IZVEDBENI NASTAVNI PLAN

Transcript

1 Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci Kolegij: BIOKEMIJA Voditelj: prof. dr.sc. Robert Domitrović Suradnici: prof.dr.sc Jadranka Varljen, doc.dr.sc. Dijana Detel, doc.dr.sc. Jelena Marinić, dr.sc. Sunčica Buljević Katedra: Zavod za kemiju i biokemiju Studij: Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij dentalne medicine Godina studija:. godina Akademska godina: 206/7. IZVEDBENI NASTAVNI PLAN Podaci o kolegiju (kratak opis kolegija, opće upute, gdje se i u kojem obliku organizira nastava, potreban pribor, upute o pohađanju i pripremi za nastavu, obveze studenata i sl.): Kolegij Biokemija je obvezni kolegij u drugom semestru prve godine Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Dentalna medicina, a sastoji se od predavanja (30 sati), praktičnog radavježbi (30 sati), seminara (30 sati) što ukupno iznosi 90 sati (7 ECTS). Pojedine tematske cjeline predavanja nastavnik obrađuje u cijelosti dok temelj za rad tijekom seminara ili vježbi predstavlja samostalno učenje odnosno prethodna priprema studenta. Na vježbama studenti povezuju temeljna znanja iz kemije i biokemije s kliničkom primjenom. Predavanja i seminari se održavaju u dvoranama Medicinskog fakulteta prema rasporedu oglašenom na oglasnoj ploči Zavoda za kemiju i biokemiju i na mrežnim stranicama Zavoda. Vježbe se održavaju u Praktikumu Zavoda. Cilj nastave predmeta Biokemija razumijevanje je načina kako ljudsko tijelo funkcionira na molekulskoj razini: kako koristi energiju, na koji način održava svoje strukture, prepoznaje najrazličitije signale i reagira na njih. Težište je pritom na integracijskoj ulozi tkiva i organa. Takav nastavni program studentu nudi znanja nužna za razumijevanje biokemijske osnove različitih poremećaja i bolesti. Temeljito shvaćanje ovih načela trebalo bi pomoći studentima i budućim doktorima dentalne medicine da primjereno koriste biokemijsku dijagnostiku u dijagnostičkim postupcima radi poboljšanja zdravlja, sprječavanja bolesti i liječenja poremećaja u bilo kojoj životnoj dobi. Sadržaj predmeta obuhvaća sljedeće tematske jedinice: Aminokiseline, peptidi i proteini. Enzimi. Koenzimi Nukleinske kiseline Probava proteina Metabolizam aminokiselina i proteina Ciklus limunske kiseline Respiracijski lanac Metabolizam ugljikohidrata Metabolizam lipida

2 Stanična signalizacija Regulacija metabolizma Popis obvezne ispitne literature:. R. Murray: Harperova ilustrirana biokemija, Medicinska naklada, Zagreb P. Karlson: Biokemija za studente kemije i medicine, Školska knjiga, Zagreb, Detel, D. i sur. Priručnik za vježbe iz biokemije za studente preddiplomskog studija Dentalne medicine, 202. Popis dopunske literature:. L. Stryer: Biokemija, Školska knjiga, Zagerb, Štraus: Medicinska biokemija, Medicinska naklada, Zagreb, M. Devlin: Biochemistry, A.J.Wiley and Sons, Inc., New York, Nastavni plan: Popis predavanja (s naslovima i pojašnjenjem): P Važnost i uloga biokemije u biomedicini. Organska kemija i biokemija. Prirodne aminokiseline. Prepoznati ulogu biokemije u biomedicini. Znati osnovnu građu aminokiselina kao i njihovu podjelu i svojstva. P2-3 Uloga i struktura proteina. Mioglobin i hemoglobin. Opisati strukturne razine u arhitekturi proteina (razlikovati primarnu strukturu od konformacije peptidnog lanca, prepoznati kvarternu strukturu); opisati mehanizam vezivanja kisika za mioglobin i hemoglobin (alosterički efekt, kooperativnost i Bohorov učinak). P4-5 Enzimi i njihove osobine. Koenzimi i njihove osobine. Opisati kinetiku i mehanizam enzimski kataliziranih reakcija; klasificirati koenzime i objasniti njihovu ulogu u metabolizmu. P6 Dijagnostički značaj enzima. Objasniti primjenu i ulogu enzima u dijagnostici odnosno kliničkoj praksi. Objasniti uzroke promijenjenih aktivnosti enzima u serumu. Dijagnostički značaj AST, ALT, CK, LDH, GLDH. P7-8 Struktura i funkcija nukleinskih kiselina. Replikacija. Transkripcija. Povezati strukturu i funkciju nukleinskih kiselina i razjasniti tijek genetičke informacije; objasniti semikonzervativno udvostručavanje DNA, transkripciju. Opisati tijek prijenosa genetičke informacije. P9 Biosinteza proteina. Post-translacijske modifikacije. Opisati biosintezu proteina. Objasniti svrhu post-translacijskih promjena u strukturi proteina. Navesti primjere post-translacijskih modifikacija. Objasniti utjecaj na stabilnost proteina, biokemijsku aktivnost, usmjeravanje proteina i staničnu signalizaciju. Opisati na koji se način proteini označavaju za razgradnju. P0 Proteoliza. Probava proteina. Objasniti enzimsku razgradnju proteina u probavnom sustavu i apsorpciju aminokiselina iz lumena tankoga crijeva; nabrojiti proteolitičke enzime (proteaze), svrstati ih prema specifičnosti (egzopeptidaze, endopeptidaze, aminopeptidaze, karboksipeptidaze, dipeptidaze). Locirati djelovanja pojedinih enzima u probavnom traktu te objasniti pod kojim uvjetima i gdje se stvaraju pepsin, tripsin i kimotripsin iz inaktivnih preteča. 2

3 P-2 Metabolički putevi razgradnje aminokiselina. Dekarboksilacija aminokiselina. Biogeni amini. Transaminacija aminokiselina. Oksidativna dezaminacija aminokiselina. Navesti osnovne putove enzimske razgradnje aminokiselina. Opisati reakcije dekarboksilacije aminokiselina, navesti najvažnije biogene amine nastale procesom dekarboksilacije; opisati reverzibilne reakcije transaminacije, rastumačiti mehanizam djelovanja transaminaza i navesti u kojim se organima nalaze, navesti α-ketodikarbonske kiseline kao akceptore amino skupina enzime i koenzime; opisati procese oksidativne deaminacije aminokiselina. P3 Uklanjanje amonijaka iz organizma. Ciklus uree. Objasniti proces stvaranja amonijaka u kombiniranim procesima transaminacije i oksidativne deaminacije nastalog glutamata; navesti iz kojih spojeva nastaje visokoenergetski karbamoil-fosfat; prikazati shematski ciklus uree sa svim međuproduktima, stvaranje uree i fumarata; opisati utrošak ATP pri stvaranju uree iz NH 3 i CO 2. Objasniti prirodu poremećaja u metabolizmu fenilalanina i tirozina (fenilketonurija, alkaptonurija, albinizam). P4 Oksidativna dekarboksilacija ketokiselina. Prikazati sumarnom jednadžbom oksidativnu dekarboksilaciju piruvata u acetil-coa; navesti sve enzime, koenzime i kofaktore koji sudjeluju pri stvaranju acetil-coa iz piruvata i uklopiti ih u metaboličku shemu; navesti koliko molova ATP nastaje pri stvaranju acetil-coa iz jednog mola piruvata. P5 Ciklus limunske kiseline. Citratni ciklus kao okretište metabolizma. Navesti osnovnu ulogu ciklusa limunske kiseline; shematski prikazati ciklus, navesti u kojim su dijelovima stanice locirane reakcije ciklusa; napisati sumarnu jednadžbu ciklusa koja prikazuje potpunu razgradnju acetil-coa; navesti u kojim su reakcijama ciklusa limunske kiseline locirani regulacijski mehanizmi; izračunati bilancu stvaranja ATP pri potpunoj oksidaciji jednog mola acetil-coa; navesti međuprodukte ciklusa preko kojih je ciklus povezan s metabolizmom proteina i lipida; razumjeti ulogu ciklusa limunske kiseline kao okretišta. P6 Respiracijski lanac. Objasniti respiracijski lanac i oksdacijska fosforilaciju; opisati lokaciju respiracijskog lanca, razjasniti proces oksidacijka fosforilacije, nabrojiti enzime respiracijskog lanca, objasniti energetski učinak respiracijskog lanca, objasniti transport NADH i ATP kroz mitohondrijsku membrana; opisati mehanizam sinteze ATP, objasniti regulaciju respiracijskog lanca. P7 Biološki važni ugljikohidrati. Probava ugljikohidrata. Ispričati nomenklaturu te objasniti značaj, podjelu i karakteristične reakcije ugljikohidrata (oksidacijskoredukcijske reakcije, izomerizacija, esterifikacija, stvaranje glikozida); znati strukturu monosaharida; znati derivate monosaharida (fosforilirani šećeri, deoksišećeri) objasniti stvaranje glikozidne veze. Prepoznati biološki važne disaharide te ih razlikovati obzirom na podjelu (maltozni i trehalozni tip). Objasniti podjelu i strukturu biološki značajnih polisaharida (škrob, celuloza, glikogen). Opisati probavu ugljikohidrata. Prikazati i objasniti metabolizam galaktoze i fruktoze; objasniti prirodu poremećaja u metabolizmu galaktoze i fruktoze. P8-2 Glikoliza. Regulacija glikolize. Glukoneogeneza. Corijev ciklus. Ciklus pentoza fosfata. Glikogeneza. Glikogenoliza. Regulacija metabolizma glikogena. Objasniti ulazak glukoze u stanicu te navesti metaboličke puteve glukoze. Objasniti tijek glikolize u anaerobnim i aerobnim uvjetima i navesti krajnje produkte tih reakcija; shematski prikazati glikolizu, navesti enzime glikolize, reakcije pirogrožđane kiseline (piruvata), stvaranje laktata, ireverzibilne reakcije. Izračunati energetsku bilancu stvaranja ATP pri aerobnoj i anaerobnoj glikolizi. Navesti razliku između glikolize i alkoholnog vrenja, navesti alosteričke enzime koji sudjeluju u regulaciji 3

4 glikolize. Definirati glukoneogenezu i navesti spojeve koji ulaze u taj metabolički put. Objasniti biološku važnost pentoza fosfatnog puta, navesti produkte oksidativnog i neoksidativnog ogranka ovog puta; objasniti važnost stvaranje NADPH i riboze, objasniti njihovu ulogu u metabolizmu. Opisati stvaranje glikogena iz glukoze (glikogeneza), preko glukoza--p; shematski prikazati razgradnju glikogena u glukozu--p (glikogenoliza); objasniti hormonsku regulaciju tih procesa, objasniti prirodu poremećaja u metabolizmu glikogena. P22-24 Probava masti. Lipoproteini. -oksidacija masnih kiselina. Biosinteza masnih kiselina. Ketogeneza. Definirati lipide, objasniti podjelu obzirom na strukturu i biološku funkciju; znati najvažnije predstavnike jednostavnih i složenih lipida, biološki značajnih steroida, biološki značajnih terpena. Navesti gdje se u probavnom traktu odvija lipolitička razgradnja triacilglicerola (masti ili ulja). Opisati metabolizam triacilglicerola u crijevnoj stijenci, definirati što su lipoproteini, nabrojiti osnovne tipove lipoproteina i navesti njihov kemijski sastav, te navesti ulogu u transportu egzogenih i endogenih lipida. Objasniti gdje i kako se odvija katabolizam masnih kiselina (β-oksidacija); izračunati energetsku bilancu pri razgradnji masnih kiselina; navesti esencijalne masne kiseline i njihove karakteristike. Objasniti biosintezu masnih kiselina i ulogu multienzimskog kompleksa u tom procesu. Opisati biosintezu ketonskih tijela (ketogeneza). P25-27 Fosfolipidi. Sfingolipidi. Izoprenoidni lipidi. Biosinteza kolesterola, žučnih kiselina, vitamina D i steroidnih hormona. Znati strukturu i svojstva bioloških membrana, lipide i proteine koji ih izgrađuju: trans-membranski proteini, periferni membranski proteini, proteini usidreni glikozilfosfatidilinozitolnim (GPI) sidrom; objasniti pokretljivost lipida i proteina u membranama; objasniti aktivni (primarni i sekundarni) i pasivni transport molekula kroz membranu. Oopisati metabolizam fosfatidilkolina, fosfatidiletanolamina, foafatidilserina, fosfatidilinozitola i kardiolipina; opisati metabolizam sfingomijelina i glikosfingolipida; objasniti kemijsku prirodu poremećaja u metabolizmu sfingolipida; opisati i objasniti građu, biološku ulogu i metabolizam eikosanoida; opisati biosintezu kolesterola; opisati biogenezu kolne, glikokolne i taurokolne kiseline (žučne kiseline); navesti fizičko-kemijske karakteristike i biosintezu C7, C9 i C2 steroidnih hormona. P28-29 Signalne molekule. Načela stanične signalizacije. Navesti principe stanične signalizacije. Navesti vrste signalnih molekula obzirom na topljivost. Objasniti ulogu receptora u prijenosu signala. Objasniti način djelovanja peptidnih hormona putem drugih glasnika i steroidnih hormona aktivacijom gena. P30 Opća načela regulacije metabolizma. Navesti regulacijske enzime u metabolizmu i oblike samoregulacije metaboličkih puteva. Popis seminara s pojašnjenjem: S Prirodne aminokiseline. Objasniti što su esencijalne i neesencijalne aminokiseline, glukogene i ketogene aminokiseline te razvrstati ih poimence u navedene skupine. Protumačiti kemijsku građu, svojstva i opće reakcije aminokiseline. Protumačiti princip izgradnje peptida, nabrojati biološki važne peptide te objasniti njihovu biološku ulogu. S2 Podjela proteina. Biološka funkcija. Denaturacija proteina. Serumski proteini. Srpasta anemija. Na zadanom primjeru iz kliničke prakse, a vezana uz navedene procese, primijeniti stečena teorijska znanja. S3 Koenzimi i prostetičke skupine. 4

5 Opisati građu i uloga prostetičkih skupina i koenzima u biokatalizi. Objasniti modalitete djelovanja koenzima. Objasniti ulogu vitamina topljivih u vodi u djelovanju enzima. S4 Metabolizam proteina i aminokiselina. Navesti i opisati osnovne putove enzimske razgradnje aminokiselina. Objasniti stvaranje amonijaka u kombiniranim procesima transaminacije i oksidativne deaminacije glutamata. Objasniti tvorbu mokraćevine kao konačnog razgradnog proizvoda proteina S5 Oksidativna dekarboksilacija. Ciklus limunske kiseline. Respiracijski lanac. Na zadanom primjeru iz kliničke prakse primijeniti stečena teorijska znanja. S6 Metabolizam ugljikohidrata Klasificirati ugljikohidrate prema složenosti i navesti karakteristične reakcije ugljikohidrata. Objasniti strukturu i ulogu biološki važnih monosaharida, disahraida i polisaharida. Opisati probavu i apsorbciju ugljikohidrata te ulazak glukoze u stanicu. Opisati glavne metaboličke puteve ugljikohidrata. S7 Metabolizam fruktoze i galaktoze. Međusobne transformacije šećera. Opisati metabolički put razgradnje fruktoze i galaktoze te navesti njihove međusobne transformacije. S8 Lipidi: Kemijska podjela i građa. Nabrojati i poznavati strukturu i kemizam fiziološki značajnih lipida. Opisati probavu i apsorpciju lipida te objasniti prijenos istih u organizmu. S9 Biosinteza neutralnih masti. Objasniti reakcije sinteze i razgradnje neutralnih masti te njihovu ulogu u strukturi bioloških membrana. S0 Međusobni odnosi u intermedijarnom metabolizmu. Regulacija metabolizma. Navesti kontrolna mjesta u pojedinim metaboličkim putovima. Na primjeru metaboličkog procesa povezati aktivnost enzima i energetski status organizma. Popis vježbi s pojašnjenjem: Vježbe se sastoje od teoretskog i praktičnog dijela. Praktične laboratorijske vježbe omogućuju stjecanje vještina eksperimentalnog rada, savladavanje osnovnih laboratorijskih tehnika i metoda rada. Razvija se sposobnost kreativnog i kritičkog razmišljanja pri izvođenju zaključaka na temelju podataka dobivenih analizom kao i odgovornost prilikom interpretacije rezultata analize. V Kvalitativne reakcije na proteine. Objasniti metode kvalitativnog određivanje proteina u otopini te opisati osnovni princip određivanja ukupnih proteina u serumu. Povezati koncentraciju proteina u serumu s određenim patološkim stanjima. V2 Određivanje aktivnosti aminotransferaza. Objasniti rad spektrofotometra te mjerenja aktivnosti enzima u jednoj točki. Objasniti dijagnostički značaj određivanja aminotransferaza u serumu. V3 Neproteinski dušikovi spojevi. Objasniti metode određivanja mokraćne kiseline, uree i kreatinina u serumu i urinu. Primijeniti kvalitativne metode za dokazivanje patoloških sastojaka mokraće. V4 Kvalitativne i kvantitativne reakcije na šećere. 5

6 Objasniti princip kvantitativnog određivanje glukoze u krvi (GOD-PAP metoda), izmjeriti i interpretirati vrijednosti glukoze u krvi. Primijeniti kvalitativno metode za dokazivanje šećera u urinu. V5 Utjecaj ph i temperature na aktivnost α-amilaze. Na primjeru α-amilaze objasniti utjecaj ph i temperature na aktivnost enzima. Znati objasniti kako koncentracija supstrata utječe na brzinu kemijske reakcije te znati izračunati K m i V max inhibirane i neinhibirane reakcije. V6 Kvantitativno određivanje ukupnih triglicerida u serumu. Objasniti osnovni princip određivanja kolesterola i triacilglicerola u serumu. Povezati patološka stanja s promjenama vrijednosti kolesterola, triacilglicerola i lipoproteina u serumu. Primijeniti kvalitativne metode za dokazivanje patoloških sastojaka mokraće. V7 Auditorna vježba. Pripremiti seminarska rad i izlaganje koji imaju za cilj samostalno usvajanje novih znanja, uvježbati i razvijati sposobnost komunikacije te jasnog i razumljivog načina izlaganja zadane teme. V8 Auditorna vježba. Kroz mehanizme regulacije metabolizma proteina, ugljikohidrata i masti naučiti sistematizirati, primijeniti i povezati naučene činjenice te ih jasno i razumljivo opisati. Obveze studenata: Student je obavezan redovito pohađati i aktivno sudjelovati u svim oblicima nastave. Student mora prisustvovati na minimalno 70% svih oblika nastave (vježbi, seminara i predavanja) te pristupiti svim oblicima provjere znanja. Student koji opravdano izostane sa seminara mora nadoknaditi propušteno gradivo kolokviranjem. Za uspješnu izvedbu seminara i vježbi potrebna je prethodna priprema studenta. Za rad u laboratoriju mora imati propisanu radnu odjeću (bijelu kutu) i literaturu (Priručnik). Nastava se održava u propisano vrijeme i nije moguće ulaziti nakon ulaska nastavnika. Na nastavu nije dozvoljeno unošenje jela i pića te nepotrebno ulaženje/izlaženje iz predavaona i praktikuma. Zabranjena je uporaba mobitela za vrijeme nastave kao i za vrijeme provjera znanja. Ispit (način polaganja ispita, opis pisanog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja, kriterij ocjenjivanja): Ocjenjivanje studenata provodi se prema važećem Pravilniku o studijima Sveučilišta u Rijeci, te prema Pravilniku o ocjenjivanju studenata na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Rad studenata vrednuje se tijekom nastave i na završnom ispitu, a studenti se ocjenjuje primjenom ECTS (A-E) i brojčanog sustava (-5). Ocjenjivanje u ECTS sustavu izvodi se apsolutnom raspodjelom, te prema preddiplomskim kriterijima ocjenjivanja.tijekom turnusa student će moći sakupiti maksimalno 00 ocjenskih bodova (maksimalno 70 tijekom nastave i 30 tijekom završnog ispita). Konačna ocjena predstavlja zbroj ocjenskih bodova ostvarenih tijekom nastave i na završnom ispitu Tijekom nastave student treba sakupiti minimalno 40 ocjenskih bodova da bi mogao pristupiti završnom ispitu. Student koji tijekom nastave ostvari ukupno 30-39,99 ocjenskih bodova svrstava se u ocjensku kategoriju FX te može pristupiti završnom ispitu. Student koji na završnom ispitu zadovolji minimalne kriterije dobiva 0 bodova i bit će ocijenjen ocjenom dovoljan 2 (E). Student koji tijekom nastave sakupi manje od 30 ocjenskih bodova imat će priliku da popravi jedan ili oba 6

7 pisana međuispita. Student koji nakon popravka parcijala sakupi manje od 30 ocjenskih bodova ocjenjuje se ocjenom neuspješan (F) i mora ponovno upisati kolegij. Tijekom nastave ocjenjivat će se sljedeće aktivnosti (tablica ): Tablica. Vrjednovanje nastavnih obveza studenta VRJEDNOVANJE MAX. BROJ BODOVA Međuispiti Međuispit I 30 Međuispit II 30 Ukupno 60 Odrađena vježba i priznati referat 6 Praktični rad/ Vježbe Seminari (6 x ocjenski bod) Ukupno 6 Aktivno sudjelovanje 4 Ukupno 4 UKUPNO 70 Završni ispit Pisani dio 5 Usmeni dio 5 UKUPNO Ukupno VRJEDNOVANJE MAX. BROJ BODOVA Međuispiti Tijekom nastave održati će se dvije pisane provjere znanja (međuispiti) koji će obuhvaćati gradivo s održanih predavanja, seminara i vježbi. Studenti su obvezni pristupiti svim međuispitima. Međuispiti se sastoje od 40 pitanja. Student na svakoj provjeri znanja može postići maksimalno 30 ocjenskih bodova odnosno ukupno 60 bodova kroz dvije provjere znanja. Postotak točno riješenih zadataka na međuispitima I i II pretvara se u ocjenske bodove prema kriterijima navedenim u tablici 2. Na svakom međuispitu student od ukupnog broja zadataka mora imati minimalno 40 % točno riješenih zadataka kako bi zadovoljio minimalne kriterije za dobivanje ocjenskih bodova. Student koji je uredno obavio sve oblike nastave i ostvario ukupno minimalno 40 ocjenskih bodova, a od toga najmanje 24 ocjenska bodova ostvarena na međuispitima (najmanje 2 po međuispitu), stekao je pravo na potpis i pristupanje završnom ispitu. Položeni međuispiti vrijede za tekuću akademsku godinu. 7

8 Tablica 2. Vrjednovanje međuispita Nastavne cjeline međuispita obuhvaćaju: Međuispit I: (P-P6; S-S5): Međuispit II: (P7-P30; S5-S0): Postotak točno riješenih zadataka (%) Ocjenski bodovi 40,00-44, ,00-49, ,00-54, ,00-59, ,00-65, ,00-69, ,00-74, ,00-79, ,00-84, ,00-89, ,00-94, ,00-97, , Popravak međuispita I: (P-P6; S-S5): i Popravak međuispita II: (P7-P30; S5-S0): i Praktični rad (vježbe) Tijekom nastave održati će se šest eksperimentalnih vježbi tijekom kojih student može sakupiti maksimalno 6 ocjenskih bodova. Vrednovanje praktičnog rada podrazumijeva odrađenu vježbu (0,5 ocjenska boda) te ispunjen i priznat referat u Praktikumu (0,5 ocjenska boda). Seminari Tijekom nastave održati će se deset seminara tijekom kojih student može prikupiti maksimalno 4 ocjenska boda i to aktivnim sudjelovanjem. Pohađanje nastave Student koji izostane više od 30% svih oblika nastave ocjenjuje se ocjenom neuspješan (F) i mora ponovno upisati kolegij. Završni ispit Završni ispit je obvezan, a sastoji se od pisanog i usmenog dijela. Tijekom završnog ispita student može dobiti maksimalno 30 ocjenskih bodova, od toga 5 ocjenskih bodova na pisanom dijelu i 5 na usmenom dijelu. Pisani dio završnog ispita sastavljen je od 30 pitanja. Minimalni kriterij za stjecanje ocjenskih bodova je 50% točno riješenih pitanja. Bodovi stečeni na pisanom dijelu završnog ispita pretvaraju se u ocjenske bodove prema kriterijima navedenim u tablici 3. 8

9 Tablica 3. Vrjednovanje pisanog dijela završnog ispita Postotak točno riješenih zadataka (%) Ocjenski bodovi 50-54, , ,00-64, , ,00-74, , , , ,00-94, Usmeni dio završnog ispita boduje se prema sljedećim kriterijima: 5-7 ocjenskih bodova: odgovor zadovoljava minimalne kriterije 8-0 ocjenskih bodova: prosječan odgovor s primjetnim pogreškama -3 ocjenskih bodova: vrlo dobar odgovor s neznatnim pogreškama 4-5 ocjenskih bodova: izniman odgovor Za prolaz na završnom ispitu i formiranje završne ocjene student mora biti pozitivno ocijenjen na usmenom dijelu ispita, a u protivnom mora ponovno pristupiti završnom ispitu. U slučaju kada student na završnom ispitu u prvom ispitnom terminu ne zadovolji minimalne kriterije, pristupa ponovno završnom ispitu na sljedećem ispitnom terminu. Oblikovanje završne ocjene Ocjenskim bodovima ostvarenim tijekom nastave pridružuju se bodovi ostvareni na završnom ispitu. Ocjenjivanje u ECTS sustavu vrši se apsolutnom raspodjelom, odnosno na temelju konačnog postignuća na sljedeći način: A ocjenskih bodova B 70-79,99 ocjenskih bodova C 60-69,99 ocjenskih bodova D 50-59,99 ocjenskih bodova E 40-49,99 ocjenskih bodova Brojčani sustav ocjenjivanja uspoređuje se s ECTS sustavom na sljedeći način: A - izvrstan (5), B vrlo dobar (4), C dobar (3), D i E dovoljan (2). Mogućnost izvođenja nastave na stranom jeziku: 9

10 Ostale napomene (vezane uz kolegij) važne za studente: Akademska čestitost Poštivanje načela akademske čestitosti očekuju se i od nastavnika i od studenata u skladu s Etičkim kodeksom Sveučilišta u Rijeci te Etičkim kodeksom za studente/studentice Sveučilišta u Rijeci ( Kontaktiranje s nastavnicama Kontaktiranje s nastavnicima obavlja se osobno u za to predviđenom vremenu (konzultacije), i/ili elektroničkom poštom. Red. prof. dr.sc Robert Domitrović Vrijeme konzultacije: utorak 2,00-3,00 Telefon: robert.domitrovic@medri.uniri.hr Web.stranica: Red.prof. dr.sc. Jadranka Varljen Vrijeme konzultacije: srijeda, 2,00-3,00 Telefon: jadranka.varljen@medri.uniri.hr Doc. dr.sc. Dijana Detel, dr.med. Vrijeme konzultacije: utorak, 2,00-3,00 Telefon: dijana.detel@medri.uniri.hr Doc.dr.sc. Jelena Marinić, dipl.inž. Vrijeme konzultacije: utorak, 2,00-3,00 Telefon: jelena.marinic@medri.uniri.hr Dr.sc. Sunčica Buljević dipl.san.ing Vrijeme konzultacije: utorak,,00-2,00 Telefon: suncica.buljevic@medri.uniri.hr Informiranje o predmetu Sve obavijesti vezane uz nastavu studenti će dobiti u uvodnom predavanju te će ih moći naći na oglasnoj ploči i/ili web stranicama ( Zavoda za kemiju i biokemiju. Očekivane opće kompetencije studenata/studentica pri upisu predmeta Od studenta se očekuje: poznavanje rada na računalu, osnovna znanja iz kemije te usvojeno znanje iz MKBK I. 0

11 Datum tjedan tjedan tjedan tjedan tjedan tjedan SATNICA IZVOĐENJA NASTAVE (za akademsku godinu 206/7.) Predavanja (vrijeme i mjesto) P,2 0,00-2,00 P 3,4 0,00-2,00 P 5,6 0,00-2,00 P 7,8 0,00-2,00 P 9, 0 0,00-2,00 P,2 0,00-2,00 Seminari (vrijeme i mjesto) S (grupa I i II) 0,00-3,00 Predavaona 4 S2 (grupa I i II) 0,00-3,00 Predavaona 4 S3 (grupa I i II) 0,00-3,00 Predavaona 5 Vježbe (vrijeme i mjesto) V (grupa I) 08,00-,00 V (grupa II),00-4,00 V2 (grupa II) 08,00-,00 V2 (grupa I ),00-4,00 Nastavnik Dr.sc. S. Buljević Dr.sc. S. Buljević V3 (grupa I ) Doc.dr.sc. D.Detel

12 tjedan tjedan tjedan tjedan tjedan P 3,4 0,00-2,00 P 5,6 0,00-2,00 * P 7,8 0,00-2,00 P 9,20 0,00-2,00 * P 2,22 0,00-2,00 S4 (grupa I i II) 0,00-3,00 Predavaona 5 S5 (grupa I i II) 0,00-3,00 Predavaona 6 S6 (grupa I i II) 0,00-3,00 Predavaona 6 8,00-,00 V3 (grupa II),00-4,00 V4 (grupa II) 08,00-,00 V4 (grupa I ),00-4,00 Dr.sc. S. Buljević Dr.sc. S. Buljević tjedan P 23,24 0,00-2,00 S7 (grupa I i II) 0,00-3,00 Predavaona 6 V5 (grupa I ) 08,00-,00 Doc.dr.sc. D.Detel 2

13 tjedan tjedan tjedan P 25,26 0,00-2,00 P 27,28 0,00-2,00 P 29,30 0,00-2,00 S8 (grupa I i II) 0,00-3,00 Predavaona 6 S9 (grupa I i II) 0,00-3,00 Predavaona 7 S0 (grupa I i II) ,00-,00 Predavaona 6 *Nadoknada u dogovoru s voditeljem kolegija V5 (grupa II ),00-4,00 V6 (grupa II ) 08,00-,00 V6 (grupa I ),00-4,00 Dr.sc. S. Buljević Dr.sc. S. Buljević Doc.dr.sc. D.Detel 3

14 Popis predavanja, seminara i vježbi: P P2 P3 P4 P5 PREDAVANJA (tema predavanja) Broj sati nastave Mjesto održavanja Važnost i uloga biokemije u biomedicini. Organska kemija i biokemija. Prirodne aminokiseline. Uloga i struktura proteina. Mioglobin. Hemoglobin. Enzimi i njihove osobine. Koenzimi i njihove osobine. P6 Dijagnostički značaj enzima. P7 Struktura i funkcija nukleinskih kiselina. Replikacija. P8 Transkripcija. Biosinteza proteina. P9 Post-translacijske modifikacije. P0 Proteoliza. Probava proteina. P Dekarboksilacija aminokiselina. Biogeni amini. P2 Transaminacija aminokiselina. Oksidativna dezaminacija aminokiselina. P3 Uklanjanje amonijaka iz organizma. Ciklus uree. P4 Oksidativna dekarboksilacija ketokiselina. P5 Ciklus limunske kiseline. Citratni ciklus kao okretište metabolizma. P6 Respiracijski lanac. P7 Biološki važni ugljikohidrati. Probava ugljikohidrata. P8 Glikoliza. Regulacija glikolize. P9 Glukoneogeneza. Cori-ciklus. Ciklus pentoza fosfata. P20 Glikogen. Glikogeneza. P2 Glikogenoliza. Regulacija metabolizma glikogena. P22 Probava masti. Lipoproteini. P23 -oksidacija masnih kiselina. P24 Biosinteza masnih kiselina. Ketogeneza. P25 Fosfolipidi. Sfingolipidi. P26 Izoprenoidni lipidi. Biosinteza kolesterola. P27 Biosinteza žučnih kiselina, vitamina D i steroidnih hormona. 4

15 P28 Signalne molekule. P29 Načela stanične signalizacije. P30 Opća načela regulacije metabolizma. Ukupan broj sati predavanja 30 S S2 S3 S4 S5 S6 SEMINARI (tema seminara) Broj sati nastave Mjesto održavanja Prirodne aminokiseline: kemijska građa, svojstva, opće reakcije. Podjela. Pojedine aminokiseline. Uloga u 3 Predavaona 4 metabolizmu. Peptidi: princip izgradnje. Prirodni peptidi. Podjela proteina. Biološka funkcija. Denaturacija proteina. Serumski proteini. Srpasta anemija. 3 Predavaona 4 Koenzimi: građa i podjela. Pojedine skupine koenzima. Vitamini kao sastojci koenzima. Enzimi. 3 Predavaona 5 Metabolizam aminokiselina. Uklanjanje amonijaka iz organizma: ciklus uree. 3 Predavaona 5 Oksidativna dekarboksilacija. Ciklus limunske kiseline. Respiracijski lanac. 3 Predavaona 6 Ugljikohidrati: struktura i podjela. Biološki važni monosaharidi, disaharidi i polisaharidi. 3 Predavaona 6 S7 Metabolizam fruktoze i galaktoze. Međusobne transformacije šećera. Regulacija metabolizma glikogena. 3 Predavaona 6 S8 Lipidi: Kemijska podjela i građa. Masne kiseline. 3 Predavaona 6 S9 Biološke membrane. 3 Predavaona 7 S0 Međusobni odnosi u intermedijarnom metabolizmu. Regulacija metabolizma. 3 Predavaona 6 Ukupan broj sati seminara 30 VJEŽBE (tema vježbe) Broj sati Mjesto održavanja nastave V Kvalitativne reakcije na proteine. Kvantitativno određivanje ukupnih proteina u serumu biuret reakcijom. 4 Izoelektrični ph. V2 Određivanje aktivnosti aminotransferaza 4 V3 Neproteinski dušikovi spojevi. Određivanje uree u serumu i urinu. Određivanje kreatinina u serumu. 4 Određivanje mokraćne kiseline u urinu. V4 Kvalitativne i kvantitativne reakcije na šećere. Kvantitativno određivanje glukoze u krvi (GOD-PAP metoda). Kvalitativno dokazivanje glukoze u urinu po Benedicktu. 4 V5 Utjecaj ph i temperature na aktivnost α-amilaze. Određivanje aktivnosti -amilaze u serumu. 4 V6 Kvantitativno određivanje ukupnih triglicerida u 4 5

16 V7 V8 serumu. Kvantitativno određivanje kolesterola u serumu. Dokazivanje ketotijela u urinu. Auditorna vježba. Seminarska izlaganja studenata. Auditorna vježba. Regulacija metabolizma proteina, ugljikohidrata i masti. Regulacijski mehanizmi i međusobni odnosi u intermedijarnom metabolizmu. Raspodjela metaboličkih aktivnosti između organa. 2 4 Ukupan broj sati vježbi 30 ISPITNI TERMINI (završni ispit)