dinamična mreža proteinskih filamenata građeni od proteina koji mogu spontano da polimerišu u citoskeletne filamente FUNKCIJE: Oblik ćelije Funkciona

Σχετικά έγγραφα
CITO T SKE K L E ET E

Biologija ćelije CITOSKELET

Funkcije proteinov (pogojene s strukturo)

Funkcije proteinov (pogojene s strukturo)

Funkcije proteinov (pogojene s strukturo)

FIZIOLOŠKE OSNOVE SILE I SNAGE. Prof. dr Dušan Perić

STUDENT: Šk. godina:

Stanični kostur CITOSKELET. Uloge citoskeleta. Citoskelet. Mikrotubuli (mikrocjevčice) Citoskelet Međustanične veze Stanična stijenka

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

Organele života i smrti

SEKUNDARNE VEZE međumolekulske veze

6. MIŠIĆNE ĆELIJE I TKIVA

Sekundarne struktura proteina Fibrilni proteini

Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

18. listopada listopada / 13

INTELIGENTNO UPRAVLJANJE

OM2 V3 Ime i prezime: Index br: I SAVIJANJE SILAMA TANKOZIDNIH ŠTAPOVA

ELEKTROTEHNIČKI ODJEL

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju

POPREČNO-PRUGASTA SKELETNA MUSKULATURA

INŽENJERSTVO NAFTE I GASA. 2. vežbe. 2. vežbe Tehnologija bušenja II Slide 1 of 50

DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović

Matematika 1 - vježbe. 11. prosinca 2015.

Celični'stiki' Vrsta&povezave:'' celica.celica' celica.matriks'

Cenovnik spiro kanala i opreme - FON Inžinjering D.O.O.

FTN Novi Sad Katedra za motore i vozila. Teorija kretanja drumskih vozila Vučno-dinamičke performanse vozila: MAKSIMALNA BRZINA

LANCI & ELEMENTI ZA KAČENJE

XI dvoqas veжbi dr Vladimir Balti. 4. Stabla

Kaskadna kompenzacija SAU

TRANSLACIJA. Doc. dr Snežana Marković

FTN Novi Sad Katedra za motore i vozila. Teorija kretanja drumskih vozila Vučno-dinamičke performanse vozila: MAKSIMALNA BRZINA

Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija

100g maslaca: 751kcal = 20g : E maslac E maslac = (751 x 20)/100 E maslac = 150,2kcal 100g med: 320kcal = 30g : E med E med = (320 x 30)/100 E med =

Eliminacijski zadatak iz Matematike 1 za kemičare

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

Kontrolni zadatak (Tačka, prava, ravan, diedar, poliedar, ortogonalna projekcija), grupa A

HEMIJSKA VEZA TEORIJA VALENTNE VEZE

Prvi kolokvijum. y 4 dy = 0. Drugi kolokvijum. Treći kolokvijum

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

I.13. Koliki je napon između neke tačke A čiji je potencijal 5 V i referentne tačke u odnosu na koju se taj potencijal računa?

- pravac n je zadan s točkom T(2,0) i koeficijentom smjera k=2. (30 bodova)

Trigonometrija 2. Adicijske formule. Formule dvostrukog kuta Formule polovičnog kuta Pretvaranje sume(razlike u produkt i obrnuto

Cauchyjev teorem. Postoji više dokaza ovog teorema, a najjednostvniji je uz pomoć Greenove formule: dxdy. int C i Cauchy Riemannovih uvjeta.

CILJNA MESTA DEJSTVA LEKOVA

numeričkih deskriptivnih mera.

Archaea. Common ancestors

Elementi spektralne teorije matrica

Epitelno tkivo. Vezivno tkivo. Mišićno tkivo. Nervno tkivo

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011.

( , 2. kolokvij)

1. Duljinska (normalna) deformacija ε. 2. Kutna (posmina) deformacija γ. 3. Obujamska deformacija Θ

Deformacije. Tenzor deformacija tenzor drugog reda. Simetrinost tenzora deformacija. 1. Duljinska deformacija ε. 1. Duljinska (normalna) deformacija ε

Betonske konstrukcije 1 - vežbe 3 - Veliki ekscentricitet -Dodatni primeri

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

Računarska grafika. Rasterizacija linije

10. STABILNOST KOSINA

IZVODI ZADACI (I deo)

3. razred gimnazije- opšti i prirodno-matematički smer ALKENI. Aciklični nezasićeni ugljovodonici koji imaju jednu dvostruku vezu.

APROKSIMACIJA FUNKCIJA

Sistemi veštačke inteligencije primer 1

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

Pošto pretvaramo iz veće u manju mjernu jedinicu broj 2.5 množimo s 1000,

IZRAČUNAVANJE POKAZATELJA NAČINA RADA NAČINA RADA (ISKORIŠĆENOSTI KAPACITETA, STEPENA OTVORENOSTI RADNIH MESTA I NIVOA ORGANIZOVANOSTI)

Program za tablično računanje Microsoft Excel

Biohemija proteina i nukleinskih kiselina

POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE

21. ŠKOLSKO/OPĆINSKO/GRADSKO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE GODINE 8. RAZRED TOČNI ODGOVORI

1. Pojam fazi skupa. 2. Pojam fazi skupa. 3. Funkcija pripadnosti, osobine i oblici. 4. Funkcija pripadnosti, osobine i oblici

STVARANJE VEZE C-C POMO]U ORGANOBORANA

STATIČKE KARAKTERISTIKE DIODA I TRANZISTORA

MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15

IZVODI ZADACI ( IV deo) Rešenje: Najpre ćemo logaritmovati ovu jednakost sa ln ( to beše prirodni logaritam za osnovu e) a zatim ćemo

Moguća i virtuelna pomjeranja

OSNOVI ELEKTRONIKE VEŽBA BROJ 1 OSNOVNA KOLA SA DIODAMA

Trigonometrijske nejednačine

3/25/2016. Hemijske komponente ćelije

MATEMATIKA 2. Grupa 1 Rexea zadataka. Prvi pismeni kolokvijum, Dragan ori

1 UPUTSTVO ZA IZRADU GRAFIČKOG RADA IZ MEHANIKE II

MEHANIKA FLUIDA. Prosti cevovodi

PARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI. Sama definicija parcijalnog izvoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je,

SEMINAR IZ KOLEGIJA ANALITIČKA KEMIJA I. Studij Primijenjena kemija

( , treći kolokvij) 3. Na dite lokalne ekstreme funkcije z = x 4 + y 4 2x 2 + 2y 2 3. (20 bodova)

PRIMJER 3. MATLAB filtdemo

ZBIRKA POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA

Pismeni ispit iz matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: ( ) + 1.

Dijagrami: Greda i konzola. Prosta greda. II. Dijagrami unutarnjih sila. 2. Popre nih sila TZ 3. Momenata savijanja My. 1. Uzdužnih sila N. 11.

NUKLEUS. 1) STRUKTURA (hromozomske teritorije, nukleusne organele) 2) FUNKCIJA (formiranje nukleusnih prekursora za sintezu proteina u citoplazmi)

PRILOG. Tab. 1.a. Dozvoljena trajna opterećenja bakarnih pravougaonih profila u(a) za θ at =35 C i θ=30 C, (θ tdt =65 C)

Teorijske osnove informatike 1

Program testirati pomoću podataka iz sledeće tabele:

Razdeo EUMYCOTA (prave gljive) Opšte osobine pravih gljiva

41. Jednačine koje se svode na kvadratne

Inženjerska grafika geometrijskih oblika (5. predavanje, tema1)

Klasifikacija blizu Kelerovih mnogostrukosti. konstantne holomorfne sekcione krivine. Kelerove. mnogostrukosti. blizu Kelerove.

( ) ( ) 2 UNIVERZITET U ZENICI POLITEHNIČKI FAKULTET. Zadaci za pripremu polaganja kvalifikacionog ispita iz Matematike. 1. Riješiti jednačine: 4

π π ELEKTROTEHNIČKI ODJEL i) f (x) = x 3 x 2 x + 1, a = 1, b = 1;

Delotvornost aktivnih biljnih principa trenutna dostignuća

ZASTORI SUNSET CURTAIN Kućište od željeza zaštićeno epoksidnim prahom, opruge od željeza. Lako i brzo se montiraju.

1 - KROVNA KONSTRUKCIJA : * krovni pokrivač, daska, letva: = 0,60 kn/m 2 * sneg, vetar : = 1,00 kn/m 2

Transcript:

CITOSKELET

dinamična mreža proteinskih filamenata građeni od proteina koji mogu spontano da polimerišu u citoskeletne filamente FUNKCIJE: Oblik ćelije Funkciona polarnost Pozicioniranje organela Transport organela i vezikula Endocitoza/egzocitoza Kretanje/pokretanje Deoba Veze ćelije sa okolinom

AKTINSKI FILAMENTI MIKROTUBULE INTERMEDIJARNI FILAMENTI 8-12 nm 7-9 nm 25 nm

AKTINSKI FILAMENTI - Prisutni kod svih eukariotskih ćelija - Tanki, fleksibilni heliksni filamenti - Linearni ili granati - Organizovani u snopove, 2D ili 3D mreže FUNKCIJE: Submembranski citoskelet većine ćelija ( korteks ) oblik i čvrstina ćelije Adhezivne veze ćelije sa okolinom Kretanje ćelije lamelipodije, filopodije Endocitoza pseudopodije, makropinocitoza, uvrati Kontraktilni citoskelet mišićne i nemišićne ćelije

Struktura aktinskog filamenta (-) kraj ATP/ ADP +Mg Monomer G-aktin (globularni a.) - Evolutivno vrlo konzerviran - Kod svih eukariota - tri izoforme kod kičmenjaka: α- aktin mišićne ćelije, β- i γ-aktin ostale ćelije) - ATP-azna aktivnost Polimer F-aktin (filamentozni a.) polarizovan: - (+) KRAJ brzo-rastući - (-) KRAJ sporo-rastući G-aktin monomer ATP-G aktin ADP-G aktin F-aktin polimer ATP-F aktin ADP-F aktin (+) kraj

Dinamika aktinskog filamenta - In vitro, AF mogu da nastanu spontano (uz dovoljno G- aktina, ATP i Mg) ali je potrebno da nastane stabilno seme AF nukleacijski centar (trimer G-aktina) nukleacija AF - Nakon toga, počinje brzo dodavanje novih G-aktina elongacija AF, sve dok se ne dostigne koncentracija slobodnog G pri kojoj su brzina polimerizacije na (+) kraju i brzina depolimerizacije na (-) kraju izjednačene ravnotežno stanje ( treadmilling ). treadmilling stabilna izmena subjedinica, bez rasta i skraćivanja AF Da li se u ćeliji AF formiraju spontano? NE! Gde će se i u kojoj meri dešavati de/polimerizacija u ćeliji precizno je regulisano!

Prateći proteini AF 1. PROTEINI STRUKTURNOG USPOSTAVLJANJA I ODRŽAVANJA AF TEMPLATI AF REGULATORI DE/POLIMERIZACIJE AF CapZ TROPOMODULIN ORGANIZATORI AF

Organizacija aktinskih filamenata u ćeliji

Specifično uređen aktinski citoskelet - MIKRORESICA ERM

Prateći proteini AF PRATEĆI PROTEINI AF 2. MOLEKULSKI MOTORI AF - MIOZINI - mišićni miozin II kontrakcija - nemišićni miozin II citokineza (kontraktilni prsten) - Velika familija motornih proteina - Kreću se duž AF ka (+) kraju (izuzetak miozin VI) - ATPazna aktivnost energiju ATP hidrolize koriste za mehanički rad pomeraj duž AF - Različite funkcije: Kontrakcija mišićne ćelije Transport organela/vezikula Ćelijska migracija Citokineza (kontraktilni prsten) Fagocitoza... - Transport organela/vezikula Model koračanja - Fagocitoza

ULOGA MIOZINA I AF U ĆELIJSKOJ LOKOMOCIJI Kontraktilna jedinica poprečno-prugastih prugastih mišićnih ćelija-sarkomera nukleus miofibril Miofibril sarkomerni niz SARKOMERA GRAĐA SARKOMERE - Tanki aktinski filamenti - (+) krajem ukotvljeni u Z-disk - Debeli miozinski filamenti (miozin II) - U središnjem delu sarkomere - Bipolarni glave orjentisane ka krajevima sarkomere - Parakristalna uređenost AF i MF H-zona miozinska glava aks in mio z aval g 6 AF oko 1 MF miozinski rep

CapZ štiti (+) kraj AF Tropomodulin štiti (-) kraj AF Troponin i tropomiozin - štite AF od vezivanja miozinskih glava Nebulin - prati i određuje dužinu AF Titin prati MF i ukotvljuje se u Z disk, sprečava njihovo preterano istezanje SARKOMERA

ULOGA MIOZINA I AF U ĆELIJSKOJ LOKOMOCIJI - Kontraktilni aktomiozinski snopovi nemišićnih ćelija- Adhezivni pojas zonula adherens Kontraktilni prsten - deoba Stres vlakna fokalne adhezije

ULOGA MIOZINA I AF U ĆELIJSKOJ LOKOMOCIJI - Ćelijska migracija -

- Dugačke (do 20 µm), rigidne, šuplje cevaste strukture, (Ø 25 µm) - Pojedinačne ili usnopljene - FUNKCIJE: Transport organela/vezikula Pozicioniranje organela u ćeliji Održavanje ćelijske strukture Kretanje ćelije Cilije i flagele Deobno vreteno MIKROTUBULE

Struktura mikrotubula GTP GTP - Izgrađeni od dimera αβ-tubulina GTPazna aktivnost - MT šuplje cevčice, čiji zid je građen od 13 protofilamenata (nizovi tubulina) - Polarizovanost (-) kraj α-tubulin (+) kraj β-tubulin, brži rast

Organizacioni centar mikrotubula - MTOC In vivo MT ne nastaju spontano već je njihova nukleacija i elongacija precizno regulisana MTOC centar organizacije i formiranja MT Kod ćelija životinja centrozom (citoplazmatske MT) i bazalno telo (MT cilija i flagela) PERICENTRIOLARNI MATRIKS MIKROTUBULE CENTRIOLE CENTROZOM

CENTROZOM CENTRIOLA 200 nm A B C Centrozom: - 2 centriole (majka i ćerka centriola) - Pericentriolarni matriks Centriola: - Kratke cilindrične strukture - 9 tripleta MT (organizacija 9x3)

NUKLEUS MIKROTUBULA CENTROZOM MIKROTUBULE CENTRIOLE γ-turc (γ-tubulin ring complex) Templat za nukleaciju MT (-) kraj MT ukotvljen u γ-turc u pericentriolarnom matriksu (+) kraj MT pruža se ka periferiji ćelije Zrakast raspored MT (kod mnogih neepitelnih ćelija životinja) BAZALNO TELO

IN VITRO Dinamička nestabilnost mikrotubula - MT su veoma nestabilne strukture - Rast MT zavisi od dostupnosti GTP-tubulinskih dimera GTP-β-tubulin (+) kraj Rast MT MT katastrofa GDP-β-tubulin IN VIVO - Stabilizacija MT zaštita (+) kraja od depolimerizacije - Ukotvljavanjem u određene ćelijske strukture (organele, submembranski aktinski citoskelet, kinetohori) - Pratećim proteinima MT (-) kraj

Prateći proteini mikrotubula 1. PROTEINI STRUKTURNOG USPOSTAVLJANJA I ODRŽAVANJA MT MAP (Mikrotubulama Asocirani Proteini) koji stabilizuju MT i omogućavaju njihovo usnopljavanje (+) TIP - Proteini koje stabilizuju (+) kraj MT i olakšavaju njihovo ukotvljavanje Proteini koji destabilizuju MT MIKROTUBULA MIKROTUBULA KATASTROFINI (kinezin-13)

Prateći proteini mikrotubula 2. MOLEKULSKI MOTORI MT MODEL ZA IZUČAVANJE TRANSPORTA DUŽ MT akson ANTEROGRADNI TRANSPORT -sinaptičke vezikule, mitohondrije, materijal za rast aksona KINEZIN vezikule organele tubulin, IF DINEIN RETROGRADNI TRANSPORT -endozomi, organele...

DINEIN I Veliki molekuli Glaveni domen vezuje MT i vrši hidrolizu ATP Ne vezuju materijal koji transportuju direktno već putem dinaktina Najbrži motorni proteini Razlikujemo: Citoplazmatski d. Aksonemalni (cilijarni) dinein KINEZINI Glaveni domen vezuje MT i vrši hidrolizu ATP Vratni region konformaciona promena odgovorna za koračanje duž MT Repni region kačenje za materijal koji transportuje 14 klasa većina vrši transport ka (+) kraju MT, izuzeci: kinezin-14 ka (-) kraju (deobno vreteno), kinezin-13 destabilizuju (+) kraj MT - katastrofini NUKLEUS MIKROTUBULA CENTROZOM

Uloga mikrotubula u pozicioniranju organela ER pruža se od nukleusnog ovoja do ćelijske membrane (kinezin) Goldži pozicioniran u blizini nukleusa (dinein)

Specifično uređen mikrotubularni citoskelet DEOBNO VRETENO P: Ćelijske deobe

Specifično uređen mikrotubularni citoskelet CITOSKELET CILIJA I FLAGELA - AKSONEMA TELO CILIJE/BIČA organizacija 9X2+(1+1) Cilije (treplje) mnoge protozoe i trepljasti epitel (respiratorni trakt, jajovodi) Flagele (bičevi) mnoge protozoe, spermatozoidi BAZALNO TELO organizacija 9X3 Pokretni ćelijski izraštaji, obavijeni ćelijskom membranom Srž cilije/biča aksonema specifično uređen MT citoskelet Kretanje cilije/biča aksonemalni dinein Bazalno telo MTOC cilije/biča

Funkcija cilija i bičeva kretanje ćelije ili pokretanje sadržaja duž lumena (trepljasti epitel) IZUZETAK Primarna cilija nepokretna kod većine ćelija Ćelijska antena detekcija promena u okolini Primeri: - olfaktorni neuroni - čepići i štapići retine - izvodni kanali bubrega...

INTERMEDIJARNI FILAMENTI 25nm 10nm 8nm INTERMEDIJARNI FILAMENTI AKTINSKI FILAMENTI MIKROTUBULE SPECIFIČNOSTI INTERMEDIJARNIH FILAMENATA 1. Heterogena grupa proteina tkivna specifičnost 2. Za razliku od MT i AF, ne sreću se kod svih eukariota kičmenjaci, nematode, mekušci 3. Velika čvrstina 4. Nisu polarizovani i njihove subjedinice ne vezuju ATP/GTP 5. Ne poseduju motorne proteine 6. Mnogo su stabilniji od AF i MT

Struktura intermedijarnih filamenata Gradivni blok IF Protein sa α- heliksnim domenom 2 paralelno povezana monomera 2 antiparalelno bočno povezana dimera Niz tetramera 8 spiralno uvijenih protofilamenata Veoma stabilni citoskeletni elementi Mehanizam polimerizacije nije poznat Mehanizam depolimerizacije? (verovatno fosforilacijom) Prateći proteini koji vrše nukleaciju, stabilizaciju i depolimerizaciju IF nisu otkriveni PLAKINI povezuju IF sa adhezivnim memb.proteinima, AF, MT, sa proteinima nukl.ovoja

VRSTE PROTEINA IF KERATINI VIMENTIN, DEZMIN, GFAP Tkivna specifičnost IF KLASA Klasa I (kiseli keratini) Klasa II (neutralni/bazni k.) Klasa III DISTRIBUCIJA Epitelne ćelije NEUROFILAMENTI Klasa IV Akson neurona LAMINI Klasa V Nukleus Mezenhimske ćelije (vimentin), mišićne ćelije (dezmin), GFAP (glija)

Funkcije IF KERATINSKI FILAMENTI Najbrojniji od svih IF Heterodimer (kiseli + bazni keratin) Epitelne ćelije, kosa, nokti, kandže... Daju čvrstinu i mehaničku stabilnost tkivima (dezmozomi, hemidezmozomi) Disulfidne veze između KF NEUROFILAMENTI U aksonima kičmenjaka Uloga pri rastu i određivanju dijametra aksona, daju čvrstinu i stabilnost aksonu DEZMIN U mišićnim ćelijama Oko Z diskova Povezuje miofibrile sa ĆM i susednim miofibrilima LAMINI Formiraju nukleusnu laminu Kod svih višećelijskih eukariota preteče citoplazmatskih IF Oblik, čvrstina nukleusa, kačenje hromozoma i kompleksa nukleusne pore