Nervni sistem (1) Opšta neurofiziologija

Σχετικά έγγραφα
DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.

numeričkih deskriptivnih mera.

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

I.13. Koliki je napon između neke tačke A čiji je potencijal 5 V i referentne tačke u odnosu na koju se taj potencijal računa?

RECEPTORI KAO CILJNA MESTA DEJSTVA LEKOVA. Kako se prenose informacije u organizmu? Predavač: Doc. dr Slavica Erić FARMACEUTSKA HEMIJA 1

ELEKTROTEHNIČKI ODJEL

S t r a n a 1. 1.Povezati jonsku jačinu rastvora: a) MgCl 2 b) Al 2 (SO 4 ) 3 sa njihovim molalitetima, m. za so tipa: M p X q. pa je jonska jačina:

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju

Verovatnoća i Statistika I deo Teorija verovatnoće (zadaci) Beleške dr Bobana Marinkovića

XI dvoqas veжbi dr Vladimir Balti. 4. Stabla

Računarska grafika. Rasterizacija linije

Kontrolni zadatak (Tačka, prava, ravan, diedar, poliedar, ortogonalna projekcija), grupa A

APROKSIMACIJA FUNKCIJA

Teorijske osnove informatike 1

M086 LA 1 M106 GRP. Tema: Baza vektorskog prostora. Koordinatni sustav. Norma. CSB nejednakost

Pismeni ispit iz matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: ( ) + 1.

41. Jednačine koje se svode na kvadratne

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

Elementi spektralne teorije matrica

IZVODI ZADACI (I deo)

3. Komunikacija između stanica i tkiva

Računarska grafika. Rasterizacija linije

SEKUNDARNE VEZE međumolekulske veze

Iskazna logika 3. Matematička logika u računarstvu. novembar 2012

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011.

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

Eliminacijski zadatak iz Matematike 1 za kemičare

INTELIGENTNO UPRAVLJANJE

PARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI. Sama definicija parcijalnog izvoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je,

FTN Novi Sad Katedra za motore i vozila. Teorija kretanja drumskih vozila Vučno-dinamičke performanse vozila: MAKSIMALNA BRZINA

FIZIOLOŠKE OSNOVE SILE I SNAGE. Prof. dr Dušan Perić

PRAVA. Prava je u prostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom paralelnim sa tom pravom ( vektor paralelnosti).

OBRTNA TELA. Vladimir Marinkov OBRTNA TELA VALJAK

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

Senzorni nervni sistem

Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija

2 tg x ctg x 1 = =, cos 2x Zbog četvrtog kvadranta rješenje je: 2 ctg x

RIJEŠENI ZADACI I TEORIJA IZ

18. listopada listopada / 13

Elektrotehnički fakultet univerziteta u Beogradu 17.maj Odsek za Softversko inžinjerstvo

21. ŠKOLSKO/OPĆINSKO/GRADSKO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE GODINE 8. RAZRED TOČNI ODGOVORI

IZRAČUNAVANJE POKAZATELJA NAČINA RADA NAČINA RADA (ISKORIŠĆENOSTI KAPACITETA, STEPENA OTVORENOSTI RADNIH MESTA I NIVOA ORGANIZOVANOSTI)

Operacije s matricama

Antene. Srednja snaga EM zračenja se dobija na osnovu intenziteta fluksa Pointingovog vektora kroz sferu. Gustina snage EM zračenja:

Inženjerska grafika geometrijskih oblika (5. predavanje, tema1)

Dijagonalizacija operatora

MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15

IZVODI ZADACI ( IV deo) Rešenje: Najpre ćemo logaritmovati ovu jednakost sa ln ( to beše prirodni logaritam za osnovu e) a zatim ćemo

III VEŽBA: FURIJEOVI REDOVI

Aminokiseline. Anabolizam azotnihjedinjenja: Biosinteza aminokiselina, glutationa i biološki aktivnih amina

Kaskadna kompenzacija SAU

Pismeni ispit iz matematike GRUPA A 1. Napisati u trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku kompleksni broj, zatim naći 4 z.

( ) ( ) 2 UNIVERZITET U ZENICI POLITEHNIČKI FAKULTET. Zadaci za pripremu polaganja kvalifikacionog ispita iz Matematike. 1. Riješiti jednačine: 4

Bioelektrični fenomeni ekscitabilnih ćelija. Prof. dr Gordana Maširević - Drašković

Kemijska neurotransmisija

5. Karakteristične funkcije

INŽENJERSTVO NAFTE I GASA. 2. vežbe. 2. vežbe Tehnologija bušenja II Slide 1 of 50

Obrada signala

Trigonometrija 2. Adicijske formule. Formule dvostrukog kuta Formule polovičnog kuta Pretvaranje sume(razlike u produkt i obrnuto

FTN Novi Sad Katedra za motore i vozila. Teorija kretanja drumskih vozila Vučno-dinamičke performanse vozila: MAKSIMALNA BRZINA

1 UPUTSTVO ZA IZRADU GRAFIČKOG RADA IZ MEHANIKE II

Cauchyjev teorem. Postoji više dokaza ovog teorema, a najjednostvniji je uz pomoć Greenove formule: dxdy. int C i Cauchy Riemannovih uvjeta.

3. razred gimnazije- opšti i prirodno-matematički smer ALKENI. Aciklični nezasićeni ugljovodonici koji imaju jednu dvostruku vezu.

Novi Sad god Broj 1 / 06 Veljko Milković Bulevar cara Lazara 56 Novi Sad. Izveštaj o merenju

Prvi kolokvijum. y 4 dy = 0. Drugi kolokvijum. Treći kolokvijum

Mašinsko učenje. Regresija.

OSNOVI ELEKTRONIKE VEŽBA BROJ 1 OSNOVNA KOLA SA DIODAMA

(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k.

POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE

MEHANIKA FLUIDA. Isticanje kroz otvore sa promenljivim nivoom tečnosti

FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

HEMIJSKA VEZA TEORIJA VALENTNE VEZE

RAD, SNAGA I ENERGIJA

PRIMJER 3. MATLAB filtdemo

Matematika 1 - vježbe. 11. prosinca 2015.

radni nerecenzirani materijal za predavanja R(f) = {f(x) x D}

MATEMATIKA 2. Grupa 1 Rexea zadataka. Prvi pismeni kolokvijum, Dragan ori

Funkcija prenosa. Funkcija prenosa se definiše kao količnik z transformacija odziva i pobude. Za LTI sistem: y n h k x n k.

Konstruisanje. Dobro došli na... SREDNJA MAŠINSKA ŠKOLA NOVI SAD DEPARTMAN ZA PROJEKTOVANJE I KONSTRUISANJE

IZVODI ZADACI (I deo)

OM2 V3 Ime i prezime: Index br: I SAVIJANJE SILAMA TANKOZIDNIH ŠTAPOVA

- pravac n je zadan s točkom T(2,0) i koeficijentom smjera k=2. (30 bodova)

Motorni nervni sistem (1)

Osnove elektrotehnike I popravni parcijalni ispit VARIJANTA A

( , 2. kolokvij)

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola.

Mozak kao organ. Elementi. Terminologija UVOD U FARMAKOLOGIJU CENTRALNOG NERVNOG SISTEMA ORGANIZACIJA NERVNOG SISTEMA

1 Afina geometrija. 1.1 Afini prostor. Definicija 1.1. Pod afinim prostorom nad poljem K podrazumevamo. A - skup taqaka

konst. Električni otpor

MATEMATIKA I 1.kolokvij zadaci za vježbu I dio

NOMENKLATURA ORGANSKIH SPOJEVA. Imenovanje aromatskih ugljikovodika

nvt 1) ukoliko su poznate struje dioda. Struja diode D 1 je I 1 = I I 2 = 8mA. Sada je = 1,2mA.

Elektrotehnički fakultet univerziteta u Beogradu 16.maj Odsek za Softversko inžinjerstvo

Strukture podataka i algoritmi 1. kolokvij 16. studenog Zadatak 1

STATIČKE KARAKTERISTIKE DIODA I TRANZISTORA

PARNA POSTROJENJA ZA KOMBINIRANU PROIZVODNJU ELEKTRIČNE I TOPLINSKE ENERGIJE (ENERGANE)

Funkcije dviju varjabli (zadaci za vježbu)

Transcript:

FAKULTET ZA SPECIJALNU EDUKACIJU I REHABILITACIJU Medicinska fiziologija - predavanja Nervni sistem (1) Opšta neurofiziologija Doc. dr Maja Milovanović

Sadržaj Nervno tkivo Nervna ćelija Potporne ćelije Sinapsa Prenos signala u grupi neurona

Uloge nervnog sistema 1. Da detektuje promene i stimuluse iz okoline 2. Da izazove (incira) odgovarajući odgovor na promenu 3. Da organizuje informacije koje će odmah koristiti, a da druge sačuva za upotrebu u budućem vremenu

Podela nervnog sistema Centralni nervni sistem: Mozak (encephalon) centar koji integriše informacije, incira odgovore, čini osobu onim što jeste Kičmena moždina (medulla spinalis) Periferni nervni sistem prenosi informacije prema i od centralnog nervnog sistema Kranijalni nervi (12 pari) Spinalni nervi (31 par) Autonomni nervni sistem Simpatički Parasimpatički

Način na koji nervni sistem sprovodi svoju regulatornu ulogu Uz pomoć elektrohemijskih impulsa informacije se prenose iz spoljne i unutrašnje sredine do nervnog sistema, i od njega do ciljnih tkiva, sve u cilju održanja homeostaze. Neke od ovih regulacija se sprovode na svesnom, a neke na nesvesnom nivou.

Nervno tkivo Nervna ćelija (neuron) Potporne ćelije - neuroglija: Astrociti Oligodendrociti Mikroglija

NERVNA ĆELIJA

Nervna ćelija - neuron Osnovna strukturna i funkcionalna jedinica nervnog sistema, koja prenosi i obrađuje informacije Uloge: Provođenje nadražaja od receptora do centralnog nervnog sistema, i od centralnog nervnog sistema do odgovarajućih ćelija i organa (efektora) koji će odreagovati na nadražaj, Prenošenje i skladištenje informacija u nervnom sistemu. Visokodiferencirane ćelije koje nemaju sposobnost deljenja (izuzetak su mirisni neuroni koji se kod čoveka obnavljaju svaka dva meseca I neuroni hipokampusa).

Građa neurona Uglavnom imaju 4 strukture: Telo (soma) Dendrite (od gr. dendron = drvo) Akson (od gr. axon = osovina) ili neurit, nervno vlakno Nervne završetke

Neuron

Funkcionalni segmenti neurona 1. Ulazna zona Dendriti 2. Integrativna zona Čelijsko telo 3. Mesto generisanja akcionog potencijala Incijalni segment (aksonski brežuljak) Sadrži 7 puta više voltažno zavisnih Na kanala od drugih delova neurona 4. Izlazna zona sprovodi akcioni potencijal Akson 5. Prenos informacije na ciljnu ćeliju (neuron, mišić, žlezdu), oslobađanjem neurotransmitera Aksonski, presinaptički završeci

Telo neurona Prošireni deo nervne ćelije koji može biti različitog oblika Sadrži: krupno, centralno, svetlo jedro u kome je jako obojeno jedarce jako obojena Nislova tela, složene grupacije granula, cevčica, vezikula koja u stvari odgovaraju skupinama granuliranog endoplazmatičnog retikuluma i poliribozoma elemente citoskeleta: mikrotubule, mikrofilamente, neurofilamente

Veličina tela Različita veličina: zrnasti neuroni kore malog mozga 7-8 μm. Purkinjeove ćelije u kori malog mozga 150 μm. Mali, srednje veliki i veliki.

Oblik tela neurona nekoliko stotina Zrnasti (granularni) neuroni malo, okruglo telo sa tamnim krupnim jedrom; obrazuju zrnaste slojeve u kori velikog i malog mozga čoveka; Piramidni neuroni tela trouglasta, slična piramidi; grade piramidalne slojeve u kori velikog mozga čoveka; Vretenasti neuroni Zvezdasti neuroni i dr. oblika

Strukture NS koje se sastoje od tela neurona U centralnom nervnom sistemu su to: Jedra grupacije tela neurona sa sličnim citološkim osobinama i čiji aksoni imaju zajedničku putanju, funkciju i ciljno mesto; Slojevi (lamine) kada su neuroni raspoređeni u vidu tankih ploča; slojevi mogu graditi koru velikog ili koru malog mozga; Izvan CNS-a Ganglije spinalne ganglije vegetativne (autonomne) ganglije

Funkcije tela neurona Centri metaboličkih aktivnosti kojima se ispunjava trofička funkcija tela u odnosu na dendrite i aksone. U njima se odvijaju procesi sinteze svih bitnih proteina koji regulišu procese ne samo u telu već i u nastavcima koji sa njega polaze

Dendriti Kratki, razgranati nastavci koji nadražaj dovode do tela neurona. Broj dendrita može biti manji ili veći ili mogu i potpuno da odsustvuju. Oni se dalje mogu granati i na ograncima se uočavaju brojni dendritski trnići. Prijemnik poruka međuneuronske komunikacije

Akson (neurit, nervno vlakno) Neparan nastavak koji se samo na kraju grana. Akson nadražaj odvodi od tela neurona ka sledećem neuronu. Skup aksona obavijen omotačem čini NERV

Karakteristike aksona Različite dužine: Akson kičmenjaka može biti kratak (kod većine njegova dužina je oko 5 μm) kod krupnih životinja značajno duži, kao kod npr. plavog kita njegova dužina iznosi do 10 m. Kratki aksoni se granaju u neposrednoj okolini tela neurona i karakteristični su za umetnute neurone (interneurone). Dugački aksoni se završavaju u udaljenom području sive mase prenoseći signale iz jednog dela mozga u drugi. Takvi aksoni mogu biti: aferentni (donoseći), koji donose signal (nadražaj) u neki deo mozga; eferentni (odnoseći) koji signal iz jednog dela odnosi u drugi deo mozga.

Građa aksona Akson koji se nalazi van nervnih centara je obavijen omotačem nazvanim mijelinski omotač Mijelinizovana vlakna - bele boje Nemijelinizovana vlakna - izgledaju sivo. Mijelinski omotač U PNS obrazuju Švanove ćelije U CNS ga obrazuju oligodendrociti. Ranvijerovi čvorovi ogoljeni delovi aksona između mijelinizovanih segmenata

Veličina i debljina mijelinske ovojnice određuju funkciju neurona Opšta klasifikacija neurona (Erlanger Gasser) Promer (μm) Brzina sprovođenja (m/s) Mijelinska vlakna Grupa I Aα Velika motorna 10-20 70-120 Grupa II Aβ Dodir, pritisak 5-12 30-70 Aγ Mala motorna 3-6 15-30 Grupa III Aδ Bol, hladno 2-5 12-30 Nemijelinska vlakna B Autonomna, preganglijska <3 3-15 Grupa IV C Bol, temperatura, preganglijska simpatikusa 0,1-1,5 0,5-2

Nervni završeci Čvornovata mala proširenja na krajevima neurona Mogu formirati sinapse na membrani dendrita ili tela neurona U njima se nalaze neurotransmiteri koji se izlučuju kada AP pristigne

Dendriti Nervni završetak aksona Akson Švanova ćelija Sinapsa Vezikule

Aksotransport Plazma membrana koja obavija akson naziva se aksolema, a unutrašnjost je aksoplazma. Kroz aksoplazmu se vrši transport supstanci putem proteinskih vlakana mikrotubula, uz pomoć ATP-a, i to: Anterogradni aksotransport Transport materija koje se proizvode u telu neurona, i transportuju do završetaka, brz Retrogradni aksotransport Transport supstanci iz nervnih završetaka nazad u telo

Fiziologija neurona Nervne ćelije u okviru nervnog sistema, ma koliko izgledale prostorno udaljene, ne funkcionišu odvojeno i nezavisno. One su uvek morfološki i funkcionalno povezane što obezbeđuje normalno funkcionisanje svih delova nervnog sistema.

VRSTE NEURONA Podela prema broju nastavaka Podela prema pravcu širenja signala

Podela neurona prema broju nastavaka Prema broju nastavaka koji polaze sa tela dele se na: unipolarne pseudounipolarne bipolarne multipolarne

Podela neurona prema broju Unipolarni: imaju samo jedan nastavak - akson, nemaju dendrite; nalaze se u sluzokoži čula mirisa Pseudounipolarni imaju samo jedan nastavak, akson ali se grana u dva ogranka; u spinalnim ganglijama. Bipolarni imaju dva nastavka dendrit i akson u spinalnim ganglijama. nastavaka Multipolarni imaju veći broj dendrita i jedan akson; u CNS-u Anaksonski nemaju aksone već samo dendrite koji pored aferentne imaju i eferentnu ulogu; amakrine ćelije mrežnjače

dendriti jedro Mijelinski omotač akson Unipolarni jedan produžetak - akson, nemaju dendrite; senzorni čulo mirisa Senzitivni receptor Bipolarni jedan akson, jedan dendrit; senzitivni nervi u spinalnim ganglijama Pseudounipolarni akson koji se deli na dva dugačka nastavka Multipolarni jedan akson, mnoštvo dendrita

Podela neurona prema pravcu 1. Senzorni 2. Motorni 3. Asocijativni prenošenja nadražaja funkcionalna klasifikacija

Podela neurona prema pravcu širenja impulsa Senzorni neuroni (aferentni) prenose nadražaj od receptora do odgovarajućih centara u CNSu Motorni neuroni (eferentni) prenose nadražaj od centara u CNS-u do efektora Asocijativni neuroni (umetnuti, interneuroni) se nalaze u CNS-u i prenose nadražaj od senzitivnih ka motornim neuronima.

Tipičan senzorni neuron Tipičan motorni neuron akson akson Ranvijerov čvor Funkcija dendrita Švanova ćelija Akson receptori Nervni završetak

Pitanje Na kojoj vrsti efektora se može naći nervni završetak motornog neurona?

Povezanost neurona Senzorni neuron (aferentni) nosi impulse iz receptora prema CNS Senzorni neuroni iz receptora na koži, skeletnih mišića i tetiva zovu se somatski, a iz unutrašnjih organa visceralni. Motorni neuroni (eferentni) nose impuse iz CNS do efektora. Motorni neuron vezan za skeletni mišić zove se somatski, a vezan za glatki, srčani mišić i žlezde zove se visceralni. Interneuroni se nalaze unutar CNS Često su inhibitorni i služe kao prenosnik inhibitorne informacije iz mozga ka eferentnom neuronu. Uloga u integraciji funkcija.

sinapsa Telo senzornog neurona inerneuron Dendrit senzornog neurona Receptor Akson motornog neurona Ćelijsko telo motornog neurona Efektorni mišić Aksonski završetak

POTPORNE ĆELIJE - NEUROGLIJA

Neuroglija Vrste ćelija: Astrociti Oligodendroglija Mikroglija Uloga: Spaja CNS u celinu Čini hemijski pufer koji izoluje neurone od ostalih delova tela, omogućavajući im zaštićenu egzistenciju Kontroliše snabdevanje tela neurona hemijskim materijama Izoluje neurone jedne od drugih, štiti interneuronsku komunikacij u Uklanja ostatke uništenih neurona

Krvni sud Astrociti Ćelije krvnog suda Zavšrna stopa astrocita Astrocit Neuron Mijelinizovan akson

Uloga astrocita Ključna uloga u održavanju homeostaze vanćelijske tečnosti Odstranjuju višak jona K+ i održavaju stalnu ph vrednost (puferski sistem) Obrazuju trodimenzionalnu mrežu u kojoj su neuroni kojima pružaju potporu Tokom diferencijacije nervnog tkiva određuju pravac kretanja neurona; Regulišu transport materija iz cerebrospinalne tečnosti (time posredno i krvi) u nervne ćelije Učestvuju u obrazovanju čvrste veze između endotelnih ćelija u krvno moždanoj barijeri Uklanjaju ostatke umrlih i oštećenih neurona nakon traume, fagocitozom. Potom se umnožavaju i popunjavaju prazninu ožiljnim tkivom.

Uloga oligodendrocita Pružanje potpore aksonima Stvaranje mijelinskog omotača ćelijama centralnog nervnog sistema: Mijelinski omotač sadrži 80% lipida i 20% proteina. Jedan oligodendrocit može rastegnuti svoje nastavke na 50 aksona ] omotavajući oko 1 μm mijelinskog omotača oko svakog aksona. Svaki oligodendrocit formira jedan segment mijelina za nekoliko susednih aksona Ogoljeni segment aksona Ranvijerov čvor.

Oligodendrocit Peroksizomi u oligodendrocitu aksoni Mijelinski omotač Peroksizomi u aksonu Mijelin

oligodendrocit Slojevi mijelina RNA, ribozomi Mikrotubule Citoplazma RNA granule

Mijelinski omotač u perifernom nervnom sistemu Većina aksona u PNS je mijelinizovana Mijelin u PNS-u stvaraju Švanove ćelije: Jedna ćelija obmotava jedan segment aksona. Švanova ćelija Mijelinski omotač Jedro Švanove ćelije Citoplazma Mijelinski omotač Jedro Akson

Uloga Švanove ćelije kod oštećenja aksona Švanove ćelije se organizuju u seriju cilindričnih tunela kroz koji ponovo urasta akson ukoliko se novi izdanak susretne sa njim. Distalni deo aksona odumire, a na proksimalnom delu počinju da se stvaraju izdanci. Ako neki od izdanaka dođe i dodir sa cilindričnom strukturom koju su Švanove ćelije napravile dolazi do ubrzanog rasta. Nasuprot ovome, ako se akson u mozgu i kičmenoj moždini ošteti novi izdanci će se formirati, ali će se susresti sa ožiljnim tkivom astrocita, i neće mu biti obezbeđeno vođenje do oporavka.

NERVNE SINAPSE I KARAKTERISTIKE SINAPTIČKOG PRENOSA

Komunikacija između neurona Sinaptička transmisija je prenošenje informacija sa jednog neurona na drugi putem sinapsi. Sinapsa je mesto gde akcioni potencijal može preći sa jedne na drugu nervnu ćeliju Sinapsa je veza između nervnog završetka aksona i ćelijske membrane drugog neurona. Radi se o funkcionalnoj vezi (ne anatomskoj).

Vrste sinapsi 1. Prema lokalizaciji Centralne Interneuronske Periferne Nervna ćelija receptor Nervna ćelija - efektor: mišić, žlezde 2. Prema funkciji Ekscitatorne Inhibitorne 3. Prema načinu prenosa informacija Električne Hemijske

Električne sinapse Pukotinaste veze pripadaju komunikacijskom tipu veza između dve susedne ćelije Preko njih se ostvaruje komunikacija između susednih ćelija putem jona (transmiter je jonska struja). Prostor između ćelija u spoju je sveden na pukotinu od 2-4 nm, postoji kontinuitet citoplazme između pre i postsinaptičke ćelije. AP se dvosmerno prenosi. Nalaze se između nervnih ćelija u centralnom nervnom sistemu, naročito u hipotalamusu, gde se nazivaju električne sinapse.

Hemijske sinapse Veoma zastupljene u centralnom nervnom sistemu Sinaptička pukotina 30-50 nm Bez kontinuiteta citoplazme između pre i postsinaptičke ćelije Transmiter je hemijska supstanca Jednosmerno prenose AP Sinaptičko zadržavanje dugo

A. Presinaptički završetak B. Sinaptička pukotina C. Postsinaptička membrana 1. sinaptička vezikula, 2. postinaptičke promene 3. voltažno-zavisni kalcijumski kanali, 4. neurotransmiter unutar vezikule 5. kanali za resorpciju neurotransmitera, 6. postsinaptički receptor Građa hemijske sinapse

Hemijske sinapse posreduju u najvećem broju komunikacija između neurona U presinaptičkom aksonskom završetku nalaze se vezikule koje sadrže neurotransmiter. Kada akcioni potencijal stigne do kraja presinaptičkog nervnog završetka, dolazi do njegove depolarizacije. Depolarizacija dovodi do ulaska Ca 2+ jona u presinaptički aksonski završetak Ca 2+ se vezuje za vezikule i to dovodi do oslobađanja neurotransmitera u sinaptičku pukotinu. Neurotransmiter se vezuje za receptore na postsinaptičkoj membrani i to dovodi do postsinaptičkog događaja.

Prenos impulsa kroz hemijsku sinapsu 1 2 3 4 Akcioni potencijal stiže do presinaptičkog nervnog završetka i depolarizuje ga. Depolarizacija dovodi do ulaska Ca 2+ jona u presinaptički aksonski završetak Ca 2+ se vezuje za vezikule i to dovodi do oslobađanja neurotransmitera u sinaptičku pukotinu. Neurotransmiter se vezuje za receptore na postsinaptičkoj membrani 5 POSTSINAPTIČKI DOGAĐAJ

Prenos impulsa kroz hemijsku sinapsu Akson presinaptičkog neurona Vezikule neurotransmitera Receptorsko mesto Inaktivator (holinesteraza) Dendrit postsinaptičkog neurona Mitohondrija Neurotransmiter (Ach) Inaktivirani neurotransmiter

Vrste hemijskih sinapsi U zavisnosti od vrste presinaptičkog neurona i postsinaptičkog neurona: 1. Akso-aksonske 2. Akso-dendritske 3. Akso-somatske 2 1 3

Kako neurotransmiteri izazivaju depolarizaciju ili hiperpolarizaciju postsinaptičke membrane? Difuzijom prolaze kroz sinaptičku pukotinu Vezuju se za postsinaptičke receptore specijalne proteinske molekule koji su ugrađeni i postsinaptičku membranu Efekat na postsinaptičkoj membrani zavisi od vrste receptora, ne od NT!

Vrste receptora 1. Jonotropni receptori (ligand-zavisni jonski kanal): Neurotransmiter direktno menja provodljivost jonskih kanala i ekscitabilnost membrane ACh: Na + kanali EPSP GABA K + kanali IPSP Cl - kanali IPSP 2. Metabotropni: Kada se NT (prvi glasnik) poveže sa receptorom, receptor aktivira G protein, G protein aktivira enzime i stimuliše nastanak drugog glasnika. Sekundarni glasnik menja ekscitabilnost postsinaptičke membrane, vezivanjem za jonske kanale. 3. Promena ekspresije gena u postsinaptičkoj membrani, koja menja aktivnost neurona.

Promena potencijala postsinaptičke membrane U zavisnosti od vrste receptora i vrste neurotransmitera na postsinaptičkoj membrani nastaje postsinaptički odgovor: 1. Ekscitatorni postsinaptički potencijal - EPSP: povećana propustljivost za Na +, ulaz Na + u ćeliju = depolarizacija Povećana verovatnoća nastanka AP u postsinatpičkom neuronu 2. Inhibitorni postsinaptički potencijal - IPSP: povećana propustljivost za K +, izlaz K + iz ćelije = hiperpolarizacija, povećana propustiljivost za Cl, ulaz Cl u ćeliju = hiperpolarizacija Smanjena verovatnoća nastanka AP u postsinatpičkom neuronu

Završavanje postsinaptičkog potencijala Preuzimanjem neurotransmitera u presinaptički završetak, uz pomoć transportnih molekula Enzimskom deaktivacijom Acetilholin esteraza razlaže ACh na holin i acetat

Da se podsetimo: Funkcionalni segmenti neurona 1. Ulazna zona Dendriti 2. Integrativna zona Čelijsko telo 3. Mesto generisanja akcionog potencijala Incijalni segment (aksonski brežuljak) Sadrži 7 puta više voltažno zavisnih Na kanala od drugih delova neurona 4. Izlazna zona sprovodi akcioni potencijal Akson 5. Prenos informacije na ciljnu ćeliju (neuron, mišić, žlezdu), oslobađanjem neurotransmitera Aksonski, presinaptički završeci

Integracija postsinaptičkih potencijala Na dendritima i telu postsinaptičkog neurona završava se veliki broj presinaptičkih završetaka; Stepen okidanja AP u postsinaptičkom neuronu određen je prostornom i vremenskom sumacijom EPSP i IPSP

Elektrotonički (podpragovni potencijali) Zakon sve ili ništa Ne, gradirani su Akcioni potencijali da Širenje Ne, lokalni su da Sumacija da ne Izazivaju ih: Neurotransmiteri, hormoni Prag za AP Mesto nastanka Dendriti i telo neurona Incijalni segment aksona Vrste Hipopolarizajući - EPSP Hiperpolarizirajući - IPSP Šiljak, sa platoom, složeni

Integracija postsinaptičkih potencijala EPSP i IPSP se prenose duž dendrita (ulazna zona), preko tela do aksonskog brežuljka (mesto na telu gde počinje akson) (integrativna zona) Stepen aktivnosti neurona zavisi od relativnog odnosa ekscitatornih i inhibitornih sinapsi na dendritima i telu: EPSP i IPSP se međusobno potiru EPSP i EPSP kao i IPSP i IPSP se međusobom sabiraju

Karakteristike sinaptičkog prenosa 1. Sinaptičko zakašnjenje je 0,5ms Vreme potrebno da se NT oslobodi, difunduje kroz sinaptičku pukotinu, veže za receptor, otvori kanale za Ca 2. Jednosmerno prenošenje impulsa Od pre ka postsinaptičkom neuronu 3. Sumacija Kada dva ili više odvojenih stimulusa stižu na isti neuron, stvoreni elektrotonički potencijali u vreme njihovog trajanja (15ms) se procesom prostorne ili vremenske sumacije sabiraju.

Sumacija Prostorna sumacija Istovremena aktivacija dva ili više presinaptičkih neurona na različitim krajevima neurona Vremenska sumacija Jedan presinaptički neuron okida AP velikom frekvencijom u razmacima kraćim od trajanja postsinaptičkog potencijala

Cilj integracije Integracija sumacija služi za finu kontrolu postsinaptičkog neurona, i za složenu obradu informacija.

Aksoaksonske sinapse Uloga u presinaptičkoj modulaciji: Menjaju količinu neurotransmitera koji će se osloboditi na nervnom završetku postsinaptičkog aksona: Presinaptička inhibicija (smanjenje količine NT) Presinaptička facilitacija (povećanje količine NT)

Modifikacija sinaptičke aktivnosti 1. Facilitacija (olakšavanje) ponovljena stimulacija pre-sn dovodi do pojačanja post-sinaptičkog odgovora (10-100ms) 2. Posttetanička potencijacija pre-sn okida velikom frekvencijom tokom nekoliko sekundi, pa sa na post SN razvija dugotrajni porast odgovora (minuti i sati). Mehanizam povećanje nivoa intraćelijskog Ca 3. Dugotrajna potencijacija danima u sinapsama hipokampusa, učenje i dugotrajno pamćenje 4. Plastičnost sinapsi: učenje i dugotrajno pamćenje sinteza proteina u sinapsi. Povećanje broja presinaptičkih završetaka, dendritske razgranatosti itd. 5. Habituacija smanjenje odgovora na dati stimulus, navikavanje 6. Sinaptički zamor pojava da učestali AP presinaptičkog neurona vremenom dovode do sve manjeg odgovora postsinaptičke membrane. Zaštitni mehanizam protiv velike aktivnosti neurona. Razlozi: iscrpljivanje količine neurotransmitera, koji nije stigao da se resintetiše, inaktivaija postsinaptičkih receptora, hiperpolarizacija postsinaptičkog neurona.

Organizacija inhibitornog sistema U stabilizaciji nervnog sistema vitalne su inhibitorne interakcije! Ravnoteža ekscitacije i inhibicije se održava uz pomoć složenih neuronskih krugova!

Neurotransmisija Neurotransmiteri U vezikulama presinaptičkog neurona Na adekvatan stimulus oslobađa se određena količina - kvant neurotransmitera Vezivanjem za svoje receptore na postsinaptičkoj membrani dovodi do ekscitacije ili inhibicije postsinaptičkog neurona efekat zavisi od vrste receptora, ne od NT NT iz sinaptičlih vezikula se obnavljaju u terminalima - lokalnom sintezom Aktivnost NT ima kratku latencu, brzo reaguje, kratko traje Neuromodulatori (neuropeptidi) Oslobađaju se na nervnim završecima neurona i moduliraju aktivnost većeg broja neurona Menjaju količinu oslobođenog NT iz presinap. membrane ili odgovor postsinaptičke membrane Utiču na globalnu aktivnost, moduliraju ponašanje Nalaze se u neuronima ili astrocitima u formi velikih proteina, koji se transformišu Često koegzistiraju sa NT Dugo dejstvo

Neurotransmisija Neurotransmiteri Aminokiseline Glicin Glutamat Aspartat GABA Monoamini Kateholamini Dopamin Noradrenalin Adrenalin Serotonin histamin Acetilholin Neuropeptidi Hipotalamusni oslobađajući peptidi TRH, LHRH,CRH Hipofizni peptidi Β-endorfin, ADH, ACTH okscitocin, hormon rasta,tsh Peptidi koji deluju u crevima i u mozgu Enkefalini, gastrin Iz drugih tkiva Angiotenzin II,

Sistemi neurona u vezi sa neurotransmiterima Holinergički Dopaminergički Adrenergički Opioidni peptidi Serotonergički

Neuronski krugovi Povezane grupe neurona sa ciljem direktnog ili indirektnog povezivanja svih delova mozga

Grupe neurona - nervni putevi - neuronski krugovi Divergencija: Širenje signala sa 1 neurona na veći broj neurona U istom pravcu: kortikospinalni put U više različitih pravaca: mišićno vlakno u više struktura CNS Postiže se: pojačanje, potenciranje informacije Konvergencija: Prikupljanje signala na 1 neuron (više ulaznih, 1 izlazno vlakno) Iz jednog izvora Iz različitih izvora Postiže se prikupljanje informacija radi adekvatnog odgovora Reverberacija: Produženo pražnjenje kada je ulazni signal završen, kolaterala ekscitira presinaptički neuron

Prenos signala kroz veći broj sinapsi Divergencija Konvergencija Serijska obrada Paralelna obrada Reverberacija