Eritrociti, anemija i policitemija Prof. dr. Zoran Valić Katedra za fiziologiju Medicinski fakultet u Splitu
Eritrociti (crvene krvne stanice) funkcija: 1) prijenos hemoglobina (O 2 ) kod nekih životinja slobodan u plazmi kod čovjeka u eritrocitima gubitak filtracijom 3% 2) velike količine ine karboanhidraze (CO 2 i H 2 O) 3) vrlo važan an acidobazni pufer (bjelančevine) evine)
bikonkavne pločice (φ=7,8( µm; ; V=90-95 95 µm 3 ) može e mijenjati oblik (pri prolazu kroz kapilare) M = 5,2x10 Ž = 4,7x10 c hemohlobina u eritrocitu < 340 g/l Ht = 40-45% 45% c hemohlobina u krvi = 160-140 140 g/l
1) žumanjčanaana vrećica (nekoliko tjedana) 2) jetra; slezena i limfni čvorovi (2. tromjesečje) je) 3) ko koštana srž poslije 20. godine uglavnom u membranskim kostima
induktori rasta bjelančevine evine koje nadziru rast i razmnožavanje avanje interleukin 3 potiče e rast i razmnožavanje avanje gotovo svih matičnih stanica induktori diferencijacije (niski tlak kisika, infekcije)
koštana srž 1%
oksigenacija tkiva najvažniji niji regulator (viskoznost) krvarenje, zračenje, nadmorska visina, zatajivanje srca, plućne bolesti eritropoetin (glikoprotein;; 34000) 90% nastaje u bubrezima (nepoznato, jetra) epitelne stanice tubula,, ali i ostala tkiva brzo lučenje (min 24 h), E za 5 dana stvaranje proeritroblasta,, ubrzanje ostalih faza
B 12 stanice koštane srži i među najaktivnijima opća a ishranjenost vitamin B 12 i folna kiselina (timidin( timidin-trifosfat) makrociti krhka membrana i nepravilan oblik smanjen životni vijek 12 perniciozna anemija (atrofija želučane sluznice; parijetalne stanice unutarnji faktor) folna (pteroil-glutaminska) kiselina sprue
Stvaranje hemoglobina započinje u proeritroblastima i nastavlja se sve do retikulocita sukcinil-coa iz Krebsova ciklusa alfa, beta, gama i delta hemoglobinski lanci najčešći hemoglobin A (2 alfa, 2 beta) svaki hemoglobin prenosi 4 molekule kisika
kod srpaste anemije na jednom mjestu u oba beta-lanca, glutaminska kiselina zamijenjena valinom 15 µm dugi kristali u nedostatku kisika labavo i reverzibilno vezanje kisika koordinativna veza, molekularni kisik
Metabolizam željeza hemoglobin, mioglobin, citokrom-oksidaza oksidaza, peroksidaza i katalaza u organizmu 4-5g željeza (65% u hemoglobinu, 4% u mioglobinu,, 15-30% u retikuloendotelnom sustavu jetre)
nedostatak transferina nemogućnost nost prijenosa željeza u eritroblaste hipokromna anemija
Apsorpcija željeza jetra luči apotransferin u žuč transferin (sa željezom, pinocitoza u enterocite, plazmatski transferin) apsorpcija spora i ograničena; ujedno i regulator količine ine željeza u organizmu povratna sprega 1) zasićenje transferina 2) smanjenje apotransferina
Raspadanje eritrocita vrijeme trajanja 120 dana enzimi: 1) održanje gipkosti membrane 2) prijenos iona 3) održavanje željeza u fero obliku 4) sprječavanje oksidacije bjelančevina evina raspad u slezeni (u crvenoj pulpi) hemoglobin fagocitiraju makrofagi željezo i bilirubin (iz porfirinskog dijela)
Anemije (pomanjkanje hemoglobina) 1) mikrocitna hipokromna anemija anemija zbog krvarenja (akutnog i kroničnog) nog) 2) aplastična anemija aplazija koštane srži (zračenje, lijekovi, kemijski spojevi) 3) megaloblastična anemija (nedostatak B 12 (perniciozna)) ili folne kiseline
4) hemolitične anemije (prirođeni poremećaji eritrocita) 1) nasljedna sferocitoza (mali i kuglasti E) 2) srpasta anemija (hemoglobin S, kriza) 3) fetalna eritroblastoza
Učinci anemije na cirkulaciju pad viskoznosti krvi pad otpora (pojačano ano hipoksijom vazodilatacija) povećanje SMV (3-4x) jako povećano radno opterećenje enje srca problemi pri naporu
Policitemija sekundarna policitemija zbog hipoksije (velika nadmorska visina) 6-77 x 10 12 (30%) policitemija vera 7-88 x 10 12 (Ht = 60-70%) aberacija gena u hemocitoblastičnoj stanici povećana viskoznost SMV gotovo normalan (povećanje otpora, ali i volumena krvi, crvenkasta put sa cijanotičnom nom bojom)
Krvne grupe; transfuzija; presađivanje tkiva i organa
Antigeničnost nost prve transfuzije nisu bile uspješne transfuzijska reakcija i smrt krv ima antigenična na i imunološka svojstva najmanje 30 uobičajenih i stotine drugih antigena većina su slabi, a služe e za određivanje očinstva sustav: A-B-0 A 0 i Rh
AB0 sustav otkrio austrijski znanstvenik Karl Landsteiner 1900. (tri grupe, dobio Nobelovu nagradu 1930; istovremeno i češki serolog Jan Janský) s Alexander S Wienerom identificirao i Rh faktor 1937.
Krvne grupe sustava A-B-0A antigeni A i B (nazvani i aglutinogeni izazivaju aglutinaciju) zbog načina nasljeđivanja svatko može imati: jedan antigen, oba, ili nijedan antigen
ako nema ni aglutinogena A, ni B krv (osoba) je krvne grupe 0 samo aglutinogen A grupa A samo aglutinogen B grupa B prisutna oba aglutinogena krv (osoba) krvne grupe AB
antigen H esencijalni prekursor AB0 krvnih antigena nalazi se na kromosomu 19 i ima 3 eksona koji kodiraju fukoziltransferazu ona stvara H antigen na eritrocitima ugljikohidratni lanac: β-d-galaktoza, β -D- N-Acetilglukozamin, β -D-galaktoza i α-l- fukoza (spoj s proteinom ili ceramidom)
AB0 lokus se nalazi na kromosomu 9 i ima 7 eksona ekson 7 je najveći i i sadrži i najveći i dio kodirajuće e sekvence AB0 lokus ima tri glavna alelna oblika: A, B i 0
alel A kodira glikoziltransferazu koja veže N-Acetilgalaktozamin na D-galaktozniD kraj H antigena alel B kodira glikoziltransferazu koja veže α -D-galaktozu na D-galaktozniD kraj H antigena alel 0 ima deleciju u eksonu 6 gubitak enzimatske aktivnosti ostane samo H antigen
relativna zastupljenost krvnih grupa među bijelcima: 0 47% A 41% B 9% AB 3% postoji šest alela kod bijelaca (A1, A2, B1, O1, O1v i O2), kod azijaca B grupa češća
Aglutinini protutijela na aglutinogene poslije rođenja nisu prisutni stvaraju se 2-82 8 mjeseci eci po rođenju najprisutniji između 8-10. godine života gama-globulini globulini (IgM i IgG) zašto ih ima osoba krvne grupe 0? okolišni antigeni (bakterije virusi, biljke)
za anti-a A protutijela gripa za anti-b B protutijela gram negativne bakterije kao E. coli light in the dark teorija virusi prilikom razmnožavanja avanja pokupe i dio membrane stanice domaćina
Proces aglutinacije aglutinini imaju dva (IgG) ili deset (IgM) veznih mjesta za aglutinogene pričvr vršćivanje za nekoliko eritrocita povezivanje (grudice stanica) aglutinacija začepljenje krvnih žilica posvuda u cirkulaciji uništenje (raspad ili fagocitoza) hemoliza eritrocita
Akutna hemoliza pri rijetkim transfuzijama akutna hemoliza odmah nastaje hemoliza aktivacija sustava komplementa oslobađanje proteolitičkih enzima (liti( litički kompleks) pucanje membrana (postojanje visokog titra protutijela IgM hemolizini)
Određivanje krvnih grupa određivanje podudarnosti odvajanje eritrocita od plazme i dodavanje aglutinina (anti-a A i anti-b)
Krvne grupe Rh aglutinini se gotovo nikad ne stvaraju spontano (razlika) potrebna je velika izloženost (transfuzija) šest antigena (C, D, E, c, d,, e; po jedan od tri para kod svake osobe) najzastupljeniji antigen D (Rh-pozitivnost) 85% bijelaca Rh-pozitivno (afrički crnci svi pozitivni)
u stvarnosti dva gena: RHCE i RHD proteini koji su nosioci Rh antigena su transmembranski proteini (ionski kanali?) RHD gen kodira RhD protein s D antigenom (na kromosomu 1p) RHCE gen kodira RhCE protein s C, E, c, e antigenima nema d antigena, d označava ava manjak D antigena
Imunološka reakcija na Rh maksimalna koncentracija aglutinina anti- Rh za 2-42 4 mjeseca kasna, slaba transfuzijska reakcija fetalna eritroblastoza (majka Rh -,, otac Rh +, dijete naslijedilo Rh od oca; majka razvija aglutinine na Rh koji kroz posteljicu difundiraju u fetus)
prvorođeno obično ne, drugorođeno u 3%, trećerođeno erođeno u 10% aglutinacija eritrocita fetus hemoliza oslobađanje bilirubina (žutica) novorođenče e obično i anemično, no, jetra i slezena povećani, cirkuliraju i eritroblasti s jezgrom (fetalna eritroblastoza), taloženje bilirubina u živčane stanice kernikterus
liječenje enje zamjena krvi novorođenčeta eta Rh- negativnom krvi (400 ml tijekom 1,5 h) stanice se naknadno zamjene vlastitim stanicama kada se majčini aglutinini anti- Rh već uklone
Sprječavanje bolesti davanje protutijela anti-d između 28. i 30. tjedna trudnoće e i nakon poroda
Transfuzijske reakcije obično aglutinacija krvi davaoca, rijetko aglutinacija stanica primaoca (razrjeđenje plazme) hemoliza (odmah hemolizini,, kasnije fagocitoza) žutica (hemoliza( više e od 0,4 L krvi / dan)
prestanak rada bubrega 1) oslobađanje toksičnih tvari vazokonstrikcija 2) gubitak eritrocita cirkulacijski šok 3) taloženje hemoglobina u kanalićima ima i njihovo začepljenje smrt za 7-127 dana
Presađivanje tkiva i organa pored eritrocitnih antigena svako tkivo posjeduje i vlastiti dodatni sustav antigena imunološke reakcije suprotstavljanje bakterijama i tuđim eritrocitima
Transplantati autogenični tkivo ili organ s jednog dijela na drugi dio istog čovjeka singenični ni tkivo ili organ s jednog jednojajčanog anog blizanca na drugog alogenični s jednog čovjeka na drugog čovjeka ksenogenični ni s životinje na čovjeka (ili dvije vrste životinja)
ksenogenični ni gotovo uvijek imunološka reakcija koža, bubreg (5-15 godina), srce, jetra, žljezdano tkivo, koštana srž i pluća najvažniji niji antigeni kompleks HLA (6 antigena, 150 vrsta više e od bilijun kombinacija; na leukocitima i drugim tkivima tipizacija)
Sprječavanje odbacivanja potiskivanje imunološke reakcije limfociti T najvažniji niji za odbacivanje transplantata 1) glukokortikoidi i slični lijekovi 2) toksičnost za limfatični sustav azatioprin 3) ciklosporin specifično inhibira stvaranje limfocita T infekcije, rak!