Ellen G. White RANI SPISI

Transcript

1 1 Ellen G. White RANI SPISI

2 2 Rani spisi Nakladnik ZNACI VREMENA Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiëno ili u cijelosti, samo uz pisano dopuπtenje nakladnika Copyright by Ellen G. White Publications Izvornik EARLY WRITINGS Ellen G. White Urednik Josip PeriπiÊ Prijevod Hinko Pleπko Lektura Marijan MalaπiÊ Korektura Ljiljana idara Prijelom GENESIS, Zagreb Tisak GrafiËki zavod Hrvatske Zagreb, 2007.

3 3 Ellen G. White RANI SPISI Zagreb

4 4 Rani spisi Ako nije drukëije naznaëeno, svi su biblijski tekstovi navedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti. Brojke na marginama knjige ukazuju na brojeve stranica izvornika. CIP zapis dostupan u raëunalnom katalogu Nacionalne i sveuëiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem ISBN

5 5 Predgovor U ova vremena s takvim promjenama rijetko se dogaapplea da za nekom knjigom i nakon stoljeêa i pol vlada sve veêa potraænja i da ona dobije mjesto u suvremenoj literaturi uz ostale knjige koje obraappleuju aktualne probleme. A upravo to moæe se reêi za Rane spise (Early Writings) Ellen G. White. Tijekom niza godina objavljeno je mnogo izdanja. 1 Ova mala knjiga s pravom nosi naslov Rani spisi jer je ponovljeno izdanje prvih triju knjiga KrπÊanska iskustva i viappleenja E. G. White (Christian Experience and Views of Mrs. E. G. White), prvi put tiskane 1851; Dodatak iskustvima i viappleenjima (A Supplement to Experience and Views), izdane i Duhovni darovi (Spiritual Gifts), svezak 1, koja se pojavila Velika i trajna popularnost Ranih spisa moæe se pripisati neprolaznoj æelji za posjedovanjem i prouëavanjem informativnih i ohrabrujuêih poruka koje je Crkva dobila zahvaljujuêi proroëkom daru. Drugo izdanje ove teme iziπlo je u dvije male knjige Iskustva i viappleenja i Nadopuna u prvoj, a Duhovni darovi u drugoj. to se tiëe nadopune prvom od ovih izvornih djela i nekih malih uredniëkih promjena uëinjenih u to vrijeme, u predgovoru nakladnika Ëitamo: Biljeπke u kojima se nalaze datumi i objaπnjenja, te nadopuna u kojoj nalazimo dva vrlo zanimljiva sna koji su spomenuti ali ne i izneseni u izvornoj knjizi, doprinijet Êe vrijednosti ovog izdanja. Osim ovih dodataka, u ovom izdanju izvorno djelo nije mijenjano, osim pokoje zamjene arhaiëne rijeëi suvremenom ili promjene u konstrukciji reëenice kako bi III IV 1 Djelo smo na hrvatski jezik preveli s petog ameriëkog izdanja (1963.). (5)

6 6 Rani spisi V se bolje izrazila misao, a iz prvobitnog djela nije niπta izostavljeno. Nije postojala ni primisao da bi se promijenila bilo koja misao ili prikaz izvornog djela, a verbalne promjene izvrπene su znanjem same spisateljice i s njezinim punim odobrenjem. Ove dvije knjige ponovno su izdane kao jedna pod naslovom Rani spisi. Godine ponovno je sloæen tiskarski slog za treêe ameriëko izdanje koje je πiroko rasprostranjeno s obzirom na stalnu potraænju. Paginacija stranica tog izdanja postalo je standardno za sve radove pa je uπlo i u izdanje kazala spisa Ellen White.»etvrto izdanje Ranih spisa objavljeno je Nakon Ëetrdeset godina tiskanja bilo je potrebno napraviti novi slog. Kod slaganja sloga sadræaj je prenesen stranicu po stranicu iz prethodnog izdanja. Uveden je suvremeni pravopis i interpunkcija, a u novom predgovoru ukratko je opisana povijest ove knjige. U petom izdanju ameriëkog izvornika nalazimo povijesni prolog, dodan kako bi se Ëitatelj upoznao s vremenom i okolnostima u kojima su nastali pojedini dijelovi knjige, kao i nekoliko dodanih biljeπki koje objaπnjavaju ne sasvim razumljive izraze i situacije iz doba pisanja knjige. Nikakva promjena nije izvrπena ni u tekstu Ellen White niti u oznaëavanju broja stranica iz Ëetvrtog, prethodnog izdanja pa je u skladu s Indeksom spisa Ellen White. U Iskustvima i pogledima nalazimo prvu biografsku skicu Ellen White u kojoj je ukratko opisano njezino iskustvo u adventnom pokretu od do Zatim slijedi niz ranijih viappleenja, od kojih su mnoga prvi put tiskana u obliku letka ili kao Ëlanak u Ëasopisu. Dodatak objaπnjava odreappleene izraze u ranijem izdanju koji su pogreπno shvaêeni ili konstruirani i upuêuje dodatni savjet Crkvi. Njegovom objavljivanju prethodila je za godinu dana prva broπura s naslovom SvjedoËanstva za crkvu. Duhovni darovi, sv. 1, prvi objavljeni izvjeπtaj o dugotrajnom sukobu izmeappleu Krista i Njegovih anappleela te Sotone i njegovih anappleela, cijenjen je zbog slikovitog jezika i njegove jezgrovitosti, dodirujuêi pritom samo znaëajnije toëke. U godinama koje su slijedile, ovaj kratak opis sukoba uvelike je proπiren u Ëetiri sveska Duha proroπtva (The Spirit of

7 Predgovor 7 Prophecy), objavljenih Nakon πiroke distribucije, ovaj Ëetverodijelni komplet nadomjestio je vrlo poznati i puno Ëitani niz Velika borba u kojem je ovaj izvjeπtaj iznesen u joπ podrobnijem obliku, kako je Elleni White bio prikazan u mnogim otkrivenjima. Premda su Patrijarsi i proroci, Izraelski proroci i kraljevi, Isusov æivot, Djela apostolska i Velika borba opseænije knjige koje iznose opπirno dogaappleaje u vezi s ovim sukobom, ovdje prikazan prvobitni izvjeπtaj u kratkom, jasnom, jednostavnom obliku bit Êe zajedno s Iskustvima i viappleenjima uvijek posebno traæen. Odbor za Ostavπtinu spisa Ellen G. White Washington, D.C., Predgovor prvom izdanju Iskustava i viappleenja Svi smo svjesni da mnogi iskreni traæitelji istine i biblijske svetosti imaju predrasude prema viappleenjima. Dva su velika uzroka stvorila ovu predrasudu. Prvi je πto je fanatizam, praêen laænim viappleenjima i postupcima, postojao manje-viπe svuda. To je navelo mnoge vjernike da iskreno sumnjaju u sve πto je sliëno tome. Drugo, pojava mesmerizma i onoga πto se obiëno naziva tajanstvenim kucanjem, savrπeno je smiπljena da prevari i izazove nevjerovanje prema darovima i djelovanju Boæjeg Duha. Ali Bog je nepromjenjiv. Njegovo djelovanje preko Mojsija pred faraonom bilo je savrπeno, bez obzira na to πto je Janesu i Jambresu bilo dopuπteno da Ëine Ëuda Sotoninom silom, koja su bila sliëna Ëudima πto ih je Mojsije uëinio. Krivotvorine su se pojavile i u vrijeme apostola, ali su se darovi Duha oëitovali u Kristovim sljedbenicima. Nije Boæja namjera da svoj narod u ovo vrijeme prepusti gotovo neobuzdanoj prijevari bez darova i oëitovanja svojeg Duha. Namjera je krivotvorine da oponaπa postojeêu stvarnost. Zbog toga je sadaπnje oëitovanje duha zablude dokaz da se sam Bog oëituje svojoj djeci silom Svetoga Duha i da Êe On slavno ispuniti svoju rijeë. VI

8 8 Rani spisi U posljednje Êu vrijeme veli Gospodin izliti od svoga Duha na svako ljudsko biêe, te Êe proricati vaπi sinovi i vaπe kêeri; vaπi Êe mladiêi imati viappleenja, a vaπi starci sne. (Dj 2,17; usp. Jl 3,1) to se mesmerizma tiëe, mi smo ga uvijek smatrali opasnim pa zbog toga nismo imali posla s njim. Nikad nismo vidjeli osobu u mesmeristiëkom snu i nemamo pojma o toj vrsti iskustva. James White Saratoga Springs, N.Y. u kolovozu 1851.

9 9 Povijesni prolog Rani spisi odraæavaju trajno i posebno zanimanje adventista sedmog dana jer sadræe najranije knjige Ellen G. White. One su bile napisane i prvi put objavljene 1850-ih za izgradnju i pouku onima koji su zajedno s autoricom proπli kroz iskustva adventistiëkih svetkovatelja subote 1840-ih i ranih 1850-ih godina. Stoga je autorica pretpostavljala da je Ëitatelj upoznat s povijeπêu adventnog buappleenja i razvojem adventistiëkog pokreta koji se pojavio Zbog toga su neka vrlo poznata iskustva iz tog vremena u nekim sluëajevima samo nagovijeπtena i uporabljeni su izrazi koje, da bismo ih pravilno razumjeli, moramo promatrati u okviru povijesti adventistiëkih svetkovatelja subote u tim prvim godinama. Kad godine piπe o objavljivanju vijesti trojice anappleela iz Otkrivenja 14, Ellen White govori o iskustvima onih koji su sudjelovali u tom radu i izvlaëi pouke iz njihovih iskustava, a ne iznosi, kako bismo oëekivali, jasnu sliku vijesti. Vidi str i Ona se ponekad sluæi danas nepoznatim izrazima kao πto su nominalni adventist, zatvorena vrata, otvorena vrata i drugi. Danas smo udaljeni viπe od stoljeêa i pol od tih herojskih vremena.»itatelj to mora stalno dræati na umu. Mi Êemo sada obnoviti povijest koja je bila tako dobro poznata suvremenicima Ellen White i ukazati na neke vaæne dogaappleaje u iskustvima adventistiëkih svetkovatelja subote tijekom desetljeêa ili dva koja su prethodila prvom izdanju gradiva koji se ovdje pojavljuje. U poëetnim ulomcima Ellen White se ukratko osvrêe na svoje obraêenje i prvo krπêansko iskustvo. Ona govori i o sluπanju predavanja o biblijskoj doktrini oëekivanog osobnog Kristovog dolaska, za koji se mislilo da neposredno pred- VII VIII (9)

10 10 Rani spisi stoji. Veliko adventno buappleenje koje ovdje ukratko spominje bilo je pokret koji je obuhvatio Ëitav svijet. Pojavio se kao rezultat briæljivog prouëavanja proroëkih spisa i prihvaêanja radosne vijesti o Isusovom dolasku od strane velikog broja ljudi πirom svijeta. IX Veliko adventno buappleenje Meappleutim, adventna vijest najviπe se objavljivala i prihva- Êala u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Nakon πto su sposobni muπkarci i æene u mnogim vjerskim zajednicama prihvatili biblijska proroëanstva koja govore o Isusovom povratku, pojavili su se brojni ozbiljni adventistiëki vjernici. Meappleutim, treba reêi da nije stvorena posebna i odreappleena vjerska organizacija. Adventna nada dovela je do snaænog vjerskog buappleenja koje je koristilo svim protestantskim crkvama i navelo mnoge skeptike i nevjernike da jasno priznaju vjerovanje u Bibliju i Boga. Kad se pokret pribliæio vrhuncu u ranim 1840-im godinama, nekoliko stotina propovjednika ujedinilo se u objavljivanju ove vijesti. U tome je prednjaëio William Miller koji je æivio u istoënom dijelu savezne dræave New York. Imao je istaknuto mjesto u svojoj druπtvenoj zajednici i bavio se poljodjelstvom. UnatoË bogatoj vjerskoj spoznaji, u mladosti je postao skeptik. Izgubio je vjeru u Boæju rijeë i prihvatio deistiëka glediπta. Kad je jedne nedjelje prije podne Ëitao neku propovijed u baptistiëkoj crkvi, Sveti Duh je ganuo njegovo srce i on je prihvatio Isusa Krista kao svojeg Spasitelja. Miller se dao na prouëavanje Boæje rijeëi, odluëan da u Bibliji naapplee zadovoljavajuêi odgovor na sva svoja pitanja i da se upozna s istinama iznesenima na njezinim stranicama. SljedeÊe dvije godine posvetio je mnogo vremena prou- Ëavanju retka za retkom u Svetom pismu. OdluËio je da neêe prijeêi na sljedeêi redak dok ne osjeti da je naπao zadovoljavajuêe objaπnjenje onog retka koji je prouëavao. Pred sobom je imao samo Bibliju i konkordanciju. S vremenom je u svojem prouëavanju doπao do proroëanstava o doslovnom, osobnom Kristovom drugom dolasku. Uhvatio se u koπtac i s velikim vremenskim proroëanstvima, posebno s proroëanstvom o 2300 dana u Danielu 8 i 9, koje je povezao s proro-

11 Povijesni prolog 11 Ëanstvom u Otkrivenju 14 i porukom anappleela koji objavljuje Ëas Boæjega suda (Otk 14,6.7). U ovoj knjizi, na str. 229, Ellen White kaæe da je Bog poslao svojeg anappleela da takne srce Williama Millera, da ga navede na istraæivanje proro- Ëanstava. U svojem djetinjstvu Ellen White je sluπala dva niza predavanja koja je Miller odræavao u Portlandu u saveznoj dræavi Maine. Ona su ostavila dubok i trajan dojam na njezino srce. Pustit Êemo je da nam prenese raëunanje proroëanstava onako kako ga je starjeπina Miller iznio svojim sluπateljima. Zato Êemo se posluæiti njezinom kasnijom knjigom Velika borba: RaËunanje proroëkih razdoblja»inilo se da proroëanstvo u Danielu 8,14 najjasnije otkriva vrijeme drugog dolaska: Joπ dvije tisuêe i tri stotine veëeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oëiπêeno. DræeÊi se pravila da Boæju rijeë uzima kao svojeg vlastitog tumaëa, Miller je naπao da u simboliëkom proroëanstvu jedan dan znaëi godinu (Br 14,34; Ez 4,6); vidio je da se razdoblje od dvije tisuêe i tri stotine proroëkih dana, odnosno doslovnih godina, proteæe daleko iza vremena milosti odreappleenog Æidovima, i da se prema tome ne moæe odnositi na ËiπÊenje njihovog Svetiπta. Miller se oslanjao na opêeprihvaêeno miπljenje da je u krπ- Êanskoj eri zemlja to Svetiπte te je zakljuëio da je ËiπÊenje Svetiπta, proreëeno u Danielu 8,14, ËiπÊenje Zemlje vatrom prigodom Kristovog drugog dolaska. Ako bi se, onda, mogao naêi toëan poëetak za dvije tisuêe i tri stotine dana, zakljuëio je da bi se moglo lako odrediti i vrijeme drugog dolaska. Tako bi se otkrilo vrijeme tog velikog kraja, vrijeme kada Êe sadaπnje stanje sa svom svojom oholoπêu i silom, raskoπi i taπtinom, bezboænoπêu i tlaëenjem doêi kraju, kada Êe biti skinuto prokletstvo sa Zemlje, uniπtena smrt, dana nagrada Boæjim slugama, prorocima i svetima i onima koji se boje Njegova imena, i kada Êe biti uniπteni oni koji kvare zemlju. (S. Bliss, Memoirs of Wm. Miller, str. 76) S novom i joπ veêom ozbiljnoπêu Miller je nastavio istraæivati proroëanstva, posveêujuêi Ëitave noêi i dane prouëavanju onoga πto mu se sada Ëinilo tako silno vaænim da je zaokup- X

12 12 Rani spisi XI ljalo svu njegovu pozornost. U osmom poglavlju Danielove knjige nije mogao naêi nagovjeπtaj poëetka dvije tisuêe i tri stotine dana. Premda je anappleelu Gabrielu bilo zapovjeappleeno da Danielu objasni viappleenje, objaπnjenje je bilo samo djelomiëno. Kad se pred prorokovim oëima odvijao prikaz straπnog progonstva koje Êe doêi na Crkvu, tjelesna snaga je otkazala. Viπe nije mogao izdræati pa ga je anappleeo na neko vrijeme napustio. Daniel je obnemogao i viπe dana bolovao: Bijah smeten zbog viappleenja, kaæe, no nitko to nije dokuëio. (Dn 8,27) No Bog je zapovjedio svojem glasniku: Objasni mu to viappleenje! Ova se zapovijed morala izvrπiti i stoga se anappleeo neπto kasnije vratio Danielu i rekao: Daniele, evo me: doappleoh da te pouëim, pazi dobro na rijeë, razumij viappleenje. (Dn 8,27.16; 9, ) U viappleenju iz osmog poglavlja ostao je neobjaπnjen samo jedan vaæan element, i to element povezan s vremenom razdoblje od 2300 dana; stoga se anappleeo u nastavku tumaëenja zadræava iskljuëivo na pitanju vremena: Sedamdeset je sedmica odreappleeno tvom narodu i tvom svetom gradu... Znaj i razumij: Od Ëasa kad izaapplee rijeë 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda πezdeset i dvije sedmice, i bit Êe opet sagraappleeni trg i opkop, i to u teπko vrijeme. A poslije πezdeset i dvije sedmice bit Êe Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe... I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos. (Dn 9,24-27) Anappleeo je Danielu bio poslan s izriëitim ciljem da mu objasni element koji nije razumio iz viappleenja u osmom poglavlju, izvjeπtaj o vremenu: Joπ dvije tisuêe i tri stotine veëeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oëiπêeno. Nakon πto je anappleeo pozvao Daniela: Pazi dobro na rijeë, razumij viappleenje, prve njegove rijeëi bile su: Sedamdeset je sedmica odreappleeno tvom narodu i tvom svetom gradu. Ovdje prevedena rijeë odreappleeno u izvorniku znaëi odsjeëeno. Anappleeo je rekao da je sedamdeset tjedana, πto znaëi 490 godina, odsjeëeno i da se odnosi samo na Æidove. Ali od Ëega su odsjeëeni? BuduÊi da je 2300 dana jedino vremensko razdoblje spomenuto u osmom poglavlju, to je sedamdeset tjedana moralo biti odsjeëeno od njih te oba razdoblja moraju imati zajedniëki po- Ëetak. Anappleeo je objasnio da sedamdeset tjedana poëinje izda-

13 Povijesni prolog 13 vanjem proglasa za ponovnu izgradnju Jeruzalema. Kad bi se mogao utvrditi datum izdavanja ovog proglasa, bio bi utvrappleen i poëetak velikog razdoblja od 2300 dana. Ovaj proglas nalazimo u sedmom poglavlju Ezrine knjige. (Ezr 7,12-26) Perzijski kralj Artakserkso izdao ga je u najpotpunijem obliku 457. godine prije Krista. Meappleutim u Ezri 6,14 stoji da se Gospodnji dom u Jeruzalemu trebao sagraditi po naredbi Kira, Darija i Artakserksa, kralja perzijskoga. Ova su tri kralja pokretanjem, potvrappleivanjem i upotpunjavanjem proglasa u cijelosti ostvarili sve πto je proreëeno o poëetku 2300 godina. Ako uzmemo 457. prije Krista, kada je proglas dobio konaëni oblik, kao datum izdavanja naredbe, jasno je da se ispunila svaka pojedinost proroëanstva od sedamdeset tjedana. Od Ëasa kad izaapplee rijeë 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda πezdeset i dvije sedmice odnosno πezdeset i devet tjedana ili 483 godine. Artakserksova naredba stupila je na snagu ujesen 457. godine prije Krista. Od ovog se datuma 483 godine proteæu do jeseni 27. godine po Kristu. U to se vrijeme proroëanstvo ispunilo. RijeË Mesija znaëi Pomazanik. Krista je ujesen 27 godine krstio Ivan i pomazao Sveti Duh. Apostol Petar svjedoëi kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom (Dj 10,38). I sâm je Spasitelj rekao: Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima. (Lk 4,18) Nakon krπtenja otiπao je u Galileju i propovijedao Radosnu vijest Boæju. Govorio je: 'Ispunilo se vrijeme.' (Mk 1,14.15) I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmicu. Sedmica o kojoj je ovdje rijeë posljednja je od sedamdeset; to je posljednjih sedam godina razdoblja dodijeljenog Æidovima. Tijekom tog vremena πto se proteæe od 27. do 34. godine, Krist je najprije osobno, a zatim preko svojih uëenika uputio evanappleeoski poziv posebice Æidovima. Kad je slao apostole s Radosnom vijesti o kraljevstvu, Isus ih je uputio: Ne idite k poganima, ne ulazite ni u jedan samarijski grad! Nego idite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova. (Mt 10,5.6) A u polovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos. Godine 31., tri i pol godine nakon krπtenja, naπ je Gospodin bio razapet na kriæ. Velikom ærtvom prinesenom na Golgoti do- XII XIII

14 14 Rani spisi XIV πao je kraj sustavu prinoπenja ærtava koje su Ëetiri tisuêe godina upuêivale na Boæje Janje. Sada je sjena postala stvarnost i stoga su trebale prestati sve ærtve i prinosi obrednog sustava. Sedamdeset tjedana, ili 490 godina, posebno dodijeljenih Æidovima, zavrπilo je, kao πto smo vidjeli, 34. godine po Kristu. U to je vrijeme odlukom æidovskog Sanhedrina nacija muëeniëkom smrêu Stjepana i progonstvom Kristovih sljedbenika zapeëatila odbacivanje Evanappleelja. BuduÊi da viπe nije bila ograniëena na izabrani narod, vijest spasenja poëela se otada navijeπtati svijetu. UËenici, primorani da zbog progonstva bjeæe iz Jeruzalema, prolazili su iz jednog kraja u drugi propovijedajuêi Evanappleelje RijeËi. Tako Filip siapplee u glavni grad Samarije i tu propovijedaπe Krista. Voappleen boæanskom rukom Petar je otvorio Evanappleelje stotniku iz Cezareje, bogobojaznom Korneliju, a gorljivi Pavao, pridobiven za Kristovu vjeru, dobio je nalog da Radosnu vijest odnese daleko, k poganima (Dj 8,4.5; 22,21). Tako se svaka pojedinost proroëanstva dojmljivo ispunila i poëetak sedamdeset tjedana nedvojbeno je utvrappleen za 457. godinu prije Krista, a njihov kraj 34. godine po Kristu. PolazeÊi od navedenih podataka, nije teπko odrediti kraj 2300 dana. BuduÊi da je sedamdeset tjedana 490 dana bilo odsjeëeno od 2300, preostalo je 1810 dana. Nakon protjecanja 490 dana, joπ se trebalo ispuniti 1810 dana. RaËunajuÊi od 34. godine, 1810 godina seæe do Prema tome, 2300 dana iz Daniela 8,14 zavrπava godine. Po isteku ovog velikog proroëkog razdoblja, prema svjedoëanstvu Boæjeg anappleela, Svetiπte Êe biti oëiπêeno. Tako je vrijeme Ëiπ- Êenja Svetiπta koje se prema tadaπnjem gotovo opêenitom vjerovanju trebalo zbiti prigodom drugog dolaska definitivno utvrappleeno. Miller i njegovi suradnici isprva su vjerovali da Êe 2300 dana isteêi u proljeêe godine, dok proroëanstvo upu- Êuje na jesen iste godine. Pogreπno razumijevanje ove Ëinjenice dovelo je do razoëaranja i zbunjenosti kod onih koji su u ranijem vremenu vidjeli trenutak Gospodnjeg dolaska. Ali to nije nimalo utjecalo na snagu argumenta da 2300 dana zavrπava godine i da se mora ostvariti veliki dogaappleaj prikazan ËiπÊenjem Svetiπta.

15 Povijesni prolog 15 Kad se posvetio prouëavanju Svetog pisma kako bi dokazao da je to otkrivenje od Boga, Miller isprva nije ni slutio da Êe ga to dovesti do zakljuëka do kojega je sada doπao. On je i sâm jedva mogao vjerovati u rezultat svojeg istraæivanja. Ali biblijski dokazi bili su odviπe jasni i snaæni da bi ih mogao zanemariti. On je dvije godine posvetio prouëavanju Biblije dok godine nije doπao do sveëanog zakljuëka da Êe otprilike za dvadeset pet godina Krist doêi da izbavi svoj narod. (Velika borba, str ) XV RazoËaranje i njegove posljedice Oni koji su vjerovali u advent s velikom su se Ëeænjom pribliæavali danu kad se prema oëekivanju trebao vratiti njihov Gospodin. Za njih je jesen bilo vrijeme na koje je ukazivalo Danielovo proroëanstvo. Ali ovi posveêeni vjernici morali su doæivjeti gorko razoëaranje. Kao πto su uëenici u proπlosti doæivjeli razoëaranje jer nisu razumjeli toënu narav dogaappleaja koji Êe se zbiti u ispunjenju proroëanstva povezanog s prvim Isusovim dolaskom, tako su se adventisti razoëarali u vezi s odigravanjem proroëanstva koje se odnosilo na oëekivani drugi Kristov dolazak. O tome Ellen White piπe u ovoj knjizi: Isus nije doπao na Zemlju kako je to oëekivala spremna, radosna skupina, da oëisti Svetiπte ËiπÊenjem Zemlje ognjem. Vidjela sam da su ispravno izraëunali proroëka razdoblja; proroëko vrijeme zavrπilo je i Isus je uπao u Svetinju nad svetinjama da na kraju dana oëisti Svetiπte. Pogrijeπili su u tome πto nisu razumjeli πto je Svetiπte i kakva je narav njegova ËiπÊenja. (str. 200) Gotovo neposredno nakon razoëaranja 22. listopada, mnogi su vjernici i propovjednici, koji su bili ujedinjeni adventnom vijeπêu, otiπli. Neki od njih su se prikljuëili pokretu viπe iz straha i kad je oëekivano vrijeme proπlo, napustili su svoju nadu i nestali. Drugi su preπli u fanatizam. Oko polovine adventistiëke skupine grëevito se dræala uvjerenja da Êe se Krist uskoro pojaviti na nebeskim oblacima. Dok su doæivljavali ismijavanje i izrugivanje kojim ih je svijet obasuo, mislili su da vide dokaze kako je vrijeme milosti za svijet

16 16 Rani spisi XVI XVII proπlo. Ovi su ljudi Ëvrsto vjerovali da je Gospodnji povratak jako blizu. Ali kako su se dani pretvorili u tjedne i Gospodin se nije pojavio, doπlo je do podjela u miπljenju i ova se skupina podijelila. Jedan dio, brojëano velik, zakljuëio je da se proroëanstvo nije ispunilo i da je moralo do- Êi do pogreπke u raëunanju proroëkih razdoblja. PoËeli su obraêati pozornost na neki odreappleeni buduêi datum tog dogaappleaja. Drugi, a to je bila manja skupina, praoci Crkve adventista sedmoga dana, bili su toliko sigurni u dokaze djelovanja Boæjeg Duha u velikom adventnom buappleenju da su bili uvjereni kako bi nijekanje da ovaj pokret nije bio Gospodnje djelo, znaëilo preziranje Duha milosti. Smatrali su da to ne mogu uëiniti. Viappleenje koje je dobila Ellen Harmon Ova je skupina u posljednjim redcima Otkrivenja 10 naπla potvrdu steëenog iskustva i djela koje su trebali obaviti. Trebalo je oæivjeti oëekivanje drugog dolaska. Bog ih je i dalje vodio. U njihovoj je sredini bila mlada djevojka, Ellen Harmon, koja je u prosincu 1844., samo dva mjeseca nakon razoëaranja, primila od Boga proroëko otkrivenje. U tom viappleenju Gospodin joj je pokazao putovanje adventnog naroda u Novi Jeruzalem. Premda ovo viappleenje nijeobjasnilo razlog razo- Ëaranja, jer je to objaπnjenje moglo doêi i doπlo je zahvaljujuêi prouëavanju Biblije, ono im je pruæilo uvjerenje da ih Bog vodi i da Êe ih nastaviti voditi na putu prema nebeskom gradu. Na poëetku ovog simboliëkog puta pokazanog mladoj Ellen bilo je jarko svjetlo, za koje je anappleeo rekao da je ponoêni poklik, izraz povezan s posebnim propovijedanjem u ljeto i jesen o neposrednoj blizini drugog Kristovog dolaska. U ovom je viappleenju vidjela Krista kako vodi narod u Boæji grad. Njihov razgovor ukazivao je na to da Êe putovanje trajati duæe nego πto su oëekivali. Neki su izgubili iz vida Isusa i skrenuli s puta, ali oni koji su i dalje upirali pogled u Isusa i grad, stigli su sigurno na svoje odrediπte. Upravo je to opisano u Ëlanku Moje prvo viappleenje na stranicama

17 Povijesni prolog 17 Dvije skupine adventista Isprva se samo nekolicina pridruæila ovoj skupini koja se kretala prema veêem svjetlu. Kad je nastupila godina, bilo ih je pedesetak. VeÊa skupina koja nije vjerovala u ispunjenje proroëanstva u brojila je tridesetak tisuêa. Njihovi su se voapplee okupili u Albanyju u saveznoj dræavi New York na konferenciji od 29. travnja do 1. svibnja i u tom su razdoblju ponovno razmotrili svoja stajaliπta. U donesenoj odluci objavili su upozorenje protiv onih koji tvrde da imaju posebno svjetlo, koji uëe æidovske bajke i odreappleuju nove ispite (Advent Herald, 14. svibnja 1845). Tako su zatvorili vrata svjetlu o suboti i Duhu proroπtva. Bili su uvjereni da se proroπtvo nije ispunilo 1844., a neki su kraj razdoblja od 2300 dana odredili u buduênosti. Bili su postavljeni razliëiti datumi, ali su jedan za drugim proπli. Ovi ljudi, koje je na okupu dræala zajedniëka nada u Kristov drugi dolazak, isprva su se povezali u labavo vezane skupine sa zamjetnim razlikama u odreappleenim doktrinarnim stajaliπtima. Neke od tih skupina ubrzo su nestale. Skupina koja je preæivjela postala je AdventistiËkom krπêanskom crkvom. U ovoj knjizi nazvani su adventistima prvog dana ili nominalnim adventistima. Pojavljivanje svjetla o Svetiπtu No sada se moramo vratiti onima koji su se uporno dræali uvjerenja da se proroπtvo ispunilo 22. listopada i koji su otvorena uma i srca zakoraëili prema istinama o suboti i Svetiπtu kad je nebesko svjetlo obasjalo njihov put. Ti ljudi nisu bili okupljeni na jednom mjestu, veê su kao pojedinci ili vrlo male skupine bili rasprπeni tu i tamo u sjevernim, srediπnjim i sjeveroistoënim dijelovima Sjedinjenih Dræava. Hiram Edson, jedan od te skupine, æivio je u saveznoj dræavi New York u Port Gibsonu. Bio je voapplea adventista u tom kraju. Vjernici su se 22. listopada okupili u njegovom domu da Ëekaju Gospodnji dolazak. Mirno i strpljivo Ëekali su na veliki dogaappleaj. Ali kad je doπla ponoê i kad su shvatili da je vrijeme Ëekanja proπlo, postalo je jasno da Isus neêe doêi tako skoro kako su mislili. To je bilo vrijeme gorkog razoëaranja. U ranim jutarnjim satima Hiram Edson XVIII

18 18 Rani spisi XIX i nekolicina drugih poπli su u njegov sjenik da se mole; tijekom molitve osjetili su da Êe svjetlo doêi. Neπto kasnije, kad su Edson i jedan prijatelj prolazili kroz njivu s kukuruzom s nakanom da posjete druge adventiste, njemu se uëinilo kao da ga je neka ruka dotaknula po ramenu. Podignuo je glavu i ugledao kao da ima viappleenje otvorena nebesa i Krista u nebeskom Svetiπtu kako ulazi u Svetinju nad svetinjama da tamo otpoëne sluæbu u prilog svojem narodu, umjesto da iziapplee iz Svetinje nad svetinjama da oëisti svijet ognjem, kako su mislili. Pomnim prouëavanjem Biblije Hiram Edson, lijeënik F. B. Hahn i uëitelj O. R. L. Crozier uskoro su otkrili da Svetiπte koje je trebalo biti oëiπêeno na kraju 2300 godina nije bilo Zemlja, veê nebesko Svetiπte u kojemu Krist sluæi za nas u Svetinji nad svetinjama. Ovo posredniëko Kristovo djelovanje bilo je odgovor na poziv povezan s Ëasom Boæjega suda, objavljen u vijesti prvog anappleela (Otk 14,6.7). UËitelj Crozier napisao je zakljuëke do kojih je skupina doπla prouëavanjem. Oni su tiskani lokalno, a zatim u potpunijem obliku u adventistiëkom Ëasopisu Day-Star, koji je izlazio u Cincinnatiju u saveznoj dræavi Ohio. Poseban broj od 7. veljaëe bio je posveêen biblijskom prouëavanju pitanja Svetiπta. Istine potvrappleene viappleenjem U tijeku ovog prouëavanja, i prije nego πto je objavljeno, daleko na istoku u saveznoj dræavi Maine, Ellen Harmon je dobila viappleenje u kojem joj je pokazan Kristov prelazak sa svojom sluæbom iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama na kraju 2300 dana. Izvjeπtaj o ovom viappleenju nalazimo u Ranim spisima na str U jednom drugom viappleenju ubrzo nakon ovoga, o kojem Ellen White govori u izjavi napisanoj u travnju 1847., viπe od godinu dana kasnije, ona je zapisala da joj je Gospodin u viappleenju pokazao, prije viπe od godinu dana, da je brat Crozier imao ispravno svjetlo o ËiπÊenju Svetiπta i ostalom; i da je bila Njegova volja da brat Crozier viappleenje opiπe u Day-Star Extra, od 7. veljaëe OsjeÊam da mi je Gospodin dao pravo da svim svetima preporuëim ovo posebno izdanje. (A Word to the Little Flock, str. 12) Tako je nalaz

19 Povijesni prolog 19 prouëavatelja Biblije bio potvrappleen viappleenjima Boæje vjesnice. IduÊih godina Ellen White je dosta pisala o istini o Svetiπtu i njezinom znaëenju za nas; o tome se dosta govori u Ranim spisima. Posebno zapazimo poglavlje koje pod naslovom Svetiπte poëinje na str Razumijevanje Kristove sluæbe u nebeskom Svetiπtu pokazalo se sredstvom koje je otkrilo tajnu velikog razoëaranja. Naπi su pioniri jasno vidjeli da se proroëanstvo o tome da je doπao Ëas Boæjeg suda ispunilo u dogaappleajima koji su se odigrali godine, ali da je joπ trebalo obaviti sluæbu u Svetinji nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu prije nego πto Isus doapplee na Zemlju. Poruke prvog i drugog anappleela odjeknule su u objavi adventne vijesti i sada je poëela objava poruke treêega anappleela. Pod ovom porukom poëelo je svitati znaëenje subote. XX PoËetak svetkovanja subote Kad pratimo izvjeπtaj o poëetku svetkovanja subote meappleu adventistima, moramo svratiti do male crkve u okrugu Washington u srediπtu savezne dræave New Hampshire, koja graniëi s dræavom Maine na istoku, a Ëija je zapadna granica udaljena oko 90 km od granice sa saveznom dræavom New York. Ovdje su vjernici jedne nezavisne krπêanske crkve Ëuli i prihvatili adventnu vijest. To je bila ozbiljna skupina. K njima je doπla jedna baptistica sedmog dana, Rachel Oakes, koja je dijelila traktate u kojima su bile istaknute obveze Ëetvrte zapovijedi. Neki su vidjeli i prihvatili ovu biblijsku istinu. Jedan od njih, William Farnsworth, ustao je na nedjeljnom prijepodnevnom bogosluæju i izjavio da namjerava svetkovati Boæju subotu u skladu s Ëetvrtom zapovijedi. Pridruæilo mu se desetak Ëlanova koji su Ëvrsto odlu- Ëili vrπiti sve Boæje zapovijedi. To su bili prvi adventisti sedmoga dana. Propovjednik koji je vodio brigu o ovoj crkvenoj skupini, Frederick Wheeler, ubrzo je prihvatio istinu o suboti i tako bio prvi adventistiëki propovjednik koji je svetkovao subotu. Jedna drugi adventistiëki propovjednik, T. M. Preble, koji je æivio u istoj saveznoj dræavi, prihvatio je istinu o suboti i u veljaëi objavio Ëlanak u Hope of Israel, jed-

20 20 Rani spisi XXI XXII nom od adventistiëkih Ëasopisa, u kojemu je izloæio obvezujuêe zahtjeve Ëetvrte zapovijedi. Joseph Bates, istaknuti adventistiëki propovjednik koji je æivio u Fairhavenu u saveznoj dræavi Massachusetts, Ëitao je Prebleov Ëlanak i prihvatio svetkovanje subote. Ubrzo nakon toga starjeπina Bates otputovao je u Washington u saveznoj dræavi New Hampshire da ovu novopronaappleenu istinu prouëi s tamoπnjim adventistima koji su svetkovali subotu. Kad se vratio kuêi, bio je potpuno osvjedoëen u istinu o suboti. Nakon nekog vremena Bates je odluëio tiskati traktat u kojem je izloæio obvezujuêe zahtjeve Ëetvrte zapovijedi. Njegova broπura od 48 stranica objavljena je u kolovozu Jedan primjerak dospio je u ruke Jamesu i Ellen White nekako u vrijeme njihova vjenëanja krajem kolovoza. Na osnovi biblijskih dokaza iznesenih u Ëlanku, oni su prihvatili i poëeli svetkovati subotu. O tome je Ellen White poslije pisala: Ujesen poëeli smo svetkovati biblijsku subotu, nauëavati je i braniti. (Testimonies, sv. 1, str. 75) Otkriveno znaëenje subote James i Ellen White odluëili su se za svetkovanje subote iskljuëivo na osnovi biblijskih dokaza na koje im je ukazala Batesova broπura. A onda prve subote u travnju 1847., sedam mjeseci nakon πto su poëeli svetkovati subotu i nauëavati istinu o njoj, Gospodin je Elleni White u Topshamu, u saveznoj dræavi Maine, dao viappleenje u kojem je naglaπena vaænost subote. Vidjela je ploëe Zakona u KovËegu u nebeskom Svetiπtu i vijenac svjetla oko Ëetvrte zapovijedi. Na stranicama nalazi se izvjeπtaj o tom viappleenju. ZakljuËak do kojeg su prije doπli prouëavanjem Boæje rijeëi sada je bio potvrappleen. Ovo je viappleenje pomoglo vjernicima da proπire pojam svetkovanja subote. U ovom otkrivenju Ellen White je bila prenesena do svrπetka vremena i vidjela da je subota velika istina na osnovi koje Êe ljudi odluëiti hoêe li sluæiti Bogu ili nekoj otpaloj sili. VraÊajuÊi se na ovo iskustvo, ona je pisala: Vjerovala sam u istinu o suboti prije nego πto sam u viappleenju vidjela iπta vezano uz subotu. Mjesecima poslije odluëila sam svetkovati subotu prije nego πto mi je pokazana

21 Povijesni prolog 21 njezina vaænost i mjesto u vijesti treêeg anappleela. (Letter 2, 1874.) Vaænost konferencija o suboti Boæjom providnoπêu nekoliko propovjednika koji su predvodili u nauëavanju ovih istina, zajedno s viπe sljedbenika sastali su se godine na pet konferencija o suboti. Oni su uz post i molitvu prouëavali Boæju rijeë. Starjeπina Bates, apostol istine o suboti, predvodio je u zastupanju obvezujuêih zahtjeva subote. Hiram Edson i njegovi pomagaëi, koji su prisustvovali nekima od ovih konferencija, neumorno su iznosili istinu o Svetiπtu. James White, temeljit u prouëavanju proroëanstava, usmjerio je pozornost na dogaappleaje koji se trebaju odigrati prije Isusovog ponovnog dolaska. Na tim su sastancima udruæene sve doktrine koje adventisti danas cijene. VraÊajuÊi se na ovo iskustvo, ona je pisala: Mnogi naπi vjernici ne shvaêaju koliko je Ëvrst temelj naπe vjere. Moj suprug, starjeπina Joseph Bates, otac Pierce, 2 starjeπina (Hiram) Edson i drugi, mudri, plemeniti i poπteni ljudi, bili su meappleu onima koji su, nakon godine, tragali za istinom kao za skrivenim blagom. Sastajala sam se s njima i mi smo ozbiljno prouëavali i molili se.»esto bismo ostajali zajedno do kasno u noê, a ponekad i Ëitavu noê moleêi za svjetlo i prouëavajuêi RijeË. Ova bi se braêa stalno sastajala da prouëavaju Bibliju kako bi razumjela njezino znaëenje i bila su je spremna iznositi sa silom. Kad bi tijekom prouëavanja doπli do neëega gdje bi rekli: Dalje ne moæemo, Gospodnji Duh bi siπao na mene i ja bih dobila viappleenje i jasno objaπnjenje ulomaka koje smo prouëavali, uz upute kako da djelotvorno radimo i pouëavamo. Tako smo dobili svjetlo koje nam je pomoglo da razumijemo pisma u pogledu na Krista, Njegovu zadaêu i sveêeniπtvo. Bio mi je objaπnjen niz istina od vremena u kojem smo se mi nalazili do vremena kad Êemo uêi u Boæji grad i ja sam prenijela drugima upute koje mi je Gospodin dao. XXIII 2 Ovdje prema sjeêanju govori o starijoj braêi meappleu pionirima. Otac Pierce bio je Stephan Pierce koji je u tim ranim danima obavljao propovjedniëku i administrativnu sluæbu.

22 22 Rani spisi XXIV Tijekom toga vremena nisam mogla razumjeti razmiπljanja braêe. Um mi je bio zatvoren i jednostavno nisam mogla shvatiti znaëenje biblijskih tekstova koje smo prouëavali. To je bila jedna od velikih æalosti u mojem æivotu. U takvom stanju uma ostala sam dok u naπim mislima sve glavne toëke naπe vjere nisu postale jasne, u skladu s Boæjom rijeëju. BraÊa su znala da bez viappleenja ne mogu razumjeti te stvari pa su dana otkrivenja prihvatili kao svjetlo koje dolazi izravno s Neba. (Selected Messages, sv. 1, str. 206,207) Tako je doktrinarni temelj Crkvi adventista sedmog dana postavilo vjerno prouëavanje Boæje rijeëi, i kad pioniri nisu mogli napredovati, Ellen White bi dobila svjetlo koje je objaπnjavalo njihovu teπkoêu i otvaralo put za nastavak prouëavanja. Viappleenja su takoappleer bila peëat Boæjeg odobravanja na ispravne zakljuëke. Tako je dar proroπtva djelovao kao sredstvo ispravljanja zabluda i potvrappleivanja istine. (Vidi Gospel Workers, str. 302.) Pioniri poëinju s izdavanjem literature Ubrzo nakon pete od tih subotnjih konferencija odræanih tijekom godine, sazvan je joπ jedan sastanak u domu Otisa Nicholsa u Dorchesteru (u blizini Bostona). BraÊa su prouëavala i molila u vezi sa svojom odgovornoπêu da objave svjetlo kojim je Gospodin obasjao njihov put. Za vrijeme prouëavanja Ellen White je dobila viappleenje i u tom joj je otkrivenju bila pokazana duænost braêe da to svjetlo objave tiskanom rijeëju. Ona piπe o ovom dogaappleaju u Life Sketches: Nakon viappleenja rekla sam suprugu: Imam za tebe poruku. ZapoËni s izdavanjem malog Ëasopisa koji Êeπ slati ljudima. Neka isprva bude malen; ali kad ga budu Ëitali, poslat Êe ti sredstva potrebna za tiskanje i to Êe od samog poëetka uspjeti. Pokazano mi je da Êe od tog malog poëetka poteêi rijeke svjetla koje Êe obuhvatiti svijet. (str. 125) Ovo je bio poziv na djelovanje. to je James White mogao uëiniti? Imao je malo svjetovnih dobara. Ali viappleenje je bilo boæanska uputa i on je osjeêao da treba krenuti naprijed u vjeri. I tako je sa svojom Biblijom od 75 centa i konkordancijom kojoj su nedostajale obje korice James White poëeo pripremati Ëlanke o suboti i drugim sliënim predmetima koje

23 Povijesni prolog 23 Êe tiskati u malom Ëasopisu. Za to je trebalo vremena, ali je na kraju predao rukopis jednom tiskaru u Middletownu u saveznoj dræavi Connecticut, koji je u dobroj vjeri prihvatio narudæbu. Slog je bio sloæen, napravljene korekture i tiskano je tisuêu primjeraka. James White ih je prenio iz ureda tiskare u Middletownu u dom Beldenovih u kojem su on i Ellen naπli privremeno skloniπte. Traktat je imao osam stranica veliëine 15 x 22,5 cm s naslovom Sadaπnja istina (The Present Truth). Datum je bio srpanj Mali sveæanj Ëasopisa spustili su na pod, a onda su se braêa i sestre okupili oko njega i sa suzama u oëima molili Boga da blagoslovi ovih nekoliko listova kad budu poslani. Zatim su Ëasopise savili, umotali i adresirali, a James White ih je ponio do dvanaest kilometara udaljene poπte u Middletownu. Tako je po- Ëelo nakladniëko djelo Crkve adventista sedmoga dana. Na ovaj su naëin poslana Ëetiri broja; nad svakim se brojem molilo prije nego πto su Ëasopisi bili odneseni na poπtu. Ubrzo su poëela stizati pisma od ljudi koji su poëeli svetkovati subotu zahvaljujuêi Ëitanju tih Ëasopisa. U nekim je pismima bio novac pa je James White u rujnu mogao tiskaru u Middletownu platiti 64,50 dolara koje je dugovao za Ëetiri broja. XXV PoËetak izdavanja Ëasopisa Review and Herald Dok su James i Ellen White putovali od mjesta do mjesta, zadræavπi se po nekoliko mjeseci tu i tamo, priredili su izdavanje novih brojeva Ëasopisa. Na kraju je izdan jedanaesti i posljednji broj u Parisu u saveznoj dræavi Maine, u studenome Ellen White je napisala nekoliko Ëlanaka za Ëasopis Sadaπnja istina. VeÊi dio njih nalazimo u prvom dijelu Ranih spisa. Vidi stranice Takoappleer su u studenome, na jednoj konferenciji odræanoj u Parisu, braêa poëela razmatrati rastuêe nakladniëko djelo. OdluËili su poveêati Ëasopis i promijenili mu ime u The Second Advent Review and Sabbath Herald. Izlazio je nekoliko mjeseci u Parisu, a poslije u Saratoga Springsu u saveznoj dræavi New York. Od tog vremena do danas izlazi kao crkveno glasilo adventista sedmoga dana.

24 24 Rani spisi XXVI XXVII NakladniËko djelo napreduje Dok je æivio u Saratoga Springsu, James White je u kolovozu za tisak pripremio prvu knjigu Ellen White pod naslovom A Sketch of the Christian Experience and Views of Ellen G. White, sada na stranicama ovoga djela. Sa 64 stranice to je zapravo bila samo broπura. U proljeêe Whiteovi su se preselili u Rochester u saveznoj dræavi New York i tu osnovali ured u kojem su mogli sami tiskati literaturu. BraÊa su se odazvala pozivu za prikupljanje novca kojim bi se kupio tiskarski stroj i skupljeno je 600 dolara za opremu tiskare. Kako su sretni bili prvi vjernici kad su se naπi Ëasopisi mogli tiskati na stroju koji je svetkovao subotu! Neπto manje od tri godine æivjeli su u Rochesteru i tu tiskom objavljivali vijest. Osim Review and Heralda i Youth s Instructora (Ëasopisa za mlade) koji je James White poëeo izdavati 1852., oni su s vremena na vrijeme izdavali i traktate. Druga broπura Ellen White, Supplement to the Christian Experience and Views of Ellen G. White, objavljena je u Rochesteru u sijeënju Ona se danas nalazi u Ranim spisima na stranicama Battle Creek postaje nakladniëki centar U studenome James i Ellen White i njihovi pomagaëi sele se u Battle Creek u saveznoj dræavi Michigan. Tiskarski stroj i druga tiskarska oprema preseljeni su u zgradu podignutu od strane nekolicine adventistiëkih svetkovatelja subote koji su osigurali novac za osnivanje vlastite tiskare. Nakon πto se njihov rad razvio u tom gradiêu, Battle Creek je postao upravno srediπte Crkve adventista sedmoga dana. Ali James White je samo uz velike poteπkoêe odræavao nakladniëko djelo. Kad prouëavamo okolnosti u kojima su nastali Rani spisi, trebamo zapaziti da su prvi adventisti svetkovatelji subote isprva nastojali istinu o suboti objaviti samo svojoj bivπoj braêi u velikom adventnom buappleenju, odnosno onima koji su bili s njima u navjeπêivanju vijesti prvog i drugog anappleela. Zbog toga je oko sedam godina nakon njihov rad bio uglavnom usmjeren na adventiste koji joπ nisu zauzeli

25 Povijesni prolog 25 stav prema vijesti treêeg anappleela. Za onoga tko je upoznat s okolnostima, to je i razumljivo. Zatvorena i otvorena vrata U nastojanjima da objave adventnu vijest u ljeto 1844., voapplee pokreta prepoznali su svoje vrijeme u usporedbi o Deset djevica zapisanoj u Mateju 25. Postojalo je vrijeme kaπnjenja nakon kojega je slijedio povik: ZaruËnik ide! Iziappleite mu u susret! O tome se obiëno govorilo kao ponoênom pokliku. U njezinom prvom viappleenju to je prikazano kao jarko svjetlo koje svijetli iza adventista na poëetku njihova puta. U usporedbi su Ëitali da su zaruënika pratili pripravni, te se zatvoriπe vrata (Vidi Mt 25,10.). Zato su zakljuëili da su se 22. listopada zatvorila vrata milosti za one koji su odbili prihvatiti vijest koja se svuda objavljivala. Nekoliko godina kasnije Ellen White je o tome pisala: Nakon πto je proπlo vrijeme oëekivanja Spasiteljeva dolaska, oni [vjernici u advent] su i dalje vjerovali da je Njegov dolazak blizu. Dræali su da je za njih nastupio kritiëan trenutak i da je Kristovo djelo posredovanja za Ëovjeka pred Bogom zavrπeno.»inilo im se da Biblija uëi kako Êe vrijeme kuπnje zavrπiti kratko vrijeme prije stvarnog dolaska Gospodina na nebeskim oblacima. To su zakljuëili na osnovi biblijskih tekstova koji upuêuju na vrijeme kada Êe ljudi traæiti, kucati i plakati pred vratima milosti, ali se ona neêe otvoriti. Meappleu njima se pojavilo pitanje ne oznaëuje li datum u koji su oëekivali Kristov dolazak zapravo poëetak onog razdoblja koje neposredno prethodi Njegovom dolasku. BuduÊi da su objavili upozorenje o sudu, smatrali su da je njihova duænost prema svijetu obavljena pa im je sa srca pao teret spaπavanja greπnika. S druge strane, Ëinilo im se da je drsko i bogohulno izrugivanje bezboænih joπ jedan dokaz da se Boæji Duh povukao od onih koji su odbili Njegovu milost. Sve to uëvrstilo ih je u uvjerenju da je vrijeme milosti zavrπilo ili, kako su govorili u ono vrijeme, da su vrata milosti zatvorena. (Velika borba, str. 369) Zatim Ellen White nastavlja pokazivati kako je o tom pitanju poëelo svitati danje svjetlo: Ali jasnije svjetlo doπlo je istraæivanjem predmeta Svetiπta. Sad su uvidjeli da su bili u pravu kad su vjerovali da XXVIII

26 26 Rani spisi XXIX svrπetak 2300 dana godine oznaëuje vaæan trenutak. Premda je bila istina da su se vrata nade i milosti kroz koja su ljudi osamnaest stoljeêa mogli priêi Bogu zatvorila, otvorila su se druga vrata i ljudima je, zahvaljujuêi Kristovoj sluæbi u Svetinji nad svetinjama, ponuappleen oprost grijeha. Jedan je dio Njegove sluæbe zavrπen, ali samo zato da ustupi mjesto drugome. Joπ su uvijek postojala otvorena vrata u nebesko Svetiπte, u kome je Krist vrπio sluæbu u korist greπnika. Sada je Kristove rijeëi u Otkrivenju upuêene Crkvi bilo moguêe primijeniti upravo na to vrijeme: Ovo govori Sveti, Istiniti, onaj koji ima Davidov kljuë; onaj koji otvori i nitko ne zatvori; onaj koji zatvori i nitko ne otvori. Poznam tvoja djela: Gle, otvorio sam pred tobom vrata koja nitko ne moæe zatvoriti. (Otk 3,7.8) Oni koji vjerom slijede Krista u velikom djelu pomirenja primaju prednosti Njegovog posredovanja u svoju korist, ali oni koji odbacuju svjetlost koja Ëini vidljivom ovu sluæbu, nemaju od nje nikakve koristi. (Isto, str. 369,370) Dva izlaza iz nedoumice Ellen White zatim govori kako su se ove dvije skupine onih koji su vjerovali u advent odredile prema razoëaranju 22. listopada 1844.: Po isteku vremena godine, uslijedilo je razdoblje velike kuπnje za one koji su se joπ uvijek dræali adventne vjere. Njihova jedina pomoê, u odnosu na odreappleivanje njihovog pravog stajaliπta, bila je svjetlost koja je njihove misli usmjerila prema gornjem Svetiπtu. Neki su se odrekli vjerovanja u ranije raëunanje proroëkih razdoblja i snaæni utjecaj Svetoga Duha koji je pratio adventni pokret pripisivali ljudskim ili sotonskim oruappleima. Drugi su bili Ëvrsto uvjereni da ih je Bog vodio u ranijem iskustvu; i dok su Ëekali, bdjeli i molili kako bi spoznali Boæju volju, vidjeli su da je njihov Veliki sveêenik otpoëeo drugu vrstu sluæbe i, slijedeêi Ga vjerom, upoznali i zavrπno djelo Crkve. Sada su bolje razumjeli vijest prvog i drugog anappleela i bili pripremljeni da prihvate i svijetu upute sveëano upozorenje treêeg anappleela iz Otkrivenja 14. poglavlja. (Isto, str. 371) U ovom djelu otvorena i zatvorena vrata pojavljuju se na stranicama To moæemo ispravno razumjeti samo

27 Povijesni prolog 27 ako na umu imamo okolnosti u kojima su se nalazili naπi prvi vjernici. Nedugo nakon razoëaranja pioniri su vidjeli da, premda su mnogi konaënim odbacivanjem svjetla zatvorili vrata svojem spasenju, ima mnogo onih koji nisu Ëuli vijest i nisu je odbacili, a koji bi mogli prihvatiti uvjete postavljene za Ëovjekovo spasenje. PoËetkom 1850-ih to je postalo sasvim jasno. Osim toga, poëele su se otvarati moguênosti za iznoπenje vijesti trojice anappleela. Nestajale su predrasude. Osvr- ÊuÊi se na njihovo iskustvo nakon razoëaranja, Ellen White je pisala: U to je vrijeme bilo gotovo nemoguêe pristupiti nevjernicima. RazoËaranje zbunilo je umove mnogih i oni nisu bili spremni sasluπati nikakvo objaπnjenje o tom pitanju. (Review and Herald, 20. studenoga 1883.) Ali starjeπina White je mogao izvijestiti: Sada su gotovo svuda otvorena vrata za iznoπenje istine i mnogi su spremni Ëitati literaturu za koju prije nisu imali nikakvog zanimanja. (Review and Herald, 19. kolovoza 1851.) Zahtjev za crkvenom organizacijom Ali s ovim novim prilikama i sve veêim brojem onih koji su prihvaêali vijest, pojavili su se i neki koji su se protivili. Ako ih se ne sprijeëi, djelu Êe biti nanesena velika πteta. Meappleutim, i ovdje vidimo Boæju providnost u voappleenju Njegovog naroda jer 24. prosinca 1850., u jednom viappleenju koje je dobila, Ellen White kaæe: Vidjela sam koliko je Bog velik i svet. Anappleeo je rekao: Paæljivo hodi pred Njim jer je visok i uzviπen i skut Njegove slave ispunjava hram. Vidjela sam da je sve na Nebu bilo u savrπenom redu. Anappleeo je rekao: Pogledaj, Krist je glava, poπtuj red, poπtuj red. Daj svemu znaëenje. Rekao je: Pogledaj i vidi kako je savrπen, kako je prekrasan red na Nebu; slijedi ga. (Manuscript 11, 1850.) Trebalo je vremena da vjernici poënu cijeniti potrebu i vrijednost evanappleeoskog reda. Njihova prijaπnja iskustva u protestantskim crkvama iz kojih su iziπli navela su ih da budu oprezni. Osim u podruëjima u kojima je bila oëita ova praktiëna potreba, strah od formalnosti spreëavao ih je da pri- XXX XXXI

28 28 Rani spisi hvate crkvenu organizaciju. Tek desetljeêe nakon viappleenja konaëno su bili ostvareni zreliji planovi za organizaciju. Nema sumnje da je od najveêeg znaëenja za ostvarenje ovih napora bilo saæeto poglavlje pod naslovom Evanappleeoski red, objavljeno u Supplement to the Christian Experience and Views of Ellen G. White. Njega nalazimo u ovom djelu na stranicama Godine 1860., u vezi s organiziranjem nakladniëkog djela, izabrano je ime. Neki su smatrali da bi odgovarao naziv Crkva Boæja, ali je prevladalo miπljenje da ime treba biti odraz jasnog nauka Crkve. KonaËno su prihvatili naziv adventisti sedmoga dana. SljedeÊe godine neke su se zajednice vjernika organizirale u crkve, a crkve u Michiganu u konferenciju koja je pokrivala tu saveznu dræavu. Ubrzo je bilo organizirano viπe konferencija u granicama saveznih dræava. A onda je u svibnju organizirana Generalna konferencija adventista sedmog dana. To nas vodi u vrijeme nakon πto su napisani Rani spisi. XXXII Viappleenje velike borbe Spomenuli smo preseljenje nakladniëkog djela iz Rochestera u Battle Creek u studenome James i Ellen White smjestili su se u Battle Creeku i nakon πto je djelo bilo dobro utvrappleeno, nastavili putovati. Tijekom posjeta u saveznoj dræavi Ohio u veljaëi i oæujku Ellen White je u πkolskoj zgradi u Lovett s Grove dobila vaæno viappleenje o velikoj borbi. Izvjeπtaj o ovom viappleenju koje je trajalo dva sata nalazimo u Life Sketches, str. 161,162. U rujnu objavljeno je djelo Spiritual Gifts, sv. 1: The Great Controversy Between Christ and His Angels and Satan and Gis Angels. Ova knjiæica od 219 stranica treêi je i posljednji dio Ranih spisa. Nakon malih izdanja u prvih petnaest godina rada Ellen G. White slijedile su mnogo veêe knjige koje obraappleuju predmete vaæne za one koji vrπe zapovijedi Boæje i imaju vjeru Isusa Krista. Pa ipak, najraniji spisi uvijek Êe biti posebno dragi srcima svih adventista sedmog dana. Odbor za Ostavπtinu Ellen G. White Washington, D. C., u oæujku 1963.

29 KR ANSK A ISKUSTVA I VI ENJA ELLEN G. WHITE 29

30 30 Rani spisi

31 31 Iskustva i viappleenja Na zahtjev dragih prijatelja pristala sam ukratko opisati svoja iskustva i viappleenja koja Êe, nadam se, ohrabriti i osnaæiti smjernu Gospodnju djecu punu pouzdanja. Obratila sam se kad mi je bilo jedanaest godina, a s dvanaest sam se krstila i pridruæila MetodistiËkoj crkvi. 3 U dobi od trinaest godina sluπala sam Williama Millera kada je odræavao drugi niz predavanja u Portlandu u saveznoj dræavi Maine. Tada sam uvidjela da nisam ni sveta ni spremna da vidim Isusa. A kad su vjernici crkve i greπnici bili pozvani da iziappleu pred ostale na molitvu, iskoristila sam tu priliku jer sam bila svjesna da trebam obaviti velik posao kako bih bila dostojna Neba. U duπi sam Ëeznula za punim i besplatnim spasenjem, ali nisam znala kako da ga dobijem. Godine u Portlandu u saveznoj dræavi Maine stalno sam posjeêivala sastanke na kojima se govorilo o Kristovom drugom dolasku i bila Ëvrsto uvjerena da Êe Gospodin uskoro doêi. Bila sam gladna i æedna potpunog spasenja, potpunog suglasja s Boæjom voljom. Borila sam se danju i noêu da dobijem ovo dragocjeno blago koje nije moguêe kupiti ni za sva bogatstva ovoga svijeta. Dok sam se kleëeêi pred Bogom molila za ovaj blagoslov, postala sam svjesna duænosti da trebam otiêi i moliti se na javnom molitvenom sastanku. Nikad se prije nisam naglas molila na sastanku pa sam ustuknula u strahu da Êu se zbuniti ako se pokuπam javno moliti. Svaki put kad bih iziπla pred Gospodina u tajnoj molitvi, postala bih svjesna ove neispunjene duænosti. Najzad sam se prestala moliti i zapala u stanje potiπtenosti, a na kraju i u duboki oëaj Ellen White roappleena je u Gorhamu u saveznoj dræavi Maine 26. studenoga (31)