Lars Saabye Christensen HERMAN

Lars Saabye Christensen HERMAN

Nakladnik Fidipid Zagreb Biblioteka prijevodne knjiæevnosti Knjiga 14. Za nakladnika Slobodan DelaliÊ Urednici Tonko MaroeviÊ Diana Burazer JeziËna urednica Ljiljana ariê Design omota Elvis Duspara Layout i grafiëka priprema Fidipid Zagreb Tisak Sklad boja Zagreb CIP zapis dostupan u raëunalnom katalogu Nacionalne i sveuëiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 745354 ISBN 978-953-7542-08-5 Copyright Fidipid 2010 Printed in Croatia 2010

LARS SAABYE CHRISTENSEN H E R M A N Roman S norveπkoga preveo Munib DelaliÊ

Naslov izvornika Herman J. W. Cappelens Forlag A.S. 1988

1 JESEN Herman zabacuje glavu unatrag i zuri gore u kroπnju stabla, gdje su listovi æuti i crveni i samo πto ne otpadnu. Izmeappleu tankih, crnih grana vidi nebo, gdje oblaci na sve strane divlje jure. Pomalo ga hvata vrtoglavica od takvog stajanja, kao da on sâm, u punoj brzini, bjesomuëno juri. Ali je to i priliëno ugodno, bar neko vrijeme, samo da se ne sudari s Monolittenom, visokim, granitnim stupom. Sklapa oëi, ali kad zamalo ne padne, brzo ih opet otvori, i olakπan izdahne. Joπ uvijek je u parku na Frogneru, ni za centimetar se nije pomaknuo. A onda ugleda prvi list koji pade s grane. Vjetar ga naokolo kovitla, te poleti prema fontani, poput istoëkane zimovke. Herman potrëi za njim, gledajuêi u crvenu, nemirnu toëku u zraku. Vjetar list podiæe i spuπta, Herman trëi cik-cak po πljunku nadajuêi se da je jutros zavezao vezice kako treba, pravim mornarskim Ëvorom. A onda kao da list, ili vjetar, posustaje, umorno se on prizemlji, ravno ispred Hermana. On se naglo zaustavi, πirom otvori usta, odskoëi, i uhvati list ustima, besprijekorno, kao kakav gladan mravojed. I upravo tad primijeti da ga netko πpijunira; netko stoji iza jedne od statua, moæe vidjeti ljubiëasti ranac koji se jedva ukazuje. Sasvim se on umiri, s listom u ustima. Nije bogzna kakva okusa, ali imao je on u ustima i gore stvari, naprimjer krutu opnu s Ëokoladnog pudinga, skorup s mlijeka, ili jegulju koju njegov otac ulovi na keju. Odjednom ranac nestane, ali on zna da je netko joπ uvijek tamo, iza statue ogromne æene kojoj skoro dvadesetero djece visi u kosi. I dok on tako stoji, ne znajuêi posve πto mu je Ëiniti, proguta list. I priliëno je Ëudno pomisliti da se onaj isti list, πto je do maloëas visio na ogromnom drvetu, 5

sad nalazi usred njegova trbuha. Moæda danas za ruëak izbjegne jesti povrêe. Uto se ona pojavi iza statue. Ruby, Ruby iz njegova razreda. Cijelo je ona vrijeme stajala iza statue. Herman i ne zna sasvim da li mu se to baπ sviapplea. Ruby je kosmata, riappleokosa, ponetko tvrdi da joj je u kosi pet ptiëjih gnijezda. Ruke dræi na leappleima, kao da ima veliku tajnu.»udno gleda u Hermana, jednim okom, napola zatvorenim. Jedeπ listove? upita Ruby. Ponekad. Ti si jedini koga znam koji jede listove. Onda ih i ne poznajeπ mnogo, kaæe Herman i ode do klupe po ranac. Ruby doapplee za njim i pomnije mu pogleda lice. Pratiπ me? upita Herman. Ruby se tako glasno nasmije da joπ nekoliko listova pade s drveêa. Hranila sam svoju patku mrkvom i hrenovkom. Moæda Êeπ se razboljeti. VeÊ izgledaπ bolesno. Zdrav sam kao riba, kaæe Herman. To njegov djed obiëava kazati, iako on leæi u nebeskom krevetu na treêem katu i ne moæe hodati. A moæda zato on to i kaæe, da je zdrav kao riba. Ribe ne jedu listove, kaæe Ruby. One jedu kiπne gliste. To je gore. Zapute se zajedno preko mosta. Neki je pijanac zaspao pod Sinnataggenom i izgleda otprilike isto bijesan kao i Ljutica. Bazeni na kupaliπtu Frogner su prazni i zeleni i desetica, odskoëna daska, seæe skroz do neba. Domalo poëne kiπa. Dolje po vodi plivaju patke jedne oko drugih i pojma nemaju ni o Ëemu. Jedan labud podiæe krila, ali mu se ipak ne da poletjeti, te ih opet skupi. Ruby se nagne preko ograde i pokaæe. Eno moje patke! Tvoja patka? 6

Ona koju hranim. Kako moæeπ razlikovati patke? Ruby se okrene prema Hermanu, zatrese glavom, ona ogromna riapplea kosa se zanjiπe, tamo-amo, ali u svakom sluëaju iz nje ne izleti nijedna ptica. NeÊu reêi, kaæe, i brzo doda: Moæda drugi put. Krenu dalje prema izlaznim vratima, niπta ne govore, ali kad se naappleu u ulici Kirkeveien, ona se primakne i veoma dugo zuri u njegovo lice. Herman se unervozi. Izgledam li to bolestan? OËi su ti sasvim zelene! A nos naranëast! To kaæe, te otrëi gore prema Majorstui. Kod Oscara Mathisena se okrene i mahne, ali to Herman ne vidi, veê je on na putu prema Skillebekku. I sad se zaista osjeêa loπe. Moæda se ipak razboli, moæda mu umjesto ruku izrastu grane i nekome padne na um da ih iskoristi za drva kad doapplee zima. OsjeÊa list u trbuhu, stoji ukoso i πkaklje. Ruke mu veê postaju krute, mora ih stisnuti uz tijelo. Pogleda se u ogledalo kod frizera u Bygdøy aleji, a to je takvo ogledalo gdje se moæeπ vidjeti i iz profila, ako se nagneπ naprijed i okreneπ glavu. I tad se stvarno uplaπi. Ne prepozna se. Nos je πiπarka, uπi nalik na dvije djetliêeve duplje, a kosa polegla po Ëelu poput svjetlozelene mahovine. Herman zbriπe prije negoli ga Debeli spazi i sakrije se u jednu veæu. I tu se odluëi, gurne prst u grlo, baπ onako kako otac ponekad obiëava uraditi nedjeljom. Herman zabode prst tako duboko da skoro moæe dodirnuti list. I tad list krene gore, u punoj brzini, zajedno s uæinom i dvije karamele koje je naπao na putu do πkole. List je joπ crven i smrdi gore od smrdljivih patika. Vjetar ga odmah ponese niz ulicu, zakotrlja se ploënikom uz odvodni jarak, te se izgubi izmeappleu πipki odvoda. Herman se uspravi i odmah osjeti bolje. teta karamela, pomisli, i zapita se hoêe li ih joπ jednom pojesti. To i uëini, te mirno odlunja niz Gabelovu ulicu. Drvo plus drvo plus drvo je πuma, kaæe Herman glasno. Ali πto je je- 7

dan pomnoæeno s jedan? Mora da je to jedna veoma usamljena πuma. PoËinje kiπa. Pa ipak se Hermanu ne da trëati taj zadnji dio puta. I kad skrene u ulicu, Kaucija iz prizemlja otvori prozor i pokaæe svoje lice, zahrapplealo i mrπavo. Za Kauciju se govori da je nekad bio domar kod Kralja u ulici Drammensveien, ali je dobio nogu jer se zaljubio u belgijsku princezu koja je bila doπla u posjet, ili zato πto je Kralj otkrio da je on zapravo veappleanin. Kaucija je ili vrlo grlat, ili veoma tih. Danas je on najtiπi, jer je danas ponedjeljak. Hermansene, proπapêe on. Doapplei ovamo. Herman jedva moæe Ëuti πto on govori. Zato priapplee bliæe. Moæeπ li za me danas zaloæiti nekoliko butelja? Nema se vremena, πaptom Êe Herman. Moæda sutra. I sutra je, naæalost, dan, promrmlja Kaucija i polako zatvori prozor.

2 Herman stoji u kupaonici gol do pojasa i pere se, skupa s ocem. Hermanov otac, naime, nikad ne jede dok se prvo temeljito ne opere, i to ne samo ruke, nego sve od pojasa nagore, a posebno ispod pazuha. Iako Êe otac prizalogajiti tek jednu kriπku kruha do emisije po æeljama sluπatelja, on mora dobro sastrugati gornji dio tijela i presvuêi potkoπulju. To je, na kraju krajeva, pomalo i naporno, ali je i dobro tako stajati zajedno s ocem gol do pojasa i pokazati miπiêe. Hermanove nadlaktice joπ nisu bogzna πto, ali Êe sigurno biti, ako prestane jesti listove. Osim toga, ogledalo visi tako visoko da on vidi samo skalp, dok je otac toliko visok da doseæe skoro do stropa, i mora se sagnuti kad se Ëeπlja onim svojim sjajnim ËeliËnim Ëeπljem na koji je toliko ponosan. Hermanov je otac dizaliëar. Da nisi danas πto naopako uradio? pita otac i paæljivo gleda u Ëeπalj prije nego ga stavi u zadnji dæep. Herman mora temeljito razmisliti. Ne, koliko se sjeêam, kaæe on. To sam i mislio. Jer bih to inaëe vidio, zar ne? Otac ga mune u leapplea i obojica se zasmijulje. Herman zabaci glavu unatrag i pogleda u oca, i na tren mu se uëini kao da opet stoji ispod drveta u parku na Frogneru, samo πto s oëeve glave nijedan list ne opadne. Da nisi danas vidio kakvog anappleela? pita Herman. Ne, ni danas, niti jednog, uzdahne otac i namaæe se dezodoransom ispod oba pazuha. Potom i Herman uzme dezodorans, straπno opeëe, a moæda i mora kad tako dobro miriπe. A onda Ëuju da je majci ispao tanjur, πto znaëi da je ruëak spreman. Danas je ponedjeljak, a ponedjeljak je isto πto i ostaci hrane. I obiëno to nisu Hermanova omiljena jela. Uvijek se on zapita odakle zapravo ostaci dolaze, jer se ne moæe sjetiti da je pone- 9

djeljkom ikad jeo neπto πto liëi na ono πto je jeo u subotu ili u nedjelju, i Herman bi neprijatno posumnjao da se oëeva jegulja kriπom uvukla u mistiëno gratinirano jelo. A danas on nije ni tako gladan. Tad otac obiëno upita da nije bolestan, ili mu se viπe ne raste, drugim rijeëima ostaci hrane dosta toga znaju za sobom povuêi. Herman Ëeprka po tanjuru, a vani nastavlja kiπiti. Jedan prljav golub sjedi na prozorskom okviru i guëe samo za sebe, te poleti preko ulice i spusti se na granu. Ptice su sretne kad ne trebaju kabanicu i kapu za kiπu, misli Herman. A kad bi kiπa padala Ëetrdeset dana, kao u Africi, tad bi moæda morale koristiti pojas za spasavanje i masku? Da nisi bolestan, Hermane? Ili ti se ne da viπe rasti? Otac govori s hranom u ustima i po Ëetvrti se put posluæi. A ipak joπ ima jegulje u peênici. VeÊ se jelo, kaæe Herman. VeÊ jeo? A gdje? pita mama. U parku na Frogneru. Ne smijeπ jesti izmeappleu obroka, kaæe otac. Tad Êeπ rasti samo u πirinu, ne u visinu. NeÊe se ponoviti, kaæe Herman i opet pogleda kroz prozor. Golub je nestao, ali je kiπa joπ tamo, joπ ona uspravno pada s neba. Mora da je Bog priliëno dobar u plivanju, misli Herman, a da se ne govori o Isusu, koji je u mladosti hodao po vodi. Herman je ponosan da je otac dizaliëar. Jedno je vrijeme i sâm mislio krenuti tim putem, ali kad se njemu onesvijesti od samog stajanja na zemlji i gledanja gore u drvo, onda je malo vjerojatno da bi uspio sjediti najmanje deset kilometara u zraku i gledati dolje i istovremeno podignuti ogromni kabel s kukom i uvuêi ga u iglu za πivanje, tamo, u Lillestrømu? Mama prebaci ostatke iz Hermanova tanjura u svoj, mama je uvijek najgladnija, a ipak je i niska i mrπava. Ona radi u Jacobsenovu πpeceraju na uglu. Herman voli tamo otiêi nakon πkole, 10

posebno mu se sviapplea miris aparata za kuhanje kave iza tezge.»udno je da neπto s tako groznim okusom uopêe moæe tako lijepo mirisati. Danas je jedan kupac pokuπao opljaëkati blagajnu, priëa mama. Bacao je rajëice i prijetio nam grozdom banana! Nije valjda Kaucija? upita Herman. Naravno da nije Kaucija! Kauciji tako neπto ne pada na pamet. Koliko je uzeo novca? Pokliznuo se na koru banane i pobjegao! Mama mora odloæiti noæ i vilicu dok se smije. A kad se mama smije, vlakovi iskaëu iz traënica na Zapadnom kolodvoru, brod za Nesodden potone i sat na tornju VijeÊnice se zaustavi. Otac polako udahne i Ëeka dok opet ne utihne. Nije valjda to istina, majko, uzdahne on. Æiva istina, ona Êe. Jacobsen mlaapplei je nazvao policiju i prijavio oruæanu pljaëku. Mislio je od rajëica da je krv! Napuhana kukavica! Pa on trëi po policiju i kad izgubi kemijsku olovku. Pa, Ëini najbolje πto zna. Da. A to je brojiti kemijske olovke i prenemagati se. Herman pogleda u oca, pa u majku, i zamisli se. Moæda je to bio Gustav Vigeland, kaæe on. Otac odloæi noæ i vilicu i viπe puta teπko uzdahne. Mama zamijeni tanjur s Hermanom, i odjednom se nagne bliæe, baπ kao i Ruby, te se on opet malo unervozi, moæda ipak nije izbacio cijeli list, moæda je na putu postati drvo, a da to i ne zna. Sutra se moraπ oπiπati, kaæe ona. Hermanu lakne. U redu. I nisi zaboravio da trebaπ posjetiti djeda? Herman zatrese glavom te se Ëuperak razleti na sve strane i nekoliko dlaka padne na stol. 11

Nije se zaboravno, kaæe on. Mama otrese dlake i ponovo pogleda u Hermana. Mislim da bi morao nositi mreæicu za kosu! nasmije se ona. I Herman se glasno nasmije, ali ne tako glasno kao mama, jer mu to ne polazi za rukom, dok otac sklanja sve sa stola, i to odjednom, a da mu ni ËaËkalica ne ispadne. Kad god Herman kaæe da mora pisati zadaêu, izbjegne prati posuapplee. Stoga on to obiëno i kaæe poslije ruëka. Ulazi u svoju sobu, vadi biljeænicu, i piπe: Park Frogner Gustava Vigelanda. 58 figura na mostu. 4 figure guπtera u granitu. RuæiËnjak. Labirintski trg. Monolitt plato. 8 ulaznih vrata od kovanog æeljeza. Zapadni trg. KotaË æivota. Dugo smiπlja zadnju reëenicu. Nije sasvim siguran, no ipak je napiπe: I moglo bi se reêi da je to bio jedan fin dan. Poslije on sjedi i gleda kroz prozor. VeÊ se smra- Ëilo.»udno je da se moæe vidjeti mrak, misli Herman. Ali globus svijetli, stoji na prozorskoj dasci i nikad se ne gasi. On ga zavrti, sklapa oëi i zaustavi ga kaæiprstom. Adapazari! Izbriπe zadnju reëenicu i umjesto nje napiπe: Kad odrastem postat Êu dizaliëar ili Êu otputovati u Adapazari! Prije nego πto on ode na spavanje sluπaju emisiju po æeljama sluπatelja. Ali nitko od njih veëeras nema roappleendan, tako da ih nitko i ne pozdravlja. Herman smatra da psalmi tuæno zvuëe, i nada se da nikome neêe pasti na pamet da ga pozdravi s Tim velikim bijelim jatom kad on doapplee na red. Dok Eddie Calvert svira trubu za nekog vojnika u Bardufossu, otac odlazi u kupaonicu, i jasno im je da je on opet ogladnio. Vrijeme razapeti jedra, kaæe mama podiæuêi oëi s pasijansa. A tad kapetan mora biti na brodu, zar ne? Kop-no ho-ho! kaæe Herman, i umarπira u kupaonicu gdje otac stoji gol do pojasa i brije se. Njegova brada izraste tri puta dnevno, a nedjeljom pet puta. Herman mu se penje na leapplea, ali kad doapplee do ramenâ i obojicu spazi u ogledalu, opet osjeti vrtoglavicu i polako klizne dolje. Otac se nasmije i spusti glavu pod 12

slavinu. Herman presavije zubnu pastu mnogo puta i pritisne iz sve snage, te iz tube iziapplee mala bijela gruda.»udno je, zapravo, da se zubne paste nikad ne isprazne. Onda Êemo kazati laku noê, kaæe Herman. Laku noê, uzvrati otac ispiruêi grlo. Kad je legnuo, ulazi mama i gasi svjetlo, ali globus ostaje svijetliti. Zatim ona sjedne kraj kreveta i pomiluje Hermana po kosi, malo ga Ëupne, πto se Hermanu sviapplea. Ona to obiëno radi kad mu kosa odveê naraste i treba do frizera. Zato odluëi da se ne oπiπa mnogo, kako bi uskoro opet morao do frizera, te Êe ga mama opet pomilovati po kosi, i Ëupnuti, i glasno se nasmijati. Ona oprezno zatvori vrata, i Herman iznenada pomisli na Ruby, na svu njenu riappleu kosu, nije baπ nemoguêe da u njoj nema ptica, moæda kakva zimovka, ili bar kolibar. I mora pomisliti na list koji je progutao, πto je bilo najëudnije od svega, ubuduêe Êe dobro promisliti prije nego πto uëini neπto sliëno. Potom izvana zaëuje vjetar, veëeras on pjeva neku Ëudnu melodiju, πulja se oko uglova s probuπenim harmonikama i zaëepljenim trubama. Ali nikad on nije vidio vjetrovo lice. Domalo Ëuje mamu i oca u dnevnoj sobi, oni, sreêom, imaju lice. Herman pomisli na vrijeme, i saæali se na nj, na vrijeme koje bi svi htjeli osvojiti, a ponekad i ubiti. Poslije utone u san, i sanja, sve ono Ëega se sutra neêe sjetiti. To je, zapravo, pomalo iritantno.