KONTROLA KEMIJSKOG ONEČIŠĆENJA POVRŠINSKIH VODA U EUROPSKOJ UNIJI

KONTROLA KEMIJSKOG ONEČIŠĆENJA POVRŠINSKIH VODA U EUROPSKOJ UNIJI Mr. sc. Neven Bujas, dipl. ing. kem. teh. Jasmina Antolić, dipl. ing. preh. teh. Đorđa Medić, dipl. ing. kem. UVOD Razvojem industrijske proizvodnje u suvremenom svijetu, sintezom brojnih kemijskih tvari i proizvodnjom različitih pripravaka, raste i opasnost od niza potencijalnih onečišćivala koja mogu narušiti kakvoću rijeka, jezera, priobalnih i morskih voda, a slijedom toga ugroziti biljne i životinjske vrste koje obitavaju u vodenom okolišu, te narušiti i zdravlje ljudi. Onečišćenje voda mogu izazvati organske tvari, hranjive tvari, ali i veliki broj kemijskih tvari koje se proizvode za određenu namjenu (npr. kao aktivne tvari u sredstvima za zaštitu bilja) ili nastaju kao nusprodukti tijekom proizvodnih procesa (npr. policiklički aromatski spojevi-pah-ovi koji nastaju u postupku izgaranja). Zbog svega navedenoga, stvarna je i stalno prisutna mogućnost da se u površinskim vodama nalazi veliki broj pojedinačnih tvari koje mogu negativno utjecati na vodeni okoliš u cjelini, a kojima se može utvrditi porijeklo i raznim mjerama smanjiti ili potpuno eliminirati njihovu nazočnost. PRVOBITNI NAČIN REGULIRANJA KEMIJSKOG ONEČIŠĆENJA VODA U EU Izravan povod za smanjenje ili eliminaciju kemijskih tvari u vodenom okolišu bili su događaji iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su uočene visoke razine kemijskog onečišćenja velikih europskih rijeka poput Rajne, što je učestalo dovodilo do pomora riba. Reakcija je bila brza i odmah se pristupilo rješavanju problema kemijskog onečišćenja površinskih voda kroz širi strateški pristup. Osim institucija Europske unije, koje su u najvećoj mjeri pokrenule i provele spomenute aktivnosti, važan čimbenik bila je i svijest šire društvene zajednice o potrebi pronalaženja rješenja i smanjenja onečišćenja površinskih voda. Godine 1976. usvojena je Direktiva o ispuštanju opasnih tvari u vodeni okoliš zajednice (76/464/EEZ) koja donosi opsežan program za sprječavanje i ograničavanje onečišćenja opasnim tvarima. Spomenutom direktivom kemijska onečišćivala su podijeljena u tvari s Popisa I, (tablica 1) koje se smatraju vrlo toksičnima, postojanima i bioakumulativnima, a njihovo ispuštanje se regulira na nivou zajednice, te kemijska onečišćivala koja su ocijenjena kao manje opasna, a navedena su u Popisu II (tablica 2). Regulacija njihovog ispuštanja prepuštena je državama članicama EU kroz programe za smanjivanje onečišćenja. Provedba ove odredbe o uspostavi programa kojima će se smanjiti unos onečišćujućih tvari u vode, u svim tadašnjim državama članicama pokazala se vrlo teškom. Zbog nepostojanja programa za smanjivanje onečišćenja, Europska komisija je protiv većine država članica ranih 90-ih godina prošlog stoljeća odlučila pokrenuti postupak pred Europskim sudom pravde, zbog nepoštivanja odredbi direktive. Europska komisija je 1982. godine sastavila popis od 132 kemijske tvari koje su bile kandidati za prošireni Popis I, s namjerom da ubrzo donese i odredbe o graničnim vrijednostima za ispuštanje opasnih tvari u vode i Tablica 1: Tvari sa Popisa I Dodatak direktive 76/464/EEZ 1. organohalogeni spojevi i tvari iz kojih mogu nastati takvi spojevi u vodenom okolišu 2. organofosforni spojevi 3. organokositrovi spojevi 4. tvari za koje je dokazano da posjeduju kancerogena svojstva ili poprimaju takva svojstva u vodenom okolišu 5. živa i živini spojevi 6. kadmij i kadmijevi spojevi 7. postojana mineralna ulja i ugljikovodici naftnog podrijetla 8. postojane sintetičke tvari koje mogu plutati, lebdjeti ili potonuti i koje mogu omesti uporabu vode. 59

Ispust otpadne vode prehrambene industrije (snimila S. Šturlan Popović) standarde kakvoće okoliša. Zbog opsežnosti postupaka ocjene opasnosti, koju pojedine od promatranih tvari predstavljaju za vodeni okoliš, u sljedećih 10-tak godina uspjelo se detaljnije obraditi samo 18 tvari s navedenog popisa. U periodu od 1982. do 1986. godine doneseno je pet tzv. direktiva kćeri koje uspostavljaju minimum zahtjeva za ispuštanje ovih opasnih tvari u vodeni okoliš. Spomenute su direktive propisivale granične vrijednosti emisijskih standarda, ciljeve kakvoće okoliša, analitičke metode određivanja, te vremenske rokove za uspostavu sustava donošenja odgovarajućih odobrenja (vodopravnih dozvola) za ispuštanje u državama članicama. Zbog opsežnosti i sporosti cijelog postupka, Europski parlament i Vijeće ministara EU zatražilo je od Komisije da razmotri i prilagodi svoju politiku na navedenom području, imajući na umu sve intenzivnije rasprave o potrebi novog pristupa problematici kemijskog onečišćenja voda u prirodi, s naglaskom na kombinirani pristup sprječavanja i kontrole onečišćenja koji će uključivati i definiranje emisijskih standarda za onečišćivala kao i standarda kakvoće okoliša u koji se ona ispuštaju. Slijedom tih nastojanja, 1996. godine stupa na snagu Direktiva o integralnom sprječavanju i kontroli onečišćenja (IPPC-direktiva, 96/61EEZ tj. njena kodificirana verzija 2008/1/EEZ). Budući da IPPC direktiva obuhvaća određeno postrojenje ili grupu postrojenja, zadržane su granične vrijednosti emisija iz Direktive 76/464/EEZ kao minimalni zahtjevi. Neosporna je činjenica da je u periodu primjene Direktive 76/464/EEZ od oko 25 godina, došlo do smanjenja onečišćenja voda iz industrijskih točkastih izvora, ali je pri tom postojao cijeli niz problema u provedbi. Jedna od manjkavosti bila je što odredbe ove direktive nisu bile dovoljno precizne, što se svakako negativno odrazilo na učinkovitost primjene. Prvenstveno se to odnosi na pristup koji se temeljio na alternativi: udovoljavanje graničnim vrijednostima emisija ili udovoljavanje standardima kakvoće okoliša. Osim toga, nisu bili propisani jasni rokovi provedbe ove direktive, kao ni najniža vrijednost emisije neke tvari koju treba kontrolirati. Iako je postojao veliki broj tvari čije je ispuštanje potencijalno trebalo nadzirati, nije uspostavljen mehanizam određivanja prioriteta, niti jasne razdiobe kemijskih tvari na one čije bi se ispuštanje kontroliralo na nivou zajednice ili pak unutar pojedinačnih država članica. Manjkavost direktive se očitovala i u činjenici da su njene odredbe bile usmjerene samo na točkaste izvore onečišćenja, dok raspršeni izvori nisu uzeti u obzir. Tablica 2: Tvari sa Popisa II Dodatak direktive 76/464/EEZ 1. Sljedeći metaloidi i metali i njihovi spojevi: 1. Cink 6. Selen 11. Kositar 16. Vanadij 2. Bakar 7. Arsen 12. Barij 17. Kobalt 3. Nikal 8. Antimon 13. Berilij 18. Talij 4. Krom 9. Molibden 14. Bor 19. Telur 5. Olovo 10. Titan 15. Uran 20. Srebro 2. Biocidi i njihovi derivati koji se ne nalaze na Popisu 1. 3. Tvari koje imaju štetan učinak na okus i /ili miris proizvoda iz vodenog okoliša namijenjenih ljudskoj potrošnji i spojevi koji mogu uzrokovati nastanak takvih tvari u vodi 4. Toksični ili nerazgradljivi organski spojevi silicija i tvari koje mogu uzrokovati nastanak takvih spojeva u vodi, isključujući one koji su biološki neškodljivi ili koji brzo prelaze u neškodljive tvari 5. Anorganski spojevi fosfora i elementarni fosfor 6. Razgradljiva mineralna ulja i ugljikovodici naftnog podrijetla 7. Cijanidi 8. Fluoridi 9. Tvari koje imaju negativan učinak na ravnotežu kisika, posebice amonij i nitriti 60

Ispust otpadne vode u vodotok (snimila Đ. Medić Kao rezultat cijelog niza aktivnosti i nastojanja da se prevladaju očigledni nedostaci ranije legislative, 2000. godine je stupila na snagu Okvirna direktiva o vodama (ODV, 2000/60/EC), osnovni dokument koji dugoročno određuje vodnu politiku na europskom prostoru. Okvirnom direktivom o vodama uspostavlja se, između ostaloga, i novi režim za sprječavanje i kontrolu kemijskog onečišćenja površinskih i podzemnih voda, jer se usmjerava na zaštitu vodenog okoliša uspostavom planova upravljanja vodnim područjima koji, osim što utvrđuju stanje voda na nekom području, donose i mjere koje treba poduzeti u svrhu poboljšanja njihove kakvoće. Tablica 3: Popis tvari iz direktiva kćeri Kadmij Živa NAZIV TVARI HCH (smjesa izomera 1, 2, 3, 4, 5, 6-heksaklorcikloheksana) Lindan (heksaklorcikloheksan-g izomer) Pentaklorofenol DDT Tetraklorugljik Kloroform Heksaklorbenzen Heksaklorbutadien Dieldrin Aldrin Izodrin Endrin 1,2-dikloretan Trikloretilen Perkloretilen Triklorbenzen OZNAKA DIREKTIVE KĆERI 83/513/EEZ 82/176/EEZ; 84/156/EEZ 84/491/EEZ 86/280/EEZ 86/280/EEZ; 88/347/EEZ 86/280/EEZ; 90/415/EEZ KOMBINIRANI PRISTUP KONTROLI KEMIJSKOG ONEČIŠĆENJA VODA U EU Jedna od bitnih odrednica ODV-a je uvođenje kombiniranog pristupa u kontroli emisija iz točkastih i raspršenih izvora, kao što je navedeno u članku 10. direktive, čime se problem kemijskog onečišćenja voda rješava na učinkovitiji i raznolikiji način, koristeći prednosti oba spomenuta pristupa. S jedne strane primjenjuje se kontrola emisije sukladno najboljoj postojećoj tehnologiji (BAT Best Available Techniques) ili odgovarajućim graničnim vrijednostima emisije, a s druge strane primjenjuju se ciljevi/standardi kakvoće uspostavljeni nizom europskih direktiva. U slučaju raspršenih izvora onečišćenja, traži se uspostava kontrole koja, kad je moguće, uključuje najbolju ekološku praksu. Primjerice države članice su dužne u određenom vremenskom roku uspostaviti kodove dobre poljoprivredne prakse, tj. niz postupaka kojima će se ograničiti i u budućnosti smanjiti unos nitrata sa poljoprivrednih površina, stočarskih i drugih farmi u vodeni okoliš. Direktivom je propisan i krajnji rok za uspostavu kontrole ispuštanja iz točkastih i raspršenih izvora u površinske vode najkasnije do 2012. godine. Mjere za sprječavanje i kontrolu kemijskog onečišćenja voda moraju uzeti u obzir i mogućnosti emisija ili gubitaka u okoliš kemijskih tvari prilikom njihovog transporta, proizvodnje ili korištenja. Kontrolom emisije i proizvodnog procesa mogu se smanjiti gubici tijekom proizvodnje kemijskih tvari. Ograničavanjem stavljanja u promet i korištenja kemijskih tvari i pripravaka, uključujući postupke ovlaštenja i odobrenja, može se dodatno smanjiti rizik od potencijalnog onečišćenja okoliša. Načini obrade i odlaganja otpada također imaju važnu ulogu pri smanjivanju onečišćenja. Do danas su sintetizirani milijuni kemijskih tvari i jasno da nemaju svi iste fizikalne, kemijske i ekotoksikološke 61

Tablica 4: Standardi kakvoće okoliša Dodatak I. A direktive 2008/105/EZ Red. broj TVAR CAS 1 broj PGK 2 - prosječna godišnja koncentracija (μg/l) Kopnene površinske vode 3 Ostale površinske vode* MDK 4 - maksimalna dozvoljena koncentracija (μg/l) Kopnene površinske vode 3 Ostale površinske vode* 1. Alaklor 15972-60-8 0,3 0,3 0,7 0,7 2. Antracen x 120-12-7 0,1 0,1 0,4 0,4 3. Atrazin 1912-24-9 0,6 0,6 2,0 2,0 4. Benzen 71-43-2 10 8 50 50 5. Pentabromdifenileter x5 32534-81-9 0,0005 0,0002 6. Kadmij i njegovi spojevi x6 (Ovisno o tvrdoći vode) 7440-43-9 0,08 (Klasa 1) 0,08 (Klasa 2) 0,09 (Klasa 3) 0,15 (Klasa 4) 0,25 (Klasa 5) 0,2 0,45 (Klasa 1) 0,45 (Klasa 2) 0,6 (Klasa 3) 0,9 (Klasa 4) 1,5 (Klasa 5) (6a) Tetraklorugljik 7 56-23-5 12 12 7. C 10-13 Kloroalkani x 85535-84-8 0,4 0,4 1,4 1,4 8. Klorfenvinfos 470-90-6 0,1 0,1 0,3 0,3 9. Klorpirifos (klorpirifos-etil) 2921-88-2 0,03 0,03 0,1 0,1 (9a) Aldrin 7 Dieldrin 7 Endrin 7 Izodrin 7 309-00-2 60-57-1 72-20-8 465-73-6 Σ=0,01 Σ=0,005 (9b) DDT ukupni 7,8 0,025 0,025 para-para-ddt 7 50-29-3 0,01 0,01 10. 1,2-Dikloretan 107-06-2 10 10 11. Diklormetan 75-09-2 20 20 12. Di(2-etilheksil)ftalat (DEHP) 117-81-7 1,3 1,3 13. Diuron 330-54-1 0,2 0,2 1,8 1,8 14. Endosulfan x 115-29-7 0,005 0,0005 0,01 0,004 15. Fluoranten 206-44-0 0,1 0,1 1 1 16. Heksaklorbenzen x 118-74-1 0,01 9 0,01 9 0,05 0,05 17. Heksaklorbutadien x 87-68-3 0,1 9 0,1 9 0,6 0,6 18. Heksaklorcikloheksan x 608-73-1 0,02 0,002 0,04 0,02 19. Izoproturon 34123-59-6 0,3 0,3 1,0 1,0 20. Olovo i njegovi spojevi 7439-92-1 7,2 7,2 21. Živa i njezini spojevi x 7439-97-6 0,05 9 0,05 9 0,07 0,07 22. Naftalen 91-20-3 2,4 1,2 23. Nikal i njegovi spojevi 7440-02-0 20 20 24. Nonilfenol x 25154-52-3 0,3 0,3 2,0 2,0 25. Oktilfenol 1806-26-4 0,1 0,01 26. Pentaklorbenzen x 608-93-5 0,007 0,0007 27. Pentaklorfenol 87-86-5 0,4 0,4 1 1 28. Poliaromatski ugljikovodici (PAH) x 10 Benzo(a)piren x 50-32-8 0,05 0,05 0,1 0,1 Benzo(b)fluoranten x 205-99-2 Benzo(k)fluoranten x 207-08-9 Σ=0,03 Σ=0,03 Benzo(g,h,i)perilen x 191-24-2 Indeno(1,2,3-cd)piren x 193-39-5 Σ=0,002 Σ=0,002 29. Simazin 122-34-9 1 1 4 4 29.a Tetrakloretilen 7 127-18-4 10 10 29.b Trikloretilen 7 79-01-6 10 10 30. Tributilkositrovi spojevi x 688-73-3 0,0002 0,0002 0,0015 0,0015 31. Triklorbenzeni (svi izomeri) 12002-48-1 0,4 0,4 32. Triklormetan 67-66-3 2,5 2,5 33. Trifluralin 1582-09-8 0,03 0,03 * prijelazne i priobalne vode x prioritetne opasne tvari 1 CAS: Chemical Abstracts Service 2 Ovaj parametar je standard kakvoće okoliša (SKO) iskazan kao prosječna godišnja koncentracija (PGK-SKO). Ako nije propisano drugačije, vrijedi za ukupnu koncentraciju svih izomera. 3 Kopnene površinske vode obuhvaćaju rijeke i jezera i povezane umjetne ili jako izmijenjene vodne cjeline. 4 Ovaj parametar je standard kakvoće okoliša (SKO) iskazan kao maksimalna dozvoljena koncentracija (MDK-SKO). Kada su vrijednosti MDK-SKO označene s nije primjenjivo (), vrijednosti PGK-SKO se smatraju zaštitom od vrhunaca kratkoročnog onečišćenja u kontinuiranim ispustima, budući da su znatno niže od vrijednosti izvedenih na temelju akutne toksičnosti. 5 Za skupinu prioritetnih tvari obuhvaćenih bromiranim difenileterima (br. 5) navedenima u Odluci 2455/2001/EZ, SKO je uspostavljen samo za kongere 62

karakteristike. Poznavajući navedena svojstva kemijskih tvari, kao i mehanizme razgradnje neke kemijske tvari u okolišu, moguće je korištenjem znanstvenih spoznaja utvrditi koliko je neka tvar opasna za okoliš i organizme koji u njemu žive. Temeljem svega navedenog, potrebno je odrediti standarde kakvoće okoliša (SKO) u svrhu zaštite flore i faune, te maksimalne dozvoljene koncentracije neke tvari u određenom mediju u svrhu zaštite zdravlja ljudi. Ovako određeni standardi kakvoće okoliša za vodu, sediment i/ili biotu, predstavljaju mjerilo za utvrđivanje ekološkog stanja vodenih ekosustava ili zaštite zdravlja ljudi prilikom korištenja voda (npr. za kupanje ili korištenje vode za piće). Ovaj se konceptualni okvir primjenjuje na sve vrste potencijalnih onečišćivala voda. Međutim, daljnja razmatranja odnose se isključivo na regulatorni okvir onečišćenja voda jednom skupinom kemijskih tvari (tzv. prioritetnim tvarima) koje negativno djeluju na kakvoću površinskih voda. Ostala onečišćivala, kao što su hranjive i organske tvari, regulirana su posebnim propisima zajednice (npr. Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda 91/271/EEZ i Direktivom o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla, 91/676/EEZ). Direktiva 76/464/EEZ ostaje na snazi do 2013. godine, osim što je članak 6. te direktive, koji je propisivao obvezu donošenja graničnih vrijednosti emisija za tvari iz Popisa I, stavljen van snage i zamijenjen dodatkom IX. Okvirne direktive o vodama. Spomenuti dodatak preuzima ranije propisane granične vrijednosti emisija i standarde kakvoće okoliša za kemijske tvari iz direktiva kćeri (tablica 3). Dodatkom X. Okvirne direktive o vodama određeni broj kemijskih onečišćivala identificiran je kao osobit problem u površinskim vodama Europske unije zbog njihovog rasprostranjenog korištenja i prisustva u površinskim, uključivo i priobalnim vodama. Te su tvari nazvane prioritetne tvari, a unutar njih je definirana podskupina prioritetnih opasnih tvari za koje vrijede stroži ciljevi zaštite okoliša zbog njihove visoke postojanosti, bioakumulacije i toksičnosti. Pored prioritetnih tvari, države članice EU-a moraju samostalno identificirati IIspust otpadne vode industrije za preradu metala (snimila S. Šturlan Popović) ostala kemijska onečišćivala koja ometaju ispunjavanje ciljeva Okvirne direktive o vodama (ODV). Jedan od ciljeva ODV-a je prestanak ili postupno ukidanje emisija, ispuštanja i gubitaka takvih tvari u roku od 20 godina od stupanja ove Direktive na snagu. Međutim, da bi se postigao taj cilj bilo je potrebno uspostaviti usklađene standarde kakvoće okoliša i predložiti dodatne kontrolne mjere. Naime, na razini zajednice, već su ranije utvrđeni određeni standardi kakvoće okoliša za pojedine od promatranih tvari u vodi. Većina država članica uspostavila je standarde kakvoće okoliša na državnoj ili regionalnoj razini ili čak na razini riječnog sliva, tako da su se nacionalni standardi kakvoće za prioritetne tvari uveliko razlikovali širom EU-a. To je imalo za posljedicu različitu razinu zaštite i različite uvjete za korisnike voda (npr. industrija) u pojedinim državama članicama. Za Komisiju je bilo važno da se uspostavom standarda kakvoće okoliša za prioritetne tvari, koje su po definiciji problem čitave EU, osigura da provedba Direktive bude jednaka u obvezama i usporediva među državama članicama. Osim toga, potrebna je usklađena osnova za ocjenu ispunjavanja ciljeva direktive, posebice kada se radi o međunarodnim 28, 47, 99, 100, 153 i 154. 6 Za kadmij i spojeve kadmija (br. 6) vrijednosti SKO variraju ovisno o tvrdoći vode specificiranoj u pet klasa (1. klasa: <40 mg CaCO3/l, 2. klasa: 40 do <50 CaCO3/l, 3. klasa: 50 do <100 CaCO3/l, 4. klasa: 100 do <200 CaCO3/l, te 5. klasa: 200 mg CaCO3/l). 7 Ova tvar nije prioritetna tvar već jedna od drugih onečišćujućih tvari za koju su SKO identični onima propisanima u zakonodavstvu koje se primjenjivalo prije 13. siječnja 2009. 8 DDT ukupni je zbroj izomera 1,1,1-triklor-2,2 bis (p-klorfenil) etana (CAS broj 50-29-3; EU broj 200-024-3); 1,1,1-triklor-2 (o-klorfenil)-2-(p-klorfenil) etan (CAS broj 789-02-6; EU broj 212-332-5); 1,1-diklor-2,2 bis (p-klorfenil) etilen (CAS broj 72-55-9; EU broj 200-784-6); te 1,1-diklor-2,2 bis (p-klorfenil) etan (CAS broj 72-54-8; EU broj 200-783-0). 9 Ako države članice ne primijene SKO za biotu, moraju uvesti strože SKO za vodu kako bi postigle istu razinu zaštite kao SKO za biotu utvrđene u članku 3. stavak 2 ove Direktive. Dužne su obavijestiti Komisiju i ostale države članice, posredstvom Odbora spomenutog u članku 21. Direktive 2000/60/EZ, o razlozima i osnovi za korištenje tog pristupa, uspostavljenim alternativnim SKO za vodu, uključujući podatke i metodologiju kojom su izvedeni alternativni SKO, te kategorije površinskih voda na koje bi se primjenjivali. 10 Za skupinu prioritetnih tvari poliaromatskih ugljikovodika (PAH) (br. 28), svaki pojedini SKO je primjenjiv, odnosno moraju se poštovati SKO za benzo(a)piren, SKO za zbroj benzo(b)fluorantena i benzo(k)fluorantena, te SKO za zbroj benzo(g,h,i) perilena i indeno(1,2,3-cd)pirena. 63

Ispust otpadne vode tekstilne industrije (snimila S. Šturlan Popović) riječnim slivovima. Ocijenjeno je da je najbolji način za postizanje tih ciljeva uskladiti standarde kakvoće okoliša za prioritetne tvari na razini zajednice. To je i učinjeno kroz Direktivu 2008/105/EZ od 16. prosinca 2008. godine kojom se utvrđuju standardi kakvoće okoliša za prioritetne tvari i određene druge onečišćujuće tvari u površinskim vodama kako je predviđeno člankom 16. ODV-a, s ciljem postizanja dobrog kemijskog stanja površinskih voda. Standardi kakvoće okoliša (SKO) su koncentracije onečišćivala u površinskim vodama koje ne bi smjele biti Tablica 5 Tvari koje EK razmatra kao potencijalne prioritetne tvari ili prioritetne opasne tvari (Dodatak III. direktive 2008/105/EZ). CAS BROJ EU BROJ NAZIV TVARI 1066-51-9-25057-89-0 246-585-8 Bentazon 80-05-7 - Bisfenol-A 115-32-2 204-082-0 Dikofol 60-00-4 200-449-4 EDTA AMPA (1-aminometil fosfonska kiselina) 57-12-5 - Slobodni cijanid 1071-83-6 213-997-4 Glifosat 7085-19-0 230-386-8 Mekoprop (MCPP) 81-15-2 201-329-4 Mošus ksilen 1763-23-1-124495-18-7 - Perfluoroktan sulfonska kiselina (PFOS) Kinoksifen (5,7-diklor-4-(pfluorofenoksi)kinolin) Dioksini Poliklorirani bifenili (PCB) premašene kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš. U kontekstu Okvirne direktive o vodama, standardi kakvoće okoliša definiraju cilj zaštite okoliša kroz pojam dobro kemijsko stanje površinskih voda i time predstavljaju kriterije kojima se procjenjuje udovoljavaju li države članice zahtjevima ODV (tablica 4). Kako je tijekom proteklog razdoblja ograničena ili obustavljena primjena nekih tvari iz tablice 4, pojavile su se nove i/ili zamjenske tvari koje se koriste u većim količinama i predstavljaju do sada nepoznatu opasnost za okoliš i zdravlje ljudi. Dodatak III. Direktive 2008/105/ EZ (tablica 5.) navodi 13 kemijskih tvari ili skupina tvari koje će Europska komisija razmotriti zbog mogućeg identificiranja kao prioritetnih tvari ili prioritetnih opasnih tvari. Komisija je dužna o rezultatima izvijestiti Europski parlament i Vijeće do siječnja 2011. godine. U cjelini, Europska komisija smatra da postojeći zakonodavni sustav zajednice, u većini slučajeva, omogućava postizanje ciljeva ODV-a. Zaključno, Okvirna direktiva o vodama, zajedno s Direktivom o standardima kakvoće okoliša na području politike voda (2008/105/EZ), postavlja jasne, ambiciozne i održive ciljeve za kontrolu prioritetnih tvari u površinskim vodama. Ti su ciljevi usmjereni na visoku razinu zaštite vodenog okoliša i ljudskog zdravlja u smislu sprječavanja izloženosti visokim koncentracijama opasnih kemikalija u vodi. Osim toga, ti ciljevi doprinose ujednačavanju uvjeta poslovanja za industrijske subjekte na unutarnjem tržištu zajednice. Na nivou zajednice, ali i pojedinačnih država članica, nastavljaju se sveobuhvatne aktivnosti usmjerene na identifikaciju još nekoliko kemijskih tvari koje bi mogle biti svrstane u prioritetne ili prioritetne opasne tvari zbog rizika koji predstavljaju za zdravlje ljudi i kakvoću vodenog okoliša, te zbog činjenice da se koriste u velikim količinama na teritoriju zajednice. 64