Ellen G. White PUT KRISTU

Transcript

1 Ellen G. White PUT KRISTU 1

2 Nakladnik ADVENTUS d.o.o. Izvornik STEPST TO CHRIST by Ellen G. White Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiëno ili u cijelosti, uz pisano dopuπtenje nakladnika 2 Urednik Dragutin Matak Prijevod Milan uπljiê Lektura Miroslav VukmaniÊ Korektura Ljerka Koren i Darko FilËiÊ Prijelom GENESIS, Zagreb Tisak STUDIO MODERNA, Zagreb

3 Ellen G. White PUT KRISTU 30. izdanje ADVENTUS Zagreb,

4 Biblijski tekstovi navedeni su po prijevodu KrπÊanske sadaπnjosti. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuëiliπna knjiænica - Zagreb UDK WHITE, Ellen Gould Put Kristu / Ellen G. White ; [prijevod Milan uπljiê] izd. - Zagreb : Adventus, Prijevod djela: Steps to Christ. - Kazalo ISBN (tvrdi uvez) I. Isus Krist -- Soteriologija II. Kristologija -- AdventistiËka teologija III. Soteriologija AdventistiËko tumaëenje

5 Boæja ljubav prema Ëovjeku Priroda i objava zajedniëki svjedoëe o Boæjoj ljubavi. Naπ nebeski Otac izvor je æivota, mudrosti i radosti. Pogledajte samo Ëudesa i ljepote prirode! Mislite o njihovoj zadivljujuêoj prilagodbi potrebama i sreêi ljudi i svih æivih stvorenja. SunËeva svjetlost i kiπa πto oæivljuju i osvjeæavaju Zemlju, bregovi, mora i ravnice sve nam to govori o Stvoriteljevoj ljubavi. Bog ispunjava svakodnevne potrebe svih svojih stvorenja. Kako je to krasno izrekao psalmist: OËi sviju u tebe su uprte, Ti im hranu dajeπ u pravo vrijeme. Ti otvaraπ ruku svoju, do mile volje sitiπ sve æivo. (Psalam 145,15.16) Bog je stvorio Ëovjeka potpuno svetim i sretnim, a prelijepa Zemlja nakon izlaska iz Stvoriteljeve ruke nije pokazivala ni traga raspadanja ili sjenke prokletstva. Tek je prijestup Boæjeg Zakona, zakona ljubavi, donio nesreêu i smrt. Pa ipak, i usred patnji izazvanih grijehom, otkriva 5

6 se Boæja ljubav. U Bibliji piπe da je Bog prokleo Zemlju zbog Ëovjeka. (Postanak 3,17) Trnje i korov poteπkoêe i kuπnje πto Ëovjekov æivot ispunjavaju naporima i brigama odreappleene su Boæjim planom zbog njegova dobra, kao dio prijeko potrebnog odgoja, za njegovo uzdizanje iz propasti i izopaëenosti πto ih je donio grijeh. Iako grjeπan, svijet nije ispunjen samo æaloπêu i bijedom. I sama nam priroda upuêuje poruke nade i utjehe. Na ËiËku se nalaze cvjetovi, a trnje je prekriveno ruæama. Bog je ljubav piπe na svakom pupoljku πto se rascvjetava, na svakoj vlati mlade trave. Ljupke ptice πto ispunjavaju prostor veselim pjesmama, cvjetovi njeænih boja πto miriπu u svojemu savrπenstvu, bogato razlistano veliëanstveno πumsko drveêe sve nam svjedoëi o Boæjoj oëinskoj briænosti i paæljivosti i o Njegovoj æelji da usreêi svoju djecu. Boæja RijeË otkriva Njegov karakter. On je osobno objavio svoju bezgraniënu ljubav i milosrapplee. Kad je Mojsije molio: Pokaæi mi svoju slavu!, Gospodin je odgovorio: Dopustit Êu da ispred tebe proapplee sav moj sjaj. (Izlazak 33,18.19) To je bila Njegova slava. Bog je proπao ispred Mojsija i objavio: Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπêu, iskazuje milost tisuêama, podnosi opaëi- 6

7 nu, grijeh i prijestup... (Izlazak 34,6.7) On je... spor na gnjev i bogat milosrappleem (Jona 4,2) i uæiva u pomilovanju (Mihej 7,18). Bog je povezao naπa srca sa sobom bezbrojnim znamenjem na nebu i na Zemlji. Trudio se da nam se otkrije preko Ëuda prirode i preko najdubljih i najnjeænijih zemaljskih veza koje ljudsko srce moæe spoznati. Ali sve to nam samo donekle otkriva Njegovu ljubav. Iako smo dobili sve te dokaze, neprijatelj dobra je toliko zaslijepio um ljudi da oni gledaju na Boga sa strahom zamiπljajuêi Ga okrutnim i neumoljivim. Sotona je naveo ljude da Bogu pripisuju krutu pravednost, kao kakvom okrutnom sucu i neumoljivom i strogom vjerovniku. Opisao je Stvoritelja kao biêe koje nepovjerljivim okom motri ljude i vreba njihove zablude i pogreπke ne bi li ih mogao osuditi. Da bi uklonio ovu iskrivljenu sliku i otkrio svijetu beskrajnu Boæju ljubav, Isus je doπao æivjeti meappleu ljude. Boæji Sin doπao je s Neba da bi objavio Oca. Boga nitko nikada nije vidio: Jedinoroappleenac Bog, koji je u krilu OËevu, On Ga je objavio. (Ivan 1,18) I nitko ne pozna Oca nego Sin i onaj komu Sin htjedne objaviti. (Matej 11,27) Kad je jedan od uëenika zahtijevao: Pokaæi nam Oca! (Ivan 14,8), Isus je odgovorio: Toliko sam vremena s vama... i ti me, Filipe, nisi upoznao? (Ivan 14,9) 7

8 OpisujuÊi svoje zemaljsko poslanje, Isus je rekao: Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim osloboappleenje zarobljenicima i vraêanje vida slijepcima, da oslobodim potlaëene, da proglasim godinu milosti Gospodnje. (Luka 4,18.19) To je bio Njegov posao. Isus je... proπao ËineÊi dobro i ozdravljujuêi sve koje appleavao bijaπe tlaëio... (Djela 10,38) Bilo je cijelih sela u kojima se uzvik boli nije Ëuo ni iz jedne kuêe, jer je On proπao njima i iscijelio sve bolesnike. Njegovo je djelo bilo dokaz Njegove boæanske punomoêi. Ljubav, milosrapplee i samilost otkrivali su se u svakom Ëinu Njegova æivota; Njegovo je srce bilo puno njeæne suêuti prema ljudskome rodu. On je uzeo ljudsku narav da bi mogao ispuniti ljudske potrebe. Najsiromaπniji i najponiæeniji nisu Mu se bojali pristupiti. I mala djeca osjeêala su Njegovu privlaënost. Voljela su se penjati u Njegovo krilo i gledati Njegovo zamiπljeno lice, dobroêudno i puno ljubavi. Isus se nije sustezao reêi istinu, ali je to uvijek Ëinio s ljubavlju. U svojemu ophoappleenju s ljudima bio je osobito taktiëan, promiπljen i paæljiv. Nikad nije bio grub, nikad nije nepotrebno izgovorio oπtru rijeë, nikad nije nanio nepotrebnu bol osjetljivoj duπi. Nije osuappleivao ljudske slabosti. Govorio je istinu, ali uvijek s ljubavlju. Osu- 8

9 appleivao je licemjerje, nevjeru i bezakonje; ali u Njegovu se glasu osjeêala bol kad je izgovarao oπtre prijekore. Plakao je nad Jeruzalemom, voljenim gradom koji je odbio primiti Njega Put, Istinu i Æivot. Odbacili su Njega, svojega Spasitelja, a On im je prilazio sa saæaljivom njeænoπêu. Æivot Mu je bio ispunjen samoprijegorom i briæljivom skrbi za druge. U Njegovim oëima svaka je duπa bila dragocjena. Iako je uvijek Ëuvao svoju boæansku dostojanstvenost, sagibao se s najnjeænijom paænjom nad svakim pripadnikom Boæje obitelji. U svakom Ëovjeku gledao je posrnulu duπu radi Ëijega je spasenja doπao. Krist je u svojemu æivotu otkrio takav karakter. Bio je to Boæji karakter. Iz OËeva srca potekle su rijeke boæanske suêuti, koje su se oëitovale u Kristu, i izlile se na ljudski rod. Isus, njeæni milosrdni Spasitelj, bio je Bog koji je tijelom oëitovan. (1. Timoteju 3,16) Isus je æivio, trpio i umro da bi nas spasio. Postao je Ëovjek boli, (Izaija 53,3) da bismo se mi mogli vjeëno radovati. Bog je svojemu ljubljenom Sinu punom milosti i istine dopustio da iz svijeta neopisive slave siapplee na grijehom uprljani i uniπteni svijet, na svijet zamraëen sjenkom smrti i prokletstva. Dopustio Mu je da napusti naruëje Njegove ljubavi i odrekne se oboæavanja anappleela da bi trpio sramotu, pogrde, poniæenja, mrænju 9

10 i smrt. Na Njega pade kazna radi naπeg mira, Njegove nas rane iscijeliπe. (Izaija 53,5) Gledajte Ga u pustinji, u Getsemaniju, na kriæu! Neokaljani Boæji Sin preuzeo je na sebe teret grijeha. On, koji je bio jedno s Bogom, osjetio je u svojoj duπi straπnu razdvojenost izmeappleu Boga i Ëovjeka, izazvanu grijehom. To je prouzroëilo oëajniëki krik s Njegovih usana: Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio? (Matej 27,46) Teret grijeha i svijest o njegovoj strahovitoj veliëini koja duπu odvaja od Boga slomili su srce Boæjeg Sina. Ali ta velika ærtva nije prinesena zato da bi se u OËevom srcu probudila ljubav prema Ëovjeku, ili pak æelja da ga spasi. Ne, nipoπto! Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroappleenog Sina... (Ivan 3,16) Otac nas voli, ali ne zbog te velike Ærtve pomirnice, veê se On za Ærtvu pomirnicu i pobrinuo zato πto nas voli. Krist je bio posrednik po kojemu se Boæja beskonaëna ljubav izlila na greπni svijet. Bog bijaπe Onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom... (2. KorinÊanima 5,19) Bog je trpio sa svojim Sinom. Smrtna borba u Getsemaniju i smrt na Golgoti bili su cijena koju je Srce Beskrajne Ljubavi platilo za naπ otkup. Isus je rekao: Zato me ljubi Otac πto ja dajem æivot svoj, da ga opet uzmem. (Ivan 10,17) To znaëi: Moj vas je Otac toliko ljubio da je i 10

11 mene joπ viπe zavolio zato πto sam dao svoj æivot da bih vas izbavio. Omilio sam svojemu Ocu postavπi vaπim Zamjenikom i Jamcem, poloæivπi svoj æivot i preuzevπi vaπe dugove i prijestupe; mojom ærtvom Bog moæe biti pravedan, Onaj koji opravdava svakoga tko vjeruje u Isusa. Nije nas mogao otkupiti nitko osim Boæjeg Sina; Oca je mogao objaviti samo Onaj koji se nalazio u Njegovu naruëju. Boæju ljubav mogao je ostvariti jedino Onaj koji je upoznao njezinu dubinu i visinu. OËevu ljubav prema izgubljenom ËovjeËanstvu mogla je izraziti jedino Kristova beskrajna ærtva. Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroappleenog Sina... (Ivan 3,16) On Ga nije dao da samo æivi meappleu ljudima, da ponese njihove grijehe i umre kao ærtva za njih; On Ga je poklonio palome rodu. Krist se morao poistovjetiti s koristima i potrebama ËovjeËanstva. On, koji je bio jedno s Bogom, vezao se s ljudskim sinovima vezama koje se nikada ne mogu prekinuti. Isus se ne stidi zvati ih braêom (Hebrejima 2,11); On je postao naπa Ærtva, naπ Zastupnik, naπ Brat, Onaj koji i pred OËevim prijestoljem nosi naπe obliëje, Onaj koji Êe i u beskrajnoj vjeënosti kao Sin»ovjeËji ostati sjedinjen s rodom koji je otkupio. A sve samo zato da bi se Ëovjek mogao podignuti iz propasti i poniæenja izazvanih grijehom, 11

12 da bi mogao odraæavati Boæju ljubav i sudjelovati u radosti koju donosi svetost. Cijena plaêena za naπ otkup i beskrajna ærtva koju je prinio naπ nebeski Otac davπi svojega Sina da umre za nas trebali bi nas nadahnuti uzviπenim mislima o onome πto moæemo postati kroz Krista. GledajuÊi visinu, dubinu i πirinu OËeve ljubavi prema rodu koji umire, nadahnuti apostol Ivan ispunio se oboæavanjem i dubokim πtovanjem. Ne nalazeêi prikladnih rijeëi da izrazi veliëinu i njeænost te ljubavi, pozvao je svijet da je promatra: Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja. (1. Ivanova 3,1) Kakvu to vrijednost daje Ëovjeku! Prijestup je ljudske sinove uëinio Sotoninim podanicima. Vjerom u Kristovu Ærtvu pomirnicu Adamovi sinovi mogu postati Boæja djeca. UzimajuÊi ljudsku prirodu, Krist je uzdigao ËovjeËanstvo. Grjeπni ljudi dobili su prigodu da, povezani s Kristom, postanu dostojni imena Boæjih sinova. Takva ljubav je neusporediva. Djeca nebeskog Kralja! Dragocjenog li obeêanja, predmeta najdubljeg divljenja! Nenadmaπne li Boæje ljubavi prema svijetu koji Ga nije ljubio! Ova misao ima moê ukrotiti duπu i navesti um na pokoravanje Boæjoj volji. to viπe prouëavamo boæanski karakter u svjetlosti kriæa, to jasnije otkrivamo milosrapplee, njeænost i praπtanje, povezane s nepristra- 12

13 noπêu i pravednoπêu; to nam jasniji postaju bezbrojni dokazi bezgraniëne ljubavi i njeæne suêuti πto nadmaπuju Ëeznutljivu naklonost majke prema zalutalom djetetu. 13

14 Grjeπniku treba Krist Prigodom stvaranja Ëovjeku su darovane plemenite sposobnosti i uravnoteæen um. Bio je savrπeno biêe, u savrπenu skladu s Bogom. Misli su mu bile Ëiste, a ciljevi sveti. Ali neposluπnost je izopaëila njegove sposobnosti, pa se umjesto ljubavi pojavila sebiënost. Prijestup je toliko oslabio njegovu narav da se vlastitom snagom viπe nije mogao oduprijeti sili zla. Postao je Sotonin rob, i to bi ostao zauvijek da se sâm Bog nije umijeπao. KuπaË je namjeravao osujetiti plan po kojemu je Bog stvorio Ëovjeka, i Zemlju ispuniti tugom i oëajem. Sva ta zla htio je predoëiti kao posljedicu Boæje pogreπke pri stvaranju Ëovjeka. U bezgrjeπnom stanju Ëovjek je odræavao radosnu vezu s Onim u kome se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja. (Koloπanima 2,3) Ali, nakon uëinjenog grijeha, svetost mu viπe nije priëinjavala radost pa se on pokuπao skriti od Boæje nazoënosti. Nepreporoappleeno srce i sada se nalazi u takvom stanju. Ono nije u skladu s Bogom i ne nalazi radost u zajednici s Njim. Grjeπnik ne bi mogao biti sretan u Boæjoj nazoënosti; dru- 14

15 πtvo svetih biêa ne bi mu godilo. Kad bi mu i bilo dopuπteno uêi u Nebo, to mu ne bi Ëinilo nikakvu radost. Duh nesebiëne ljubavi, koji vlada tamo gdje je svako srce sjedinjeno sa Srcem Beskrajne Ljubavi, ne bi naπao odjeka u njegovoj duπi. Njegove misli, zanimanja i pobude sve bi bilo strano onome πto pokreêe bezgrjeπne nebeske stanovnike. On bi bio neskladna nota u nebeskoj melodiji. Nebo bi za njega bilo mjesto muëenja, i on bi se æelio skriti od Onoga koji je svjetlost i srediπte nebeske radosti. Bog nije samovoljno odluëio iskljuëiti grjeπnike iz Neba; oni se sami iskljuëuju svojom nepodobnoπêu za nebesku zajednicu. Boæja slava bi za njih bila oganj koji spaljuje. Oni bi rado prihvatili i uniπtenje, samo da se skriju od lica Onoga koji je umro da ih otkupi. Ne moæemo se sami izbaviti iz ponora grijeha u koji smo upali. Naπa su srca zla, i mi ih ne moæemo promijeniti. Tko Êe Ëisto izvuê iz neëista? Nitko! (Job 14,4) Zato je teænja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Boæjem zakonu niti to moæe. (Rimljanima 8,7) Obrazovanje, kultura, sluæenje voljom, ljudski napori, sve to ima svoje podruëje djelovanja, ali ovdje je neuëinkovito. Moæda se time moæe postiêi izvanjska ispravnost u ponaπanju, ali se ne moæe promijeniti srce; ne mogu se oëistiti æivotni izvori. 15

16 Da bi se Ëovjek mogao promijeniti, ostaviti grijeh i postati svet, mora postojati sila koja djeluje iznutra, novi æivot odozgo. Ta sila je Krist. Samo Njegova milost moæe pokrenuti zamrle sposobnosti duπe i privuêi ih Bogu, svetosti. Spasitelj je rekao: Tko se odozgo ne rodi ako ne primi novo srce, nove æelje, namjere i pobude koje vode u novi æivot taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega. (Ivan 3,3) Miπljenje da je dovoljno razvijati samo ono dobro koje u Ëovjeku po prirodi postoji, kobna je zabluda. Zemaljski Ëovjek ne prima ono πto dolazi od Duha Boæjega, jer je to za nj ludost. On to ne moæe ni upoznati, jer se to mora uz pomoê Duha prosuappleivati. (1. KorinÊanima 2,14) Ne Ëudi se πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite. (Ivan 3,7) O Kristu je napisano: U njoj [u RijeËi] bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima. (Ivan 1,4) Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti. (Djela 4,12) Nije dostatno osjetiti Boæju blagost, vidjeti dobronamjernost i oëinsku njeænost Njegova karaktera. Nije dovoljno razaznati mudrost i pravednost Njegova zakona i shvatiti da je utemeljen na vjeënom naëelu ljubavi. Apostol Pavao je sve to vidio kad je uskliknuo: Priznajem u skladu sa Zakonom da je on dobar. (Rimljanima 7,16) 16

17 Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra. (Rimljanima 7,12) Ali, ispunjen gorëinom oëaja i duπevne muke, dodaje: A ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijeha. (Rimljanima 7,14)»eznuo je za ËistoÊom i pravednoπêu, koje nije mogao postiêi svojom snagom; zato uzvikuje: Jadan ti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? (Rimljanima 7,24) Takav isti krik otimao se iz umornih srca u svim zemljama i u sva vremena. Ali, svima se moæe dati samo jedan jedini odgovor: Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta! (Ivan 1,29) Boæji Duh je pokuπavao simboliëki prikazati tu istinu na mnogo naëina i objasniti je duπama πto Ëeznu da se oslobode tereta krivnje. Kad je bjeæao iz oëinskog doma nakon πto je zgrijeπio prevarivπi Ezava, Jakov je bio optereêen osjeêajem krivnje. Bio je osamljen i prognan, odvojen od svega πto mu je æivot Ëinilo vrijednim, pa je njegovu duπu najviπe muëila pomisao i strah da ga je njegov grijeh odvojio od Boga, da ga je Nebo odbacilo. Obuzet æaloπêu, legao je na golu zemlju da se odmori. Bio je okruæen samotnim bregovima i zvjezdanim nebom. Dok je spavao, Ëudesna svjetlost prodrla je u njegov san; i gle, nejasni obrisi beskrajnih ljestava kao da su se uzdizali s poljane na kojoj je leæao sve do samih 17

18 nebeskih vrata. A na ljestvama Boæji anappleeli koji se penju i silaze, dok iz slavnih visina odjekuje boæanski glas objavljujuêi vijest utjehe i nade. Tako je Jakov upoznao Onoga koji moæe zadovoljiti potrebe i Ëeænje njegove duπe upoznao je Spasitelja. Ispunjen radoπêu i zahvalnoπêu, motrio je ukazani put kojim on, grjeπnik, moæe obnoviti zajedniπtvo s Bogom. Tajanstvene ljestve iz njegova sna predoëavale su Isusa, jedinog posrednika izmeappleu Boga i Ëovjeka. Na istu sliku upozorio je Krist u razgovoru s Natanaelom: Vidjet Êete otvoreno Nebo i anappleele Boæje gdje uzlaze i silaze nad Sinom»ovjeËjim. (Ivan 1,51) Odmetnuvπi se, Ëovjek se odvojio od Boga, Zemlja je odsjeëena od Neba. Nije moglo biti zajednice preko provalije koja ih je razdvajala. Ali, preko Krista Zemlja je ponovno povezana s Nebom. Svojim zaslugama Krist je premostio provaliju koju je naëinio grijeh, tako da anappleeli pomagaëi mogu odræavati vezu s ljudima. Krist je povezao grjeπnog, slabog i bespomoênog Ëovjeka s Izvorom beskrajne sile. Ali uzalud svi ljudski snovi o napretku, uzalud svi napori da se ËovjeËanstvo uzdigne ako se zanemaruje jedini Izvor nade i pomoêi grjeπnom rodu. Svaki dobar dar, svaki savrπen poklon dolazi odozgo... (Jakov 1,17) Bez Njega nema pravog savrπenstva karaktera. A jedini put k Bogu 18

19 jest Krist! On kaæe: Ja sam put, i istina i æivot... nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. (Ivan 14,6) Boæje srce Ëezne za svojom djecom na Zemlji ljubavlju koja je jaëa od smrti. Davπi svojega Sina, On nam je u jednom daru darovao cijelo Nebo. Spasiteljev æivot, smrt, i posredovanje, sluæba anappleela, molitva Duha, djelovanje Oca preko svih, neprekidno sudjelovanje nebeskih biêa sve je to stavljeno u sluæbu Ëovjekova otkupljenja. O, razmiπljajmo o Ëudesnoj ærtvi prinesenoj za nas! Pokuπajmo shvatiti trud i snagu koju Nebo ulaæe da bi ponovno zadobilo i vratilo izgubljene u OËev dom! Snaæniji poticaji i moênija sredstva nikad se ne bi mogli staviti u pokret; nepojmljiva nagrada za dobroëinstva, nebeska radost, druπtvo anappleela, zajednica i ljubav Boga i Njegova Sina, usavrπavanje i razvijanje svih naπih sposobnosti tijekom vjeënih vremena nisu li to dovoljno snaæni poticaji i ohrabrenja da nas pokrenu na predaju srca u dragovoljnu sluæbu naπemu Stvoritelju i Otkupitelju? A s druge strane Boæja RijeË nas upozorava na osudu koju je Bog izrekao protiv grijeha, na neizbjeæivu kaznu, na poniæenje naπega karaktera i na konaëno uniπtenje, kao opomenu da ne sluæimo Sotoni. NeÊemo li cijeniti Boæju milost? to bi On joπ mogao uëiniti? Uspostavimo pravilan odnos 19

20 s Onim tko nas oduvijek ljubi Ëudesnom ljubavlju. Posluæimo se sredstvima koja nam je stavio na raspolaganje da bismo se mogli preobraziti na Njegovu sliku, ponovno uspostaviti zajednicu s anappleelima koji nam sluæe i obnoviti sklad i vezu s Ocem i Sinom. 20

21 Pokajanje Kako Ëovjek moæe biti pravedan pred Bogom? Kako grjeπnik moæe postati pravedan? Samo nas Krist moæe dovesti u sklad s Bogom, u sklad sa svetoπêu; ali kako da doappleemo Kristu? Mnogi postavljaju isto pitanje koje je postavilo mnoπtvo na Dan Duhova kad je, osvjedoëeno u svoju grjeπnost, uzviknulo: BraÊo, πto da Ëinimo? (Djela 2,37) Prva rijeë u Petrovu odgovoru bila je: Obratite se! [U nekim prijevodima Svetog pisma: Pokajte se! ] (Djela 2,38) Drugom prigodom, ubrzo nakon toga, rekao je: Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbriπu grijesi. (Djela 3,19) U pokajanje je ukljuëeno æaljenje zbog grijeha i odvajanje od njega. Mi neêemo odbaciti grijeh ako ne uvidimo njegovu pokvarenost; ali sve dok se naπe srce ne odrekne grijeha, neêe biti nikakve stvarne promjene u naπemu æivotu. Mnogi ne uspijevaju shvatiti pravu bît pokajanja. Takvi æale πto su grijeπili, Ëak se prividno mijenjaju samo zato πto se boje da Êe zbog svojih zlih Ëina morati trpjeti. Ali to nije pokajanje u 21

22 biblijskom smislu. Oni æale zbog patnji umjesto zbog grijeha. Takva je bila i Ezavova bol kad je shvatio da je zauvijek izgubio prvorodstvo. Balaam, uplaπen od anappleela koji je stajao na njegovu putu s isukanim maëem, priznao je svoju krivnju da ne izgubi æivot; ali tu nije bilo istinskog kajanja zbog grijeha, nije doπlo do promjene namjera niti gnuπanja prema zlu. Kad je izdao svojega Gospodina, Juda Iskariotski je uzviknuo: Sagrijeπih... jer izdadoh nevinu krv. (Matej 27,4) To priznanje otelo se njegovoj grjeπnoj duπi pod nepodnoπljivim pritiskom savjesti zbog krivnje i u strahotnom iπëekivanju osude. Posljedice koje su mu prijetile ispunjavale su ga uæasom, ali u njegovoj duπi nije bilo dubokog æaljenja koje slama srce, nije æalio zbog izdaje neokaljanog Boæjeg Sina i πto se odrekao Sveca Izraelova. PodnoseÊi Boæje kazne, faraon je priznavao svoj grijeh ne bi li izbjegao daljnje kaænjavanje, ali je nastavljao prkositi Nebu Ëim bi zla prestala. Svi oni jadikovali su zbog posljedica grijeha, ali ih nije obuzimala æalost zbog samog grijeha. Ali kad se srce pokori utjecaju Boæjeg Duha, savjest se budi i grjeπnik razaznaje poneπto od dubine i svetosti Boæjeg svetog Zakona, temelja Njegove vladavine i na Nebu i na Zemlji. Tako Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka, [i koje] doapplee na ovaj svijet (Ivan 1,9) ra- 22

23 svjetljuje tajne odaje duπe, i skrivena djela tame izlaze na vidjelo. OsvjedoËenost obuzima um i srce. Grjeπnik postaje svjestan Boæje pravednosti i osjeêa stravu da se pod teretom krivnje i poroënosti pojavi pred Onim koji ispituje srca. On vidi Boæju ljubav, ljepotu svetosti, radost ËistoÊe, i Ëezne da se oëisti i postane dostojan veze s Nebom. Davidova molitva nakon njegova pada pokazuje kako izgleda pravo æaljenje zbog grijeha. Njegovo je kajanje bilo iskreno i duboko. U molitvi se nije trudio umanjiti svoju krivnju i nije izraæavao æelju za izbjegavanjem kazne koja mu je prijetila. David je uvidio veliëinu svojega prijestupa, shvatio je da je ukaljao svoju duπu, gnuπao se svojega grijeha. Nije se molio samo za oprost, veê i za ËiπÊenje srca.»eznuo je za radoπêu svetosti, za obnavljanjem sklada i zajednice s Bogom. Njegova duπa progovorila je ovako: Blaæen onaj kome je grijeh otpuπten, kome je zloëin pokriven! Blago Ëovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju, i u Ëijem duhu nema prijevare! (Psalam 32,1.2) Smiluj mi se, Boæe, po milosrappleu svome, po velikom smilovanju izbriπi moje bezakonje!... 23

24 24 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom... Poπkropi me izopom da se oëistim, operi me, i bit Êu bjelji od snijega!...»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i uëvrsti me duhom spremnim!... Oslobodi me od krvi prolivene, Boæe, Boæe Spasitelju moj! Nek mi jezik kliëe pravednosti Tvojoj! (Psalam 51,1-14) Ovakvo kajanje nadmaπuje naπu silu; mi ga ne moæemo postiêi, veê dobiti jedino od Krista, koji se uzdignuo u visine i dao darove ljudima. Mnogi grijeπe upravo u tome i stoga ne dobivaju pomoê koju im Krist æeli dati. Oni misle da ne mogu pristupiti Kristu ako se prvo ne pokaju, i da ih tek pokajanje pripravlja za oprost grijeha. Istina je da pokajanje prethodi oprostu grijeha, jer samo slomljeno i skruπeno srce osjeêa potrebu za Spasiteljem. Ali mora li grjeπnik Ëekati na pokajanje da bi tek onda doπao Isusu? Smije li pokajanje postati zapreka izmeappleu grjeπnika i Spasitelja?

25 Biblija ne nauëava da se grjeπnik mora pokajati prije no πto posluπa Kristov poziv: Doappleite k meni svi koji ste umorni i optereêeni, i ja Êu vas okrijepiti. (Matej 11,28) Sila koja dolazi od Krista vodi k pravom pokajanju. Petar je objasnio Izraelcima: Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Voappleu i Spasitelja, da dadne Izraelu obra- Êenje i oproπtenje grijeha. (Djela 5,31) Bez Kristovog Duha koji budi naπu savjest mi se ne moæemo pokajati, kao πto bez Krista ne moæemo dobiti ni oprost. Krist je izvor svake dobre pobude. Jedino On moæe usaditi u srce neprijateljstvo prema grijehu. Svaka æelja za istinom i ËistoÊom, svako osvjedoëenje u naπu vlastitu grjeπnost dokaz je da Njegov Duh djeluje na naπa srca. Isus je rekao: A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve Êu ljude privuêi k sebi. (Ivan 12,32) Krist se mora objaviti grjeπniku kao Spasitelj koji umire za grijehe svijeta; i dok gledamo Boæje Janje na golgotskom kriæu, tajna otkupljenja poëinje se otkrivati naπemu umu, a Boæja dobrota poëinje nas voditi na pokajanje. Umrijevπi za grjeπnike, Krist je pokazao nepojmljivu ljubav. I dok grjeπnik promatra tu ljubav, ona mu omekπava srce, utjeëe na um i pridonosi skruπenosti duπe. Istina je da se ljudi ponekad postide svojih grjeπnih putova i da odbacuju neke zle navike i 25

26 prije no πto postanu svjesni da ih je Krist privukao. Ali, kad god se ljudi pokuπavaju popraviti, s iskrenom æeljom da Ëine dobro, pokreêe ih Kristova sila. Na duπu djeluje utjecaj kojega nisu ni svjesni, savjest se budi i u æivotu dolazi do vidljive promjene. I kad ih Krist privuëe da gledaju Njegov kriæ, da promatraju Raspetoga zbog svojih grijeha, tada se u njihovu savjest upisuju Zapovijedi. Otkriva im se sva zloêa njihova æivota i grijeh πto se duboko ukorijenio u njihovu duπu. PoËinju shvaêati poneπto od Kristove pravednosti i uzvikuju: Je li moguêe da je grijeh tako straπan da je za otkup njegovih podanika bila potrebna tolika ærtva? Zar je stvarno bila potrebna sva ta ljubav, sve te muke, sve to poniæenje da mi ne poginemo, veê da imamo vjeëni æivot? Grjeπnik se moæe opirati toj ljubavi, moæe odbiti da bude privuëen Kristu, ali ako se ne bude odupirao, Isus Êe ga privuêi. Poznavanje plana spasenja dovest Êe ga do podnoæja kriæa, u kajanju zbog grijeha koji su prouzroëili patnje Boæjeg milog Sina. Isti boæanski Um koji djeluje u prirodi obraêa se i srcima ljudi budeêi u njima neizrecivu æudnju za onim πto nemaju. Svjetovne stvari ne mogu zadovoljiti njihovu Ëeænju. Boæji Duh ih nagovara da teæe za onim πto jedino moæe dati mir i odmor za Kristovom miloπêu i radoπêu sveto- 26

27 sti. SluæeÊi se vidljivim i nevidljivim utjecajima, naπ Spasitelj stalno nastoji svratiti ljudski um s grjeπnih uæitaka koji ne site, na neizmjerne blagoslove koje mogu dobiti u Njemu. Svim tim duπama, koje uzaludno pokuπavaju piti iz ispucanih kladenaca ovoga svijeta, upuêena je boæanska vijest: Tko je æedan, neka doapplee; tko æeli, neka badava uzme vode æivota! (Otkrivenje 22,17) Vi, koji u srcu Ëeznete za neëim boljim od onoga πto vam ovaj svijet moæe pruæiti, prepoznajte tu Ëeænju kao Boæju poruku vaπojoj duπi! Molite Ga da vam dâ pokajanje, da vam otkrije Krista u svoj Njegovoj beskonaënoj ljubavi, u svoj Njegovoj savrπenoj ËistoÊi! U Spasiteljevu æivotu potpuno su se otkrila naëela Boæjeg Zakona: ljubav prema Bogu i prema bliænjemu. Dobrohotnost i nesebiëna ljubav bili su æivot Njegovoj duπi. I tek kad Njega promatramo, kad svjetlost naπega Spasitelja obasja i nas, uviappleamo grjeπnost vlastitih srca. Mi moæemo laskati sebi samima, kao πto je to Ëinio Nikodem, da nam je æivot Ëestit a moralni lik besprijekoran te misliti da ne moramo poniziti svoja srca pred Bogom kao ostali greπnici; ali kad Kristova svjetlost obasja naπe duπe, vidjet Êemo da smo okaljani, shvatit Êemo da su naπe pobude sebiëne, da je neprijateljstvo prema Bogu oskvrnilo svako naπe djelo. Tada Êemo shva- 27

28 titi da je naπa pravednost kao okaljana haljina i da nas jedino Kristova krv moæe oëistiti od prljavπtine grijeha i obnoviti naπe srce na Njegovu sliku. Kad u duπu prodre samo jedna zraka Boæje slave, samo jedna iskra Kristove ËistoÊe, ona bolnom jasnoêom otkriva svaku ruænu mrlju i ogoljuje ruænoêu i poroënost ljudskoga karaktera. NeposveÊene æelje, nevjernost srca i neëistoêa usana postaju vidljivi. Pokuπaji da Boæji Zakon proglasi nevaljanim pokazuju se grjeπniku u pravoj svjetlosti, i njegov je duh ganut i potiπten zbog prodornog utjecaja Boæjeg Duha. GledajuÊi Ëisti, neukaljani Kristov karakter, grjeπnik se gnuπa samoga sebe. Kad je prorok Daniel ugledao slavu πto je obavijala nebeskog vjesnika koji mu je bio poslan, proæeo ga je osjeêaj vlastite slabosti i nesavrπenstva. On nam je ovako opisao djelovanje tog prekrasnog prizora: OnemoÊah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi. (Daniel 10,8) Tako dirnuta duπa omrznut Êe svoju sebiënost, gnuπati se svojega samoljublja, i pod utjecajem Kristove pravednosti teæiti za ËistoÊom srca koja je u skladu s Boæjim Zakonom i Kristovim karakterom. Pavao kaæe da je... po pravednosti koja dolazi od Zakona ako se uzme u obzir samo for- 28

29 malno ispunjavanje propisa bio besprijekoran. (Filipljanima 3,6) Ali, kad je upoznao duhovni karakter Zakona, shvatio je da je grjeπnik. Prema slovu Zakona, onako kako ga ljudi primjenjuju u æivotu, Pavao se suzdræavao od grijeha; ali, kad je upoznao dubinu svetih pravila Zakona, i vidio sebe onako kako ga Bog gleda, ponizno se poklonio i priznao svoju krivnju. Rekao je: Da, ja sam nekoê æivio kad nije bilo Zakona. Ali kad doapplee zapovijed, grijeh poëe æivjeti, a ja umrijeh. (Rimljanima 7,9) Kad je shvatio duhovnu narav Zakona, grijeh mu se razotkrio u svoj svojoj odvratnosti, i njegove je oholosti nestalo. Bog ne smatra sve grijehe jednako velikima. Po Njegovoj ocjeni, sliëno kao i po ljudskoj, postoje stupnjevi krivnje. Ali, ma kako beznaëajno ovo ili ono zlo djelo moæe izgledati u ljudskim oëima, pred Bogom nijedan jedini grijeh nije mali. Ljudski sudovi su pristrani i nesavrπeni, ali Bog sve ocjenjuje onako kako stvarno jest. Pijanca preziru i kaæu da ga njegov grijeh iskljuëuje iz Neba, dok oholost, sebiënost i zavist preëesto prolaze bez ukora. Meappleutim, ti su grijesi Bogu posebice mrski zato πto se suprote dobroti Njegova karaktera i ozraëju nesebiëne ljubavi koje vlada bezgrjeπnim svemirom. Netko tko upadne u koji od teπkih grijeha moæe osjetiti svoju sramotu i bijedu i potrebu za Kristovom miloπêu, 29

30 ali oholost ne osjeêa nikakve potrebe i srce se zatvara za Krista i beskrajne blagoslove koje On donosi. Carinik koji se molio: Boæe, smiluj se meni greπniku! (Luka 18,13) smatrao je sebe vrlo pokvarenim Ëovjekom, a i drugi su ga gledali istim oëima; ali on je osjetio potrebu i sa svojim teretom krivnje i srama doπao pred Boga traæeêi Njegovu milost. Otvorio je svoje srce milostivom utjecaju Boæjega Duha da ga oslobodi sile grijeha. Farizejeva pak hvalisava, samodopadna molitva pokazivala je kako je njegovo srce zatvoreno utjecaju Svetoga Duha. Udaljivπi se od Boga, nije ni primjeêivao svoju pokvarenost koja je bila u potpunoj suprotnosti sa savrπenstvom boæanske svetosti. Nije osjeêao nikakve potrebe pa nije niπta ni primio. Kad uvidite svoju grjeπnost, ne Ëekajte da se popravite. Koliko ima onih koji misle da nisu dovoljno dobri da doappleu Kristu! OËekujete li da Êete se popraviti svojim vlastitim naporima? Moæe li Etiopljanin promijeniti koæu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, moæete li Ëiniti dobro, navikli da zlo Ëinite? (Jeremija 13,23) Samo Bog nam moæe pomoêi. Ne trebamo Ëekati na ËvrπÊu uvjerenost, na bolje prilike, na svetiji karakter. Sami ionako niπta ne moæemo uëiniti. Moramo doêi Kristu onakvi kakvi jesmo. 30

31 Neka se nitko ne zavarava miπlju da Êe Bog po svojoj velikoj ljubavi i milosrappleu ipak spasiti i one koji su odbili Njegovu milost. Neizmjerna teæina grijeha moæe se procijeniti jedino u svjetlosti kriæa. Ljudi koji tvrde da je Bog predobar da bi odbacio grjeπnika, trebaju pogledati na Golgotu. Upravo zato πto nije bilo drugog naëina da se Ëovjek spasi, πto bez te Ærtve ljudski rod nije mogao uteêi od sramotne sile grijeha i ponovno uspostaviti zajednicu sa svetim biêima bilo je dakle nemoguêe ponovno æivjeti duhovnim æivotom upravo zato je Krist preuzeo na sebe krivnju neposluπnih i trpio umjesto grjeπnika. Ljubav, muke i smrt Boæjeg Sina svjedoëe nam o strahovitoj veliëini grijeha i govore nam da nema osloboappleenja od njegove moêi niti nade u bolji æivot, osim u pokoravanju duπe Kristu. Nepokajani se ponekad izgovaraju, gledaju- Êi na one koji misle da su krπêani: I ja sam dobar koliko i oni. Oni ne pokazuju niπta viπe samoodricanja, umjerenosti ili budnosti od mene. I njima su uæici i popustljivost prema grijehu dragi kao i meni! I tako se oni sluæe manama drugih kao isprikom za vlastito zanemarivanje duænosti. Ali grijesi i mane drugih ne opravdavaju nikoga, jer nam Gospodin nije za uzor dao greπne ljude. Kao Uzor nam je dan neokaljani Boæji Sin, i oni koji se tuæe na nepravedan æivot takozvanih krπêana 31

32 trebali bi æivjeti boljim æivotom i pruæiti plemenitiji primjer. Ako su njihova shvaêanja o tome πto krπêanin treba Ëiniti tako uzviπena, nije li onda i njihov grijeh utoliko veêi? Oni znaju πto je pravo, a ipak odbijaju Ëiniti tako.»uvajte se oklijevanja! Ne odgaappleajte odluku da odbacite svoje grijehe i da uz Isusovu pomoê oëistite svoje srce. TisuÊe i tisuêe su pogrijeπile upravo u tome na njihovu vjeënu πtetu. Ne æelim troπiti rijeëi na rasprave o kratkoêi i nesigurnosti æivota, ali oklijevanje da se pokorimo preklinjuêem glasu Boæjeg Svetoga Duha i naπe ostajanje u grijehu strahovito su nedovoljno shvaêena opasnost, jer oklijevanje upravo to znaëi. Ma kako ga neznatnim smatrali, grijehu moæemo popuπtati samo uz rizik da budemo izgubljeni za vjeënost. Ono πto ne pobijedimo svladat Êe nâs i izazvati naπu propast. Adam i Eva su uvjerili sebe da neznatno djelo poput kuπanja zabranjenog ploda ne moæe imati tako strahovite posljedice na koje ih je upozorio Bog. Ali to neznatno djelo bilo je prijestup Boæjeg nepromjenjivog i svetog Zakona; ono je odvojilo Ëovjeka od Boga i otvorilo ustave te su smrt i neizreciva patnja preplavili svijet. S naπe se Zemlje kroz duga stoljeêa uzdiæu stalni krikovi boli, i sva stvorenja zajedniëki uzdiπu i bolno pate od posljedica Ëovjekove neposluπnosti. I samo Nebo 32

33 osjetilo je Ëovjekovu pobunu protiv Boga. Golgota je spomenik divne Ærtve kojom se morao okajati prijestup boæanskog Zakona. Ne smatrajmo grijeh neznatnim! Svaki prijestup, svako zanemarivanje ili odbacivanje Kristove milosti ostavlja svoje posljedice na nama. Ono otvrdnjuje srce, oslabljuje volju, otupljuje um, i ne samo πto nas Ëini manje spremnima, veê i manje sposobnima da posluπamo njeæne pozive Boæjeg Svetog Duha. Mnogi umiruju probuappleenu savjest miπlju da se mogu vratiti sa zlog puta kad god to zaæele, da se mogu igrati pozivima milosti a ipak ostati trajno osjetljivi prema njihovu utjecaju. Iako su prkosili Duhu milosti, iako su svoj utjecaj stavili u Sotoninu sluæbu, oni misle da Êe ipak moêi promijeniti smjer svojega æivota u trenutku straπne krize. Ali to nije tako lako uëiniti. Iskustva i odgoj tijekom æivota tako temeljito oblikuju karakter da u tjeskobi samo rijetki poæele biti sliëni Isusu. Samo jedna karakterna mana, samo jedna grjeπna æelja, ako se uporno gaji, moæe na kraju poniπtiti sav utjecaj evanappleelja. Svako popuπtanje grijehu pojaëava odbojnost duπe prema Bogu.»ovjek, koji je uporan u svojoj nevjernosti i koji je tupo ravnoduπan prema boæanskoj istini, æanje ono πto je sâm posijao. U Bibliji nema straπnije 33

34 opomene protiv igranja sa zlom od opomene mudrog Ëovjeka upuêene grjeπniku:... sapet Êe ga uæad njegovih grijeha. (Izreke 5,22) Krist je spreman osloboditi nas grijeha, ali nas na to ne prisiljava. Ako je naπa volja zbog stalnog prestupanja potpuno podëinjena zlu i mi se ne æelimo osloboditi, ako ne æelimo prihvatiti Njegovu milost πto bi On joπ mogao uëiniti? Svojim namjernim odbacivanjem Njegove ljubavi mi upropaπtavamo sami sebe. Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja! (2. KorinÊanima 6,2) Danas kad Ëujete glas Njegov, ne otvrdnite srca svoja...! (Hebrejima 3,7.8)»ovjek gleda na oëi, a Jahve gleda πto je u srcu (1. Samuelova 16,7) u ljudskom srcu, ispunjenom proturjeënim osjeêajima radosti i tuge; u nemirnom, obijesnom srcu, u kojemu ima toliko prljavπtine i prijevare. On poznaje njegove pobude, njegove prave namjere i ciljeve. Poappleite k Njemu sa svojom ukaljanom duπom, onakvom kakva jest! Poput psalmista, otvorite sve njezine kutove svevideêem oku, i uzviknite: Pronikni me svega, Boæe, srce mi upoznaj, iskuπaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vjeënim! (Psalam 139,23.24) Mnogi prihvaêaju samo intelektualnu religiju, samo formu poboænosti koja ne traæi ËiπÊenje 34

35 srca. Neka vaπa molitva bude:»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni. (Psalam 51,10) Budite poπteni prema svojoj duπi! Budite tako ozbiljni i tako ustrajni kao da je rijeë o vaπemu prolaznom æivotu. To je pitanje koje se izmeappleu Boga i vaπe duπe mora rijeπiti za vjeënost. Ako nemate niπta drugo osim laæne nade, vi srljate u sigurnu propast. ProuËavajte Boæju RijeË uz molitvu. Ta RijeË vam objavljuje velika naëela svetosti, iz Boæjeg Zakona i iz Kristovog æivota, bez kojih nitko neêe vidjeti Gospodina. (Hebrejima 12,14) Ona osvjedoëava u grijeh i jasno otkriva put spasenja. Posluπajte je kao Boæji glas koji govori vaπoj duπi. Kad uvidite svu strahotu grijeha, kad shvatite svoje pravo stanje, nemojte se prepuπtati oëaju! Krist je doπao spasiti upravo grjeπnike. Nije na nama da izmirimo Boga sa sobom, veê je o, Ëudesne li ljubavi! sâm Bog u Kristu pomirio svijet sa sobom. (2. KorinÊanima 5,19) Svojom njeænom ljubavlju On priziva k sebi srca svoje zalutale djece. Nijedan zemaljski roditelj ne bi mogao biti toliko strpljiv prema manama i pogreπkama svoje djece, kao πto je Bog strpljiv s onima koje æeli spasiti. Nitko ne bi mogao usrdnije pozivati prestupnika. Ljudske usne nikad se nisu njeænije obraêale odlutalome. Sva Njegova 35

36 obeêanja i sve Njegove opomene zapravo su uzdasi neizrecive ljubavi. Kad vas Sotona bude uvjeravao da ste veliki grjeπnik, gledajte svojega Otkupitelja i govorite o Njegovim zaslugama. Gledanje u Njegovu svjetlost doista Êe vam pomoêi. Priznajte svoj grijeh, ali kaæite neprijatelju da Krist Isus doapplee na svijet da spasi greπnike (1. Timoteju 1,15) i da i vi moæete biti spaπeni Njegovom nenadmaπnom ljubavlju. Isus je imunu postavio pitanje o dvojici duænika. Jedan je svojemu vjerovniku dugovao mali iznos, a drugi mu je bio duæan vrlo mnogo. Ali gospodar je oprostio obojici. Krist je upitao imuna koji Êe duænik viπe voljeti svojega gospodara. imun je odgovorio: Dræim, onaj kome je viπe oprostio. (Luka 7,43) Mi smo bili veliki grjeπnici, ali Krist je umro da bi nam bilo oproπteno. Dovoljno je da Krist svojemu Ocu u naπu korist iznese zasluge svoje ærtve. Oni kojima je najviπe oprostio, ljubit Êe Ga najviπe i stajat Êe najbliæe Njegovu prijestolju da Ga slave zbog Njegove velike ljubavi i neizmjerne ærtve. Upravo onda kad najpotpunije shvatimo Boæju ljubav, najbolje uviappleamo i zloêudnost grijeha. Kad vidimo duljinu ljestava koje su nam spuπtene, kad makar donekle shvatimo veliëinu ærtve koju je Krist dao zbog nas, njeænost i skruπenost omekπat Êe i naπe srce. 36

37 Priznanje Tko skriva svoje grijehe, nema sreêe, a tko ih ispovijeda i odriëe ih se, milost nalazi. (Izreke 28,13) Uvjeti za dobivanje Boæje milosti su jednostavni, pravedni i razumljivi. Da bismo dobili oprost grijeha, Gospodin ne zahtijeva od nas da se izlaæemo mukama. Ne moramo odlaziti na duga i zamorna hodoëaπêa, ili obavljati muëne pokore da bismo svoju duπu preporuëili nebeskom Bogu ili okajali svoje prijestupe; nego onaj tko priznaje i ostavlja svoj grijeh dobiva milost. Apostol kaæe: Ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite! (Jakov 5,16) Priznajte svoje grijehe Bogu, koji vam jedini moæe oprostiti, a svoje pogreπke jedni drugima. Ako ste uvrijedili svojega prijatelja ili susjeda, trebate priznati svoju krivnju, a njegova je duænost da vam od srca oprosti. Zatim trebate potraæiti oprost i od Boga, jer je brat kojega ste povrijedili Boæje vlasniπtvo; ranjavajuêi njega, zgrijeπili ste i njegovu Stvoritelju i Otkupitelju. Taj se sluëaj iznosi pred jedinog pravog Posrednika, 37

38 naπega Velikog sveêenika, koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo πto nije sagrijeπio, koji suosjeêa s naπim slabostima... (Hebrejima 4,15) i moæe nas oëistiti od svakog traga bezakonja. Oni koji priznanjem krivnje nisu ponizili svoju duπu pred Bogom, nisu ispunili ni prvi uvjet da budu primljeni. Ako se nismo istinski i neopozivo pokajali, ako u dobokoj poniznosti duπe i skruπenosti srca, grozeêi se svojega bezakonja, nismo priznali svoje grijehe, nikada nismo doista traæili oprost grijeha. A ako nikada nismo traæili oprost, nismo se ni izmirili s Bogom. Jedini razlog πto nismo primili oprost proπlih grijeha jest naπa nespremnost da ponizimo svoje srce i ispunimo uvjete RijeËi istine. O tome smo dobili izriëite upute. Priznanje javnih ili tajnih grijeha mora biti iskreno i jasno izraæeno. Ono se od grjeπnika ne smije iznuappleivati. Ono se ne smije izraæavati olako i nepromiπljeno, i ne smije se nasilno traæiti od onih koji nisu doboko svjesni odvratne naravi grijeha. Priznanje koje je poteklo iz dubine duπe naêi Êe svoj put do beskrajno saæaljivog Boga. Psalmist kaæe: Blizu je Jahve onima koji su skrπena srca, a klonule duπe spasava. (Psalam 34,19) Pravo priznanje je uvijek izriëito i odnosi se na odreappleene grijehe. Neki grijesi su takve naravi da se mogu priznati samo Bogu, neki su zla djela koja se moraju priznati onima koji su zbog 38

39 njih pretrpjeli πtetu, a neki mogu biti javni grijesi koji se moraju javno priznati. Ali sva priznanja moraju biti jasna i potpuna, i moramo priznati upravo one grijehe za koje smo krivi. U Samuelove dane Izraelci su odlutali od Boga. Trpjeli su posljedice grijeha zato πto su izgubili vjeru u Boga, izgubili su sposobnost da vide Njegovu silu i mudrost u upravljanju narodom, izgubili su povjerenje u Njegovu sposobnost da brani i obrani svoje djelo. Odbacili su velikog Vladara svemira i zaæeljeli su isti oblik vladavine kao i okolni narodi. Prije no πto su stekli mir, dali su odreappleeno priznanje:... jer smo svim svojim grijesima dodali zlo traæeêi sebi kralja. (1. Samuelova 12,19) Morali su priznati upravo onaj grijeh za koji su bili krivi. Njihova nezahvalnost tiπtila im je duπu i odvajala ih od Boga. Bog ne moæe uvaæiti priznanje bez iskrenog pokajanja i popravljanja. U æivotu se moraju vidjeti odluëne promjene, sve πto vrijeapplea Boga mora se odbaciti. To Êe biti posljedica istinskog æaljenja zbog grijeha. Djelo koje moramo obaviti mi sami, jasno nam je otkriveno: Operite se, oëistite. Uklonite mi s oëiju djela opaka, prestanite zlo Ëiniti! UËite se dobrim djelima: pravdi teæite, ugnjetenom pritecite u pomoê, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite. (Izaija 1,16.17) Vrati [li bezboænik] zalog, plati oteto, i stane 39

40 æivjeti po zakonima æivota, ne ËineÊi bezakonja æivjet Êe, neêe umrijeti. (Ezekiel 33,15) Pavao o plodu pokajanja kaæe: Pazite samo koliku je gorljivost proizvela u vama ta ista æalost koja je po promisli i volji Boæjoj! toviπe! Koliko opravdavanje! Koliko ogorëenje! Koliki strah! Koliku Ëeænju! Koliki æar! Koliku kaznu! Svime ste pokazali da ste neduæni! (2. KorinÊanima 7,11) Kad grijeh umrtvi moralnu osjetljivost, onaj tko Ëini zlo ne uviapplea nedostatke svojega karaktera niti shvaêa strahotu zla koje je uëinio; i ako se ne pokori osvjedoëavajuêoj sili Svetoga Duha, ostat Êe djelomiëno slijep prema svojemu grijehu. Njegova priznanja nisu iskrena niti ozbiljna. Svakom priznanju svoje krivnje on dodaje opravdavanje kao ispriku za svoje ponaπanje govoreêi da nikada ne bi uëinio ono za πto je kriv da ga na to nisu nagnale odreappleene okolnosti. Nakon πto su jeli od zabranjenoga ploda, Adama i Evu je ispunio osjeêaj srama i uæasa. Isprva su razmiπljali samo o tome kako da opravdaju svoj grijeh i izbjegnu smrtnu kaznu koje su se uæasavali. Kad ih je Gospodin ispitivao o njihovu grijehu, Adam je odgovorio prebacujuêi krivnju djelomice na Boga, a djelomice na svoju druæicu: Æena koju si stavio uza me ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo. Æena je prebacila krivnju na zmiju: Zmija me prevarila, pa sam 40

41 jela. (Postanak 3,12.13) Zaπto si Ti naëinio zmiju? Zaπto si dopustio da uapplee u Eden? Eva je u svoju ispriku za uëinjeni grijeh ukljuëila ta pitanja smatrajuêi Boga odgovornim za njihov pad. Duh samoopravdanja potjeëe od oca laæi i javlja se u svim Adamovim sinovima i kêerima. Takva priznanja nisu nadahnuta boæanskim Duhom i Bog ih ne moæe prihvatiti. Pravo pokajanje navodi Ëovjeka da sâm ponese svoju krivnju i da je prizna bez varanja ili licemjerja. Kao jadni carinik, koji se nije usuappleivao podignuti ni oëiju prema nebu, on Êe uzviknuti: Boæe, smiluj se meni greπniku! (Luka 18,13) Oni koji stvarno priznaju svoju krivnju bit Êe opravdani, jer Êe se Isus svojom krvlju zaloæiti za duπu koja se kaje. Primjeri pravog pokajanja i poniznosti, zapisani u Boæjoj RijeËi, otkrivaju nam spremnost na priznanje bez isprike za grijeh ili pokuπaja samoopravdavanja. Pavao se nije pokuπavao zaπtititi; on svoj grijeh slika najtamnijim bojama ne trudeêi se umanjiti svoju krivnju. On kaæe: Kao πto sam osobno mnoge svete zatvarao u tamnice, poπto sam na to od velikih sveêenika bio ovlaπten, tako sam, kad su bili osuappleivani na smrt, to odobravao. Po svim sinagogama prisiljavao sam ih, viπe puta kaænjavanjem, da izgovaraju grdnje protiv Boga i u svome prekomjernom bijesu na njih progonio sam ih Ëak u tuapplee gradove. (Djela 26,10.11) 41

42 Nije oklijevao izjaviti da Krist Isus doapplee na svijet da spasi greπnike. Od njih sam prvi ja. (1. Timoteju 1,15) Ponizno i slomljeno srce, ukroêeno istinskim pokajanjem, uvidjet Êe, iako nepotpuno, kolika je Boæja ljubav i cijena Golgote; i kao πto sin priznaje voljenom ocu, tako Êe i pravi pokajnik iznijeti sve svoje grijehe pred Boga. Jer, u Bibliji piπe: Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oëistiti nas od svake nepravednosti. (1. Ivanova 1,9) 42

43 PosveÊenje Bog je obeêao: Traæit Êete me i naêi me jer Êete me traæiti svim srcem svojim. (Jeremija 29,13) Moramo predati Bogu cijelo srce, inaëe se nikada neêemo moêi promijeniti i ponovno postati sliëni Njemu. Po svojoj naravi mi smo daleko od Boga. Sveti Duh ovako opisuje naπe stanje:... bili ste mrtvi zbog svojih prekrπaja i grijeha... (Efeæanima 2,1) i sva je glava bolna, srce iznemoglo; od pete do glave nigdje zdrava mjesta... (Izaija 1,5.6) Mi smo se zapleli u Sotoninu mreæu, a on ljude... æive dræi u ropstvu da vrπe njegovu volju. (2. Timoteju 2,26) Bog nas æeli iscijeliti i osloboditi. Ali, buduêi da to zahtijeva potpunu promjenu i obnovu cijelog naπega biêa, moramo se potpuno predati Njemu. Borba protiv samoga sebe najveêa je borba koja se ikada vodila. Odricanje od samoga sebe i podreappleivanje svega Boæjoj volji ne ide bez borbe, ali se duπa mora pokoriti Bogu prije no πto se moæe preporoditi i postati sveta. 43

44 Boæja vladavina nije utemeljena, kao πto bi to Sotona htio prikazati, na slijepom pokoravanju, na nerazumnom ograniëavanju. Ona se poziva na razum i savjest. Stvoriteljev poziv biêima koja je stvorio jest: Hajde, dakle, da se pravdamo... (Izaija 1,18) Bog ne utjeëe silom na volju svojih stvorenja. On ne moæe prihvatiti izraze πtovanja koji nisu dragovoljni i svjesni. Iznuappleena pokornost sprijeëila bi svaki pravi razvoj uma ili karaktera; naëinila bi od Ëovjeka obiëni stroj. To nije Stvoriteljeva namjera. On æeli da Ëovjek, vrhunsko djelo Njegove stvaralaëke sile, dostigne najviπi stupanj razvoja. Stoga pred nas postavlja visinu blagoslova do koje nas svojom miloπêu æeli uzdignuti. On nas poziva da Mu se predamo kako bi mogao izvrπiti svoju volju u nama, a nama prepuπta da odluëimo hoêemo li biti osloboappleeni robovanja grijehu i uæivati uzviπenu slobodu Boæjih sinova. DajuÊi sebe Bogu, mi moramo bezuvjetno odbaciti sve πto bi nas moglo odvojiti od Njega. Zato Spasitelj i kaæe: Tako, dakle, tko se god izmeappleu vas ne odreëe svega svoga imanja, ne moæe biti moj uëenik. (Luka 14,33) Moramo se odreêi svega πto bi moglo odvratiti naπe srce od Boga. Mamon je idol mnogih. Ljubav prema novcu i æelja za bogatstvom jesu zlatni lanac koji ih veæe uz Sotonu. Neki oboæavaju ugled i svjetovnu Ëast. 44

45 Drugima je idol æivot ispunjen sebiënom dokolicom i neoptereêen odgovornostima. Ali ti se ropski okovi moraju raskinuti. Ne moæemo napola pripadati Gospodinu, a napola svijetu. Nismo Boæja djeca ako to nismo potpuno. Ima onih koji tvrde da sluæe Bogu iako æele sami, u svojoj sili, dræati Boæji Zakon, izgraditi pravedan karakter i osigurati spasenje. Njihova srca nisu pokrenuta dubokim razumijevanjem Kristove ljubavi, veê obveze krπêanskog æivota ispunjavaju kao uvjete koje im je Bog postavio da bi mogli zadobiti Nebo. Takva je vjernost bez ikakve vrijednosti. Kad u srcu bude boravio Krist, duπa Êe biti tako ispunjena Njegovom ljubavlju i tako radosna u zajednici s Njime da Êe prionuti uz Njega; i gledajuêi Njega zaboravit Êe sebe. Ljubav prema Kristu bit Êe izvor djelovanja. Oni koji osjeêaju silu Boæje ljubavi ne pitaju kako bi se sa πto manje truda moglo zadovoljiti Boæje zahtjeve. Ne traæe najniæa mjerila, veê im je cilj da budu u savrπenom skladu s voljom svojega Otkupitelja. S iskrenom Ëeænjom oni ærtvuju sve i pokazuju zanimanje primjereno vrijednosti cilja za kojim teæe. Priznavanje Krista bez takve duboke ljubavi prazno je priëanje, suhi formalizam, teπki jaram. Smatrate li da je prevelika ærtva predati Kristu sve? Upitajte se: to je Krist dao za mene? Da 45

46 bi nas otkupio, Boæji Sin dao je sve æivot, ljubav i muke. Moæemo li mi, iako nedostojni tako velike ljubavi, uskratiti Njemu svoje srce? Cijelog æivota, u svakom trenutku, mi smo uæivali blagoslove Njegove milosti, i upravo je to razlog πto ne moæemo potpuno shvatiti dubinu neznanja i bijede iz koje nas je izbavio. Moæemo li gledati Njega, probodenog zbog naπih grijeha, a ipak svjesno postupati suprotno svoj Njegovoj ljubavi i ærtvi? GledajuÊi beskrajno poniæenje Gospodara slave, hoêemo li prigovarati πto moæemo uêi u æivot samo uz borbu i poniæenje? Mnoga ohola srca pitaju: Zaπto se moram pokajati i poniziti prije no πto mogu biti siguran da me je Bog prihvatio? SkreÊem vam pozornost na Krista. On je bio bezgrjeπan, i joπ viπe nebeski Knez; ali postao je grijehom zbog Ëovjeka i zbog ljudskog roda. I meappleu zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloëince. (Izaija 53,12) A Ëega se mi to odriëemo kad sve damo? Grijehom oskvrnutog srca koje Isus treba oëistiti, oprati svojom krvlju i spasiti svojom nenadmaπnom ljubavlju! I opet ljudi misle da je teπko odreêi se svega! Stid me je sluπati kad se o tome govori, stid me je o tome pisati. Bog ne traæi da se odreknemo iëega πto bismo mogli zadræati za svoje dobro. U svemu πto 46