Grinje(Acari)- agensi biološke kontrole štetnih organizama prof. Radmila Petanović, Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet
Grinje ili pregljevi, potklasa Acari grupa sićušnih ( 250-750mm) arahnida koju karakteriše: velika morfološka, ekološka i funkcionalna raznovrsnost veliki broj vrsta ( broj opisanih 55000, a procena je da ih ima preko milion) velika gustina populacija zbog a) visokog reproduktivnog potencijala b) kratkog generacionog perioda Sa primenjenog stanovišta grinje imaju značaja u mnogim domenima ljudske egzistencije i delatnosti: - humana i animalna medicina - proizvodnja i čuvanje hrane - estetika - biološka kontrola
MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE - podela tela na regione - tagmatoza 13 segmenata; Gnathosoma Idiosoma 3 10 - integument - građa, tipovi, sklerotizacija, skulpturiranost, pigmentacija, funkcija - setae, hetotaksija, tipovi seta Gnathosoma - epistom (tectum capituli) - camerostoma chelicerae 2-3 člane. pedipalpi br. članaka, oblik, modifikacije - usni aparati - grickanje - bodenje i sisanje Idiosoma - noge - segmentacija - epimeron - apodeme - kandže - ambulakri empodijum - modifikacije nogu
Presek gnathosome i unutrašnji organi grinja Tagmatoza - podela tela na regione (Gamasida)
usni ekstremiteti grinja
RAZMNOŽAVANJE I ONTOGENETSKO RAZVIĆE - gamogeneza - partenogeneza - arrhenotokya - telitokya - amphotertokya - fakultativna - obligatna sparivanje i prenošenje sperme - direktno - indirektno - spermatofore ovipozicija oviparnost, ovoviviparnost, viviparnost - embrionalno razviće ( centrolecitna jaja, meroblastična deoba)
jaja Tetranychus urticae
jaja :paučinara P. ulmi, Phytoseiidae i stigmeide Zetzelia mali
Seksualni dimorfizam kod grinja iz fam. Tetranychidae
- postembrionalno razviće maksimalno 6 stadijuma 1. Prelarva (deutovum) 2. Larva nymphochrysalis 3. protonimfa deutochrysalis 4. Deutonimfa (, heteromorfna detonoimfa=hypopus) 5. tritonimfa teleiochrysalis 6. adult - voltinizam
Klasifikacija potklase ACARI (ACARIDA) po Van Der Hammen, 1972 Evans, 1993 superordo 1. ANACTINOTRICHIDA ordo 1.1. OPILIOACARIDA ordo 1.1. NOTOSTIGMATA 1.2. HOLOTHYRIDA 1.2. HOLOTHYRIDA 1.3. GAMASIDA 1.3. MESOSTIGMATA 1.4. IXODIDA 1.4. IXODIDA superordo 2. ACTINOTRICHIDA ordo 2.1. ACTINEDIDA ordo 2.1. PROSTIGMATA 2.2. TARSONEMIDA 2.2. ASTIGMATA 2.3. ACARIDIDA 2.3. ORIBATIDA 2.4. ORIBATIDA američki akarolozi: PARASITIFORMES i ACARIFORMES
Metode praćenja (monitoringa) grinja Grinje su male i teško se vide golim okom. Za praćenje se koristi lupa uveličanja 10-15x. Za eriofide i tarzonemide je neophodan disekcioni stereoskop. Grinje paučinari se otkrivaju ako se obrati pažnja na tipične simptome, košuljice i paučinu na slučajno uzetim uzorcima lišća. Moguće je i otresanje delova biljaka nad belim papirom. Ovaj metod je naročito dobar za zimzelene i biljke sa malim listovima.
grinje paučinari, T e t r a n y c h i d a e
Tenuipalpidae
Tarsonemidae
A c a r i d a e
eriofide- E r i o p h y o i d e a
BIOLOŠKA BORBA SENSU STRICTO (BIOLOŠKO SUZBIJANJE, BIOLOŠKE MERE ZAŠTITE, BIOL. METODE BORBE PROTIV ŠTETNIH ORGANIZAMA, BIOLOŠKA KONTROLA)- BK Definicija: Biološka kontrola (BK) je korišćenje populacija antagonista (parazitoida, predatora, parazita, patogena) ili kompetitora za regulisanje gustina populacija štetnih organizama njihovim smanjenjem, a samim tim i smanjenjem šteta do kojih dovode (Van Driesche, and Bellows, 1996). Ona je prirodni ekološki fenomen koji održava živa bića u stadijumu ekvilibrijuma.
Strategije: - klasična biološka borba - inokulacioni postupak (lat. inoculatio = ubrizgavanje) - augmentaciona biološka borba (lat. augmentatio = umnožavanje) - inundacioni postupak (lat. inundatio = plavljenje, poplava), delimično se poklapa sa pojmom primene biopesticida - konzervaciona ili konzervativna biološka borba (lat. conservatio = održavanje, čuvanje, zaštita od propadanja
Primeri primene grinja različitim strategijama: klasična : Hemisarcoptes malus premeštanje iz istočne u zapadnu Kanadu 1917. radi suzbijanja Lepidosaphes ulmi uvoz Tyroglyphus phylloxerae u Francusku iz SAD radi suzbijanja filoksere, savremene introdukcije fitozeida u različite delove sveta, bdelida iz Mediterana u Australiju, eriofida u SAD, Kanadu, Australiju, J. Afriku radi suzbijanja alohtonih korova
b) konzervaciona: korišćenje selektivnih pesticida za zaštitu grinja predatora, ostavljanje korova zbog ishrane polenom fitozeida, izbegavanje totalnog čišćenja đubriva radi održavanja Macrocheles muscaedomesticae c) augmentaciona: masovno gajenje i ispuštanje npr. Phytoseiulus persimilis tritrofičke interakcije i korišćenje infohemikalija za povećanje brojnosti predatora
Istorijat primene biološke kontrole grinjama Sredina 19. v. Hemisarcoptes malus Lepidosaphes ulmi, Ch.Riley, Univ. U Kaliforniji 1874. Tyroglyphus phylloxerae za borbu protivdaktulospharia vitifoliae u Francuskoj, Pyemotes spp. krajem 19. v. prepoznate kao prirodni neprijatelji mnogih insekata. Početkom 20.v. primena u Meksiku i jugozap. SAD protiv pamukovog rilaša Anthonomus grandis, Cheyletus eruditus značaj u redukciji brojnosti skladišnih grinja prvi je saopštio Ewing 1912.
Phytoseiidae- prvo saopštenje s početka 20.v.: Metaseiulus pomi, primećena kao abundantna na stablima kruške napadnutim eriofidom Eriophyes pyri, kasnije Phytoseiulus macropilis, protiv crvene voćne grinje Phytoseiulus persimilis, masovno gajenje 1950-tih i 60 tih čileanskog stoka ( Ph. riegeli, syn.ph. persimilis), Bdellodes lapidaria (Biscurus lapidarius), primena za suzbijanje štetočine lucerke Sminthurus viridis, u Australiji, 1930-tih, vodene grinje (Hydrachnidia) važni prirodni neprijatelji komaraca Protiv korova 1924, Tetranychus desertorum (T. opuntiae) protiv kaktusa Opuntia inermis uaustraliji
Ograničenja i neuspesi biološke kontrole Mada se smatra jedinom ekološki sigurnom metodom, ovaj način regulacije brojnosti štetnih organizama ipak nije panaceja. Prilikom primene agenasa biološke kontrole ( bilo samostalno ili u sistemu integralne zaštite) treba imati u vidu da može doći do nekih neželjenih posledica. Kod implementacije klasične biološke borbe, egzotični prirodni neprijatelji mogu da napadnu autohtone neciljane organizme ( uključujući i autohtone prirodne neprijatelje ili floru), da budu pretnja endemičnim vrstama, odnosno očuvanju biodiverziteta ili da sami postanu štetni. Ne sme se prevideti da ovakav pristup nikada ne podrazumeva eradikaciju štetnog organizma i da proizvođači uvek moraju računati na izvestan stepen štete. Biološka kontrola nije uvek predvidiva i njen uspeh zavisi od sredinskih faktora
Grinje resursi biološke kontrole pripadnici 34 fam. potklase Acari se navode kao agensi biološke borbe od kojih su najznačejnije zoofage: Red Mesostigmata: Fam. Phytoseiidae Ascidae Laelapidae Macrochelidae Red Astigmata Fam. Hemisarcoptidae Red Prostigmata Fam. Pyemotidae, Cheyletidae Anystidae, Bdellidea Trombidiidae i fitofage za borbu protiv korova: Red Prostigmata Red Oribatida fam. Eriophyidae Galumnidae Tetranychidae
Phytoseiidae - predatori, nadzemna staništa - epifilobionti 0,2-0,5 mm - telo izduženo ovalno i dorzoventralno spljošteno boja tela: bela, beličastožuta, žutosmeđa... helicere helatne, fiksirani "prst" hele sa zupcem, a kod mužjaka pokretni prst modifikovan u spermadaktil pedipalpi nose na tarzusima viljuškastu setu stigme - između koksi III i IV para nogu - peritreme obično duge, cevaste
dorzalni štit nosi do 23 pari seta ventralne ploče: sternalna, metasternalna, genitalna, metapodalna, ventrianalna noge duge 6-člane, tarzusi - 2 kandže i pulvilus polni dimorfizam razviće oba pola iz "oplođenih" jaja (pseudoarrhenotokia) razvojni stadijumi - jaje, larva, nimfa I, nimfa II, adult
dijapauza - oplođene ženke visok mortalitet (> 90%) u toku zime mesta prezimljavanja - većina dospeva na zemljište sa opalim lišćem; neke vrste foretične na lisnim vašima, pukotine i nabori kore, kokoni insekata, štitići štitastih vaši ; završetak dijapauze krajem februara prva jaja prezimelih ženki krajem maja i u junu oko 4-5 generacija godišnje dužina života - 3-8 nedelja konzumiraju oko 2 tetranihide dnevno i nekoliko puta više eriofida od oko 1000 opisanih vrsta 40-tak imaju praktičnu vrednost kao predatori (McMurtry, 1982) bioekologija ispitana kod 10% vrsta (Kostiainen & Hoy, 1996)
fam. Phytoseiidae 20 vrsta (Nesbitt, 1951) 170 vrsta (Chant, 1959) 1513 vrsta (Moraes et al., 1986) > 2000 vrsta (Kostiainen & Hoy, 1996) 2250 (DeMoraes et al., 2004). 2600 (Demite,2014) - predatori, većinom generalisti -hrana: grinje, jaja i larve sitnih insekata, nematode, eksudati biljaka, polen, medna rosa... Phytoseiulus persimilis - specijalizovan za paučinare Euseius finlandicus eriofide, polenivor potencijal u biološkoj borbi: Phytoseiulus - 4 vrste Amblyseius - 800 vrsta Typhlodromus - 275 vrsta Phytoseius - 125 vrsta (Chant, 1985)
Fitozeide koriste mnoge tipove hrane, a ta specijalizacija je korelisana sa sa glavnim ekološkim osobinama kao što su sposobnost agregacije i zavisnost od gustine plena (Zhang and Croft, 1994). Diverzitet ponašanja u ishrani i osobine životnog ciklusa ukazali su da se one mogu razvrstati u 4 grupe ili kategorije, a te grupe su konzistentne i sa dužinom izvesnih dorzalnih seta (McMurtry & Croft, 1997). Tipu I pripadaju samo vrste roda Phytoseiulus koje imaju duge dorzalne sete i specijalizovani su predatori grinja paučinara koji opredaju gustu paučinu, uglanom iz rodova Tetranychus i Oligonychus. Tipu II pripadaju fitozeide koje se hrane paučinarima koji opredaju manje paučine kao npr. Panonychus ulmi (Koch), hrane se drugim grinjama, polenom, čak i biljnim eksudatima. Zajedničko sa tipom I je da imaju duge dorzalne sete. Tip III su generalisti koji često preferiraju plen različit od paučinara, kao što su tarzonemide ili tripsi.imaju kratke mediodorzalne i lateralne sete. Tip IV se sastoji samo iz vrsta roda Euseius, generalista koji se najbolje razvijaju i reprodukuju ako se hrane polenom, i njihove populacione gustine više zavise od polena nego od plena. Imaju kratke mediodorzalne i lateralne sete i ne mogu se izboriti sa paučinom koju opredaju paučinari.
Fam PHYTOSEIIDAE Imaju J2 i J5 sete ( Ascidae) I tip Phytoseiulus persimilis Nema 1 par posteromedijalnih seta j2 Tipu I pripadaju samo vrste roda Phytoseiulus koje imaju duge dorzalne sete i specijalizovani su predatori grinja paučinara koje opredaju gustu paučinu, uglavnom iz rodova Tetranychus i Oligonychus. P. macropilis (Banks) i P. longipes Evans su sličnih osobina. P. macropilis je najšire distribucije unutar roda, P. longipes je ograničena na južnu hemisferu.
II tip Neoseiulus californicus Ima j2 i j5 za razliku od Phytoseiulusa Seta j1 je iste dužine ili kraća od j4 za razliku od Euseius Kao i vrste I tipa žive uglavnom blizu kolonija grinja paučinara, imaju duge mediodorzalne i neke lateralne sete. One se hrane paučinarima, ali ne samo iz roda Tetranychus. One proždiru paučinare koji opredaju manje paučine kao npr. Panonychus ulmi (Koch), hrane se drugim grinjama, polenom, čak i biljnim eksudatima Galendromus occidentalis Neoseiulus longispinosus N. womersleyi N. californicus N. fallacis N.californicus je vrsta koja je introdukovana u mediteransku Evropu, a sve više se koristi u kontinentalnim uslovima u zaštićenom prostoru
Tipu III pripadaju vrste Typhlodromus pyri Scheuten Amblyseeius andersoni Chant Kampimodromus aberrans (Ouds.) Ove grinje su generalisti koji preferiraju drugu vrstu plena u odnosu na grinje paučinare, a takođe rado konzumiraju polen ili eksudate biljaka. Hrane se pored toga i mednom rosom, gljivama ili biljnim sokovima, i mnogo su sklonije kanibalizmu i interspecijskom predatorstvu nego grinje tipa I i II. Ove vrste, međutim mogu da kontrolišu grinje paučinare Typhlodromus pyri- Panonychus ulmi, eriofide, koristi se za kontrolu T. urticae u staklenicima jagode Amblyseeius andersoni Chant predator paučinara i eriofida K. aberrans je često nalažena da se hrani eriofidama Budući da su generalisti mogu se koristiti u biološkoj borbi protiv paučinara, ali i protiv različitig drugih grupa grinja. Neoseiulus barkeri, N. cucumeris Iphiseius degenerans Amblyseius limonicus se preferentno hrane tripsima
III tip Ambluseius Sete Z4 i Z5 su bičolike za razliku od Euseius i Neoseiulus gde ove sete nisu bičolike Seta Z5 je mnogo duža od rastojanja između seta Z4 Z5, za razliku od Euseius i Neoseiulus Typhlodromus: većina dorzalnih seta su kratke, izuzev j1, j3, s4 i Z5 Amblyseius andersoni Typhlodromus pyri
IV tip Euseius Seta j1 je dva puta i više duža od j4 za razliku od Neoseiulus E. finlandicus Vrste roda Euseius pretezno žive u toplijim predelima sveta. Ove vrste su generalisti čiji su populacioni trendovi uvek asocirani sa dostupnošću polena, hrani na kojoj se najbolje reprodukuju.uviđanje značaja polena kao hrane veoma je poboljšao njihovo masovno gajenje. Nekoliko vrsta se koriste u biološkoj borbi, a među njima su najpoznatije Euseiu. hibisci (Chant) E. finlandicus (Oud.). Ove vrste imaju kratke mediodorzalne i lateralne sete, izbegavaju paučinu grinja paučinara, a koriste se kao prirodni neprijatelji drugih štetočina kao što su tripsi, eriofide i pljosnate grinje, mada neke vrste mogu da kontrolišu i grinje paučinare.
GENETIČKA "POBOLJŠANJA" FITOZEIDA, PREDATORA GRINJA PAUČINARA vrsta Phytoseiulus persimilis Amblyseius fallacis Galendromus occidentalis rezistentnost na pesticide OP piretroidi permetrin karbaril dimetoat karbaril-op-permetrin karbaril-op-sumpor Ph. persimilis Temperaturna tolerantnost Fekunditet G. occidentalis Nedijapauzirajući soj
OP - REZISTENTNE FITOZEIDE PRIMENJENE U BIOLOŠKOJ BORBI PROTIV GRINJA U VOĆNJACIMA INOKULACIONIM I/ILI INUNDACIONIM POSTUPKOM vrsta fitozeide vrste fitofagnih grinja zemlja i voćaka Galendromus occidentalis Tetranychus mcdanieli USA, jabuka Vašington Tetranychus spp. Australija vin. loza breskva, badem USA, Kalif. Typhlodromus pyri P. ulmi, jabuka USA, Njujork N. Zeland Engleska breskva, jabuka Australija vinova loza Francuska Amblyseius andersoni P. ulmi, breskva, vin. loza Italija
Toksičnost pesticida za fitozeide generalno visoko toksični: - organofosfati - karbamati - piretroidi visoko do umereno toksični: - dinitrofenoli - amitraz umereno do nisko toksični:- sumporna jedinjenja - organohlorovana - organokalajna takođe i različita jedinjenja: klofentezin, diflubenzuron, fentrifanil i Bacillus thuringiensis
FITOZEIDE NORMALNO OSETLJIVE NA PESTICIDE, PRIMENJENE U BIOLOŠKOJ BORBI PROTIV GRINJA U VOĆNJACIMA vrsta fitozeide vrste fitofagnih grinja zemlja i voćaka Ambyseius potentillae P. ulmi jabuka Holandija A. hibisci Eotetranychus sexmaculatus USA, Oligonychus punicae Kalifornija avokado P. citri citrusi Typhlodromus rickeri P. citri citrusi USA, Kalifornija A. stipulatus P. citri citrusi Izrael
GRINJE - AGENSI BIOLOŠKE BORBE U STAKLENICIMA vrsta agensa Phytoseiulus persimilis Neoseiulus cucumeris syn. Typhlodromus thripsi Amblyseius mckenzi syn. Neoseiulus barkeri Amblyseius aleurodis vrsta štetočine Tetranychus urticae, T. cinnabarinus Thrips tabaci Frankliniella occidentalis (5-6 nimfi tripsa dnevno) Bemisia tabaci (12 jaja lept. vaši dnevno)
Phytoseiulus persimilis
Phytoseiulus persimilis napada T. urticae
Neoseulus fallacis sa jajima - u Kanadi se komercijalno proizvodi za T. urticae
Neoseiulus californicus - predator paučinara u jagodama, soji, breskvama itd
Neoseiulus californicus
Galendromus occidentalis
Amblyseius andersoni
Typhlodromus pyri i P. ulmi
Typhlodromus pyri, A. fallacis i P. ulmi
Typhlodromus pyri
Frankliniella occidentalis, Thripidae Amblyseius cucumeris, Phytoseiidae
Amblyseius cucumeris (Syngenta, ABS Defenders - bioagens protiv tripsa u stakleniku)
Amblyseius cucumeris napada F. occidentalis
Euseius finlandicus
Fam LAELAPIDAE Dobro su sklerotizovane, srednje veličine, braonkaste boje. Imaju uočljivo nazubljene hele sa pilus dentilis-om na fiksiranoj heli. Zadnja ivica genitalnog štita je zaobljena za razliku od Phytoseiidae kod kojih je *odsečena* - ravna ivica Predatori skladišnih štetočina
Samo dve vrste se koriste kao agensi za biološku kontrolu u staklenicima brojnih zemljišnih štetočina i grinja Hypoaspis aculeifer Hypoaspis miles
Fam ASCIDAE Na dorzalnom štitu imaju >23 pari seta, za razliku od Phytoseiidae koje imaju < od 23 para seta. Imaju sete J1, J2, J3, J4, J5 ( Phytoseiidae J2, J5) Malih do srednjih dimenzija 300-500μm, blede, žute do braon boje Predatori sitnih insekata i grinja u zemljištu : Tyrophagus putrescentia, larve i lutke Frankliniella occidentalis, jaja Collembola
Fam MACROCHELIDAE Imaju J1, J2, J3 i J5 ( Phytoseiidae J2 i J5; Ascidae J1-J5) Macrochelidae imaju peritreme koje prave petlju oko stigmi koje su locirane između nogu III i IV; nemaju ambulakre na tankim I nogama; noge nisu smeštene u šupljinama. Ženke imaju male metasternalne ploče, a prsti spermadaktila mužjaka su distalno slobodni. Ove grinje se hrane jajima i larvama prvog stupnja (Musca domestica-domaća muva Musca autumnalis muva lica i Stomoxis calcitransi - štalska muva mogu biti korišćeni u biološkoj kontroli. Najbolje proučena je vrsta Macrocheles muscaedomesticae (Scopoli).
Fam Tydeidae 100-500μm Mekog tela, slabo sklerotizovani Egzoskelet ima tačkastu ili mrežastu strukturu Po načinu ishrane generalisti, predatori fitifagi, mikofagi ili su lešinari
Fam Stigmaeidae 250-600μm, crvenkaste ili narandžaste boje Predatori štitastih vašiju ili paraziti muva Stigmaeidae (posebno rodovi Agistemus i Zetzellia) su verovatno druga po redu najznačajnija grupa predatora fitofagnih grinja ( posle fam. Phytoseiidae).. Osnove helicera ne formiraju stilofor Zetzelia mali
Stigmaeidae - Zetzellia mali Agistemus longisetus Zetzellia sp. jaje uz glavni nerv
Fam Bdellidae Veličine 0.5-3.5mm, crveno-smeđe ili zelene boje Rostrum jako izdužen, nazivaju ih riličaste grinje ili *nosonje*, imaju duge pedipalpe koji se završavaju dugim setama, nemaju kompleks palac-kandža Predatori sitnih insekata i štetnih grinja
Biscurus (Bdellodes) lapidarius predator kolembole Sminthurs viridis Bdella depressa se hrani grinjom B. praetiosa i kolembolama
Fam Cunaxidae 350-600μm Hrane se sitnim artropodama u zemljištu
Fam Anystidae veličine 0,5-1,5mm, crvene grinje mekog tela sa pedipalpalnim palac-kandža kompleksom pri čemu kandža nadvisuje palac. Anystidae broje oko 20 rodova i oko 100 opisanih vrsta. Anystis baccarum Uglavnom su predatori generalisti i hrane se bilo kojim sitnim artropodama koje mogu da uhvate (žive ili mrtve). Plen mogu biti mnoge grinje, a takođe i Psocoptera, Thysanoptera, Colembolla, različite Hemiptera kao što su Miridae, zatim Cicadellidae, Psyllidae, Aphoidea, Margarodidae, Diaspididae, sitne gusenice (Lepidoptera) i jaja štetnih Diptera
Anystidae - predator larve cikade Grinja se hrani jajima leptira hipopusi Hemisarcoptes mali foretične ispod elitri bubamara, potfam. Chilocorinae Phytoseiidae, predatori grinja paučinara
Fam Trombidiidae Veličine0.5-4mm, jasno crvene ili narandžaste boje Prekrivene slojem parastih ili razgranatih dlačica Larve su ektoparaziti insekata, a adulti su predatori artropoda Allotrombium fulginosum parazit jaja kukuruznog plamenca Allotrombium pulvinus predator lisnih vašiju
Allotrombium sp. - ektoparazit Aphis fabae Trombidiae - ektoparaziti Diptera i Coleoptera Erythraeidae - ektoparazit skakavca Podapolipidae - u trahejama kurkulionida, akridida i kokcinelida (Epilachninae)
Allothrombium sp. larva na lisnoj vaši Trombidioidea - somotaste grinje Trombidiidae, Eutrombidium rostratum, parazit Odonata
Allothrombium spp., Trombidiidae Hypoaspis spp. Laelapidae Pyemotes sp., Pyemotidae
Fam Cheyletidae 0,2-0,8mm Cheyletus eruditus -predator štetnih grinja u skladišnim proizvodima
Cheyletus eruditus u prašini stanova Cheyletiella blakei Acaropsis sollers - gnatosoma Cheyletomorpha lepidopterum u prašini stanova
Ishrana Cheyletidae na skladišnoj grinji
H y d r a c h n i d i a (Prostigmata, Parasitengna) Larve su agensi biološke borbe protiv štetnih vodenih insekata
Tetranychus lintearius
Orthogalumna terrebrantis
Chondrilla juncea Aceria chondrillae
Aceria drabae gale Lepidium draba zdrava Aceria anthocoptes Aculops euphorbiae Cecidophyes galii
Gajenje i transport grinja- agenasa BK Sakupljanje u polju Currie, 1934 sakupljanje Bdelodes lapidaria (klopke od letvica, jer su primetili da se sakriva pod opalim granjem); jedan sakupljač je aspiratorima za sat vremena uhvatio 1000 grinja. Wallace (1972) portabl mašina za usisavanje. Lange et al. (1974) metode za sakupljanje Anystis baccarum : prosejavanje jaja iz šumske prostirke, a pokreni stadijumi pomoću ekshaustora i pojaseva. ; Cheyletus eruditus se masovno dobija prosejavanjem infestiranog brašna (Pulpan & Verner, 1965)
Masovno gajenje Prvo gajenje Pyemotes sp. (Rangel,1901) Čaure pamuka infestirane surlašima, Antonomus grandis u laboratoriji izložene su grinjama; Hemisarcoptes coccophagus gajena je u laboratoriji na štitastim vašima. Kultura je zasnovana tako što su otkidane elitre bubamara sa hipopusima i stavljane na krtole infestirane vašima (Gerson, 1967). Phytoseiidae- Overmeer(1985), pregled različitih metoda njihovog gajenja: alternativni plen, polen veštačka hrana, akaridne grinje. Transport (potrebno je poznavati životni ciklus i specifične navike u ishrani)
Phytoseiulus persimilis, Phytoseiidae
Biofabrike u Evropi koje proizvode i distribuiraju fitozeide Galendromus occidentalis, Phytoseiidae- efekti biološke kontrole Tetranychus sp. u zasadu badema
Bio-Bee Biological Systems- Kibuc Sde Eliyahu, Izrael
Galendromus occidentalis
BIOFABRIKE U EVROPI KOJE PROIZVODE I DISTRIBUIRAJU FITOZEIDE zemlja kompanija vrsta fitozeide Finska Kemira Oy Phytoseiulus persimilis Švedska Anticimex A. B. Ph. persimilis Norveška Log Ph. persimilis Danska Biosystems Ph. persimilis Holandija Koppert B. V. Ph. persimilis Amblyseius cucumeris A. mckenziei Švajcarska Nordwestverband Ph. persimilis Francuska Sica - caf Ph. persimilis V. Britanija English Woodlands LTD Ph. persimilis Bunting and Sons Ph. persimilis Humbers Growers Ph. persimilis Natural Pest Control Ph. persimilis
Komercijalni produkti: Amblyline cal zaštićen proizvod Syngenta, Bioline na bazi Amblyseius californicus Anderline aa- zaštićen proizvod Syngenta, Bioline na bazi Amblyseius andersoni Limoline al-zaštićen proizvod Syngenta, Bioline na bazi Amblydromalus limonicus Spidex- zaštićen proizvod Koppert na bazi Phytoseiulus persimilis Thripex Plus- zaštićen proizvod Koppert na bazi Amblyseius cucumeris
Preparati različitih vrsta fitozeida
ili kačenje na biljku Neoseiulus fallacis ručno ispuštanje
Biobolo - predatory mite dispenser Biobest