SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Transcript

1 SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET Tina Frančišković DEPOZITI STANOVNIŠTVA U HRVATSKIM BANKAMA DIPLOMSKI RAD Rijeka 2014.

2 SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET DEPOZITI STANOVNIŠTVA U HRVATSKIM BANKAMA DIPLOMSKI RAD Predmet: Poslovna politika banaka Mentor: Prof.dr.sc. Antun Jurman Student: Tina Frančišković Studijski smjer: Međunarodno poslovanje JMBAG: Rijeka, lipanj

3 SADRŽAJ Stranica 1. UVOD Predmet i objekt istraživanja Radna hipoteza i pomoćne hipoteze Svrha i ciljevi Primijenjene znanstvene metode Struktura rada ŠTEDNJA STANOVNIŠTVA Teorije o štednji Čimbenici koji utječu na štednju Ekonomski čimbenici Financijski čimbenici Demografski, sociološki i psihološki čimbenici Organizacijsko-tehnički i ostali uvjeti KREDITNE INSTITUCIJE Banke Štedne banke Stambene štedionice OBILJEŽJA DEPOZITA STANOVNIŠTVA U HRVATSKIM BANKAMA Pojam depozita Vrste depozita VISINA I STRUKTURA UKUPNIH IZVORA (PASIVE) BANAKA Valutna struktura depozita stanovništva Ročna struktura depozita ZAKLJUČAK LITERATURA POPIS TABLICA POPIS GRAFIKONA

4 1. UVOD Na samom početku ovoga rada odrediti će se: 1) predmet i objekt istraživanja, 2) radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4) primijenjene znanstvene metode i 5) struktura rada Predmet i objekt istraživanja Predmet istraživanja ovog diplomskog rada jesu depoziti stanovništva te njihova visina i ročna struktura u hrvatskom bankarstvu. U ovom radu istražit će se što su to depoziti stanovništva, vrste depozita, visina i ročnost depozita te činitelji koji utječu na depozite. Objekt istraživanja u ovom radu su depoziti stanovništva Radna hipoteza i pomoćne hipoteze Radna hipoteza definirana ovim radom je: na temelju analiziranih značajki depozita, moguće je dokazati da su depoziti stanovništva glavni izvor sredstava banke. U radu je osim radne hipoteze moguće definirati i pomoćne hipoteze: 1. Temeljem informacija o izvorima hrvatskih banaka moguće je dokazati da devizni depoziti kao i depoziti stanovništva zauzimaju najveći udio u pasivi hrvatskih banaka. 2. Analizom strukture depozita stanovništva moguće je dokazati kako stanovništvo ima najviše povjerenja u stranu valutu. 3. Pomoću prikupljenih informacija o depozitima stanovništva moguće je utvrditi različite faktore koji utječu na visinu depozita stanovništva u hrvatskim bankama. 4

5 1.3. Svrha i ciljevi Svrha diplomskog rada je pobliže objasniti i istražiti sve relevantne značajke depozita stanovništva i sukladno tome prezentirati dobivene rezultate istraživanja u kojima će se pokazati struktura depozita stanovništva u hrvatskim bankama u petogodišnjem razdoblju. Ciljevi istraživanja su da se temeljem prikupljenih i analiziranih relevantnih podataka sagleda struktura štednje stanovništva u hrvatskim bankama i dobije uvid koji čimbenici utječu na samu štednju stanovništva Primijenjene znanstvene metode Tijekom istraživanja teme ovog diplomskog rada korištene su brojne znanstvene metode. Od mnogobrojnih znanstvenih metoda koje su na raspolaganju tijekom pisanja ovakvog znanstvenog rada, za ovaj rad korištene su sljedeće znanstvene metode: povijesna metoda, metoda indukcije, metoda dedukcije, metoda komparacije, metoda deskripcije, metoda dokazivanja, metoda kompilacije i statističke metode Struktura rada Diplomski rad podijeljen je sadržajno na pet cjelina koje su međusobno tematski povezane. U uvodnom dijelu prezentira se problem istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode koje su korištene u radu te sama struktura rada. U drugom dijelu rada opisuje se štednja građanstva. Također daje se i pregled činitelja koji utječu na štednju stanovništva. Kroz činitelje koji utječu na štednju stanovništva dan je i pregled teorija o štednji kroz povijest. 5

6 U trećem dijelu rada pobliže se upoznajemo sa kreditnim institucijama, točnije što su one zapravo, kojim poslovima se bave te vrste kreditnih institucija i njihove glavne razlike. U četvrtom dijelu govori se o depozitima. Opisuje se sam pojam depozita te objašnjavaju se vrste depozita te se daje pregled valutne i ročne strukture depozita stanovništva u hrvatskim bankama. U ovom dijelu analizira se različitim statističkim metodama visinu i strukturu depozita stanovništva u Republici Hrvatskoj. U petom i posljednjem dijelu donosi se zaključak koji je sinteza spoznaja do kojih se je došlo obradom i statističkom analizom podataka relevantnih za obradu teme diplomskog rada. 6

7 2. ŠTEDNJA STANOVNIŠTVA U ovom poglavlju opisati će se teorije o štednji i dati pregled čimbenika koji utječu na štednju stanovništva. 2.1.Teorije o štednji Prva je TEORIJA APSOLUTNOG DOHOTKA koju je formulirao John M. Keynes. Prema Keynesu: "potrošač određuje dio dohotka koji troši te udio potrošnje u dohotku opada s rastom dohotka". Keynes je matematički prikazao osobnu potrošnju kao "funkciju potrošnje", koja prikazuje ukupnu količinu potrošnje u ekonomiji, a sastoji se od autonomne potrošnje (α), na koju ne utječe dohodak, i inducirane potrošnje (βy) na koju utječe dohodak. Pritom autonomna potrošnja predstavlja potrošnju kada je dohodak jednak nuli te se najčešće pretpostavlja da je ta potrošnja pozitivna. Nadalje, izraz beta (β), koji mjeri stopu promjene potrošnje kad se dohodak mijenja, u geometrijskom smislu predstavlja nagib krivulje potrošnje te se pretpostavlja da je β pozitivna. Zaključuje se da kada dohodak raste povećava se i potrošnja, ali prema Keynesu "ta dva porasta (potrošnje i dohotka) nisu jednaka". Keynes smatra: " kako dohodak raste, raste i potrošnja, ali ne u tolikoj mjeri u kojoj raste dohodak". Funkcija potrošnje je: C= α + βy (1) gdje je: C - ukupna potrošnja, α - autonomna potrošnja, β - granična sklonost potrošnji, Y - raspoloživi dohodak, 7

8 Dakle iz nje se dobije prosječnu sklonost potrošnji: C/Y=α/Y + β (2) kao i graničnu sklonost potrošnji: dc/dy= β (3) Iz izraza (1), (2) i (3) je vidljivo da je u kratkom roku prosječna sklonost potrošnji veća od granične budući da je α > 0 i Y > 0 (4) Stoga se može zaključiti da će s porastom dohotka opadati udio osobne potrošnje u dohotku, a povećavati se udio štednje. Prema tome, s porastom dohotka smanjuje se udio potrošnje, a povećava udio štednje u domaćem dohotku. Dakle ova teorija se naziva "teorija apsolutnog dohotka" jer Keynes smatra da potrošnja ovisi samo o apsolutnoj vrijednosti tekućeg dohotka i ignorira potencijalni budući dohodak. Naime, ističe se kako kamatna stopa nije bitna kod odluke o potrošnji. Zaključuje se da veličina dohotka svakog pojedinca određuje njegovu štednju, a kamatna stopa njezinu distribuciju. U pravilu ljudi sami odlučuju koliko će i koji dio dohotka potrošiti, a ono što neće potrošiti jednostavno će uštediti. Kad pojedincu poraste dohodak vjerojatno će se povećati i štednja upravo zbog smanjenog udjela potrošnje u dohotku. ( Slijedeća teorija je TEORIJA RELATIVNOG DOHOTKA koju je objasnio James Duesenberry, a prema kojem: "dio dohotka koji kućanstvo odvaja za potrošnju ovisi o odnosu njegova dohotka i dohotka njegovih susjeda što nazivamo demonstracijski efekt". 8

9 Često smo i sami uvjereni u istinitost ove teorije jer često volimo ugledati na susjede pa i sami želimo novo auto, novu garderobu i slično. Na temelju ove teorije istodobni, jednaki porast dohotka svih kućanstava, koji ne mijenja relativne odnose među dohocima kućanstava, ne bi mijenjao udjel potrošnje i štednje u dohotku. Ističe se da ukoliko pojedino kućanstvo zadrži svoj dohodak istim, a dok se povećavaju dohoci ostalih, tada će se relativni položaj prvog kućanstva pogoršati. Stoga, kako bi sačuvalo svoj relativni životni standard istim, to kućanstvo bi trebalo povećati udio potrošnje u svom dohotku. (William A. Darity, Jr., 2008.,str. 153) Posljednja iz ove skupine teorija je TEORIJA PERMANENTNOG DOHOTKA koju je formulirao Milton Friedman. On kao egzogenu varijablu uzima očekivani dohodak, odnosno "permanentni dohodak". Naime, dohodak i potrošnja sadrže permanentni dio i tranzitorni dio. Permanentni dio je onaj koji je stalan, na kojeg se može osloniti sada te u budućnosti, dok je tranzitorni dio dohotka slučajni, kratkotrajni dio koji je pod utjecajem različitih nepredvidivih faktora te koji se često po primitku i uštedi. Da li je neki dio dohotka permanentan ili tranzitoran ovisi upravo o tome kakvim ga se smatra. Ukoliko potrošači smatraju da je promjena dohotka tranzitorna, imat će mali ili čak nikakav učinak na potrošnju pa će utjecat na povećanje štednje. Međutim, ako ga se smatra permanentnim onda će doći do značajnije promjene potrošnje. Prema Friedmanu: funkcija potrošnje je dana kao C= αy (5) gdje je α konstanta koja mjeri dio permanentnog dohotka koji se troši, jer ljudi žele zadržati konstantnim standard življenja. Dakle, potrošnja je proporcionalna permanentnom dohotku. Važno je naglasiti Friedmanov stav o kamatnoj stopi. On 9

10 smatra da je kamatna stopa važna odrednica prosječnog odnosa štednje prema dohotku, a to se protivi prevladavajućim mišljenjima o učinku kamatne stope na štednju. Zaključak ove teorije je da tranzitorne promjene ne utječu na ponašanje potrošača i potrošnju u dugom roku, te da će se u slučaju nepredviđenog porasta dohotka svrstati u štednju, jer nije planiran kao izvor, pa time ni kao potrošnja. (A Theory of the Consumption Function, 1957., str ) Kad je riječ o demografskim faktorima, ne smijemo zaboraviti TEORIJU ŽIVOTNOG CIKLUSA. Razvili su je Alberto Ando i Franco Modigliani. Kao i Friedmanova teorija permanentnog dohotka, Teorija životnog ciklusa okrenuta je budućnosti. Važnost ove teorije proizlazi iz slijedećeg. Naime, dohodak se često mijenja tijekom života pojedinaca, bilo u razdoblju obrazovanja, zapošljavanja, umirovljenja i drugo. Upravo nam štednja omogućava da preusmjerimo dohodak iz razdoblja kada je visok u ona razdoblja kada je nizak. U razdoblju školovanja i umirovljenja često se ne raspolaže velikim dohocima i troši se više nego ima, pa stoga se ne može ni štediti. U sredini života, razdoblju kada se najviše zarađuje, štednja je pozitivna. (Life Cycle Theory of Consumption, 2005., str.4-8) 2.2. Čimbenici koji utječu na štednju Depoziti stanovništva formiraju se i razvijaju pod utjecajem različitih činitelja. Zbog toga njihova razina nije u svim sredinama jednaka, nego ovisi o sljedećim činiteljima koji stvaraju povoljnu ili nepovoljnu klimu za njihov razvoj. Te činitelje se može podijeliti u četiri skupine o kojima izravno ovisi formiranje depozitnih izvora banke, a to su: ekonomski uvjeti, financijski uvjeti, demografski, sociološki i psihološki uvjeti i organizacijsko-tehnički uvjeti. (Jurman, 1997, str.72) 10

11 Ekonomski čimbenici Ekonomski uvjeti su osnovni za razvoj štednje stanovništva. Razina privredne razvijenosti, izražena visinom bruto domaćeg proizvoda, osnovna je determinanta razvoja novčane štednje stanovništva. Osim visine i raspodijele domaćeg proizvoda, utjecaj na štednju stanovništva imaju investicije, nivo zaposlenosti i proizvodnosti rada, visina i način upotrebe raspoloživih sredstava stanovništva te ostali ekonomski uvjeti. (Jurman, 1983, str.71) Najznačajniji ekonomski uvjeti za razvoj štednje stanovništva su: 1.novčana stabilnost i 2.sustav raspodjele dohotka. Novčana nestabilnost se izražava kroz opadanje kupovne snage novca i naravno ne pogoduje razvoju štednje, jer smanjuje vrijednost ranije ušteđenog dohotka i negativno djeluje na buduće stavove stanovništva u pogledu njegovih odluka o štednji i potrošnji. (Stranjak i suradnici, 1972., str.31) Sustav raspodijele dohotka kao uvjet za razvoj štednje stanovništva važan je sa dva stajališta: prvo, sa stajališta udjela stanovništva u raspodjeli nacionalnog dohotka uopće, i drugo, sa stajališta raspodjele dijela narodnog dohotka koji je pripao stanovništvu, na pojedince, odnosno na pojedine dohodovne skupine stanovništva. Veći udio stanovništva u globalu u raspodjeli nacionalnog dohotka stvara i veću mogućnost štednje. Ali, pri procjeni te mogućnosti, treba imati u vidu način zadovoljenja potreba stanovništva, tj. da li se te potrebe zadovoljavaju pretežno kolektivno ili pretežno individualizirano. U drugom slučaju stanovništvo dobiva u ruke relativno veći novčani dohodak, a time i veću mogućnost da štedi.(deželjin, 1975., str. 36) Osim sustava raspodjele dohotka, na štednju stanovništva utječu i: visina dohotka, struktura dohotka, kretanja dohotka u prošlosti i ocijena budućeg kretanja, te potrošački kredit koji je na raspolaganju stanovništvu. (Deželjin, 1975.,str. 37) Visina dohotka je svakako najvažnija odrednica razvoja štednje stanovništva. U pravilu, s porastom osobnog dohotka ili dohotka domaćinstva, više se povećava udio štednje 11

12 nego udio potrošnje u dohotku. Onaj dio stanovništva koji ima dohodak ispod određene razine, odnosno ispod egzistencijalnog minimuma, nije u mogućnosti štedjeti, te je prisiljen da se za potrošnju zadužuje kako bi podmirili svoje životne potrebe. Oni ostvaruju tzv. negativnu štednju. (Deželjin, 1975., str.37) Struktura dohotka također ima utjecaj na razvoj štednje. Za procjenu mogućnosti razvitka štednje potrebno je razmotriti strukturu zaposlenog osoblja. Oni koji imaju dohodak jednak troškovima života, odnosno oni koji pokriju troškove za hranu, piće, odjeću, obuću, stanovanje, obrazovanje, zaštitu zdravlja i ostalo, ne mogu štedjeti. A ako i štede sa tako niskim primanjima, onda to ide na štetu zadovoljenja osnovnih potreba. To je najčešće jedna vrsta prinudne štednje, znači štednje za formiranje pologa kao uvjeta za pribavljanje potrošačkog kredita, dakle negativne štednje. Onaj dio stanovništva koji ima dohodak viši nego što su osnovni troškovi života, može štedjeti, što opet navodi na to što je dohodak viši, razina štednje se povećava. Kretanje dohotka u prošlosti i ocjena njegova budućeg kretanja su isto tako važni čimbenici koji utječu na štednju stanovništva. S obzirom na dinamiku kretanja osobnih primanja stanovništva u prošlosti, moguće je pretpostaviti i njihova kretanja u budućnosti, što utječe i na razinu štednje. Ako stanovništvo očekuje povećanje svojih osobnih dohodaka, manje će štedjeti u sadašnjosti, dok će oni koji očekuju smanjenje svojih budućih dohodaka, više štedjeti. Povećanje osobnog dohotka u nižim dohodovnim skupinama će se u početnim fazama odraziti na povećanje sklonosti potrošnji cijelog društva. Tek onda kada se potrošnja te skupine stabilizira na nekoj društveno objektivnoj razini, doći će do povećanja sklonosti štednji te skupine. (Stranjak i suradnici, 1972., str. 34) Osim navedenih ekonomskih uvjeta, na razvoj štednje stanovništva utječe i visina bruto društvenog proizvoda koju ostvaruje gospodarstvo. Bruto domaći proizvod (BDP) iskazuje tržišnu vrijednost svih proizvedenih dobara i usluga tijekom jedne godine u određenom gospodarstvu. U osnovi, povećanje BDP-a utječe na povećanje depozita stanovništva. (Jurman, 2008.) Ulaganjem novčanih sredstava u nove proizvodne kapacitete otvaraju se nova radna mjesta, povećava se proizvodnja, BDP, primanja stanovništva i stvara se realna podloga 12

13 za povećanu štednju. U tom ciklusu bitno je da ulaganja budu produktivna te da se postigne efikasnost investicija na povećanje štednje stanovništva. (Jurman.1983., str. 83) Zaposlenost je isto tako važan uvjet za formiranje i razvoj novčane štednje stanovništva. Zaposlenost znači da građanin imam zasnovan radni odnos i tako direktno povećava BDP. Građanin za svoj rad prima plaću, ali ima i druga primanja, te mu je na taj način omogućeno da podiže svoj osobni i društveni standard, ali i da novčana sredstva štedi kod financijskih organizacija. (Jurman, 1983., str.85) Financijski čimbenici Najbitniji financijski čimbenici koji utječu na štednju stanovništva jesu inflacija, politika kamatnih stopa i efikasna fiskalna politika. U ekonomskoj teoriji prihvaćeno je stanovište da inflacija negativno utječe na novčanu štednju stanovništva. To se objašnjava činjenicom da zbog pada vrijednosti novca, u razdobljima inflacije stanovništvo nastoji uložiti svoja novčana sredstva u realnu aktivu: trajna potrošna dobra, nekretnine i sl., da bi što više očuvalo vrijednost svojih ušteđevina. Isto tako, mnogo je atraktivnije podizanje kredita i otplaćivanje obezvrijeđenih anuiteta nego štednja. Premda se to pretpostavke koje imaju svoju logiku, one u praksi nisu uvijek i do kraja potvrđene. To znači da građani isu uvijek svjesni veličine inflacije, de se ne mogu uvijek prilagođavati trenutnoj situaciji, odnosno da na njihovo ponašanje, pored inflacije, djeluju i drugi faktori. (Jurman 1983.,str. 137) Kod galopirajuće inflacije koja je karakteristična za velike ekonomske poremećaje prisutno je naglo ubrzanje rasta cijena, što je obično uvod u hiperinflaciju. Često se na osnovi iskustva ističe da kad inflacija jednom prijeđe prag od oko 50 posto godišnje, više nije moguće održati tu razinu inflacije stabilnom. "Kod tako visoke inflacije potražnja za novcem se drastično smanjuje, te država gubi mogućnost da kreiranjem novca financira svoje rashode". Naime, zbog toga u kratkom periodu dolazi do sloma monetarnog sustava koji završava uvođenjem nove valute. U uvjetima galopirajuće inflacije, kada cijene počinju enormno rasti i kada stanovništvo sa sigurnošću očekuje 13

14 da će se takav rast cijena nastaviti dolazi do povećavanja kupovine iz straha te se opet na taj način doprinosi da se cijene još više povećavaju. Niska stopa inflacije djeluje pozitivno na visinu depozita, posebno na oročene depozite i depozite u domaćoj valuti. U vrijeme visoke inflacije ne očekuje se povećanje depozita, jedino onda kada raste i dohodak stanovništva. Može se zaključiti kako inflacija obezvređuje vrijednost depozita, te također negativno utječe na pasivne kamatne stope i na štednju uopće. Da bi se povećala štednja u doba inflacije, banke bi morale voditi politiku kamatnih stopa takvu da kamate na depozite budu veće ili jednake stopi inflacije, ali s druge strane, morala bi se voditi politika skupljih potrošačkih kredita. ( Deželjin, 1975., str. 43) Kamatna stopa također je bitan čimbenik u štednji stanovništva. Kamata na štedne uloge stanovništva se javlja u dvije osnovne funkcije. Prvo, kamata povećava dohodak štediše pa time razvija i sklonost štednje. Drugo, kamate su određeni korektiv opadanju kupovne moći novca, tako da ušteđeni dohodak, nakon određenog vremena i pored povećanja cijena omogućuje raniju kupovnu moć. No da bi kamate mogle anulirati inflacijske posljedice na štedišu ona mora biti viša ili barem jednaka stopi inflacije. S druge strane morala bi se voditi politika skupljeg potrošačkog kredita u inflacijskim situacijama. Tek ove dvije politike međusobno usklađene mogu doprinijeti povećanju sklonosti štednje i smanjenju sklonosti potrošnje. (Deželjin, 1975., str.43) Porezna politika neke zemlje također utječe na štednju stanovništva. Kada bi sva domaćinstva štedjela istu proporciju dohotka tada bi učinak poreza na dohodak na ukupnu štednju bio isti bez obzira kako bi se porezni teret raspodijelio na pojedince. No bogati pojedinci štede više od siromašnih građana, pa se zato očekuje da porezi ubrani iz viših poreznih razreda više terete štednju nego li oni ubrani iz nižih poreznih razreda. Prema tome, čini se da progresivniji porez na dohodak više opterećuje štednju nego manje progresivni porezni sustav. Osim poreza na dohodak i porezi na potrošnju utječu na štednju pojedinca. Dok je porez na dohodak u pravilu progresivan, porezi na potrošnju uglavnom su regresivni, tj. u relativnoj većoj mjeri ih snose domaćinstva s niskim dohotkom. Razni porezi, doprinosi na dohodak, porez na dobit smanjuju visinu dohotka stanovništva, a time i sredstva namijenjena štednji. Na štednju utječu i druge determinante kao što su: nacionalna štednja, granična sklonost potrošnji nacionalne 14

15 ekonomije, granična sklonost štednji, promjene monetarno-kreditne politike, financijski rizik i likvidnost. (Kandžija i Živko,2004.) Demografski, sociološki i psihološki čimbenici Bez obzira na nivo privredne razvijenosti određenog područja, kao temeljni uvjet novčane štednje stanovništva, navike, tradicija, kultura, razni motivi, migracije itd. često mogu pozitivno ili negativno djelovati na razvoj novčane štednje stanovništva. (Jurman, 1983.,str. 162) Veći stupanj zaposlenosti stanovništva stvara veću masu primalaca dohodaka i osigurava redovitije primanje dohotka, što stimulativno djeluje na razvitak štednje. Stanovništvo u višim starosnim skupinama (uz ostale jednake uvjete) je manje sklono trošenju, a više štednji, i obrnuto. Bračne zajednice imaju veće potrebe da štede nego pojedinci, i obrnuto. (Deželjin, 1975., str. 42) Ponašanje stanovništva u potrošnji pod utjecajem je kulture, navika, tradicije, dalke statičkih elemenata, ali u suvremenom društvu migracije, socijalna diferencijacija te promjene društveno-ekonomske strukture, kao dinamički elementi, sve više djeluju na građanina, njegov život, rad, potrošnju, pa i na novčanu štednju. (Jurman, 1983., str. 187) Pozitivno na štednju stanovništva utječe i pružanje garancije od banke da će njihovi ulozi na štednju biti osigurani, te da će do izvjesne mjere biti u tajnosti. (Deželjin, 1975., str.45) Građanin slobodno i samostalno odlučuje o tome koji će dio dohotka utrošiti, a koji izdvojiti na štednju. Sigurno je da na njegovu odluku, pored objektivnih ekonomskih faktora, utječu njegove subjektivne pobude, sklonost i ciljevi koji se mogu nazvati psihološkim faktorima, ili psihološkim motivima za razvoj novčane štednje. (Jurman, 1983., str ) Neki od tih motiva su: želja za stvaranjem rezervi za nepredvidive slučajeve, osiguranje sredstava za starost, odgoj i obrazovanje djece, uživanje kamata i povećanje vrijednosti, osiguranje mogućnosti za neka kasnija ulaganja, osjećaj i želja za nezavisnošću itd. (Stranjak, 1972., str.51) 15

16 Organizacijsko-tehnički i ostali uvjeti Pored ekonomskih, financijskih i demografskih, socijalnih i psiholoških uvjeta na štednju stanovništva utječu i organizacijsko-tehnički uvjeti. Najvažniji organizacijskotehnički uvjet razvoja štednje stanovništva se stanje i karakter institucija za prikupljanje i plasman štednje, te vrsta i karakter njihovih djelatnosti. (Stranjak i suradnici, 1972., str.39) Organizacijsko-tehnički uvjeti u kojima posluju banke i ostale financijske institucije, također su veoma bitan čimbenik, koji uz ostale uvjete može stimulativno ili destimulativno djelovati na štednju stanovništva, privlačenje slobodnih novčanih sredstava u sustav neke banke i njihovo daljnje plasiranje za razvoj različitih investicijskih projekata, otvaranje novih radnih mjesta, kupnju nove tehnologije itd. U razvijenim zemljama prikupljanje slobodnih novčanih sredstava na području institucionalne štednje obavlja se putem raznovrsnih organizacija, kao što su depozitarne banke, društva za osiguranje, lokalne štedionice, zadruge za štednju itd. (Vučković, 2003., str. 10) Kako bi se štednja i dalje razvijala, ustanove za prikupljanje i plasman štednje trebale bi biti do kraja približeni štediši i njegovim interesima na području štednje, organizacije i ponašanja bankovno-financijskih radnika koja bi između ostalog doprinosila razvijanju smisla i interesa za štednju stanovništva i učinila štednju važnom komponentom privrednog razvoja. (Deželjin, 1975., str.47) 16

17 3. KREDITNE INSTITUCIJE Kreditna institucija je pravna osoba čija je djelatnost primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita za svoj račun. Ovako definiran pojam obuhvaća široki opseg različitih vrsta financijskih institucija: banke, stambene štedionice, zadružne banke i druge institucije, ovisno o specifičnostima zakona u pojedinim zemljama.(zakon o kreditnim institucijama, Nar.nov. 159/13, čl.7) Pojam "kreditna institucija" karakterističan je za zakonodavstvo Europske Unije (osnovni propis koji regulira poslovanje kreditnih institucija jest "Direktiva 2006/48/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja koja se odnosi na osnivanje i poslovanje kreditnih institucija") i u pravilu se koristi samo u zakonskim ili podzakonskim propisima. (Direktiva o kapitalnim zahtjevima 2006/48/EC, DF, ) U literaturi se ovaj termin rijetko koristi, a umjesto njega koristi se termin "banka". Prema tome, iako je kreditna institucija nominalno širi pojam od banke, u literaturi se oni praktično mogu smatrati sinonimima. Budući da je Hrvatska u procesu usklađivanja svojeg zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske Unije, pojam "kreditna institucija" implementiran je godine u hrvatsku bankovnu regulativu Zakonom o kreditnim institucijama. U Hrvatskoj postoje tri vrste kreditnih institucija: banke, štedne banke stambene štedionice. 3.1.Banke Banke su institucije koje primaju depozite (i druga povratna sredstva) te odobravaju kredite, a pored toga, ovisno o odobrenju dobivenom od Hrvatske narodne banke, mogu obavljati i različite financijske usluge: otkup potraživanja (faktoring) 17

18 financijski najam izdavanje garancija i drugih jamstava trgovanje financijskim instrumentima za svoj račun i za račun klijenta platne usluge usluge vezane uz kreditiranje (npr. prikupljanje i analiza podataka) izdavanje drugih instrumenata plaćanja iznajmljivanje sefova posredovanje na novčanom tržištu sudjelovanje u izdavanju financijskih instrumenata upravljanje imovinom klijenata i savjetovanje u vezi s tim poslovi skrbništva nad financijskim instrumentima savjetovanje pravnih osoba izdavanje elektroničkog novca investicijske i pomoćne usluge na tržištu kapitala poslovi vezani uz prodaju polica osiguranja upravljanje platnim sustavima. (Zakon o kreditnim institucijama, Nar.nov., 159/13, čl.8) 3.2. Štedne banke Štedne banke su kreditne institucije koje u usporedbi s bankama imaju sužen obuhvat usluga koje smiju obavljati: izdavanje garancija ili drugih jamstava kreditiranje, uključujući odobravanje potrošačkih i hipotekarnih kredita trgovanje za svoj račun instrumentima tržišta novca i stranim sredstvima plaćanja uključujući mjenjačke poslove platnog prometa u zemlji u skladu s posebnim propisima usluge povezane s poslovima kreditiranja obavljanje poslova vezanih uz prodaju polica osiguranja izdavanje instrumenata plaćanja i upravljanje njima iznajmljivanje sefova 18

19 posredovanje pri sklapanju poslova na novčanom tržištu. U usporedbi s bankama štedne banke ne smiju obavljati usluge investicijskog bankarstva, ne smiju pružati usluge platnog prometa u inozemstvu i ne smiju trgovati izvedenim financijskim instrumentima. (Zakon o kreditnim institucijama, Nar.nov., 159/13, čl.8) 3.3.Stambene štedionice Stambene štedionice su kreditne institucije koje prikupljaju depozite od fizičkih i pravnih osoba radi rješavanja stambenih potreba stambenih štedišta odobravanjem stambenih kredita uz financijsku potporu države na području Republike Hrvatske. (Zakon o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje, neslužbeni pročišćeni tekst, S obzirom na različiti obuhvat poslova koje mogu obavljati, kreditne institucije imaju različite minimalne iznose temeljnoga kapitala. Banke moraju imati temeljni kapital u iznosu od najmanje 40 milijuna kuna, štedne banke u iznosu od najmanje 8 milijuna kuna, a stambene štedionice u iznosu od najmanje 20 milijuna kuna. (Zakon o kreditnim institucijama, Nar.nov., 159/13, čl.8) 19

20 4. OBILJEŽJA DEPOZITA STANOVNIŠTVA U HRVATSKIM BANKAMA Stanovništvo ostvaruje novčana sredstva jednim djelom od redovitog i povremenog rada, drugim djelom od mirovina i socijalnih primanja, a treći dio su doznake iz inozemstva, razni pokloni, dobici od igara na sreću, primici od prodaje imovine, kreditne pozajmice i ostala primanja. Novčana sredstva građani drže u obliku gotovog novca, koji im služi za svakodnevna plaćanja raznih troškova i kupovinu roba i usluga, a ponekad i za tezauraciju, i u obliku novčanih depozita najviše kod banaka, a nešto manje kod drugih financijskih institucija kao što su štedionice, osiguravajuće organizacije itd. (Jurman, 2004., str.45) 4.1. Pojam depozita Depozit je suma novaca koju depozitar (banka) dužan isplatiti ili transferirati po nalogu deponenta (ulagača financijskih sredstava). Alternativno, depoziti predstavljaju specifičnu vrstu kredita štediša i uopće financijskih suficitarnih jedinica (deponenata) bakama. Depozitni novac je postao najrasprostranjenijom novčanom vrstom, a njegovi izvori su i u nefinancijskom i financijskom sektoru. Novčani se depoziti mogu definirati kao potraživanja na računima sredstava imatelja. (Kandžija i Živko, 2004., str 121) Depozitni novac je nematerijalno sredstvo razmjene i kružeća kupovna snaga kojoj je svojstven bezgotovinski način plaćanja preknjižavanjem na računima banaka i ostalih financijskih ustanova. Nisu svi depoziti po viđenju ujedno i depozitni novac, već su to samo oni koji su namijenjeni svakodnevnim plaćanjima. Štedni depoziti po viđenju npr. nisu novac iako posjeduju sve njegove osobine, jer su u prvom redu namijenjeni štednji. Ostali nazivi: bankovni, žiralni, skripturalni, knjižni novac, knjižni novac (depozit, depozit po viđenju, novac). ( 20

21 4.2. Vrste depozita Depoziti koji se polažu u banku mogu se podijeliti na nekoliko vrsta: Prema ročnosti: 1. po viđenju (tekući računi građana, žiro-računi građana, žiro-računi pravnih osoba, devizni računi fizičkih i pravnih osoba) 2. oročeni depoziti (kratkoročni i dugoročni, bez namjene i namjenski) -oročeni na određeno vrijeme -oročeni na neodređeno vrijeme s otkaznim rokom Prema valuti: 1.u domaćoj valuti 2. u stranoj valuti Prema namjeni 1. s namjenom 2. bez namjene Prema subjektima štednje 1. depoziti stanovništva 2. depoziti poduzeća 3. depoziti države Depoziti po viđenju predstavljaju novčana sredstva na računima kod banke koja njihovi ulagači mogu u svako doba bez ikakvih ograničenja koristiti kao sredstvo prometa i plaćanja i pretvoriti ih u gotov novac ili na teret njih izvršiti bezgotovinsko plaćanje u korist depozitnog računa druge pravne ili fizičke osobe, a za podmirenje svoje obveze. 21

22 Depoziti po viđenju se najjeftiniji izvor sredstava banke jer su se vlasnici depozita voljni odreći određenog iznosa kamata kako bi u svako doba imali pristup likvidnim sredstvima. (Mishkin i Eakins, 2005., str. 403) Kod depozita po viđenju od posebnog značenja je da banka uredno izvršava sve preuzete obveze prema ulagaču i da mu uvijek točno o roku i po njegovoj želji obavi isplate, što će se odraziti na ostale imaoce slobodnih sredstava i povećati njihovo povjerenje u banku. Na depozite po viđenju obračunava se najniža kamatna stopa. Oročeni depoziti (ograničeni, neaktivni) su depoziti koji su uloženi u banku s ugovornim rokom i mogu se koristiti kada taj rok istekne. Oni se ne smatraju depozitnim novcem i redovito služe za odobravanje dugoročnih kredita ili za financiranje investicija. Oročeni depoziti predstavljaju osnovne izvore sredstava investicijskih banaka. (Katunarić, 1988., str.236) S obzirom na mogućnost raspolaganja, razlikuju se: depoziti oročeni na određeno vrijeme i depoziti oročeni na neodređeno vrijeme s otkaznim rokom. (Katunarić, 1988., str. 181) Depoziti na određeno vrijeme koriste se tek istekom tog vremena. Ročni depozit može se razročiti samo u rijetkim, ugovorom predviđenim prilikama. U slučaju razročavanja obračunava se niža paralizirajuća kamatna stopa od one predviđene za oročeni depozit, koja je inače viša nego na druge vrste depozita. Visina kamatne stope na oročene depozite raste usporedo s dužinom roka oročavanja depozita. ( pogledano ) Depoziti oročeni na neodređeno vrijeme s otkaznim rokom jesu novčana sredstva deponirana u banci kojim deponent može raspolagati nakon proteka ugovorenog roka računajući od dana kada je deponent pisanim putem otkazao banci svoj depozit. Deponent prije nego želi podignuti deponirana sredstva mora o tome obavjestiti banku, otkazujući dalje držanje (u cijelosti ili djelomično) kod nje. (Matejić i Jovanović, 1982., str.239) Ovakav depozit mora biti ugovoren, jer ako stane ne ugovore ovakav depozit, smatra se da je depozit položen po viđenju sa pravom deponenta da ga uvijek podigne. Depoziti u domaćoj i stranoj valuti- u slučaju stabilne gospodarske situacije u zemlji i niske stope inflacije stanovništvo će preferirati štednju u domaćoj valuti. 22

23 Depoziti s namjenom su novčana sredstva deponirana u banci koja se mogu rabiti samo za namjene i uz uvijete utvrđene ugovorom. Banke prilikom obavljanja bankarskih poslova trebaju težiti da pretežni dio izvora bankovnih sredstava ima određenu namjenu za koju se može iskoristiti, a namjenu određuje deponent. (Matejić i Jovanović, 1982., str.90) Namjenski se štedi radi postizanja određenog cilja vlasnika novčanih sredstava. Uobičajena je namjenska štednja za izgradnju ili kupovinu kuće ili stana(stambena štednja), štednja za kupovinu trajnih potrošnih dobara, za školovanje djece,..(katunarić, 1988.,str.602) Danas se takvi depoziti najčešće koriste za dobivanje kredita u visini proporcionalnoj sa visinom štednje, uz povoljnije uvijete u odnosu na klijente koji nemaju takvu štednju. Depoziti bez namjene su novčana sredstva deponirana u banci za koje deponent nije posebno ugovorio namjenu. (Matejić i Jovanović, 1982., str.242) Uzevši u obzir da klijent nije odredio namjenu depozita banka takva sredstva koristi za izvršenje srednjoročnog i godišnjeg plana. Depoziti stanovništva predstavljaju klasičan oblik mobilizacije ušteda širokih narodnih slojeva i usko je povezano sa čovjekovim nastojanjem da racionalnim korištenjem ostvarenog dohotka osigura sebi što bolje zadovoljenje potreba koje se momentalno mogu podmiriti zbog nedovoljnih novčanih sredstava ili zbog podmirenja neke buduće potrebe. (Katunarić, 1988., str.239) Gomilanjem mnogobrojnih sitnih štednih uloga prikupljaju se velika novčana sredstva, koja se mogu iskoristiti za postizanje krupnih ekonomskih ili drugih društvenih ciljeva. Ulozi na štednju kao bankovni posao imaju svoje određene specifičnosti u odnosu na ostale vrste depozita po viđenju: (Zakon o obveznim odnosima, 2005., čl.998.,999.,1000.) -Ako je novčani polog primljen kao ulog na štednju, banka, odnosno štedionica izdaje položitelju štednu knjižicu (sve manje se koristi, tekući račun je supstituirao štednu knjižicu) -štedna knjižica može biti izdana samo na ime određene osobe - u štednu knjižicu se unose sve uplate i isplate novca 23

24 - upisi u knjižicu potvrđeni pečatom banke i potpisom ovlaštene osobe dokaz su o izvršenim uplatama, odnosno isplatama - na štedne uloge plaćaju se kamate. Visina kamata utvrđuje se ugovorom o ulaganju, a ako ugovorom ništa nije predviđeno, plaćaju se zakonske kamate. Depoziti poduzeća predstavljaju slobodna novčana sredstva svih pravnih osoba koje posluju s bankom. Ona su ustvari obrtna sredstva koje cirkuliraju u banci. Poduzeća pomoću njih obavljaju sva plaćanja vezana za poslovanje. Depoziti države služe da zemlje mogu izdvojiti veliku količinu novca za financiranje velikih projekata koji su od posebne važnosti za državu. Banke prikupljaju depozite i pribavljaju kreditna sredstva te na njih plaćaju pasivnu kamatnu stopu koja predstavlja rashod u poslovanju banke. Banka plaća kamatu na deponirana sredstva koja nije visoka zbog jednostavnog razloga a taj je da ta sredstva moraju biti konstantno dostupna deponentima. Također visina kamatne stope zavisi i o općim kretanjima gospodarstva. Zbog zaštite potrošača, odnosno rizika štediše od gubitka depozita uveden je sustav osiguranja depozita. Kako se većina financijske imovine običnih ljudi nalazi upravo u obliku štednih uloga, pogrešna procjena banke može, ako nema sustava osiguranja, rezultirati financijskim krahom. Osiguranje depozita u Hrvatskoj provodi Državna agencija za osiguranje štednih depozita i sanaciju banaka. (Zakonu o osiguranju depozita, čl.1) S obzirom da je prošle godine Hrvatska postala punopravnom članicom Europske Unije bila je obavezna preuzeti i Direktive Europskog parlamenta o osiguranju depozita, stoga su nastale i neke promjene u samom Zakonu. Iznosi do kojih su osigurani depoziti su: -od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji Agencija osigurava depozite vjerovnika u svakoj kreditnoj instituciji do uključivo visine od ,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan nastupa osiguranog slučaja, neovisno o broju njegovih računa, visini sredstava na 24

25 njima, valuti i mjestu gdje se ti bankovni računi vode. (Zakon o osiguranju depozita, Nar.nov.br. 80/13, čl.4, stavka 3.) 4.3. VISINA I STRUKTURA UKUPNIH IZVORA (PASIVE) BANAKA Pasivni bankarski poslovi ili poslovi izvora sredstava predstavljaju jedan od bitnih bankarskih poslova. Ovi poslovi su vezani za početke bankarskog poslovanja, budući da je primanje novčanih depozita jedan od najstarijih funkcija banke. U ovim poslovima banke se javljaju kao dužnici. ( U sljedećoj tablici biti će prikazani izvori kreditnih institucija. 25

26 Tablica 1. Visina i struktura izvora kreditnih institucija u hrvatskim bankama u razdoblju od Pasiva Depozitni novac Štedni i oročeni depoziti Devizni depoziti Iznos (mil) 31901, , ,1 Ud io (% ) 8,4 5 11, 9 35, 90 Iznos (mil) Udio (%) Iznos (mil) Udio (%) Iznos (mil) Udio (%) Iznos (mil) Udio (%) 32933,9 8, ,8 8, ,9 8, ,3 9, ,2 9, , , 5 37, , 8 10,2 8 34, ,0 9, , , 2 37, , 2 10,1 8 37,7 1 Obveznice i instrumenti tržišta novca 16866, 7 4, ,3 4, ,4 4, ,7 4, ,6 3,94 Inozemna pasiva 80451, 5 21, ,3 20, ,3 21, ,1 18, , Depoziti središnje države i fondova socijalne sigurnosti 2307,2 0, ,6 0, ,1 0, ,1 0, ,8 0,89 Krediti primljeni od središnje banke 13,5 0, ,9 0, ,1 0,03 11,8 0, , Ograničeni i blokirani depoziti Kapitalski računi Ostalo (neto) 2548, , ,0 0,6 7 17, 69-1, ,9 0, ,9 0, ,9 0, ,9 0, , , Ukupno,7 0 6 Izvor: HNB, Bilten, br.200, str , ,3 18, ,6 19, , ,3-0,12-75,6-0,01 896,0 0, ,3-0, , , ,

27 Tablica 2. Izvori hrvatskih banaka prema institucionalnim sektorima u razdoblju od Sektor Iznos(mil) Iznos(mil) Iznos(mil) Iznos(mil) Iznos(mil) Središnja država 2307,2 3362,6 4079,1 3910,1 3684,8 Lokalna država 1904,5 2690,5 2609,5 2619,7 2624,5 Trgovačka društva 45290, , , , ,5 Stanovništvo , , , , ,3 Bankarske institucije 82523, , , , ,6 Nebankarske institucije i 32589, , , , ,0 ostalo Kapitalski račun 66784, , , , ,1 Ukupno , , , , ,5 Izvor: HNB, Bilten, br.200, str Tablica 3. Struktura izvora hrvatskih banaka prema institucionalnim sektorima u razdoblju od Sektor Središnja država 0,6 0,8 0,9 0,9 0,8 Lokalna država 0,5 0,6 0,6 0,6 0,6 Trgovačka društva 12,0 11,0 10,2 9,9 10,5 Stanovništvo 39,7 40,6 40,7 43,0 44,4 Bankarske institucije 21,8 20,9 22,2 18,4 17,2 Nebankarske institucije i ostalo 8,6 7,6 6,5 6,9 6,4 Kapitalski račun 17,7 18,3 18,6 19,7 20,2 Ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 Izvor: izrada studentice prema podacima iz tablice 2. 27

28 Iz prikazanih tablica može se zaključiti kako su depoziti glavni izvori banaka bili oni štedni i oročeni ili devizni ili u domaćoj valuti. Iz tablice strukture izvora hrvatskih banaka prema institucionalnim sektorima jasno se može vidjeti kako su upravo depoziti stanovništva glavni izvor banaka a njihov udio se kreće oko 40% te se svake godine taj udio povećava Valutna struktura depozita stanovništva Banke u Hrvatskoj prikupljaju kunske i devizne depozite. Kunski depoziti su u najvećoj mjeri izvor financiranja kredita u kunama i otkup vrijednosnih papira, dok se devizna sredstva najviše koriste za odobravanje deviznih kredita, kupovinu inozemnih vrijednosnih papira, podmirivanje kreditno-garantnih obaveza prema inozemstvu, plaćanje u međunarodnom platnom prometu, za konverziju kune ili se mogu držati kao oročeni depoziti ili depoziti po viđenju na deviznim računima kod domaćih i inozemnih banaka. Potrebno je naglasiti da su banke dužne održavati kunsku i deviznu likvidnost, obračunavati i izdvajati obveznu pričuvu (banke su dužne obračunavati obveznu pričuvu po stopi od 12% na prikupljene depozite i pribavljene kredite i druga sredstva u domaćoj i stranim valutama). (Odluka o obveznoj pričuvi, Nar.nov.br. 142/13 čl.6) Kretanje depozita stanovništva s obzirom na valutu štednje u hrvatskim bankama prikazano je u tablici 4. Tablica 4. Valutna struktura depozita stanovništva u razdoblju od (na kraju razdoblja) Godina Kunski depoziti Devizni depoziti Ukupno visina(mlrd) udio(%) visina(mlrd) udio(%) (mlrd) ,1 26,1 110,7 73,9 149, ,3 25,0 120,7 74,9 161, ,0 25,5 125,4 74,4 168, ,0 25,6 130,6 74,3 175, ,5 26,5 134,0 73,4 182,5 Izvor: HNB, Bilten, br.158,2010., str i br.200, 2014., str

29 U nastavku slijedi grafički prikaz tablice 4. Grafikon 1. Valutna struktura depozita stanovništva u razdoblju od (na kraju razdoblja) milijarde kuna Kunski depoziti Devizni depoziti Godine Izvor: izrada studentice na temelju podataka iz tablice 4. U nastavku je prikazana valutna struktura depozita stanovništva u hrvatskim bankama u promatranom razdoblju, kako bi se bolje prikazali udjeli kunskih i deviznih depozita u ukupnim depozitima stanovništva. 29

30 Grafikon 2. Valutna struktura depozita stanovništva u hrvatskim bankama u razdoblju od Postoci 100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% Godine Devizni depoziti Kunski depoziti Izvor: izrada studentice na temelju podataka iz tablice 4. Iz grafikona 1. je vidljivo kako su i kunski i devizni depoziti stanovništva rasli u promatranome razdoblju. Kunski depoziti zabilježili su najmanji iznos u dok su najveću vrijednost poprimili u 2013.godini. U grafikonu 2. može se jasno iščitati kako devizni depoziti poprimaju znatno veći udio od kunskih u ukupnim depozitima stanovništva. Također može se zamijetiti da je odnos kunskih i deviznih depozita u promatranim godinama stagnira. Devizni depozit su najveću vrijednost poprimili godine i to u iznosu od 134 mlrd kuna, dok je najmanja vrijednost deviznih depozita zabilježena 2009.godine. Važno je napomenuti kako na visinu deviznih depozita utječe tečaj kune. Republika Hrvatska provodi režim upravljanog fluktuirajućeg tečaja,što znači da tečaj kune nije fiksan prema nekoj stranoj valuti ili košarici valuta, nego se slobodno formira na deviznom tržištu uz povremeno uključivanje Hrvatske narodne banke u rad tržišta kako bi se spriječile prevelike tečajne oscilacije i kako bi se tečaj održao relativno stabilnim. Do udio kunski depozita se povećavao, što upućuje na porast povjerenja stanovništva 30

31 prema kuni. Međutim nastupom krize, stanovništvo gubi povjerenje u kunu, re svoju novčanu imovinu pretvaraju u stranu valutu. (Krtalić i Benazić, 2010.) Na promjene u odnosu kunskih i deviznih depozita utječe i inflacija. U razdoblju visoke inflacije stanovništvo svoja sredstva pretvara u stranu valutu kako bi zadržali realnu vrijednost svojih sredstava. Kako bi se bolje prikazao utjecaj inflacije u tablici 5. biti će prikazana prosječna stopa inflacije. Tablica 5. Prosječne godišnje stope inflacije u razdoblju od Godina Inflacija (%) 2,4 1,1 2,3 3,4 2,2 Izvor: HNB, Ekonomski indikatori Kod visokih stopa inflacije stanovništvo iz navike da štiti realnu vrijednost imovine pretvara domaću valutu u stranu što je vidljivo godine kada je inflacija nešto veća nego Stanovništvo ima veći udio u deviznim depozitima nego u kunama. Dok, 2013.godine inflacije nešto slabi i automatski se i udio kunskih depozita povećava u odnosu na devizne. Kretanje depozita stanovništva, prema njihovoj valutnoj strukturi, može se analizirati putem verižnih indeksa što je i prikazano u tablici 6. Tablica 6. Verižni indeksi kunskih i deviznih depozita stanovništva u hrvatskim bankama u razdoblju od godine Godina Verižni indeksi Kunski depoziti Devizni depoziti Ukupno ,07 109,03 107, ,70 103,89 104, ,65 104,14 104, ,77 102,60 103,92 Izvor: podaci iz tablice 5. 31

32 Ukupni kunski i devizni depoziti stanovništva smanjivali su se u petogodišnjem razdoblju po godišnjoj prosječnoj stopi rasta od 1,11%. Kunski depoziti su rasli po prosječnoj godišnjoj stopi rasta od 1,5% dok su devizni depoziti padali po prosječnoj godišnjoj stopi rasta od 2,0 %. Najveća promjena desila se u 2013.godini kadu su kunski depoziti narasli za 7,77%. Devizni depoziti su zabilježili najveću promjenu u 2010.godini kada su devizni depoziti narasli za 9,03%. Ukoliko se pogleda stupac ukupno može se iščitati da su ukupni depoziti najviše rasli u 2010.godini u iznosu od 7,47% Ročna struktura depozita Banke prikupljaju depozite po viđenju, s kojima vlasnici slobodno raspolažu i na njih se obračunava minimalna kamata, i oročene depozite na koje se obračunava kamata ovisno o ugovoreno roku vezivanja sredstava. Tipični depoziti po viđenju su novčani depoziti na tekućim računima, žiro-računima građana, deviznim računima i kunskim štednim ulozima, dok su najčešći oročeni depoziti kunski i devizni depoziti oročeni s namjenom ili nenamjenski. (Jurman, 2004., str.52) U nastavku je prikazano kretanje depozita po viđenju i oročenih depozita stanovništva u hrvatskim bankama u razdoblju od godine Tablica 7. Visina i ročna struktura depozita stanovništva u hrvatskim bankama u razdoblju od Godina Depoziti po viđenju Oročeni depozit Ukupno visina(mlrd) struktura(%) visina(mlrd) struktura(%) (mlrd) ,6 21,9 118,2 78,9 149, ,9 21,0 127,1 78,9 161, ,8 20,6 133,6 79,3 168, ,4 19,5 141,2 80,4 175, ,3 20,4 145,2 79,5 182,5 Izvor: HNB, Bilten, br.200, 2014., str

33 U grafikonu 3. prikazani su podaci iz prethodne tablice točnije visine oročenih depozita i depozita po viđenju u hrvatskim bankama u razdoblju od godine. Grafikon 3. Visina oročenih depozita i depozita po viđenju u hrvatskim bankama u razdoblju od godine milijarde kuna Depoziti po viđenju Oročeni depozit Godine Izvor: podaci iz tablice 7. Na temelju grafikona 3. može se vidjeti da depoziti po viđenju rastu iz godine u godinu te da su u iznosili 31,64 milijarde a u ,33 milijarde, što znači da su depoziti po viđenju u periodu od pet godina porasli za 5,69 milijardi kuna. Oročeni depoziti također rastu u promatranom razdoblju i to u iznosu od 27 milijarde kuna. U nastavku će biti prikazana struktura depozita po viđenju i oročenih depozita. 33

34 Grafikon 4. Udio depozita po viđenju i oročenih depozita u hrvatskim bakama u razdoblju od godine Postoci 100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% Godine Oročeni depozit Depoziti po viđenju Izvor: Podaci iz tablice 7. Iz grafikona 4. vidljivo je koliko je veći udio oročenih depozita u ukupnim depozitima u odnosu na depozite po viđenju. Politikom kamatnih stopa i drugim mjerama banke potiču stanovništvo da svoja sredstva oroče, jer na taj način banka povećava svoje izvore za dugoročne plasmane, pa su tako promjene u strukturi depozita stanovništva posljedica rasta kamata na oročenu štednju. Udio oročenih depozita u ukupnim depozitima je u promatranom razdoblju otprilike na stalnoj razini te se mijenja u veoma malim postocima. Promjene u ukupnim depozitima, prema ročnoj strukturi, mogu se analizirati i pomoću verižnih indeksa, što je u nastavku prikazano. 34

35 Tablica 8. Verižni indeksi depozita po viđenju i oročenih depozita stanovništva u hrvatskim bankama u razdoblju od godine Godina Verižni indeksi Depoziti po viđenju Oročeni depoziti Ukupno ,27 107,52 107, ,65 105,11 104, ,85 105,68 104, ,43 102,83 103,92 Izvor: podaci iz tablice 7. Ukupni depoziti smanjivali su se u petogodišnjem razdoblju po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,11%. Depoziti po viđenju su u petogodišnjem razdoblju rasli po prosječnoj godišnjoj stopi od 0,37%, dok su oročeni depoziti zabilježili pad po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,47%. Iz tablice verižnih indeksa može se iščitati da su depoziti po viđenju najveću promjenu imali 2013.godine u iznosu od 8,43% dok se najmanja promjena desila u 2012.godini kada su pali u iznosu od 1,15%. Oročeni depoziti su najveću promjenu zabilježili 2010.godine u iznosu od 107,52% dok je najmanja promjena bila u 2013., 2,83%. U daljnjem djelu rada biti će prikazana ročna struktura kunskih i deviznih depozita stanovništva. Ponajprije je izložena analiza kunskih a zatim deviznih depozita. 35

36 Tablica 9. Visina i ročna struktura kunskih depozita stanovništva u hrvatskim bankama u razdoblju od godine Kunski depoziti Godine Depoziti po Oročeni Ukupno viđenju Udio (%) depoziti Udio (%) (mlrd) (mlrd) (mlrd) ,4 42,1 22,6 57,9 39, ,6 43,7 22,6 56,3 40, ,0 42,0 24,9 58,0 42, ,0 40,1 26,9 59,9 45, ,7 40,7 28,7 59,3 48,5 Izvor: HNB, Bilten br.200,2014., str Grafikon u nastavku prikazuje visinu kunskih depozita prema njihovom roku. Grafikon 5. Visina kunskih depozita po viđenju i oročenih depozita u hrvatskim bankama u razdoblju od godine Milijarde kuna Depoziti po viđenju (mlrd) Oročeni depoziti (mlrd) Godine Izvor: podaci iz tablice 9. 36

37 Grafikon 6. Ročna struktura kunskih depozita stanovništva u hrvatskim bankama u razdoblju od godine 100% 90% 80% 70% Postoci 60% 50% 40% 30% 20% 10% Oročeni depoziti (mlrd) Depoziti po viđenju (mlrd) 0% Godine Izvor: podaci iz tablice 9. Depoziti po viđenju kao i oročeni depoziti rasli su u promatranom petogodišnjem razdoblju. Najveći iznos depozita po viđenju zabilježen je 2013.godine u iznosu od 19,76 mlrd kuna dok u i oročeni depoziti te iste godine poprimili svoju najveću vrijednost i to u iznosu od 28,75 mlrd kuna. Udio depozita po viđenju se smanjio u 2012.godini na 40,74% dok je u razdoblju od varirao oko 43%. Oročeni depoziti bilježe konstanti rast u promatranom razdoblju. U iznosili su 22,62 mlrd kuna dok su u dosegli iznos od 28,75 mlrd kuna. Što se tiče udjela oročenih depozita on je također rasao dok u bilježi minimalni pad od 0,63%. U nastavku slijedi tablica koja pokazuje verižne indekse kunskih depozita stanovništva prema ročnosti u hrvatskim bankama. 37

38 Tablica 10. Verižni indeksi kunskih depozita stanovništva prema ročnosti u hrvatskim bankama u razdoblju od godine Godina Verižni indeksi Depoziti po viđenju Oročeni depoziti Ukupno ,85 100,17 102, ,38 109,92 106, ,05 108,19 104, ,47 106,68 107,80 Izvor: podaci iz tablice 9. Ukupni kunski depoziti stanovništva u petogodišnjem razdoblju rasli su po prosječnoj stopi promjene od 1,53%. Depoziti po viđenju su u tom razdoblju zabilježili rast po prosječnoj stopi od 0,81% dok su oročeni depoziti rasli po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,12%. Promatrajući verižne indekse može se zaključiti da kunski depoziti nisu zabilježili pad niti jedne godine od promatranih godina. Depoziti po viđenju najveću promjenu imali su u iznosu od 9,47% dok su oročeni depoziti imali najveću promjenu u iznosu od 9,92%. Najmanja promjena za depozite po viđenju bila je u kada su porasli za 0,05% a ista ta promjena za oročene depozite bila je u 2010.godini kada su porasli za samo 0,17%. U nastavku slijedi tablica 11. koja prikazuje visinu i ročnost deviznih depozita stanovništva u hrvatskim bankama. 38

39 Tablica 11. Visina i ročna struktura deviznih depozita stanovništva u hrvatskom bankama u razdoblju od godine Devizni depoziti Godina Depoziti po Oročeni Ukupno viđenju Udio (%) depoziti Udio (%) (mlrd) (mlrd) (mlrd) ,1 13,6 95,6 86,3 110, ,3 13,5 104,4 86,5 120, ,8 13,3 108,6 86,6 125, ,4 12,5 114,2 87,4 130, ,5 13,1 116,4 86,8 134,0 Izvor: HNB, Bilten br.200,2014., str.36 Grafikon 7. Visina deviznih depozita po viđenju i oročenih depozita u hrvatskim bankama u razdoblju od godine milijarde kuna Depoziti po viđenju (mlrd) Oročeni depoziti (mlrd) Godine Izvor: podaci iz tablice

40 Grafikon 8. Ročna struktura deviznih depozita stanovništva u hrvatskim bankama u razdoblju od postoci 100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% Godine Oročeni depoziti (mlrd) Depoziti po viđenju (mlrd) Izvor: podaci iz tablice 11. Kao i kunski depoziti tako su i devizni depoziti rasli kroz promatrano razdolje. Može se reći kako su devizni depoziti po viđenju imali ne zamjetan pad u 2012.godini. Oni su se smanjili za 0,39 mlrd kuna no godinu nakon oni opet rastu i dosižu visinu od 17,57 mlrd kuna. Što se tiče oročenih depozita oni su znatno veći od deviznih depozita po viđenju. Također rastu kroz promatrano razdoblje i u 2013.godini dosižu razinu od 116,44 mlrd kuna. Ukoliko pričano o strukturi deviznih depozita zamjetni je poveći udio oročenih deviznih depozita prema deviznim depozitima po viđenju. Taj omjer je kroz godine prilično ujednačen te on iznosi 13,11% prema 86,89% u korist oročenih deviznih depozita. 40