Slučajne varijable. Diskretna slučajna varijabla X je promjenjiva veličina koja poprima vrijednosti iz skupa

Σχετικά έγγραφα
Slučajne varijable Materijali za nastavu iz Statistike

Funkcija gustoće neprekidne slučajne varijable ima dva bitna svojstva: 1. Nenegativnost: f(x) 0, x R, 2. Normiranost: f(x)dx = 1.

3 Populacija i uzorak

M086 LA 1 M106 GRP. Tema: Baza vektorskog prostora. Koordinatni sustav. Norma. CSB nejednakost

ELEKTROTEHNIČKI ODJEL

radni nerecenzirani materijal za predavanja R(f) = {f(x) x D}

INTEGRALNI RAČUN. Teorije, metodike i povijest infinitezimalnih računa. Lucija Mijić 17. veljače 2011.

Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.

2 tg x ctg x 1 = =, cos 2x Zbog četvrtog kvadranta rješenje je: 2 ctg x

KONTINUIRANE SLUČAJNE VARIJABLE

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

(Hi-kvadrat test) r (f i f ti ) 2 H = f ti. i=1

Riješeni zadaci: Limes funkcije. Neprekidnost

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011.

numeričkih deskriptivnih mera.

a M a A. Može se pokazati da je supremum (ako postoji) jedinstven pa uvodimo oznaku sup A.

VJEROJATNOST popravni kolokvij veljače 2017.

18. listopada listopada / 13

2. Ako je funkcija f(x) parna onda se Fourierov red funkcije f(x) reducira na Fourierov kosinusni red. f(x) cos

1.4 Tangenta i normala

U teoriji vjerojatnosti razmatraju se događaji koji se mogu, ali ne moraju dogoditi. Takvi se događaji zovu slučajnim događajima.

5. Karakteristične funkcije

VJEROJATNOST I STATISTIKA Popravni kolokvij - 1. rujna 2016.

PISMENI ISPIT IZ STATISTIKE

Matematička analiza 1 dodatni zadaci

Operacije s matricama

2.2 Srednje vrijednosti. aritmetička sredina, medijan, mod. Podaci (realizacije varijable X): x 1,x 2,...,x n (1)

Numerička matematika 2. kolokvij (1. srpnja 2009.)

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju

Iskazna logika 3. Matematička logika u računarstvu. novembar 2012

Kontinuirane slučajne varijable.

IZVODI ZADACI ( IV deo) Rešenje: Najpre ćemo logaritmovati ovu jednakost sa ln ( to beše prirodni logaritam za osnovu e) a zatim ćemo

Teorijske osnove informatike 1

Sadrˇzaj. Sadrˇzaj 1 9 DVODIMENZIONALNI SLUČAJNI VEKTOR DISKRETNI DVODIMENZIONALNI

5. lekcija. Kontinuirane slučajne varijable.

7 Algebarske jednadžbe

π π ELEKTROTEHNIČKI ODJEL i) f (x) = x 3 x 2 x + 1, a = 1, b = 1;

Diskretan slučajni vektor

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

Ako između tri slučajne varijable postoji veza ζ = f (ξ, η) i ako su poznate sve relevantne gustoće vjerojatnosti, tada je

DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović

Funkcije dviju varjabli (zadaci za vježbu)

Uvod u teoriju brojeva

VJEROJATNOST I STATISTIKA 2. kolokvij lipnja 2016.

Jednodimenzionalne slučajne promenljive

(BIO)STATISTIKA. seminari. smjer: Prehrambena tehnologija i Biotehnologija. pripremila: dr.sc. Iva Franjić

TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE I I.1.

GRAĐEVINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTE U RIJECI. Specijalistički diplomski stručni studij građevinarstva NORMALNA RAZDIOBA.

(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k.

Matematika 1 - vježbe. 11. prosinca 2015.

RIJEŠENI ZADACI I TEORIJA IZ

Parametarski zadane neprekidne distribucije

( x) ( ) ( ) ( x) ( ) ( x) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )

2. KOLOKVIJ IZ MATEMATIKE 1

41. Jednačine koje se svode na kvadratne

4 INTEGRALI Neodredeni integral Integriranje supstitucijom Parcijalna integracija Odredeni integral i

Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija

Verovatnoća i Statistika I deo Teorija verovatnoće (zadaci) Beleške dr Bobana Marinkovića

( , treći kolokvij) 3. Na dite lokalne ekstreme funkcije z = x 4 + y 4 2x 2 + 2y 2 3. (20 bodova)

Cauchyjev teorem. Postoji više dokaza ovog teorema, a najjednostvniji je uz pomoć Greenove formule: dxdy. int C i Cauchy Riemannovih uvjeta.

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

Uvod u vjerojatnost i matematičku statistiku

Slučajni procesi Prvi kolokvij travnja 2015.

PARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI. Sama definicija parcijalnog izvoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je,

Linearna algebra 2 prvi kolokvij,

VJEŽBE IZ MATEMATIKE 1

Sume kvadrata. mn = (ax + by) 2 + (ay bx) 2.

Trigonometrija 2. Adicijske formule. Formule dvostrukog kuta Formule polovičnog kuta Pretvaranje sume(razlike u produkt i obrnuto

Karakteristične funkcije

( , 2. kolokvij)

9. GRANIČNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST FUNKCIJE GRANIČNA VRIJEDNOST ILI LIMES FUNKCIJE

2.7 Primjene odredenih integrala

Osnovne teoreme diferencijalnog računa

Slučajni vektor. Poglavlje 3

(BIO)STATISTIKA. skripta. studij: Prehrambena tehnologija i Biotehnologija. doc. dr. sc. Iva Franjić 2012.

Neka je a 3 x 3 + a 2 x 2 + a 1 x + a 0 = 0 algebarska jednadžba trećeg stupnja. Rješavanje ove jednadžbe sastoji se od nekoliko koraka.

Dijagonalizacija operatora

Linearna algebra 2 prvi kolokvij,

16 Lokalni ekstremi. Definicija 16.1 Neka je A R n otvoren, f : A R i c A. Ako postoji okolina U(c) od c na kojoj je f(c) minimum

APROKSIMACIJA FUNKCIJA

MJERA I INTEGRAL 2. kolokvij 30. lipnja (Knjige, bilježnice, dodatni papiri i kalkulatori nisu dozvoljeni!)

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

Zadaci iz Osnova matematike

PRAVA. Prava je u prostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom paralelnim sa tom pravom ( vektor paralelnosti).

10. domaća zadaća. 3. Neka je X neprekidna slučajna varijabla takva da je X N(0, 1). S točnošću od odredite:

Pismeni ispit iz matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: ( ) + 1.

IZVODI ZADACI (I deo)

Osnovni pojmovi iz kombinatorike, vjerojatnosti i statistike I. Kombinatorika

Elementi spektralne teorije matrica

Mate Vijuga: Rijeseni zadaci iz matematike za srednju skolu

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

Statističke i numeričke metode,

Riješeni zadaci: Nizovi realnih brojeva

radni nerecenzirani materijal za predavanja

Signali i sustavi Zadaci za vježbu. III. tjedan

Vjerojatnost i statistika

Kaskadna kompenzacija SAU

XI dvoqas veжbi dr Vladimir Balti. 4. Stabla

x M kazemo da je slijed ogranicen. Weierstrass-Bolzano-v teorem tvrdi da svaki ograniceni slijed ima barem jednu granicnu tocku.

1 Osnovni pojmovi Tipovi varijabli Skale mjerenja... 3

Transcript:

Slučajne varijable Statistički podaci su distribuirani po odredenoj zakonitosti. Za matematičko (apstraktno) opisivanje te zakonitosti potrebno je definirati slučajnu varijablu kojoj pripada odredena razdioba (distribucija) vjerojatnosti. Slučajna varijabla je funkcija koja svakom ishodu slučajnog pokusa pridružuje neki realni broj. Razlikujemo diskretne slučajne varijable i kontinuirane slučajne varijable. Ako je pokus takav da slucajna varijabla poprima vrijednosti iz diskretnog skupa (te vrijednosti su uglavnom rezultat nekog prebrojavanja), onda govorimo o diskretnoj slučajnoj varijabli. Ako je pokus takav da slučajna varijabla poprima vrijednosti iz kontinuiranog skupa (vrijednosti slučajne varijable su uglavnom rezultat nekog mjerenja) onda govorimo o kontinuiranoj slučajnoj varijabli, jer se vrijednosti mjerenja prikazuju intervalima. Diskretna slučajna varijabla se zadaje vrijednostima koje su pridružene ishodima pokusa i vjerojatnostima da slučajna varijabla poprimi te vrijednosti. Kontinuirana slučajna varijabla se zadaje intervalima i vjerojatnostima da slučajna varijabla poprimi vrijednosti unutar pojedinog intervala (vjerojatnost da kontinuirana slučajna varijabla poprimi pojedinu vrijednost je nula). Diskretna slučajna varijabla Diskretna slučajna varijabla X je promjenjiva veličina koja poprima vrijednosti iz skupa R(X) = {, 2, 3,, n, } s vjerojatnostima tako da je p( ), p( 2 ),, p( n ), p( ) + p( 2 ) + + p( n ) + =. Dakle, diskretna slučajna varijabla Xje zadana skupom uredenih parova {( i, p( i )), i =, 2, }

kojeg nazivamo razdiobom (distribucijom) vjerojatnosti diskretne slučajne varijable X. Funkciju p : R(X) [0, ], i p( i ), nazivamo zakonom vjerojatnosti. Razdiobu obično zazapisujemo u obliku ( ) X : 2 n. p( ) p( 2 ) p( n ) Funkciju F : R [0, ] F () = P {X } = i p( i ) nazivamo funkcijom razdiobe diskretne slučajne varijable X. Vrijedi lim F () = 0; lim F () = ; + < 2 = F ( ) F ( 2 ).. Numeričke karakteristike diskretne slučajne varijable Kada smo promatrali diskretna statistička obilježja, za niz statističkih podataka, 2, n, u kojem se vrijednosti a j pojavljuju f j puta, j =, 2,, k, računali smo aritmetičku sredinu formulom i varijancu formulom s 2 0 = n = n a j f j = j= (a. j ) 2 f j = j= j= a j f j n = a j r j j= (a j ) 2 r j = j= a 2 jr j 2. j= Sada, za diskretnu slučajnu varijablu zadanu s ( ) X : 2 n p p 2 p n definiramo matematičko očekivanje s µ = E [X] = i p i i= 2

i varijancu ili disperziju s V [X] = ( i E [X]) 2 p i = i= 2 i p i E [X] 2. i= Standardna devijacija ili standardno odstupanje je dano s = V [X]..2 Binomna razdioba Promatramo niz od n pokusa. U svakom pokusu se može pojaviti dogadaj A, s vjerojatnošću pojavljivanja p, ili se može pojaviti A, s vjerojatnošću q = p. Pretpostavljamo da se pokusi ponavljaju pod idealno jednakim uvjetima, pa je vjerojatnost da se dogodi A stalna i jednaka p. Dogadaj A nazivamo Bernoullijevim dogadajem. Rezultati ovih n pokusa mogu se predočiti nizovima kao što je A, A, A, A, A, A }{{} n Neka je diskretna slučajna varijabla X broj pojavljivanja dogadaja A u nizu od n pokusa. Sada je R(X) = {0,, 2,, n}. Vjerojatnost da se A pojavi puta u seriji od n pokusa je p() = p q n. Ovim izrazom je definiran zakon vjerojatnosti slučajne varijable. Budući da, po binomnom teoremu, vrijedi p() = =0 =0 p q n = (p + q) n =, slučajna varijabla X je dobro definirana i ima binomnu razdiobu. odredena parametrima n i p. Pišemo Ona je potpuno X : B(n, p). Specijalno vrijedi:. vjerojatnost da se A neće pojaviti ni jednom u n ponavljanja je p(0) = p 0 q n 0 = q n ; 0 3

2. vjerojatnost da se A pojavi n puta je p(n) = p n q n n = p n ; n 3. vjerojatnost da se A pojavi barem jednom je = Može se pokazati da vrijedi i rekurzivna formula p q n = p(0) = q n. p() = n + p q p( ), =, 2,, p(0) = qn, i da je matematičko očekivanje za X : B(n, p) a varijanca E [X] = p() = =0 p q n = np, =0 V [X] = npq..3 Poissonova razdioba Ova distribucija, slično kao i binomna, može se primijeniti kod slučajne varijable koja broji uspjehe. Medutim, ne pri nezavisnom ponavljanju pokusa nego u jediničnom vremenskom intervalu ili intervalu volumena, mase, itd. ako pokus zadovoljava sljedeće uvjete: vjerojatnost da se pojavi uspjeh ne ovisi o tome u kojem će se jediničnom intervalu dogoditi, broj uspjeha u jednom intervalu neovisan je o broju uspjeha u nekom drugom intervalu, očekivani broja uspjeha je isti za sve jedinične intervale i dan je pozitivnim realnim brojem m. Slučajna varijabla X ima Poissonovu razdiobu s parametrom m > 0, ako poprima vrijednosti iz skupa R(X) = {0,, 2, } s vjerojatnostima Tada pišemo X : P m. p() = P {X = } = m! e m. Može se pokazati da je matematičko očekivanje varijable X E [X] = p() = =0 4 =0 m! e m = m,

i varijanca V [X] = m. Kao i kod binomne razdiobe, za Poissonovu razdiobu vrijedi rekurzivna relacija p() = m p( ), =, 2, 3,, p(0) = e m..4 Aproksimacija binomne razdiobe Poissonovom Ako je X : B(n, p) i n > 50, p < 0. i np < 5, binomnu razdiobu smijemo aproksimirati Poissonovom, tj. B(n, p) P np, tj. možemo uzeti da je X : P np. 2 Kontinuirana slučajna varijabla Kontinuirana slučajna varijabla X može poprimiti svaku vrijednost iz skupa R ili nekog njegovog podintervala. Kod diskretne slučajne varijable vjerojatnost smo pridruživali točkama, dok kod kontinuirane slučajne varijable vjerojatnost pridružujemo intervalima. Neka je područje mogućih vrijednosti kontinuirane slučajne varijable X cijeli skup R. Funkcija gustoće vjerojatnosti f : R R varijable X je funkcija sa svojstvima:. f() 0, R (graf funkcije f je iznad osi ); 2. 3. 2 f()d = (površina izmedu grafa funkcije f i osi je ); f()d = P { < X < 2 } (vjerojatnost da X poprimi vrijedosti unutar intervala, 2 je jednaka površini ispod grafa funkcije f iznad intervala, 2 ). Funkcija razdiobe vjerojatnosti kontinuirane slučajne varijable X, F : R [0, ], dana je s Očigledno vrijedi F () = f()d. P {X < 2 } = F ( 2 ), P { < X} = F ( ), P { < X < 2 } = F ( 2 ) F ( ). 5

Matematičko očekivanje kontinuirane slučajne varijable X je µ = E [X] = f() d. Varinjanca ili disperzija je V [X] = ( E [X]) 2 f() d, a devijacija je = V [X]. 2. Normalna ili Gaussova razdioba Ako je područje vrijednosti kontinuirane slučajne varijable X cijeli skup R, a funkcija gustoće vjerojatnosti je dana s f() = 2π e ) 2, m, R, > 0, kažemo da X ima normalnu ili Gaussovu razdiobu. Normalna razdioba je potpuno odredena parametrima m i. Pišemo X : N ( m, 2). Vrijedi µ = E [X] = m, V [X] = 2. Graf funkcije f simetričan je s obzirom na pravac = m, a o ovisi spljoštenje. Dakle, za X : N ( m, 2) imamo P { < X < 2 } = 2 2π e ) 2 d; 6

P {X < 2 } = 2 2π e ) 2 d; P { < X} = 2π e ) 2 d. Ovi integrali nisu elementarno rješivi (to su primjeri neelementarnih integrala). Rješavamo ih tako da ih supstitucijom m Φ(u) = 2π u 0 = u svodimo na integral oblika e 2 u2 du, u > 0, kojeg nazivamo Gaussov integral, a za kojeg su vrijednosti za neke granice izračunate numeričkim metodama i dane u posebnim tablicama. Ako je X : N (0, ), kažemo da kontinuireana slučajna varijabla X ima jediničnu normalnu razdiobu. Tada je f() = e 2 u2. 2π Uočimo, ako je X : N (0, ), onda je P {X < 0} = 0.5 = P {0 < X}. Izrazimo vjerojatnosti za sve moguće kombinacije intervala preko Gaussovog integrala:. P { < X < 2 } = = u 2 2π 2 2π e ) 2 d = e 2 u2 du = {U : N (0, )} = P {u < U < u 2 } = u = m d = du 2 u u = m u 2 = 2 m = u a) 0 u u 2 = = Φ(u 2 ) Φ(u ); b) u 0 u 2 = = Φ(u 2 ) + Φ( u ); c) u u 2 0 = = Φ( u ) Φ( u 2 ). u = m 2. P { < X} = 2π e ) 2 d = du d = u u = m = = e 2 u2 du = {U : N (0, )} = P {u < U} = 2π u a) 0 u = = 0.5 Φ(u ); 7

b) u 0 = = 0.5 + Φ( u ). 3. P {X < 2 } = = u 2 2π 2 2π e u = m ) 2 d = d = du 2 u u 2 = 2 m e 2 u2 du = {U : N (0, )} = P {U < u 2 } = a) 0 u 2 = = 0.5 + Φ(u 2 ); b) u 2 0 = = 0.5 Φ( u 2 ). = 2.2 Aproksimacija binomne razdiobe normalnom Neka je X : B(n, p). Ako je n jako velik i ako je p 0.5, te ako vrijedi n + < p < npq > 9, n n + onda se binomna razdioba B(n, p) može aproksimirati normalnom razdiobom N ( m, 2), gdje je m = np i 2 = npq, tj. Tada je p() = B(n, p) N ( m, 2). p q n P N { 0.5 < X < + 0.5}; P B { X 2 } P N { 0.5 < X < 2 + 0.5}; P B { X} P N { 0.5 < X}; P B {X 2 } P N {X < 2 + 0.5}. i 8