šime je ponio malo u svoju sadašnju župu da ima za popit prave Prominske žutine. Uz dobru ribu dobro će doć i naša Prominska žutina. Ovo je ukratko ciklus berbe i tradicije u prominskom kraju, koji je bogom dan za sadnju vinograda, što naši ljudi sve više prepoznaju, te rade vrhunska vina za koja se sve više čuje te koja dobivaju sve više priznanja i nagrada na natjecanjima. Nadamo se, da ćemo kad god dođemo kod našeg sv. Roka i novog župnika fra Kreše, moći probati malo prave Prominske žutine. Mate Zelić Kao što je svake godine običaj u našoj župi, tako su i ove godine ljudi nosili vreću ili više grožđa župniku, u kojeg po običaju bude najbolje vino jer se donosi najbolje grožđe iz svih prominskih vinograda. Sad već bivši župnik fra Šime je pozvao nekoliko ljudi da mu pomognu raditi vino, ali naravno skupilo ih se i više nego šta je trebalo. Bilo je zezancije i smijeha te se grožđe smastilo za čas. Vino je kao i dosad ispalo odlično, a župnik je bio prezadovoljan. Nakon što smo završili PROMINA 55

56 SMOKVA KAO ZNAK GOSTOPRIMSTVA Po okućnicama i terasastim obrađenim površinama našega primorja svojim bujnim rastom i velikim listovima, na nisku ili grmoliku stablu, a u okružju biljaka sa sitnim ili čak igličastim listovima, naročito se ističe smokva (Ficus carica). Drži se da je ona jedna od najstarijih suptropskih voćaka. Raste posvuda po Sredozemlju kao samonikla (divlja) između kamenja i zidova ili se uzgaja (pitoma). Uzgojna podvrsta dobro uspijeva i na oskudnu staništu: raste doslovce na pedlju zemlje, ne traži osobitu njegu i dobro podnosi sušu jer ima duboko korijenje. Udomaćene sorte otporne su na bolesti. Ipak smokva je vrlo osjetljiva na onečišćenja. U podbiokovskom primorju ne susreću se veći nasadi smokava. Najčešće su to pojedinačna stabla ili tek nekoliko njih zajedno, po rubu vinograda i maslinika, po dvorištima i povrtnjacima. U novije se vrijeme u nekim našim primorskim krajevima mogu vidjeti veći mladi nasadi kao nastojanje oko sustavnije proizvodnje ploda smokve za tržište. Sve se češće čuju tvrdnje kako je smokva neopravdano zapuštena voćka i kako je nužno stvoriti uvjete za organiziranu proizvodnju i tržište toga zdrava i hranjiva ploda. Botanička svojstva i uzgoj Smokva spada u istu porodicu s bijelim i crnim dudom ili murvom (Morus alba i M. nigra), a u isti rod s ukrasnom tropskom vrstom fikusom (Ficus elastica). Zapravo u tom je rodu više od 600 tropskih i suptropskih vrsta. Vjerojatno joj je domovina područje Male Azije, Sirije i Palestine otkuda je raširena u Grčku, a na područje Italije donijeli su je još Feničani. U staroj Grčkoj bila je vrlo cijenjeno voće, kako zbog svoje hranjivosti tako i zbog dragocjene činjenice da se plod može sušiti i ostavljati za zimu. U Ateni je zakonom bilo propisano strogo kažnjavanje krađe toga voća, a ako je tko htio kome jako napakostiti, onda ga je optužio da je krao smokve. Smokva se na više mjesta spominje u Bibliji: i u starozavjetnim i novozavjetnim knjigama. Smokva je botanički osobita. Ono što doživljavamo kao nezreli plod smokve zapravo je u botaničkom smislu kruškoliki zatvoreni cvat, mesnati ovoj u kome je mnogo sitnih cvjetova, a mogu biti trovrsni: muški, ženski plodni i ženski neplodni. Oprašivanje obavlja sitna smokvina osa (Blastophaga grossorum) čiji se čitav životni ciklus odvija unutar smokvina cvata. Od cvjetova nastanu sitni plodovi oraščići (koje osjećamo kao sitne koštunice dok jedemo smokvu), a zrenjem mesnati ovoj cvata zadeblja i nabubri od obilja šećera i postane jestiv. Pitoma smokva u cvatu ima samo ženske cvjetove, a divlja i jedne i druge. Stoga je za oprašivanje nužno da u blizini pitomih rastu i stabla divlje smokve. Zapravo nekim sortama pitomih smokava, da bi dale plod, oprašivanje je nužno (npr. petrovači), nekima je korisno, a nekima nije uopće potrebno. Sjemenka je sitna, a klijavost traje godinu dana. Međutim, kako se iz sjemenke razvije po- 56 PROMINA

57 ludivlja sorta, razmnožavanje za uzgoj obavlja se reznicama, povaljenicama ili kalemljenjem. Po boji i obliku ploda razlikuje se preko 50 sorta, a vjerojatno ih je još mnogo neopisanih. Iako svaki kraj ima svoje udomaćene poznate i dokazane odlike, za plantažnu sadnju dostupni su savjeti stručnjaka koji mogu preporučiti najpogodnije sorte glede uvjeta tla, osobitosti klime i načina uzgoja. Hranjivost i ljekovitost Plodovi smokve jedu se svježi i sušeni, a sastavni su dio različitih pripravaka za jelo, piće i lijek. Svježi plodovi sadrže velik postotak prirodnih šećera, što u suhima može biti i znatno više od 50%. To ih s jedne strane čini prikladnima za brzu nadoknadu energije u organizmu, ali ih zato ne smiju jesti osobe koje imaju poremećen šećer u krvi. Plodovi smokve sadrže dosta organizmu potrebnih sastojaka: kalcija, željeza, magnezija, vitamina B6 i kalija. Sadrže malo masnoća, a vlakana imaju više od drugih vrsta voća. Plod smokve ima više pozitivnih zdravstvenih učinaka. Pektinska vlakna utječu na smanjenje kolesterola u krvi, a neprobavljiva celulozna vlakna potiču probavu. Zato je smokva jedan od najdjelotvornijih prirodnih laksativa koji uravnotežuju probavni poremećaj zatvor, a u vezi s tim pogodna je i u prevenciji malignih bolesti debelog crijeva. Kao laksativ poznata je još iz antičkih vremena, a važno je da pri tome ne izaziva proljeve niti stvara potrebu stalnog uzimanja. Povremeni zatvori učinkovito se ublažavaju kompotom od suhih smokava i šljiva. Ostali sastojci smokvina ploda potiču dobar san i smanjenje psihičkih napetosti, razdraženosti i potištenosti. U pučkoj medicini smokvom se koriste protiv zatvora, zubobolje, oteklina, tumora, kašlja, bradavica, upale grla i dišnih organa, čireva, gnojnih apscesa, bolesti jetre, žučnih i bubrežnih kamenaca. U zbirkama recepata mogu se naći različiti naputci o pripravljanju slastica i napitaka od smokvinih plodova. Neki od njih upravo su usko lokalna gastronomska vrijednost. Zasigurno bi se neki od izvornih recepata mogli zapisati i u Promini i objaviti u ovom listu. O uzgoju lokalnih sorti, o pravovremenu branju za konzumaciju u svježu stanju i o postupcima sušenja u našim krajevima, pa tako i u Promini, osobito stariji ljudi imaju puno iskustva i znanja koje se ne smije izgubiti i zaboraviti. Stari su Prominci spoznali osobitosti i blago- dati smokve. Stoga je o tome ovdje nepotrebno pisati osim potaknuti da se to znanje sačuva. Iako je zbog obilja šećera treba konzumirati u umjerenim količinama, svježi ili suhi plodovi smokve, posluženi sami ili u kombinaciji s drugim slasticama, a naročito s domaćom rakijom, morali bi ostati simbolom našeg običajnog gostoprimstva i neizostavnim obilježjem naše turističke ponude. Fra Nediljko Jukić PROMINA 57

58 Oproštaj fra Šime kao župnika iz Promine Dana 15. studenoga dosadašnji župnik fra Šime Nimac imao je oproštajnu sv. Misu sa župljanima Promine. U dobro popunjenoj crkvi Gospe Čatrnjske fra Šime je u sati započeo svoju oproštajnu Misu. Iako po rasporedu nije trebala biti Misa kod Gospe Čatrnjske, fra Šime je imao želju da to bude baš u toj crkvi. Znajući s koliko se truda i ljubavi angažirao na obnovi Gospe Čatrnjske ne čudi nas ta njegova želja. Na kraju sv. Mise fra Šime je progovorio o svome trogodišnjem radu u Promini kao župnika. Zahvalio se mnogim Promincima koji su mu pomogli u njegovom radu. Sve do sada nije pričao o teškoćama koje je imao kao župnik u Promini a ne progovoriti o svim tim problemima nije mogao. Pojedinim župljanima (koji su došli»po zadatku«a ne moliti Boga) u crkvi bilo je neugodno, pa su napustili crkvu prije kraja. Znajući kako su prolazili mnogi svećenici u našoj Promini ne čudi nas sve to što je fra Šime doživio. Biti svećenik nije nikada bilo lako a pogotovo u ovo današnje vrijeme. Fra Šime, hvala ti za sve učinjeno u našoj župi, hvala za tvoju mladost koja te je nosila i poticala, hvala za sve propovijedi, za sve ministrante mladiće i djevojke. Tvoj odlazak je prebrz i ostavlja dubok trag u svima nama. Toplo ti zahvaljujemo na tvom pastoralnom radu, te želimo da nastaviš istim tempom i u novoj župi, u Baškoj Vodi. Fra Šime za oltarom Gospe Čatrnjske g. Na tom putu pratit ćete naše molitve i zagovor Majke Božje, naše Gospe Čatrnjske. Znajući da slika Gospe Čatrnjske i zahvalnica mladih Promine krasi tvoj novi dom, molimo te da i svoje molitve ponekad uputiš prema nama Promincima ma gdje god bili. Zahvalni župljani Promine U ime župljana Promine zahvala Tihomira Budanka Župljani Promine u crkvi Gospe Čatrnjske 58 PROMINA

59 Zahvalnost Prominaca iz Zagreba Dragi prijatelju, fra Šime, potaknuti završetkom Tvoje pastoralne misije u Promini, želimo Ti se obratiti s nekoliko toplih riječi. Prisjećamo se Tvog dolaska prije tri godine k nama u Prominu. Iznenadila nas je Tvoja mladost, ali iz jedne nevjerice, ubrzo smo se uvjerili u tvoj ogroman utjecaj i mladenačku snagu koju si dao ovom kraju i ovim ljudima. Zahvalnost u ime mladih Promine fra Šimi je izrazio Josip Džepina Osvrt na rad kao župnika u Promini Zahvalnost Zvone Perice u ime svih Prominaca iz Zagreba Tvoja prva služba puno nam je značila jer su se kroz nju ostvarile mnoge naše dugogodišnje želje. Svojom aktivnošću uspio si organizirati obnovu crkvenih objekata crkvi i župnog dvora. Inicirao si izgradnju novih grobnica kod svetog Martina. Organizirao si i puno događanja u Promini kao što je gostovanje lišanskog PROMINA 59

60 I na kraju poklon pred Presvetim Sa suzom u oku pozdrav s mladima Uspomena na odlasku, Zvone P., fra Šime N. i Tihomir B. crkvenog zbora i pastoralni pohod biskupa šibensko-kninskog, Ante Ivasa od kojeg su Prominci dobili sakrament Svete potvrde. No, najvrjednije, ono što najviše cijenimo je ponovno povezivanje prominskog naroda. Privukao si i ujedinio one koje je život rasuo po hrvatskim gradovima Zadru, Splitu, Zagrebu, Šibeniku, te ustanovio Crkveno vijeće. Privukao si na svoje mise sve generacije Prominaca, pa su crkve postale premale za svu djecu, mlade, odrasle i ljude treće životne dobi. Da ne spominjemo kako je lijepo vidjeti toliko ministranata u službi mise. Unio si osvježenje i živost u ljude, te produbio njihovu vjeru. Naše tradicionalne mise u Zagrebu su postale omiljeno okupljalište izvornih Prominaca, njihovih obitelji i prijatelja. Privukao si i one koji svojim svjetonazorima nisu vezani uz Crkvu i sudjelovao u organiziranju»prominskog lita«. U potpunosti si se angažirao oko izdavanja»prominskog lista«. Sve su to detalji iz Tvog života kojima si oplemenio naše živote i učinio da se naši dolasci u rodna mjesta ne pretvore samo u obrađivanje maslina i vinograda, već da se oživi duh prominskog zajedništva, međusobnog pomaganja i ljubavi. Velika čast nam je, fra Šime, što smo te upoznali i provodili u tvom društvu nezaboravne trenutke koje ćemo s veseljem pamtiti, te što si nas na svoj način okupio, ujedinio i oplemenio. Želimo Ti puno uspjeha u životu, te da u kraju u koji odlaziš uneseš još više duha i zajedništva među ljude. Sigurni samo da svaka župa zavrjeđuje čovjeka kao što si Ti! Nadamo se da i Ti sa sobom odnosiš lijepe trenutke provedene u Promini, a kao dragi gost uvijek si dobrodošao u našu Župu i naše domove! Srdačno Te pozdravljaju Tvoji zagrebački Prominci: Zvone Perica, Ivan Bračić, Ivica Validžić, Ante Validžić, Željko Džapo i Petar Čavka. 60 PROMINA

61 Naši krizmanici u g. 1. Blažević Iva 2. Barišić Majda 3. Bronić Andrea 4. Budanko Tihana 5. Bronić Marija 6. Bronić Katarina 7. Bronić Petar 8. Cota Ivan 9. Cota Luka 10. Cota Šimun 11. Cota Anton 12. Dujić Andrijana 13. Dujić Ivan 14. Duvančić Katarina Stankova 15. Duvančić Katarina Joškova 16. Dizdar Emilija 17. Dizdar Katarina 18. Čulina Josipa 19. Čulina Josip 20. Džepina Anđelo 21. Džaja Ante 22. Džapo Pavao 23. Gojčeta Gabrijel 24. Gojčeta Toni 25. Ikica Ante 26. Jurica Monika 27. Knežević Stipe 28. Klepo Antonio 29. Matas Jakov 30. Marić Magdalena 31. Pleša Kristijan 32. Pandža Matea 33. Pandža Ana 34. Radas Danica 35. Radas Anamarija 36. Sarić Ivan 37. Sarić Katarina 38. Tarabarić Nediljko 39. Zelić Antonio 40. Žulj Josip

62 1. Petra Borna Duvančić 2. Tomislav Perić 3. Lucija Tošić Naši prvopričesnici u g. 4. Kristijan Zelić 5. Kata Pandža 6. Lucija Barišić 7. Ante Knežević 8. Matea Pandža 9. Karla Gojčeta 10. Martin Klepo 11. Mate Gojčeta 12. Tea Sarić 1. Ivan Cota, , Knin 2. Šime Zelić, , Knin 3. Kata Jurić, , Šibenik 4. Drago Duvnjak, , Oklaj 5. Ante Knežević, , Zagreb 6. Jeka Parać, , Knin 7. Jeka Bibić, , Zagreb 8. Jerka Marija Aralica, , Zagreb 9. Marko Škarica, , Šibenik 10. Nikola Pandža, , Knin 11. Ratko Zelić, , Zagreb 12. Ivan Džaja, , Borken 13. Jeka Pandža, , Knin 14. Marija Čavka, , Kaštel Stari 15. Marija Kardov, , Čitluk 16. Josip Cota, , Knin 17. Anica Parać, , Zagreb 18. Manda Džapo, , Knin Naši pokojni u g. 19. Milka Tošić, , Šibenik 20. Ika Milka Sarić, , Šibenik 21. Marija Validžić, , Knin 22. Vlade Sarić, , Knin 23. Kaja Barišić, , Knin 24. Marica Mudrinić, , Split 25. Mate Dizdar, , Sukošane 26. Jela Pokrovac, , Knin 27. Josip Bandalo, , Zagreb 28. Ante Burnać, , Knin 29. Marija Perica, , Nečven 30. Stanko Bilušić, , Zagreb 31. Branko Čilaš, , Solin 32. Tomislav Tarabarić, , Split 33. Marko Dogan, , Bogatići 34. Ante Žulj, , Zadar 35. Kata Martinović, Kata Bagić, PROMINA

63 TROJEDINI Od vjekova tri nam dara, Dao nam ih dobri Bog, Lijepa dara, sve što stara, A u slavu roda svog: Do tri boje, Sveto troje; Da ih pamtiš, da ih znaš: Nek se vije povrh glave Vilin znamen stare slave Trojedini barjak naš. BARJAK NAŠ Bijela boja, ćud nedužna, Svega roda obraz živ, Što ga shara ruka ružna, Nije narod, nij on kriv,- Ćud nevinu Čuvaj sinu; Da mi pamtiš, da mi znaš Proklet onaj od svog roda, Koj za podlo mito proda Trojedini barjak naš. Pa će zasjat tvrdom slogom, - Nek si grakće, tko je slijep, - I pred svijetom i pred Bogom, Sjajan, vedar, čist i lijep Trojnim cvijećem Cijelim svijetom, Ma i tko si, da ga znaš, Opet čitav, nepovrijeđen Nikad vragom nepobijeđen Trojedini barjak naš. Rujna boja, krv crvena, Prošlih zgoda krvni list, Prot barbarstvu prolivena, Svjedok sjajan, svjedok čist; Za slobodu Opet rodu, Da mi pamtiš, da mi znaš, Krv ćeš dati, ako valja, Da se nikad ne okalja Trojedini barjak naš. Modra boja, lice neba, Kao vedri Božji hram; Nebo zovni, to nam treba, Jedina je pomoć nam: To nas spasi U zilih časih; Da mi pamtiš, da mi znaš: Ne uzdaj se u nikoga Neg u sebe i u Boga Torjedini barjak naš. August Šenoa PROMINA 63