DANIJEL SMREČKI SANACIJE TUNELA DIPLOMSKI RAD VARAŽDIN, 2010.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEOTEHNIČKI FAKULTET DANIJEL SMREČKI SANACIJE TUNELA DIPLOMSKI RAD VARAŽDIN, 2010.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEOTEHNIČKI FAKULTET DIPLOMSKI RAD SANACIJE TUNELA KANDIDAT: Danijel Smrečki MENTOR: prof.dr.sc.brankobožić VARAŽDIN, 2010.

SADRŽAJ: 1.UVOD... 1 KORACI U SANACIJI ILI IZRADI TUNELA... 2 2. KLASIFIKACIJE TUNELA... 7 ŽELJEZNIČKI TUNELI... 9 3.TUNEL JEDRINJE... 12 GEOFIZIČKA ISTRAŽIVANJA ZA TUNEL JEDRINJE... 13 Digitalni model reljefa (DMR)... 15 Daljinska detekcija tektonskog sklopa sintetiziranog reljefa... 16 Georadarsko profiliranje kalote i bokova betonske oplate... 17 Seizmičko mikroprofiliranje betonske oplate... 18 Geoelektrično profiliranje višeelektrodnim skeniranjem... 19 Ultrazvučno profiliranje... 23 4.TEHNIČKI UVJETI SANACIJE... 24 UVJETI SANACIJE... 24 SADRŽAJ RADOVA... 24 Pripremni radovi... 25 Sustav ventilacija za vrijeme gradnje... 25 REŠETANJE TUNELA... 27 STABILIZACIJA TUNELA SA SIDRIMA... 28 Stablizacija postojećih oštećenih obloga... 29 Skidanje temeljnih stopa... 30 Stabilizacija temelja... 30 Stabilizacija neobloženih dionica Tip «B»... 30 Stabilizacija tunela... 31 Dreniranje podloga u zonama sa velikim kavernama... 31 Dreniranje nove obloge od mlaznog betona... 32 SN sidra... 32 Injekcijska bušaća sidra s vanjskim navojem (IBO-sidra)... 32 Postavljanje SN-sidra... 33 Postavljanje IBO-sidra... 34 I

Mort za zalijevanje... 34 ISPITIVANJE IZVLAČENJA ŠTAPNIH SIDARA... 35 Dokazivanjem uporabljivosti... 35 Evidentiranje ugradnje sidara... 35 Stabilizacija tunela s mlaznim betonom... 36 Izvedba prskanja... 36 Materijali i sastav mlaznog betona... 38 Suhi postupak... 39 Mokri postupak... 40 Njega mlaznog betona... 40 Odvodnja voda iz tunela... 40 Zahvat vode drenažnim bušotinama... 41 Opis rada... 41 Materijal... 42 Obračun radova... 42 IZVEDBA DRENAŽNOG SUSTAVA... 42 Drenažne cijevi... 42 Tehničko rješenje... 43 GEOMREŽE... 46 Filterski materijal... 47 Reviziijska okna... 47 Montaža kablova... 48 Završno rešetanje... 48 UREĐENJE GRADILIŠTA I MJERE ZAŠTITE PRI IZVOĐENJU RADOVA SANACIJE TUNELA.. 50 PROPISI UREĐENJA I NORMI... 50 Osiguravanje gradilišta prema okolini... 51 Uređenje i održavanje prometnica... 52 Određivanje mjesta,prostora i načina razmještaja i skladištenja građevinskog materijala... 53 Izgradnja i uređenje prostora za čuvanje opasnih tvari i materijala... 55 Određivanje vrste i smještaja građevinskih strojeva i njihovo osiguranje... 56 Način obilježavanja,odnosno osiguranja opasnih mjesta i ugroženih prostora na gradilištu... 61 II

Osvjetljenje električnih instalacija za pogon i osvjetljenje pojedinih mjesta na gradilištu... 62 Protupožarna zaštita... 62 Organizacija smještaja,ishrane i prijevoza radnika... 63 Organizacija pružanja prva pomoći... 63 5.ZAKLJUČAK... 64 6.LITERATURA... 66 III

1.UVOD Tuneli su inženjerske građevine, pomoću kojih se podzemnim putem, svladavaju terenske prepreke, pri provođenju raznih komunikacija (prometnih puteva), vodovoda, kanalizacije itd. Riječ tunel je engleskog porijekla i u prevodu znači cijev, koja ima ulaz i izlaz. Zbog toga se tunelima smatraju samo one podzemne građevine, koje imaju ulaz i izlaz - a ne i sve druge podzemne građevine kao: skloništa, skladišta, drenažni i rudarski potkopi itd., koji se mogu zvati potkopima. Pored toga, uobičajeno je da se tuneli manjeg poprečnog presjeka od 12 m 2 nazivaju potkopima, a iznad tog presjeka tunelima. Tuneli su vrlo skupe inženjerske građevine, sporo se grade, teško održavaju u toku eksploatacije, zahtijevaju kvalificiranu radnu snagu i specijalna oruđa za vrijeme građenja - pa se zato primjenjuju samo ondje, gdje se bez njih ne može proći, ili kad se usporednim kalkulacijama pokažu kao ekonomičnija riješenja od otvorenih puteva. Podzemni radovi, karakteriziraju se specifičnim teškoćama kao: rad u umjetno osvjetljenom prostoru, kratka fronta rada zbog suženog prostora, savladavanje brdskog pritiska i neophodno podgrađivanje ( podgrada ) otkopanog prostora, nečist zrak čak i pri umjetnom provjetravanju, a ponekad i veće temperatura (preko 25 C), prodiranje podzemne vode u većim količinama itd. Zbog toga se tuneli izdvajaju u posebnu granu tehničke nauke, a grade ih specijalno izučeni kadrovi. Za uspješan rad, pored tehničkih disciplina (miniranja, poznavanja građevinskih materijala i alata, geodetskih radova, statike, normi i građevinskih propisa), potrebno je što bolje poznavanje geologije i to svih njenih grana, a naročito stratigrafije, tektonike i hidrogeologije. To su, doduše, opširne nauke i zbog toga se geološki problemi tunela rješavaju uvijek putem stručnog geologa.primjer sanacije tunela prikazan je u ovom diplomskom radu na primjeru tunela Jedrinje na području BIH. 1

Koraci u sanaciji ili izradi tunela Izvještaj o istražnim radovima Izvještaj o istražnim radovima (geološkim, geotehničkim i drugim) služi kao podloga za izradu glavnog projekta te izvođaču i nadzornom inženjeru za praćenje i kontrolu uvjeta izvođenja radova na trasi i objektima. Izvještaj o istražnim radovima sadrži predviđene geološke i geomehničke uvjete na trasi koji se odnose na opis stijena i ostalog prirodnog materijala te na ostale informacije i tumačenja. Izvođač treba izvještaj proučiti i donijeti vlastite zaključke o prirodi materijala iskopa, stupnju i težini izrade, o osiguranju iskopa i izvođenju drugih radova koji su uvjetovani geološkim obilježjima gradilišta. Sigurnost rada Izvođač treba usvojiti sigurne sustave rada. Sve osobe koje rade na gradilištu moraju biti propisno obučene kako bi mogle obavljati svoje obveze i zadatke na način da ne dovedu u opasnost ni svoje zdravlje a ni zdravlje ostalih. Izvođač mora voditi evidenciju o svim obučenim i upućenim osobama te svaka od njih mora potpisati takav obrazac kojim potvrđuje da je primila potrebne upute..izvođač mora djelovati u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu i propisima u graditeljstvu te ostalim važećim zakonskim odredbama. Izvođač također mora postupati u skladu s uvjetima i preporukama: Pripremni radovi Općenito Radovi na pripremi gradnje, geodetski radovi, čišćenje i priprema terena, zaštita i obnova vlasništva, spomenika, vodotoka, jezera, šuma, kao i drugi, izvode se i obračunavaju u skladu s uvjetima. 2

Gradilište Izrada pristupa gradilištu Rad obuhvaća izradu pristupne ceste od državnih, županijskih ili lokalnih cesta pa do gradilišta tunela. Podrazumijeva izradu potrebnih usjeka, nasipa, propusta i privremenih ili stalnih mostova, te kolničke konstrukcije, uključivo i izradu zastora te sve potrebne i neophodne prometne signalizacije, uključivo i održavanje tijekom građenja. Izrada gradilišnih prometnica Rad obuhvaća izradu svih gradilišnih prometnica koje su potrebne za provedbu predviđene tehnologije izvedbe svih radova na tunelu. Gradilišne prometnice su uvjetovane prema odabranoj tehnologiji izvedbe, konfiguraciji terena na gradilištu i projektom organizacije građenja.izvodi ih izvođač radova kao privremene građevine i održava tijekom građenja. Izrada skladišta eksplozivnih tvari Rad obuhvaća izradu skladišta, priručnih skladišta ili prijenosnih spremišta (kontejnera) koji se izgrađuju radi smještaja, čuvanja i držanja eksplozivnih tvari tijekom građenja i njihovu razgradnju te dovođenja terena nakon gradnje u prvobitno stanje, ako je potrebno i uz odgovarajuću sanaciju. Izrada kompresorske stanice s cjevnim razvodom po gradilištu Rad obuhvaća nabavu, dopremu i montažu kompresorskih uređaja u zoni portala tunela, razvod zračnih vodova uzduž tunela tijekom izvedbe, te demontažu istih uređaja i odvoz sa gradilišta. 3

Izrada priključka visokog napona i trafostanica (TS) Rad obuhvaća izradu visoko naponskog priključka sa postojećeg dalekovoda, zračnim ili kabelskim načinom i izrada odgovarajućeg broja trafostanica ovisno o dužini tunela. Broj trafostanica (TS) u tunelu, kao i njihove karakteristike biti će ovisni o dužini tunela i tehničkim karakteristikama kablova za visoki napon. Postavljanje tih trafostanica u tunelske niše i kabliranje kao i njihova zaštita biti će provedena tako da se zadovolje svi uvjeti i propisi za takvu vrstu rada. Izrada priključka za snabdjevanje gradilišta vodom Rad obuhvaća izradu vodovodnog priključka sa postojeće vodovodne mreže do gradilišta i razvod po gradilištu. Ukoliko nema mogućnosti priključka sa postojećeg vodovoda, rad obuhvaća i izradu zahvata (kaptaže) vode na odgovarajućem prirodnom izvoru. Priključak vodovoda sa postojeće vodovodne mreže odnosno kaptaže izvodi se prema uvjetima nadležnog vodoupravnog tijela i s izvođačem koji je specijaliziran za te radove. Odlaganje iskopnog materijala i odvod vode iz tunela Rad obuhvaća odlaganje iskopnog materijala i odvod vode iz tunela, uređenje odlagališta, zbrinjavanje upotrebljivog materijala i izradu potrebnih objekata u zoni portala za pročišćavanje voda iz tunela. Iskopni materijal iz tunela može biti: - neupotrebljivi otpadni materijal - upotrebljivi mješani materijal za nasipe - upotrebljivi čisti i kvalitetni kameni materijal. 4

Ostalo Pored svih navedenih objekata i uređaja ovdje navedenih.izvođač može izvesti i druge kao što su: - hidroforsko postrojenje, - zatvoreno skladište, - otvoreno skladište za građevne materijale, - skladište za kisik, - armiračko-tesarski pogon, - stanica za snabdjevanje gorivom, - rampa za utovar strojeva, - parkiralište teških strojeva, - taložnica uz betonaru, - sportski tereni za rekreaciju, i - centralna porta gradilišta. Radno okruženje Izvođač će organizirati postavljanje gradilišta u skladu s odredbama ovih općih tehničkih uvjeta. Izvođač će organizirati gradilišta na takav način da njegove privremene zgrade, postrojenja,oprema itd., neće ometati završne radove na prometnici cestovnom tunelu i drugim objektima.izvođač će organizirati gradilište prema svojoj vlastitoj tehnologiji i obvezan je da gradilište koje će se koristiti tijekom izgradnje opremi sa svojom vlastitom tehnologijom i na svoj trošak. Izvođač je također obvezan organizirati pristupne ceste i prijevoz materijala do mjesta izgradnje. Sustav ventilacija za vrijeme gradnje Tunel, jame, okna i potkopi moraju se cijelo vrijeme iskopa provjetravati kako bi se stvorili uvjeti za siguran rad bez potencijalno eksplozivnih ili štetnih plinova, 5

prašine i nedostatka kisika. Izvođač mora poduzeti odgovarajuće mjere kako bi stvorio uvjete za sigurno i djelotvorno izvođenje radova. U svim zahvatima izvođač mora postupati u skladu s važećim propisima za zaštitu na radu Zaštita od buke i vibracija Razina buke i granice vibracije moraju biti u skladu s Zakonom o zaštiti na radu, kao i ostalim zakonskim odredbama i propisima. Izvođač mora odabrati i primijeniti metodu rada, dijelove pogona i kontrole u radu kako bi smanjio razinu buke i vibracija uključujući profesionalnu buku i izloženost vibracijama od radnog pogona, te kako se ne bi prešla maksimalna dozvoljena razina buke i vibracije. Promet u tunelu i na gradilištu Izvođač mora omogućiti siguran pristup gradilištu i oko njega kao i u samo radilište u tunelu. Izvođač mora omogućiti neprestani pješački pristup tunelu. Pristup mora imati čvrstu, ravnu, kontinuiranu površinu koja nije skliska i mora biti pogodna za korištenje u nuždi kada nema rasvjete. Izvođač mora cijelo vrijeme održavati sredstvo za izlaz iz svakog čela tunela. Takvo sredstvo za izlaz pored strojeva za probijanje tunela, vlakova i sličnih prepreka mora biti u skladu s minimalnim dimenzijama u EN 12336. Odvodnja u tunelu za vrijeme građenja Izvođač će isporučiti, postaviti, pustiti u rad i održavati dovoljan broj crpki i cijevi za kontrolu i odvod vode iz bilo kog dijela podzemnih radova. Zadržavanje vode neće biti dopušteno. Kapacitet crpki instaliranih na svakom radnom čelu uvijek će biti bar jedan i pol puta veći od nominalnog volumena dotoka vode plus količina vode za ispiranje koju koristi bušaća oprema. Izvođač će pohraniti ili držati neposredno na raspolaganju rezervne crpke u dobrom pogonskom stanju i to istog kapaciteta ili većeg od onih koji su instalirani u tunelu. 6

2. KLASIFIKACIJE TUNELA Tunele možemo klasificirati prema raznim kriterijima i na razne načine. Ovisno o namjeni, obliku, veličini, uvjetu izvedbe, položaju i sl., jedna od klasifikacija je prema sljedećim kriterijima: Podjela prema namjeni: 1. Prometni tuneli: - željeznički tuneli - cestovni tuneli - tuneli za gradsku podzemnu željeznicu - brodarski tuneli - pješački tuneli 2. Hidrotehnički tuneli: - tuneli kod hidrocentrala, tuneli za vodovode, kanalizacije, melioracijske potrebe 3. Komunalni tuneli za potrebe gradova: - tuneli za razne sprovodnike; plinovod, vrelovod, telefon, električne vodove i sl. 4. Tuneli za specijalne svrhe: - skloništa za podmornice, brodove, avione, za napad iz zraka, garaže. Podjela prema položaju na terenu: - brdski tuneli - podvodni tuneli - podzemni gradski tuneli. Podjela prema dužini tunela: - sasvim kratki tuneli do 50 m; - kratki tuneli od 50 do 500 m; - srednji tuneli od 500 do 2000 m; - dugi tuneli od 200 do 4000 m; - vrlo dugi tuneli više od 4000 m. 7

Podjela prema veličini poprečnog presjeka: - tunelski potkopi (hodnici) od 5 m 2 do 16 m 2 ; - mali tunelski profil od 16 m 2 do 30 m 2 ; - srednji tunelski profil od 30 m 2 do 60 m 2 ; - veliki tunelski profil od 60 m 2 do 80 m 2 ; - vrlo veliki tunelski profil više od 80 m 2. Podjela prema težini izvedbe: - laki tuneli u čvrstim stijenama bez potiska; - srednje teški tuneli u raspucanim stijenama uz potrebu lake podgrade; - teški tuneli u jako raspadnutim i trošnim stijenama s jakim brdskim potiskom; - vrlo teški tuneli u vezanom ili nevezanom tlu s vrlo jakim brdskim potiskom i pojavom vode. Podjela prema dubini tunela: - plitki tuneli do 10 m ispod površine terena; - duboki tuneli više od 10 m ispod površine terena. Podjela prema načinu izvedbe: - ukopani tuneli izvode se u otvorenom usjeku koji se naknadno zatrpa; - podzemni se tuneli izvode na rudarski način pod zemljom. 8

Željeznički tuneli Najveći broj umjetnih podzemnih objekata u BIH čine tuneli na prugama. Njih čine tuneli na aktivnim prugama, posebno na relaciji Sarajevo - Mostar - Ploče i Sarajevo - Zenica - Doboj. Tunela ima i na ostalim pravcima: Doboj - Tuzla, Doboj - Banja Luka - Bosanski Novi, te na pruzi dolinom rijeke Une. Veliki broj tunela nalazi se na napuštenim prugama i to prije svega na dvije relacije, Sarajevo - Višegrad i Sarajevo - Mostar. Jedan broj tunela na relaciji Sarajevo Višegrad je potopljen umjetnim jezerom na rijeci Drini. Dosta tunela nalazi se i na ostalim napuštenim uskotračnim prugama koje su povezivale gradove u srednjoj Bosni (Gornji Vakuf, Jajce, Travnik), istočnoj Hercegovini (Čapljina, Trebinje, prema Dubrovniku), sjeverozapadnoj Bosni. Ovdje ubrajamo i tunele na starim i napuštenim prugama koje su izgrađene u doba Austro-Ugarske uprave u ovim krajevima, a služile su za eksploataciju šuma. Takvi tuneli su nam poznati iz okoline Tjentišta (istočna Bosna). Prema zakonu, željezničku prugu sačinjavaju donji i gornji ustroj, odnosno svi objekti i postrojenja na pruzi, oprema pruge, pružni pojas, zemljište, sve zgrade željeznice na pruzi sa zemljištem koje je uz te zgrade kao i prostor u visini od 12 m. iznad gornje ruba šine (GRŠ-a )(Slika 1.). Slika 1. Donji i gornji ustroj željezničke pruge 9

Gornji ustroj Elementi gornjeg ustroja pruge su: šine, pragovi, kolosječni pribor i zastor(slika 2. i 3.). Donji ustroj Donji ustroj prestavlja: zemljani trup ( nasipi, usjeci, zasjeci, ), mostovi i propusti, tuneli, stanična postrojenja i objekti za zaštitu pruge od površinskih voda i atmosferskog utjecaja (Slika 2.a i 2.b.). Slika 2a..Pruga u usjeku Slika 2b. Pruga u zasjeku Slika 3. Umjetni objekt, tunel 10

Slika 4. Umjetni objekti, vijadukti 11

3.TUNEL JEDRINJE Tunel Jedrinje izgrađen je 1966. godine uz desnu obalu rijeke Neretve. Dužina tunela je 3239,5 m, a kota nivelete oko 130,0 m n.m. Kota nivoa rijeke Neretve bila je u tim uvjetima niža za oko 30,0 m. Nakon formiranja akumulacijskog jezera HE Salakovac, 1981. godine, sa kotom uspona od 123,0 m.n.m., visinska razlika kota nivelete i akumulacije je oko 7 m. Sva prirodna vrela koja su do tada slobodno isticala u rijeku Neretvu su potopljena. Od puštanja u promet, a posebno nakon punjenja akumulacijskog bazena HE Salakovac, dolazi do povremenog plavljenja tunela. To se događa nakon intenzivnih padalina, odnosno naglog otapanja snijega. Priljevi voda znaju biti značajni, potapaju donji i gornji ustroj željezničke pruge, dovode do prekida u prometu, te stvaraju velike probleme u održavanju. Povremeni prodori voda u tunel Jedrinje uglavnom su koncentrirani duž pukotina u stijenskoj masi, a količine voda variraju zavisno od intenziteta padalina. Krški stijenski masiv, u kome se nalazi tunel Jedrinje, je vapnenačkodolomitskog sastava, sa pukotinskom, odnosno kaverno-pukotinskom poroznošću. Osnovni akvifer se za vrijeme padalina prihranjuje sa površine terena i iz krškog zaleđa Raške Gore, što sezonski uzrokuje često plavljenje tunela. Slika 5. Tunel Jedrinje na pruzi Sarajevo Ploče 12

Slika 6.Potprni zidovi i odvodni kanal Da bi se u svako doba korištenje objekta osigurala njegova ispravnost u pogledu sigurnosti i funkcionalnosti, mora se obavljati opća kontrola stanja tunela. Ovu kontrolu obavlja služba održavanja putem: stalnog nadzora, povremenih pregleda i specijalnih pregleda. Geofizička istraživanja za tunel Jedrinje Geofizička ispitivanja, realizirana u zoni tunela Jedrinje na trasi pruge Sarajevo - Mostar, izveo je Institut za Geofiziku Rudarsko-geološkog fakulteta Sveučilišta u Beogradu na zahtjev instituta za Geologiju Građevinskog fakulteta u Sarajevu. Ova ispitivanja su imala za cilj definiranje složenih mehaničkih i geotektonskih odnosa u zoni utjecaja na tunel, kao i definiranje odnosa betonske oplate i stijenske mase u mikrozahvatu. Sprovedena geofizička ispitivanja i analize istražnog prostora su imala kompleksan karakter a interpretacija podataka i prostorna vizualizacija dobijenih parametara je zahtjevala primjenu izuzetno preciznih metoda obrade i interpretacije. Aspekti koji su ovim izvještajem obuhvaćeni i koji predstavljaju osnovu za dalje projektiranje i izvođenje svih radova u cilju sanacije i rekonstrukcije tunela su: 13

- geotektonske osobine istražnog prostora; - fizičkomehaničke osobine stijenskih masa na trasi tunela; - fizičkomehaničke osobine betonske oplate tunela; - hidrogeološki faktori degradacije tunela; U cilju određivanja neophodnih fizičkomehaničkih i geoloških parametara, u široj zoni istražnog prostora, kao i u domenu mikrozahvata, primjenjene su sljedeće geofizičke metode: - daljinska detekcija tektonskog sklopa sa digitalnog modela reljefa (makrozahvat); - prostorni triaksialni monitoring mikrotremora (makrozahvat); - georadarsko profiliranje betonske oplate (mikrozahvat); - mikroseizmičko profiliranje betonske oplate i stijenske mase (mikrozahvat); - geoelektrično profiliranje višeelektrodnim skeniranjem (mikrozahvat); - ultrazvučno kartiranje betonske oplate (mikrozahvat); 14

Digitalni model reljefa (DMR) Za potrebe izrade generiran je digitalni model reljefa (u daljem tekstu DMR), šire zone istražnog prostora. Obradom i korelacijom ovih podataka sa podacima dobijenim geodetskim mjerenjem dijela istražnog prostora. Kriging metodom interpolacije, generirana je baza podataka DMR-a sa pravilnim prostornim rasporedom tačaka u Gaus-Krigerovoj koordinatnoj mreži 10 x 10 metara. Iz baze DMR-a napravljen je izgled reljefa (Slika 7) šire zone istražnog prostora. Na njemu je softverski simulirana osunčanost iz domena azimuta od 2708 do 908, kako bi bila izvodljiva daljinska detekcija tektonskog sklopa istražnog prostora. Slika 7. Digitalni model reljefa 15

Daljinska detekcija tektonskog sklopa sintetiziranog reljefa Daljinska detekcija izvedena na sintetiziranom reljefu ima svojih ograničenja, jer se radi o virtualnom topografskom prikazu koji je značajno reduktiran. Redukcije se odnose na prirodne boje, vegetaciju, fine teksture površine i sve atipične forme dimenzija manjih od 10x10 metara. Sa druge strane, kako je postavljeni zadatak zahtjevao analizu tektonskog sklopa terena, DMR je omogućavao dovoljno brzu i detaljnu daljinsku detekciju. Zbog ranije spomenutih redukcija sintetiziranog prikaza reljefa, sve detektirane lineare su tretirane kao rupturne forme. U slučaju pojedinih lineara koje predstavljaju litološke diskontinuitete, kao na primer slojevitost ili litološke granice, a ne rupturne forme, ovo može dovesti do lokalnog odstupanja od geološkog modela, ali zbog ograničenja metode i strogog formalizma koji ovakav pristup zahtjeva, ovo pravilo je do kraja poštovano. Iz tog razloga na prilozima nije prisutno razdvajanje geoloških jedinica, već samo rupurnih formi. Analiza sintetisanog reljefa je ukazala na prisustvo više familija rupturnih formi (Slika 8). Slika 8.Prikaz položaja svih rupturnih formi 16

Georadarsko profiliranje kalote i bokova betonske oplate U kaloti i bokovima betonske oplate primijenjeno je georadarsko profiliranje duž četiri paralelna profila. Dužina pojedinačnog profila iznosila je 800 metara, a ukupna dužina georadarskog profiliranja je 3200 metara. Prvenstveno je plasirano profiliranje u lijevom i desnom dijelu kalote, na visini od 5 metara (Slika 9). Ovo profiliranje je imalo za cilj uzorkovanje stanja stijenske mase iza betonske oplate, kao i kontakt stijenske mase i oplate. Prosječan dubinski zahvat ova dva profila iznosio je 5 metara. Sekundarno je izvedeno i profiliranje bokova betonske oplate manjim dubinskim zahvatom na visini od 3.5 metara. Ovi profili su imali prosječan dubinski zahvat 2 metra, a njime je uzorkovano stanje betonske oplate i kontakt između betonske oplate i stijenske mase. Slika 9.Položaj profila Georadarsko profiliranje obavljeno je instrumentom ABEM- RAMAC, antenama 250 MHz i 500 MHz, kontinualno na dužini svakog profila. Profili su locirani u ulaznom dijelu tunela na stacionažama 0.00m - 800.00m. Ova metoda je u korelaciji sa ultrazvučnim merenjima i seizmičkim mikroprofiliranjem pružila podatke o fizičkomehaničkim osobinama betonske oplate u mikropodručju, a korelacijom sa podacima dobijenim uzorkovanjem mikrotremora i analizom DMR-a, omogućila je precizno modeliranje geomehaničkih odnosa koji vladaju u stijenskom masivu Jedrinja (u prvih 800 metara trase). 17

Seizmičko mikroprofiliranje betonske oplate Od stacionaže 0.00 m do 464.00 m, izvedeno je seizmičko mikroprofiliranje desnog boka betonske oplate i eksponirane stijenske mase, a od stacionaže 618.00m do 834.00m isključivo u desnoj strani betonske oplate. U lijevoj strani betonske oplate seizmičko mikroprofiliranje je izvedeno na trasi 0.00m do 158m. Veličina dispozitiva je tipizirana na 3 metra, osim u točkama gdje je zbog prekida u betonskoj oplati bila povećana na 4m (Slika 10). Za izvor seizmoakustičnih valova korišten je gumeni čekić od 1000 grama. Merenje je obavljeno digitalnim dvokanalnim seizmičkim instrumentom DVseis- 2 (PSV), sa brzinom uzorkovanja od 5µs i digitalnoj akviziciji u realnom vremenu.položaj trasa izmerenih profila upravno i paralelno osi tunela, prikazan je na slici 10. Slika 10. Položaj profila Određivanje brzine prostiranja seizmoakustičkog vala izvedeno je metodom t (razlike vremena). Sva merenja su izvedena uz 3 ponavljanja, te je tokom obrade i interpretacije korišten podatak srednje vrijednosti tri merenja. Ova metoda je u korelaciji sa ultrazvučnim merenjima i georadarskim profiliranjem pružila podatke o fizičkomehaničkim osobinama betonske oplate u mikropodručju. 18

Geoelektrično profiliranje višeelektrodnim skeniranjem Geoelektrično skeniranje izvedeno je duž tri profila ukupne dužine 180 metara. Ovi profili su imali dubinski zahvat do 3 metra sa visokom horizontalnom rezolucijom (Slika 11). Njihova namjena je bilo precizno definiranje pozicija otvorenih kaverni iza betonske oplate kao i detekcija zona lošeg kontakta između stijenske mase i betonske oplate. Slika 11. Položaj profila Merenja su obavljena Wenner-ovim i troelektrodnim dispozitivom. Wenner-ov dispozitiv je upotrebljen na profilu 1, dok je profil 2 mjeren sa oba dispozitiva ( i Wenner i troelektrodni). Na taj način je ostvarena koralacija ova dva dispozitiva. Kako je Profil 3 mjeren sa platforme ograničene dužine, u kaloti betonske oplate na visini od 5.5 m, nije bilo moguće koristiti Wenner-ov dispozitiv. Iz tog razloga nametnuta je upotreba troelektrodnog dispozitiva zbog njegove manje dužine u odnosu na Wenner-ov dispozitiv. Rezultati ovih merenja su korelirana sa rezultatima izvedenih speleoloških istraživanja u speleološkim objektima na stacionažama 1513 i 2304, kao i sa rezultatima geotektonske analize sprovedene na DMR. 19

Interpretacija Cilj izvedenih geoelektričnih profila je bilo detektiranje kaverni ispunjenih zrakom, kao i zona lošeg kontakta između betonske oplate i stijenske mase. Tri profila su postavljena tako da pokrivaju dijelove oplate u kojima je moguće postojanje kaverni. Prvi profil je postavljen u zonu povremeno aktivnog ponora (Slika 1) na stacionaži 1513 i visini od 3.5 metara. Profil je pokrio prostor od stacionaže 1496 do 1520, u dužini od 30 metara, odnosno 24 metra. Slika 12. Geoelektrični profil skeniranja 1496-1520m Slika 13. Interpretacija geoelektričnog profila Na prvom profilu se uočava prisustvo dvije nehomogenosti. Desna anomalija je rezultat prisustva poznatog speleološkog objekta. Druga anomalija koja se nalazi u lijevom boku na stacionaži 1503 je do sada nepoznata pojava. Ovaj porast otpornosti je rezultat postojanja praznog prostora većih dimenzija, najvjerojatnije kaverne, ili prostrane zone lošeg kontakta betona i stijenske mase. 20

Drugi profil je postavljen na dijelu trase tunela od stacionaže 2285 do 2325, a na visini od 2 metra(slika 14). Slika 14. Geoelektrični profil skeniranja 2285-2325m Slika 15. Interpretacija geoelektričnog profila U ovoj zoni je aktivirana prostrana kaverna koja se nalazi na stacionaži 2304 i koja povremeno ima funkciju izvora.ukupna dužina ovog geoelektričnog profila iznosi 55 metara odnosno 50 interpretiranih metara. Na slici 15. prikazana je sekcija izmerenih otpornosti na drugom profilu. Uočava se velika anomalija u zoni poznatog objekta. Zanimljivo je naglasiti da se u desnom dijelu javlja još jedna zona povišenih otpornosti, koja predstavlja produžetak poznatog objekta. Dužina ovog pojasa je oko 15 metara i njegov utjecaj postepeno nestaje sa udaljavanjem od stacionaže 2322. To ukazuje na postojanje zone slabog kontakta betona i stijenske mase čije pružanje može biti veoma veliko. Savjetuje se detaljnije osmatranje ove zone, jer postoje indicije da šira zona i ustropu i u desnom boku aktivno djeluje u drenažnom režimu koji prihranjuje izvor tokom aktivnog perioda. 21

Treći profil geoelektričnog skeniranja postavljen je u dijelu trase na stacionaže 3040 do 3135, a na visini od 5.5 metara u samoj kaloti (Slika 16). Pozicija je izabrana prema raspoloživoj dokumentaciji o izgradnji tunela, koja je upućivala na činjenicu da je tokom radova, u navedenoj zoni zatvorena velika kaverna u stropu. Slika 16. Geoelektrični profil skeniranja 3040-3135m Slika 17. Interpretacija geoelektričnog profila 3040-3135m Kako bi se detektiralo mijesto kaverne, postavljen je profil dužine 100 metara, sa interpretacijskom trasom od 95 metara. Mjerenja su dala podatke prividne otpornosti profila (Slika 17). Interpretirani profil 3040-3135 ukazuje na prisustvo kaverne metarskih dimenzija u zoni od stacionaže 3115 do 3128. Kako su merenja izvedena u desnom dijelu kalote, a u dokumentaciji iskopa je naznačeno se kaverna većim dijelom prostire u lijevom boku kalote, treba očekivati kontinualno prisustvo kaverne u čitavoj kaloti sa velikom zapreminom praznog prostora iznad kalote tunela. Pored ovoga, u zoni od 3065 do 3080 stacionaže treba očekivati ispoljavanje slične pojave, ali u nešto manjem obujmu 22

Ultrazvučno profiliranje U četiri prstena betonske oplate kako je prikazano na slici 18, izmjerene su brzine prostiranja seizmoakustičkih valova ultrazvučnom metodom. U tom cilju je izvršena priprema svakog mjernog mjesta brušenjem površine betonske oplate na pozicijama oslonca piezoelektričnih davača različitih dispozitiva. Slika 18. Položaj profila Svaki dispozitiv je meren 3 puta, kako bi se dobilo minimalno rasipanje rezultata merenja na istom dispozitivu. Dispozitivi D1, D3 i D5 imaju raspon od 200 mm. Dispozitivi D2, D4 i D6 imaju raspon 400 mm. Ovih 6 dispozitiva je mjereno in situ. Na osnovu razlike vremena D2 i D1, D4 i D3 kao i D6 i D5, matematičkim putem, dobijene su vrijednosti za dispozitive D1-a, D3-a i D5-a. Ove proračunate vrijednosti su korelirane ravnopravno sa mjerenim podacima i na osnovu minimalnog rasipanja sve tri vrijednosti, određene su pozicije za uzimanje pet cilindričnih uzoraka betonske mase. 23

4.TEHNIČKI UVJETI SANACIJE Uvjeti sanacije Uvjeti sanacije tunela u skladu su sa : - osnovnim principima projektiranja tunela - pravilnicima o tehničkim normativima - uputama proizvođača opreme i materijala - komparativnim iskustvima sa sličnih objekata Tehnički uvjeti mogu se izmijeniti i dopuniti u toku izvođenja, uz prethodnu suglasnost projektanta, nadzora i investitora. Izvođač je dužan radove obavljati prema tehničkim specifikacijama, uputama i sugestijama nadzora i projektanta. Radove treba izvesti prema stavkama iz predmjera radova, tehničkim propisima i normativima, te važećim standardima. Sadržaj radova Radovi na izvođenju sanacije tunela mogu se svrstati u slijedeće osnovne grupe: - pripremne radove - rešetanje tunela - stabilizacija tunela sa sidrima - stabilizacija tunela sa mlaznim betonom - transport iskopanog materijala - izrada drenažnog sustava drenažne cijevi, geomreža i šahtovi - montaža kablova - završno rešetanje 24

Pripremni radovi Ovi radovi obuhvaćaju slijedeće : - formiranje gradilišta - montaža instalacija za ventilaciju - instaliranje opreme za izvođenje radova u tunelu - organizaciju transporta i deponiranja materijala - dobavljanje materijala i energije - izrada prateće dokumentacije U okviru pripremnih radova izvođač treba izraditi i dinamički plan radova, kako bi se radovi izveli u zadanom roku i potrebnom dinamikom. Planove rada treba dostaviti na uvid investitoru i nadzoru, koji daju konačnu ovjeru planova. Sastavni dio pripremnih radova je i prezentacija opreme za izvođenje, te njihovog odobrenja od strane nadzora. Dinamički planovi moraju biti usklađeni i sa svim ostalim sudionicima na gradilištu. Također je izvođač dužan priložiti spisak odgovornih zaposlenika za pojedine glavne pozicije radova, i šefa gradilišta. Sustav ventilacija za vrijeme gradnje Tunel, jame, okna i potkopi moraju se cijelo vrijeme iskopa provjetravati kako bi se stvorili uvjeti za siguran rad bez potencijalno eksplozivnih ili štetnih plinova, prašine i nedostatka kisika. Izvođač mora poduzeti odgovarajuće mjere kako bi stvorio uvjete za sigurno i djelotvorno izvođenje radova. U svim zahvatima izvođač mora postupati u skladu s važećim propisima za zaštitu na radu. U podzemnim i zatvorenim prostorima zrak koji se udiše ne smije imati manje od 19% kisika po volumenu. Pušenje je zabranjeno u tunelima, potkopima, jamama ili oknima i svim zatvorenim prostorima. Kod prisilnog sistema ventilacije, ventilatori se postavljaju van tunela. Svaki ventilator kod prisilnog sistema ventilacije koji je montiran van tunela mora imati nesmetan dovod svježeg zraka. 25

Ne smije biti u blizini spremišta ulja, kemikalija ili bačava s gorivom. Ventilator mora biti tako smješten da ne uvlači ispušne plinove vozila kao ni pare i plinove od punjenja baterija, kao i izlaznih onečišćenja iz tunela. Kod isključenja i ponovnog uključivanja ventilatora stanje zraka mora se ispitati prije ulaska zaposlenih u tunel. Ako se upotrebljava samo prisilni sustav ventilacije isti se mora ponovno pokrenuti i raditi neprekidno kako bi se ispuhala svaka nakupina zraka u kojem nedostaje kisika ili ima zapaljivih ili plinovitih smjesa. Mora se paziti da radnici ne naiđu na nakupine takvih plinova na ponovnom ulasku u tunel. Izvođač mora voditi računa da vrijeme potrebno za provjetravanje dugih tunela može biti od pola sata do nekoliko sati te da se slojevi plinova raznih gustoća teško uklanjaju posebno tamo gdje se nagib tunela mijenja. Tamo gdje se pri iskopu tunela stvara prašina, sustav provjetravanja mora biti u mogućnosti brzo ukloniti prašinu iz radnog područja. Kod gradnje dužih tunela, gdje nije moguća brza prirodna ventilacija, iskop nije dozvoljen ako nije uspostavljen siguran sustav ventilacije. Dna svih okana, jama i dubokih rovova moraju se provjetravati ispusnim sustavom ventilacije. Oprema za mjerenje u tunelu mora biti pogodna za kontinuirano mjerenje razine eksplozivnih i štetnih plinova i udjela kisika. Oprema mora zvučnim i vizualnim signalima odavati postojanje eksplozivnih ili štetnih plinova i tamo gdje sadržaj kisika padne ispod razine sigurne za rad. Neposredan i djelotvoran način davanja signala mora biti postavljen na površini, odnosno portalima tunela. Na početku svake smjene svako radno okno i cijela dužina tunela moraju se pregledati radi prisustva eksplozivnih ili štetnih plinova ili zbog manjka kisika. Ako je u radnom prostoru razina eksplozivnih ili štetnih plinova iznad dopuštene ili ako je sadržaj kisika ispod dozvoljene razine sve aktivnosti će prestati i osobe evakuirati dok se ne uspostave sigurni uvjeti za rad. Ako iz nekog razloga sustav ventilacije nije u pogonu duže od dva sata, mora se primijeniti postupak puštanja u pogon. To uvjetuje da osoblje ne može ući u tunel ili u okno dok se ne obavi kompletna izmjena zraka. Osobe koje nakon gašenja sustava ventiliranja ponovno ulaze, ako je to potrebno, moraju nositi instrumente za detektiranje opasnih plinova i mjerenje sadržaja kisika. Ti se instrumenti moraju neprestano upotrebljavati kod ponovnog ulaženja. 26

Rešetanje tunela Strojno rešetanje tunela predviđeno je obaviti na početku sanacijskih radova prije postavljanja drenažnih cijevi. Stroj predviđen za rešetanje zastora mora imati sve predviđene ateste koji dokazuju njegovu ispravnost. Istražni radovi ukazali su na veliku zagađenost tucaničkog materijala, te strojnim rešetanjem u prvoj fazi skinuti do 30% tucaničkog zastora(tablica 1.). Tablica 1. Stanje zastora u odnosu na postotak zablačenosti. vrsta zastora stanje zastora ispravno zablačeno jako zablačeno tucanik do 7 % 7 15 % 15 30 % šljunak do 5 % 5 10 % 10 20 % U prvoj fazi će se izvršiti privremeno reguliranje kolosjeka (po pravcu i niveleti) za siguran promet vlakom brzinama do 20 km/h. predviđeno je dnevno reguliranje voznog reda. Završno reguliranje kolosjeka i dopuna tucaničkog materijala izvršiti će se nakon polaganja drenažnih cijevi. Kod obnove gornjeg ustroja zbog rešetanja i reguliranja kolosjeka po osi i niveleti i dovođenja GRŠ-a na projektirani predviđeno je dnevno reguliranje voznog reda a nakon završetka radova fina regulacija voznog reda. Moguće je da dođe do pomicanja ankera za konzole. Isto tako moraju se predvidjeti privremene veze uzemljenja za šine a na kraju poslije reguliranja kolosijeka i postavljanja drenažnih cijevi, sve veze uzemljenja i povratnog voda poravnati. Dinamika opisanih radova prikazana je u dinamičkom planu izvođenja radova, a radovi na rešetanju tucaničkog zastora počinju nakon pripremnih radova. Sa rešetanjem se počinje iz smjera Sarajeva. 27

Stabilizacija tunela sa sidrima Odredbe koje su ovdje sadržane odnose se na sva štapna sidra(slika 19)postavljena bilo lokalno bilo sustavno u kalotu, bočne zidove i podnožni svod tunela. Štapna sidra dio su primarne podgrade, a cilj im je aktivirati spregnuto djelovanje između okolne stijene i mlaznog betona, pridonoseći nosivosti primarne tunelske podgrade. Štapna sidra koja su povremeno potrebna za podgradu čela tunela tokom napredovanja rada isto su tako obuhvaćena ovim odredbama. Stabilizacijske mjere sastoje se u nanošenju sloja mlaznog betona i ugradnji sidara, u količini zavisnoj od stupnja oštećenja. Slika 19. Elementi štapnog sidra Stabilizacijski sustavi podijeljeni su u četiri osnovne kategorije: - TIP A - Na dionicama koje su obložene betonskom oblogom a imaju veća oštećenja predviđena je ugradnja SN sidara. - TIP B - Na dionicama koje nisu obložene predviđena je ugradnja SN sidara i nanošenja dva sloja mlaznog betona debljine po 5 cm. 28

- TIP C - Na dionicama gdje se uz temelje obloge postavljaju drenažne cijevi φ 400 mm potrebno je ojačati temelje tunelske obloge pomoću SN sidara, na razmaku od 2 m. - TIP D - Na dionicama gdje se uz temelje obloge postavljaju drenažne cijevi φ 500 mm i φ 630 mm potrebno je ojačati temelje tunelske obloge pomoću SN sidara, na razmaku od 1m. - TIP D i A- Na dionicama koje su obložene betonskom oblogom a imaju veća oštećenja predviđena je ugradnja SN sidara i gdje se uz temelje obloge postavljaju drenažne cijevi φ 500 mm i φ 630 mm potrebno je ojačati temelje tunelske obloge pomoću SN sidara, na razmaku od 1m. Stablizacija postojećih oštećenih obloga Stabilizacija postojećih obloga, na stacionaži km 0+000 0+161,44; 1+516,98 2+138,21; 3+225,00 3+239,50; ukupne dužine 800,29 m tip «A». Stabilizacija postojeće oštećene betonske obloge postiže se «SN» sidrima φ 20 mm, dužine po 4,0 m, po četiri sidra u profilu. Sidra se rade od rebraste armature, a od korozije su zaštićeni galvanizacijom. Profili su na razmacima od 2,5 m. 29

Skidanje temeljnih stopa U cilju mogućnosti postavljanja drenažnih cijevi φ 500 mm i φ 630 mm, potrebno je skinuti dijelove temeljnih stopa na desnoj strani tunela, jer je tu veća dimenzija stope. Na dionici od stac.km 1+513,86-2+138,21 nije potrebno skidati temelje jer se tu ne postavljaju drenažne cijevi. Također nije potrebno skidati dijelove temeljnih stopa ni na dionici od stac.km 2+138,21-3+239,5, na desnoj strani tunela jer su predviđene manje cijevi, odnosno, cijevi φ 400 mm. Stabilizacija temelja Stabilizacija temelja od km 1+350,74 1+513,86; 0+371,67 0+383,75; 0+461,77 0+467,90; 0+608,54 0+635,76; 0+797,77 1+061,44; 2+138,21 2+390,80; 2+412,10 3+239,50; ukupne dužine 163,12+1388,59=1551,71m. Zbog potkopavanja i skidanja dijelova temeljnih stopa, potrebno je izvršiti stabilizaciju putem «SN» sidara φ 20mm, dužine od 3,0 m. U svakom profilu ugrađuju se po dva sidra. Na dionici stac.km 1+350,74-1+513,86 profili su na razmacima od 2,0 m (tip osiguranja «C»), a od stacionaža 0+371,67 0+383,75; 0+461,77 0+467,90; 0+608,54 0+635,76; 0+797,77 1+061,44; 2+138,21 2+390,80; 2+412,10 3+239,50 profili su na rastojanjima od 1,0 m (tip osiguranja «D»). Stabilizacija neobloženih dionica Tip «B» Stabilizacija neobloženih dionica Tip «B» od stac.km 0+160,93 0+371,11; 0+382,26 0+461,22; 0+467,16 0+607,99; 0+635,16 0+797,17; 1+060,69 1+350,47; 2+390,54 2+411,91 - ukupne dužine 902,50 m Na ovim dionicama nema betonske obloge, te se predviđa stabilizacija sa «SN» sidrima φ 20mm, dužine po 3,0 m i mlaznim betonom ukupne debljine od 100 mm.u parnim profilima su po 5 sidara, a u neparnim, po 4 sidra u profilu. Razmaci između profila su 2m. 30

Mlazni beton se nanosi u dva sloja po 50 mm. Na prvom sloju postavlja se galvanizirana čelična mreža. Sidra imaju oznaku TIP «2» i također su galvanizirani. U svim slučajevima gdje se ustanovi da su bušotine za sidra ušle u veće pukotinske zone, te se stoga ne mogu injektirati, predlaže se da se u blizini izrade nove bušotine, i pokuša ponovo sa injektirajem. U slučaju velike rastresitosti stjenske mase predlaže se upotreba IBO-sidara. U izuzetno nepovoljnim uvjetima mogu se primjeniti zaštitne obloge od geotekstila. Stabilizacija tunela Stabilizacija tunela na stacionaži stac.km 0+725 (želj.stac.km 109+608) U ovoj zoni na dužini od oko ± 20,0 m, odnosno na ukupnoj dužini od 40,0 m, istraživanjima je ustanovljeno da je stijenska masa veoma nepovoljne građe, degradirana u većem obujmu nego na ostalim dionicama. Iz ovih razloga, tu se predviđa stabilizacija sa profilima TIP «B» koje treba postaviti na razmacima od 1,0 m. To znači, da je ovdje osiguranje predviđeno sa dvostruko većim brojem sidara. Dreniranje podloga u zonama sa velikim kavernama U zonama velikih kaverni, izvođači tunela su izveli sanaciju putem izrade podnih ploča. Da bi se umanjio nepovoljni uticaj hidrostatskih pritisaka na kolosjek, to se predlaže izrada perforacija presjeka 100 mm u podnoj betonskoj ploči. Poseban sistem dreniranja u gornjim dijelovima tunela se ne predlaže, jer bi to znatno moglo izmjeniti sadašnji režim isticanja voda. Izmjene bi se mogle odnositi na povećanje protoka i koncentraciju vodnih udara. 31

Dreniranje nove obloge od mlaznog betona Na svim dionicama na kojima je predviđena izrada nove stabilizacijske obloge od mlaznog betona, potrebno je izvršiti dreniranje obloge. Dreniranje je predviđeno na dva načina: - izrada drenažnih bušotina presjeka 32 mm na međusobnim razmacima od 1,0 m, i - ugradnja drenažnih cijevi u većim pukotinskim zonama. Lokacije za postavljanje drenažnih cijevi mogu se odrediti na osnovu inženjerskogeoloških snimaka tunela. Izvođač treba nadzornom inženjeru dostaviti na odobrenje dokaz nosivosti sklopa šipki s navojem+matica+podložna ploča, kao i za spojnice za nastavljanje (produljivanje) sidra. SN sidra SN sidra izrađuju se od rebrastih armaturnih šipki. Vrsta čelika treba biti vrsta B500B prema pren 10080-1. Jedan kraj šipke ima metrički navoj na koji dolazi sidrena pločica i pripadajuća matica za učvršćenje klase 5 ili 8. Sidro, matica i podložana ploča su galvanizairani. Injekcijska bušaća sidra s vanjskim navojem (IBO-sidra) Tijelo IBO-sidra čini čelična cijev s vanjskim oblim navojem koja na jednom kraju ima bušaću krunu, a na drugom odgovarajuću maticu s podložnom pločom. IBO-sidra mogu se nastavljati (produljivati) spojnicama s unutarnjim navojem. IBO sidra moraju imati deklariranu silu loma sklopa tijelo+matica+podložna ploča (npr. 250 kn). Spojnica mora imati jednaku nosivost kao i navedeni sklop. Sidra se uobičajeno izrađuju od čelika prema (EN 10025) ili od bešavnih cijevi prema (pren 10216-1). 32

Izvođač treba nadzornom inženjeru dostaviti na odobrenje dokaz nosivosti sklopa tijelo+matica+podložna ploča, kao i za spojnice za nastavljanje (produljivanje) sidra. Postavljanje SN-sidra Oblik podložne ploče treba omogućiti spoj čak ako se sidro i ne postavi sasvim okomito na površinu, a u sklopu s maticom omogućiti siguran prijenos sile sidrenja na sidrenu ploču. Bušotine za sva štapna sidra bit će izbušene do dubina kako se traži za dužine štapnih sidara navedenih za podgradu odnosne kategorije stijenske mase a promjeri će im biti takvi da omoguće najbolju moguću ugradnju mase za injektiranje, te da omoguće najbolje moguće spajanje i postavljanje. Najmanji promjer bušotina bit će 10 mm veći od promjera štapnih sidara. Prilikom izrade bušotina moraju se zaštiti elementi kontaktne mreže. Bušotine će se očistiti od svih ostataka bušenja, mulja i otpadaka. Ugradnja štapnog sidra slijedi u roku od 3 sata nakon bušenja i pripreme bušotine. Prije postavljanja štapnog sidra, cjela bušotina ispunit će se cementnim mortom tako što će se cijev za injektiranje postaviti u punu dubinu bušotine i povlačiti kako se masa bude utiskivala. Sapnica će ostati uronjena u masu za zalijevanje dok se cijev povlači tako da zrak izlazi dok se bušotina puni. Zatim se sidro ugura u bušotinu. Matica zalivenih štapnih sidara priteže se najkasnije dva napredovanja iza čela ili 12 sati nakon postavljanja. Pritezanje matice radi se s umjerenim (baždarenim) priteznim ključem (moment ključ). Moment pritezanja treba odrediti ovisno o promjeru navoja matice tako, da se unese vlačna sila od 20 kn. Pritezanje matica sidra treba vršiti pri isključenom naponu u kontaktnoj mreži. U slučaju zatvorenog radnog prostora i/ili velike dužine štapnih sidara dopušta se spajanje. Broj spojeva treba biti što manji. Nosivost ovako spojenih štapnih sidara neće biti manja od štapnog sidra od jednog dijela. Prilikom izvedbe radova na bušenju i ugradnji sidara potrebno je izvršiti zaštitu kolosječnog zastora PVC trakama. 33

Postavljanje IBO-sidra IBO-sidra koriste se u uvjetima tla gdje je nemoguće učinkovito postavljanje drugih vrsta štapnih sidara. IBO-sidra postavljaju se bušenjem šipke u tlo bez njenog povlačenja. Smjesu za zalijevanje, pritisak pri zalijevanju i količinu određuje izvođač prema uvjetima tla na koje naiđe i u skladu s uputama proizvođača sidra. Postupak ugradnje odobrava nadzorni inženjer. Mort za zalijevanje Prije testova prihvaćanja štapnih sidara, potrebno je provesti testove sa raspoloživim cementom i pijeskom kako bi se odredio odgovarajući proračun smjese kojom se postiže specificirana čvrstoća i odgovarajuća ugradljivost zajedno sa korištenom opremom za zalijevanje. Mogu se dodavati aditivi za poboljšanje ugradljivosti. Utjecaj aditiva na razvoj čvrstoće prati se ispitivanjem kako je opisano. Mort za zalijevanje ispituje se na kockama 5x5x5 cm. Kocke se njeguju u vodi. Za svako ispitivanje tlačne čvrstoće pripremit će se pet kocki. Rezultanta čvrstoće je prosjek dobiven iz triju preostalih vrijednosti nakon eliminacije najviše i najniže vrijednosti. Tokom izvedbe, uzorak u obliku kocke uzima se svakih sedam dana iz crijeva za zalijevanje, na sapnici, prilikom svih pet pobijanja sidara. Kod pripreme i procjene potrebno je pridržavati se gore opisanog postupka. Potrebna tlačna čvrstoća morta za zalijevanje: - - nakon 24 sata 8 N/mm 2 nakon 28 dana 20 N/mm 2 Receptura injekcione smjese: čisti cement vic = 0,25-0,30 superplastifikator 1-2% sredstvo za bubrenje 1-2% smjesa cement-pijesak (0-5mm) 34

Ispitivanje izvlačenja štapnih sidara Dokazivanjem uporabljivosti Ispitivanje sidara treba vršiti pri isključenom naponu u kontaktnoj mreži. Odstupanja od preporučene ISRM metode odobrava nadzorni inženjer. Izvještaj o ispitivanju izdaje se odmah nakon završetka ispitivanja i podnosi se na odobrenje nadzornom inženjeru. Podaci za svaki tip štapnog sidra sadržavat će sljedeće: vrstu sidra, opremu za testiranje, podatke o mjestu postavljanja opterećenja primijenjenog pri ispitivanju i zabilježene deformacije, procjenu rezultata ispitivanja kakoje navedeno u dokumentu ISRM,tumačenje i radnja koja se preporuča u slučaju neuspješnih testova izvlačenja. Dokazivanje uporabljivosti provodit će se za sve tipove sidara koja su navedena u projektu prije početka podzemnog iskopa. Ispituje se najmanje pet sidara svakog tipa. Ovisno o ispitnom postupku i rezultatima ispitivanja nadzorni inženjer može zahtijevati da se ispitaju dodatna sidra. Potrebno je osigurati odgovarajuću opremu da se mjeri istezanje, pomak sidara i sile zatezanja. Maksimalno opterećenje koje se primjenjuje iznosi 250 kn ili drukčije, ako se tako odobri. Evidentiranje ugradnje sidara Za svako napredovanje izvođač će voditi, a nadzorni inženjer odobravati evidenciju o pojedinostima ugradnje štapnih sidara koja će sadržavati podatke kao što je: sastav mase za zalijevanje, dubina bušenja, dužina i tip štapnih sidara, odstupanja od teorijskog položaja, način i vrijeme zalijevanja, vrijeme pričvršćenja, posebne primjedbe, itd. Evidenciji ugradnje treba priložiti zapise s rezultatima ispitivanja sidara. 35

Stabilizacija tunela s mlaznim betonom Svi radovi sa mlaznim betonom izvode se u skladu s Europskim specifikacijama za mlazni beton izdanih od European Federation of Producers of Specialist Products for Structures EFNARC ISBN O 9522483 I X, izdanje 1996 godine, ukoliko drukčije nije navedeno u ovom poglavlju. Izvedba prskanja Prije početka nanošenja mlaznog betona napraviti će se pripremni radovi za podgradu stijene slaba i nevezana stijena bit će uklonjena s površine; stijena će biti kartirana tako da se može razjasniti ukupna potreba za podgradom, i mjesta propuštanja vode bit će isušena bilo drenažnim kanalima ili će biti začepljena upotrebom cementne smjese ubrzanog djelovanja - mortom ili injektiranjem. Za prskanje će se poduzeti slijedeće: - prethodno vlaženje bit će izvršeno osim ako nije specificirano drugačije, - velike šupljine bit će pažljivo zapunjene prije glavnog nanošenja, - prskanje će započeti od dna i nastaviti se prema gore da se izbjegne prskanje po odskoku, - smjer mlaznice općenito će se održavati okomito prema površini, - brzina i udaljenost prskanja bit će optimalna za maksimalno prjianjanje i nabijanje mlaznog betona. Optimalna udaljenost između mlaznice i površine ugradbe je 1,0 do 1,3 metra. Mlaznica se postavlja pod pravim uglom na površinu(slika 20). Uobičajeno se koriste najmanje dvije mlaznice. 36

Slika 20. Izvedba prskanja Najveća debljina jednog sloja mlaznog betona koja se ugrađuje neće biti veća od 15 cm. Ako debljina mora biti veća, sljedeći slojevi ne ugrađuju se prije nego prethodni sloj ne postigne dovoljnu čvrstoću da podnese dodatni sloj/slojeve. Ovi dodatni slojevi trebaju se ugraditi u roku od najviše tri dana. Slika 21.Armaturna mreža i druge armature Čelični lukovi, armaturna mreža i druge armature (Slika 21) ubetoniraju se u mlazni beton. Armaturne mreže i šipke moraju biti s unutrašnje strane prekrivene sa minimalno 2 cm mlaznog betona ili kako je navedeno u projektu. Ako se postavlja više od jednog reda armature, drugi red se postavlja nakon što se prvi ubetonira i prekrije mlaznim betonom. Čelični lukovi, sidra i armaturne mreže moraju biti galvanski povezani i uzemljeni. Po ugradnji armaturne mreže za mlazni beton neophodno je u skladu sa važećim pravilnicima izvršiti uzemljenje iste. Uzemljenje mora biti izvršeno od strane ovlaštene osobe. Veze kabla za uzemljenje sa armaturnom mrežom a prije nanaošenja mlaznog betona moraju biti zapisnički primljene. Debljina sloja mlaznog betona na mjestima sidrenja nosećih konzola izolatora kontaktne mreže mora biti u skladu sa važećim propisima tj. mora postojati najmanji sigurnosni razmak od 270 mm. 37

Ukoliko nepostoji mogućnost postizanja minimalne debljine mlaznog betona postupiti će se po uputama nadzornog organa odnosno: izvršiti će se privremena demontaža sidara konzola ili debljina mlaznog betona će se svesti na zahtijevanu shodno propisima o minimalnim rastojanjima do izolatora. U zdravoj stijeni, sloj mlaznog betona prati površinu stijene sa odgovarajućim zaobljenjem. Kod virenja zdrave stijene stvarna debljina mlaznog betona može se lokalno smanjiti na dvije trećine specificirane debljine. Ovo se primjenjuje samo za dobre kategorije stjenske mase. Otpadni mlazni beton će se ukloniti odmah po završetku svake ugradnje mlaznog betona. Ni u kom slučaju se otpadni materijal ne vraća u izvedbu. Rad se neprekidno mora odvijati tako da nema nikakvog otpadnog materijala. Prilikom izvedbe radova na ugradnji mlaznog betona potrebno je izvršiti zaštitu kolosječnog zastora PVC trakama. Izvođač će utvrditi, a nadzorni inženjer odobriti način za određivanje ukupne debljine mlaznog betona. Određivanje debljine mlaznog betona može se izvoditi pomoću vizualnih markera/vodilica postavljenih prije ugradnje mlaznog betona ili rupama ubušenim nakon završetka ugradnje mlaznog betona. Materijali i sastav mlaznog betona Cement za mlazni beton je portland cement PC 45 Tablica 2. Orijentacijski granulometrijski sastav mlaznog betona je slijedeći promjer rupe na situ 8 4 2 1 0,5 0,2 prolazi kroz sito u % 100 70-85 50-60 30-45 20-35 8-18 Voda treba odgovarati tehničkim uslovima za beton 38

Sastav smjese za mlazni beton je : - agregat 0 8 mm...750 kg / m 3 mlaznog betona - cement PC 45...450 kg - plastifikator ( glenium )...4 6 % od količine cementa - ubrzivač ( meyuco SA 160 )...6 8 % od količine cementa Suhi postupak Cement i agregati doziraju se u specificiranim i proračunatim omjerima. Mjerenje se obavlja težinski. Prilikom doziranja agregat treba biti osušen ili dovoljno ocijeđeni kako bi sadržaj vlage bio stabilan, ne veći od 7%. Miješanje cementa i agregata obavlja se mehanički strojem za miješanje. Mlazni beton se ne ugrađuje ukoliko se ugradnja ne može završiti u roku od 90 minuta od vremena miješanja. Vremenski raspon bit će što kraći, naročito u razdoblju visokih temperatura zraka i velike vlažnosti. Vrijeme miješanja je najmanje 3 minute. Izvoznica kojima se evidentira datum, vrijeme miješanja, broj mješavine, količina, mjesto isporuke, vrijeme isporuke i završetak ugradnje podnose se na odobrenje nadzornom inženjeru. Za suhi postupak, praškasti ili tekući dodaci za ubrzanje vezivanja dodaju se suhoj mješavini. Praškasti dodaci se doziraju i dodaju na mjestu neposredno prije nego što suha mješavina ulazi u stroj za ugradnju mlaznog betona. Tekući ubrzivač isporučuje se posebnom dozirnom pumpom i dodaje suhoj mješavini na sapnici ili blizu nje. Tokom hladnog vremena treba paziti da se održe svojstva vezivanja mlaznog betona zagrijavanjem vode, agregata, ili obojega, ovisno o temperaturi. Primjenjuju se odgovarajuće norme. Tokom razdoblja toplog vremena, sadržaj vode u agregatima za suhi postupak održava se iznad 4%. 39

Mokri postupak U mokrom postupku primjenjuju se samo tekuće vrste sredstva za ubrzanje vezivanja. Ova sredstva dodaju se na sapnici ili blizu iste. Količina sredstva za ubrzanje vezivanja mora se kontrolirati od pumpe za ubrzivač kako bi bila proporcionalna kapacitetu pumpe za beton. Sapnica mora biti takva da se osigura homogeno miješanje ubrzivača sa mokrom mješavinom. Njega mlaznog betona Sredstva za njegu koja slabe vezu neće se koristiti gdje se treba nanijeti daljnji sloj mlaznog betona. Testovi na terenu o vezi između slojeva bit će izvršeni prije početka radova ako se koristi bilo koja druga vrsta sredstva za njegu. Po potrebi, sredstvo za njegu će se ukloniti mlazom vode, pjeskarenjem ili sličnim postupkom, prije nanošenja narednog sloja. Zaštita od mraza potrebna je dok mlazni beton ne razvije tlačnu čvrstoću od najmanje 5 MPa. Odvodnja voda iz tunela U tunelima, u okršenim i tektonski zdrobljenim zonama, može se očekivati pojava vode u kišnom periodu, naročito u zonama večih šupljina, kaverni, kanala i pečina, često zapunjenih kršljem i glinom. Ovo potpoglavlje sadrži tehničke uvjete za izvođenje: - zahvat vode drenažnim bušotinama - izvedbu drenažnog sustava, drenažne cijevi, tehničko rješenje, geomreža - izvedbu revizijskih-kontrolnih okana Pri izvođenju ovih radova treba voditi računa da se nepravilnim zatvaranjem dotoka vode, tj. sprečavanjem otjecanja i stvaranjem uspora javlja hidrostatski tlak na vanjsku oblogu, a voda će nepovoljno djelovati na nosivost stijenske 40

mase kod stijena koje pod utjecajem vode mijenjaju svoja fizičko-mehanička svojstva. Zahvat vode drenažnim bušotinama Opis rada Drenažne bušotine izvode se provjerenim tehnikama bušenja. Ako bušotina prolazi kroz materijal gdje nije moguće postići stabilnost stijenke bušotine potrebno je bušiti uz upotrebu zaštitnih cijevi (kolona). Po izvođenju bušotine u materijalima s nestabilnim stijenkama treba ugraditi filterske (perforirane) cijevi. One mogu biti plastične (PEHD ili tvrdi PVC) ili čelične s trakastim ili rupičastim otvorima. Preporuka je da se koriste filterske cijevi s trakastim otvorima. Širina traka ili rupičastih otvora ovisit će o granulometrijskom sastavu materijala u kojem će se izvesti bušotina. Dimenzije svijetlog otvora filtera predviđene su projektom i odobrene po nadzornom inženjeru. Moguće je koristiti i perforirane zaštitne cijevi (kolone) koje se ostavljaju u bušotini i služe kao filteri. Presjek bušotine s ili bez zaštitnih kolona ovisit će o presjeku (promjeru) filterskih cijevi koje se planiraju ugraditi. Izvedena bušotina mora omogućiti sigurnu ugradnju filterskih cijevi. Ušće bušotine treba izvesti od pune cijevi i upustiti je barem do dubine 1,0 metar od kućišta kojim se stabilizira cijev na izlazu iz bušotine. Nakon ugradnje potrebno je prije uključivanja u sustav odvodnje izmjeriti količine vode koja istječe o čemu se radi zapisnik koji se daje na uvid nadzornom inženjeru. Ukoliko voda iznosi sitnozrni materijal potrebno je izvesti čišćenje drenažne bušotine ispiranjem ili ispuhivanje zrakom do trenutka kada u litri vode koja istjeće nije više od 2 % volumenskog dijela sitnozrnog materijala. Pri bušenju drenažnih bušotina u kompaktnom stjenovitom materijalu na dnu se može izvesti «torpediranje» eksplozivom u cilju boljeg sakupljanja vode (povezivanja pukotina u slabo propusnim slojevima) i mogu se zacijeviti pomoću perforiranih cijevi. Ovako izvedene drenažne bušotine povezuju se zajedničkom odvodnom cijevi koja se najkraćim putem uvodi u uzdužnu drenažu iza unutarnje obloge. Mjesto, 41

broj, dubina, smjer i veličina presjeka ovih bušotina određuje se prema posebnom projektu te ih odobrava na licu mjesta nadzorni inženjer. Materijal Za izvedbu ovih drenažnih sustava koriste se plastične cijevi od PEHD-a i tvrdog PVC-a koje odgovaraju normi pren 13476-1. Za izvedbu zaštitnih kolona koriste se bešavne čelične cijevi, a za filtarske cijevi koriste se nehrđajuće čelične cijevi. Obračun radova Obračun radova na izvedbi zahvata vode s izbijenog profila obračunava se po m kompletno izvedenog zahvata vode uključivo bušenje drenažnih bušotina, dobavu i dopremu cijevi ili polucijevi te ugradnju, materijal za učvršćivanje cijevi i oblogu od brzoveznog cementnog morta. Eventualni višak radova, koji bi nastao uslijed nepridržavanja zahtjevima iz projekta ne priznaje se kao višak ili kao dopunski rad. Izvedba drenažnog sustava Drenažne cijevi Drenažne cijevi su dvoslojne drenažne cijevi koje imaju valovitu vanjsku i glatku unutarnju površinu(slika 22). Izrađuju se od polietilena visoke gustoće PE80, i prilagođene su za drenažu u tunelima. Nazivna krutost tj. krutost oboda je SN 8 (8KN/m 2 ). 42

Tablica 3. Cijevi su promjera φ 630 mm, φ 500 mm, φ 400 mm u zavisnosti od mjesta ugradnje. Cijevi se izrađuju standardne dužine 6 m ili 12 m, a usvojen je tip sa perforacijom po obodu 220. Vanjski promjer(mm) Tip perforacije Nazivna krutost Dužina cijevi(m) 630 220 SN 8 6 500 220 SN 8 6 400 220 SN 8 6 Slika 22. Drenažna cijev Tehničko rješenje Drenažne PE cijevi presjeka 400, 500 i 630 mm postavljene su na oba boka tunela u dužini od 1351,00 m i 1136,00 m, odnosno od stac.km 0+163-1+513,86 i od 2+138,21-3+239,5. Na ulaznoj dionici tunela, u dužini od 161,44 m, na stac.km. 0+000,00-0+161,44 (želj.stac.km 108+883,00-109+044,44), te na dionici prekida sustava drenažnih cijevi od stac. km 1+513,86-2+1438,21 (želj.stac. km 110+396,86-111+021,21), u dužini od 624,35 m, zadržan je postojeći kanal. Evakuacija dijela prikupljenih voda od stac.km 0+161,44-1+591,96 (ž.stac.km 109+046-110+474,96), tj. do stacionaže preloma trase tunela, vršila bi se prema ulaznoj strani tunela (iz pravca Sarajeva), dok bi se evakuacija voda od stac.km 1+591,96-3+239,50 (ž.stac.km 110+474,96-112+122,50), vršila prema izlazu iz tunela. Pad linijske drenaže je 0,3 %. 43

Na oba boka tunela, od stac.km 0+161,44-0+795,28 (ž.stac. km 109+044,44 109+678,28) postavljene su PE drenažne cijevi presjeka φ 630 mm; od stac.km 0+795,28-1+367,97 (ž.stac. km 1+795,28 110+257,27) drenažnih PE cijevi presjeka φ 500 mm; a od stac.km 1+367,97-1+513,86 (ž.stac.km 110+257,27-110+396,86) predviđeno je postavljene su PE drenažne cijevi φ 400 mm. Od stacionaže 2+138,21 do 3+239,50 (ž.st.km 111+021,21-112+122,5) predviđeno postavljene su drenažne PE cijevi presjeka φ 500 mm na lijevom boku tunela, dok je na istoj stacionaži sa desne strane (boka) tunela postavljene PE drenažne cijevi φ 400 mm. Na izlazu iz tunela na stacionaži km 3+239,50 (ž.stac. km 112+122,50) odvodnja voda iz tunela nastavljena je drenažnim cijevima u dužini od 34,0 m do postojećeg betonskog propusta na željezničkoj stacionaži km 112+156,50. Od stac.km 0+000-0+161,44 (ž.stac.km 108+883,00-109+044,44) i km 1+513,86-2+138,21 (ž.stac.km 110+396,96-111+021,21), prekida se sustava drenažnih cijevi, a prikupljanje i evakuacija voda vršila se pomoću postojećeg kanala na desnom boku tunela. Obzirom da je postojeći kanal bio bez funkcije, neophodno je bilo njegovo prethodno čišćenje i stavljanje u funkciju. Da bi se povećala učinkovitost prikupljanja voda postojećeg kanala, ovim rješenjem postavlja se drenažna geomreža na betonske poklopce kanala. Postavljanje betonskih poklopaca se vrši na međurazmaku od 1 do 2 cm. Pored linijskih drenaža, postavljene su poprečne PE drenažne cijevi, presjeka φ 400 mm, sa padom od 2 %. Poprečne drenaže se polažu na svim mjestima na kojima je registriran intezivniji priliv voda (rasjedne zone duž tunela, izvori u podnožnom svodu, pukotine-otvori na oblozi, odnosno stijenskoj masi), odnosno na svakih cca 100 m dužine tunela ako nisu registrirani intenzivniji prilivi voda. Za efikasno održavanje i funkcioniranje drenažnog sustava predviđena je ugradnja montažnih revizionih okana. Na mjestima na kojima je evidentiran jači priliv voda na stacionaži km 0+417,00, km 0+722,00, km 0+917,10, km 0+517,20, km 0+140,00 i km 2+617,00 (ž.stac. km 109+300,00, km 109+605,00, km 109+800,00, km 110+400,00, km 111+023,00 i km 111+500,00), dolazi do ugradnje drenažnih tepiha. Na ovaj 44

način prikupljene vode bi se preko poprečnih drenaža uvela u sistem linijskih drenaža. Zaštita od vode koja izbija kroz oblogu tunela (na stac.km 0+417,00 (želj.stac.km109+300,00), 0+657,00 (109+540,00), 0+687,00 (109+570,00), 0+707,00 (109+590,00), 2+302,00 (111+185,00), 2+327,00 (111+210,00), 2+957,00 (111+840)) vršila se na način prema projektu. 45

Geomreže Geomreže su proizvedene od polietilena visoke gustoće posebnom tehnologijom ekstrudiranja. Time se postiže orijentacija molekula polietilena tj. neka vrsta prenaprezanja, čime se značajno povećavaju mehaničke karakteristike materijala. Čvorovi su integralni dio strukture i osiguravaju krutost u svim smjerovima u ravnini. Tablica 4. Karakteristike geomreže Tipične Vertikalno Tipična vlačna Min. dimenzije naprezanje(kn/m 2 ) čvrstoća (kn/m) sadržaj Težina Dimenzije materijal mreže (mm) Tipična propusnost čađi (kg/m 2 ) role(m) poprečno uzdužno (%) P 1 P 2 t 20 100 200 400 1,5 15,70 PEpolietiln 2 1,18 50x1 11 6 6,2 3,8 3,7 3,6 3,4 Slika 23. Drenažna mreža HF20 46

Filterski materijal Drenažni zasip izvodi se od riječnog šljunkovitog materijala, oblih rubova odgovarajuće granulacije. Mješavina zasipa treba biti isprana od svih nečistoća i eventualno čestica gline. Prije postavljanja zasipa drenažna cijev se oblaže sa geomrežom tip HF20 (Slika 23.) a nakon toga se postavlja zasip. Omjer miješanja frakcija drenažnog zasipa je slijedeći: - 4-8mm 10% - 8-16mm..30% - 16-32mm...60% Reviziijska okna Revizijska okna(slika 24.) su izrađena od polietilenskih cijevi promjera 1000/852 tip A., što omogućava priključivanje i odvodnju PE cijevi promjera φ 630 mm,φ 500 mm i φ 400mm. 1. dno šahta ( PE ) 2. kučište šahta ( PE ) 3. završna AB ploča 4. izravnavajuči AB obruč 5. betonski poklopac Slika 24. Izgled revizijskog okna drenaže 47

Montaža kablova Prije izmještanja kablova potrebno je izvršiti presjecanje i potrebno produženje kablova sve sukladno projektu odnosno detalju izmještanja kablova, sve u direktnoj suradnji sa nadležnim stručnim službama ŽFBiH. U sklopu tih radova izvršiti će se potrebna mjerenja primarnih električnih parametara kablova prije radova. Završno rešetanje Završno reguliranje kolosjeka i dopuna tucaničkog materijala izvršiti će se nakon polaganja drenažnih cijevi. Kod obnove gornjeg ustroja zbog rešetanja i reguliranja kolosjeka po osi i niveleti i dovođenja GRŠ-a na projektirani predviđeno je završno reguliranje voznog voda a nakon završetka radova fina regulacija voznog voda. Moguće je da dođe do pomaka ankera za konzole. Isto tako moraju se predvidjeti privremene veze uzemljenja za šine a na kraju poslije reguliranja kolosijeka i postavaljanja drenažnih cijevi, sve veze uzemljenja i povratnog voda poravnati. Radovi na rešetanju tucaničkog zastora počinju nakon polaganja drenažnih cijevi. Sa rešetanjem se počinje iz smjera Sarajeva. Slika 25. Stroj za reguliranje i podbijanje kolosjeka 48

Stroj serije 09 32 CSM (Slika 25) je sa pet osovina i prikolicom sa materijalom. Masa je 63 tone. Učinak stroja je 1580 m/sat a u pojedinačnim slučajevima dostiže učinak i do 1890 m/ sat. Prednost u odnosu na ranije serije su: još veča kvaliteta u radu, uštede u radu stroja troškovima materijala i posluge, manje vrijeme za pripremu stroja za rad i završne operacije, velika radna sigurnost u radu osoblja. U praksi se pokazalo da se uz rad ovih strojeva na građenju i održavanju gornjeg ustroja te reguliranju smjera i nivelete kolosjeka osigurava sigurnost u prometu kompozicija sa velikim brzinama. Geodetska izmjera visinski i položajno svih neophodnih kota za izvođenje sanacijskih radova na tunelu su vezani za državnu geodetsku mrežu ( nivelmansku i poligonsku ). Nivelmansku mrežu čine niz osnovnih visinskih točaka koje su trajno stabilizirane (najčešće u zidove čvrstih i stabilnih objekata ) i numerirane. Ove osnovne visinske točke nazivaju se reperi. Broj repera/ nadmorska visina 90 ס H = 130,550 Tablica 5. Podaci o nivelmanskim reperima Skica položaja repera Položajni opis repera Bosna i Tunelska cijev Hercegovina Pruga: Sarajevo Mostar Sarajevo Ploče sa desne strane kolosjeka posmatrano u pravcu stacionaže u km 112+122,00 h= 0,80 m 49

Uređenje gradilišta i mjere zaštite pri izvođenju radova sanacije tunela Propisi uređenja i normi Ovim elaboratom propisuje se uređenje gadilišta na izvođenju radova sancije tunela Jedrinje, s ciljem da se omogući nesmetano i sigurno izvođenje radova, sigurnost zaposlenih radnika, kao i sigurnost željezničkog prometa. Propisane mjere i normativi moraju se poduzimati u svim fazama i etapama rada i to: - strojno rešetanje kolosjeka - izmještanje i postavljanje kanalica za polaganje kablova - stabilizacija tunela - izvedba drenažnog sustava - definitivno uređenje kolosjeka Prije početka i za vrijeme izvođenja radova na pruzi moraju se poduzeti propisane i sve druge potrebne mjere za zaštitu radnika i sigurnost prometa. Svi radnici u procesu rada kao i odgovorna osobe koja nadziru proces rada, dužni su sprovditi i pridržavati se mjera i normativa propisanih ovim Elaboratom. Pored mjera zaštite propisanih ovim elaboratom, moraju se istovremeno poduzimati i sve opće i posebne mjere i normative koji se predviđaju drugim važećim propisima a odnose se na zaštitu radnika i sigurnost prometa. Odgovorni voditelj gradilišta je dužan prije početka izvođenja radova upoznati operativne tehničare, pružne poslovođe i druge odgovorne osobe o svim fazama rada, načinu izvođenja tih radova i poduzimanju propisanih mjera zaštite. Prije izvođenja radova, pružni poslovođa je dužan upoznati sve radnike o mjestu rada, vrsti radova, mjerama zaštite i opasnostima koje mogu nastupiti obavljanjem poslova odnosno radnih zadataka. Svi radovi koje obavlja grupa radnika moraju se obavljati pod stalnim nadzorom vođe pružnih radova koji je odgovoran za sigurnost pri izvođenju radova. Vođa 50

pružnih radova ne smije se udaljavati sa mjesta rada ili nadzor prepuštati nekom drugom nestručnoj ili neovlaštenoj osobi. Odgovorni rukovoditelj gradilišta je dužan da svojom osobnom prisutnošću i nadzorom osigura izvođenje naročito opasnih radova koji po svom tehnološkom procesu rada i specifičnostima mogu izazvati teške povrede radnika i ugroze sigurnost prometa. Osiguravanje gradilišta prema okolini Granice pružnog zemljišta (pružni pojas) su ujedno i granice gradilišta. Obzirom da radovi koji se obavljaju nisu posebno opasni po širu okolinu, neće se izvoditi posebno ograđivanje gradilišta. Improvizovana zaštitna ograda postavljat će se na kolosjecima, odnosno između kolosjeka u stanicama na kojima se izvode radovi i kolosjeka po kojima se vrši redovan željeznički promet (paralelno). Zaštitna ograda sastoji se od željeznih kočića visine 1,2 m a koji se postavljaju na razmak od 2 m. Između njih se zateže odgovarajuće uže na koje se naizmjenično stavljaju trokutaste zastavice crvene i žute boje. Ograda se postavlja duž cijelog mjesta izvođenja radova. Napredovanjem fronta rada na određenoj dužini gradilišta, istovremeno se vrši i premještanje prenosne zaštitne ograde u tom pravcu, tako da gradilište stalno bude zaštićeno. Vođa pružnih radova je dužan upoznati radnike sa svrhom i razlozima postavljanja zaštitne prenosne ograde kao i posljedicama koje mogu nastati u slučaju namjernog uništenja, oštećenja ili skidanja ograde i zastavica u području opasne zone rada. Pri rešetanju kolosjeka u stanicama strogo se zabranjuje okretanje elevatora preko susjednog kolosjeka ako i taj kolosjek nije zatvoren za promet. Pri radu rešetarice u blizini kuća (kroz naseljeno mjesto), strogo se zabranjuje pristup nezaposlenim osobama u blizinu samog postrojenja, radi mogućnosti povrede zbog prštanja kamenja sa strane i sl. 51

Uređenje i održavanje prometnica Prilikom prijevoza kolosječnog i ostalog materijala željeznicom mora se strogo voditi računa o slobodnom profilu (gabarit) kao i tovarnom profilu (profil vozila). Pri radu u stanicama mora se osigurati stalni neposredni nadzor da radnici ne ostavljaju alat, strojeve ili materijal na susjednim kolosjecima koji su u redovnom prometu kao i ostavljanje gore navedenog u prostor slobodnog profila susjednog kolosjeka pod prometom. Dio kolosjeka na kojem su se izvodili radovi svakog dana, smije se pustiti u promet samo za onu brzinu koja osigurava sigurnost željezničkog promet, što svojim potpisom potvrđuju ovlašteni predstavnik izvođača radova i nadzorni organ. Pri dopremanju i deponiranju materijala strogo se mora paziti da ne dođe do zakrčenja kolosjeka, prolaza i prilaznih puteva. Za opremanje radnog naselja potrebnim sredstvima rada i materijalom, kao i pri dopremanju i otpremanju mehanizacije na popravku u radionicu, koristiti samo za to predviđene prelaze preko kolosjeka u stanici Drežnica, koji će biti za to predviđeni i uređeni. Za radove koji se izvode u tunelu mora biti osigurana propisna signalizacija. U pruzi i kolosjeku dozvoljeno je hodati samo kada se na njoj radi ili kada se vrši njen pregled. U svakom drugom slučaju hodanje prugom i kolosjekom je zabranjeno. Pojedinačno kretanje i rad na kolosjeku dozvoljen je samo zaposlenim osobama koje imaju jedan od stručnih ispita propisanih Pravilnikom o stručnoj spremi radnika određenih zanimanja na ŽFBiH. Odlazak i povratak radnika sa posla dozvoljava se samo ivicom nasipa ili putem pored kolosjeka, pod kontrolom vođe pružnih radova ili za to posebno određene osobe. Ako je nemoguće kretanje pored kolosjeka ili ivicom nasipa (u slučaju nanosa i sl.) prolaz radnika kolosjekom može se dozvoliti uz posebne mjere zaštite. Grupno prelaženje preko kolosjeka vrši se na putnim prelazima u nivou, a samo izuzetno i na drugim mjestima prilaženja se mora sprovesti u koloni, kao i pri 52

hodanju na otvorenoj pruzi, uz mjere zaštite koje je dužan sprovesti vođa pružnih radova. Prelaz preko kolosjeka u staničnom dijelu, za vrijeme rada smije se vršiti samo na za to određenim mjestima, a na drugim mjestima samo kada je to zbog obavljanja rada neophodno ali uz nadzor i odobrenje vođe pružnih radova. Za svaku namjeravanu vožnju pružnog vozila u stanici ili na otvorenoj pruzi, vođa pružnog vozila mora prethodno tražiti odobrenje od otpravnika kompozicije. Dato odobrenje važi samo za određeni kolosjek, određenu prugu ili određeni smijer. Za upotrebu drugog kolosjeka, druge pruge ili za promjenu smjera vožnje mora se tražiti novo odobrenje. Za kretanje pružnog vozila u staničnom prostoru otpravnik voza daje odobrenje samo telefonom ili usmeno, o čemu obaviještava skretničko i manevarsko osoblje. Određivanje mjesta,prostora i načina razmještaja i skladištenja građevinskog materijala Potreban materijal za rad bit će deponiran u željezničkim stanicama Drežnica i Raška Gora odakle će se svakodnevno posebnim plato-vagonima (Slika 26) dopremati na mjesto ugradnje. 53

Slika 26. Plato vagoni za prijevoz materijala Kolosjeci koji su određeni za smještaj materijala, radnih strojeva, radnih kompozicija, moraju biti opremljeni iskliznicama čiji redovan položaj je - skretanje zabranjeno. Građevinski materijal koji se deponira u blizini kolosjeka po kome se vrši promet mora biti udaljen od osi kolosjeka najmanje 2,3 m. Deponiranje između kolosjeka je zabranjeno. Istovar i deponiranje materijala se mora izvoditi pod kontrolom ovlaštenog radnika (pružni poslovođa, tehničar i sl.). Deponiranje otpadnog materijala vršit će se u željezničkoj stanici Drežnica. Zabranjuje se bilo kakav utovar, istovar ili penjanje na otvorene vagone na elektrificiranim kolosjecima, ukoliko prethodno struja nije isključena i vod propisno uzemljen. 54

Izgradnja i uređenje prostora za čuvanje opasnih tvari i materijala Zapaljive tekućine (nafta za pogon teških strojeva i benzin za sitnu mehanizaciju) čuvat će se u posebno za tu priliku izgrađenom skladištu (baraci, kontejneru) u željezničkoj stanici Drežnica. Zapaljive tekućine će se skladištiti u ispravnim i originalnim željeznim bačvama zapremine do 200 litara. Bačve se moraju skladištiti sa otvorom prema gore, a samo skladište mora biti udaljeno od najbližeg objekta, u kome žive ili se kreću radnici, 12 m. Pristup i manipulaciju (pretakanje) zapaljivim tekućinama dozvoljeno je samo za to osposobljenim i ovlaštenim licima. Za pristup vatrogasnih vozila grupi uskladištenih tekućina mora postojati uvijek slobodan put širine najmanje 3,5 m, koji mora biti i vidno označen. Skladište lako zapaljivih tekućina mora biti snadbdjeveno sa najmanje dva aparata za početno gašenje požara tipa S-9. Za pravilno skladištenje i osiguranje skladišta lakozapaljivih tekućina odgovorni su šef gradilišta i ovlašteni voditelj materijala. Boce punjene tehničkim plinovima za potrebe autogenog rezanja i zavarivanje AT postupkom bit će smještene u posebne kutije (baraka, kontejner) u Drežnici. Za pravilan smještaj, lokaciju kao i mjera zaštite pri skladištenju i rukovanju ovim plinovima odgovoran je tehnički voditelj gradilišta i voditelj grupe za AT zavarivanje kolosjeka. Boce pod pritiskom treba čuvati u vertikalnim položaju osigurane od prevrtanja i dalje od otvorenog plamena, peći, radijatora i drugih zapaljivih predmeta. Zabranjeno je boce punjene tehničkim plinovima bacati, udarati ih jednu o drugu, prenositi ih na ramenu, kotrljati po šinama, vući po zemlji, spuštati ih ventilom na dolje, hvatati ih za ventile,transportirati i skladištiti sa uljima, mastima i sl., transportirati bez kapa i zatvarača na ventilima. Boce sa različitim plinovima se čuvaju odvojeno. Boce sa različitim plinovima se po pravilu transportiraju odvojeno s tim što se do samog mjesta rada prevoze zajedno u manjim količinama i uz posebne mjere zaštite. Ukoliko su boce pod pritiskom uskladištene u zatvorenom prostoru obavezno je osigurati kontinuirano provjetravanje. Stogo je zabranjeno transportirati boce i radnike u istom vozilu. 55

Prostor namjenjen za smještaj boca pod pritiskom mora biti opremljen sa dva aparata za početnno gašenje požara tipa S-9. Određivanje vrste i smještaja građevinskih strojeva i njihovo osiguranje Za izvođenje radova bit će angažirana teška mehanizacija (podbijačice, rešetarice, teške motorne drezine, univerzalni rovokopači, i sl.), MFS vagoni za odvoz otpadnog materijala nastalog tijekom izvođenja radova u tunelu. Slika 27. Strojna regulacija i podbijanje kolosijeka 56

Slika 28. Podbijačica kolosjeka Slika 29. Plug za zastornu prizmu 57

Slika 30. Stabilizator kolosjeka Slika 31. Zbijač zastorne prizme 58

Slika 32. Stroj za građevinske radove Slika 33.Stroj za održavanje kontaktne mreže 59

Slika 34. Stroj za održavanje kontaktne mreže Smještaj građevinskih strojeva navedenih u prethodnoj točki bit će organiziran u stanici Drežnica na III kolosjeku. Po završetku rada svi strojevi moraju biti na za to planiranom mjestu i osigurani od mogućnosti nekontroliranog pokretanja. Kolosjeci na kojima se smještaju strojevi i radni voz moraju biti osigurani iskliznicama. Sitna mehanizacija se ne smije ostavljati pored kolosjeka na otvorenom prostoru ili ne zaštićena od vremenskih nepogoda. Svi strojevi poslije rada moraju biti smještene u posebne barake koje će biti izgrađene u tu svrhu u svakoj stanici, odnosno na mjestu montaže ili demontaže kolosjeka. 60