VEKTORSKI PROSTORI I ELEMENTI VEKTORSKE ANALIZE

Save this PDF as:
 WORD  PNG  TXT  JPG

Μέγεθος: px
Εμφάνιση ξεκινά από τη σελίδα:

Download "VEKTORSKI PROSTORI I ELEMENTI VEKTORSKE ANALIZE"

Transcript

1 VEKTORSKI PROSTORI I ELEMENTI VEKTORSKE ANALIZE Ivanka Milošević Univerzitet u Beogradu 1997

2 Predgovor Kurs MATEMATIČKA FIZIKA I prvi put sam predavala 1995/1996 godine, pri čemu sam se velikom delu držla forme i sadržaja istog kursa koji je dugo godina na Katedri za kvantnu i matematičku fiziku Fizičkog fakulteta u Beogradu uspešno predavao profesor dr Milan Vujičić (čiji student sam i sama bila). U prva tri poglavlja nema bitnih konceptualnih razlika u odnosu na udžbenik Teorija unitarnih prostora, prof. dr Milan Vujičića (PMF Beograd, 1980), ako se izuzmu primeri kojima se ukazuje na način korišćenja i proširenja sadržaja pojedinih pojmova u fizici. S druge strane u nastavku su tenzori uvedeni preko polilinearnih funkcionala, dok se osnovni pojmovi vektorske analize baziraju na operatorskim invarijantama. Bez obzira na ove izmene nadam se da ovaj udžbenik u izvesnom smislu nastavlja tradiciju deduktivnog pristupa problemu i davanja prednosti konceptima u odnosu na detalje, na čemu je i profesor Vujičić uvek insistirao. U Beogradu, 1. novembra godine I. M. i

3 Sadržaj UVOD 1 1 VEKTORSKI PROSTORI DEFINICIJA I PRIMERI DIMENZIJA VEKTORSKOG PROSTORA Linearna (ne)zavisnost Bazis i dimenzija Izomorfizam UNITARNI I EUKLIDSKI PROSTOR Skalarni proizvod Ortonormiranost Bessel-ova i Schwarz-ova nejednakost Gram-Schmidt-ov postupak ortonormalizacije POTPROSTORI Definicija i primeri Operacije sa potprostorima Projekcioni teorem LINEARNI OPERATORI ALGEBRA OPERATORA Definicija i primeri Vektorski prostor ˆL(U, V ) Algebra ˆL(V, V ) GEOMETRIJA DEJSTVA OPERATORA Defekt i rang operatora (Ne)singularnost i invertibilnost Rang matrice Sistemi linearnih jednačina Reprezentovanje i promena bazisa Invarijantni potprostori OPERATORI U PROSTORIMA SA SKALARNIM PROIZVODOM Linearni funkcionali Adjungovani operator Osnovne osobine i vrste operatora NORMALNI OPERATORI ii

4 SADRŽAJ iii Hermitski operatori Projektori Unitarni i ortogonalni operatori SPEKTRALNA TEORIJA SVOJSTVENI PROBLEM Geometrijska slika dijagonalizacije Svojstveni vektor i svojstvena vrednost Svojstveni problem i komutiranje operatora SVOJSTVENI PROBLEM U KOMPLEKSNOM PROSTORU Egzistencija svojstvenog vektora Ortonormirani svojstveni bazis Spektralna karakterizacija normalnih operatora Funkcije normalnih operatora SVOJSTVENI PROBLEM U REALNOM PROSTORU Egzistencija svojstvenog vektora Spektralni teorem u euklidskom prostoru Ortogonalni operatori TENZORI DUALNI PROSTOR Dualni prostor V dualnog prostora V Reprezentovanje funkcionala i biortogonalni bazisi Promena bazisa i reprezentovanje funkcionala Dualni prostor unitarnog i euklidskog prostora DEFINICIJA TENZORA Polilinearni funkcional Definicija tenzora Metrički tenzor OSNOVNE OPERACIJE SA TENZORIMA Zbir tenzora Množenje tenzora Kontrakcija tenzora Primeri (ANTI)SIMETRIČNI TENZORI Nezavisne komponente antisimetričnog tenzora Operacija (anti)simetrizacije TENZORSKI PROIZVOD Direktan proizvod matrica Tenzorski proizvod V V Tenzorski proizvod V 1... V m Veza izmedu tenzora i vektora iz tenzorskog proizvoda prostora Tenzorski proizvod linearnih operatora Tenzorski proizvod unitarnih prostora Simetrični i spoljašnji kvadrat vektorskih prostora

5 iv SADRŽAJ Simetrični stepen S m (V ) Spoljašnji stepen m V Tenzorski proizvod u kvantnoj mehanici Dirac-ova notacija, dijade i dijadska reprezentacija operatora VEKTORSKA ANALIZA INVARIJANTE OPERATORA SKALARNA I VEKTORSKA POLJA Izvod vektorske funkcije Diferencijabilno skalarno polje: gradijent i izvod u pravcu Diferencijabilno vektorsko polje: divergencija, rotor i izvod u pravcu Hamilton-ov operator Specijalni tipovi vektorskih polja KRIVOLINIJSKE KOORDINATE Hamilton-ov operator u krivolinijskom koordinatnom sistemu Laplace-ov operator u ortogonalnom krivolinijskom sistemu Cilindrični i sferni koordinatni sistemi INTEGRALNI TEOREMI Gauss-ov teorem Stokes-ov teorem

6 UVOD Pojam vektorskog prostora podrazumeva poznavanje algebarske strukture grupe i polja. Mada su one i same korišćene u fizici, u ovom kursu imaju pomoćnu ulogu, u okviru uvodenja osnovnih pojmova. Stoga će njihove definicije, već poznate sa prethodnih kurseva matematike, biti navedene samo kao podsetnik. GRUPA Definicija 0.1 Grupa je uredeni par (G, ) nepraznog skupa G i binarne operacije, pri čemu su zadovoljena sledeća četiri aksioma: (i) Binarna operacija je zatvorena, tj. za svaka dva elementa a, b, G važi a b G. Uredeni par (G, ) koji zadovoljava samo ovaj aksiom naziva se grupoid. (ii) Binarna operacija je asocijativna, tj. a (b c) = (a b) c za svaka tri elementa a, b, c iz G. Asocijativni grupoid se naziva polugrupa. (iii) U skupu G postoji jedinstveni neutralni element, e, takav da važi a e = e a = a za svako a iz G. Polugrupa sa neutralnim elementom naziva se monoid. (iv) Za svaki element a iz G postoji jedinstveni inverzni element, a 1, iz G, takav da je a a 1 = a 1 a = e. Broj elemenata u grupi G se naziva red grupe i označava sa G. Kada je G konačan, kaže se da je grupa G konačna, inače je beskonačna. Navedeni skup aksioma nije minimalan. Naime, moguće je zahtevati egzistenciju samo levog (ili samo desnog) neutralnog i inverznog elementa (treći i četvrti aksiom), pa iz toga izvesti postojanje desnog (odnosno levog) neutralnog i inverznog elementa. Definicija 0.2 Grupa je komutativna ili Abel-ova, ako za svaka dva njena elementa a i b važi a b = b a. Kod Abel-ovih grupa grupna operacija se obično označava sa + i naziva sabiranje, dok se element e označava sa 0 i naziva nulti. Kod ostalih grupa se operacija najčešće naziva grupno množenje, znak operacije ne piše, a umesto neutralni, koristi se naziv jedinični element. Konačno, običaj je označavati grupu samo oznakom skupa, ukoliko se operacija podrazumeva iz konteksta. 1

7 2 UVOD Primeri 1. Skupovi celih, Z, racionalnih, Q, realnih, R, i kompleksnih, C, brojeva su beskonačne Abelove grupe u odnosu na operaciju sabiranja; neutralni element je 0, a inverzni od x je x. Skupovi nenultih racionalnih, Q 0, realnih, R 0, i kompleksnih, C 0, brojeva su beskonačne Abel-ove grupe u odnosu na množenje; neutralni element je 1, a inverzni od x je 1/x. ( ) cos ϕ sin ϕ 2. Skup svih dvodimenzionalnih matrica oblika R(ϕ) = je beskonačna sin ϕ cos ϕ Abel-ovu grupa u odnosu na operaciju matričnog množenja. Ova grupa predstavlja rotacije u ravni oko ose perpendikularne na tu ravan, dok je grupna operacija uzastopna rotacija. Elementi grupe su odredeni parametrom ϕ (ugao rotacije), pomoću kojeg se grupno množenje zadaje izrazom R(ϕ)R(ϕ ) = R(ϕ + ϕ ). Jedinična matrica I 2 = R(0) je neutralni element, dok je inverzni element za R(ϕ) jednak transponovanoj matrici: R 1 (ϕ) = R T (ϕ) = R( ϕ). 3. Skup translacija u R 3 čini Abel-ovu grupu u odnosu na operaciju uzastopnih translacija. 4. Skup svih transformacija koje ostavljaju fizički sistem nepromenjenim je grupa u odnosu na operaciju uzastopnog izvodenja tih transformacija. Ova grupa se zove grupa simetrije fizičkog sistema, a same transformacije se nazivaju transformacije simetrije, ili samo simetrije fizičkog sistema. 5. Skup permutacija n objekata, u odnosu na množenje permutacija (uzastopna primena permutacija), je tzv. simetrična ili permutaciona grupa, ( koja se označava ) ( sa S n. Red) grupe je G = n!. Na primer, elementi grupe S 3 su { e =, a =, b = ( ) ( ) ( ) 1 ( 2 3 ) , c =, d =, f = }. Neutralni element je e. Transpozicije a, b i c su, naravno, same sebi inverzne (a 2 = b 2 = c 2 = e), dok su d i f uzajamno inverzni (d f = e). Grupa S 3 nije Abel-ova. POLJE Definicija 0.3 Polje ili komutativno telo je trojka {F, +, } skupa F i dve zatvorene binarne operacije, koja zadovoljava sledeće aksiome: (i) par {F, +} je Abel-ova grupa čiji je neutralni element 0; (ii) par {F \ {0}, } je Abel-ova grupa čiji je neutralni element 1; (iii) važi zakon distribucije: a (b + c) = a b + a c za svako a, b, c F. Skupovi realnih R i kompleksnih C brojeva sa operacijama sabiranja i množenja brojeva su najpoznatija polja, i u nastavku će jedino ona biti korišćena. Skup uredenih parova realnih brojeva, R R = R 2, postaje polje kompleksnih brojeva, C, ako se operacije sabiranja i množenja definišu preko odgovarajućih operacija u R: (a 1, b 1 )+(a 2, b 2 ) = (a 1 +a 2, b 1 +b 2 ), (a 1, b 1 ) (a 2, b 2 ) = (a 1 a 2 b 1 b 2, a 1 b 2 +a 2 b 1 ), a 1, b 1, a 2, b 2 R.

8 Glava 1 VEKTORSKI PROSTORI 1.1 DEFINICIJA I PRIMERI Definicija 1.1 Neka skup V ima strukturu Abel-ove grupe u odnosu na sabiranje. Elemente skupa V zovemo vektori. Neutralni element označavamo sa 0 i zovemo nulti vektor. Neka skup F ima strukturu polja. Elemente skupa F zovemo skalari, a neutralne elemente u odnosu na dve binarne operacije označavamo sa 0 i 1. Na skupu F V definisano je množenje vektora skalarom, tj. preslikavanje F V V, koje svakom skalaru α F i svakom vektoru x V pridružuje vektor αx V, tako da su ispunjeni aksiomi: (i) α(βx) = (αβ)x, α, β F, x V (zakon asocijacije); (ii) α(x + y) = αx + αy, α F, x, y V (zakon distribucije za sabiranje vektora); (iii) (α + β)x = αx + βx, α, β F, x V (zakon distribucije za sabiranje skalara); (iv) 1x = x, x V. Ovako definisano preslikavanje se zove množenje vektora skalarom, dok se V naziva vektorski prostor nad poljem F i piše V (F). Uobičajeno je da se vektorski prostori nad poljem realnih, odnosno kompleksnih brojeva nazivaju realni, odnosno kompleksni vektorski prostori. Primeri 1. Za svaki prirodni broj n, skup C n = } C. {{.. C } brojnih kolona od n kompleksnih brojeva n je kompleksni vektorski prostor, ako je sabiranje vektora i množenje vektora skalarom definisano na sledeći način: x + y = x 1 x 2. x n + y 1 y 2. y n = 3 x 1 + y 1 x 2 + y 2. x n + y n, x, y Cn ;

9 4 GLAVA 1. VEKTORSKI PROSTORI αx = α x 1 x 2. x n = αx 1 αx 2. αx n, x Cn, α C. Neutralni element u C n je nulti vektor 0, a inverzni element elementa x je x: 0 x 1 0 = 0., x = x x n Specijalno, skup realnih brojeva je vektorski prostor nad poljem realnih (kompleksnih) brojeva, tj. R = R 1. Slično je C = C Skup matrica tipa m n sa matričnim elementima koji pripadaju nekom polju 1 F, sa standardnom definicijom sabiranja matrica i množenja matrice skalarom (iz polja F), je takode primer vektorskog prostora nad poljem F. Nulti vektor je matrica 0 (čiji su svi elementi nule). Za ovaj prostor koristi se oznaka F mn, odnosno R mn i C mn za konkretne izbore polja. Očigledno je da su brojne kolone (prethodni primer) specijalni slučaj vektorskog polja F mn, za n = 1, tj. F m1 = F m. 3. Skup P n (F), svih polinoma α 0 + α 1 t +... α n 1 t n 1 (α i, t F) stepena manjeg od n N je vektorski prostor nad poljem F sa standardno definisanim zbirom polinoma i množenjem polinoma skalarom iz F. Treba zapaziti da skup polinoma fiksiranog stepena nije vektorski prostor. 4. Neka je X proizvoljan neprazan skup i neka je XF skup svih funkcija definisanih na skupu X a sa vrednostima u polju F. Sabiranje u XF je definisano na standardan način: kao i množenje funkcije skalarom: (f + g)(x) = f(x) + g(x), f, g X F, x X, (αf)(x) = αf(x), α F, f XF, x X. Time je definisan vektorski prostor funkcija XF nad poljem F. Konkretna realizacija je skup C(a, b) svih realnih neprekidnih funkcija definisanih na intervalu [a, b]. 5. U klasičnoj mehanici je dinamičko stanje slobodne čestice (u nekom vremenskom trenutku) odredeno njenim radijus vektorom r i impulsom p, tj. vektorom (x, y, z, p x, p y, p z ) T, iz tzv. faznog prostora čestice. Bilo koji vektor iz tog prostora odreduje dinamičko stanje te čestice. Slično, stanje dve slobodne čestice odredeno je vektorom (x 1,..., z 2, p 1x,..., p 2z ) T iz 12-dimenzionalnog faznog prostora. Ovo se lako uopštava na sistem više čestica, kao i na sisteme koji interaguju. Pri tome, za neke posebne tipove interakcija, skup mogućih 1 U daljem tekstu, kad god ne bude potrebe za konkretnom specifikacijom polja koristiće se oznaka F.

10 1.2. DIMENZIJA VEKTORSKOG PROSTORA 5 položaja sistema ne mora biti vektorski prostor (to se prenosi i na fazni prostor), već nešto opštija matematička struktura (tzv. mnogostrukost). Dobar primer je čestica vezana za kružnicu, čiji fazni prostor očigledno nije vektorski prostor. S druge strane, u kvantnoj mehanici je svako stanje kvantnog sistema predstavljeno nekim vektorom u prostoru stanja H datog sistema i obratno, svaki vektor iz H u principu predstavlja moguće stanje datog kvantnog sistema (tzv. postulat o stanjima). Više o pomenutim pojmovima će se učiti na kasnijim kursevima teorijske i kvantne mehanike. Navedeni primeri pokazuju da po svojoj prirodi veoma različiti entiteti imaju istu strukturu strukturu vektorskog prostora. 1.2 DIMENZIJA VEKTORSKOG PROSTORA Linearna (ne)zavisnost Definicija vektorskog prostora kao operacije sa vektorima uvodi sabiranje vektora i množenje vektora skalarom. Stoga svaki podskup prostora, ovim operacijama generiše jedan širi skup. U posebnim slučajevima podskup generiše ceo prostor, te se u takvim situacijama proučavanje prostora može svesti na proučavanje podskupa. Definicija 1.2 Neka je X = {x 1, x 2,...} podskup vektorskog prostora V (F). Linearna kombinacija vektora iz X je svaki vektor oblika n i=1 α ix i, gde su α i elementi polja F, tzv. koeficijenti kombinacije. Skup L(X) svih linearnih kombinacija vektora iz X naziva se lineal nad X. Skup X je obrazujući, ako je L(X) = V (F), tj. ako je svaki vektor iz V (F) linearna kombinacija vektora iz X. Skup X je linearno nezavisan ako iz jednakost n i=1 α ix i = 0, (α i F) sledi α i = 0 za sve vrednosti i; kaže se da je X linearno zavisan skup, ako nije linearno nezavisan, tj. ako postoji linearna kombinacija vektora iz X koja je jednaka nultom vektoru, a u kojoj je bar jedan koeficijent različit od nule. Pojam linearne kombinacije obuhvata obe operacije sa vektorima, te potpuno odražava strukturu vektorskog prostora. U tom smislu linearna kombinacija je bitna karakteristika vektorskog prostora, koja ga razlikuje od ostalih struktura: može se reći da je vektorski prostor svaki skup koji je zatvoren za linearne kombinacije, tj. koji sadrži svaku linearnu kombinaciju svojih elemenata. Zahtev da skup sadrži sve linearne kombinacije svojih elemenata se u kvantnoj mehanici postulira za skup svih stanja kvantnog sistema, tzv. princip superpozicije, čime se ovaj skup zapravo i definiše kao vektorski prostor. Primeri 1. Svaki skup vektora koji sadrži nulti vektor je linearno zavisan: ako je X = {x 1 = 0, x 2,...}, tada je za α i = 0 pri i > 1, α 1 x 1 + α 2 x 2 + = 0, za svako α 1, pa i α Linearna zavisnost dva nenulta vektora ekvivalentna je njihovoj kolinearnosti: α 1 x 1 + α 2 x 2 = 0, uz α 2 0 (ili α 1 0), povlači α 1 0 (tj. α 2 0) i x 2 = α 1 α 2 x 1.

11 6 GLAVA 1. VEKTORSKI PROSTORI 3. Bilo koja dva nenulta nekolinearna vektora u ravni (prostor R 2 ) su linearno nezavisna, i čine obrazujući skup. S druge strane, tri vektora u ravni su linearno zavisna, a obrazuju ravan ukoliko nisu svi kolinearni. 4. Skup vektora {x 0 (t) = 1, x 1 (t) = t, x 2 (t) = t 2,..., x n 1 (t) = t n 1 } iz prostora polinoma P n (F) je linearno nezavisan jer iz polinomskog identiteta n 1 i=0 α ix i (t) 0 sledi α i = 0, i. Pri tome je svaki polinom stepena manjeg od n linearna kombinacija ovih vektora, te su oni obrazujući skup. Lema 1.1 Skup nenultih vektora X = {x i i = 1,..., n} iz V (F) je linearno zavisan ako i samo ako je neki vektor x i, 2 i n, linearna kombinacija prethodnih vektora: x i = α 1 x α i 1 x i 1. Dokaz: Neka je i-ti element skupa X linearna kombinacija prethodnih, tj. x i = α 1 x α i 1 x i 1. Tada je α 1 x α i 1 x i 1 x i + 0x i x n = 0. Koeficijent uz x i je različit od nule. Skup X je linearno zavisan. Neka je skup X linearno zavisan. Tada postoji skup skalara α 1,..., α n, od kojih je bar jedan nenulti, tako da je n i=1 α ix i = 0. Neka je k n najveći celi broj takav da je α k 0. Pri tome α k ne može biti jedini nenulti koeficijent, jer bi to značilo da je α k x k = 0, tj. x k = 0, suprotno pretpostavci tvrdenja. Stoga je k > 1. Odavde sledi x k = α 1 α k x 1 α k 1 α k x k 1, tj. vektor x k je linearna kombinacija prethodnih vektora Bazis i dimenzija Svi nenulti vektori na datoj pravoj su medusobno proporcionalni, tj. linearno zavisni. U ravni su svaka dva nenulta nekolinearna vektora linearno nezavisna, ali su već svaka tri vektora, koja pripadaju istoj ravni, linearno zavisna. Dakle, maksimalan broj linearno nezavisnih vektora na pravoj i u ravni se poklapa sa onim što se u geometriji zove dimenzija prave i dimenzija ravni. Definicija 1.3 Bazis vektorskog prostora V je svaki linearno nezavisan i obrazujući skup. Jasno je da u istom vektorskom prostoru postoji više, čak kontinuum bazisa (osim u slučaju prostora {0}). Medutim, svi bazisi istog prostora imaju jednak broj elemenata, što će odmah biti pokazano: Teorem 1.1 Broj elemenata bazisa konačnodimenzionalnog vektorskog prostora V je isti kao i broj elemenata bilo kog drugog bazisa istog prostora. Dokaz: Neka su B n = {v 1,..., v n } i B m = {v 1,..., v m} dva bazisa u prostoru V. Skup S 1 = {v m, v 1,..., v n } je, očigledno, linearno zavisan i obrazuje prostor V. Na osnovu leme 1.1, neki od vektora v i je linearna kombinacija prethodnih vektora iz skupa S 1. Izbacivanjem takvog vektora v i iz skupa S 1 dobija se novi skup S 1 = {v m, v 1,..., v i 1, v i+1,..., v n } koji takode obrazuje prostor V. Skup S 2 = {v m 1, v m, v 1,..., v i 1, v i+1,..., v n }, je (kao i skup S 1 ) linearno zavisan i obrazuje V. Može se sada, analogno formiranju skupa S 1 iz skupa S 1, formirati skup S 2, s tim što vektor v m

12 1.2. DIMENZIJA VEKTORSKOG PROSTORA 7 ne može biti linearna kombinacija prethodnih vektora zbog osobine linearne nezavisnosti bazisnih vektora. Na taj način se dobija novi skup S 2, koji obrazuje V i u kome su dva vektora bazisa B n zamenjena sa dva vektora bazisa B m. Produžavanjem opisanog postupka zamene vektora iz B n vektorima iz B m, postavlja se pitanje da li je moguće da vektori v i budu iscrpljeni pre vektora v i, odnosno da li je n < m. Očigledno, to nije moguće, jer bi se tada preostalih m n vektora iz B m moglo izraziti kao linearna kombinacija onih vektora v i (i = 1,..., n) koji su zamenili n vektora iz B n a to je u suprotnosti sa linearnom nezavisnošću vektora bazisa B m. Dakle, postupak zamene se završava kada svih m vektora iz B m zameni m vektora iz B n. Time je pokazano da je n m. Sada treba zapaziti da je u gornjem delu dokaza iskorišćena definicija bazisa samo delimično. Naime, u slučaju bazisa B n insistirano je samo na osobini da on obrazuje prostor V, dok je u slučaju bazisa B m korišćena samo osobina linearne nezavisnosti bazisnih vektora. Zato je moguće ponoviti celi postupak pri zamenjenim ulogama bazisa B n i B m, čime se očigledno dolazi do zaključka da je m n. Dakle iz n m i m n sledi n = m, tj. iz činjenice da je broj obrazujućih vektora prostora V veći ili jednak od broja linearno nezavisnih vektora iz istog prostora, sledi da je broj elemenata u različitim bazisima tog prostora isti. Definicija 1.4 Dimenzija vektorskog prostora je broj vektora u bazisu prostora. Prostor je konačnodimenzionalan ako mu je dimenzija konačna, inače je beskonačnodimenzionalan. Prostor {0}, koji se sastoji samo od nultog vektora je dimenzije nula. Za dimenziju vektorskog prostora V (F) se koriste oznake dim V i V ; kada se želi naglasiti da je V (F) n-dimenzionalni prostor, piše se V n (F). Značaj pojma bazisa se ogleda u mogućnosti da se ceo vektorski prostor zada samo bazisom, pa da se ostali vektori dobiju kao linearne kombinacije bazisnih. Definicija 1.5 Neka je {v 1,..., v n } bazis u n-dimenzionalnom vektorskom prostoru V n (F) i neka je vektor x V (F) linearna kombinacija bazisnih vektora: x = n i=1 ξ iv i. Za skalare ξ i, (i = 1,..., n) se kaže da su koordinate vektora x V n (F) u bazisu {v 1,..., v n }. Teorem 1.2 Svaki vektor iz prostora V n (F) ima jedinstvene koordinate u datom fiksiranom bazisu. Dokaz: Neka je {v i i = 1,..., n} bazis u V n (F). Onda se svaki vektor x V n može napisati kao linearna kombinacija bazisnih vektora: x = n i=1 ξ iv i. Pretpostavimo da se vektor x može izraziti i kao neka druga linearna kombinacija istih bazisnih vektora: x = n i=1 η iv i. Iz x x = n i=1 (ξ i η i )v i = 0, sledi ξ i = η i, i, zbog linearne nezavisnosti bazisnih vektora. Primeri 1. Na pravoj (prostor R) svaki nenulti vektor, tj. svaki nenulti realni broj čini bazis. Prostor je jednodimenzionalan.

13 8 GLAVA 1. VEKTORSKI PROSTORI 2. U prostoru R 3 svaki vektor se može izraziti kao linearna kombinacija sledeća tri vektora: e 1 = koji čine tzv. apsolutni bazis. 1 0, e 2 = , e 3 = 0 0, 1 3. Direktnom generalizacijom prethodnog primera dobija se apsolutni bazis n-dimenzionalnog prostora F n : δ 1i { { e i = δ 2i 1 za i = j. i = 1,..., n }, gde je δ ij = Kronecker ova delta. 0 za i j δ ni 4. Apsolutni, ili Weyl-ov bazis u prostoru matrica F mn je skup {E ij i = 1,..., m; j = 1,..., n}, gde su E ij matrice čiji ij-ti element je jedinica, dok su svi ostali elementi nule, tj. (E ij ) pq = δ ip δ jq : E 11 = , E 12 = ,..., E mn = Dakle, dimenzija ovog prostora je m n. 5. U prostoru polinoma stepena manjeg od n, P n (F), skup vektora {1, t, t 2,..., t n 1 } je linearno nezavisan i obrazujući, tj. čini bazis n-dimenzionalnog prostora P n (F). 6. U prostoru svih polinoma, P (F), skup vektora {t n n = 0, 1,... } čini bazis. Prostor je beskonačnodimenzionalan. 7. Vektorski prostor kompleksnih brojeva nad poljem kompleksnih brojeva, C(C), je jednodimenzionalan, jer bilo koji nenulti kompleksni broj predstavlja bazis tog prostora. 8. Vektorski prostor kompleksnih brojeva nad poljem realnih brojeva, C(R), je dvodimenzionalan jer je skup {1, ı} jedan bazis tog prostora Izomorfizam Kao što je već rečeno, u datom bazisu {v i i = 1,..., n} vektorskog prostora V n (F), svakom vektoru x V n (F) jednoznačno se pridružuje skup skalara iz F (koordinate ξ i F; i = 1,..., n). Ovo pridruživanje omogućava da se svaki vektorski prostor dimenzije n nad poljem F identifikuje sa prostorom brojnih kolona F n. Tema ovog odeljka je uspostavljanje te identifikacije. Definicija 1.6 Kaže se da je vektorski prostor V (F) izomorfan sa vektorskim prostorom V (F), što se označava sa V = V, ako postoji bijekcija f : V V, takva da je f(αx + βy) = αf(x) + βf(y), x, y V, α, β F.

14 1.3. UNITARNI I EUKLIDSKI PROSTOR 9 Vidi se da je izomorfizam bijekcija koja linearnu kombinaciju predlikova (vektora iz V ) prevodi u istu takvu linearnu kombinaciju likova (vektora iz V ), te se može reći da je izomorfizam bijekcija koja održava algebarsku strukturu vektorskog prostora. Treba zapaziti da je u pojam strukture uključeno i polje, te je izomorfizam moguć samo medu prostorima nad istim poljem. Lako se pokazuje da izomorfizam na skupu svih vektorskih prostora uspostavlja relaciju ekvivalencije. Teorem 1.3 Svaki vektorski prostor V n (F) je izomorfan prostoru F n : V n (F) = F n. Dokaz: Neka je {v i i = 1,..., n} bazis u prostoru V n (F). Svaki vektor x V n (F) se može izraziti kao linearna kombinacija bazisnih vektora: x = n i=1 ξ iv i, pri čemu su koordinate ξ i (i = 1,..., n) jednoznačno odredene (Teorem 1.2). Na taj način je ostvarena bijekcija f : V n (F) F n, tj. f(x) = ξ 1. ξ n. Neka je y = n i=1 η iv i V n (F), tj. f(y) = αx+βy = α n i=1 ξ iv i +β n i=1 η iv i = n i=1 (αξ i+βη i )v i, odnosno f(αx+βy) = ξ 1 ξ n η 1 η n η 1. η n. Tada je αξ 1 + βη 1. = αξ n + βη n α. + β. = αf(x) + βf(y). Time je pokazano da je bijekcija f, odredena izborom bazisa u V n (F), izomorfizam. Pošto je izomorfizam relacija ekvivalencije, prethodni teorem znači da u svakoj klasi izomorfnih vektorskih prostora postoji tačno jedan standardni prostor kolona F n, te je cela klasa izomorfnih prostora odredena dimenzijom i poljem. Drugim rečima, svi vektorski prostori iste dimenzije nad istim poljem su medusobno izomorfni, čime dimenzija postaje bitna osobina vektorskog prostora koja ga odreduje do na izomorfizam (pri zadatom polju). Izomorfizam iz teorema 1.3 se naziva reprezentovanje vektora iz prostora V n (F) brojnim kolonama iz F n, ostvareno izborom bazisa u V n (F). Jasno, pri drugačijem izboru bazisa, kolona koja reprezentuje isti vektor iz V (F) je drugačija, o čemu će biti reči u narednim poglavljima. U daljem tekstu će osnovne osobine vektorskih prostora biti date na nivou apstraktnih prostora, čime se izbegava dokazivanje nezavisnosti tih osobina od konkretnog izbora bazisa. Sa svoje strane, teorem 1.3 je koristan sa operativne tačke gledišta, jer daje recept kako apstraktni problem svesti na račun sa skalarima, čime direktno omogućava konkretno izračunavanje odredenih, u fizici potrebnih, veličina. 1.3 UNITARNI I EUKLIDSKI PROSTOR Pojmovi dužine, ugla, rastojanja itd., u fiziku su ušli da bi se dobila kvantifikacija, a time i egzaktnost iskaza. Oni generališu iskustvo stečeno u običnom prostoru R 3. Stoga se i uvode na isti način kao u R 3, uz pomoć skalarnog proizvoda. Npr. dužina vektora r = x e x + y e y + z e z iz R 3 je r = r r = x 2 + y 2 + z 2, a ugao ϕ izmedu vektora r i r = x e x + y e y + z e z je r r odreden relacijom cos ϕ = = xx +yy +zz r r r r.

15 10 GLAVA 1. VEKTORSKI PROSTORI Skalarni proizvod Definicija 1.7 Skalarni proizvod u prostoru V (F) je preslikavanje (, ) : V V F, koje svakom uredenom paru vektora x 1, x 2 V pridružije skalar (x 1, x 2 ) F, i ima sledeće osobine: (i) (x 1, x 2 ) = (x 2, x 1 ), x 1, x 2 V (hermitska simetrija); (ii) (αx 1 + βx 2, y) = α (x 1, y) + β (x 2, y), x 1, x 2, y V, α, β F (antilinearnost po prvom faktoru) 2 ; (iii) (x, x) 0, x V, pri čemu je (x, x) = 0 ako i samo ako je x = 0 (stroga pozitivnost ili pozitivna definitnost). Vektorski prostor sa ovako definisanim skalarnim proizvodom se naziva unitarni prostor, ukoliko je nad kompleksnim poljem, dok je za F = R naziv euklidski prostor. Osobina hermitske simetrije povlači da je (x, x) uvek realan broj, što daje smisao zahtevu stroge pozitivnosti, (iii), i za realni i za kompleksni vektorski prostor. Iz osobina (i) i (ii) sledi linearnost skalarnog proizvoda po drugom faktoru (za takva preslikavanja, linearna po jednom, a antilinearna po drugom argumentu, kaže se da su konjugovano bilinearna). Jasno je da se u slučaju realnog vektorskog prostora konjugacija u (i) i (ii) može izostaviti, te je skalarni proizvod u euklidskom prostoru simetričan i bilinearan (linearan po oba faktora). Izomorfizam dva vektorska prostora V (F) i V (F) sa skalarnim proizvodima ((, ) i (, ), respektivno) je preslikavanje f koje je izomorfizam u smislu definicije 1.6, ali je i izometrijsko preslikavanje: za svako x i y iz V (F) važi (x, y) = (f(x), f(y)). Treba uočiti da je skalarni proizvod dodatna struktura u vektorskom prostoru, koja se posebno definiše, te se u istom vektorskom prostoru mogu definisati različiti skalarni proizvodi, i tako dobiti različiti unitarni, odnosno euklidski prostori. Osobina linearnosti po drugom i (anti)linearnosti po prvom faktoru pokazuje da je skalarni proizvod moguće zadati koristeći samo vektore nekog bazisa. Naime, ako je {v 1,..., v n } bazis u vektorskom prostoru sa skalarnim proizvodom i m ij = (v i, v j ), onda se za proizvoljna dva vektora x = i ξ iv i i y = i η iv i nalazi (x, y) = i,j ξ i m ij η j. Koristeći reprezentativne kolone x i y vektora x i y u datom bazisu i označavajući sa x vrstu dobijenu od x transponovanjem i konjugovanjem, a sa M matricu čiji su elementi m ij, poslednji izraz se može napisati u formi (x, y) = x My. Jasno je da je matrica M, pri zadatom bazisu, odredena skalarnim proizvodom, te se ona naziva metrika ili metrički tenzor. Medutim, kako je upravo pokazano, matrica M u potpunosti definiše skalarni proizvod, te se postavlja pitanje da li se svaka matrica može uzeti za metriku, tj. da li će za svako M biti zadovoljene tri osobine skalarnog proizvoda. Nije teško pokazati da iz prve osobine sledi da mora biti M = M, a da je za treću potrebno i dovoljno da je M pozitivna matrica. U fizici se ponekad moraju razmatrati i nešto opštiji skalarni proizvodi, kod kojih se ne zahteva osobina stroge pozitivnosti, odnosno metrika nije pozitivna matrica; ovo uopštenje nosi naziv indefinitna metrika. Ipak, i u takvim situacijama se najčešće ispostavlja da je potrebna metrika nesingularna, tj. da je det M 0. 2 U literaturi, pre svega matematičkoj, nailazi se i na nešto drugačiju definiciju, u kojoj se zahteva antilinearnost skalarnog proizvoda po drugom faktoru. Za potrebe kvantne mehanike je pogodnija gornja definicija, jer olakšava uvodenje tzv. Dirac-ove notacije, koja će biti kasnije razmotrena (odeljak ).

16 1.3. UNITARNI I EUKLIDSKI PROSTOR 11 Kao što je napomenuto, skalarni proizvod dozvoljava uvodenje novih, intuitivno prepoznatljivih pojmova. Norma ili dužina vektora x, se definiše kao x def = (x, x) 1/2. Slično, rastojanje (distanca, udaljenost) vektora x 1 i x 2 iz V (F) je norma njihove razlike: d(x 1, x 2 ) def = x 1 x 2. Konačno, ugao ϕ medu vektorima x i y iz euklidskog prostora je zadat izrazom cos ϕ def = Primeri (x,y) x y. 1. Standardni skalarni proizvod vektora x =. i y =. iz unitarnog prostora C n ξ n η n je (x, y) = n i=1 ξ i η i ; ako x označava brojnu vrstu dobijenu transponovanjem i konjugovanjem kolone x, može se pisati (x, y) = x y = x Iy (I je jedinična matrica dimenzije n). Vidi se da je metrika standardnog skalarnog proizvoda u apsolutnom bazisu upravo jedinična matrica. Najopštiji oblik skalarnog proizvoda u istom prostoru je (x, y) = x My, gde je M pozitivna matrica. 2. U prostoru matrica C nm, standardni skalarni proizvod je definisan izrazom (A, B) = Tr A B. Specijalni slučaj za m = 1 je prethodno uvedeni standardni skalarni proizvod u C n : (x, y) = Tr x y = Tr ( ξ1... ξn ). = Tr η n ξ 1 η 1 η 1 n ξi η i = i=1 n ξi η i = x y. Kod prostora R nm se standardni skalarni proizvod zadaje na isti način, pri čemu se konjugacija može izostaviti. 3. U prostoru polinoma P (C) na intervalu [a, b] standardni skalarni proizvod je dat relacijom (x, y) def = b a x (t)y(t) dt. To je specijalan slučaj skalarnog proizvoda (x, y) def = b a x (t)y(t)ρ(t) dt, gde je težinska funkcija ili metrika ρ pozitivna na intervalu [a, b]. 4. Teorija relativnosti koristi prostor Minkowskog: to je 4-dimenzionalni realni vektorski prostor R 4, u kome je skalarni proizvod vektora zadat nesingularnom indefinitnom metrikom M = diag (1, 1, 1, 1). Kolona se obično piše u formi x = (x 0, x 1, x 2, x 3 ) T = (ct, r) T, pri čemu prva koordinata, x 0 = ct odreduje vreme (c je konstanta, preciznije brzina svetlosti), a ostale tri prostorni položaj nekog dogadaja. Uočava se da izraz (x, x) može biti pozitivan (tada se kaže da je x vremenski vektor, npr. x = (x 0, 0, 0, 0) T ), ali i negativan (x je prostorni vektor, npr. x = (0, x 1, x 2, x 3 ) T ), ili jednak nuli (kada se govori o svetlosnom 3 ili izotropnom vektoru, npr. x = ( i=1 x i 2, x 1, x 2, x 3 ) T ). Jasno je da izvedeni pojmovi rastojanja i dužine, u slučaju indefinitne metrike ne mogu zadržati uobičajeni smisao Ortonormiranost Već iz elementarnog trodimenzionalnog vektorskog računa je poznato da dva vektora koji zaklapaju prav ugao, tj. ortogonalni su, imaju niz karakterističnih svojstava. Ovo važi i za pravu koja je perpendikularna na ravan, ili dve perpendikularne ravni. Pri tome je jasno da ortogonalnost, i=1

17 12 GLAVA 1. VEKTORSKI PROSTORI intuitivno definisana preko ugla, zapravo govori o skalarnom proizvodu datih vektora. Slično, korišćenjem dužine, odnosno norme, pa time i skalarnog proizvoda, uvode se vektori jedinične dužine, normirani vektori, koji takode tim svojstvom omogućavaju niz tehničkih prednosti pri vektorskom računu. Generalizaciju ovih pojmova daje Definicija 1.8 Skup X = {x 1,..., x k } vektora iz unitarnog (euklidskog) prostora U je ortogonalan ako je (x i, x j ) = 0 za i j; skup X je normiran ako za svako i važi (x i, x i ) = 1. Skup X je ortonormiran ako je ortogonalan i normiran, tj. važi (x i, x j ) = δ ij, (i, j = 1,..., k). Elementi ortonormiranog skupa zovu se ortovi. Ortonormirani skup X je kompletan ako je samo nulti vektor ortogonalan na sve elemente skupa. Dakle, ortonormirani skup čine uzajamno ortogonalni ortovi (vektori jedinične norme). Uočava se da je ortogonalnost potpuno simetrična relacija, iako je skalarni proizvod samo hermitski simetričan: iz (x, y) = 0 sledi (y, x) = 0, pa i (y, x) = 0. Nulti vektor je, očigledno, ortogonalan na sve vektore prostora, i to je jedini vektor sa takvom osobinom. U stvari, to je jedini vektor koji je ortogonalan na sebe, što sledi iz stroge pozitivnosti skalarnog proizvoda. Ovi zaključci se mogu izmeniti u slučaju indefinitne metrike. Odnos ortonormiranosti i linearne nezavisnosti opisuje Teorem 1.4 Svaki ortonormirani skup vektora je linearno nezavisan. Dokaz: Neka je X = {x 1,..., x k } ortonormiran skup. Treba pokazati da iz k i=1 α ix i = 0 sledi α i = 0 za svako i. Ako se prethodna relacija pomnoži skalarno s leva proizvoljnim vektorom iz skupa X, npr. sa x j, dobija se (x j, k i=1 α ix i ) = i α i(x j, x i ) = i α iδ ji = α j = 0, pri čemu je iskorišćena osobina linearnosti skalarnog proizvoda po drugom faktoru i definicija ortonormiranog skupa. Pošto je vektor x j bio proizvoljan, sledi da su svi koeficijenti α i gornje linearne kombinacije jednaki nuli. Dakle, ortonormiranost povlači linearnu nezavisnost, pa je svaki ortonormirani obrazujući skup jedan bazis, tzv. ortonormirani bazis prostora sa skalarnim proizvodom Bessel-ova i Schwarz-ova nejednakost Značaj i primena skalarnog proizvoda i ortonormiranih skupova počiva na nizu osobina koje su razmotrene u ovom odeljku. Teorem 1.5 Neka je X = {x 1,..., x k } neki konačan ortonormiran skup vektora u unitarnom (euklidskom) prostoru U. Za proizvoljan vektor x iz prostora U važi: (i) Bessel-ova nejednakost: k (x i, x) 2 x 2 ; i=1 (ii) Vektor x = x k i=1 (x i, x)x i je ortogonalan na svaki vektor iz skupa X. Dokaz: (i) 0 x 2 = (x, x ) = (x k i=1 (x i, x)x i, x k j=1 (x j, x)x j ) = (x, x) (x, k j=1 (x j, x)x j ) ( k i=1 (x i, x)x i, x) + ( k i=1 (x i, x)x i, k j=1 (x j, x)x j ) =

18 1.3. UNITARNI I EUKLIDSKI PROSTOR 13 x 2 k j=1 (x j, x)(x, x j ) k i=1 (x i, x) (x i, x) + k i=1 (x i, x) k j=1 (x j, x)(x i, x j ) = x 2 k j=1 (x j, x) 2 k i=1 (x i, x) 2 + k i=1 (x i, x) k j=1 (x j, x)δ ij = x 2 k j=1 (x j, x) 2 ; (ii) (x, x j ) = (x k i=1 (x i, x)x i, x j ) = (x, x j ) k i=1 (x i, x) (x i, x j ) = (x, x j ) k i=1 (x i, x) δ ij = (x, x j ) (x j, x) = 0. Na osnovu prethodnog teorema lako se izvodi poznata nejednakost: Teorem 1.6 Za proizvoljne vektore x i y iz unitarnog (euklidskog) prostora U važi Schwarz-ova nejednakost: (x, y) x y. Dokaz: Ako je x = 0, onda su obe strane jednake nuli i važi jednakost. Ako je x 0, onda je x {x/ x } ortonormiran skup, pa važi Bessel-ova nejednakost: (, y) x 2 y 2. Schwarz-ova nejednakost ima značajne geometrijske, aritmetičke i analitičke posledice: 1. Nejednakost trougla, x + y x + y, koja je nezaobilazna u svim daljim generalizacijama pojmova rastojanja i dužine. Ona se lako proverava: x + y 2 = (x + y, x + y) = (x, x) + (y, y) + 2Re(x, y); kako je Re(x, y) Re(x, y) (x, y), sledi x + y 2 x 2 + y x y = ( x + y ) 2. (Smenom x x z i y z y nejednakost trougla dobija sledeći oblik: d(x, y) d(x, z) + d(y, z).) 2. U unitarnom prostoru C n, za bilo koja dva niza kompleksnih brojeva (ξ 1,..., ξ n ) T i (η 1,..., η n ) T važi Cauchy-jeva nejednakost: n ξi η i 2 i=1 n n ξ i 2 η i 2. i=1 i=1 3. U unitarnom prostoru polinoma P definisanim na intervalu [a, b] važi sledeća relacija: b x (t)y(t) dt 2 b x(t) 2 dt b a a a y(t) 2 dt. Teorem 1.7 Neka je X = {x 1,..., x n } ortonormirani skup vektora u prostoru sa skalarnim proizvodom. Sledeća tvrdenja su medusobno ekvivalentna: (i) X je maksimalni ortonormirani skup, odnosno nije pravi podskup drugog ortonormiranog skupa. (ii) X je kompletan, tj. iz (x i, x) = 0 za i = 1,..., n, sledi x = 0. (iii) Skup X je obrazujući. (iv) Za svaki vektor x prostora važi Fourier-ov razvoj: x = n i=1 (x i, x)x i.

19 14 GLAVA 1. VEKTORSKI PROSTORI (v) Za svaka dva vektora x i y važi Parseval-ova jednakost: n (x, y) = (x, x i )(x i, y). (vi) Za proizvoljni vektor x je ispunjena Bessel-ova jednakost: n x 2 = (x i, x) 2. i=1 Dokaz: Biće pokazane implikacije (i) (ii) (iii) (iv) (v) (vi) (i), tj. prvo će biti pretpostavljeno da važi iskaz (i) i biće pokazano da iz njega sledi iskaz (ii), pa onda da važi iskaz (ii) a da iz njega sledi iskaz (iii), i tako redom, sve dok se konačno ne dokaže tačnost iskaza (i) kao posledica važenja iskaza (vi). (i) (ii), odnosno (ii) (i) : Ako je (x i, x) = 0 za svako i i ako je x 0, tada se može dodati vektor x/ x skupu X i tako dobiti ortonormirani skup veći od X, tj. X nije maksimalan skup u tom slučaju. (ii) (iii), odnosno (iii) (ii) : Ako postoji vektor x koji nije linearna kombinacija vektora x i, tada na osnovu drugog dela teorema 1.5, vektor x = x n i=1 (x i, x)x i je različit od nule i ortogonalan na svaki vektor iz skupa X. (iii) (iv) : Ako svaki vektor x iz U ima oblik x = n j=1 α jx j, tada je (x i, x) = (x i, n j=1 α jx j ) = n j=1 α j(x i, x j ) = n j=1 α jδ ij = α i. (iv) (v) : Ako je x = n i=1 (x i, x)x i i y = n j=1 (x j, y)x j, onda je (x, y) = ( n i=1 (x i, x)x i, n j=1 (x j, y)x j ) = n n i=1 j=1 (x i, x) (x j, y)(x i, x j ) = n n i=1 j=1 (x i, x) (x j, y)δ ij = n i=1 (x i, x) (x i, y) = n i=1 (x, x i)(x i, y). (v) (vi) : U (v) staviti x = y. (vi) (i) : Ako bi se skup X sadržao u većem ortonormiranom skupu, na primer ako postoji vektor x 0 iz U ortogonalan na ceo skup X, tada iz x 0 2 = n i=1 (x i, x 0 ) 2 sledi x 0 = 0. Dakle, ovaj teorem daje šest osobina ortonormiranog skupa, od kojih je svaka ekvivalentna iskazu da je taj skup ortonormirani bazis prostora. Poseban značaj ima Fourier-ov razvoj, pokazujući da se koordinate vektora u ortonormiranom bazisu izražavaju preko skalarnog proizvoda: (x i, x). Zbog toga se ovakve koordinate zovu Fourier-ovi koeficijenti, a Parseval-ova i Bessel-ova jednakost pokazuju da u ortonormiranom bazisu svaki skalarni proizvod izgleda kao standardni skalarni proizvod prostora F n. Vektor (x i, x)x i se naziva projekcija vektora x na ort x i. Ako se u Parseval-ovoj jednakosti (x, y) = n i=1 (x, x i)(x i, y), konjugovani Fourier-ov koeficijent (x, x i ) napiše preko njemu odgovarajuće Parseval-ove jednakosti, tj. kao (x, x i ) = n j=1 (x, x j)(x j, x i ), i uvrsti u prethodnu formulu, dobija se (x, y) = i 1,i 2 (x, x i2 )(x i2, x i1 )(x i1, y). Daljom generalizacijom dobija se za m 1: n (x, y) = (x, x im )(x im, x im 1 ) (x i2, x i1 )(x i1, y). (1.1) i 1,...,i m i=1

20 1.3. UNITARNI I EUKLIDSKI PROSTOR 15 Već je rečeno da se u kvantnoj mehanici svako stanje opisuje vektorom iz prostora stanja sistema. Verovatnoća da sistem iz stanja y prede u stanje x je (x, y) 2 (postulat o verovatnoćama), dok se sam skalarni proizvod (x, y) naziva amplituda verovatnoće prelaza. U skladu s tim, formula (1.1) pokazuje da je amplituda verovatnoće za prelazak iz stanja y u stanje x suma u kojoj je svaki sabirak proizvod amplituda verovatnoća za niz prelaza y x i1 x im x. Interpretirajući ovaj sabirak kao amplitudu verovatnoće trajektorije iz y u x u prostoru stanja, koja prolazi kroz medupoložaje x i1,..., x im, Feynman je izrazom (1.1) definisao zakon slaganja kompleksnih amplituda verovatnoća: amplituda prelaza iz y u x je suma amplitudâ verovatnoća prelaza iz y u x po svim mogućim trajektorijama izmedu y i x. U beskonačnodimenzionalnoj varijanti ona je osnova za semiheurističku tehniku izražavanja amplitude verovatnoće preko Feynman-ovih integrala po trajektorijama (engl. path integrals). Prostor trajektorija je beskonačnodimenzionalan i matematičari do sada nisu formirali opštu teoriju koja bi sasvim opravdala široku primenu Feynman-ovih dijagrama u različitim oblastima fizike Gram-Schmidt-ov postupak ortonormalizacije Zbog konceptualnog i praktičnog značaja, ortonormirani bazisi se koriste kad god je to moguće. Stoga je razraden metod formiranja ortonormiranog bazisa na osnovu zadatog proizvoljnog bazisa, koji po svojim autorima nosi naziv Gram-Schmidt-ov postupak ortonormalizacije. Njime se omogućava da se u prostorima sa skalarnim proizvodom radi isključivo u ortonormiranim bazisima, te predstavlja jedno od najvažnijih mesta u teoriji vektorskih prostora, čemu doprinosi i značaj koji ima za aplikacije u fizici. Neka je X = {x 1,..., x n } proizvoljan bazis. Suština metoda je da se ortonormirani bazis Y = {y 1,..., y n } konstruiše tako da je svaki y i linearna kombinacija prvih i vektora, x 1,..., x i, iz X. Vektor x 1 je sigurno nenulti, jer je X linearno nezavisan skup, pa je y 1 = x 1 x 1 dobro definisan normirani vektor, koji je očigledno linearna kombinacija (tj. umnožak) prvog vektora, x 1, iz X. Neka je nadeno k vektora y 1,..., y k koji formiraju ortonormirani skup i neka je svaki vektor y i (i = 1,..., k) linearna kombinacija vektora x 1,..., x i. Neka je dalje z = x k+1 (α 1 y α k y k ), gde vrednosti skalara α 1,..., α k tek treba odrediti. Pošto je (y i, z) = (y i, x k+1 k α j y j ) = (y i, x k+1 ) α i, (i = 1,..., k) j=1 sledi da je (y i, z) = 0 ako se izabere α i = (y i, x k+1 ) za i = 1,..., k. Pored toga, z je linearna kombinacija vektora x k+1 i vektora y 1,..., y k, pa je i linearna kombinacija vektora x k+1 i x 1,..., x k. Konačno, z sigurno nije nulti vektor, jer su vektori x 1,..., x k, x k+1 linearno nezavisni, a koeficijent uz x k+1 u izrazu za z je različit od nule. Preostaje da se z normira, čime se dobija y k+1 = z/ z. Skup {y 1,..., y k, y k+1 } je opet ortonormirani skup, sa svim traženim osobinama, što pokazuje da je ova induktivna šema dobro definisana.

21 16 GLAVA 1. VEKTORSKI PROSTORI Primeri ortonormiranih bazisa 1. U prostoru C 22, skup { I 2, 2 1 σ x, 2 1 σ y, 2 σ z }, gde je I 2 jedinična matrica, dok su σ x = ( ) ( ) ( ) ı 1 0, σ 1 0 y = i σ ı 0 z = Pauli-jeve matrice, obrazuju ortonormiran 0 1 bazis u odnosu na standardni skalarni proizvod: (A, B) = Tr A B. 2. U prostoru polinoma P 3 definisanih na intervalu ( 1, 1), u odnosu na skalarni proizvod (x(t), y(t)) = 1 1 x(t)y(t) dt, Gram-Schmidt-ovim postupkom ortonormalizacije bazisa {1, t, t2 } dobija se ortonormirani bazis { 1/2, 3/2t, 5/8(3t 2 1)}, čiji elementi su normirani Legendre-ovi polinomi. 1.4 POTPROSTORI Pored tačaka u prostoru, geometrijiski objekti kao što su prave, ravni i slično se takode često razmatraju. Ovde će biti proučeni analogni objekti u apstraktnim vektorskim prostorima Definicija i primeri Definicija 1.9 Neprazan podskup W vektorskog prostora V (F) je potprostor ako zajedno sa svakim parom vektora x i y koje sadrži, sadrži i svaku njihovu linearnu kombinaciju αx + βy, α, β F. Ovo se označava sa W < V. Dakle, potprostor vektorskog prostora V je i sâm vektorski prostor, i to sa sabiranjem vektora i množenjem vektora skalarom definisanim na isti način kao u prostoru V (F) (definicija 1.1). Očigledno je iz definicije da je dimenzija potprostora manja ili jednaka od dimenzije prostora. Potprostor sadrži nulti vektor, jer ako sadrži vektor x, onda sadrži i vektor x x kao jednu od linearnih kombinacija. Stoga, kada se potprostor interpretira kao generalizacija pravih i ravni, imaju se u vidu samo ravni i prave koje prolaze kroz koordinatni početak. Svaki vektorski prostor V ima dva posebna, tzv. trivijalna potprostora: 1. skup {0} koji sadrži samo nulti element; 2. celi prostor V. Opšti metod formiranja potprostora nekog vektorskog prostora V se sastoji u sledećem: uoči se neki proizvoljan skup S vektora iz V i formira skup svih linearnih kombinacija vektora iz S, odnosno lineal nad S, L(S). Tako formiran skup L(S) je potprostor i to najmanji potprostor koji sadrži skup S. Koristeći opisanu konstrukciju, lako se proverava da prostor dimenzije n, pored trivijalnih, ima i potprostore svih dimenzija manjih od n. Teorem 1.8 Dimenzija potprostora L(S) koji obrazuju linearno nezavisni vektori S = {x 1,..., x k } je k, a skup S je jedan bazis u L(S).

22 1.4. POTPROSTORI 17 Dokaz: Skup S je linearno nezavisan i obrazujući za L(S), pa je prema tome, bazis. Bazis S ima k elemenata pa je dim L(S) = k. Ako je {w 1,..., w k } bazis u potprostoru W k (F) prostora V n (F), tada je moguće ovaj bazis dopuniti do bazisa prostora V n : {w 1,..., w k, v 1,..., v n k }. Za ovakav bazis se kaže da je adaptiran na potprostor W. Svaki vektor koji pripada potprostoru W k reprezentuje se u adaptiranom bazisu kolonom iz F n koja ima prvih k elemenata, u principu, nenultih, dok su poslednjih n k elemenata obavezno nule. Svaka kolona koja ima nenultu komponentu medu poslednjih n k reprezentuje vektor koji ne pripada potprostoru W k. Primeri 1. Neka su m i n dva prirodna broja, pri čemu je m n. Skup svih vektora x =. iz ξ n C n za koje važi ξ 1 =... = ξ m = 0 je potprostor. Takode u C n, skup svih vektora koji zadovoljavaju uslov n i=1 ξ i = 0 je potprostor. 2. U prostoru C nn, kvadratnih matrica tipa n n sa kompleksnim elementima, skup svih simetričnih matrica A T = A, je potprostor. 3. U C nn jedan potprostor je skup svih antisimetričnih matrica A T = A; isto važi i za skup svih matrica koje komutiraju sa nekom zadatom matricom. 4. U prostoru polinoma P n (R), skup svih polinoma x za koje važi x(t 1 ) =... = x(t m ) = 0, gde su m i n prirodni brojevi i m n a t 1,..., t m R, je potprostor. 5. U prostoru polinoma P (F) skup svih vektora (polinoma) x za koje je ispunjeno x(t) = x( t) je potprostor. U istom prostoru je P n (F) potprostor Operacije sa potprostorima Potprostori su podskupovi vektorskog prostora, odabrani tako da sačuvaju strukturu celog prostora. To znači da uobičajene operacije sa podskupovima, presek, unija i komplement, primenjene na potprostore, daju nove podskupove vektorskog prostora, ali ovi ne moraju biti potprostori, jer pomenute skupovne operacije nisu u opštem slučaju uskladene sa operacijama koje postoje u vektorskom prostoru (tj. ne moraju biti zatvoreni za linearne kombinacije). Ipak, kao što će biti pokazano u ovom odeljku, uz sasvim prirodne zahteve, mogu se definisati analogne operacije sa traženim svojstvima. Operacija preseka je već uskladena sa strukturom vektorskog prostora, što pokazuje Teorem 1.9 Presek proizvoljnog broja potprostora je potprostor. Dokaz: Treba pokazati da je W = i W i potprostor ako su svi W i potprostori. Pošto svaki W i sadrži nulti vektor onda ga sadrži i W. Ako x i y pripadaju W (tj. svim potprostorima W i ) onda i αx + βy pripada svim potprostorima W i pa pripada i prostoru W. Koristeći ovu činjenicu, može se reći i da je lineal nad skupom S, kao najmanji potprostor koji sadrži S, upravo presek svih potprostora koji sadrže S. ξ 1

23 18 GLAVA 1. VEKTORSKI PROSTORI Nasuprot preseku, operacija unije nije zadovoljavajuća u smislu održavanja strukture. Primer ravni, u kojoj su dve koordinatne ose potprostori, ali to nije i njihova unija, dakle koordinatni sistem, pokazuje da u opštem slučaju unija dva potprostora nije potprostor. Stoga se umesto unije razmatra najmanji potprostor koji nju sadrži. Definicija 1.10 Suma ili zbir potprostora W 1 i W 2 (u prostoru V ) je prostor W 1 + W 2 def = L(W 1 W 2 ), tj. lineal nad njihovom unijom. Suma se naziva direktna, i označava se W 1 W 2, ako je W 1 W 2 = {0}. Kaže se da potprostori W 1 i W 2 čine dekompoziciju ili razlaganje prostora V, ako je V = W 1 W 2. Svaki vektor iz prostora W 1 +W 2 je oblika x 1 +x 2, gde je x 1 W 1 a x 2 W 2. U slučaju direktnog zbira, ovo razlaganje je jedinstveno, tj. komponente x 1 i x 2 su potpuno odredene. Lako je proveriti da je suma potprostora asocijativna operacija na skupu potprostora, te se svi navedeni pojmovi (sume, direktne sume i dekompozicije) mogu uopštiti na slučaj više potprostora. U ovom kontekstu se uvodi i srodan pojam sabiranja celih prostora, po analogiji sa konstrukcijom ravni pomoću njene dve koordinatne ose. Definicija 1.11 Neka su V 1 i V 2 vektorski prostori (nad istim poljem). Njihova (spoljašnja) direktna suma je vektorski prostor V 1 V 2, čiji su elementi uredeni parovi [x, y], gde je x V 1 i y V 2, a linearna kombinacija je definisana na sledeći način: α[x, y] + β[x, y ] = [αx + βx, αy + βy ]. Skupovi svih vektora oblika [x, 0], odnosno [0, y], čine potprostore Ṽ1, odnosno Ṽ2, u V 1 V 2. Ovi potprostori su očigledno izomorfni prostorima V 1 i V 2, respektivno (prirodni izomorfizmi su [x, 0] x i [0, y] y). U tom smislu je pogodno, uz izvesnu nepreciznost, govoriti o prostoru V 1 kao o potprostoru prostora V 1 V 2, i slično za V 2. S druge strane je jasno da je V 1 V 2 = Ṽ1 Ṽ2, gde je na levoj strani jednakosti iskorišćena definicija 1.11, a na desnoj definicija Postaje vidljivo da zapravo nema bitne razlike u pojmovima unutrašnje i spoljašnje direktne sume, ako se zna da je svaki potprostor i sam vektorski prostor. Dimenzija sume potprostora je u punoj analogiji sa brojem elemenata unije dva podskupa. Teorem 1.10 Za proizvoljna dva potprostora W 1 i W 2 vektorskog prostora V važi relacija: dim (W 1 + W 2 ) = dim W 1 + dim W 2 dim (W 1 W 2 ). Dokaz: Neka je dim W 1 = n 1, dim W 2 = n 2 i dim (W 1 W 2 ) = m. Neka je dalje, {e 1,..., e m } bazis potprostora W 1 W 2. Taj bazis se može dopuniti do bazisa potprostora W 1 > W 1 W 2 : {e 1,..., e m, f 1,..., f n1 m}. Analogno se može formirati i bazis u W 2 : {e 1,..., e m, g 1,..., g n2 m}. Treba pokazati da n 1 + n 2 m vektora iz skupa B = {e 1,..., e m, f 1,..., f n1 m, g 1,..., g n2 m} čini bazis prostora W 1 + W 2. Prvo će biti pokazana linearna nezavisnost vektora iz B. Neka je e = α 1 e α m e m W 1 W 2, f = β 1 f β n1 mf n1 m W 1 i g = γ 1 g γ n2 mg n2 m W 2. Neka je dalje e+f +g = 0. Odatle sledi da je g = (e + f) W 1, tj. g W 1 W 2, što znači da se vektor g može izraziti kao linearna kombinacija vektora {e 1,..., e m }, odnosno koeficijenti γ i, (i = 1,..., n 2 m) su jednaki nuli, zbog jedinstvenosti razvoja vektora po bazisu. Znači, g = 0. Tada je i e + f = 0, odnosno f = e W 1 W 2, se može izraziti kao linearna kombinacija vektora {e 1,..., e m }, pa je β i = 0

Vektorski prostori. Vektorski prostor

Vektorski prostori. Vektorski prostor Vektorski prostori Vektorski prostor Neka je X neprazan skup i (K, +, ) polje. Skup X je vektorski ili linearni prostor nad poljem skalara K ako ima sledeću strukturu: (1) Definisana je operacija + u skupu

Διαβάστε περισσότερα

Zadaci iz Osnova matematike

Zadaci iz Osnova matematike Zadaci iz Osnova matematike 1. Riješiti po istinitosnoj vrijednosti iskaza p, q, r jednačinu τ(p ( q r)) =.. Odrediti sve neekvivalentne iskazne formule F = F (p, q) za koje je iskazna formula p q p F

Διαβάστε περισσότερα

radni nerecenzirani materijal za predavanja

radni nerecenzirani materijal za predavanja Matematika 1 Funkcije radni nerecenzirani materijal za predavanja Definicija 1. Kažemo da je funkcija f : a, b R u točki x 0 a, b postiže lokalni minimum ako postoji okolina O(x 0 ) broja x 0 takva da je

Διαβάστε περισσότερα

Algebarske strukture

Algebarske strukture i operacije Univerzitet u Nišu Prirodno Matematički Fakultet februar 2010 Istraživačka stanica Petnica i operacije Operacije Šta je to algebra i apstraktna algebra? Šta je to algebarska struktura? Cemu

Διαβάστε περισσότερα

18. listopada listopada / 13

18. listopada listopada / 13 18. listopada 2016. 18. listopada 2016. 1 / 13 Neprekidne funkcije Važnu klasu funkcija tvore neprekidne funkcije. To su funkcije f kod kojih mala promjena u nezavisnoj varijabli x uzrokuje malu promjenu

Διαβάστε περισσότερα

(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k.

(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k. 1 3 Skupovi brojeva 3.1 Skup prirodnih brojeva - N N = {1, 2, 3,...} Aksiom matematičke indukcije Neka je N skup prirodnih brojeva i M podskup od N. Ako za M vrijede svojstva: 1) 1 M 2) n M (n + 1) M,

Διαβάστε περισσότερα

Zadaci iz trigonometrije za seminar

Zadaci iz trigonometrije za seminar Zadaci iz trigonometrije za seminar FON: 1. Vrednost izraza sin 1 cos 6 jednaka je: ; B) 1 ; V) 1 1 + 1 ; G) ; D). 16. Broj rexea jednaqine sin x cos x + cos x = sin x + sin x na intervalu π ), π je: ;

Διαβάστε περισσότερα

- pravac n je zadan s točkom T(2,0) i koeficijentom smjera k=2. (30 bodova)

- pravac n je zadan s točkom T(2,0) i koeficijentom smjera k=2. (30 bodova) MEHANIKA 1 1. KOLOKVIJ 04/2008. grupa I 1. Zadane su dvije sile F i. Sila F = 4i + 6j [ N]. Sila je zadana s veličinom = i leži na pravcu koji s koordinatnom osi x zatvara kut od 30 (sve komponente sile

Διαβάστε περισσότερα

Skupovi, relacije, funkcije

Skupovi, relacije, funkcije Chapter 1 Skupovi, relacije, funkcije 1.1 Skup, torka, multiskup 1.1.1 Skup Pojam skupa ne definišemo eksplicitno. Intuitivno skup prihvatamo kao konačnu ili beskonačnu kolekciju objekata (ili elemenata)u

Διαβάστε περισσότερα

ANALIZA SA ALGEBROM I razred MATEMATI^KA LOGIKA I TEORIJA SKUPOVA. p q r F

ANALIZA SA ALGEBROM I razred MATEMATI^KA LOGIKA I TEORIJA SKUPOVA. p q r F ANALIZA SA ALGEBROM I razred MATEMATI^KA LOGIKA I TEORIJA SKUPOVA. Istinitosna tablica p q r F odgovara formuli A) q p r p r). B) q p r p r). V) q p r p r). G) q p r p r). D) q p r p r). N) Ne znam. Date

Διαβάστε περισσότερα

VEKTORI. Nenad O. Vesi 1. = α, ako je

VEKTORI. Nenad O. Vesi 1. = α, ako je VEKTORI Nenad O. Vesi 1 1 Uvod Odnos vektora AB, jednak je α CD ( AB CD ) = α, ako je AB = αcd. Teorema 1 (TEOREME BLIZANCI) Dat je trougao ABC i ta ke P i Q na pravama BC, CA redom i ta ke R i S na pravoj

Διαβάστε περισσότερα

4 Numeričko diferenciranje

4 Numeričko diferenciranje 4 Numeričko diferenciranje 7. Funkcija fx) je zadata tabelom: x 0 4 6 8 fx).17 1.5167 1.7044 3.385 5.09 7.814 Koristeći konačne razlike, zaključno sa trećim redom, odrediti tačku x minimuma funkcije fx)

Διαβάστε περισσότερα

Fakultet tehničkih nauka, Softverske i informacione tehnologije, Matematika 2 KOLOKVIJUM 1. Prezime, ime, br. indeksa:

Fakultet tehničkih nauka, Softverske i informacione tehnologije, Matematika 2 KOLOKVIJUM 1. Prezime, ime, br. indeksa: Fakultet tehničkih nauka, Softverske i informacione tehnologije, Matematika KOLOKVIJUM 1 Prezime, ime, br. indeksa: 4.7.1 PREDISPITNE OBAVEZE sin + 1 1) lim = ) lim = 3) lim e + ) = + 3 Zaokružiti tačne

Διαβάστε περισσότερα

Predstavljanje orijentacije i rotacije u 3D

Predstavljanje orijentacije i rotacije u 3D Predstavljanje orijentacije i rotacije u 3D Orijentacija Još jednom: Orijentacija i pravac - isto ili ne? Pravac je određen vektorom, ali rotacija vektora oko samog sebe nema daljeg uticaja. Orijentacija

Διαβάστε περισσότερα

O SKUPOVIMA. Do pojma skupa može se vrlo lako doći empirijskim putem, posmatrajući razne grupe,

O SKUPOVIMA. Do pojma skupa može se vrlo lako doći empirijskim putem, posmatrajući razne grupe, O SKUPOVIM Do pojma skupa može se vrlo lako doći empirijskim putem, posmatrajući razne grupe, skupine, mnoštva neke vrste objekata, stvari, živih bića i dr. Tako imamo skup stanovnika nekog grada, skup

Διαβάστε περισσότερα

Ovo nam govori da funkcija nije ni parna ni neparna, odnosno da nije simetrična ni u odnosu na y osu ni u odnosu na

Ovo nam govori da funkcija nije ni parna ni neparna, odnosno da nije simetrična ni u odnosu na y osu ni u odnosu na . Ispitati tok i skicirati grafik funkcij = Oblast dfinisanosti (domn) Ova funkcija j svuda dfinisana, jr nma razlomka a funkcija j dfinisana za svako iz skupa R. Dakl (, ). Ovo nam odmah govori da funkcija

Διαβάστε περισσότερα

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011.

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011. Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika Monotonost i ekstremi Katica Jurasić Rijeka, 2011. Ishodi učenja - predavanja Na kraju ovog predavanja moći ćete:,

Διαβάστε περισσότερα

OSNOVNI PRINCIPI PREBROJAVANJA. () 6. studenog 2011. 1 / 18

OSNOVNI PRINCIPI PREBROJAVANJA. () 6. studenog 2011. 1 / 18 OSNOVNI PRINCIPI PREBROJAVANJA () 6. studenog 2011. 1 / 18 TRI OSNOVNA PRINCIPA PREBROJAVANJA -vrlo često susrećemo se sa problemima prebrojavanja elemenata nekog konačnog skupa S () 6. studenog 2011.

Διαβάστε περισσότερα

VJEROJATNOST I STATISTIKA Popravni kolokvij - 1. rujna 2016.

VJEROJATNOST I STATISTIKA Popravni kolokvij - 1. rujna 2016. Broj zadataka: 5 Vrijeme rješavanja: 120 min Ukupan broj bodova: 100 Zadatak 1. (a) Napišite aksiome vjerojatnosti ako je zadan skup Ω i σ-algebra F na Ω. (b) Dokažite iz aksioma vjerojatnosti da za A,

Διαβάστε περισσότερα

ASIMPTOTE FUNKCIJA. Dakle: Asimptota je prava kojoj se funkcija približava u beskonačno dalekoj tački. Postoje tri vrste asimptota:

ASIMPTOTE FUNKCIJA. Dakle: Asimptota je prava kojoj se funkcija približava u beskonačno dalekoj tački. Postoje tri vrste asimptota: ASIMPTOTE FUNKCIJA Naš savet je da najpre dobro proučite granične vrednosti funkcija Neki profesori vole da asimptote funkcija ispituju kao ponašanje funkcije na krajevima oblasti definisanosti, pa kako

Διαβάστε περισσότερα

Zadatak 2 Odrediti tačke grananja, Riemann-ovu površ, opisati sve grane funkcije f(z) = z 3 z 4 i objasniti prelazak sa jedne na drugu granu.

Zadatak 2 Odrediti tačke grananja, Riemann-ovu površ, opisati sve grane funkcije f(z) = z 3 z 4 i objasniti prelazak sa jedne na drugu granu. Kompleksna analiza Zadatak Odrediti tačke grananja, Riemann-ovu površ, opisati sve grane funkcije f(z) = z z 4 i objasniti prelazak sa jedne na drugu granu. Zadatak Odrediti tačke grananja, Riemann-ovu

Διαβάστε περισσότερα

RAVAN. Ravan je osnovni pojam u geometriji i kao takav se ne definiše. Ravan je određena tačkom i normalnim vektorom.

RAVAN. Ravan je osnovni pojam u geometriji i kao takav se ne definiše. Ravan je određena tačkom i normalnim vektorom. RAVAN Ravan je osnovni pojam u geometiji i kao takav se ne definiše. Ravan je odeđena tačkom i nomalnim vektoom. nabc (,, ) π M ( x,, ) y z Da bi izveli jednačinu avni, poučimo sledeću sliku: n( A, B,

Διαβάστε περισσότερα

ELEMENTI VISE ˇ MATEMATIKE

ELEMENTI VISE ˇ MATEMATIKE Nada Miličić Miloš Miličić ELEMENTI VISE ˇ MATEMATIKE II deo II izdanje Akademska misao Beograd, 2011 Dr Nada Miličić, redovni profesor Dr Miloš Miličić, redovni profesor ELEMENTI VIŠE MATEMATIKE II DEO

Διαβάστε περισσότερα

POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE

POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE **** MLADEN SRAGA **** 011. UNIVERZALNA ZBIRKA POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE SKUP REALNIH BROJEVA α Autor: MLADEN SRAGA Grafički urednik: BESPLATNA - WEB-VARIJANTA Tisak: M.I.M.-SRAGA

Διαβάστε περισσότερα

TAČKA i PRAVA. , onda rastojanje između njih računamo po formuli C(1,5) d(b,c) d(a,b)

TAČKA i PRAVA. , onda rastojanje između njih računamo po formuli C(1,5) d(b,c) d(a,b) TAČKA i PRAVA Najpre ćemo se upoznati sa osnovnim formulama i njihovom primenom.. Rastojanje između dve tačke Ako su nam date tačke Ax (, y) i Bx (, y ), onda rastojanje između njih računamo po formuli

Διαβάστε περισσότερα

Teorija kodiranja. Hamingov kod i njegova definicija

Teorija kodiranja. Hamingov kod i njegova definicija Teorija kodiranja. Hamingov kod i njegova definicija Erna Oklapi Gimnazija Novi Pazar ernaoklapii@yahoo.com Sanela Numanović Gimnazija Kruševac sanelanumanovic@yahoo.com Rezime U ovom radu predstavljen

Διαβάστε περισσότερα

Tvrd enje 3: Ako su formule A i A B tautologije, onda je tautologija. Dokaz: Neka su A i A B tautologije.

Tvrd enje 3: Ako su formule A i A B tautologije, onda je tautologija. Dokaz: Neka su A i A B tautologije. Svojstva tautologija Tvrd enje 3: Ako su formule A i A B tautologije, onda je tautologija i formula B. Dokaz: Neka su A i A B tautologije. Pretpostavimo da B nije tautologija. Tada postoji valuacija v

Διαβάστε περισσότερα

Na grafiku bi to značilo :

Na grafiku bi to značilo : . Ispitati tok i skicirati grafik funkcije + Oblast definisanosti (domen) Kako zadata funkcija nema razlomak, to je (, ) to jest R Nule funkcije + to jest Ovo je jednačina trećeg stepena. U ovakvim situacijama

Διαβάστε περισσότερα

ZBIRKA POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA

ZBIRKA POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA **** IVANA SRAGA **** 1992.-2011. ZBIRKA POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE POTPUNO RIJEŠENI ZADACI PO ŽUTOJ ZBIRCI INTERNA SKRIPTA CENTRA ZA PODUKU α M.I.M.-Sraga - 1992.-2011.

Διαβάστε περισσότερα

4.1 Elementarne funkcije

4.1 Elementarne funkcije . Elementarne funkcije.. Polinomi Funkcija f : R R zadana formulom f(x) = a n x n + a n x n +... + a x + a 0 gdje je n N 0 te su a n, a n,..., a, a 0 R, zadani brojevi takvi da a n 0 naziva se polinom

Διαβάστε περισσότερα

Prostori Soboljeva sa negativnim indeksom

Prostori Soboljeva sa negativnim indeksom UNIVERZITET U NOVOM SADU PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET DEPARTMAN ZA MATEMATIKU I INFORMATIKU Nevena Mutlak Prostori Soboljeva sa negativnim indeksom -master rad- Mentor: prof.dr Marko Nedeljkov Novi Sad,

Διαβάστε περισσότερα

Kompleksni brojevi. Algebarski oblik kompleksnog broja je. z = x + iy, x, y R, pri čemu je: x = Re z realni deo, y = Im z imaginarni deo.

Kompleksni brojevi. Algebarski oblik kompleksnog broja je. z = x + iy, x, y R, pri čemu je: x = Re z realni deo, y = Im z imaginarni deo. Kompleksni brojevi Algebarski oblik kompleksnog broja je z = x + iy, x, y R, pri čemu je: x = Re z realni deo, y = Im z imaginarni deo Trigonometrijski oblik kompleksnog broja je z = rcos θ + i sin θ,

Διαβάστε περισσότερα

POLINOMI I RACIONALNE FUNKCIJE Nastava u Matematiqkoj gimnaziji, Vladimir Balti

POLINOMI I RACIONALNE FUNKCIJE Nastava u Matematiqkoj gimnaziji, Vladimir Balti POLINOMI I RACIONALNE FUNKCIJE Nastava u Matematiqkoj gimnaziji, 004. Vladimir Balti Pojam polinoma. Prsten polinoma.. Dati su polinomi P (x) = x + x +, Q(x) = x 4 x +, R(x) = x x +. Proveriti da li za

Διαβάστε περισσότερα

56. TAKMIČENJE MLADIH MATEMATIČARA BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNO PRVENSTVO UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA. Sarajevo, godine

56. TAKMIČENJE MLADIH MATEMATIČARA BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNO PRVENSTVO UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA. Sarajevo, godine 56. TAKMIČENJE MLADIH MATEMATIČARA BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNO PRVENSTVO UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA Sarajevo, 3.04.016. godine 56. TAKMIČENJE MLADIH MATEMATIČARA BOSNE I HERCEGOVINE FEDERALNO PRVENSTVO UČENIKA

Διαβάστε περισσότερα

Racionalne krive i površi u geometrijskom dizajnu

Racionalne krive i površi u geometrijskom dizajnu Racionalne krive i površi u geometrijskom dizajnu Tijana Šukilović Matematički fakultet, Univerzitet Beograd May 2, 2011, Beograd Sadržaj 1 Racionalne Bézier-ove krive Polinomijalne Bézier-ove krive Algoritam

Διαβάστε περισσότερα

MATEMATIČKA ANALIZA 1 1 / 192

MATEMATIČKA ANALIZA 1 1 / 192 MATEMATIČKA ANALIZA 1 1 / 192 2 / 192 prof.dr.sc. Miljenko Marušić Kontakt: miljenko.marusic@math.hr Konzultacije: Utorak, 10-12 WWW: http://web.math.pmf.unizg.hr/~rus/ nastava/ma1/ma1.html 3 / 192 Sadržaj

Διαβάστε περισσότερα

Gradimir V. Milovanović MATEMATIČKA ANALIZA I

Gradimir V. Milovanović MATEMATIČKA ANALIZA I Gradimir V. Milovanović Radosav Ž. D ord ević MATEMATIČKA ANALIZA I Predgovor Ova knjiga predstavlja udžbenik iz predmeta Matematička analiza I koji se, počev od školske 2004/2005. godine, studentima Elektronskog

Διαβάστε περισσότερα

OBLAST DEFINISANOSTI FUNKCIJE (DOMEN) Pre nego što krenete sa proučavanjem ovog fajla, obavezno pogledajte fajl ELEMENTARNE FUNKCIJE, jer se na

OBLAST DEFINISANOSTI FUNKCIJE (DOMEN) Pre nego što krenete sa proučavanjem ovog fajla, obavezno pogledajte fajl ELEMENTARNE FUNKCIJE, jer se na OBLAST DEFINISANOSTI FUNKCIJE (DOMEN) Prva tačka u ispitivanju toka unkcije je odredjivanje oblasti deinisanosti, u oznaci Pre nego što krenete sa proučavanjem ovog ajla, obavezno pogledajte ajl ELEMENTARNE

Διαβάστε περισσότερα

OSNOVI ELEKTRONIKE. Vežbe (2 časa nedeljno): mr Goran Savić

OSNOVI ELEKTRONIKE. Vežbe (2 časa nedeljno): mr Goran Savić OSNOVI ELEKTRONIKE Vežbe (2 časa nedeljno): mr Goran Savić savic@el.etf.rs http://tnt.etf.rs/~si1oe Termin za konsultacije: četvrtak u 12h, kabinet 102 Referentni smerovi i polariteti 1. Odrediti vrednosti

Διαβάστε περισσότερα

Projektovanje informacionih sistema 39

Projektovanje informacionih sistema 39 Projektovanje informacionih sistema 39 Glava 3 3.0 Osnove relacione algebre - uvod Za manipulisanje podacima i tabelama u relacionim bazama podataka potrebna su osnovna znanja iz relacione algebre. Relaciona

Διαβάστε περισσότερα

Induktivno spregnuta kola

Induktivno spregnuta kola Induktivno spregnuta kola 13. januar 2016 Transformatori se koriste u elektroenergetskim sistemima za povišavanje i snižavanje napona, u elektronskim i komunikacionim kolima za promjenu napona i odvajanje

Διαβάστε περισσότερα

MULTIPLICITETI PRESJEKA I RACIONALNOST RAVNINSKIH KRIVULJA

MULTIPLICITETI PRESJEKA I RACIONALNOST RAVNINSKIH KRIVULJA SVEUČILIŠTE U ZAGREBU PRIRODOSLOVNO MATEMATIČKI FAKULTET MATEMATIČKI ODSJEK Ivan Krijan, Sara Muhvić MULTIPLICITETI PRESJEKA I RACIONALNOST RAVNINSKIH KRIVULJA Zagreb, 2013. Ovaj rad izraden je na Zavodu

Διαβάστε περισσότερα

2.7 Primjene odredenih integrala

2.7 Primjene odredenih integrala . INTEGRAL 77.7 Primjene odredenih integrala.7.1 Računanje površina Pořsina lika omedenog pravcima x = a i x = b te krivuljama y = f(x) i y = g(x) je b P = f(x) g(x) dx. a Zadatak.61 Odredite površinu

Διαβάστε περισσότερα

Neprekinute funkcije i limesi Definicija neprekinute funkcije i njen odnos prema limesu Asimptote Svojstva neprekinutih funkcija

Neprekinute funkcije i limesi Definicija neprekinute funkcije i njen odnos prema limesu Asimptote Svojstva neprekinutih funkcija Sadržaj: Nizovi brojeva Pojam niza Limes niza. Konvergentni nizovi Neki važni nizovi. Broj e. Limes funkcije Definicija esa Računanje esa Jednostrani esi Neprekinute funkcije i esi Definicija neprekinute

Διαβάστε περισσότερα

Matematika. Viša razina. Marina Ninković, prof. Vesna Ovčina, prof. Zagreb, 2015.

Matematika. Viša razina. Marina Ninković, prof. Vesna Ovčina, prof. Zagreb, 2015. Matematika Viša razina Marina Ninković, prof. Vesna Ovčina, prof. Zagreb, 2015. Autor: Marina Ninković, prof. Vesna Ovčina, prof. Naslov: Matematika Viša razina Izdanje: 4. izdanje Urednica: Ana Belin,

Διαβάστε περισσότερα

Polinomske jednaqine

Polinomske jednaqine Matematiqka gimnazija u Beogradu Dodatna nastava, xk.g. 2005/06. Polinomske jednaqine 13.6.2006. Naslov se odnosi na određivanje polinoma po jednoj ili vixe promenljivih (sa npr. realnim ili kompleksnim

Διαβάστε περισσότερα

Diferencijalni račun

Diferencijalni račun ni račun October 28, 2008 ni račun Uvod i motivacija Točka infleksije ni račun Realna funkcija jedne realne varijable Neka je X neprazan podskup realnih brojeva. Ako svakom elementu x X po postupku f pridružimo

Διαβάστε περισσότερα

Mate Vijuga: Rijeseni zadaci iz matematike za srednju skolu

Mate Vijuga: Rijeseni zadaci iz matematike za srednju skolu 7. KOMPLEKSNI BROJEVI 7. Opc pojmov Kompleksn brojev su sastavljen dva djela: Realnog djela (Re) magnarnog djela (Im) Promatrajmo broj a+ b = + 3 Realn do jednak je Re : Imagnarna jednca: = - l = (U elektrotehnc

Διαβάστε περισσότερα

OSNOVI AUTOMATSKOG UPRAVLJANJA PROCESIMA. Vežba br. 6: Dinamika sistema u frekventnom domenu u MATLABu

OSNOVI AUTOMATSKOG UPRAVLJANJA PROCESIMA. Vežba br. 6: Dinamika sistema u frekventnom domenu u MATLABu OSNOVI AUTOMATSKOG UPRAVLJANJA PROCESIMA Vežba br. 6: Dinamika sistema u frekventnom domenu u MATLABu I Definisanje frekventnih karakteristika Dinamički modeli sistema se definišu u vremenskom, Laplace-ovom

Διαβάστε περισσότερα

x M kazemo da je slijed ogranicen. Weierstrass-Bolzano-v teorem tvrdi da svaki ograniceni slijed ima barem jednu granicnu tocku.

x M kazemo da je slijed ogranicen. Weierstrass-Bolzano-v teorem tvrdi da svaki ograniceni slijed ima barem jednu granicnu tocku. 1. FUNKCIJE, LIMES, NEPREKINUTOST 1.1 Brojevi - slijed, interval, limes Slijed realnih brojeva je postava brojeva na primjer u obliku 1,,3..., nn, + 1... koji na realnoj osi imaju oznaceno mjesto odgovarajucom

Διαβάστε περισσότερα

Društvo matematičara Srbije. Pripreme za Juniorske olimpijade školske 2007/2008. Matematička indukcija

Društvo matematičara Srbije. Pripreme za Juniorske olimpijade školske 2007/2008. Matematička indukcija Društvo matematičara Srbije Pripreme za Juiorske olimpijade školske 007/008 -Dord e Baralić Tel:063/706-706-6 e-mail:djolebar@ptt.yu Matematička idukcija Primer 1. Dokazati da je > za sve N. Ituitivo zamo

Διαβάστε περισσότερα

GRAFOVI. Ljubo Nedović. 21. februar Osnovni pojmovi 2. 2 Bipartitni grafovi 8. 3 Stabla 9. 4 Binarna stabla Planarni grafovi 12

GRAFOVI. Ljubo Nedović. 21. februar Osnovni pojmovi 2. 2 Bipartitni grafovi 8. 3 Stabla 9. 4 Binarna stabla Planarni grafovi 12 GRAFOVI Ljubo Nedović 21. februar 2013 Sadržaj 1 Osnovni pojmovi 2 2 Bipartitni grafovi 8 3 Stabla 9 4 Binarna stabla 11 5 Planarni grafovi 12 6 Zadaci 13 1 2 1 Osnovni pojmovi Iz Vikipedije, slobodne

Διαβάστε περισσότερα

Karakterizacija kontinualnih sistema u prelaznom režimu

Karakterizacija kontinualnih sistema u prelaznom režimu Karakterizacija kontinualnih sistema u prelaznom režimu Postoji veći broj parametara koji karakterišu ponašanje sistema u prelaznom režimu. Ovi parametri pripadaju različitim prostorima u kojima se sistemi

Διαβάστε περισσότερα

SVEUĆILIŠTE U RIJECI UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI ODSJEK ZA UČITELJSKI STUDIJ U GOSPIĆU MATEMATIKA I. Skupovi, funkcije, brojevi

SVEUĆILIŠTE U RIJECI UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI ODSJEK ZA UČITELJSKI STUDIJ U GOSPIĆU MATEMATIKA I. Skupovi, funkcije, brojevi SVEUĆILIŠTE U RIJECI UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI ODSJEK ZA UČITELJSKI STUDIJ U GOSPIĆU MATEMATIKA I Skupovi, funkcije, brojevi mr.sc. TATJANA STANIN 009. Kratak pregled predavanja koja se izvode na učiteljskom

Διαβάστε περισσότερα

Geometrijske karakteristike poprenih presjeka nosaa. 9. dio

Geometrijske karakteristike poprenih presjeka nosaa. 9. dio Geometrijske karakteristike poprenih presjeka nosaa 9. dio 1 Sile presjeka (unutarnje sile): Udužna sila N Poprena sila T Moment uvijanja M t Moment savijanja M Napreanja 1. Normalno napreanje σ. Posmino

Διαβάστε περισσότερα

ΣΕΡΒΙΚΗ ΓΛΩΣΣΑ IV. Ενότητα 3: Αντωνυμίες (Zamenice) Μπορόβας Γεώργιος Τμήμα Βαλκανικών, Σλαβικών και Ανατολικών Σπουδών

ΣΕΡΒΙΚΗ ΓΛΩΣΣΑ IV. Ενότητα 3: Αντωνυμίες (Zamenice) Μπορόβας Γεώργιος Τμήμα Βαλκανικών, Σλαβικών και Ανατολικών Σπουδών Ενότητα 3: Αντωνυμίες (Zamenice) Μπορόβας Γεώργιος Τμήμα Βαλκανικών, Σλαβικών και Ανατολικών Σπουδών Άδειες Χρήσης Το παρόν εκπαιδευτικό υλικό υπόκειται σε άδειες χρήσης Creative Commons. Για εκπαιδευτικό

Διαβάστε περισσότερα

Baza topologije. Definicija. Familija B podskupova od X je baza neke topologije na X ako: Topološki prostori. Baza topologije. tj.

Baza topologije. Definicija. Familija B podskupova od X je baza neke topologije na X ako: Topološki prostori. Baza topologije. tj. Opća topologija 24 Opća topologija 26 13. Baza topologije Baza topologije 2 TOPOLOŠKI PROSTORI I NEPREKIDNE FUNKCIJE Topološki prostori Baza topologije Uređajna topologija Produktna topologija na X Y Topologija

Διαβάστε περισσότερα

2. KOLOKVIJ IZ MATEMATIKE 1

2. KOLOKVIJ IZ MATEMATIKE 1 2 cos(3 π 4 ) sin( + π 6 ). 2. Pomoću linearnih transformacija funkcije f nacrtajte graf funkcije g ako je, g() = 2f( + 3) +. 3. Odredite domenu funkcije te odredite f i njenu domenu. log 3 2 + 3 7, 4.

Διαβάστε περισσότερα

KOMPLEKSNA ANALIZA. 1. Funkcije kompleksne promenljive

KOMPLEKSNA ANALIZA. 1. Funkcije kompleksne promenljive KOMPLEKSNA ANALIZA. Funkcije kompleksne promenljive Neka je R skup realnih brojeva, a C skup kompleksnih brojeva. Definicija. Ako je E R, preslikavanje f : E C se naziva kompleksna funkcija realne promenljive.

Διαβάστε περισσότερα

Nermin Okiˇci c Vedad Paˇsi c MATEMATIKA II 2014

Nermin Okiˇci c Vedad Paˇsi c MATEMATIKA II 2014 Nermin Okičić Vedad Pašić MATEMATIKA II 014 Sadržaj 1 Funkcije više promjenljivih 1 1.1 Pojam funkcije više promjenljivih................ 1.1.1 Osnovni elementi preslikavanja.............. 1.1. Grafičko

Διαβάστε περισσότερα

Grafičko prikazivanje atributivnih i geografskih nizova

Grafičko prikazivanje atributivnih i geografskih nizova Grafičko prikazivanje atributivnih i geografskih nizova Biserka Draščić Ban Pomorski fakultet u Rijeci 17. veljače 2011. Grafičko prikazivanje atributivnih nizova Atributivni nizovi prikazuju se grafički

Διαβάστε περισσότερα

Desanka P. Radunović T A L A S I Ć I (WAVELETS)

Desanka P. Radunović T A L A S I Ć I (WAVELETS) Desanka P Radunović T A L A S I Ć I (WAVELETS) AKADEMSKA MISAO Beograd, 005 Predgovor Knjiga je nastala kao rezultat želje autora da jednu novu, vrlo atraktivnu oblast primenjene matematike približi studentima

Διαβάστε περισσότερα

Tehnologija bušenja II

Tehnologija bušenja II INŽENJERSTVO NAFTE I GASA Tehnologija bušenja II 1. Vežba V - 1 Tehnologija bušenja II Slide 1 of 44 Algebra i trigonometrija V - 1 Tehnologija bušenja II Slide 2 of 44 Jednačine Pitanje: Ako je a = 3b

Διαβάστε περισσότερα

METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar

METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar Prof dr email: stanko@np.ac.rs Departman za Tehničke nauke Državni Univerzitet u Novom Pazaru 2014/15 Sadržaj Rešavanje jednačina ravnoteže

Διαβάστε περισσότερα

ISKAZI. U svakodnevnom govoru, a i u pisanom tekstu, obično se sreću rečenice koje su ili tačne

ISKAZI. U svakodnevnom govoru, a i u pisanom tekstu, obično se sreću rečenice koje su ili tačne ISKAZI U svakodnevnom govoru, a i u pisanom tekstu, obično se sreću rečenice koje su ili tačne ili netačne, tj rečenice koje imaju logičkog smisla.ovakve rečenice se u matematici nazivaju iskazi.dakle,

Διαβάστε περισσότερα

x + t x 2 x t x 2 t x = + x + = + x + = t 2. 3 y y [x množi cijelu zagradu] y y 2 x [na lijevu stranu prebacimo nepoznanicu y] [izlučimo 3 y ] x x x

x + t x 2 x t x 2 t x = + x + = + x + = t 2. 3 y y [x množi cijelu zagradu] y y 2 x [na lijevu stranu prebacimo nepoznanicu y] [izlučimo 3 y ] x x x Zadatak 00 (Sanja, gimnazija) Odredi realnu funkciju f() ako je f ( ) = Rješenje 00 Uvedemo supstituciju (zamjenu varijabli) = t Kvadriramo: t t t = = = = t Uvrstimo novu varijablu u funkciju: f(t) = t

Διαβάστε περισσότερα

Vizualizacija prostora Lobačevskog

Vizualizacija prostora Lobačevskog Univerzitet u Beogradu Matematički fakultet Master rad Vizualizacija prostora Lobačevskog Marijana Babić Beograd, 2010. godine MENTOR Dr. Srdan Vukmirović ČLANOVI KOMISIJE Dr. Srdan Vukmirović Dr. Predrag

Διαβάστε περισσότερα

2.1 Kinematika jednodimenzionog kretanja

2.1 Kinematika jednodimenzionog kretanja Glava 2 Kinematika Gde god da pogledamo oko nas, možemo da uočimo tela u kretanju (u fizici je uobičajeno a se kaže u stanju kretanja ). Čak i kada smo u stanju mirovanja, naše srce kuca i na taj način

Διαβάστε περισσότερα

Milan Merkle. Matematička analiza. Pregled teorije i zadaci. Treće izmenjeno i dopunjeno izdanje. Beograd, 2001.

Milan Merkle. Matematička analiza. Pregled teorije i zadaci. Treće izmenjeno i dopunjeno izdanje. Beograd, 2001. Milan Merkle Matematička analiza Pregled teorije i zadaci Treće izmenjeno i dopunjeno izdanje Beograd, 2001. Sadržaj Obavezno pročitati................................................... xi 1 Uvod u analizu........................................................

Διαβάστε περισσότερα

4 Sukladnost i sličnost trokuta

4 Sukladnost i sličnost trokuta 4 Sukladnost i sličnost trokuta 4.1 Sukladnost trokuta Neka su ABC i A B C trokuti sa stranicama duljina a b c odnosno a b c. Kažemo da su ti trokuti sukladni ako postoji bijekcija f : {A B C} {A B C }

Διαβάστε περισσότερα

Univerzitet u Nišu Građevinsko-arhitektonski fakultet. Konstante, promenljive, identifikatori, operatori Biblioteka funkcija Milica Ćirić

Univerzitet u Nišu Građevinsko-arhitektonski fakultet. Konstante, promenljive, identifikatori, operatori Biblioteka funkcija Milica Ćirić Univerzitet u Nišu Građevinsko-arhitektonski fakultet Informatika 2 Mathematica Konstante, promenljive, identifikatori, operatori Biblioteka funkcija Milica Ćirić Mathematica Programski paket Mathematica

Διαβάστε περισσότερα

Chi-kvadrat test. Chi-kvadrat (χ2) test

Chi-kvadrat test. Chi-kvadrat (χ2) test 1 Chi-kvadrat test Chi-kvadrat (χ2) test Test za proporcije, porede se frekvence Neparametarski test Koriste se dihotomne varijable Proverava se veza između dva faktora Npr. tretmana i bolesti pola i smrtnosti

Διαβάστε περισσότερα

METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar

METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar METODA KONAČNIH ELEMENATA Osnovne akademske studije, VI semestar Prof dr email: stanko@np.ac.rs Departman za Tehničke nauke Državni Univerzitet u Novom Pazaru 2014/15 Sadržaj Matrična analiza linijskih

Διαβάστε περισσότερα

Dve karakteristike čine relacioni model još uvek najpopularnijim i najšire primenjivanim:

Dve karakteristike čine relacioni model još uvek najpopularnijim i najšire primenjivanim: RELACIONI MODEL RELACIONI MODEL Dve karakteristike čine relacioni model još uvek najpopularnijim i najšire primenjivanim: Struktura modela je veoma jednostavna, prihvatljiva svakom korisniku, jer relaciona

Διαβάστε περισσότερα

O DIMENZIONALNOJ ANALIZI U FIZICI.

O DIMENZIONALNOJ ANALIZI U FIZICI. 1 O DIMENZIONALNOJ ANALIZI U FIZICI Ljubiša Nešić, Odsek za fiziku, PMF, Niš http://www.pmf.ni.ac.yu/people/nesiclj/ Uvod Kao što je poznato, fizičke veličine mogu da imaju dimenzije ili pak da budu bezdimenzionalne.

Διαβάστε περισσότερα

9. PREGLED ELEMENTARNIH FUNKCIJA

9. PREGLED ELEMENTARNIH FUNKCIJA 9. PREGLED ELEMENTARNIH FUNKCIJA Pod elementarnim funkcijama najčešće ćemo podrazumijevati realne funkcije realne varijable Detaljnije ćemo u Matematici II analizirati funkcije koje se najčešće koriste

Διαβάστε περισσότερα

Tačno merenje Precizno Tačno i precizno

Tačno merenje Precizno Tačno i precizno MERENJE, GREŠKE MERENJA I OBRADA REZULTATA MERENJA Izmeriti neku veličinu u fizici znači naći brojni odnos merene fizičke veličine prema vrednosti iste fizičke veličine, koja je dogovorno izabrana za jedinicu.

Διαβάστε περισσότερα

Matematika 1 PODSJETNIK ZA UČENJE. Ivan Slapničar Marko Matić.

Matematika 1 PODSJETNIK ZA UČENJE. Ivan Slapničar Marko Matić. Ivan Slapničar Marko Matić Matematika 1 PODSJETNIK ZA UČENJE http://www.fesb.hr/mat1 Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, 2001. Sadržaj 1 Osnove matematike 3 2 Linearna algebra 4

Διαβάστε περισσότερα

VJEŽBE IZ MATEMATIKE 1

VJEŽBE IZ MATEMATIKE 1 VJEŽBE IZ MATEMATIKE 1 Ivana Baranović Miroslav Jerković Lekcija 14 Rast, pad, konkavnost, konveksnost, točke infleksije i ekstremi funkcija Poglavlje 1 Rast, pad, konkavnost, konveksnost, to ke ineksije

Διαβάστε περισσότερα

1.1 Definicija funkcije

1.1 Definicija funkcije . Definicija funkcije Realna funkcija predstavlja osnovni pojam u matematičkoj analizi i centralni objekat svih njenih razmatranja. Definicija Neka je dat skup D R. Ako je svakom x D po nekom zakonu (pravilu)

Διαβάστε περισσότερα

Str

Str Str. Testiranje statističkih hipoteza Predavač: Dr Mirko Savić savicmirko@ef.uns.ac.rs www.ef.uns.ac.rs Definicija: Hipoteza predstavlja pretpostavku koja je zasnovana na određenim činjenicama (najčešće

Διαβάστε περισσότερα

VJEROVATNOĆA I STATISTIKA ZBIRKA RIJEŠENIH ZADATAKA ==========================

VJEROVATNOĆA I STATISTIKA ZBIRKA RIJEŠENIH ZADATAKA ========================== VJEROVATNOĆA I STATISTIKA ZBIRKA RIJEŠENIH ZADATAKA ========================== M. JOVANOVIĆ M. MERKLE Z. MITROVIĆ Elektrotehnički fakultet Banja Luka ================================== ii Autori: dr Milan

Διαβάστε περισσότερα

KONTURNA INTEGRACIJA

KONTURNA INTEGRACIJA KONTURNA INTEGRACIJA Materijal sa sedme radne Ljaškijade - jun 14. Studentska asocijacija Eneter emineter.wordpress.com Ovo je materijal za rešavanje pet tipova integrala koristeći teoreme kompleksne analize

Διαβάστε περισσότερα

MERENJE, GREŠKE MERENJA I OBRADA REZULTATA MERENJA

MERENJE, GREŠKE MERENJA I OBRADA REZULTATA MERENJA MERENJE, GREŠKE MERENJA I OBRADA REZULTATA MERENJA 1 Merenje Svaki eksperimentalni rad u fizici praćen je merenjem neke fizičke veličine. Izmeriti neku fizičku veličinu znači uporediti je sa standardnom

Διαβάστε περισσότερα

Nizovi Redovi Redovi funkcija. Nizovi i redovi. Franka Miriam Brückler

Nizovi Redovi Redovi funkcija. Nizovi i redovi. Franka Miriam Brückler Nizovi i redovi Franka Miriam Brückler Nabrajanje brojeva poput ili 1, 2, 3, 4, 5,... 1, 2, 4, 8, 16,... obično se naziva nizom, bez obzira je li to nabrajanje konačno (do nekog zadnjeg broja, recimo 1,

Διαβάστε περισσότερα

OSNOVI ELEKTROTEHNIKE I ELEKTRIČNIH MAŠINA

OSNOVI ELEKTROTEHNIKE I ELEKTRIČNIH MAŠINA Tihomir Latinović Miroslav Prša Tihomir Latinović, Miroslav Prša OSNOVI ELEKTROTEHNIKE I ELEKTRIČNIH MAŠINA Banja Luka, 2013. 1 Osnovi elektrotehnike i električnih mašina Biblioteka: INFORMACIONE TEHNOLOGIJE

Διαβάστε περισσότερα

Funkcije Materijali za nastavu iz Matematike 1

Funkcije Materijali za nastavu iz Matematike 1 Funkcije Materijali za nastavu iz Matematike 1 Kristina Krulić Himmelreich i Ksenija Smoljak 2012/13 1 / 76 Definicija funkcije Funkcija iz skupa X u skup Y je svako pravilo f po kojemu se elementu x X

Διαβάστε περισσότερα

SLUČAJNA PROMENLJIVA I RASPOREDI VEROVATNOĆA

SLUČAJNA PROMENLJIVA I RASPOREDI VEROVATNOĆA SLUČAJNA PROMENLJIVA I RASPOREDI VEROVATNOĆA CILJEVI POGLAVLJA Nakon čitanja ovoga poglavlja bićete u stanju da: 1. razumete pojmove slučajna promenljiva, raspored verovatnoća, očekivana vrednost i funkcija

Διαβάστε περισσότερα

Univerzitet u Kragujevcu Prirodno-matemati~ki fakultet. Bojana Borovi}anin SPEKTRALNE OSOBINE NEKIH KLASA GRAFOVA. Doktorska disertacija

Univerzitet u Kragujevcu Prirodno-matemati~ki fakultet. Bojana Borovi}anin SPEKTRALNE OSOBINE NEKIH KLASA GRAFOVA. Doktorska disertacija Univerzitet u Kragujevcu Prirodno-matemati~ki fakultet Bojana Borovi}anin SPEKTRALNE OSOBINE NEKIH KLASA GRAFOVA Doktorska disertacija Kragujevac 2007 Sadr`aj Predgovor 2 1 Harmonijski grafovi 5 1.1 Definicija

Διαβάστε περισσότερα

Matematika 1. Marcela Hanzer. Department of Mathematics, University of Zagreb. Marcela Hanzer (Dept of Math, Uni Zagreb) Matematika 1 1 / 135

Matematika 1. Marcela Hanzer. Department of Mathematics, University of Zagreb. Marcela Hanzer (Dept of Math, Uni Zagreb) Matematika 1 1 / 135 Matematika 1 Marcela Hanzer Department of Mathematics, University of Zagreb Marcela Hanzer (Dept of Math, Uni Zagreb) Matematika 1 1 / 135 Skupovi; brojevi Skupovi osnovni pojam u matematici (ne svodi

Διαβάστε περισσότερα

Snimanje karakteristika dioda

Snimanje karakteristika dioda FIZIČKA ELEKTRONIKA Laboratorijske vežbe Snimanje karakteristika dioda VAŽNA NAPOMENA: ZA VREME POSTAVLJANJA VEŽBE (SASTAVLJANJA ELEKTRIČNE ŠEME) I PRIKLJUČIVANJA MERNIH INSTRUMENATA MAKETA MORA BITI ODVOJENA

Διαβάστε περισσότερα

JEDNA NOVA KLASA RELACIJA. Daniel A. Romano 1

JEDNA NOVA KLASA RELACIJA. Daniel A. Romano 1 MAT-KOL (Banja Luka) ISSN 0354-6969 (p), ISSN 1986-5228 (o) Vol. XX (1)(2014), 5-14 Osnove matematike JEDNA NOVA KLASA RELACIJA Daniel A. Romano 1 Sažak: U ovom tekstu, slijedeći koncepte izložene u radovima

Διαβάστε περισσότερα

y(t) S x(t) S dy dx E, E E T1 T2 T1 T2 1 T 1 T 2 2 T 2 1 T 2 2 3 T 3 1 T 3 2... V o R R R T V CC P F A P g h V ext V sin 2 S f S t V 1 V 2 V out sin 2 f S t x 1 F k q K x q K k F d F x d V

Διαβάστε περισσότερα

LEKCIJE IZ MATEMATIKE 1

LEKCIJE IZ MATEMATIKE 1 LEKCIJE IZ MATEMATIKE 1 Ivica Gusić Lekcija 1 Realni i kompleksni brojevi Lekcije iz Matematike 1. 1. Realni i kompleksni brojevi I. Naslov i obja²njenje naslova U lekciji se ponavljaju osnovna svojstva

Διαβάστε περισσότερα

RIJEŠENI ZADACI IZ MATEMATIKE

RIJEŠENI ZADACI IZ MATEMATIKE RIJEŠENI ZADACI IZ MATEMATIKE Ovi zadaci namijenjeni su studentima prve godine za pripremu ispitnog gradiva za kolokvije i ispite iz matematike. Pripremljeni su u suradnji i po uputama predmetnog nastavnika

Διαβάστε περισσότερα

Temeljni pojmovi o trokutu

Temeljni pojmovi o trokutu 1. Temeljni pojmovi o trokutu U ovom poglavlju upoznat ćemo osnovne elemente trokuta i odnose medu - njima. Zatim ćemo definirati težišnice, visine, srednjice, simetrale stranica i simetrale kutova trokuta.

Διαβάστε περισσότερα

PREDMETNI ISPITNI KATALOG ZA OPĆU MATURU

PREDMETNI ISPITNI KATALOG ZA OPĆU MATURU BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE TUZLANSKI KANTON MINISTARSTVO OBRAZOVANJA/NAOBRAZBE, NAUKE/ZNANOSTI, KULTURE I SPORTA/ŠPORTA PEDAGOŠKI ZAVOD TUZLA M PREDMETNI ISPITNI KATALOG ZA OPĆU

Διαβάστε περισσότερα

Unipolarni tranzistori - MOSFET

Unipolarni tranzistori - MOSFET nipolarni tranzistori - MOSFET ZT.. Prijenosna karakteristika MOSFET-a u području zasićenja prikazana je na slici. oboaćeni ili osiromašeni i obrazložiti. b olika je struja u točki, [m] 0,5 0,5,5, [V]

Διαβάστε περισσότερα

Standardne digitalne komponente (moduli)

Standardne digitalne komponente (moduli) Sabirači/oduzimači, množači, Aritmetički komparatori, ALU Vanr.prof.dr.Lejla Banjanović- Mehmedović Standardne digitalne komponente (moduli) Složeni digitalni sistemi razlaganje funkcije na podfunkcije

Διαβάστε περισσότερα

STVARANJE VEZE C-C POMO]U ORGANOBORANA

STVARANJE VEZE C-C POMO]U ORGANOBORANA STVAAJE VEZE C-C PM]U GAAA 2 6 rojne i raznovrsne reakcije * idroborovanje alkena i reakcije alkil-borana 3, Et 2 (ili TF ili diglim) Ar δ δ 2 2 3 * cis-adicija "suprotno" Markovnikov-ljevom pravilu *

Διαβάστε περισσότερα