Zagreb, travanj, Godine. Izradio:

ELBORAT O INSPEKCIJSKOM PREGLEDU I TEHNIČKO RJEŠENJE SANACIJE VIŠEPROFILNIH PRIJELAZNIH NAPRAVA NA VIJADUKTU ZEČEVE DRAGE NA AUTOCESTI A6 Rijeka Zagreb DIONICA: Vrbovsko - Bosiljevo Izradio: Zagreb, travanj, 2016. Godine

SADRŽAJ: 1 TEHNIČKI DIO... 4 1.1 OPIS POSTOJEĆEG STANJA... 5 1.1.1 Opći i geometrijski podaci o građevini... 5 1.2 PROVEDBA STRUČNOG INSPEKCIJSKOG PREGLEDA... 7 1.3 INSPEKCIJSKI PREGLED PRIJELAZNIH NAPRAVA... 7 1.4 ZAKLJUČAK INSPEKCIJSKOG PREGLEDA... 10 1.5 PROVEDBA INTERVENTNE SANACIJE... 11 1.6 PROJEKTNO RJEŠENJE... 11 1.6.1 REGULACIJA PROMETA TIJEKOM IZVOĐENJA RADOVA... 13 1.6.2 DOKUMENTACIJA POTREBNA PRIJE POČETKA IZVOĐENJA RADOVA... 13 1.7 DETALJAN OPIS FAZA RADOVA... 13 1.7.1 Strojno zarezivanje asfaltnog zastora kolnika... 13 1.7.2 Hidrodinamičko uklanjanje dijela upornjaka uz prijelaznu napravu... 13 1.7.3 Injektiranje pukotina... 15 1.7.4 Anitkorozivna zaštita čeličnih dijelova prijelazne naprave... 15 1.7.5 Armatura i moždanici... 16 1.7.6 Ugradnja podljevnog betona... 16 1.7.7 Hidroizolacija... 16 1.7.8 Asfaltna kolnička konstrukcija... 17 1.7.9 Geomreža... 17 1.7.10 Horizontalna signalizacija na kolniku... 17 1.7.11 Zamjena svih dijelova prijelazne naprave... 17 1.7.12 Premazivanje betonskih površina... 17 1.8 DINAMIKA IZVOĐENJA RADOVA... 18 2 UVJETI KVALITETE MATERIJALA... 19 2.1 OPĆE ODREDBE ZA RADOVE... 20 2.2 ČUVANJE I NJEGOVANJE IZVEDENIH ELEMENATA-SLOJEVA... 20 2.3 UVJETI KVALITETE PODLOGE ZA NASTAVAK ODREĐENE VRSTE RADOVA... 20 2.4 PODLJEVNI BETON ZA POPRAVAK BETONSKIH ELEMENATA MOSTA... 21 2.5 POLIMERCEMENTNI VEZNI SLOJ... 21 2.6 ARMATURA... 21 2.7 ANTIKOROZIVNA ZAŠTITA ČELIKA U KONTAKTU S BETONOM... 21 2.8 MASA ZA INJEKTIRANJE PUKOTINA... 21 2.9 SUSTAV PREMAZA ZA ZAŠTITU BETONA... 21 2.10 HIDROIZOLACIJA... 22 2.11 ASFALTNI SLOJEVI... 22 2.11.1 Slojevi kolničke konstrukcije... 24 2.12 BRTVENI MATERIJAL U REŠKI IZMEĐU KOLNIČKE KONSTRUKCIJE I PRIJELAZNE NAPRAVE... 25 3 PROGRAM KONTROLE I OSIGURANJA KVALITETE MATERIJALA I RADOVA... 27 3.1 UVOD... 28 3.2 DUŽNOSTI INVESTITORA... 28 3.3 DUŽNOSTI IZVOĐAČA... 28 3.4 DOKUMENTACIJA... 29 Stranica 2/37

3.5 TEKUĆA ISPITIVANJA... 29 3.6 NADZOR... 30 3.6.1 Stručni nadzor... 30 3.7 IZVJEŠĆE O IZVEDENIM RADOVIMA... 30 1.2. SPECIFIKACIJE IZVEDBE... 30 3.8 PROGRAM KONTROLE RADOVA I MATERIJALA... 31 3.8.1 Izvođenje... 31 3.8.2 Prethodna ispitivanja... 31 3.8.3 Tekuća ispitivanja... 31 3.8.4 Prihvaćanje kvalitete od strane investitora... 32 4 ZBRINJAVANJE OTPADA... 33 4.1 ODLAGANJE OTPADA... 34 5 TROŠKOVNIK... 35 5.1 UVODNE NAPOMENE... 36 Stranica 3/37

1 TEHNIČKI DIO Stranica 4/37

1.1 OPIS POSTOJEĆEG STANJA 1.1.1 Opći i geometrijski podaci o građevini Vijadukt Zečeve drage nalazi se na projektnoj stacionaži km 70+728,81. Prometna stacionaža objekta je km 12+300 na autocesti A6 Rijeka-Zagreb. Objekt se nalazi na dionici autoceste Vrbovsko-Bosiljevo II. Objekt je u razdoblju od 2006. do 2007. godine gradila tvrtka Viadukt d.d. iz Zagreba. Podaci o objektu preuzeti su iz izvedbenog građevinskog projekta vijadukta Zečeve drage, oznake: M2-6779/B.1, knjiga 1, projektanta IPZ d.d., Zagreb, iz 2004. godine. Konstrukcija vijadukta Trasa vijadukta je u konstantnoj horizontalnoj krivini R=2.505,10 m, a niveleta je u konkavnoj kružnoj krivini R=2.5810,0 m. Rasponi mosta su 2 39,75+16 49,73+37,75 m. Rasponska konstrukcija prelazi preko osi upornjaka 0,7 m pa ukupna duljina rasponskog sklopa 916,33 m. Ukupna duljina mosta zajedno s krilima iznosi 939,23 m. Ukupna širina rasponskog sklopa iznosi 12,2 m. Prometna ploha sastoji se od dvije prometne trake širine 3,50 m i zaustavne trake širine 2,50 m. Ukupna širina kolnika između zaštitnih betonskih ograda mosta je 11,20 m. Kolnik je u jednostrešnom padu 2,5%. Donji ustroj sastoji se od osamnaest stupova (S1 do S18), koji su izvedeni razredom tlačne čvrstoće C30/37, te upornjaka U1 i U2, koji su izvedeni razredom tlačne čvrstoće C25/30, na temeljima od istog razreda tlačne čvrstoće. Ispod temelja je podložni sloj betona razreda tlačne čvrstoće C12/15, minimalne debljine 10 cm. Stupovi mosta sandučastog su poprečnog presjeka s konstantnim vanjskim dimenzijama. Širina svih stupova (okomito na smjer mosta) iznosi 6,60 m i konstantna je po cijeloj visini. Dužina stupova (u smjeru mosta) iznosi 3,10 m. Stupovi S1, S2, S17 i S18 imaju konstantnu debljinu stjenke (30 cm). Debljina stjenki ostalih stupova na gornjem dijelu iznosi 30 cm, a na donjem dijelu se proširuje na 50 cm. Na vrhu svakog stupa je naglavna greda s dva masivna AB bloka na koje se postavljaju ležajni kvadri od betona razreda tlačne čvrstoće C40/50. Rasponska konstrukcija mosta je statički sustav kontinuirane prednapete grede sandučastog poprečnog presjeka, visine sanduka 4,00 m. Vanjske dimenzije poprečnog presjeka nepromjenjive su duž cijelog mosta, a s unutarnje strane donja ploča sanduka podebljana je se od 20 do 50 cm. Sandučasta rasponska konstrukcija izvodi se od betona razreda tlačne čvrstoće C40/50. Na mjestima oslanjanja rasponskog sklopa na ležajeve izvedene su AB dijafragme debljine 2,0 m, od betona razreda tlačne čvrstoće C40/50. S obzirom na visinski položaj nivelete i raspone mosta odabran je postupak "postupnog naguravanja" kao najpovoljniji. Rasponski sklop podijeljen je u 37 sekcija (segmenata) kako slijedi: 28,018+32 25,0+23,5+17,615+23,5+28,018=916,33 m. Na ovaj način mjesta prekida betoniranja (radne reške) zauzimaju u konačnom položaju rasponske konstrukcije približna mjesta nultočaka momentnog dijagrama od stalnog opterećenja. Rasponski sklop prednapinjan je uzdužnim kabelima u dvije faze. Kabeli prve faze smješteni su unutar poprečnog presjeka, u gornju i donju ploču. Nakon izvedbe pojedinog takta u stanici za betoniranje izvršeno je prednapinjanje dijela kabela prve faze koji završavaju ili se nastavljaju u radnoj reški. Nakon postavljanja rasponske konstrukcije u konačni položaj izvršeno je Stranica 5/37

prednapinjanje ekscentričnim (kontinuiranim) kabelima druge faze za preuzimanje reznih sila od dodatnog stalnog opterećenja i prometnog opterećenja. Rasponska konstrukcija oslanja se na stupove preko lončastih ležajeva. Ležajevi u osima U1, S1- S6 te S13-S18 i U2 su horizontalno pomični u uzdužnom smjeru, a u osima S7-S12 horizontalno nepomični i preuzimaju horizontalne sile od temperaturnog djelovanja, puzanja, skupljanja, kočenja i potresa. Slika 1 Situacija objekta na autocesti. Slika 2 Pogled na vijadukt Zečeve drage-smjer Zagreb Stranica 6/37

1.2 PROVEDBA STRUČNOG INSPEKCIJSKOG PREGLEDA S obzirom na učestalost problema vezanih uz znatna oštećenja asfalta i stvaranja udarnih rupa u zonama prijelaznih naprava na objektu Zečeve drage smjer Zagreb u zoni oba upornjaka, tvrtka mageba Ardria d.o.o. iz Zagreba je na zahtjev društva za gospodarenje autocestom Rijeka- Zagreb d.o.o., dana 17.02.2016. godine izvršila stručni inspekcijski pregled prijelaznih naprava proizvođača mageba na vijaduktu Zečeve Drage. Inspekcijski pregled je obavio tehničar g. Siegfried Wiener kao predstavnik matične tvrtke mageba CH, Bulach, Switzerland. Prilikom provedbe stručnog inspekcijskog pregleda utvrđeno je da se radi o višeprofilnim čeličnim prijelaznim napravama tip LR8-A80, odnosno 8 profilnim prijelaznim napravama mogućeg ukupnog pomaka 640mm, ugrađenim na objekat prije 10-ak godina. 1.3 INSPEKCIJSKI PREGLED PRIJELAZNIH NAPRAVA Prilikom dolaska na teren radi provedbe stručnog inspekcijskog pregleda primjećeno je da se prilikom prelaska vozila preko prijelanh naprava stvara izrazito velika buka usljed udara vozila u prijelaznu napravu. Kako bi se mogao provesti inspekciji pregleda bilo je potrebno zatvoriti vozne trake, odnosno preusmjeriti promet vozila na preticajnu traku. Nakon provedenog preusmjerenja vozila primjećena je manja razina buke, tj. prelazak vozila je posto puno tiši, a sve zbog glavine oštećenja koja se nalaze upravo na voznim trakama autoceste (slika 3.). Slika 3. Udarne rupe u zoni prijelazne naprave Nakon provedenog inspekcijog pregleda na gornjem ustroju mosta-kolničkoj konstrukciji u zoni prijelaznih naprava pristupilo se pregledu donjeg ustroja odnosno mjestu smiještanja prijalazne naprave upornjak vijadukta. Prilikom pregleda utvrđeno je da su ispod prijelane naprave nalaze sastavni dijelovi prijelazne naprave nužne za njenu funkcionalnost klizni i teflonski ležajevi, te okviri nosača kliznih i tefolnskih ležajeva (slika 4. i slika 5.). Stranica 7/37

Slika 4. Teflonski i klizni ležajevi Slika 5. Okviri nosača teflonskih i kliznih ležajeva Pregledom je utvrđeno da nedostaje veliki broj spojnih sredstava (vijaka) koji su popucali usljed velikih vibracija, a koji čine čvrsti spoj prijelazne naprave i okvira nosača ležajeva (slika 6.). Slika 6. Pogleda na spojna sredstva-vijke Stranica 8/37

Tip prijelazne naprave LR8-A80 prjektirana je na način da može preuzeti izrazito velike pomake (640 mm) što za razliku od drugih prijelaznih naprava ima i puno kompleksniji način ugradnje odnosno održavanja. Prijelazna naprava na vijaduktu Zečeve drage ugrađena je na način da su njene vodilice koje omogučavaju pomak pijelazne naprave u smjeru radu konstrukcije smještene u čelične kutije na upornjačkoj strani mosta. S obirom da je na dan pregleda padala kiša, bilo je vidljivo izrazito procurivanje vode kroz čelične kutije na prijelaznoj napravi i brtvenim elastomernim ulošcima između profila, koji su također oštećeni. Pregledom, a nakon toga i pristupanju samoj čeličnoj kutiji utvrđeno je da se prilikom izvođenja nije ugradio hidroizolacijski materijal koji je bio predviđeno projektnom dokumentacijom i tehničkom uputom proizviđača radi čega dolazi do curenja vode sa kolničke konstrukcije kroz čeličnu kutiju, a time i do oštećenja same prijelzne naprave (slika 7.). Slika 7. Oštećenja čelična kutija bez hidroizolacije Zbog učestale izloženosti vlazi, vodi i soli, prijelazna naprava i svi njezini dijelovi su u izrazito lošem stanju, odnosno na njima je vidljiva uznapredovala korozija (slika 8). Posebno su kritični spojevi okvira kliznih ležajeva i usmjerivači traverza u kutije (slika 9. i slika 10.). Slika 8. Uznapredovala korozija čličnih profila Stranica 9/37

Slika 9. Okviri kliznih ležajeva Slika 10. Usmjerivači traverze u čelične kutije Čelične kutije prijelazne naprave su oslobođene, odnosno ne ostvaruje se više čvrsti spoj između čelične stijenke kutije i okolnog betona, te stoga dolazi do velikih vibracija i prodora vode kroz kutije (slika 7). Kao glavni uzrok oštećenja asfaltnog zastora kolnika i pojavljivanje udarnih rupa su upravo oštećene čeličnih kutija prijelaznih naprava. Usljed ne izvođenja hidroizolacije čeličnih ploča (kutija) dolazi do konstantnog procurivanja vode kroz kolničku konstrukciju, a time i mogučnosti stvaranja udarnih rupa i denivelacija u kolničkoj konstrukciji. S gornje strane prijelazne naprave (na kolničkoj konstrukciji) također je vidjiva deformacija (denivelacija) krajnjih čeličnih profila naprave u odnosu na središnje profile što intenzivira udare kotača vozila i ralice o konstrukciju, te dodatno doprinosi oštećenjima prijelazne naprave (slika 11. i slika 12). Slika 11. Denivelacija kolnika prije naprave Slika 12. Denivelacija krajnjih profila naprave 1.4 ZAKLJUČAK INSPEKCIJSKOG PREGLEDA Zbog duljeg perioda eksplatacije prijelazne naprave, a s obzirom na oštećenja njezinih pojedinih dijelova, sigurno je došlo je do dodatnih oštećenja i same betonske konstrukcije u zoni prijelazne naprave. Pretpostavka da je uslijed udara vozila u prijelaznu napravu i nemogućnosti iste da prenese i/ili ublaži udare (ispali ležajevi i usmjerivači kretnje) došlo i do oštećenja čeličnih kutija i betona ispod čeličnih kutija kao uzrok vibracija. Kako više nema čvrstog nasjedanja same čelične kutije na betonsku podlogu, vrlo je vjerovatno da je oštećen tj. da je došlo do pucanja spoja čelične kutije i prijelazne naprave, te da na tom dijelu dolazi do prodora vode (slika 13.). Stranica 10/37

S obzirom na utvrđene nedostatke, mišljenja smo da sanaciji treba pristupiti hitno i bez odgode. Slika 13. Pretpostavka o procurivanju vode zu čelične kutije prijelazne naprave 1.5 PROVEDBA INTERVENTNE SANACIJE Prilikom provedbe inspekcijskog pregleda tehničar je zamijenio dotrajale i ispale klizne elastomerne i teflonske ležajeve novima (4 elastomerna ležaja i 4 teflonska ležaja), popravio i vratio na mjesto okvire nosača ležajeva, te zamjenio dotrajala spojna sredstva - vijke novima (60 kom). Napominjemo da radovi koji su izvedeni nisu trajno rješenje, već hitna intervencija koja je izvedena radi sigurnijeg odvijanja cestovnog prometa, te speriječavanja daljnjeg ugrožavanja konstrukcije i putnika. 1.6 PROJEKTNO RJEŠENJE Projektnim rješenjem sanacije predviđena je sanacija postojećih prijelaznih naprava na upornjaku U1 i upornjaku U2 vijadukta Zečeve drage autoceste Rijeka-Zagreb, smjer Zagreb. Ovakva sanacija prijelaznih naprava osigurava potpunu vodonepropusnost i funkcionalnost prijelaznih naprava po cijeloj dužini. Provedenom potpunom sanacijom prijelaznih naprava-svih njezinih dijelova (čelične kutije, teflonskih i kliznih ležajeva, okvira teflonskih i kliznih ležajeva, spojnih sredstava, te vulkanizacijom gumenih profila u slučaju potrebe) i provedbom sanacija udarnih rupa na asfaltnom zastoru kolnika postiže se puna funkcionalnost postojećih prijelaznih naprava, a sama sanacija je ekonomski isplativija. U nastavku se navodi rekapitulacija predviđenih radova na sanaciji objekta, a detaljan opis navodi se u točkama u nastavku. Stranica 11/37

Sanacija prijelaznih naprava započinje zarezivanjem asfalta pod kutem od 90 uz postojeću prijelaznu napravu i to 150 cm od početka postojeće prijelazne naprave na rasponsku konstrukciju mosta, te 300 cm od početka prijelazne naprave na stranu iznad upornjaka. Nakon provedenog zarezivanja slijedi mehaničko uklanjanje habajućeg sloja asfalta na strani rasponske konstrukcije vijadukta, pazeći pri tome da ne dođe do oštećenja prijelazne naprave. Područje iznad upornjaka koje je prethodno zarezano u širini 200 cm mehanički se uklanja i to habajući i nosivi sloja asfaltnog zastora te još dodatnih 100 cm se vrši uklanjanje habajućeg sloja asfalta. Na mjestu uklonjenog nosivog i habajućeg sloja asfalta pristupiti će se hidrodinamičkom uklanjanju oštećenog betona između i oko čeličnih kutija vodom pod pritiskom do 2500 bara u širini od 150 cm od prijelazne naprave pazeći pri tome da ne dođe do oštećenja čeličnih kutija prijelazne naprave, te moždanika koji su služili kao veza čeličnih kutija i konstrukcije vijadukta. Ukoliko se pri hidrodemoliranju dođe do armature, potrebno ju je sačuvati i očistiti do stupnja čistoće Sa 2 ½. Nakon provedenog hidrodinamičkog uklanjanja betona među čeličnim kutijama pristupiti će se injektiranju područja ispod čeličnih kutija kako bi se ostvarila nova veza između čeličnih kutija i konstrukcije kao i ojačanje i snacija eventualnih oštećenja ispod. Po završenom injektiranju potrebno je izvršiti mehaničko otvaranje pokrovnih ploča čeličnih kutija ručnim brusilicama kako bi se moglo pristupiti suhom pjeskaranju čeličnih kutija i svih ostalih dostupnih čeličnih dijelova prijelazne naprave gornjeg ustroja vijadukta. Suho pjeskarenje čeličnih dijelova prijelazne naprave radi se u svrhu uklanjanja nečistoća i pregleda zatečenog stanja svih čeličnih dijelova i spojnog pribora prijelazne naprave. Čistoća površine konstrukcije treba zadovoljavati stupanj čistoće Sa 2,5 (prema ISO 8501-1). Prilikom pjeskarenja potrebo je zaštiti sve gumene i ostale dijelove koji se mogu oštetiti prilikom pjeskarenja. Čišćenje je nužno izvesti pjeskarenjem kako ne bi došlo do oštećenje mekanih dijelova prijelazne naprave. Nakon provedenog pjeskarenja nužno je provesti kompletno ispuhivanje svih površina kompresorom. Po provedenom suhom pjeskaranju pristupa se nanošenju novog AK zaštitnog premaza na sve čelične elemente prijelazne naprave. Na prethodno pripremljena područja na mjestima hidrodinamičkim postupkom uklonjenog betona među čeličnim kutijama pristupiti će se ugradnji sidrenih ankera na koje će se položiti nova armatura u slučaju da je postojeća oštećena, odnosno da se dodatno ukruti zona u kojoj su do sada nastajale udarne rupe prije samog dolaska vozila na prijelaznu napravu. Armatura će se ugrađivati na licu mjesta u skladu sa važećim pravilnicima i normama o ugradnji iste. Povezivanje armaturnih šipki izvesti će se u dogovoru sa nadzornim injženjerom gradilišta. Nakon postave armature, pristupa se ugradnji oplate, te ugradnji brzovezujućeg podljevnog betona. Nakon provedene ugradnje brzovezujećeg podljevnog betona, te dostizanja njegove čvrstoće pristupa se ugradnji hidroizolacije. Hidroizolaciju je potrebno ugraditi preko cijelog obuhvata uključujući i poklopce čeličnih kutija, te istu povezati sa hidroizolacijom objekta kako bi se osigurala vodonepropusnost u zoni prijelazne naprave. Po završenim radovima hidroizolacije pristupiti će se završnom asfaltiranju u zoni prijelazne naprave, uz prethodno postavljanje geomreže za ojačanje asfaltnog zastora odnosno u svrhu sprječavanja pojave reflektivnih pukotina. Sanaciju podgleda prijelazne naprave potrebno je provesti na način da se izvrši demontaža svih njezinih dijelova (čeličnih okvira, teflonskih i elastomernih ležajeva i spojnih sredstava), te se provede postupak suhog pjeskarenja. Rastavljene dijelove moguće je i radionički pripremiti za ponovnu ugradnju, dok se ostatak treba provesti na terenu. Nakon provedenog pjeskarenja potrebno je izvršiti AK zaštitu svih dijelova prijelazne naprave. Prilikom ponovnog sastavljanja prijelazne naprave, a po završetku AK zaštite sve teflonske i elastomerne ležajeve, te spojna sredstva potrebno je zamijeniti novima. Ukoliko se uoče pukotine na ležajnoj gredi i prsnom Stranica 12/37

zidu upornjaka iste je potrebno sanirati injektiranjem, te nakon toga pristupiti nanošenju dvokomponentnog polimercementnog hidroizolacijskog trajnoelastičnog premaza. 1.6.1 REGULACIJA PROMETA TIJEKOM IZVOĐENJA RADOVA S obzirom na vrstu i količinu radova na sanaciji potrebno je promete preko vijadukta usmjeriti na načn da se omugući provedba sanacijskih radova. Privremena prometna signalizacija za promet na autocesti će se postavljati ovisno o dinamici radova. Projekt privremene projektne regulacije na autocesti treba biti usklađen s dinamikom i vrstom radova opisanom u ovom elboratu. Radove sanacije moguće je obaviti i u fazama, uz zatvaranje jedne pa druge polovice mosta, puštanje prometa u jednom i drugom traku preko dijela vijadukta na kojem se ne odvijaju radovi. 1.6.2 DOKUMENTACIJA POTREBNA PRIJE POČETKA IZVOĐENJA RADOVA Prije izvođenja radova sanacije potrebno je izvršiti pripremne radove koji se odnose na izradu sljedeće dokumentacije: Elaborat zaštite na radu, Projekt organizacije gradilišta, Projekt privremene regulacije prometa. 1.7 DETALJAN OPIS FAZA RADOVA 1.7.1 Strojno zarezivanje asfaltnog zastora kolnika Strojno zarezivanje asfaltnog zastora kolnika pod kutom od 90 u svrhu ostvarivanja prekida za radove uklanjanja. Zarezuje se asfalt na strani upornjaka na udaljenosti od 3,0 m od ruba prijelazne naprave u punoj visini presjeka odnosno cca 140 do 180 mm. Na strani rasponske konstrukcije zarezuje se na udaljenosti 1,0 m od ruba prijelazne naprave, te u dubini habajućeg sloja odnosno cca 40-50 mm. Nakon provedenog zarezivanja pristupa se mehaničkom uklanjanju asfalta pazeći pri tome da ne dođe do oštećenja profila prijelazne naprave odnosno oštećenja čeličnih kutija. 1.7.2 Hidrodinamičko uklanjanje dijela upornjaka uz prijelaznu napravu Hidrodinamičko uklanjanje betona dijela upornjaka uz prijelaznu napravu izvodi se visokotlačnim uređajem s mogućnošću regulacije pritiska (do 2500 bara), sa svrhom uklanjanja potrebnog dijela betona u koji su prijelazne naprave usidrene, do dna čeličnih kutija kao i eventualno oštećenih, raspucalih i prosoljenih slojeva te nevezanih dijelova betona. Potrebno je ukloniti beton do dubine čeličnih kutija onosno do dubine na kojoj nema karbonatizacije i gdje je koncentracija kloridnih iona manja od kritične. Po završetku hidrodinamičkog uklanjanja potrebno je zadovoljiti i uvjete da je: prionjivost betona mjerena pull-off metodom 1,5 N/mm 2, vrijednost ph betona >9,5 da se osigura otvorenost strukture betona, tj. barem 50% vidljivih zrna agregata. Stranica 13/37

Priprema podloge Priprema podloge je jedan od najvažnijih koraka pri izvođenju sanacijskih radova, jer njezina uspješnost više ovisi o kvaliteti pripreme podloge nego o materijalima upotrijebljenim za sanaciju. Priprema se sastoji od postupaka koji slijede nakon uklanjanja oštećenog betona. U ovoj fazi potrebno je ukloniti komade betona i nevezana zrna agregata koji nemaju dovoljnu prionjivost na podlogu. Prionjivost hidrodinamički uklonjenog i očišćenog betona potrebno je dokazati ispitivanjima čvrstoće prionjivosti "pull-off" metodom. Prije nanošenja novog sloja potrebno je osigurati dovoljnu hrapavost podloge u svrhu bolje prionjivosti. Optimalna hrapavost može se postići i hidrorazaranjem prilikom uklanjanja oštećenog betona na potrebnoj dubini, a ovisi o udaljenosti mlaznice, tlaku i strujanju vode. Kod pripreme podloge treba poštovati sljedeće zahtjeve: podloga mora biti slobodna od prašine, nevezanih zrna, površinskih nečistoća i materijala koji smanjuju prionjivost ili sprečavaju upijanje, očišćenu podlogu treba zaštititi od daljnjeg onečišćenja, osim ako je čišćenje izvedeno neposredno prije ugradnje novog sloja brzovezujućeg podljevnog betona. Na očišćenu i pripremljenu podlogu potrebno je nanijeti vezni sloj od polimercementnog veziva koji ima svrhu povećavanja prionjivosti novog i starog materijala. Vezni sloj je mješavina cementa i pijeska u težinskom omjeru 1:1 te otopine vezivne emulzije na bazi kaučuka (lateksa). Otopina se dobiva miješanjem s vodom u skladu s uputama proizvođača. Konzistencija treba biti takva da se nanosi tvrdom četkom, zidarskom žlicom i sl. Vezni sloj nanosi se na dio površine na koji će se unutar 24 sata ugraditi beton za sanaciju. Čišćenje i zaštita armature Nakon uklanjanja oštećenog betona potrebno je očistiti armaturu u skladu sa zahtjevima koji su propisani u normi HRN EN 1504-10:2004 i prema uvjetima okoline: treba ukloniti koroziju, oljuštene dijelove, mort, prašinu i ostale materijale koji smanjuju prionjivost ili pridonose koroziji, cijeli opseg izložene armature mora biti jednoliko očišćen, očišćena podloga treba se, do faze nanošenja materijala za sanaciju, zaštititi od daljnjeg onečišćenja, čišćenje armature može se provesti zajedno s korakom hidrorazaranja, pri čemu se mlaz vode koristi i za čišćenje armature. Nakon uklanjanja oštećenog sloja betona, postojeća armatura se mora vizualno pregledati, kako bi se utvrdio eventualni stupanj oštećenosti armature. Pregled armature mora izvršiti osoba angažirana od investitora koja ima iskustvo u području tehnologije sanacija. U okviru vizualnog pregleda potrebno je ocijeniti da li je postojeća armatura i dalje sposobna prenositi zahtijevana opterećenja. Kriteriji prema kojima se donosi odluka da li je potrebno izvršiti zamjenu klasične armature su sljedeći: mehaničkim oštećenjem ili korozijom je promjer šipke smanjen 10% ili više (odnosi se na lokalno udubljenje ili točkastu koroziju), poprečni presjek šipke je kontinuirano, po cijelom obodu, smanjen za 20%. Stupanj čistoće armature prema DIN 55928 treba iznositi D Sa 2½. Otvorena ploha očišćene armature ne smije stajati otvorena više od 6 sati, kako armature ne bi ponovno korodirala. Za Stranica 14/37

zaštitu od korozije, potrebno je očišćenu armaturu premazati zaštitnim sredstvom na bazi inhibitora korozije. 1.7.3 Injektiranje pukotina Na ovaj način saniraju se pukotine širine 0,2 mm ili više koje su vidljive na površini betona i pukotine koje se uoče nakon uklanjanja oštećenog sloja. Injektiranje se provodi dvokomponentnom epoksidnom smolom preko prethodno ugrađenih pakera. Pukotine ispod čeličnih kutija injketirati će se na naćin da se izbuše rupe dubine do 80 cm pod kutem od 45. Nakon provedenog injektiranja, pakere je potrebno ukloniti ili odrezati. Oprema za injektiranje pukotina sastoji se od pumpi s posudama za injekcijsku smjesu, alata i posuda za miješanje injekcijske smjese, pakera, profila i oblika koji će se odabrati u ovisnosti o položaju i širini pukotine na licu mjesta. Priprema podloge vrši se obilježavanjem pukotine te čišćenjem područja rada zrakom pod pritiskom. Oko pukotine ne smije biti prašine, masnoća i ostalih nečistoća. Slijedi ugradnja polimer-cementnog morta kojim se pukotina zatvara na strani s koje se provodi injektiranje. Injektiranju se može pristupiti nakon što mort za zatvaranje pukotine dobije dovoljnu čvrstoću da zadrži pritisak injekcijske smjese, što ovisi o temperaturi zraka i podloge. Nakon faze pripreme podloge slijedi ugradnja pakera (injekcijskih cjevčica). Pakeri se postavljaju na međusobnom razmaku od 20 do 25 cm (4 do 5 kom/m' pukotine). Rupe za bušene pakere buše se pod kutem 45, naizmjenično s jedne i druge strane pukotine. Izbušene rupe se čiste i ispuhuju zrakom pod pritiskom, nakon čega slijedi ugradnja pakera. Injektiranje se vrši pod pritiskom koji se ostvaruje pumpama. Miješanje smjese za injektiranje vrši se prema uputama proizvođača na mjestu ugradnje. Tijekom injektiranja, tlak se postupno povećava. Injektiranje na pakeru provodi se do pojave injekcijske smjese na susjednom pakeru ili na kontrolnoj cjevčici postavljenom između pakera za injektiranje. Ako pukotina više ne prihvaća smjesu, dosegnuti tlak održava se 3 do 5 minuta, nakon čega se prelazi na injektiranje na susjednom pakeru. Temperatura betona pri kojoj se smije izvoditi injektiranje iznosi od +5 do +30 C. Završna obrada površine betona provodi se nakon uspješno izvedenih radova injektiranja, najranije nakon 48 h. Pakeri se demontiraju, a rupe se zatvaraju polimer-cementnim sanacijskim mortom. Betonska površina se čisti od viška injekcijske smjese i morta. O provedenim radovima potrebno je voditi evidenciju injektiranja, koja se osim u građevinskom dnevniku vodi i u dokumentaciji u kojoj se svakoj poziciji daje broj, koji se označava na tlocrtu objekta te se vodi evidencija o količini i vrsti ugrađenih pakera, tlaku injektiranja i vrsti ugrađene injekcijske smjese. 1.7.4 Anitkorozivna zaštita čeličnih dijelova prijelazne naprave Suho pjeskarenje čeličnih dijelova pijelazne naprave provodi se u svrhu uklanjanja nečistoća i pregleda zatećenog stanja svih čeličnih dijelova i spojnog pribora. Čistoća površine konstrukcije treba zadovoljavati stupanj čistoće Sa 2,5 (prema ISO 8501-1). Prilikom pjeskarenja potrebno je zaštiti sve gumene i ostale dijelove koji se mogu oštetiti prilikom pjeskarenja. Čišćenje je nužno izvesti pjeskarenjem kako ne bi došlo do oštećenje mekanih dijelova prijelazne naprave. Nakon provedenog pjeskarenja potrebno je provesti kompletno ispuhivanje svih površina kompresorom. Antikorozivna zaštita izvodi se nanošenjem temeljnog epoksidnog premaza te završnog poliuretanskog premaza. Mjesta spojeva, varova, i matica se obavezno obrađuju četkom, a ostali dijelovi se po volji mogu obrađivat četkom, valjkom ili bezzračnom špricom. Stranica 15/37

Ukupna prosječna debljina suhog sloja mora biti 300 μm. Uvjeti koji moraju biti zadovoljeni prilikom ugradnje su: temperatura zraka 5-50, relativna vlažnost zaraka < 80 %, temperatura čelika 10-25. Pri ugradnji je potrebo provoditi sljedeće kontrole: kontrola kontaktne temperature analognim magnetnim termomoetrom, kontrola debljine mokrog filma antikorozivnog premaza pomoću češljeva, kontrola debljine suhog sloja mikrometrom, kontrola okolišnih uvjeta termohigrometrom. Nakon provedene antikorozive zaštite pokrovnih ploča čeličnih kutija pristupa se izradi nove pokrovne ploče koja se izrađuje od čeličnog lima debljine 30 mm uz izradu antikorozivne zaštite, te se ugrađuje varenjem položajno na mjesto stare. 1.7.5 Armatura i moždanici Armaturni čelik koji će se ugrađivati mora u pogledu karakteristika ispunjavati uvjete prema propisima iz područja betona i armiranog betona. Nabava, krojenje (na licu mjesta po potrebi), savijanje i postava dodatne armature s dužinom sidrenja i preklopa mora se izvršiti prema TPBK. Armatura će se ugrađivati između kutija i to na način da se u suradnji sa nadzornim inženjerom na licu mjesta izvodi krojenje i prilagodba armature Ø 12 i 14 mm, tako da se ostvare preklopi po dužini i na uglovima, da se izvede povezivanje s moždanicima iz prijelazne naprave kao i sa moždanicima iz čelične kutije i iz betona. Ugradnja novih moždanika osigurati će se bušenjem novih rupa u području između čeličnih kutija. Rupe su promjera 24 mm i dubine 150 mm. Nakon izvršenog bušenja rupe se ispuhuju komprimiranim zrakom. Moždanici promjera 20 mm i duljine 400-500 mm ugrađuju se u prethodno izbušene rupe. Kvaliteta čelika moždanika je B500B. Sidrenje moždanika u postojeći beton ostvaruje se kemijskim postupkom, odnosno ugradnjom moždanika u epoksidnu smolu. 1.7.6 Ugradnja podljevnog betona Podljevni beton ugrađuje se na pripremljenu podlogu, odnosno na mjesta na koja je prethodno ugrađena sva potrebna armature i postavljena oplata. Prije ugradnje podljevnog betona potrebno je površinu na koju se ugrađuje dobro očistiti, odnosno ispuhati komprimiranim zrakom od svih zaostalih nečistoća. Podljevni beton ugrađuje se u najvećoj visni od 40 cm. po zvršetku betniranja površinu je potrebno zaštiti od dadatne insolacije, vjetra i udara. Odmah nakon provedenog betoniranja potrebno je pristupiti njegovanju svježeg podljevnog betona. Karakteristike podljevnog betona navedene su u točki 2 ovog elaborate. 1.7.7 Hidroizolacija Nakon što je izvršena sanacija područja oko čeličnih kutija podljevnim betonom nastavlja se sa ugradnjom hidroizolacije i slojeva asfalta. Izvodi se preklop s postojećom hidroizolacijom ispod u širini 10 cm. Cijelu površinu potrebno je pregledati i očistiti. Čišćenje se izvodi strojno rotacijskim četkama i ručno, uz ispuhivanje kompresorom. Hidroizolacija se sastoji od temeljnog i brtvenog sloja. Temeljni sloj izvodi se od dvokomponentne epoksidne smole bez otapala i punila, obrađene kvarcnom pijeskom veličine zrna 0,5 1,5 mm. Brtveni sloj se sastoji od jednog sloja elastomerne bitumenske trake s uloškom od poliesterskog filca, koja se ugrađuje na temeljni sloj. Na izvedenu hidroizolaciju izvodi asfaltni zaštitni sloj hidroizolacije. Karakteristike hidroizolacije navedene su u točki 2 ovog elaborata. Stranica 16/37

1.7.8 Asfaltna kolnička konstrukcija Habajući sloja sfalta ukljanja se na raposnkoj strani konstrukcije, dok se nosivi i habajući sloj uklanja na dijelu konstrukcije iznad upornjaka. Uklanjanje asfalta vrši se strojno, mehaničkih glodalicama ("frezama"). Prije početka sanacije asfaltnog kolnika potrebno je izvršiti pripremne radove u vidu dovoza potrebne mehanizacije, opreme i materijala. Izvođač treba provesti geodetsko snimanje postojećeg stanja kolnika. Geodetski snimak izvodi se po potezima kolnika koji odgovaraju koracima sanacije. Sve faze radova treba geodetski pratiti. Nakon uklanjanja postojećeg asfalta snima se stanje nakon glodanja, a nakon ugradnje novih asfaltnih slojeva snima se izvedeno stanje. Geodetske snimke potvrđuju točnost izvedbe sanacije. Nakon izvršenog snimanja postojećeg stanja pristupa se uklanjanju postojećeg asfalta. Dužina zahvata asfaltiranja je na ukupnoj širini objekta i to 2 m sa strane iznad upornjaka i 1,5 m na strani iznad rasponske konstrikcije. Frezani materijal se odvozi na deponiju. Nakon uklanjanja asfalta iznad upornjaka izvodi se pregled i čišćenje površine te sanacija armiranobetonske ploče u predjelu čeličnih kutija kako je opisano u točki 1.7.2 ovog elaborata. Kad je izvršena sanacija dijela oko čeličnih kutija nastavlja se sa ugradnjom hidroizolacije i slojeva asfalta. Karakteristike asfaltnih slojeva navedeni su u točki 2 ovog elaborata. 1.7.9 Geomreža Ugradnja geomreže za ojačanje asfaltnog zastora koja se ugrađuje u svrhu spriječavanja pojave reflektivnih pukotina. Geomreža mora posjedovati karakteristike da udio bitumena u omotaču niti mreže bude > 60, mora biti iznimno otporna na oštećenja prilikom ugradnje (certificirano zadržava više od 80% čvrstoće), mora posjedvati iznimnu prionjivost na podlogu kao i na nove slojeve asfalta, a točka omekšanja joj mora biti >150 C. 1.7.10 Horizontalna signalizacija na kolniku Na obnovljenom asfaltnom zastoru iscrtavaju se rubne i središnja crta horizontalne signalizacije. Rubne i središnja crta izvode se kao bijele pune linije, širine 15 cm. Materijal za izradu crta mora imati retroreflektivna zrnca. Debljina crta je 300 mikrometara. Horizontalna signalizacija izvodi se na cijeloj dužini sanacijskog zahvata, kako bi se izvršilo uklapanje na postojeću signalizaciju. Na objektu je širina prometnih trakova 3,10 m, a rubnih trakova 0,20 m. 1.7.11 Zamjena svih dijelova prijelazne naprave Prilikom provedbe sanacije prijelaznih naprava potrebno je izmjeniti sve teflonske i neoprenske ležajeve, te sva spojna sredstva priložena u tablici 1 i nacrtu naprave koja je sastavni dio ovog elaborate i troškovnika sanacijskih radova. 1.7.12 Premazivanje betonskih površina Zbog dodatne sigurnosti i povećanja trajnosti betonske konstrukcije vijadukta u zoni ležajne klupčice i prsnog zida upornjaka, istu je potrebno površinski zaštititi kako bi se spriječio ulazak klorida, sulfata i drugih štetnih tvari u beton. Podloga prije nanošenja premaza mora biti čista, bez tragova ulja, masti, prašine, ostataka materijala i slično. Prije nanošenja premaza površina bi trebala biti što ujednačenija, jer se inače povećava rizik od formiranja sitnih šupljina u premazu. Također, na površini ne smije biti većih Stranica 17/37

pora, koje kasnije mogu prouzročiti nastanak mjehura. Prije nanošenja premaza, ovisno u uvjetima nanošenja, možda bi trebalo mortom ili nekim drugim materijalom zagladiti površinu. Za površinsku zaštitu betona upotrebljava se elastični premaz i boja koji trebaju imati svojstvo vodonepropusnosti, sposobnosti premoštenja pukotina i sprječavanja prodora ugljičnog dioksida u beton (prema HRN EN 1504-2 - tip C). Materijal mora biti kompatibilan postojećem betonu. Površinu koja se ne hidrorazara, potrebno je oprati vodom pod pritiskom kao priprema za nanošenje sloja zaštitnog premaza. Pranje površine vodom pod pritiskom od 800 bara sa udaljenosti ne veće od 2 m osigurava uklanjanje svih površinskih nečistoća i nanesenih slojeva bez uklanjanja samog betona (cementne površinske skramice). Pripremljena podloga betona mora imati čvrstoću prionjivosti mjerenu metodom pull-off (HRN EN 1542:2001) veću od 1,50 N/mm 2. Karakteristike materijala točki 2 ovog elaborata. 1.8 DINAMIKA IZVOĐENJA RADOVA Sanacija postojećih prijelaznih naprava podrazumjeva zamjenu svih pokretnih, potrošnih i oštećenih dijelova naprave prema sljedećem tijeka aktivnosti: zarezivanje i uklanjanje habajućeg sloja asfalta u zoni prijelazne naprave iznad rasponske konstrukcije u širini od 1,5,0 m; zarezivanje i uklanjanje habajućeg i nosivog sloja asfalta u zoni prijelazne naprave iznad upornjaka u širini od 2,0 m; hidrodemoliranje armiranobetonske ploče iznad upornjaka u zoni čeličnih kutija u širini od 2,0 m od prijelazne naprave; otvaranje čeličnih kutija iznad upornjaka radi uvida u stanje traverzi; sanacija oštećenja čeličnih kutija, čišćenje, pranje, pjeskarenje i provedba AKZ-a; po potrebi injektiranje uočenih pukotine na mjestu provedenog hidrodemoliranja; injektiranje površine ispod čeličnih ploča prijelazne naprave radi ostvarnja ponovne veze čelične kutije i konstrukcije objekta; ugradnja sidrenih ankera u zoni među čeličnim kutijama; po potrebi ugradnja nove armature u zoni čeličnih kutija; ugradnja podljevnog betona u zoni čeličnih kutija; izvođenje hidroizolacije na novo izvedenom podljevnom betonu i iznad čeličnih kutija; uklanjanje svih okvira nosača ležajeva, traverzi i ostalih čeličnih dijelova ispod prijelazne naprave, sa zamjenom novim dijelovima; visokotlačno pranje i pjeskarenje cijele prijelazne naprave sa bravarskim uređenjem svih oštećenja i provedbom AKZ-a; uklanjanje elastomernih i teflonskih ležajeva sa ugradnjom novih; zamjena svih spojnih sredstava-vijaka novima; završni asfalterski radovi po završetku sanacije; Izvedba horizontalne signalizacije na objektu Stranica 18/37

2 UVJETI KVALITETE MATERIJALA

U nastavku će se prikazati uvjeti kvalitete materijala koji se koriste pri radovima sanacije prijelazne naprave vijadukta Zečeve drage. 2.1 OPĆE ODREDBE ZA RADOVE Tijekom sanacijskih zahvata, ugrađene materijale efikasno zaštititi od pojačanog strujanja zraka i zaštititi od temperature niže od +5 C i više od +30 C. Izvoditelj radova mora organizirati i izvoditi sve radove na sanaciji prijelazne naprave, najprikladnije primjeni i sukladno Elaboratu uz primjenu svih propisanih mjera zaštite i važećih propisa struke i prakse. Svi radovi na sanaciji moraju biti koordinirani i po dinamičkom planu odobrenom od strane nadležne službe. Kod pripreme, izvedbe i kontrole kvalitete treba se pridržavati uvjeta iz elaborata, a za odredbe koje nisu specificirane treba se pridržavati važećih normativa i propisa. Sve radove treba izvoditi iz prethodno ispitanih i tijekom radova kontroliranih materijala. Uzimanje uzoraka u svrhu kontrolnih ispitivanja obavlja ovlaštena organizacija ili izvoditelj, pod kontrolom nadzornog inženjera. O uzimanju uzoraka treba sastaviti zapisnik s potpunim podacima. 2.2 ČUVANJE I NJEGOVANJE IZVEDENIH ELEMENATA-SLOJEVA Njegovanje i zaštita počinju još u fazi nabave, prijevoza i skladištenja osnovnih materijala na bazi cementa, polimercementnog veziva, poliuretana i epoksida, koji ne smije biti izložen vlazi, a naročito ne temperaturama nižim od +5 C i višim od +30 C. Spravljanje podljevnpg betona kao i izvedeni radovi (slojevi) moraju biti efikasno zaštićeni od negativnih utjecaja naglog sušenja, a naročito niskih i visokih temperatura. Predviđeno vrijeme za njegovanje je minimalno 7 dana. Slojevi na bazi cementa, epoksida i poliuretana moraju biti efikasno zaštićeni od mogućeg vlaženja, niskih i visokih temperatura tijekom spravljanja i ugradnje, prljanja prašinom i mehaničkih oštećenja. 2.3 UVJETI KVALITETE PODLOGE ZA NASTAVAK ODREĐENE VRSTE RADOVA Armirano-betonska podloga Vlačna čvrstoća prionljivosti pull-off metodom prema HRN EN 1542 srednja vrijednost 1,50 N/mm 2 pojedinačna vrijednost 1,00 N/mm 2 Hrapavost cca 3 mm ph otvorene površine betona > 9,5 Otvorenost strukture > 50% (vidljivih zrna agregata) Vlažnost prilagođena sustavu koji se nanosi Stranica 20/37

2.4 PODLJEVNI BETON ZA POPRAVAK BETONSKIH ELEMENATA MOSTA Za sanaciju oštećenih betonskih površina koristi se podljevni beton za reprofilaciju AB površina klase R4, prema HRN EN 1504-3:2005. dmax = 16 mm Tlačna čvrstoća nakon 28 dana (HRN EN 12190) klasa R4: 80 N/mm 2 Čvrstoća na savijanje nakon 28 dana 8,0 N/mm 2 Modul elastičnosti nakon 7 dana (HRN EN 13412) 35 GPa 2.5 POLIMERCEMENTNI VEZNI SLOJ Za ostvarivanje dobre veze između starog i novog betona treba upotrebljavati vezni sloj koji je izrađen na bazi polimercementnog veziva. Kontrolnim ispitivanjem potrebno je dokazati da je prionljivost za podlogu 1,5 N/mm 2. 2.6 ARMATURA Čelik koji će se ugrađivati mora u pogledu karakteristika ispunjavati uvjete prema propisima iz područja betona i armiranog betona. Koristiti će se čelik oznake i vrste B500B. Mogu se koristiti čelici prema Prilogu B TPBK i normama HRN EN 10080-1 do 6 za čelik za armiranje. Označavati se trebaju prema HRN EN 1027-1 i 2 te HRN CR 10260. 2.7 ANTIKOROZIVNA ZAŠTITA ČELIKA U KONTAKTU S BETONOM Polimercementni premaz za zaštitu armature od elektrokemijskih utjecaja i procesa koji se mogu odvijati u betonu, izloženom eksploatacijskim i uvjetima okoline. Uvjet prionjivosti na čelik 2,0 N/mm 2 2.8 MASA ZA INJEKTIRANJE PUKOTINA Masa za konstruktivno injektiranje pukotina na bazi dvokomponentne epoksidne smole. Viskoznost < 350 mpa x s pri 25 C Tlačna čvrstoća (prema HRN EN 12190) o nakon 7 dana pri +23 C > 50 N/mm 2 Pot life (+20 C) 45 min 2.9 SUSTAV PREMAZA ZA ZAŠTITU BETONA Sustav za zaštitu betonskih površina sastoji se od zaštitnog polimercementnog premaza i akrilne boje, oznake C prema normi HRN EN 1504-2:2001, točka 3, (Proizvodi i sustavi za zaštitu i popravak betonskih konstrukcija; dio 2: Proizvodi i sustavi za površinsku zaštitu). Polimercementni premaz Ukupna debljina sloja polimercementnog premaza 1,5 2,0 mm Prionljivost (HRN EN 1542) 0,8 (pojedinačno 0,5) N/mm 2. Stranica 21/37

Termička kompatibilnost (smrzavanje-odmrzavanje) Prionljivost nakon 50 ciklusa (HRN EN 13687-1) 0,8 (pojedinačno 0,5) N/mm 2 Premoštenje pukotina (HRN EN 1062-7) do 0,50 mm Istezanje >30% Akrilna boja Otpornost na agresivne tvari iz atmosfere (CO2, SO2, soli, UV zrake). Koeficijent kapilarnog upijanja vode (HRN EN 1062-3) <0,1 kg/m 2 /h 0,5 Nijansa boje Što sličnija boji betona (odobrava investitor) 2.10 HIDROIZOLACIJA Hidroizolacija se izvodi sustavom od temeljnog sloja od dvokomponentne reakcijske smole bez otapala i punila, obrađene kvarcnim pijeskom i jednog sloja elastomerne bitumenske trake s uloškom od poliesterskog filca, koja se ugrađuje na temeljni sloj. Izvodi se preklop s postojećom hidroizolacijom ispod hodnika u širini 10 cm. Hidroizolacija bitumenskim trakama izvodi se prema zahtjevima OTU, knjiga IV, 7-01.9. 2.11 ASFALTNI SLOJEVI Izvođač radova mora pribaviti dokumentaciju o uporabljivosti svih materijala koje će upotrebljavati pri proizvodnji asfaltne mješavine, sukladno poglavlju 6. Općih tehničkih uvjeta i predati ih na ovjeru nadzornom inženjeru najmanje 7 dana prije početka radova. Prethodni sastav asfaltne mješavine Prije početka izrade, izvođač radova dužan je dostaviti Nadzornom inženjeru na uvid prethodni sastav asfaltne mješavine. Uz prethodni sastav treba priložiti kopije tehničke dokumentacije o izvoru i kakvoći materijala na osnovi kojih je izrađen. Bez dokumentacije o dokazu upotrebljivosti materijala prethodni sastav neće se prihvatiti. Proizvodnja, prijevoz i ugradnja Asfaltnu mješavinu treba proizvoditi u postrojenjima sa mogućnošću točnog doziranja i konstantnog kapaciteta proizvodnje, tako da ne dođe do stajanja i čekanja pri ugradnji asfaltne mješavine. Proizvođač asfaltnih mješavina obvezan je provoditi tvorničku kontrolu proizvodnje svojstava i uskladištenja sastavnih materijala, kontrolu proizvodnog pogona i procesa proizvodnje asfaltnih mješavina, te kontrolu proizvedenih bitumenskih mješavina. Frakcije agregata moraju biti uskladištene u označenim boksovima na način da se spriječi međusobno miješanje i onečišćenje, te prekomjerno vlaženje agregata. Punilo se skladišti u silosima zaštićeno od vlaženja. Materijal koji nastaje otprašivanjem agregata u procesu sušenja mora se odgovarajuće skladištiti. Nekontrolirano vraćanje otprašenog materijala u proces proizvodnje bitumenskih mješavina nije dopušteno. Bitumen se skladišti u označenim cisternama. Bitumen ne smije biti zagrijan na temperaturu višu od dopuštene, što za polimerom modificirani bitumen navodi proizvođač bitumenske mješavine. Stranica 22/37

Asfaltna mješavina prevozi se do mjesta ugradnje kamionima sa specijalnim kotlovima za održanje stalne temperature uz miješanje. Bitumenske mješavine ugrađuju se samo u povoljnim vremenskim uvjetima. Ugradnja bitumenskih mješavina na vlažnu, zaleđenu ili snijegom pokrivenu podlogu nije dopuštena. Ugradnja bitumenskih mješavina nije dopuštena pri temperaturama zraka manjim od +10 C te po kiši i/ili magli koja na podlozi stvara zatvoreni vodeni film. Pri snažnom vjetru ugradnja bitumenskih mješavina nije dopuštena. Podloga na koju se polaže asfaltni sloj mora biti stabilna, nosiva, ravna, suha i čista, bez nevezanog materijala. U svrhu postizanja međusobnog povezivanja podloge i izvedenog asfaltnog sloja, podloga se prethodno može poprskati bitumenskom emulzijom. Količina bitumenske emulzije za prskanje podloge ovisi o razini hrapavosti podloge, vrsti i tipu bitumenske emulzije, te vrsti i tipu asfaltnog sloja koji se izvodi, a nanosi se u količini koja osigurava propisanu povezanost slojeva. Kada se u asfaltni sloj ugrađuje bitumenska mješavina na bazi polimerom modificiranog bitumena, tada se podloga mora obvezno poprskati polimerom modificiranom bitumenskom emulzijom. Prskanje podloge bitumenskom emulzijom na temperaturi zraka ili podloge nižoj od +5 C nije dopušteno. Ugradnja bitumenske mješavine na poprskanu podlogu smije započeti tek po završetku faze razbijanja emulzije. Za ohrapljivanje površine za habajući sloj, izvedeni sloj se posipa kamenom sitneži eruptivnog porijekla koja je prethodno obavijena bitumenskim filmom. Ako je temperatura isporučene bitumenske mješavine niža od minimalno dopuštene prema deklaraciji proizvođača, tada se takva bitumenska mješavina ne smije ugraditi u asfaltni sloj. Izvedeni asfaltni sloj smije se pustiti pod promet tek kad mu temperatura u sredini sloja padne ispod +30 C. Uzdužni i poprečni radni spojevi asfaltnih slojeva moraju biti izvedeni na način da su vodonepropusni i trajni, obavezno premazani bitumenskom pastom za sljepljivanje. Prilikom izvođenja habajućeg sloja koristiti bitumensku traku za spoj "vruće na hladno" Na spoju asfaltnog sloja s nekom drugom vrstom materijala (beton, kamen, metal) mora se izraditi razdjelnica ispunjena vrućom bitumenskom masom ili samoljepivom bitumenskom trakom. Za ispitivanja asfalta primijenjuju se sljedeće norme: Ispitivanje površinskih svojstava kolnika HRN EN 13036-1:2011 HRN EN 13036-4:2004 HRN EN 13036-7:2004 Ispitivanje sastava i svojstava asfaltne mješavine HRN EN 13108-6:2007 Površinska svojstva cesta i aerodromskih operativnih površina - Metode ispitivanja - 1. dio: Mjerenje dubine makroteksture površine kolnika volumetrijskim postupkom Površinska svojstva cesta i aerodromskih operativnih površina - Ispitne metode - 4. dio: Metoda mjerenja otpornosti površine na klizanje - Ispitivanje klatnom Površinska svojstva cesta i aerodromskih operativnih površina - Ispitne metode -- 7. dio: Mjerenje neravnosti slojeva kolnika: ispitivanje mjernom letvom Bitumenske mješavine -- Specifikacije materijala -- 6. dio: Lijevani asfalt Ispitivanje sastava i svojstava izdvojenog bitumenskog veziva HRN EN 13108-1:2005 Bitumenske mješavine - Ispitne metode za asfalt proizveden vrućim postupkom - 1. dio: Topivi udio veziva Stranica 23/37

HRN EN 12697-3:2005 HRN EN 1426:2008 HRN EN 1427:2008 Bitumenske mješavine - Ispitne metode za asfalt proizveden vrućim postupkom - 3. dio: Izdvajanje bitumena: rotacijski otparivač Bitumen i bitumenska veziva - Određivanje penetracije iglom Bitumen i bitumenska veziva - Određivanje točke razmekšanja - Metoda prstena i kuglice 2.11.1 Slojevi kolničke konstrukcije Na izvedenu hidroizolaciju ugrađuje se zaštitni sloj hidroizolacije, AC 16 bin 45/80-55, AG4, debljine 6 cm. Habajući sloj asfalta izvodi se od mješavine AC 11 surf 45/80-55 AG3, debljine 4,0 cm. Vertikalne spojeve na mjestima prekida asfaltiranja premazati bitumenskom emulzijom, a na spoj s prijelaznom napravu postaviti bitumensku traku prema detaljima proizvođača prijelazne naprave. Za asfaltne mješavine moraju biti dostavljeni Izjava o sukladnosti, prethodni i radni sastavi u skladu sa važećom zakonskom regulativom i normama. Dužnost izvođača je sastaviti i predati Program kontrole kakvoće materijala i radova na ovjeru Nadzornom inženjeru. Na temelju ovjerenog Programa provodi se Izvođačka kontrola kvalitete materijala i izvedenih radova u pisanom obliku i predaje na uvid Nadzornom inženjeru. U izvještaju se nalaze rezultati ispitivanja sastavnih materijala za izradu asfaltnih mješavina; bitumen, punilo, drobljeni pijesak i frakcije kamenog agregata) te ispitivanja proizvodnje asfaltnih mješavina. Nakon što je sloj izveden, dužnost je Izvođača izrada geodetskog snimka cijelog sloja (visina, položaj, uzdužni i poprečni pad). Nadzorni inženjer može zatražiti dodatnu provjeru kakvoće sastavnim materijala za proizvodnju asfaltnih mješavina Investitor je dužan osigurati kontrolna ispitivanja na temelju kojih Nadzorni inženjer donosi konačnu ocjenu izvedenih asfaltnih slojeva. U slučaju odstupanja od propisane kakvoće. Ako se utvrdi odstupanja od propisane kakvoće, Izvođač je dužan o svom trošku izvaditi dodatne uzorke. Za habajući sloj koristi se asfaltna mješavina AC 11 surf 45/80-55 AG3, debljine 4,0 cm, a za zaštitni sloj hidroizolacije na objektu asfaltna mješavina AC 16 bin 45/80-55, AG4, debljine 6,0 cm. Asfaltne mješavine moraju zadovoljavati karakteristike prema tablicama. Tablica 1 Fizičko-mehanička svojstva asfaltne mješavine Svojstvo AC 11 surf 45/80-55 AG3 AC 16 bin 45/80-55 AG4 Minimalni udio bitumena (%), m/m 4,0 4,0 Udio šupljina, V, (%) V/V 3-6 4-7 Ispunjenost šupljina kamene smjese bitumenom, VFB (%) Najmanji omjer indirektne vlačne čvrstoće, ITSR (% ) Najveća brzina deformacije, WTSAIR (mm/10 3 ciklusa) 65-83 VFBNR ITSR 80 ITSR 70 WTSAIR NR WTSAIR 0,05 Najveća relativna dubina kolotraga, PRDAIR (%) PRD AIR NR PRD AIR 5,0 Stranica 24/37

Tablica 2 Granična područje granulometrijskog sastava kamene smjese Otvor sita [mm] AC 11 surf 45/80-55 AG3 Prolaz kroz sito [%] AC 16 bin 45/80-55 AG4 0,063 3-10 2-10 0,25 6-27 5 22 1,0 16-41 13 32 2,0 25-50 22 40 4,0 42-72 34-50 8,0 72-92 48-68 11,2 90-100 - 16,0 100 90-100 22,4-100 Tablica 3 Svojstva izvedenog sloja za srednje prometno opterećenje Svojstvo AC 11 surf AC 16 bin Udio šupljina, V, %(V/V) 3-8 4-10 Stupanj zbijenosti 98 98 Visina sloja: dopušteno visinsko odstupanje sloja od projektiranog visinskog položaja, najviše % Debljina sloja: dopušteno odstupanje od projektirane debljine, najviše ±10 ±20-15% pojedinačna vrijednost -5% srednja vrijednost -15% pojedinačna vrijednost -5% srednja vrijednost Dubina teksture (mm) 0,35 ne ispituje se Otpor prema klizanju (SRT) 55 ne ispituje se 2.12 BRTVENI MATERIJAL U REŠKI IZMEĐU KOLNIČKE KONSTRUKCIJE I PRIJELAZNE NAPRAVE Rešku između kolničke konstrukcije i prijelazne naprave potrebno je zabrtviti kako bi se spriječio prodor vode na upornjak i kolničku konstrukciju i time spriječila degradacija konstrukcije objekta. Brtvljenje se provodi bitumenskom smjesom i poliuretanskim umektom koji se postavlja na dno reške. Sanacija je predviđena vrućom trajnoelastičnom masom na bazi modificiranog bitumena čiji sastav i svojstva u potpunosti trebaju zadovoljavati uvjete kvalitete prema HRN EN 14188-1:2005, Brtveni umetci i (brtvene) mase -- 1. dio: Specifikacije za vruće brtvene mase (EN 14188-1:2004). Stranica 25/37