Drugi simpozij studenata bioloških usmjerenja 2016.

Drugi simpozij studenata bioloških usmjerenja 2016. Biološki odsjek Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilište u Zagrebu

Dragi kolege, dobrodošli na Drugi simpozij studenata bioloških usmjerenja SiSB2! Razveselilo nas je što ste se prošle godine u tako velikom broju odazvali na prvi SiSB. Stoga smo ove godine odlučili organizirati SiSB2 i nadamo se da de naš Simpozij prerasti u tradiciju. Zamislili smo ovaj događaj kao mjesto susreta svih studenata koji gaje strast prema biologiji, kako onih sa Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, tako i onih sa ostalih srodnih studijskih programa u državi i regiji. Mnogi se studenti uključuju u znanstveni rad: provode istraživanja u sklopu natječaja za Rektorovu nagradu ili objavljuju radove u znanstvenim časopisima. Nastojimo tim studentima pružiti priliku da svoj rad prezentiraju kolegama studentima. Također, vjerujemo da studenti koji se nisu uključili u istraživačke projekte žele doznati kakve su uspjehe njihovi kolege postigli. Htjeli bismo povezati studente najrazličitijih disciplina i interesa te potaknuti razmjenu ideja i iskustava. Nadamo se da de mnogi pronadi novu inspiraciju i motivaciju, da de se sklopiti nova prijateljstva i suradnje. Ova je knjižica predviđena da Vam olakša pradenje događaja na Simpoziju. U njoj dete nadi raspored predavanja i predviđenih pauza, kao i sažetke izlaganja i kontakte izlagača. Pozivamo Vas da se pridružite zajedničkom ručku! Za sva pitanja slobodno se obratite članovima Organizacijskog odbora i ostalim sudionicima Simpozija. Zahvaljujemo na podršci Biološkom odsjeku PMF-a te Udruzi studenata biologije BIUS kao službenom organizatoru. Posebno zahvaljujemo profesorima suradnicima, recenzentima i izlagačima, kao i svim posjetiteljima. Organizacijski odbor i

Organizacijski odbor: Kim Vučinid, predsjednica Tin Kocijan, potpredsjednik Dario Starid, tajnik Vedran Vukovid, tajnik Elizabeta Banid Tajana Burkuš Filip Cesarec Marija Cvitanid Iva Čupid Luna Džidid Uzelac Mihael Erakovid Ivana Grgid Jelena Jakupid Mirela Kubat Stefan Majnarid Frane Miljkovid Lucia Perkovid Zuzana Redžovid Ivan Šapina Nina Verčevid Stručni suradnici: prof. dr. sc. Božena Mitid doc. dr. sc. Petra Korad doc. dr. sc. Duje Lisičid doc. dr. sc. Jasna Lajtner dr. sc. Sunčica Bosak izv. prof. dr. sc. Željka Vidakovid-Cifrek Urednice knjige sažetaka: Elizabeta Banid Kim Vučinid Korektura: dr. sc. Tomislav Portada Službeni organizator: ii

Raspored izlaganja na Simpoziju: 12:00 12:30 Okupljanje i registracija 12:30 12:40 Otvaranje simpozija Gošda predavačica Ita Gruić Sovulj: 12:40 13:25 Mehanizmi popravka pogreške aminoacil-trna-sintetaza kao utvrde standardnog genetičkog koda 13:25 13:35 Kratka pauza 13:35 13:55 13:55 14:15 A1 Predsjedavajuda: Elizabeta Banić Jan Perutka i Aleksandra Krizmanić: Morfološka i citokemijska karakterizacija krvnih stanica dvije autohtone vrste slatkovodnih kornjača u Hrvatskoj Tadija Kekić: Regulacija aktivnosti promotora pod utjecajem ekspresije PARP1 u stanicama humanog glioblastoma 14:15 15:00 Pauza za ručak 15:00 15:10 Zajedničko fotografiranje A1 A2 Predsjedavajudi: Tin Kocijan Marijana Plodinec: Interpopulacijska varijabilnost u nicanju korovne vrste Abutilon theophrasti Medik. Valentina Šoštarčić: Biološki parametri termofilnih korovnih vrsta: transfer Alertinf modela iz Italije u Hrvatsku Predsjedavajudi: Mihael Eraković Predsjedavajuda: Mirela Kubat 15:10 15:30 Vladimir Zanki: Određivanje interakcijskih domena proteina u kompleksu SerRS:BEN1 iz biljke Arabidopsis thaliana pomodu termoforeze Sandro Vuk i Ana Skuhala: Istraživanje učinka bakrovih(ii) kompleksa s N-alkilnim derivatima iminodiacetamida na vodenu ledu (Lemna minor L.) Vedran Vuković: Računalna Nikola Medić: Učinak pesticida 15:30 15:50 potraga za boljim inhibitorima klorpirifosa na dagnju Mytilus purinske nukleozidne fosforilaze iz galloprovincialis: aktivnost kisele Helicobacter pylori DNaze i toksičnost tkiva 15:50 16:20 Pauza za kavu Predsjedavajuda: Iva Čupić 16:20 16:40 Miloš Martinović: Ptice gnjezdarice Petrove gore: gustode populacija šumskih pjevica i pregled drugih zabilježenih vrsta 16:40 17:00 Anamarija Ridl: Vodeni kukci mediteranskih sedrenih barijera 17:00 17:20 Fran Rebrina: Prvi rezultati inventarizacije žohara, bogomoljki i ravnokrilaca (Insecta: Polyneoptera) šireg područja planine Dinare 17:20 Zatvaranje simpozija A2 iii

Sažetci izlaganja

MORFOLOŠKA I CITOKEMIJSKA KARAKTERIZACIJA KRVNIH STANICA DVIJE AUTOHTONE VRSTE SLATKOVODNIH KORNJAČA U HRVATSKOJ: RIJEČNA KORNJAČA (Mauremys rivulata, VALENCIENNES IN BORY DE SAINT-VINCENT 1833) I BARSKA KORNJAČA (Emys orbicularis, LINAEUS 1758) Jan Perutka, Dean Karaica, Sandra Hodid, Aleksandra Krizmanid, Matea Cedilak, Ana Štih, Ana Krivokuda, Domagoj Đikid Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek jan.perutka@gmail.com Riječna kornjača (Mauremys rivulata) ugrožena je vrsta, čiji se areal proteže od Cipra, Grčke, Bugarske i Albanije sve do Dalmacije. U RH zakonom je zaštidena te su preostale samo tri populacije na području Dubrovačko-neretvanske županije. Najveda od njih nalazi se na južnom dijelu Konavoskog polja i iznimno je ugrožena zahvatima poput kopanja kanala za odvodnju poplavnih voda u njihovu staništu. Na tom području stanište dijeli s populacijom barske kornjače (Emys orbicularis). Cilj je ovog rada utvrditi fiziološko stanje navedene populacije riječne kornjače. Diferencijalnim smo citokemijskim tehnikama karakterizirali pojedine tipove leukocita te eritrocite kod 34 jedinki divljih riječnih i 21 jedinki divljih barskih kornjača. Osim toga, radi kontrole smo uzeli krv dodatnih 6 riječnih kornjača u zatočeništvu iz zagrebačkog zoološkog vrta. Tehnikama AB (alcijansko modrilo) i PAS (metoda Schiffove baze i perjodne kiseline) dokazali smo prisustvo polisaharida i glikokonjugata. Enzimsko- -citokemijskim metodama smo dokazali jedino ALP (alkalna fosfataza). Dobivena srednja vrijednost leukocita u krvi (5940/mm 3 ) odgovara referentnim rezultatima iz radova kod riječne kornjače, dok je prosječni broj eritrocita (405 333/mm 3 ) nešto vedi od referentnih vrijednosti. AB-om su se obojile jezgre stanica, od kojih smo našli eozinofile kod obje vrste kornjača, te monocite samo kod riječne kornjače. PAS-om i ALP-om utvrdili smo pozitivne rezultate kod limfocita i eozinofila u obje vrste. PAS-om smo još pronašli heterofile kod riječne i trombocite u barske kornjače, a ALP-om heterofile i trombocite kod riječne i monocite u barske kornjače. Ovo je jedno od prvih istraživanja riječne kornjače u RH, te se nadamo da de pomodi njezinoj zaštiti. Rad je u pripremi za objavu. 1

REGULACIJA AKTIVNOSTI PROMOTORA POD UTJECAJEM EKSPRESIJE PARP1 U STANICAMA HUMANOG GLIOBLASTOMA Anamarija Skenderovid, Tadija Kekid Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek tadijakekic@gmail.com Poli(ADP-riboza) polimeraza 1 (PARP-1), kao važan regulator transkripcije i popravka oštedene DNA, ostvaruje izravne interakcije s nizom staničnih proteina, dok pomodu svoje katalitičke domene, u procesu PARilacije, sintetizira negativno nabijene polinukleotide na ciljana mjesta transkripcijskih faktora. Enzim PARP-1 povezan je i s regulacijom metilacije DNA, pa tako sniženje ekspresije PARP-1 vodi do hipometilacije genomske DNA putem PARilacije promotora gena za metiltransferazu DNMT-1. Inhibicija enzima PARP-1 predložena je kao visokoučinkovita terapija za liječenje BRCA-deficijentnih tipova tumora, po principima sintetske letalnosti, čime se može izbjedi toksičnost uobičajena za standardne kemoterapije. S ciljem boljeg razumijevanja uloge enzima PARP-1 u regulaciji staničnih procesa, proučavana je jačina ekspresije egzogenog tipa ovog enzima pod kontrolom CMV-promotora u stanicama ljudskog glioblastoma. Na temelju perioda pada ekspresije signalnog proteina (GFP), koji je zamijeden samo u kulturama s egzogenim PARP-1, potvrđeno je da ovaj enzim sudjeluje u modulaciji CMV-promotora. Kako bismo utvrdili radi li se o izravnoj ili neizravnoj modulaciji, pradene su promjene u ekspresiji enzima nakon tretmana staničnih kultura natrijevim butiratom, kao inhibitorom histonske deacetilaze, te azacitidinom, kao inhibitorom DNA- -metiltransferaze. Na temelju razlike u jačini ekspresije signalnog proteina između različito tretiranih staničnih kultura, možemo zaključiti da PARP-1 indirektno modulira aktivnost CMV-promotora putem histonske deacetilaze. Naime, pradenjem promjena jačine ekspresije kroz period od 48 sati, pokazano je da enzim snažnije aktivira histonske deacetilaze, od DNA- -metiltransferaza. Lokalizacija PARP-1 u jezgri stanice ljudskog glioblastoma Rad je poslan na natječaj za Rektorovu nagradu 2012. godine. 2

INTERPOPULACIJSKA VARIJABILNOST U NICANJU KOROVNE VRSTE Abutilon theophrasti MEDIK. Marijana Plodinec, Maja Šdepanovid, Klara Barid, Dario Jareš Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet m.plodinec@gmail.com Vedina korovnih vrsta ima interpopulacijsku varijabilnost koja se očituje u dormantnosti (periodu mirovanja) i uvjetima klijanja i nicanja. Poznavanje interpopulacijske varijabilnosti nužno je za razvoj prognoznih modela nicanja korova na temelju kojih se planiraju mjere borbe i racionalna primjena herbicida. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postotak i dinamiku nicanja te sumu toplinskih jedinica potrebnih za nicanje (STJ) 12 različitih populacija korovne vrste Abutilon theophrasti Medik. (mračnjak): 10 europskih (od kojih je jedna bila hrvatska populacija) i dvije američke populacije. Poljski pokus proveden je tijekom 2013. godine na Pokušalištu Maksimir Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Pokus je postavljen po shemi slučajnog bloknog rasporeda u tri ponavljanja. Rezultati jednogodišnjeg istraživanja ukazuju na značajan utjecaj pedoklimatskih čimbenika na nicanje ove korovne vrste. To je u skladu s rezultatima vedine prijašnjih istraživanja koja ukazuju na razlike u biološkim parametrima klijanja i nicanja za različite populacije korovnih vrsta, pa čak i za sjeme iste populacije koje je sazrjelo u različitim okolišnim uvjetima. Prosječno nicanje istraživanih populacija iznosilo je 15,2 %. Utvrđene su signifikantne razlike u nicanju između istraživanih populacija mračnjaka. Najvede ukupno nicanje (23,7 % 30,7 %), najbrže nicanje (77 dana za prvi ponik) i najmanja suma toplinskih jedinica (273 TJ) potrebnih za nicanje 50 % sjemenki utvrđeni su na hrvatskoj i američkim (Iowa i Minessota) populacijama mračnjaka. Rezulatati potvrđuju postojanje interpopulacijske varijabilnosti te potrebu za dodatnim poljskim istraživanjima na vremenski i prostorno udaljenim lokalitetima. U pripremi za objavu u časopisu Agronomski glasnik. 3

BIOLOŠKI PARAMETRI TERMOFILNIH KOROVNIH VRSTA: TRANSFER ALERTINF MODELA IZ ITALIJE U HRVATSKU Valentina Šoštarčid Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet vsostarcic@gmail.com Prognozni model AlertInf komercijalno je dostupan proizvođačima kukuruza i soje na području regije Veneto u Italiji. Namijenjen je predviđanju nicanja ekonomski najznačajnijih ljetnih korovnih vrsta. U Hrvatskoj trenutačno nema razvijenih prognoznih modela nicanja, a njihova je izrada vremenski i novčano iscrpljujuda te je zanimljivo provjeriti mogudnost primjenjivosti ved razvijenog modela na našem području. Prvi korak unosa određenog modela jest provjera sličnosti bioloških parametara između hrvatskih i talijanskih ekotipova istraživanih korovnih vrsta. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi biološki minimum (T b ) korovne vrste Amaranthus retroflexus L. i biološki vodni potencijal (Ψ b ) za hrvatske ekotipove korovnih vrsta Amaranthus retroflexus L., Abutilon theophrasti Medik., Echinochloa crus-galli (L.) P. Beauv. i Chenopodium album L. Pokusi su postavljeni u kontroliranim uvjetima konstantnih temperatura: 9, 12, 15, 18, 21, 24, 27 C; fotoperiodom od 12 h : 12 h (dan : nod) te različitim koncentracijama polietilen-glikola (0,00, 0,05, 0,10, 0,25, 0,38, 0,50, 0,80, 1,00 MPa). Klijavost je provjeravana dva puta dnevno za sve temperature više od 18 C i sve koncentracije polietilen-glikola vede od 0,38 MPa te jednom dnevno pri nižim temperaturama i manjim koncentracijama. Utvrđen je biološki minimum korovne vrste Amaranthus retroflexus od 13,9 C dok biološki vodni potencijal iznosi za: Amaranthus retroflexus 0,36 MPa; Echinochloa crus-galli 0,97 MPa i Abutilon theophrasti 0,67 MPa. Usporedbom bioloških parametara hrvatskih s talijanskim ekotipovima utvrđeno je da se hrvatska i talijanska populacija istraživanih korova ne razlikuje statistički u parametru biološkog vodnog potencijala. Međutim, utvrđena je statistički značajna razlika između biološkog minimuma hrvatske populacije vrste Amaranthus retroflexus (13,9 C) u odnosu na talijansku populaciju iste korovne vrste (12,3 C). Rad nagrađen Rektorovom nagradom 2015. godine. 4

ODREĐIVANJE INTERAKCIJSKIH DOMENA PROTEINA U KOMPLEKSU SerRS:BEN1 IZ BILJKE Arabidopsis thaliana POMODU TERMOFOREZE Vladimir Zanki, Mario Kekez, Jasmina Rokov Plavec Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Kemijski odsjek vzanki@stud.biol.pmf.hr Aminoacil-tRNA-sintetaze (aars) su stanični enzimi koji aminoaciliranjem odgovarajude molekule trna pripadnom aminokiselinom ostvaruju podlogu za ispravnu biosintezu proteina. Seril-tRNA-sintetaza (SerRS) primarno služi vezanju serina na trna Ser, no uz ovu kanonsku ulogu pokazuje, kao i vedina aars, i druge nekanonske uloge. Nedavna istraživanja u uvjetima in vivo i in vitro identificirala su protein BEN1 (uključen u metabolizam biljnih hormona brasinosteroida) kao interakcijskog partnera citosolne SerRS iz biljke Arabidopsis thaliana. U svrhu određivanja interakcijskog sučelja proteina u kompleksu SerRS:BEN1 prethodno su pripremljene skradene verzije proteina BEN1 i SerRS, te je pokazano da krajnji dio C-kraja kao i N-terminalni dio SerRS-a ne sudjeluju u uspostavi interakcije. Da bi se ispitala važnost središnjeg dijela proteina SerRS u uspostavi interakcijskog sučelja, pripremljena je skradena verzija SerRS-a kojoj nedostaje krajnji dio C-kraja kao i N-terminalna domena u fuziji s GST-privjeskom na N-terminalnom kraju (GST-ΔNSerRSΔC), te je pročišdena metodom afinitetne kromatografije. Protein BEN1 eksprimiran je kao fuzijski protein s (His) 6 - -privjeskom koji je naknadno proteolitički uklonjen, a sam protein dodatno je pročišden ionsko-izmjenjivačkom kromatografijom. Interakcija proteina GST-ΔNSerRSΔC i BEN1 analizirana je termoforezom, kvantitativnom biofizičkom metodom koja je pokazala da SerRS, svojom središnjom katalitičkom domenom uspostavlja interakciju s proteinom BEN1, pri čemu je određena i konstanta disocijacije ove interakcije. gen od interesa transformacija ekspresija plazmid pro čišd ava nje MST analiza SDS-PAGE Rad je u pripremi za objavu. 5

RAČUNALNA POTRAGA ZA BOLJIM INHIBITORIMA PURINSKE NUKLEOZIDNE FOSFORILAZE IZ Helicobacter pylori Vedran Vukovid, Marija Luid, Branimir Bertoša Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek vvukovic@stud.biol.pmf.hr Purinska nukleozidna fosforilaza (PNP) ključan je enzim u pomodnom putu sinteze purina (eng. purine salvage pathway). Poznato je da se bakterijska PNP značajno razlikuje od eukariotske, što je čini izvrsnom metom za dizajn ciljanih antibakterijskih lijekova. Nedavno riješena struktura PNP-a iz bakterije Helicobacter pylori omoguduje primjenu računalnih metoda za uvid u molekulske mehanizme djelovanja tog enzima, što se može iskoristiti za dizajn djelotvornih i selektivnih inhibitora. Metodom molekulskog pristajanja (eng. docking) pronađene su najčešde interakcije prirodnog supstrata i eksperimentalno ispitanih inhibitora s aminokiselinskim ostatcima u aktivnom mjestu PNP-a. Te su interakcije korelirane s eksperimentalno određenom učinkovitosti inhibitora (biološkom aktivnosti). Simulacijama molekulske dinamike proučavalo se smještanje liganada u aktivnom mjestu PNP-a s ciljem utvrđivanja interakcija koje najviše doprinose vezanju pojedinog liganda u aktivnom mjestu. Rezultati simulacija upuduju na π π-interakcije liganda s fenilalaninom 159 te vodikove veze s treoninom 90 kao ključne interakcije za dizajn selektivnih i efikasnih inhibitora. Na temelju tih rezultata bit de dizajnirani novi inhibitori čija de efikasnost i selektivnost biti eksperimentalno istražena. Rad je u pripremi za objavu. 6

ISTRAŽIVANJE UČINKA BAKROVIH(II) KOMPLEKSA S N-ALKILNIM DERIVATIMA IMINODIACETAMIDA NA VODENU LEDU (Lemna minor L.) Sandro Vuk 1, Ana Skuhala 1, Ena Šimunid 2, Marija Babid 1, Neven Smrečki 2 1 Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek 2 Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Kemijski odsjek sandro.vuk@gmail.com, askuhala@stud.biol.pmf.hr Lemna-test je biotest za istraživanje učinaka različitih kemijskih i fizikalnih čimbenika (npr. teških metala, organskih, metaloorganskih i organometalnih spojeva, povišene temperature, saliniteta i radioaktivnosti) na rast i fiziološke procese vodene lede. Kao modelni organizam u testu najčešde se rabi vrsta Lemna minor L. To je mala plutajuda vodena biljka koja zbog vegetativnog razmnožavanja i brzog rasta može u relativno kratkom vremenskom razdoblju dati pouzdane rezultate učinka čimbenika kojima je izložena. U standardiziranom Lemnatestu vodena leda se uzgaja u kontroliranim uvjetima (temperatura 24 ± 2 C, kontinuirano osvjetljenje bijelom fluorescentnom svjetlošdu fotonskog intenziteta 80 μmol m 2 s 1 ) na hranjivoj podlozi po Steinbergu. S obzirom na to da želimo istražiti učinak bakrovih kompleksa, istraživanje smo proveli na hranjivoj podlozi sa (S) i bez EDTA (0). Na obje podloge analiziran je učinak 5 µm Cu(NO 3 ) 2, kao i učinak ekvimolarnih koncentracija novosintetiziranih bakrovih kompleksa s N-alkilnim derivatima iminodiacetamida (RN(CH 2 CONH 2 ) 2 ; Rimda): [Cu(Meimda) 2 ](NO 3 ) 2, [Cu(Etimda) 2 ](NO 3 ) 2, [Cu(Primda) 2 ](NO 3 ) 2 i [Cu(Buimda) 2 ](NO 3 ) 2 (Me = metil, Et = etil, Pr = propil, Bu = butil). Cilj istraživanja je provjeriti učinak ova četiri bakrova kompleksa na okoliš. U tu smo svrhu proveli Lemna-test u okviru kojeg smo pratili stopu rasta vodene lede na temelju prirasta broja biljaka nakon 3, 4, 5, 6 i 7 dana uzgoja na podlogama uz dodatak testiranih tvari. Kontrolne biljke uzgajane su na istim hranjivim podlogama, ali bez dodatka testiranih spojeva. Iako je bakar esencijalni mikronutrijent važan za normalni rast i razvoj, u povišenim koncentracijama uzrokuje oksidacijski stres koji može značajno narušiti staničnu strukturu i procese u biljaka. Istraživani spojevi dodani u hranjivu podlogu bez EDTA uzrokovali su značajnu inhibiciju stope rasta vodene lede. Pritom je inhibicijski učinak svih istraživanih spojeva bio podjednak. Na podlozi uz dodatak EDTA bakrovi spojevi nisu imali značajan učinak na prirast broja biljaka. U daljnjem istraživanju planiramo detaljnije utvrditi postoji li razlika u stupnju inhibicije s obzirom na duljinu alkilnog lanca koji se nalazi u sastavu istraživanih kompleksa. 7

Slika 1. Rezultati na podlozi Steinberg bez EDTA Slika 2. Rezultati na podlozi Steinberg + EDTA Rad je u pripremi za objavu u časopis BioMetals. 8

UČINAK PESTICIDA KLORPIRIFOSA NA DAGNJU Mytilus galloprovincialis: AKTIVNOST KISELE DNAZE I TOKSIČNOST TKIVA Nikola Medid, Ines Kovačid Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Centar za istraživanje mora Rovinj, Institut Ruđer Boškovid medic.nikola92@gmail.com Dagnja Mytilus galloprovincialis koristi se kao bioindikatorski organizam u pradenju zagađivala u morskom ekosustavu. Istraženi su odgovori enzimskih sustava na zagađivala. U ovom radu istražen je učinak koncentracija pesticida klorpirifosa (0,03 µg/l, 0,1 µg/l, 1 µg/l, 5 µg/l, 10 µg/l, 100 µg/l) na aktivnost kisele DNaze u škrgama i probavnoj žljezdi. Najniža koncentracija pesticida uzrokuje promjene u aktivnosti enzima u istraženim tkivima. Dobiveni odgovor bio je tkivno specifičan. U škrgama postoji dozni odgovor a u probavnoj žlijezdi zabilježen je porast enzimske aktivnosti u rasponu koncentracije pesticida koja je prisutna u okolišu. Testom toksičnosti Microtox utvrđeno je da samo najveda doza uzrokuje inhibiciju bioluminiscencije bakterija. Aktivnost kisele DNaze osjetljiviji je pokazatelj učinka pesticida na fiziologiju dagnje. Rezultati ovog rada poslužit de za bududa istraživanja učinka zagađivala na promjene aktivnosti kisele DNaze te u pradenju aktivnosti tog enzima kao biomarkera u monitoringu morskog okoliša. Rad je u pripremi za objavu. 9

PTICE GNJEZDARICE PETROVE GORE: GUSTODE POPULACIJA ŠUMSKIH PJEVICA I PREGLED DRUGIH ZABILJEŽENIH VRSTA Miloš Martinovid Sveučilišta u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek mmmmilos@gmail.com Tijekom proljeda 2014. i 2015. godine te zime 2014./15. godine provedeno je deset terenskih izlazaka u šumama Petrove gore u sklopu kojih je zabilježeno 35 vrsta ptica. Korištena je metoda točkastog transekta, a podaci su prikupljani i slučajnim opažanjima i zvukovnim vabom. Podaci prikupljeni metodom točkastog transekta iskorišteni su za izračunavanje procjene gustode gnijezdedih populacija pojedinih vrsta, od kojih su najbrojnije velika sjenica (Parus major) i zeba (Fringilla coelebs). Golub dupljaš (Columba oenas), vrsta čiji je status ugroženosti gnijezdede populacije u Hrvatskoj kategoriziran osjetljivom (VU), prvi je put ovim istraživanjem zabilježen na Petrovoj gori. Zaključno, potrebna su daljnja istraživanja ptica otvorenijih staništa i grabljivica Petrove gore, kao i ciljano istraživanje veličine populacije goluba dupljaša. Rad je objavljen u Larus, Vol. 50, 2015. 10

broj jedinki VODENI KUKCI MEDITERANSKIH SEDRENIH BARIJERA Anamarija Ridl Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek anamarijaridl@gmail.com Sedrene su barijere, zbog specifičnog procesa nastanka i strukture, jedinstvena slatkovodna staništa. Odlikuju se specifičnim zajednicama vodenih organizama čiji su sastav i struktura, posebice u mediteranskom području, nedovoljno istraženi. Tijekom jednogodišnjeg razdoblja istraživana je zajednica tulara (Trichoptera, Insecta) sedrenih barijera (Roški slap i Skradinski buk) na rijeci Krki. Uzorci su mjesečno sakupljani emergencijskim klopkama, a prikupljeno je ukupno 27 vrsta. Pri tome je vrsta Allotrichiia pallicornis prvi puta zabilježena za faunu Hrvatske. Vrhunac emergencije zabilježen je u kasno proljede/rano ljeto (svibanj/lipanj), a emergencijske značajke vedine vrsta u skladu su s tipičnim značajkama istih. Međutim, zabilježeno trajanje emergencijskih perioda procjeđivača duže je od njihovih karakterističnih perioda, što je najvjerojatnije posljedica povoljnih ekoloških uvjeta istraživanih staništa. Iako se radi o istom tipu staništa te iako su zajednice tulara na obje istraživane barijere procjeđivačkog i potočnog karaktera, utvrđene su razlike u njihovom sastavu i strukturi. Zajednica na Roškome slapu ima vedu raznolikost i ujednačenost te manju brojnost jedinki od zajednice Skradinskog buka. Najvedi udio u obje zajednice, ali posebno veliku brojnost u zajednici Skradinskog buka, imaju pasivni procjeđivači roda Hydropsyche, koji se hrane organskom tvari i organizmima iz uzvodnog Visovačkog jezera. Navedene su razlike posljedica položaja postaja u toku rijeke Krke, što ukazuje na činjenicu da su sastav i struktura zajednica vodenih kukaca sedrenih barijera mediteranskih protočnih jezerskih sustava prvenstveno određeni ekologijom vrsta koje ih čine. Nasuprot tome, u ovom istraživanju nije utvrđen bitan utjecaj pojedinih mikrostaništa na sastav zajednica tulara. Ovo je istraživanje važan doprinos poznavanju ekologije vodenih kukaca sedrenih barijera mediteranskih rijeka. 1800 1600 1400 1200 1000 800 600 400 200 0 XI I II III IV V VI VII VIII IX X mjeseci Roški slap Skradinski buk Rad je dobio Rektorovu nagradu 2015. godine. 11

PRVI REZULTATI INVENTARIZACIJE ŽOHARA, BOGOMOLJKI I RAVNOKRILACA (INSECTA: POLYNEOPTERA) ŠIREG PODRUČJA PLANINE DINARE Fran Rebrina 1, Josip Skejo 1, Nikola Tvrtkovid 2 1 Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek, Udruga studenata biologije BIUS, Rooseveltov trg 6, HR-10 000 Zagreb, Hrvatska 2 Natura Hrvatsko društvo za zaštitu prirode, Z. Šulentida 9, HR-10 000 Zagreb, Hrvatska rebrinafran@gmail.com Fauna kukaca iz skupine Polyneoptera na širem području planine Dinare do danas je vrlo slabo istražena, s iznimno malo objavljenih podataka. Tijekom istraživanja koje smo 2012. i 2013. godine proveli na ukupno 19 detaljnije istraženih lokaliteta, po prvi put za ovo područje, zabilježili smo 68 vrsta žohara, bogomoljki i ravnokrilaca. Nalaz vrste Calliptamus barbarus prvi je nalaz te vrste u Hrvatskoj. Naši su rezultati, zajedno sa svim dostupnim muzejskim i literaturnim podacima, prikazani u ovom radu kako bi se upotpunilo poznavanje faune kukaca iz skupine Polyneoptera koja naseljava ovo područje. Rad je objavljen u Annales de la Société entomologique de France (N.S.), 51, 2015. 12