ISSN GORUĆI GRM. List bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Sarajevo, Godina IX. br. 17

Transcript

1 Goruci grm 17_Layout :00 Page 1

2 Goruci grm 17_Layout :00 Page 2

3 Goruci grm 17_Layout :00 Page 3 ISSN GORUĆI GRM List bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa Sarajevo, Godina IX. br. 17

4 Goruci grm 17_Layout :00 Page 4 IMPRESSUM GORUĆI GRM list bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa Godina IX. (2014.), broj 17 ISSN Izdavač Publisher: Vrbosansko bogoslovno sjemenište Seminarium maius catholicum vrhbosniense Odgovara: preč. mr. Josip Knežević, rektor Josipa Stadlera 5, Sarajevo, BiH e mail: goruci.grm@gmail.com Uredničko vijeće Editorial Board: Dražen Kustura, Josip Šimić, Mario Jurišić, Davor Madžarević, Leon Dominović, Davor Pejčinović Glavni urednik Editor in Chief: Dražen Kustura Lektura Language Editor: Uredništvo Korektura Proofreaders: Uredništvo Grafičko oblikovanje i prijelom Graphic design and layout: Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije Marijo Gracić Naslovna strana Front page: Screenshot Redovnički bend Aid Hvala redovnika Časopis izlazi dva puta godišnje Periodical is published twice a year Naklada Print Run: 500 Tisak Printing: Suton, Široki Brijeg Uplata Payment: Na transakcijski račun to transactional accaunt: Vrhbosansko bogoslovno sjemenište Gorući grm, Reiffeisen Bank filijala Sarajevo Uplate iz inozemstva: Beneficiary Bank: Raiffeisen Bank dd Bosna i Hercegovina Address: Zmaja od Bosne bb, Sarajevo BiH Swift Code: RZBABA2S IBAN Code: BA

5 Goruci grm 17_Layout :00 Page 5 KAZALO Uvodnik... 9 AKTUALNA TEMA Leon Dominović Monaštvo i redovništvo Davor Madžarević Evanđeoski savjeti redovnički zavjeti Marin Krešić Isusovci u VBS u Dražen Kustura Intervju s o. Jozom Milanovićem Ivan Dragičević Moje zvanje je ljubav Mario Jurišić Redovničke župe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji Davor Pejčinović Franjevački samostani čuvari vjere u zemlji Bosni Ivan Dragičević Što je za mene redovništvo PREDSTAVLJAMO Davor Pejčinović Novi odgojitelji i bogoslovi fra Goran Barešić Franjevačka teologija: povijesni prikaz filozofsko teološkog sudija s. Ružica Balić Iskustvo jedne karmelićanke KRONIKA Josip Šimić i Dražen Skenderović Kronika VBS a Katolički tjednik Isus je neprolazna radost Gorući grm prosinac

6 Goruci grm 17_Layout :00 Page 6 KAZALO Ivan Dragičević Molitveni pohod na Bobovac Katolički tjednik Susret nuncija s bogoslovijma triju bogoslovija Dražen Kustura Četvorica novih vrhbosanskih đakona HOD S EMANUELOM Don Ivan Štironja Nastupi s Emanuelom učvršćivali su svećenički poziv DUHOVNI KUTAK Neke zgode iz života sv. Terezije Akvilske Dvije zgode iz života sv. Ante Padovanskog Sebična ljubav Moj put Jutro Misli svetih redovnika Pet pravila Padra Pija za dobar kršćanski život Molitva jednog redovnika Dirljiva molitva bl. Majke Terezije Isusu Pustinjak Prvak apostola ZABAVNI KUTAK Smješne fotografije Vicevi Gorući grm prosinac 2014.

7 Goruci grm 17_Layout :00 Page 7

8 Goruci grm 17_Layout :00 Page 8

9 Goruci grm 17_Layout :00 Page 9 Radost življenja redovničkog poziva UVODNIK Crkva je oduvijek izvršavajući svoju temeljnu dužnost, a to je spas duša, na poseban način vrednovala odricanja onih koji su radi Kraljevstva nebeskoga odlučili živjeti savjete siromaštva, poslušnosti i čistoće kao znak i poticaj ljubavi te kao osobno vrelo du hovne plodnosti u svijetu (usp. LG 42). Up ravo će osobe posvećenog života od Prve nedjelje Piše: Dražen Kustura Došašća, 30. studenoga, pa do Svijećnice, 2. veljače 2016., biti u središtu pozornosti budući da je papa Franjo odredio da s početkom nove liturgijske godine započne Godina posvećenoga života. Naredno vremensko razdoblje, u kojem Crkva obilježava 50 godina od izlaska Dogmatske konstitucije o Crkvi Lumen gentium (LG) i 50. obljetnicu Dekreta o prilagođenoj obnovi redovničkog života Perfectae caritatis (PC), bit će izvrsna prigoda da se najprije napravi dobra analiza i vidi u kojoj mjeri su se proveli saborski zaključci s obzirom na redovnički život, zatim suočavanje s trenutnom situacijom te otvorenost prema što plodonosnijoj budućnosti kada je u pitanju djelovanje osoba posvećenoga života. Ukoliko se obzir uzme slika koja prevladava u suvremenom svijetu, posebice na kršćanskom Zapadu, čini se da ni Crkva, pa samim tim ni redovničke ustanove, muške i ženske, nisu ostale imune na sveprisutnu krizu, kako materijalnu, tako i na moralnu te duhovnu. Općepoznato je da je na Zapadu iz godine u godinu sve manji broj duhovih zvanja, a taj negativni trend lagano dolazi i na naše područje. Stoga se logički postavlja pitanje: Što učiniti da se to spriječi? ili Kako privući nove mladiće i djevojke da svoj život posvete Kristu? Jednostavan odgovor na ova pitanja daje sam papa Franjo, koji je nebrojeno puta u svome dosadašnjem pontifikatu ukazao na važnost radosnog življenja svoje vjere, a posebno svoga svećeničkog i redovničkog poziva. Uz to još jedan od važnijih aspekata posvećenog života je svakako autentično svjedočenje svoje vjere i svoga poziva po uzoru na Krista, a na to već u prvom broju upozorava i već spomenuti Dekret o prilagođenoj obnovi redovničkog života: Što se oni (redovnici) gorljivije sjedinjuju s Kristom predanjem samih sebe, koje obuhvaća cijeli život, to plodnijim postaje Gorući grm prosinac

10 Goruci grm 17_Layout :00 Page 10 UVODNIK život Crkve i življim njezin apostolat (PC 1). Da bi posvećeni život uistinu bio aktivan i plodonosan potrebno je da u njegovom središtu budu zastupljena tri elementa: evanđelje, propovijedanje i nada, što je i naglašenom u samom logu za Godinu posvećenog života. Prva i sigurno najvažnija sastavnica u životu svakoga kršćanina, a samim tim i redovnika, trebala bi biti objavljena Riječ Božja. Tek kada se ona zavoli i razumije sljedeći korak je da se ona radosno naviješta, a onda pouzdajući se u Božju providnost živi čvrsta nada da će to propovijedanje uroditi plodom. Svakako da će u oživljavanju i prihvaćanju ova tri elementa ključnu ulogu odigrati redovnički samostani. Oni bi, kao i mnogo puta u povijesti, trebali biti istinski svjetionici vjere, ali prije svega mjesta molitve i duboke konteplacije. Ukoliko oni izvrše svoju zadaću i budu ustanove u kojima će redovnici i redovnice svojim životom i poslanjem oponašati Krista u molitvi, svjedočiti Božje gospodstvo nad poviješću, slušati Božju riječ, vršiti bogoštovlje i izgrađivati bratsko zajedništvo (usp. Vita Consacrata br. 8) u tom slučaju ni Crkva ne treba brinuti za svoju budućnost. Ako osobe posvećenoga života tako radosno budu živjele svoj poziv onda će crkvenoj zajednici pružiti jedinstveno svjedočanstvo ljubavi Crkve prema svom Gospodinu i, tajanstvenom apostolskom plodnošću, pridonijeti rastu Božjeg naroda. (usp. Isto br. 8) 10 Gorući grm prosinac 2014.

11 Goruci grm 17_Layout :00 Page 11 AKTUALNA TEMA

12 Goruci grm 17_Layout :00 Page 12 AKTUALNA TEMA Monaštvo i redovništvo Monaštvo i redovništvo su dva fenomena u Crkvi koji su tijekom prošlosti ob i lj e žili povijest kršćanstva. Ta dva pojma se ponekad uzimaju kao sinonimi, ali su bitno različiti. U hrvatskom jeziku pojmovi mo n a štva i redovništva nisu posve jasno razgraničeni. Pojam monaštva bi se odnosio na život pojedinca Piše: Leon Dominović povučenog iz svijeta u samoću i molitvu, ugl a v n om unutar neke zajednice tj. monaškog reda, čija je prvotna zadaća osobno spasenje (to ne isk lju čuje i zanimanje za spasenje drugih). Redovništvo bi se odnosilo na redove složenije strukture sa svojim točno određenim pravilima, koji se počinju formirati pojavom prosjačkih redova. Povijest monaštva Jedna od ideja vodilja za nastanak kršćanskog monaštva bila je želja radikalnije vlastiti život posveti Bogu. Mada je taj fenomen prisutan i u drugim religijama, kršćansko monaštvo je nastalo spontano na kršćanskim temeljima. 1 Monasi prihvaćaju Isusov savjet bogatom mladiću: Ako želiš biti savršen, hajde, prodaj što imaš i podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu. Onda dođi, i slijedi me! (Mt 19,21). Od prvog stoljeća kršćanstva bilo je onih koji su živjeli asketskim životom unutar zajednice, ali korijeni monaštva su u pojavi anahoreta u Egiptu. Iako pojava monaštva nije isključivo egipatska pojava, dolina rijeke Nil ubrzo je postala obećanom zemljom monaštva. Anahoreti su bili oni koji su provodili život u molitvi i pokori, živeći samostalno i odvojeno u nekim odijeljenim kolibama, nastambama. Ipak prvi veoma poznati monah (grč. monos, monahos sam; jedan jedini) je pustinjak 2 sv. Antun Pustinjak (oko 251/ ). Iako je monaštvo postojalo prije njega, on se smatra zač et n ik om i ocem ovakvog načina života. Njegov život je opisao sv. Atanazije koji na glašava njegovo evanđeosko nadahnuće u odabiru takva život u odricanju, te njegove borbe protiv demona (zla) i žar za pravovjernom naukom. 3 On je od Vidi: Hadrijan Borak, Redovnička pravila, Zagreb, 1985., Kršćanska sadašnjost, Pustinjaci ili eremiti su živjeli strožije od anahoreta. To podrazumijeva i potpuno odsjećenost od svijeta, velike pokore i slično. Usp. Dušan Moro, Monaštvo Znak i poticaj jedinstvu Crkve, Služba Božja 44 (2004.), Gorući grm prosinac 2014.

13 Goruci grm 17_Layout :00 Page 13 AKTUALNA TEMA uševio mnoge da postanu monasi te se oko njega tako okuplja veliki broj osoba koji žive anahoretski. Broj onih koji odlaze u pustinju i žive monaškim život na glo počinje rasti nakon Milanskog edikta (313.), što čini zanimljivu vezu. Čini se da tome uzrok što su mnogi, posebno nakon što je kršćanstvo postala službena religija Rimskog Carstva, postali kršćanima bez duboke poduke u vjeri i istinskog obraćenja, što bilježi sv. Jeronim. Monaštvo se širilo u Egiptu, Siriji, Palestini, Maloj Aziji... U međuvremenu se monasi počinju sve više povezivati i grupirati te tako nastaju i nastaju cenobiti (koinos = zajednički + bios = život), koji žive polupustinjački unutar nekih zajednica. Te su skupine bile nesređene, nisu imale jasna pravila, i prvi veći korak naprijed prema zajedničkom životu uč i nio je sv. Pahomije stariji (oko ) koji je bio učenik i prijatelj sv. An tuna Pustinjaka. Uočio je neke opasnosti pustinjačkog života, jer su pojedinci, živeći tako bez nekih pravila i bez poglavara, prepušteni sami sebi, nerijetko duhovno nazadovali umjesto da napreduju. 4 On osniva monaška sela, neku vrstu samostana, kojima je dao jasna pravila (Regulu), te tako je utemeljio jasan oblik zajedničkog života. Tako se može tvrditi da je on otac i utemeljitelj ce nobitskog ili samostanskog načina života. 5 Mo naštvo će igrati značajnu u životu Crkve nakon Nicejskog sabora (325.). Mnogi monasi će postati veliki teolozi i mislioci, koji će igrati zna ča j nu ulogu u rješavanju teških teološki sukoba koji su razjedinjavali Crkvu pr vih stoljeća. 6 U Kapadociji sv. Bazilije 360. počinje živjeti monaškim život, kao i njegova majka, Usp. Slavko Kovačić, Kršćanstvo i Crkva u Starome i Srednjemu vijeku, Split, 2004., Verbum, 108. Usp. Hadrijan Borak, Redovnička pravila, Zagreb, 1985., Kršćanska sadašnjost, 48. Usp. Dušan Moro, Monaštvo Znak i poticaj jedinstvu Crkve, Služba Božja 44 (2004.), str. 42. Gorući grm prosinac

14 Goruci grm 17_Layout :00 Page 14 AKTUALNA TEMA i sestra Makrina i brat Grgur iz Nise. On piše Pravilo ko je je temelj i stup is to č nog monaštva. Ono još i danas živi u redu baz i li ja naca u Katoličkoj Crkvi is točnoga obreda. On, kao i Pahonije, daje pr ednost cenobitskom životu nad an ahoretskim, jer smatra da bolje od govara ljudskoj i evanđeoskoj naravi. Oni po mažu i sirotima, mladima, a veliku važnost posvećuju liturgiji. Monaštvo se brzo širi po Europi gdje na staju mnogi sam os tani, a posebno se ukorjenilo u Irskoj odakle dolaze mnogi monasi mi sionari. Novi zamah monaštvu daje sv. Be nedikt (oko ). On piše svoje Pravilo koje je orginalna sinteza pravila Au gustina, Kasijana i Bazilija, koje se odlikovalo umjerenom askezom, razb o ritom pedagogijom, smislom za prilagođavanje i praktičnom organ iza ci jom. 7 To pravilo se brzo širi po cijeloj Europi, preuzimaju ga i stari samostani ko ji su pri je toga živjeli po drugačijim pravilima. Benediktinci ubrzo postaju vje rski i ku lturni odgojitelji cijele Europe, tako da daju snažan zamah sre d njo vj e k ovnoj kulturi. Tijekom 10. i 11. st., nakon velikog zanosa monaštva u 7. i 8. st, nastaje st anoviti zastoj što je rezultat duhovne krize vremena koja se uvukla i u sam o stane. Mnogi su samostani i opatije propadali duhovno i materijalno. Tada se ja javlja jedan samostan u burgundskom mještašcu Cluny, koji osniva monah Berno, koji tada biva pokretačom obnove monaštva koja se širi Njemačkom, Italijom i Španjolskom. Odbijaju miješanje svjetovne vlasti u život njihovih samostana (kao npr. da im postavljanju opate) i trude se revnije živjeti po svećeni ži vot. Obnovu provode i novoosnovani pustinjsko monaški redovi ka m al d o lijanci, kartuzijanci i cisterciti, koji će ubrati velike plodove svojim djelovanjem. Cisterciti se kao monasi otvaraju i za pro p ov ijedničko djelovanje. Sve se te obnove temelje na pravilima sv. Benedikta. Taj obnoviteljski pokret potaknuo je i združivanje nekih svećenika u zajednice koje bi živjele monaškim načinom života, tako nastaju redovi kanonika. Od njih je najpoznatiji red premostrata koji se od benediktinaca razlikuju što se bave pastoralnim radom. Povijest redovništva Unatoč oduševljenju za evanđeoski i apostolski život, koji je nastao u Europi, nemali broj je onih koji su se predali materijalizmu i moralnoj raspuštenosti. Takvih je bilo i među pastoralnim službenicima, svećenicima i biskupima. Unatoč tome, mnogi su bikupi, svećenici, monasi i vjernici, prožeti težnjom za evanđeoskim i apostolskim životom, nastojali živjeti u što većoj jednostavnosti, poniznosti i nenavezanosti za materijalna dobra Usp. Ljudevit Maračić, Za bolje svjedočenje Evanđelja. Zbornik radova I. redovničkog tjedna, Zagreb, 1974., Vijeće viših redovničkih poglavara u Jugoslaviji, 41. Usp. Slavko Kovačić, Kršćanstvo i Crkva u Starome i Srednjemu vijeku, Split, 2004., Verbum, Gorući grm prosinac 2014.

15 Goruci grm 17_Layout :00 Page 15 AKTUALNA TEMA Otvaranje pastoralnom i propovjedničkom djelovanju, prvenstveno kod pr e m onstrata i cistercita, ali i široko pristutni materijalizam i moralna ra s p uštenost, potaknulo je nastanak novog katoličkog redovništva. To se do g ađa pojavom tzv. prosjačkih redova. Oni su se posvećivali propovijedanju i dijeljenju sakramenata, živeći u skromnosti i siromaštvu. Dok su monasi svoj život potpuno posvećivali liturgijskoj i konte mpl at ivnoj molitvi, a apostolatu izvan samostana samo u izvanrednim zgodama (propovjedničkoj djelatnosti najviše citerciti i premonstrati), članovi su novih prosjačkih redova zadržali, doduše, kornu molitvu i konteplativnu usmjernenost ali su ujedno bili bitno usmjereni na propovijedanje i svakovrsni apostalot izvan samostana. 9 Prosjački redovi su dali definitivni oblik više redovničke strukture koja ostaje do danas. Povijest prosjačkih redova započinje s franjevcima i dominikancima. Fra nj evce osniva sv. Franjo Asiški ( ) koji u evanđeoskom oduševljenju provijeda Krista siromašna i ponizna. Osnovao je i ženski kontemplativni red klarisa pod vodstvom sv. Klare iz Asiza. On sam je postao simbol za siro maštvo. Fr anjevci žive od svoga rada i milostinje, svoje samostane grade u gradovima i posebno se povezuju s građanskim staležom. Sv. Dominik de Guzman ( ) prvotno je bio regularni kanonik u gradu Osmi u Španjolskoj i s svojim biskupom se borio protiv katarskih sekti u južnoj Francuskoj. S vremenom sve mu se više pridužuje sljedbenika i tako osniva prve samostane te tako nastaju dominikanci, ili još zvani red propovijednika. Njihova specifična karizma je propovijedanje vjere i borba protiv krivovjerja. Zbog toga je red od početka dao veliku važnost studiju. Tako su mnogi pripadnici reda postali eminentni na mnogim poznatim europskim sveučilištima. Uz to provode skroman i siro m ašan život, na što je stavio naglasak sv. Dominik. Franjevci i dominikanci se vrlo brzo su se proširili cijelom Europom i duhovno je obnavili. Uz njih značajni su još i karmelićani i augustinci. Karmelićani su bili prvotno pustinjaci, ali u 13. st. se udružuju i preoblikuju u prosjački red kontemplativne naravi. Augustinci su također nastali združivanjem eremita, postajući prosjački red posvetili su se propovijedništvu i misionarenju. Također, važno je istaknuti da svaki red ima kako i mušku tako i žensku granu. Početkom 16. st. u mnogim je samostanima redovnički život u de ka denciji. Tome je razlog veliko obogaćenje nekih samostana i zbog mnogih osoba koje ulaze u samostane bez zvanja. Ipak, to se uočava u redovima i oni sami pokreću obnovu koja kreća iz Italije i Španjolske. S vremenom se sve više napušta monaški način života i posvećuju se apostolatu. U 16. st. javlja se i reformacija koja unosi velike razdore i u Crkvi i u države Europe. Ona uvelike 9 Usp. Isto, 211. Gorući grm prosinac

16 Goruci grm 17_Layout :00 Page 16 AKTUALNA TEMA ugrožava život Crkve. Tridentinski sabor uveo obaveznim polaganje zavjeta za redovnike te pokreće protureformaciju. Tu su veliku ulogu odigrali isusovci ili Družba Isusova koje je osnovao sv. Ignacije Loyolski ( ) koji uvelike provode protureformu. Posvetili su se spasu duša, prop ovi j e d a nju, vjerskoj pouci i odgoju, školama, duhovnim vježbama i misijama. Os nivani su mnogi muški i ženski instituti koji su se uvelike bavili ap ostolskom djelatnošću, odgojem, školstvom i brigom oko bolesnika. Tako su nastali novi instituti regularnih klerika koji su još jače povezali odnos između svećeničkog i redovničkog života (npr. teatinci, barnabiti, somaske, skolope...). U prvoj polovici 18. st. utemeljene su tri kleriče kongregacije 10 : mo nt foriani za pučke misije; redemptoristi koji poučavaju madež i seljački svijet, te da drže pučke misije; pasionisti koji naglašavaju kontemplaciju te riječju i primjerom provijedaju pokoru i rade na obraćenju grešnika. U drugoj polovici 18. st. redovnički duh u samim samostanima slabi, ali i dalje se ja v ljaju mnogi sveti muževi i žene. Redovništvo u modernom dobu U modernom dobu redovništvo je ugroženo mnogim nepovoljnim političkim prilikama, koje su često išle namjerno protiv redovnika. Mnogi samostani su nasilno otuđeni, redovnici prognani. Ipak, iako lišeni mate ri ja lnih dobara, oni su postali još slobodniji bez toga tereta te su pružali du hovni otpor. Iako se broj redovnika na početku uvelike smanjio, on se povećao krajem 19. st. i početkom 20.st. Od do osnovana su 124 nova redovnička in stituta, a neki su osnivani i u drugoj polovici 20. st. 11 Nji h ova uloga je mn o Te kongregacije su također redovnički redovi, ali u koje ulaze samo klerici. Usp. Ljudevit Maračić, Za bolje svjedočenje Evanđelja. Zbornik radova I. redovničkog tj e d - na, Zagreb, 1974., Vijeće viših redovničkih poglavara u Jugoslaviji, Gorući grm prosinac 2014.

17 Goruci grm 17_Layout :00 Page 17 AKTUALNA TEMA go struka: brinu se bolesnim i siromašnim, spašavanjem djece, odgojem si ro m ašne djece, podučavanjem mladeži, vjerskim odgojem ra znih društvenih slojeva... Novi instituti imaju posve društvene svrhe, što je nova pojava u re d o vništvu. Važno je spomenuti osnivanje družbu sal ez ij anaca. Njih je osnovao sv. Ivan Bosco u Torinu. Ona je po duhu i me todama jedan od na jr ev olucionarnijih u Crkvi 12 jer im je temeljno od re đenje odgoj mladeži, ali po potrebama Crkve oni se prilagođavaju, te su danas značajni i na području crkvene znanosti. Stari redovi ne umiru nego se razvijaju izvan i Europe. Nakon nagla rasta broja redovnika u prvoj polovici 20. st., u drugoj po lovici je nastupila dekadencija kojoj smo i mi danas svjedoci. Danas se broj re dovnika i redovnica se skoro prepolovio u odnosu na početak druge polovice 20. st. 13 Istinsko bogatstvo Crkve Monaštvo i redovništvo jesu fenomeni koji u sebi nose silno bogatstvo i duhovnu baštinu Crkve. Oni imaju evanđeosko utemeljenje i nadahnuće. Tijekom povijesti javile su se brojne vrste redova kako monaških tako i redovničkih. Mnogi su iščezli, ali neki i do danas traju. Oni se međusobno razlikuju svojim duhovnim i apostolskim načinom života. Svaki od njih je na svoj način specifičan i vrijedan, te ima svoje mjesto u sveopćoj Crkvi. Ipak još nisu isrcpili sve načine svjedočenja i služenja, tako da i dalje nastaju novi. Ta raznolikost je duhovno bogatstvo Crkve. Postojale su razne krize i dekadentna razdoblja, ali obnovom su se uvijek vraćali na izvore i prevladavali ih. Danas je neupitno da postoji kriza redovništva i monaštva u Crkvi. Broj zvanja je u neprestanom padu u Europi od 60 tih godina prošlog stoljeća. Na Crkvi je da pod vodstvom Duha Svetoga pronađe odgovarajući način obnove, jer obnova redovništva i monaštva će dijelom značiti i duhovnu obnovu svijeta. Sigurno je da će monaštvo i redovništvo uvijek ostati simbol za radikalnu posvećenost života Bogu, svjedočanstvo i znak trajne svetosti Crkve Usp. Isto, 55. Usp. učitano LITERATURA: Dušan Moro, Monaštvo Znak i poticaj jedinstvu Crkve, Služba Božja 44 (2004.) Slavko Kovačić, Kršćanstvo i Crkva u Starome i Srednjemu vijeku, Split, 2004., Verbum Ljudevit Maračić, Za bolje svjedočenje Evanđelja. Zbornik radova I. redovničkog tjedna, Zagreb, 1974., Vijeće viših redovničkih poglavara u Jugoslaviji Hadrijan Borak, Redovnička pravila, Zagreb, 1985., Kršćanska sadašnjost učitano Gorući grm prosinac

18 Goruci grm 17_Layout :00 Page 18 AKTUALNA TEMA Evanđeoski savjeti redovnički zavjeti Piše: Davor Madžarević Uz klerički i laički stalež, osobe posvećenoga života u Crkvi zauzimaju posebno mjesto. Ono svakako po čemu su one najprepoznatljivije jesu evanđeoski savjeti (poslušnost, siromaštvo i čistoća) koji njihovim sl ob odnim izborom prelaze u zavjete. Upravo po ovim zavjetima osobe posvećenog života žele svoj ovozemaljski hod proći iz bliza nasljedujući Isusa. Tako da bi Kristova poslušnost, siromaštvo i čistoća trebali biti prvotni i glavni uzor svakog redovnika. Izvor i smisao evanđeoskih savjeta U Apostolskoj pobudnici Vita consacrata, Ivana Pavla II., o posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu navodi se da su evanđeoski savjeti dar Presvetoga Trojstva. Isto tako, spominje se da je prva zadaća posvećenoga života učiniti vidljivima čudesne stvari koje Bog izvodi u krhkoj ljudskoj naravi pozvanih osoba. Tako posvećeni život postaje jednim od tragova što ih Trojstvo ostavlja u povijesti, kako bi ljudi mogli zamijetiti draž i nostalgiju božanske ljepote (br. 20). Evanđeoski savjeti su izraz ljubavi koju Sin donosi Ocu po Duhu Svetomu. Pored toga, čistoća neoženjenih i djevica kao očitovanje posvećenja Bogu s nepodijeljenim srcem, odraz je bezgranične ljubavi koja povezuje tri božanske Osobe u tajanstvenoj dubini trinitarnoga života. Siromaštvo ispovijeda da je Bog jedino čovjekovo pravo bogatstvo. To siromaštvo postaje izraz posvemašnjeg darivanja sebe što ga međusobno čine tri božanske Osobe. Poslušnost, prakticirana oponašanjem Krista, očituje oslobađajuću ljepotu sinovske, a ne ropske ovisnosti koja je odraz u povijesti ljubaznog podudaranja triju božanskih Osoba. Sam bratski život, snagom kojega posvećene osobe nastoje živjeti u Kristu, predstavlja se kao rječita trinitarna ispovijest (br. 21). U svjetlu Isusova posvećenja može se u poticaju Oca, izvora svake svetosti, otkriti prvobitno vrelo posvećenoga života. Njegova savršena žrtva daje svim događajima njegove zemaljske egzistencije značenje posvećenja. On je poslušni u pravom smislu riječi, sišao s neba ne da 18 Gorući grm prosinac 2014.

19 Goruci grm 17_Layout :00 Page 19 AKTUALNA TEMA vrši svoju volju, nego volju Onoga koji ga je poslao. Krist prihvaća oblik djevičanskoga života i tako objavljuje uzvišenu vrijednost i tajanstvenu duhovnu plodnost djevičanstva. Dubina Njegova siromaštva objavljuje se u savršenom žrtvovanju Ocu svega onoga što je Njegovo (br. 22). Također, u dokumentu Drugog vatikanskog koncila Lumen gentium (6. poglavlje, br. 43) navode se tri evanđeoska savjeta: čistoća, siromaštvo i poslušnost koji su utemeljeni u Gospodinovim riječima i primjeru. Što se pak redovničkih zavjeta tiče, on upućuje na dekret o prilagođenoj obnovi redovničkoga života Perfectae caritatis Drugoga vatikanskoga koncila koji progovara o životu i redu onih ustanova čiji članovi zavjetuju čistoću, siromaštvo i poslušnost (br. 1). Redovnici svoje zavjete polažu javno i u ruke zakonita poglavara, a on ih prima u ime Crkve. Sam se zavjetovanik pred Crkvom obvezuje da će obdržavati savršenu čistoću, opsluživati evanđeosko siromaštvo i pokoravati se poglavarima prema konstitucijama redovničke zajednice koju je Crkva odobrila, navodi i Zakonik kanonskoga prava (ZKP, kann. 308, 487, 488). Zavjeti su svečana i trajna obveza na korjenit način živjeti evanđeoske savjete, te se u spomenutom dokumentu Perfectae caritatis posebno piše o svakome od njih. Gorući grm prosinac

20 Goruci grm 17_Layout :00 Page 20 AKTUALNA TEMA Temelj svih ovih zavjeta jest potpuno predanje Bogu. Činjenica je kako je često teško živjeti zavjete. No, sva tri navedena zavjeta zapravo su na izgradnju čovjekova dostojanstva, njegove čovječnosti i njegove slobode za što uspješnije i zauzetije činjenje dobra. Čistoća Zavjet čistoće temelji se na Isusovim riječima kada je on govorio o ljudima koji se ne žene. On je rekao: A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi Kraljevstva nebeskog (Mt 19,10 12). Dakle, to je navještaj budućega života u Kraljevstvu nebeskom u kojem se ljudi neće ni udavati ni ženiti. Zavjet služi oslobađanju čovjeka za bolje služenje širem krugu ljudi nego što se to može u obitelji. Zavjet čistoće omogućuje redovniku ljubiti velikodušno i nesebično te se redovnik odriče bračnog života da se može u potpunosti podložiti volji Božjoj i potrebama Crkve. Perfectae caritatis o čistoći govori u br. 12. Na početku tog broja se već govori kako čistoću treba cijeniti kao izniman dar milosti radi Kraljevstva nebeskoga (Mt 19,12). Ona oslobađa čovjekovo srce da se rasplamsa većom lju bavlju prema Bogu i svim ljudima. Čistoća je znak nebeskih dobara i najprikladnije je sredstvo za božansku službu i apostolat. Ona ukazuje na žendibu Krista i Crkve. Uz to se spominju tri pomagala za celibat: mrtvljenje strasti, bdijenje nad osjetilima i prava bratska ljubav u zajedničkom životu. Prihvaćanje celibata, kaže dokument, treba biti na dobrobit cjelovite osobe. Siromaštvo Ovaj zavjet temelji se poznatom susreta Isusa i bogatog mladića kojemu je Isus rekao: Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu (Mt 19,21) Zavjet siromaštva oslobođa osobu posvećena života navezanosti na zemaljska posjedovanja. Redovnik osobno ne posjeduje ništa. Stvari koje koristi (upotrebljava) legalno ne pripadaju njemu, pa čak i njegova plaća, ako ju prima. Sve pripada zajednici i zajednica raspoređuje prema potrebama braće i sestara. Perfectae caritatis o siromaštvu govori u br. 13. Po njemu posvećene osobe imaju udio u siromaštvu Krista. Zahtijeva se stvarno i u duhu siromaštvo jer se pravo blago nalazi na nebu. Ovdje vrijedi zajednički zakon rada kao ob veza i oslanjanje na Božju providnost. U konstitucijama se može zahtijevati odricanje od stečenih i buduće stečenih baštinskih dobara. U re dovničkim zajednicama treba biti pravilo kolektivnog siromaštva i pri do nošenje za potrebe Crkve i za uzdržavanje siromaha. Pored toga, treba postojati uz aj amno dijeljenje vremenitih dobara, kao i međusobna solid ar nost redovničkih 20 Gorući grm prosinac 2014.

21 Goruci grm 17_Layout :00 Page 21 AKTUALNA TEMA us tanova. Nužno je u takvim zajednicama izbjegavati ra s koš, neumjereni do bitak i gomilanje dobara. Poslušnost Zavjet poslušnosti temelji se na Isusovoj poslušnosti Ocu nebeskom. Ovim zavjetom redovnik sve svoje sposobnosti i talente stavlja na raspolaganje zajednici i poslanju u svijetu. Položiti zavjet poslušnosti, nipošto ne znači odreći se svoje savjesti ili svoje osobne slobode, nego znači odreći se svojevoljnosti da bi se bolje ostvarivala karizma određene redovničke zajednice. Perfectae caritatis o ovom evanđeoskom savjetu govori u br. 14. Ističe se pr inošenje Bogu žrtve samog sebe, potpuno predanje vlastite volje i sje di nj e nje s božanskom spasenjskom voljom po primjeru samoga Isusa Krista. Re d o vnici se pokoravaju poglavarima, koji su tu na mjestu Boga, te stavljaju se u sl užbu svoj braći u Kristu pod njihovim vodstvom opet po uzoru na Krista. Važno je naglasiti da redovnička poslušnost ne umanjuje dostojanstvo ljudske osobe, nego je dovodi do zrelosti. U dokumentu se navodi da poglavari trebaju vršiti vlast u duhu služenja braći. Drugim riječima, neka upravljaju po d lo ž n icima kao djecom Božjom poštujući ljudsku osobu. Na koncu, zahtijeva se aktivna i odgovorna poslušnost redovnika, a sloboda s obzirom na sak ra m ent pokore i vodstvo savjesti se ne smije ograničavati. Vrhovni princip nasljedovanje Krista U suvremenom svijetu zahvaćenom sekularizacijom i raznim oblicima hedonizma živjeti zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva nije ni malo lagano. Tako da su i osobe koje su izabrale ovaj put i koje dosljedno žive svoje poslanje pravi pokazatelji da je u ovakvom okruženju koje moguće živjeti drugačije. Upravo oni idu protiv struje i upućuju da je i u vremenu kada rijetko to želi slušati moguće biti poslušan prije svega Kristu, ali i poglavarima, da je istinska vrijednost u neprolaznim stvarima, a ne u materijalnim te da po uzoru na Isusa za Kraljevstvo nebesko već sada žive u čistoći. Jasno da ovo sve ne bi imalo smisla da im pred očima i u srcu nije sam Krist kao vrhovni princip nasljedovanja. 1 1 Izvori: DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Lumen gentium DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Perfectae caritatis IVAN PAVAO II., Vita consecrata, Apostolska pobudnica o posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu, (Dokumenti 105), KS, Zagreb, Gorući grm prosinac

22 Goruci grm 17_Layout :00 Page 22 AKTUALNA TEMA Isusovci u VBS-u Piše: Marin Krešić Nakon uspostave redovite crkvene hijerarhije u BiH nadbiskup Josip Stadler do veo je isusovce u Vrhbosansku na d biskupiju i povjerio im vodstvo Tra vničke gimnazije 1882., a kasnije rad i na bogosloviji u Sarajevu. Veliki broj isusovaca djelovalo je u bogosloviji. Mnogi od njih dali su svoj veliki doprinos za ovu časnu i slavnu ustanovu. U sarajevskoj bogosloviji djelovali su isusovci iz Austrije, Češke i Slovačke, Bavarske, slovenskih pokrajina, Vojvodine, Sjeverne i Južne Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Najpoznatiji isusovci u VBS-u U Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu djelovao je veliki broj zaslužnih isusovaca. Jedni su dugogodišnjim radom obilježili razvoj sjemeništa, a to su između ostalih: Dr. Franjo Ksaver Slavić rođen je 16. studenoga U Radgoni u Sloveniji. Gimnaziju je pohađao u Mariboru. U Grazu je započeo bogosloviju i ub rzo stupa u D. I Filozofiju je studirao u Bratislavi, a teologiju u Inns br ucku. Umro je 2. ožujka u Travniku. U Bosnu je došao i vršio službu ceremonijara i tajnika nadbiskupa Stadlera. Nakon toga odlazi u Travnik gdje je vršio službu prvog prefekta i profesora hrvatskog i klasičnih jezika. Imenovan je za prvog rektora kolegija Kad je u istom sjemeništu otvorena i bogoslovija, vršio je i službu rektora bogoslovije. Tu je službu obavljao dva puta: i Za vrijeme drugog rektorskog mandata predavao je govorništvo, pedagogiku i katehetiku. Dr. Ivan Petar Bock rođen je 9. ožujka u Esch ad Alzette u Luxemburgu. Nakon završetka gimnazije stupio je u novicijat u Trnavi U Innsbrucku je dovršio teološki studij. Za svećenika je zaređen 25. srpnja Umro je u Sarajevu 17. lipnja Na Bogosloviji je djelovao kao odgojitelj i profesor 1902 /3 1936/7 (uz mali prekid i ) te je predavao: crkv enu povijest, patrologiju, crkvenu umjetnost, govorništvo, moralnu teologiju, pastoralnu teologiju, pedagogiju, katehetiku, liturgiju, ascetiku. Bio je više puta duhovnik bogoslova. Prof. Ferdinand Brixi rođen je 17. veljače U Osijeku. Tu je završio i gimnaziju. Za svećenika je zaređen 25. ožujka U D. I. stupio je Umro 22 Gorući grm prosinac 2014.

23 Goruci grm 17_Layout :00 Page 23 AKTUALNA TEMA je 6. svibnja u Sarajevu. Na Vrhbosanskoj bogosloviji u Travniku, a zatim u Sarajevu djelovao je kao odgojitelj i profesor: 1891/ /94., 1899/ /2. i 1918/ /24. Predavao je: povijest Crkve, govorništvo, katehetiku, homiletiku, patrologiju, liturgiku. Dva puta vršio je službu rektora Bogoslovije: 1893/94. i 1921/22., i službu duhovnika bogoslova 1899/ /902. Prof. Alojzije Curinaldi rođen je 12. travnja u Zadru. Prvih šest razreda gimnazije pohađao je u zavodu Zmajević kojega su vodili isusovci. Sa 16 godina upisao je pravni fakultet u Beču. Ispite je završio za četiri godine i nakon toga je došao u Mostar gdje je bio sudac. Godine za stalno je premješten u Sarajevo u Vrhovni sud. Curinaldi se odlučio za svećenički poziv te se od posvećuje privatnom studiju filozofije i teologije. Od Svete Stolice je dobio dispenzu u pogledu propisanog studija te dobio dozvolu da se zaredi. U sjemenišnoj crkvi u Sarajevu je na sam Božić slavio prvu sv. misu. Tako je bio mladomisnik s 54 godine. U D. I. stupio je Umro je 26. siječnja Na Bogosloviji je predavao crkveno pravo 1922/3 1938/9. Bio je ministar i prokurator, vicepostulator u parnici beatifikacije Petra Barbarića. Kao laik bio je sudac u procesu vezanom uz atentat u Sarajevu. Dr. Srećko Čuić rođen je 29. listopada u mjestu Polje, Dolac kod Travnika. U travničko sjemenište došao je U Kalksburgu kod Beča je završio gimnaziju. U D. I. stupio je Na studij filozofije išao je u Bratislavu. Teologiju je studirao u Innsbrucku, Enghienu, Sarajevu i Travniku te je zaređen za svećenika. Umro je 16. svibnja u Sarajevu. Na Bogosloviji je djelovao kao odgojitelj i profesor od 1922/23. do svoje smrti. Predavao je: Gorući grm prosinac

24 Goruci grm 17_Layout :00 Page 24 AKTUALNA TEMA dogmatiku i filozofiju, fundamentalku, psihologiju i kozmologiju. Bio je rektor bogoslovije 1928/9 1930/31. Domaći kadar u bogosloviji U svome radu u Časnoj Stadlerovoj ustanovi isusovci su ubrzo uključili i domaće sinove, članove Hrvatske provincije Družbe Isusove, a neki od najznačajnijih bili su: Prof. Ivan Kujundžić rođen je 15. rujna u Bosanskoj Gradišci. Osnovnu školu završio je kod Trapista kraj Banja Luke. Trapisti su ga poslali u Ljubljanu gdje je završio dva razreda gimnazije, a nakon toga je došao u travničku gimnaziju. U D. I. stupio je Filozofiju je studirao u Bratislavi, a teologiju u Innsbrucku. Umro je 9. prosinca Na Bogosloviji je predavao kršćansku umjetnost 1916/ /18., i bio je kućni minister. Dr. Ante Alfirević rođen je 26. siječnja u Kaštel Šućurcu. Osnovno obrazovanje završio je u Sinju, a gimnaziju u Splitu gdje je maturirao Bio je pitomac rimskog kolegija Germanicum gdje je postigao doktorat filozofije i teologije. U D. I. stupio je 1919., a za svećenika je zaređen 28. listopada Umro je 17. siječnja u Sarajevu. Na Vrhbosanskoj bogosloviji djelovao je kao odgojitelj 1937/ /41. Predavao je fundamentalku, povijest filozofije, teodiceju i sociologiju. Bio je i rektor bogoslovije. Ilustracija: Isusovci 24 Gorući grm prosinac 2014.

25 Goruci grm 17_Layout :00 Page 25 AKTUALNA TEMA Bilo je i isusovaca koji su bili priznati učenjaci i plodni autori: Dr. Franjo Šanc rođen je 2. veljače u blizini Celja. Osnovnu školu pohađao je u Svetini, a gimnaziju u Celju. Filozofiju je završio u Bratislavi, a teologiju u Innsbrucku. Za svećenika je zaređen 26. srpnja Umro je 31. siječnja u Zagrebu. Na Bogosloviji je djelovao kao profesor i odgojitelj dva puta: 1916/ /20. i 1924/ /37. Kao profesor predavao je: patrologiju, katehetiku, homiletiku i liturgiku, te filozofske traktate: kozmologiju, logiku, ontologiju, povijest filozofije, etiku, psihologiju. Bio je više godina prefekt studija, duhovnik bogoslova, te upravitelj Marijine kongregacije bogoslova. Dr. Miroslav Vanino rođen je 10. listopada u Sarajevu. Godine Stupio je u D. I. U Louvainu je studirao teologiju, a posebno povijest u Be ču i Zagrebu. Zaređen je za svećenika 24. kolovoza Umro je 6. prosinca u Zagrebu. Kao profesor na bogosloviji je djelovao 14 godina. Predavao je: povijest Crkve, patrologiju i crkvenu umjetnost. Dr. Albin Škrinjar rođen je 13. rujna u Sežani. U D. I. stupio je Filozofiju je studirao u Innsbrucku i Sarajevu, a teologiju u Enghienu. Za svećenika je zaređen 26. kolovoza Umro je 30. srpnja u Zagrebu. Na bogosloviji je djelovao kao profesor 1928/ /44. te je predavao je biblijske discipline i orijentalne jezike. Vršio je službu prefekta studija i bogoslova više godina. Djelovanje isusovaca nakon Nakon ponovnog otvaranja Bogoslovije odgoj i obrazovanje pitomaca preuzeli su dijecezanski svećenici, ali su i dalje na ovoj visokoškolskoj ustanovi djelovali i oci isusovci, a neki od njih su: Filip Mašić, Rudolf Brajičić, Radogost Grafenauer, Josip Kukuljan, Luka Lučić, Ivan Macan, Marko Matić, Franjo Pšeničnjak, Petar Ribinski, Josip Sremić, Ivan Pal Sztrilich, Marijan Šef, Vladimir Vasilj, Antun Weissgerber, Stjepan Kuzmić. Posljednji isusovac koji je vršio neku od odgojnih službi u Vrhbosanskom bogoslovnom smjemeništu bio je duhovnik Tomislav Slokar. Govoriti o sarajevskoj bogosloviji, a ne spomenuti isusovce je nezamislivo. Isusovci su u bogosloviji promicali prije svega veliku duhovnost, a zatim i znanje koje je bilo itekako bogato. Nadbiskup Josip Stadler gajio je ve liku ljubav prema isusovcima, a oni su to prepoznali. Voljeli su ovu ustan ovu i to su pokazali svojim životom i radom. Kroz povijest su isusovci, a i da nas ostali elita katoličke Crkve, sve Ad maiorem Dei gloriam (sve na veću sl avu Božju), rekli bi oni sami. Gorući grm prosinac

26 Goruci grm 17_Layout :00 Page 26 AKTUALNA TEMA Intervju Redovnički život omogućuje susret s Kristom malo češće, te zahtijeva da se svjedoči malo žešće Papa Franjo odlučio je da s Prvom nedjeljom Došašća, 30. studenoga, započne Godina posvećenoga života. Tako da će cijela u kojoj se obilježava uz 50. obljetnica objavljivanja dekreta Drugog vatikanskog koncila o prilagođenoj obnovi redovničkog života Perfectae caritatis, biti posvećena osobama koje su kroz redovničke zajednice ili družbe apostolskog života odlučile izbliže slijediti Krista. Tijekom Godine posvećenog života, koja završava na Svijećnicu 2016., bit će upriličen niz crkvenih događanja na općoj i partikularnoj razini kojim će se željeti što više približiti redovnički život. Stoga smo u ovom broju Gorućeg grma s o. Jozom Milanovićem, benediktincom, razgovarali o predstojećoj Godini posvećenog života, o radosnom življenju redovničkog poziva, o izazovima s kojima se susreću osobe posvećenog života, ali i o važnosti sklada molitve i rada... Razgovarao: Dražen Kustura Otac Jozo Milanović rođen je 13. srpnja u Kruševu, župa Stolac u Trebinjsko mrkanskoj biskupiji. U Stocu je primio sakramente inicijacije te završio osnovnu školu i gimnaziju. Nakon uspješno završene Više turističke škole u Dubrovniku školovanje je nastavio u Sarajevu, gdje je od do studirao na Vrhbosanskoj filozofsko teološkoj visokoj školi. Za svećenika je zaređen 1981., a monaško posvećenje primio je Nakon monaške formacije u samostanu Noci u Italiji, otišao je u Rim gdje je na Papinskom učilištu Sv. Anzelma postigao magisterij iz teologije, monaška specijalizacija. Trenutno živi u samostanu Ćokovac na Paš m anu, gdje moli kao monah, a radi kao ekonom te predaje na Te ološko katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru. Osim toga je i pročelnik Povjerenstva za liturgiju Zadarske nadbiskupije. 26 Gorući grm prosinac 2014.

27 Goruci grm 17_Layout :00 Page 27 AKTUALNA TEMA Poštovani o. Jozo, papa Franjo je odredio da sljedeća godina bude Godina posvećenog života. Što to konkretno znači za redovnike? To konkretno znači da će redovnike sljedeće godine cijela Crkva pozornije gledati. To znači da će se mnogi na njihovo posvećeno zvanje osvrtati; neki će samo prosuđivati, neki će i ohrabrivati. Za nas redovnike i redovnice bit će to novi poticaj da promotrimo dar koji smo primili, da ga još više zavolimo i da ga još dosljednije svjedočimo. Inače, Godina posvećenog života trajat će nešto dulje od godine dana. Započinje 30. studenoga 2014., a završava 2. veljače Prigodom najave Godine posvećenog života predstavljena je i okružnica Radujte se. Koliko je zaista važno da redovnici i redovnice radosno žive svoj poziv? Gorući grm prosinac

28 Goruci grm 17_Layout :00 Page 28 AKTUALNA TEMA Okružnicu Radujte se priredila je Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, na temelju nauka pape Franje. Ovaj nas Papa često poziva na radost, a čini se da će cijeli njegov pontifikat biti upravo poziv na evanđeosku radost. I apostolska pobudnica pape Franje o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu započinje riječima Radost Evanđelja. Prvu rečenicu Pobudnice čitamo i na početku Okružnice: Radost Evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Koliko je važno da redovnici svoj poziv radosno žive? Onoliko koliko je važno susresti Krista! Dakako, svi kršćani žive od susreta s Kristom, ali redovnici i redovnice su na poseban način pozvani da svojom životnom radošću svjedoče da su Krista susreli, da ga žele trajno susretati i evanđeoskom radošću druge zaraziti. Redovnički život omogućuje susret s Kristom malo češće, ali i zahtijeva da se svjedoči malo žešće. Tako bi barem trebalo biti. Koji su aktualni izazovi s kojima se susreću osobe posvećenoga života? I papa Ivan Pavao II. napisao je jednu apostolsku pobudnicu o posvećenom životu. Bilo je to 1996., a pobudnica nosi naslov Posvećeni život. U Zaključku Po budnice Papa napominje kako se danas mnogi pitaju: Zašto posvećeni život? Njima se čini da bi posvećene osobe mogle bolje i plodonosnije iskoristiti sv oje snage. Papa navodi pomazanje u Betaniji, kad je Marija skupocjenom nardovom pomašću pomazala Isusu noge. Kad se Juda žalio zbog rasipanja, Isus mu je odgovorio: Pusti je!. Ivan Pavao II. kaže u Pobudnici da je to valjan odgo vor svima koji se pitaju za smisao posvećeničkog života. Međutim, iako je Isus jasno odgovorio, i dalje se mnogi kršćani pitaju: Čemu šteta ova? To je sigurno veliki izazov za sve redovnike i redovnice. Još je veći izazov kad ta pitanja dolaze od onih od kojih bismo očekivali podršku, a ne prigovaranje. No najteži je izazov kada i sam redovnik zaboravi Isusove riječi i počne sumnjati o smislu svoga posvećenog života, pa sam sebi postavlja Judino pitanje: Čemu šteta ova? Primjetno je da je broj redovničkih, ali i svećeničkih zvanja, posebice u Zapadnoj Europi sve manji. Koji su po Vašem mišljenju glavni razlozi za to? Razloga je sigurno mnogo. No, jedan bih razlog htio navesti, zapravo s papom Franjom istaknuti: splasnula je u nama ona prava radost. Radost evanđeoska, radost koja se rađu u susretu s Kristom. Previše smo zauzeti prolaznim dobrima, a mi tim dobrima uopće ne oskudijevamo. Tko to od nas koji živimo u ovoj razvijenoj Europi nema gdje bi glavu naslonio? Hoće li nam radost biti veća ako nam je samostan veći? Hoćemo li biti onoliko zadovoljniji 28 Gorući grm prosinac 2014.

29 Goruci grm 17_Layout :00 Page 29 AKTUALNA TEMA koliko nam je samostan opremljeniji? Sjećam se jednog susreta benediktinaca u Pragu na kome su se redale jadikovke zbog nedostatka novaca za obnovu samostana i primanje novaka. Na to nas je opat primas ov ako bocnuo: To što vi kažete ja bih ovako sažeo: Dragi mladi, dođite k nama da podijelite s nama naše jade! Baš lijepo: zvati mlade da im damo jade! Kako pomoći mladićima i djevojkama koji razmišljaju o redovničkom/svećeničkom pozivu da u toj namisli ustraju? Od pomoći bi im sigurno bilo da manje misle na sebe, a više na Gospodina. Mladi koji razmišljaju o redovničkom ili svećeničkom zvanju često se pitaju, misleći na svoje slabosti: Zar ti, Gospodine, mene pozivaš? A sam Isus nam odgovara: Nisam došao zvati pravedne, nego grješnike na obraćenje. Treba poći ususret Kristu ovakvi kakvi jesmo, bez opterećivanja svojom grješnošću, jer se u susretu s njim događa naše obraćenje. Nije se nadcarinik Zakej najprije obratio pa onda došao k Isusu da od njega primi nagradu, nego ga je susret s Isusom obratio i nagradio. Zato smo i došli u samostan; ne da se hvalimo i nad druge uzdižemo, nego da nas Gospodin obrati i posveti. U svom Monaškom pravilu sv. Benedikt tumači da je monaški život zapravo obraćenički i zato traži da se kod novopridošlih provjeri da li doista traže Boga, jer bez toga obraćenja nema. Kad čujem da netko od vjernika zaželi ustrajnost novaku ili bogoslovu, ja koji put kažem: Ne daj, Bože! Obično me začuđeno pogledaju, ali onda pojasnim: Da ustraju u slabostima? Ne daj, Bože! Treba se obratiti! Za benediktince se može slobodno kazati da su udarili temelje zapadnoj kulturi i civilizaciji. Kako objašnjavate da se današnja Europa odriče svojih kršćanskih korijena? Ne znam tko bi to mogao dobro objasniti. Ipak, kao kršćanin ne mogu ne vidjeti čudesno stablo križa na kojem je Spas naš visio. On visio da bi nas spasio. Kršćanski korijeni su korijeni Spasiteljeva križa, a Europa ne voli križ. Pogledajmo što nam to mediji nude. Što ćemo u njima naći? Sve prije nego križ. Nema poziva na žrtvu za bližnje. Ali ima promidžbena hajka u stilu one narodne Haj, haj, uživaj! No, koliko će trajati uživanje koje smo za novce kupili? Kakva je to gozba koju nije žrtva pripremila? A naša kršćanska radost je potpuna jer je pashalna, jer vjerujemo da se po žrtvi i križu stiže na uskrsnu gozbu. Današnja Europa i sav taj napredni svijet misle da će sami sebe usrećiti, da će se bez Spasitelja spasiti, da će bez Boga postati bogovi. I to zovu novo doba new age. Ali što je tu novo kad se grješni čovjek tako vara sve od Adama i Eve. To je zapravo old age, staro i prastaro doba. Novo je samo to što novi ljudi upadaju u staru Sotoninu zamku. Istinska novost je samo u Kri Gorući grm prosinac

30 Goruci grm 17_Layout :00 Page 30 AKTUALNA TEMA stu. Čitamo i na početku pobudnice Radost Evanđelja i na početku okružnice Radujte se: S Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa. Unatoč bogatoj povijesti, danas u Hrvatskoj djeluje samo jedan muški benediktinski samostan, ćokovski samostan sv. Kuzme i Damjana na otoku Pašmanu. Što je glavni razlog da se benediktinci na našim područjima, osobito na teritoriju BiH nisu zadržali i razvili kao primjerice franjevci? Kako su se zadržali i razvili franjevci, znaju najbolje sami franjevci. Ja ću nešto malo o benediktincima. U Hercegovini je bio samo jedan sigurno benediktinski samostan, onaj Sv. Petra kod Trebinja. U Bosni je vjerojatno benediktinski bio samostan u Konobi na Uni, a vrlo je dvojbeno postojanje benediktinaca u Voljicama kod Uskoplja i nad Lipom kod Livna. Dakle, be 30 Gorući grm prosinac 2014.

31 Goruci grm 17_Layout :00 Page 31 AKTUALNA TEMA nediktinskih samostana u Bosni možda nije ni bilo pa je bilo lako da se ne održe. U Hrvatskoj je, uz osam ženskih, doista samo jedan muški samostan. Naime, svi su muški samostani zatvoreni 1808., u vrijeme francuske uprave, a obnovljen je samo naš na Ćokovcu. U samostanu je nas pet s monaškim posvećenjem, to jest sa svečanim zavjetima. Je li to malo? Dobrih je uvijek premalo, a loših uvijek previše. Dakle, zbog mene ovakvog ima nas previše! Poznato je benediktinsko geslo Ora et labora Moli i radi. Koliko je zaista važno u životu bogoslova, svećenika ili redovnika/ce objediniti ove dvije stvarnosti: molitvu i rad? Izvorno benediktinsko geslo je Da se u svemu slavi Bog, što je sv. Benedikt uzeo iz Prve Petrove poslanice i upisao u svoje Monaško pravilo. To je geslo kasnije pojednostavljeno u Moli i radi, a poziv je ne samo na sklad molitve i rada, nego i svega ostaloga. Sklad je važna odrednica monaške duhovnosti, a gradi se tako što se u svemu slavi Bog. Sklad treba ostvariti i u molitvi, to jest uskladiti zajedničku i zasebnu molitvu. I rad ima svoj sklad, kad se radi i ručno i umno. Zanimljivo je da početna slova gesla Moli i radi na hrvatskom daju MIR, što i jest biblijsko ime za sveopći sklad u Bogu. Samo je u Bogu mir, dušo moja, kaže Psalmist. Takav mir u Bogu, kad je sve skladno jer je Bog na prvom mjestu, treba i svećenicima i bogoslovima i redovnicima i redovnicama... Svima. Koja bi bila Vaša poruka mladićima koji se spremaju za svećeništvo iz vašeg dugogodišnjeg monaškog iskustva? Monasi žive po nekom monaškom pravilu. Žive jer slijede pravilo. Svoju poruku mladićima koji se spremaju na svećeništvo povezao bih s opsluživanjem životnih pravila. Naime, život je jedna predivna igra koju nam je Otac nebeski pripremio. Da bi bilo igre, valja opsluživati pravila igre. Dokinemo li pravila, onemogućili smo igru. Istina, tko želi naučiti pravila neke igre, u početku će se mučiti, ali kad ih usvoji moći će igrati i u igri uživati. I dok igra ostat će mlad natjecatelj. Ako pravila ne usvoji, ili ih odbaci, postat će star gledatelj. Krist, koji je vječno mlad, želi da igramo i uvijek mladi ostanemo. Danas mnogi mladi osjećaju neku odbojnost prema zapovijedima, pravilima, kućnim propisima, ograničenjima... No, ima li neko igralište koje nije ograničeno, koje je bez crta? Nema. Zato nema da igre ima. Poručio bih stoga mladićima koji se spremaju za svećeništvo da je svećeništvo čudesna igra po pravilu Krista svećenika. Poručio bih bogoslovima da se isplati Kristovo pashalno pravilo naučiti, teologiju studirati... Jer samo tako možemo Kristov Vazam igrati i potpunu radost uživati. Gorući grm prosinac

32 Goruci grm 17_Layout :00 Page 32 AKTUALNA TEMA Moje zvanje je ljubav 1 Piše: Ivan Dragičević Pripadati jedino i samo Isusu, ljubeći ga nepodijeljenom ljubavlju u čistoći, u slobodnom prihvaćanju siromaštva, i u potpunom vršenju poslušnosti nije lagano, ali Gospodinovo Dođi i slijedi me! i danas odzvanja u mnogim srcima. Na poseban način na području naše Bosne i Hercegovine, to svjedoče ženske redovničke zajednice, kojih na ovoj malo grudi ima čak 15. Koji su to redovi, koje je njihovo polje rada, i otkuda oni ovdje na ovoj krvlju natopljenoj, ali živoj i ponosnoj zemlji pokušat ćemo otkriti kroz ovih nekoliko stranica. Milosrdnice sv. Vinka Paulskog Na poziv zagrebačkog biskupa Juraja Haulika, u Zagreb dolaze sestre iz družbe Kćeri kršćanske ljubavi koje je osnovao sv. Vinko Paulski ( ) sa sv. Lujzom de Marillac ( ) Već ta grana sestara koje su došle na poziv biskupa Haulika se osamostaljuje pod nazivom Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog s Kućom maticom u Zagrebu. U potrebi za otvaranjem katoličke škole za mladež, tadašnji apostolski vikar bosanski fra Paškal Vuičić ( ) čuvši o dobrom glasu zagrebačkih sestara milosrdnica, odlučuje te iste sestre pozvati u Sarajevo. Došavši u Sarajevo, 13. studenog prvih šest sestara odmah počinje sa radom, skupljajući oko sebe žensku katoličku mladež i otvaraju školu. U svim situacijama i nedaćama sestre ostaju vjerne redovničkoj zajednici, molitvi i rastu u vjeri i milosrdnoj ljubavi koja sve osvaja. Sestre i danas žive kao od svojih početaka i djeluju na socijalno karitativnom, pastorlanom, zdravstvenom i odgojno prosvjetnom području. Služavke Maloga Isusa Potaknut Duhom Svetim, vidjevši mnoge siromahe o kojima nema tko brinuti, tadašnji nadbiskup vrhbosanski dr. Josip Stadler, 24.listopada ustanovljuje družbu sestara pod nazivom Služavke Maloga Isusa. Družba Sestara Služavki Maloga Isusa je jedina ženska redovnička družba osno 1 Sv. Mala Terezija 32 Gorući grm prosinac 2014.

33 Goruci grm 17_Layout :00 Page 33 AKTUALNA TEMA Bl. Drinske mučenice, članice sestara Kćeri Božje Ljubavi vana na području Bosne i Hercegovine. Karizma sestara je dar Duha po kojoj su se sestre angažirale u jedan poseban stil i oblik života, zajedništva i vjernosti zavjetima. Želja nadbiskupa Stadlera je bila da se sestre u prvom redu posvete odgoju siromašne i napuštene djece. Danas sestre djelovanje usmjeravaju prema današnjim potrebama i mogućnostima, ali imajući na umu glavnu svrhu Družbe. Kroz povijest je Družba prolazila kroz mnoga trpljenja i iskušenja: od Prvog svjetskog rata, preko smrti oca utemeljitelja, Drugog svjetskog rata, izgon sestara iz Bosne, pa do posljednjeg Domovinskog rata no sestre se nikada nisu predale u borbi za one želje oca utemeljitelja i za življenje istinski svojih zavjeta i karizme. Danas Družba ima tri provincije: Provnicija Presvetog Srca Isusova i Marijina ( Zagreb), Provincija sv. Josipa ( Split) i Provincija Bezgrešnog začeća ( Sarajevo). Uz prvotnu brigu za siromašne i napuštene, sestre danas rade u školama, drže vrtiće, u župnom su apostolatu kao i na raznim službama u Nuncijaturi i Ordinarijatu. Na području BiH danas djeluju sarajevska provincija, te u Livnu splitska provincija u svetištu Djeteta Isusa gdje se nalazi duhovno rekreacijski centar. Gorući grm prosinac

34 Goruci grm 17_Layout :00 Page 34 AKTUALNA TEMA Školske sestre franjevke Krista Kralja Družba sestara franjevki Krista Kralja nastala je zahvaljujući jednoj manjoj skupini učiteljica, franjevki trećoredica iz Graza. Htjele su pomoći siromašnim djevojkama koje nisu imale novaca za skupu školarinu. Odlaskom u Maribor na poziv tadašnjeg biskupa Slomšeka, četiri sestre preuzimaju brigu o sirotištu i školi Društva katoličkih gospođa. S. Margarita Pucher, prepoznavši potrebu Sestara franjevki s ovom karizmom u Mariboru utemeljuje novu družbu, a postaje i njenom vrhovnom predstojnicom. Sestre dolaze u Bosnu, na poziv fratara provincije Bosne Srebrene. Dolazi 28 sestara, od toga 22 u Visoko, a 6 u Sarajevo. Zatim otvaraju dječji vrtić i nižu stručnu školu u Varešu i Novom Šeheru, dok osnivaju Hrvatsku provinciju pod kojom su spadale i zajednice u Bosni. Kako je sjedište provincije smješteno u Sarajevu, ista dobiva ime Bosansko hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina. Sestarska karizma je podjeljena u više grana: katehetska, pastoralna, rad u medicinskim ustanovama,, staračkim domovima, briga za odgoj i obrazovanje mladih, rad u vrtićima i školama. Na području Bosne i Hercegovine danas se nalaze Bosansko hrvatska provincija Prečista Srca Marijina, te Hercegovačka provincija Sv. Obitelji. Kćeri Božje ljubavi Družba sestara Kćeri Božje ljubavi je osnovana u Beču 21. studenog 1868., a osnovala ju je sestra Franziska Lechner, rodom iz Bavarske. Prvotni cilj Družbe jest bila briga oko školovanja djevojaka iz siromašnih seoskih i gradskih obitelji. Ime je Družba dobila po temeljnom stavu Majke utemeljiteljice kojoj je cilj bio Činiti Božju ljubav vidljivom, a koji se napajao na izvoru Raspete Ljubavi. Predvođene majkom utemeljiteljicom Franziskom Lechner, sestre Kćeri Božje ljubavi, odgovarajući na poziv sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera, 28. travnja dolaze u Sarajevo. Tu počinje njihovo novo polje rada gdje sestre djeluju s puno ljubavi koja ih vodi do kraja kako su je posvjedočile Drinske mučenice. Svojim dolaskom sestre su gradile internate, samostane, škole, djelovale na socijalno karitativnom polju, predavale se za skrb i zaštitu ostavljenih i zapuštenih. Sestre danas na području BiH rade u župnom apostolatu, u školama, internatima, bolnicama, vrtićima, u radionicama za izradu liturgijskog ruha, brinu oko uređenja mnogih župnih crkava, pa tako i sarajevske prvostolnice. Uz djelo i primjer Majke utemeljiteljice sestre pravi uzor sestrinstva, predanja i življenja redovništva do kraja gledaju i u uzoru blaženih Drinskih mučenica, koje su na prostoru BiH okrunjene krunom mučeništva. 34 Gorući grm prosinac 2014.

35 Goruci grm 17_Layout :00 Page 35 AKTUALNA TEMA Klanjateljice Krvi Kristove Utemeljiteljica Družbe kojoj je prvotni cilj bio klanjati se trajno u životu i radu raspetom i uskrslom Kristu i na taj način sudjelovati u Njegovom djelu otkupljenja jest blažena Marija de Mattias. Družbu je utemeljila u Vallecorsi 4. ožujka Blažena Marija de Mattias je na putu postizanja svojega cilja na poseban način isticala evangelizaciju i promicanje dostojanstva ljudske osobe, a kroz apostolat je nastojala pomoći svima da upoznaju ljubav radi koje je Isus prolio svoju Presvetu Krv. Na područje BiH prve sestre dolaze iz Austrije, 7. listopada 1879., gdje u blizini Banja Luke razvijaju karitativnu, prosvjetnu i pedagošku djelatnost. Sestre danas rade u prosvjeti, na župama, u bolnicama, staračkim domovima, vrtićima, organiziraju duhovne susrete i obnove po župama, rade s molitvenim zajednicama, na fakultetima i u župnom pastoralu, te se zalažu na ekumenskom području. Franjevke Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika Ova Družba izrasta iz jedne franjevačke trećoredske zajednice koja je nastala uz crkvu sv. Marije od Milosti na Dančama. Iako su prvotne članice ove zajednice živjele kao redovnice, odjevene u redovničko odijelo, a u zajednicu su mogle ući samo uz dopust biskupa, kao redovnička zajednica se formiraju tek Mlada djevojka Ivanka, kasnije s. Margarita Milin, uz pomoć tamošnjih franjevaca i mjesnog biskupa zajednicu trećoredica, formira u redovničku družbu pod nazivom Franjevke od Bezgrješnog začeća III. reda sv. Franje. Družba razvija odgajateljsku djelatnost, a glavna joj je svrha unaprjeđivati kršćanski odgoj, vršiti djela kršćanske ljubavi i pomagati u župnom apostolatu. Temelj života Družbe je poslušnost Evanđelju Gospodina našega Isusa Krista, a duhovnost i način života se nadahnjuje na Pravilu života braće i sestara Trećeg samostanskog reda sv. Franje. U BiH sestre djeluju u župi Vitina na području Hercegovine. Franjevke Marijine misionarke Na želju pape Pija IX. blažena Marija od Muke osniva Institut, koji će biti posvećen misionarskom poslanju Crkve. Sestre su godine pod Institutom primljene u franjevački Treći red. Franjevke Marijine misonarke su pozvane kao misionarke navijesiti Isusa Krista, na poseban način onima koji ga ne poznaju, a to čine navještanjem Riječi Božje ili tihim svjedočenjem Krista. Njihovo polje rada nije ograničeno, djeluju u službi evanđelja na odgojno prosvjetnom, zdravstvenom i socijalnom području. Gorući grm prosinac

36 Goruci grm 17_Layout :00 Page 36 AKTUALNA TEMA Svoje zvanje sestre ostvaruju poput svetog Franje jednostavno, mirno i u veselju živeći evanđelje radikalnije. Sestre su u BiH došle i po želji nadbiskupa vrhbosanskog Vinka kardinala Puljića nastanile se u Odžaku, a cilj je bio biti blizu ljudima, nadvladati ratne poteškoće, zacjelivati duševne, psihičke i fizičke boli, biti blizu svima bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Sestre danas djeluju u Caritasu, u Centru za djecu s posebnim potrebama, te u župnom pastoralu. Karmelićanke Božanskg Srca Isusova Družbu je osnivala službenica Božja Majka Marija Terezija od sv. Josipa, koja kontemplativni duh Karmela stavlja u izravnu službu apostolata. Temeljni element karmleske duhovnosti jest sjedinjenje s Bogom, a prvotna zadaća ovog Karmela jest nasljedovanje Krista koji moli. Apostolat sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova jest kršćanski odgoj djece i mladih bez obiteljskog doma, briga o siromašnima i starima, rad u vrtićima, animiranju liturgije u župama. Na blagdan sv. Terezije Avilske, sestre su došle na područje BiH u Gabela Polje, gdje sestre vode dječji vrtić Betlehem, te su aktivne u župnom pastoralu. Sestre Karmelićanke BSI su posvećeni zadaći dvostruka imena: Majka Karmela Zagovor, i Srce Isusovo Zadovoljština. Sestre Uršulinke 36 Gorući grm prosinac 2014.

37 Goruci grm 17_Layout :00 Page 37 AKTUALNA TEMA Kćeri Milosrđa Na poticaj dubrovačkog biskupa mons. Josipa Mačelića, Marija od Propetog Isusa Petković u Blatu na Korčuli 4. listopada Osnivala je Družbu pod nazivom Kćeri Milosrđa. Glavna svrha Družbe je slava i lju bav Božja, osobno posvećenje sestara i evanđeosko služenje pot rebitima, siročadi i napuštenima. Sestarska Družba Kćeri Milosrđa je osnovana kao proročki odgovor na teško društveno gospodarske prilike u južnoj Hrvatskoj. Sestre nastoje svoje redovničko poslanje ostvariti u duhu uzajamne ljubavi, poniznosti, jednostavnosti, žrtve i životne radosti, ljubeći Crkvu. Apostolat sestara jest u kršćanskom odgoju i vjerskoj izobrazbi djece i mladeži u odgojno obrazovnim ustanovama i župama, župnom pastoralu, njezi ostarjelih i bolesnih te misijama. Na područje BiH sestre dolaze davne u mjesecu listopadu na poziv franjevaca iz Uskoplja gdje do dan danas rade neumorno u potpunom i nesebičnom pomaganju i predanju. Marijine sestre čudotvorne medaljice Družbu bolničkih sestara kako su ih ljudi nazivali osnivala je Majka Leopoldina Brandis 15. ožujka u Ljubljani. Sestre se sa iskrenim pouzdanjem i vjerom utječu zagovoru Bezgrješne od Čudotovrne medaljice čiju medaljicu nose oko vrata. Ova Družba je prva crkvena kongregacija koja je po crkvenim propisima smjela slati svoje članice bolesnicima u privatne kuće danju i noću. Duh Družbe je duh poniznog služenja bližnjemu u potrebi. Sestre i danas nastoje ostvarivati svoju prvotnu karizmu: njeguju bolesnike po njihovim kućama, brinu se za siromahe i beskućnike, rade u bolnicama i staračkim domovima. Prisutne su i u župskom pastoralu, vode crkveno pjevanje, rade u školama kao vjeroučiteljice, organiziraju susrete za djevojke, te duh družbe pronose i utjelovljuju i u misijama. U BiH su došle 1966., u Žepče, župu sv. Ante Padovanskog. Od tada na toj župi djeluju sve do danas, a zajednicu čine dvije sestre. Misionarke ljubavi Družbu sestara Misionarki ljubavi je utemeljila blažena Majka Terezija, koja je napustila rodnu Albaniju, te pristupila redu Loretskih sestara i otišla u Indiju. U rujnu u Majci se rađa poziv un utar poziva, poziv za utaživanjem Isusove žeđi u služenju najsi ro mašnijima od siromaha. Napustila je red Loretskih sestara, obukla bijeli sari s plavim rubom, te izlašla na ulice Calcutte kako bi služila siromasima. Na blagdan Gorući grm prosinac

38 Goruci grm 17_Layout :00 Page 38 AKTUALNA TEMA Gospe od Krunice, Sveta Stolica odobrila je pravila te je i službeno osnivana zajednica Misionarki ljubavi kao Družba bi skupijskog prava u Nadbiskupiji Calcutta. Sestre uz tri zavjeta pos lu šn o sti, siromaštva i čistoće, žive i zavjet služenja najsiromašnijim od si r omaha. Na poziv biskupa banjolučkog Franje Komarice sestre dolaze u Banja Luku gdje vrše svoj prvotni poziv služe siromašnima, drže Dom za beskućnike, pučku kuhinju, posjećuju zatvorenike u zatvorima, bolesne, napuštene i siromašne. Sestre, slijedeći Majčine riječi, ne propovijedaju toliko riječima koliko djelima i životom. Službenice Milosrđa Sestre Službenice milosrđa utemeljila je sveta Marija Krucifiska di Rosa, ljubeći Boga preko čovjeka koji je bio potrebit ljubavi, pažnje i milosrđa. Družba je nastala u vremenu kada u Bresci pojavila kolera, pa je Paola (djevojačko ime sv. Marije Krucifiske) napustila svoj dotadašnji posao i otišla u bolnicu služiti bolesnima. U tom služenju ona je pronašla novo polje svoga rada, te je počela razmišljat o Družbi koja bi se posvetila radu s bolesnicima. Već sa svojim prvim suradnicama započinje rad u bolnicama. Družbu Službenica milosrđa i Konstitucije iste, Kongregacija za redovnike odobrila je Sestre danas djeluju u odgoju ženske mladeži, drže internate, rade u školama i u župnom pastoralu. U BiH sestre su došle u Mostar, na poziv biskupa mostarskog Ratka Perića, gdje djeluju od Uršulinke Sveta Anđela Merici, mudra odgojiteljica koja je svoj odgoj temeljila na ljubavi, slobodi evanđeoskoj radosti i nadi, te slozi i jedinstvu utemeljila je Družbu sv. Uršule. Danas je Družba podjeljena u oko 40 ogr anaka, no iako različiti po pravilima svima je zajednička prožetost duhom sv. Anđele. Prvotna misija sestara je svjedočenje i navještanje ev anđelja u ovom svijetu obilježenom ravnodušnošću. Apostolsko dj e lovanje sestara je prožeto kroz rad u odgojnim ustanovama, u župnim zajednicama, u odgoju mladih i radu sa starima kroz duhovne obnove, proučavanje Biblije. U BiH su sestre prisutne od u Zenici, gdje su posebno po sv ećene odgoju mladih, radu u župnom pastoralu i kroz župne aktivnosti. Sestre organiziraju duhovne obnove za mlade i starije, vode molitvenu zaj ednicu Gorući grm, ali prvenstveno svojim životom svjedoče prvotno poslanje i djelo Majke utemeljiteljice. 38 Gorući grm prosinac 2014.

39 Goruci grm 17_Layout :00 Page 39 AKTUALNA TEMA Samo je u Bogu mir dušo moja ( Ps. 62) klauzurni redovi u BiH Karmelićanke U 12. stoljeću na gori Karmel u Svetoj zemlji, nastaje Red Blažene Djevice Marije od gore Karmel. Red je nastao od skupine Križara koji su po primjeru na sv. Iliju živjeli molitvi, pokori i posvemašnjoj odjeljenosti od svijeta. U 15. stoljeću sa sv. Terezijom Avilskom i sv. Ivanom od Križa dolazi do reforme, gdje se red vraća Prvotnom pravilu života, od kojega su kroz 3 stoljeća bili odlutali. Sestre Karmelićanke žive u klauzuri, gdje život provode u neprestanoj molitvi kojoj je središte sv. misa, razmatranju i molitvi Ča so slova, kroz zajednički život, trajnom boravaku u krugu samostana, kroz dn evni red i marljivi rad. Na područje BiH, iako su bile pozvane još za stolovanja nadbiskupa Marka Jozinovića, zbog ratnih zbivanja sestre dolaze u jubilarnoj Djeluju kontemplativnim i klauzurnim životom u sa mostanu na Stupu, koji je 23. rujna blagoslovio nadbiskup vrh bo sanski Vinko kard. Puljić. Uz kontemplativni život i molitvu, te svakidašnje kućne dužnosti, sestre šiju škapulare i moći za potrebe vjernika. Život u Karmelu ogleda se u životu Gospe iz Nazareta koja je molitvom i radom tijesno sjedinjena sa otajstvom Spasenja služila Bogu i čovjeku. Klarise Red sestara Klarisa je nastao u 13. stoljeću, a prvotno poslanje mu je nasljedovanje siromaštva i poniznosti Gospodina našega Isusa Krista i njegove Presvete Majke. Sestre Klarise su najbrojniji kontemplativnokaluzurni red. Sestre kroz život slijede primjer sv. Klare, a snagu i duhovnost crpe iz neiscrpnog vrela euharistije, Časoslova, osobne molitve i sa kr amenata. Sestre svakodnevno njeguju klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom za potrebe Crkve, posebno za svećenička i redovnička zvanja ali i sve potrebe svijeta imaju mjesta u njihovim srcima. Na području BiH se nalazi jedan samostan sestara Klarisa, i to u Brestovskom. Klarise su na područje naše zemlje došle na poziv franjevaca provincije Bosne Srebrene Uz stanovnike ovog malog mjesta, ali i cijele Bosne, sestre su bile i u najtežim trenucima rata, svojom molitvom i prisutnošću. Iako je njihov samostan stradao i bio oštećen, nisu ga ni u najtežim trenucima napuštale. Gorući grm prosinac

40 Goruci grm 17_Layout :00 Page 40 AKTUALNA TEMA Redovničke župe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji Vrhbosanska je nadbiskupija prije rata u 154 župe brojala katolika dok prema podacima iz danas u ovoj nadbiskupiji živi katolika. Broj katolika u ovoj dijecezi je u stalnom opadanju, a samo u zadnjoj godini dana je 1680 katolika manje. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji djeluje skoro 400 Piše: Mario Jurišić svećenika. Prema podacima iz najveći broj je dijecezanskih 221, dok je redovničkih svećenika bilo 171. Nadbiskupija broji 154 župa a od toga u 99 župa upravu vrše dijecezanski svećenici, a u 55 redovnici 53 franjevci, jednu vode oci isusovci i jednu dominikanci. Kada se ovaj broj pretvori u postotke, dijecezanski svećenici upravljaju s 64% župa a redovnici sa 36% župa. No, kada se gleda na broj vjernika, brojka je drugačija. Franjevci skrbe za 58% vjernika a dijecezanski svećenici za 42% vjernika. Razlog tomu je što je briga za nekolicinu velikih župa povjerena franjevcima. Zanimljivo je da je 16 franjevačkih župa posvećena Blaženoj Djevici Mariji (Uznesenje BDM 9 župa; Rođenje BDM 2 župe; Bezgrešno začeće 2 žu pe; Ime Marijino 1 župa; Majčinstvo BDM 1 župa; Gospa od Anđela 1 žu pa). Utemeljitelju Reda, sv. Franji posvećeno je 7 župa i sv. Antunu Padova nskom također 7 župa. Franjevačke župe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji Župe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji kojima upravljaju franjevci: Župa sv. Ane Banbrdo Župa sv. Franje Asiškog Bila Župa sv. Petra i Pavla Brajkovići Župa Rođenja BDM Brestovsko Župa Uznesenja BDM Breške Župa sv. Martina, biskupa Bučići Župa sv. Antuna Padovanskog Bugojno Župa sv. Antuna Padovanskog Busovača Župa sv. Franje Asiškog Dobrinja (Sarajevo) 40 Gorući grm prosinac 2014.

41 Goruci grm 17_Layout :00 Page 41 AKTUALNA TEMA Crkva sv. Ilije Proroka u Kiseljaku Župa sv. Antuna Padovanskog Dobretići Župa Uznesenja BDM Dolac na Lašvi Župa sv. Ane Domaljevac Župa sv. Ilije proroka Doljani Župa sv. Antuna Padovanskog Drijenča Župa sv. Ivana Krstitelja Donja Tramošnica Župa Bezgrešnog začeća BDM Dubrave Župa Presvetog Srca Isusova Foča kraj Dervente Župa sv. Duha Fojnica Župa sv. Josipa Gornja Dubica Župa sv. Antuna Padovanskog Gračac Župa sv. Jakova Markijskog Grebnice Župa Gospe od anđela Gornja Tramošnica Župa sv. Franje Asiškog Guča Gora Župa sv. Ilije proroka Kiseljak Župa Uznesenja BDM Koraće Župa sv. Ivana Krstitelja Kraljeva Sutjeska Župa Uznesenja BDM Kreševo Župa sv. Ilije proroka Novi Šeher Župa Uznesenja BDM Osova Župa sv. Mihaela, arkanđela, Ovčarevo Župa sv. Marka Plehan Župa sv. Antuna Padovanskog Podhum/Žitače Gorući grm prosinac

42 Goruci grm 17_Layout :00 Page 42 AKTUALNA TEMA Župa sv. Ivana Krstitelja Podmilačje Župa sv. Marka Potočani Župa Uznesenja BDM Rama Šćit Župa sv. Franje Asiškog Rumboci Župa sv. Antuna Padovanskog Sivša Župa Uznesenja BDM, Suho Polje Župa Imena Marijina Svilaj Župa sv. Franje Asiškog Šikara Župa sv. Josipa Špionica Župa Majčinstva BDM Tišina Župa Uznesenja BDM Tolisa Župa sv. Petra i Pavla Tuzla Župa Rođenja BDM Ulice Župa Uznesenja BDM Uskoplje/Gornji Vakuf Župa sv. Mihaela, arkanđela Vareš Župa Bezgrešnog začeća BDM Vijaka Župa sv. Juraja, mučenika Vitez Župa sv. Ilije proroka Zenica Župa sv. Franje Asiškog Zovik Župa Presvetog Srca Isusova Zvornik Župa sv. Franje Asiškog Žeravac. Crkva Uzvišenja sv. Križa Klopče - Zenica 42 Gorući grm prosinac 2014.

43 Goruci grm 17_Layout :00 Page 43 AKTUALNA TEMA Ostale redovničke župe Župe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji kojima upravljaju drugi redovnici (isusovci i dominikanci): Župa sv. Ignacija Loyolskog Grbavica (Sarajevo) je jedino područje pr is utnosti isusovaca u Bosni i Hercegovini i broji oko 600 vjernika. Župa je os novana 27. srpnja za potrebe vjernika u tom dijelu grada, a od samog os nutka nije imala odgovarajućih prostorija za vršenje svoje pastoralne djelatnosti. Kako u vrijeme komunizma nije bilo moguće dobiti lokaciju za izgradnju župne crkve i pastoralnog centra, dosadašnje djelatnosti odvijale su se u prijašnjoj automehaničarskoj radionici u podrumu kuće koja je pretvorena u ka p elicu, a rad s djecom i mladima u skromnim i skučenim prostorima isu s o v ačke kuće. Nakon 10 godina traženja lokacije, napokon je dodijeljena urb an istička dozvola, tj. lokacija za izgradnju župne crkve i pastoralnog centra. Na blagdan Gospe od Anđela, vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić, blagoslovio je kamen temeljac. U župi trenutno djeluju trojica isusovaca. Župa Uzvišenja sv. Križa Klopče (Zenica) je jedina župa u BiH u kojoj pastoralno djeluju dominikanci, istina trenutno samo jedan. Hrvatski dominikanci su u Klopče pokraj Zenice došli Odvajanjem od župe Crkvica u Zenici, 19. listopada nadbiskup vrhbosanski Smiljan Čekada osnovao je novu župu Uzvišenja sv. Križa koja je povjerena dominikancima. To je značilo ponovni dolazak bijelih fratara u Bosnu nakon gotovo četiri stoljeća tj. od pada Bihaća pod Turke Novosagrađenu crkvu 15. rujna u prisutnosti brojnih članova dominikanske obitelji, svećenika iz BiH i Hrvatske, te velikog broja vjernika iz Zenice i okolice, blagoslovio je vrhbosanski nadbiskup, uzoriti kardinal Vinko Puljić. U Klopču živi jedan redovnik dominikanac koji je ujedno i župnik fr. Pero Jurič. Još jedan važniji događaj za ovu župu bilo je đakonsko ređenje fr. Kristijana Dominika Gerbica, OP, kojeg je u župi Klopče zaredio vojni ordinarij u BiH, dr. sc. Tomo Vukšić. 1 1 IZVORI: Stanje katoličkih župa na području Bosne i Hercegovine između i godine, Sarajevo, Katolički tjednik, God. XIII. (XXXVII), 14. rujna 2014., str Demografsko stanje i procesi katolika u Bosni i Hercegovini od do 2013., priredio: T. VUKŠIĆ Gorući grm prosinac

44 Goruci grm 17_Layout :00 Page 44 AKTUALNA TEMA Franjevački samostani čuvari vjere u zemlji Bosni Uvišestoljetnoj franjevačkoj prisutnosti u Bosni veliku ulogu u očuvanju vjere im ali su njihovi samostani. Neki od njih da tiraju još od vremena turske ok up acije, a imali su veliku važnost za vjernike katolike na ovim produčjima budući da su u njima bile škole, bogoslovije, novicijati, ali se gotovo i cij Piše: Davor Pejčinović eli vjernički sakramentalni život u njima od vijao. Tako da su oni bili i ostali žarišta ka to ličanstva na ovim područjima. Neki od na jp oznatiji su oni po kojima četiri arhi đak on a ta u Vrhbosanskoj nadbiskupiji nose ime, a oni su: Kraljeva Sutjeska, Guča Gora, Fojnica i Plehan. Franjevački samostan Kraljeva sutjeska Prvi spomen o njemu nalazi se u popisu franjevačkog ljetopisca Bartola Pizanskog iz 1385/90. Samostan je vjerojatno porušen 1463., odnosno istodobno kada su Turci sa zemljom sravnili kraljevski dvor u Sutjesci. No, samostan se spominje već u jednom turskom popisu, što znači da je ubrzo došlo do njegova reaktiviranja. U vrijeme progona samostan je nasilno porušen. Prošlo je više vremena dok su franjevci uspjeli isposlovati dopuštenje za gradnju novoga. Nova nesreća ovaj samostan je zadesila kada je u požaru izgorio sa svim dragocjenostima (arhiv, knjižnica). Novi je podignut U vrijeme Bečkoga rata, pred kraj 17. stoljeća, franjevci su ga morali, zbog velikih nameta napustiti i živjeti po seoskim kolibama. Nakon smirivanja političkih prilika ponovno su se vratili Samostan je obnovljen 1821., a nadograđen za još jedan trakt. U takvome stanju ostao je do 1889., kada je, izuzevši spomenuti trakt, u cijelosti porušen radi gradnje novoga. Izgradnja novoga samostana započela je 19. travnja, a svečani blagoslov kamena temeljca obavljen je 13. svibnja Izvođač radova bio je građevinski poduzetnik Ivan Holz. Samostan je blagoslovljen 20. srpnja 1892., premda su radovi na njemu potrajali sve do U novi je samostan 44 Gorući grm prosinac 2014.

45 Goruci grm 17_Layout :00 Page 45 AKTUALNA TEMA Samostan u Kraljevoj Sutjesci uvedena voda 1914., a električno osvjetljenje Električnu energiju dobivao je iz vlastite hidrocentrale na rijeci Trstionici, koju su vlasti nakon Drugog svjetskog rata oduzele. Samostanska zgrada temeljito je obnovljena Do početka 20. stoljeća u sutješkom samostanu bio je za dio franjevačkih kandidata organiziran studij filozofije i teologije. Tamo je kasnije smješten novicijat gdje je ostao sve do Sutješki samostan vrlo je bogat kulturno povijesnim i umjetničkim sadržajima: brojni arhivski dokumenti, dragocjene stare knjige, zbirka slika, te kovinski i tekstilni predmeti umjetničkoga obrta. Franjevci su pastorizirali sutješke katolike već od svoga dolaska u taj kraj u 14. stoljeću. Od tada je dušobrižništvo tamo trajno u njihovoj nadležnosti, također i nakon pada Bosne pod osmansku vlast. Sličnu povijest kao i samostan imala je i sutješka crkva. Prvotna crkva podignuta je vjerojatno kada i samostan, u prvoj polovici 14. stoljeća. Porušena je u vrijeme progona Uskoro je obnovljena, budući da se već spominje u jednom dokumentu. Renovirana je U 18. stoljeću dvaput je obnavljana: i Ipak je zbog dotrajalosti porušena i nanovo izgrađena, da bi opet na njezinu mjestu bila podignuta nova. Tijekom 17. i 18. st. nabavljeni su glavni oltar i pet pobočnih, koji su vjerojatno rađeni u stilu ranoga baroka. Njih više nema, ali su postojali do rušenja crkve Sredinom 19. stoljeća kor u crkvi je oslikao fra Stjepan Nedić ( 1860.), koji tako ulazi u onaj neveliki broj franjevaca slikara. Orgulje za crkvu su nabaljene 1865., a izgradila ih je tvrtka Orszag Sandor Ifju u Bu di mpešti. One više nisu u uporabi. Sadašnje orgulje od 13 registara izradila je Gorući grm prosinac

46 Goruci grm 17_Layout :00 Page 46 AKTUALNA TEMA tvrtka M. Heferer iz Zagreba Sadašnja crkva, bazilikalnog tipa u neorenesansnom slogu, izgrađena je prema nacrtima arhitekta Josipa Vancaša. Sa svoja dva vitka zvonika ona ide u red lijepih arhitektonskih ostvarenja. Njezinu je ponutricu oslikao Marko Antonini Budući da je crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju, središnja je Antoninijeva slika Krštenje na rijeci Jordanu smještena u svodu apside. U kripti crkve nalazi se kameni sa rkofag iz 15. stoljeća, za koga se donedavno smatralo da čuva posmrtne os tatke pretposljednjeg bosanskoga kralja Stjepana Tomaša. Početkom 17. stoljeća sutješki franjevci pastorizirali su veliko područje u koje su uključene župe Vareš, Kuzmadanj, Seočan ica, Derventa, Dubočac, Vinska, Vasiljevo Polje i Radunjevac dakle od srednje Bosne pa do Save između rijeka Ukrine i Bosne. U tim je župama tada živjelo katolika Hrvata. Sredinom sedamdesetih godina 17. stoljeća njihov se broj smanjio zbog raznih epidemija. Nakon Bečkog rata ( ) pastorizirali su i župe porušenih samostana: Olova, Modriče, Tuzle i Gradovrha. Franjevački samostan - Guča Gora Već u 13. stoljeću, prije dolaska franjevaca, u lašvanskoj kotlini postojala je župa sa sjedištem u Lašvi (Putičevo Dolac), koja je vjerojatno bila malo gradsko naselje. U 14. st. franjevci su ondje podigli samostan, koji se spominje u popisu Bartola Pizanskog 1385./90. godine. Nakon osvojenja Bosne od Osmanlija samostan je najkasnije do kraja 15. stoljeća bio nasilno porušen. U 16. stoljeću lašvanska župa broji 20 Samostan u Gučoj Gori 46 Gorući grm prosinac 2014.

47 Goruci grm 17_Layout :00 Page 47 AKTUALNA TEMA ak sela i oko 2000 katolika. U cijeloj župi nije, međutim, bilo ni jedne crkve niti je svećenik imao stalnoga prebivališta. Do kraja 17. stoljeća broj se katolika znatno smanjio, čemu je uvelike pridonio i Bečki rat ( ), kada je došlo do velikog egzodusa hrvatskog pučanstva iz Bosne i Hercegovine. U prvoj polovici 18. stoljeća hrvatsko stanovništvo brojčano oživljava, tako da i franjevci intenziviraju svoju pastoralnu nazočnost u lašvanskom kraju. Podigli su kućicu u Gučoj Gori, gdje su odsjedali prilikom pastoralnih pohoda. Župa Lašva bila je tada u nadležnosti fojničkoga samostana. Sredinom 19. stoljeća bosanski su franjevci odlučili podignuti samostan u području Travnika, pa je za to odabrana Guča Gora. Na podizanju samostana i crkve u Gučoj Gori osobito je radio fra Marijan Šunjić, koji je, izgleda, dao i osnovnu arhitektonsku ideju za zgrade. Gradnja samostanske zgrade započela je Službeno proglašenje samostana obavljeno je već i on od tada u pravnom smislu postoji. Samostan je građen po uzoru na tradicionalnu samostansku arhitekturu. Tri stambena krila, zajedno s crkvom, zatvarala su samostanski klaustar. Nakon izgradnje bila je ta zgrada najveća u Bosni, a isticala se i svojom ljepotom: 58 stupova okruživalo je klaustar, dvospratna zgrada, bijela i čista, a okolo zelene bašče, njive i gajevi (Lj. Hrgić). Odmah po izgradnji u samostan je smješteno niže franjevačko učilište, a od do u njemu se nalazila objedinjena franjevačka gimnazija (probandat), te od do novicijat. Gučogorska crkva građena je Gradnju crkve i samostana vodio je najprije Ante Ciciliani iz Trogira, a onda ga je kasnije zamijenio domaći majstor Matija Lovrinović. Orgulje za novu crkvu nabavljene su 1889., izradila ih je tvrtka Braća Zupan u Kranjskoj. Nedugo zatim, 1894., crkva je djelomično porušena i sagrađena je nova po projektu J. Vancaša. Nova je crkva u neoromaničkom slogu i s dva zvonika, za razliku od stare koja je imala jedan. I samostan i crkva imali su tragičnu sudbinu. U veljači 1945., u vrijeme zadnjih borbi, partizani su zapalili obje zgrade. Požar je progutao sve što je u samostanu bilo vrijednoga, prije svega arhiv i knjižnicu. Ubrzo poslije požara počele su pripreme za obnovu. Crkva je stavljena pod krov Ta je godina početak njezine obnove, koja traje sve do novijeg vremena. Novi je samostan izgrađen na temeljima jednog krila staroga Samostan i crkva doživjeli su sličnu sudbinu i u nedavnom ratu kada su potpuno devastirani i demolirani. Samostan je u lipnju okupirala Armija BiH i od njega napravila zapovjedno mjesto za ratne operacije 1993./1994. Nakon povratka, započela je obnova samostana i crkve. Danas i samostan i crkva služe svojoj svrsi. Zadnjih godina obnavlja se stari dio samostana u kojem će biti smješteni muzej i galerija, te dvorane za pastoralni rad. U planu je obnova i stambenog dijela samostana. Gorući grm prosinac

48 Goruci grm 17_Layout :00 Page 48 AKTUALNA TEMA Franjevački samostan Fojnica Franjevci su došli u Fojnicu u 14. stoljeću te su sagradili crkvu i samostan u sjevernom dijelu Fojnice na Pazarnicama. Početkom 16. st., crkva i samostan premješteni su na donje padine brda Križ, gdje se i danas nalaze. U vrijeme velikog progona između i porušeni su i samostan i crkva. Samostan u Fojnici Prema jednoj vijesti, dopuštenje za gradnju crkve zatraženo je Krajem 16. stoljeća, , sagrađena je nova crkva, kada je obnovljen i samostan. U velikom požaru zajedno su nestali i crkva i samostan. Novi samostan podignut je , a crkva Krajem 18. stoljeća, 1798., obje zgrade su obnovljene. Ponovo su obnovljeni Gradnja novog samostana započela je 1863., a završila Gradnja crkve započela je 1884., međutim ona se srušila prije svog završetka, zbog nesolidne gradnje. Nakon priprema krenulo se s gradnjom nove današnje crkve, koja je završena Samostan je obnovljen, a 1940., jednim dijelom srušen i na njegovom mjestu izgrađen novi. U preostalom dijelu samostana iz bili su smješteni biblioteka i muzej. U srpnju srušen je i taj dio samostana iz 1863., a na njegovom mjestu započela je izgradnja nove zgrade za biblioteku i muzej, koja je završena Od do danas je završen stručni postav muzejskih eksponata u prizemlju zgrade Muzeja (ovaj posao su odradili radnici Zemaljskog muzeja BiH), gdje je smještena Stara biblioteka (preko naslova unesena u bibliotečki program) i Nova biblioteka (preko Gorući grm prosinac 2014.

49 Goruci grm 17_Layout :00 Page 49 AKTUALNA TEMA naslova unošenje u bibliotečki fond još traje). Zaposlenici Arhiva BiH završili su sređivanje Arhiva, a u potkrovlju je prof. Meliha Husedžinović uredila stalni postav slika (preko 300 radova raznih autora). Danas Muzej radi smanjenim kapacitetom. Kroz burnu povijest Samostana Duha Svetog od preko 650 godina, fratri su uspjeli sačuvati veliko kulturno historijsko blago neprocjenjive vrijednosti za BiH. Vrhunac toga rada dogodio se u svibnju ove godine kada je novoizgrađeni muzej otvorio predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović. Inače, izgradnja i uređenje ovog muzeja trajalo je punih 14 godina, a dovršen je zahvaljujući sredstvima Republike Hrvatske. Samostanski kompleks čine zgrade samostana, muzeja, crkva, podzida i okolina, muzejska zbirka, arhiv i bibliotečki fond te je on proglašen Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Franjevački samostan Plehan Samostan Plehan smješten je na istoimenom brežuljku udaljenom 10 ak kilometara jugoistočno od Dervente. Osnovan je Pripreme za gradnju crkve na Plehanu započele su na temelju dobivenog dopuštenja od najviših turskih vlasti u Carigradu. Zbog iskrslih političkih teškoća gradnja je mogla iznova započeti tek Crkva je (33x18 m) dovršena sljedeće godine i ostala je u upotrebi do konca stoljeća, da bi započela je gradnja nove daleko reprezentativnije crkve (40x18 m), neoromaničnog sloga, za koju je nacrte izradio Ivan Holz. Crkva je predata na upotrebu Bazilikalni Samostan na Plehanu Gorući grm prosinac

50 Goruci grm 17_Layout :00 Page 50 AKTUALNA TEMA trobrodni prostor crkve, s dva niza stupova, s polukružnom apsidom i korom, ost avljao je dojam monumentalnosti i sklada. I crkva je kao i samostan potpuno srušena u zadnjem ratu. Franjevci su, međutim, u ovim krajevima djelatno nazočni od vremena bosanske samostalnosti u srednjem vijeku. Samostan, u koji je bio uklopljen dio staroga, sagrađen je po nacrtu arhitekta Karla Pařika (Paržika). On je arhitektonski u skladnom odnosu s masivnim oblicima ranije izgrađene crkve. Zajedno s crkvom, poput dvorca na brijegu dominirao je širokim prostorom. Samostan je u zadnjem ratu (2. srpnja 1992.) s dvije tone eksploziva miniran i potpuno srušen. Nakon rata prvi povratnik na Plehan (ljeto 1998.) bio je tadašnji gvardijan fra Ivan Ćurić koji se privremeno smjestio u kontejner i započeo s raščišćavanjem ruševina samostana i crkve. Uskoro je preuredio bivšu dvorišnu zgradu u privremeni franjevački samostan. Također je započeo s uređenjem stambenog prostora za fratre i liturgijska slavlja. Kamen temeljac položen je 23. lipnja Sv. misu i blagoslov gradilišta predvodio je nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Projekt za novu crkvu napravio je sarajevski arhitekt Zlatko Ugljen. Nažalost s gradnjom se brzo morala stati zbog nedostatka financijskih sredstava. Od do u samostanu je bio smješten starački dom, a od do bolnica za plućne bolesti. Državne su vlasti potom franjevcima vratile sve samostanske prostorije. U samostanskoj knjižnici čuvala su se brojna teološka, filozofska, povijesna i književna djela iz 19. i 20. st., kao i djela franjevačkih pisaca 18. i 19. stoljeća novijeg vremena. Ovi samostani su proživjeli i oduprli se u teškim vremenima kroz koje su prolazili. Mnogi su bili srušeni, mnogima je bilo zabranjeno djelovanje, no oni su uprkos svemu tome zasjali u još većem i jos sjajnijem obliku. I dan danas predstavljaju jaku važnost za sve vjernike u Bosni i Hercegovini. 1 1 IZVORI: Fra Ivo Radman Rane Bosne Srebrene Wikipedia 50 Gorući grm prosinac 2014.

51 Goruci grm 17_Layout :00 Page 51 Što je za mene redovništvo? AKTUALNA TEMA Pitanje postavljeno mladim redovnicima je određeni oblik života u kojem su osobe (redovnici i redovnice) u potpunosti odane Redovništvo Crkvi, odnosno koji su se posvetili Bogu da preko njih Bog očituje svoju volju. Obilježje svakog redovnika treba biti stav otvorenosti prema ljudima, te na takav način prihvaćati i dobre i loše činjenice, a uz molitvu i kontemplaciju sve polagati u Božje ruke kako bi taj suživot s braćom i sestrama bio lakši. Stjepan Antolović, franjevac U godini posvećenog života na osobit na čin imam poticaj vratiti se svojoj prvoj ljubavi Isusu Kristu na čiji sam se zov odazvala redovničkoj zajednici Kćeri Božje lju b a vi. Značenje redovništva za svoj vlastiti ži vot crpim iz poticaja utemeljiteljice Majke Fr anziske Lechner koja je uvijek redov ni štvo gledala kao zajedništvo sestara upućeno prema bližnjem na način da čine dobro, daruju radost i usrećuju druge. Eto za mene je redovništvo rad u Božjoj njivi zajedničkim snagama za spasenje duša. I završavam geslom svoje Družbe: Sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu. S. Antonija, Kćeri Božje ljubavi Redovnički život je poziv. Jednostavno da bi živio kao redovnik moraš biti pozvan. Gospodin poziva neke od onih Gorući grm prosinac

52 Goruci grm 17_Layout :00 Page 52 AKTUALNA TEMA koje je stvorio da budu s njim i izbliže ga nasljeduju. Život u redovništvu je jedan od najljepših puteva koje je Gospodin zamislio za posvećenje čovjeka. Poziv na koji sam pozvan zapr a vo je najbolji trening ljubavi za svetost jedne zajednice, te za svetost sv a k og redovnika osobno. Kroz taj odnos ljubavi svaki se od nas postupno pr epušta u Božje ruke i dopušta mu da ga snagom svoga Svetoga Duha oblikuje na sliku ljubljenog sina Isusa Krista. U odnosu s Uskrslim iz dana u dan postupno i sam ulazim u otajstvo redovničkog života na koji me Gospodin poslao Ivan Karol Širić, salezijanac Vrlo rano shvatih da me je teško posjedovati, ali isto tako, naučih mnogo o otajstvenosti tog veza ljubavi između muškarca i žene uzdignutog čak i na razinu sakramenta. Tad se nametnulo pitanje: Za što si me stvorio? Gledala sam sestre kako žive i rade, no to me nije privlačilo, ali sjedeći u hladovini trapističke opatije osluškivanje tajanstvenog Boga činilo me sretnom. Tada naučih da svaka tišina ima svoj zvuk, ali i svaki zvuk svoju tišinu. Tri godine pitanja završile su dramatičnim trenutkom, odgovorom: Da! ili Ne!, jer sve što je više od toga, suvišno je. Moj odgovor glasio je: Ja, s. M. Izabela zavjetujem Bogu.. čistoću, siromaštvo i poslušnost. Po krštenju kr šćanka, dijete Božje, a po svojim zavjetima, zar učnica Kr istova i u tome leži tajna moga dostojanstva. Imam sve, no ništa mi ne pripada. U tome je moje siromaštvo. Pripadam svima, ali u cjelosti nikom, osim Njemu. U tome je moja čistoća. Toliko je putova kojima bih krenula, a koracam onim kojim bih najmanje željela i koji uopće ne razumijem, ali u tome je moja po sl u š nost. Sve što ostavih nađoh u Njemu. S. Marija Izabela, milorsdnica sv. Vinka Priredio: Ivan Dragičević 52 Gorući grm prosinac 2014.

53 Goruci grm 17_Layout :00 Page 53 PREDSTAVLJAMO

54 Goruci grm 17_Layout :00 Page 54 PREDSTAVLJAMO Novi odgojitelji Preč. Josip Knežević, rektor Rođen je 4. srpnja u Zavidovićima. Osnovnu školu završio je u rod n om gradu, a zatim odlazi u sjemenište u Zadar Nakon godinu dana pre šao je u novootvoreno sjemenište Petar Barbarić u Travniku koje je te godine počelo sa svojim redovnim radom. U istom je sjemeništu i maturirao, a nakon položenog ispita zrelosti upisao je teološki studij u Sarajevu kao kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. Za svećenika je zaređen Obavljao je službe župnog vikara u Prozoru te je bio nadbiskupov tajnik. U jesen poslan je na postdiplomski studij Patrologije u Rim gdje je studirao na institutu Augustinianum (Institutum Patristicum Augustinianum), gdje u siječnju postigao licencijat (magisterij) iz teologije i pa tr i s tičih znanosti na temu: Uloga svetog Jeronima u borbama protiv pe l agijanizma. Jeronimovska identifikacija pelagijanskog pojma impeccantia sa evagrijevskim pojmom ἀπάθεια. Nakon postignutog magisterija upisao je i doktorat na istom Institutu na temu: Neokalcedonizam Leoncija Jeru za le mskog. Dodatak kalc edonsokoj kristologiji. U ljeto godine imenovan je rektorom Vrhbo san skog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. Vlč. Jakov Kajinić, duhovnik Rođen 30. rujna u Zenici. Osnovnu školu završio je rodnom gradu. Bio je sjemeništarac u Zadru od do Bogoslovski život započeo te ga završio Za đakona je zaređen 1990., za svećenika na Petrovo Bio je župni vikar u Bosanskom brodu do Ratno razdoblje proveo je Sl av o ns k ome Brodu od do Nakon toga je bio župni vikar u Novome Sara je vu, te župnik u Solakova Kula i Obri, u Bistrici kod Uskoplja te u Ularicama. Od do bio je duhovnik u sjemeništu u Travniku, te je od ljeta imenovan duhovnikom na Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu. 54 Gorući grm prosinac 2014.

55 Goruci grm 17_Layout :00 Page 55 PREDSTAVLJAMO Novi bogoslovi 2014./15. Josip Antukić, rođen je u Žepču, sin Ivana i Ane rođ. Ćavara. Osnovnu školu završio je u Lug Brankovićima, a opću gimnaziju u sjemeništu u Travniku. Dolazi iz župe sv. Iv ana Krstitelja Lug Branković i svećenički je kandidat vr h b o sanske nadbiskupije. Marin Babić, rođen je u Žepču, sin Mate i Jele rođ. Bošnjak. Osnovnu školu završio je u Globarici, a opću gimnaziju u sjemeništu u Travniku. Dolazi iz župe sv. Leopolda B. Mandića Maglaj i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. Ivica Blažević, rođen je u Radolfzell am Bo d ensee Njemačka, sin Joze i Janje rođ. Čalušić. Os no v nu i srednju školu završio je u Odžaku. Dolazi iz župe sv. Marka Ev anđeliste Potočani i svećenički je kandidat Vrh bo sa nske nadbiskupije. Vedran Ćosić, rođen je u Novoj Biloj, sin Rafaela i Zorice rođ. Badrov. Osnovnu školu završio je u Busovači, a srednju medicinsku KŠC u Sarajevu. Dolazi iz župe sv. Ante Padovanskog Busovača i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. Josip Dedić, rođen je u Livnu, sin Ante i Jele rođ. Petrović. Osnovnu školu završio je u Prozoru, a opću gimnaziju u sjemeništu u Travniku. Dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova Prozor i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. Josip Senad Emra, rođen je u Subotici, sin El e o nore rođ. Emra. Osnovnu školu i sjemenište završio je u rodnom gradu. Dolazi iz župe Rođenja Blažene Djevice Marije Subotica i svećenički je kandidat Subotičke biskupije. Matija Ivoš, rođen je u Travniku, sin Ante i Tereze rođ. Perković. Osnovnu školu završio je u Novom Travniku, a srednju u Novoj Biloj. Dolazi iz župe Presvetog Trojstva Novi Travnik i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. Gorući grm prosinac

56 Goruci grm 17_Layout :00 Page 56 PREDSTAVLJAMO Sandro Jurešić, rođen je u Zenici, sin Jakova i Jelene rođ. Marković. Osnovnu školu završio je u KŠC Sv. Pavao Zenica, a opću gimnaziju u sjemeništu u Travniku. Dolazi iz župe sv. Josipa Zenica i svećenički je kandidat vrhbosanske nadbiskupije. Kristijan Krišto, rođen je u Zenici, sin Dragana i Gordane rođ. Jurešić. Osnovnu i srednju školu završio je u KŠC Sv. Pavao Zenica. Dolazi iz župe sv. Josipa Zenica i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. Jadranko Kurt, rođen je u Novoj Biloj, sin Zdravka i Anđe rođ. Laušić. Osnovnu i srednju školu završio je u Novom Travniku. Dolazi iz župe Presvetog Trojstva Novi Travnik i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. Davor Pejčinović, rođen je u Zenici, sin Jadranke rođ. Bjekić. Osnovnu i srednju školu završio je u Varešu. Dolazi iz župe sv. Mihovila Arkanđela Vareš i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. Josip Širić, rođen je u Žepču, sin Pere i Ruže rođ. Pranjić. Osnovnu školu završio je u Globarici, a opću gimnaziju u sjemeništu u Travniku. Dolazi iz župe sv. Leopolda B. Mandića Maglaj. Svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. Marcel Tunjić, rođen je u Čapljini, sin Ive i Kate rođ. Mađar. Osnovnu školu završio je u Tršću, a opću gimnaziju u sjemeništu u Travniku. Dolazi iz župe sv. Ante Padovanskog Vukanovići i svećenički je kandidat Vrhbosanske nadbiskupije. 56 Gorući grm prosinac 2014.

57 Goruci grm 17_Layout :00 Page 57 PREDSTAVLJAMO Popis bogoslova ak. 2014/2015. godine Tečaj prvi (1) 1. Antukić Josip (VB) 2. Babić Marin (VB) 3. Blažević Ivica (VB) 4. Ćosić Vedran (VB) 5. Dedić Josip (VB) 6. Emra Senad Josip (SU) 7. Ivoš Matija (VB) 8. Jurešić Sandro (VB) 9. Krišto Kristijan (VB) 10. Kurt Jadranko (VB) 11. Pejčinović Davor (VB) 12. Širić Josip (VB) 13. Tunjić Marcel (VB) Tečaj drugi (2) 14. Dominović Leon (VB) 15. Dragičević Ivan (VB) 16. Filipović Petar (MO DU) 17. Krajinović Davor (VB) 18. Markić Domagoj (MO DU) 19. Skenderović Dražen (SU) 20. Stipić Nebojša (SU) 21. Šimunović Tomislav (BL) 22. Vukčević Ivan (KO) Tečaj treći (3) 23. Grbavac Mario (BL) 24. Injić Ivan (VB) 25. Jurišić Mario (VB) 26. Juroš Juro (VB) 27. Lešić Stipica (VB) 28. Pasković Željko (KO) Tečaj četvrti (4) 29. Erjavac Josip (ĐA OS) 30. Krešić Marin (MO DU) 31. Madžarević Davor (VB) 32. Šimić Josip (VB) 33. Župarić Marko (VB) Tečaj peti (5) 34. Ivančević Ivan (VB) 35. Kalev Petre (SKOP) 36. Kustura Dražen (VB) 37. Slišković Marko (VB) 38. Zubak Anto (VB) Tečaj šesti (6) 39. Didak Stjepan (VB) 40. Lešić Vedran (VB) 41. Lukanović Andrej (VB) 42. Zelenika Ljubo (VB) Gorući grm prosinac

58 Goruci grm 17_Layout :00 Page 58 PREDSTAVLJAMO Franjevačka teologija: povijesni prikaz filozofsko-teološkog studija Odgoj srca i uma kroz povijest Crkve i Franjevačkog reda zauzima prvo mjesto u odgoju svećeničko redovničkih pripravnika. Škola je tu radi čovjeka kako bi mu pomogla da upozna, razumije i nadvlada teškoće svijeta u kojem živi. Ona ima zadatak formirati čovjeka u njegovoj stvarnosti konačnog subjekta koji teži beskonačnom. Početci u samostanima Bosanska franjevačka vikarija ( ), potom provincija Bosna Srebrena ( ) kao član velike franjevačke svjetske zajednice ravnala se u školovanju svojih kandidata za svećenički red po općim propisima Crkve u Reda. Filozofsko teološki studij utemeljen je od osnutka Vikarije do pada Bosne pod osmanlijsku vlast i u ovom razdoblju organizirao se po samostanima. Od turske okupacije (1463.) do kraja Bečkog rata (1699.) provincija Bosna Srebrena nije imala vlastitih učilišta pa je studente slala vani. Potpisivanjem Karlovačkog mira u slobodnim samostanima koji su pripadali Bosni Srebrenoj otvaraju se filozofsko teološka učilišta. Procvat tih učilišta trajao je do podjele provincije Bosne Srebrene na dalmatinsku Sv. Kaja te na provinciju Sv. Ivana Kapistrana. Bosna Srebrena na današnjem teritoriju BiH ostala je samo sa tri samostana i bez filozofsko teoloških učilišta koja su bila pod Venecijom i Austro Ugarskom. Stoga je uprava Bosne Srebrene nakon dugotrajnih i mukotrpnih nastojanja 5. svibnja osnovala redovita filozofsko teološka učilišta u Fojnici i Kraljevoj Sutjesci. 1 Zbog skučenosti prostora i materijalnih troškova bosanski samostani nerado prihvaćaju bogoslove. Stoga oni često mjenjaju mjesto boravka, te su do franjevci imali svoja filozofsko teološka učilišta u samostanima u Livnu, Plehanu, Kraljevoj Sutjesci, Kreševu, Tolisi i Gučoj Gori. 1 Usp. A. BARUN, Svjedoci i učitelji.povijest franjevaca Bosne Srebrene, Svjetlo riječi, Sarajevo Zagreb, 2003, str Gorući grm prosinac 2014.

59 Goruci grm 17_Layout :00 Page 59 PREDSTAVLJAMO Preseljenje u Sarajevo Provincijski kapitul odlučio je iz Livna Bogosloviju preseliti u Sarajevo gdje kao visokoobrazovna institucija Franjevačke provincije Bosne Srebrene djeluje i danas, u kontinuitetu, bez ijednog izgubljenog semestra pod imenom Franjevačka teologija. Bila je smještena u samostan Sv. Ante na Bistriku i te je godine po prvi put načinjen pečat Teologije u Sarajevu. Studij je trajao 4 godine, a predavnja su bila ciklički uređena. Tijekom akademske godine držane su provjere znanja na kojima su prisustvovali direktor i svi profesori, a od uvode se kolokviji. 2 Od uvedena je i peta godina studija. Burno 20. stoljeće Franjevci Bosne Srebrene su više puta pokretali pitanje izgradnje nove zgrade Teologije te je dopisom od 14. kolovoza Ordinarijat dopustio izg r adnju zgrade Teologije i javne kapelice. Zgrada je zamišljena kao mjesto gdje će se školovati svi franjevci s južnoslavenskih područja. Za mjesto izgr a dnje izabrano je sarajevsko naselje Kovačići, a izrada planova i proračuna 2 D. RUBČIĆ, Stoljeće Franjevačke teologije u Sarajevu, Zbornik radova: 100 godina franjevačke teologije u Sarajevu , Franjevačka teologija Sarajevo, 2012, str.138. Gorući grm prosinac

60 Goruci grm 17_Layout :00 Page 60 PREDSTAVLJAMO povjerena je arhitektu Franji Lavrenčiću. 3 Blagoslov kamena temeljca je bio 4. kolovoza da bi u jesen Teologija s Bistrika preselila na Kovačiće i počela sa radom. Na temelju zakonske odredbe o osnivanju Rimokatoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, koju je proglasio Ante Pavelić i potpisao Andrija Artuković, Franjevačka teologija je podignuta na rang fakulteta. 4 Fakultet je otvoren 21. studenog 1944., ali je već zgrada Teologije nacionalizirana i pretvorena u Poljoprivredni i Šumarski fakultet. Teologija se ponovno vratila u samostan Sv. Ante na Bistriku. Od školske godine 1947/48. pa do zajedno s bosanskim bogoslovima studiraju i bogoslovi Hercegovačke provincije Uznesenja BDM. Zbog nedostatka prostora, Teologija je od do razdvojena jer su u samostanu Sv. Bonaventure u Visokom bili smješteni bogoslovi prve i druge godine studija. Sve je to prisililo franjevce na izgradnju nove zgrade u Nedžarićima. S izgradnjom se započelo po projektu arhitekta Zdravka Ćuka te je nova zgrada useljena 1. studenog a svečano otvorena 11. svibnja Akademske godine 1970/71. osnovano je Vijeće studenata te je pokrenut Bilten Franjevačke teologije Sarajevo, a studenti su počeli izdavati zbornik Jukić. Te je godine uvedena i šesta godina studija. Od do danas Franjevačka teologija u Sarajevu afilirana je Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Ratno i poratno razdoblje Samo dva dana nakon početka opsade Sarajeva, 6.travnja od Jugoslovenske narodne armije i paravojnih srpskih formacija, srpska vojska je 8. lipnja upala i zauzela zgradu Teologije i zarobila profesore i časne sestre, ukupno 23. Nakon 30 sati provedenih u podrumu zgrade oslobođeni su i prebačeni na prostor koji je kontrolirala hrvatska vojska, a zgrada Teologije je pretvorena u artiljerijsko uporište. 5 Sredinom kolovoza studenti i profesori okupili su se u hotelu u Tučepima da privedu kraju nazavršeni semestar, da bi se 8. listopada uselili u zgradu bivše gimnazije u Samoboru koju je ustupila provincija Sv. Ćirila i Metoda. Godine pokrenut je novi časopis Bosna franciscana. U veljači srpska vojska je napustila devastiranu i opljačkanu zgradu Teologije. Njezina obnova trajala je od ljeta do ožujka Nakon nepunih pet godina, Teologija se konačno vratila 20. ožujka iz Samobora Isto, str Isto, str M. KARAMATIĆ, Kako su zaposjeli zgradu Teologije u Sarajevu godine, u: Bilten, XXVII (2000) 2, str Gorući grm prosinac 2014.

61 Goruci grm 17_Layout :00 Page 61 PREDSTAVLJAMO svojoj kući na Nedžarićima. 6 Akademska godina 2000/01. ostat će posebno upamćena u povijesti visokog školstva u Bosni Srebrenoj iz dva razloga: te je godine studij na Franjevačkoj teologiji otvoren za vanjske studente i tada se po prvi put upisala jedna djevojka koja je uspješno diplomirala. 7 Teologija danas Današnji filozofsko teološki studij traje šest godina (12 semestara) za bogoslove, odnosno pet godina (10 semestara) za vanjske studente. Predavanja su organizirana po cikličkom modelu. Zimski semestar traje od 25. rujna do 10. veljače, a ljetni od 15. veljače do 28. lipnja. Preko ljetnog raspusta bogoslovi imaju mogućnost da u inozemstvu (Austrija, Italija, Španjolska, Francuska, Irska, Malta) pohađaju tečajeve jezika uz uvjet da polože sve ispite iz zimskog semestra u ispitnom roku. U profesorskom zboru danas je 19 franjevaca, dok je u zimskom semestru 2014/15. upisano je 71 studenat od kojih je 38 bogoslova i 33 vanjskih studenata. Profesori surađuju u raznim filozofskim, teološkim, kulturnim, vjerskim časopisima i zbornicima, a pojedini izdaju vlastite knjige i prijevode. Franjevačka teologija u Sarajevu može se pohvaliti sa svoja tri vrijedna časopisa: Bilten Franjevačke teologije Sarajevo, Jukić,i Bosna franciscana. Duhovni život Teologije Pored svakodnevnih studijskih obveza te izvanškolskih aktivnosti bogoslovi i profesori svakodnevno slave euharistiju te mole časoslov. Svake subote Prva Večernja je svečana uz pjevanje i sviranje. Sa svojim duhovnikom (fra Pero Vrebac) bogoslovi svakog petka imaju meditativno čitanje i razmatranje Svetog pisma, franjevačkih izvora. Jedanput mjesečno profesori drže duhovni nagovor (rekolekta). Njeguje se pobožnost klanjanja, Puta križa i Gospina plača. Svake godine su i duhovne vježbe za bogoslove u trajanu od 5 dana. Kulturno-znanstveni život Teologije Od početka djelovanja na Nedžarićima, Teologija je bila i ostala mjesto dijaloga te jedna od vodećih kulturnih institucija u gradu i državi. U amfiteatru Teologije do danas je održano i nekoliko znanstvenih skupova, okruglih stolova i akademija, mnoštvo tribina i predavanja domaćih i inozemnih 6 7 Usp. M. KARAMATIĆ, Kronologija događaja, u: Bilten, XXIV (1997) 2, str , , D. RUBČIĆ, Stoljeće Franjevačke teologije u Sarajevu, str Gorući grm prosinac

62 Goruci grm 17_Layout :00 Page 62 PREDSTAVLJAMO predavača, predstavljanja knjiga, književno poetskih večeri, obilježene su neke važnije obljetnice, održane kazališne predstave, koncerti klasične i duhovne glazbe. 8 Već drugu godinu Franjevačka teologija organizira Franjevačku ljetnu školu u vrijeme ljetnog raspusta gdje dolaze svi oni koji žele nešto više saznati i naučiti o životu i povijesti franjevaca. Izvanškolske aktivnosti Glazbene aktivnosti važan su segment života na Franjevačkoj teologiji. Tako postoje dva pjevačka zbora: Fraternitas, koji njeguje gregorijanski koral i pjevanje te četveroglasni muški zbor Fra Nenad Dujić koje vodi bogoslov fra Emanuel Josić. Od početka 70 ih godina pa do danas na Teologiji djeluje bogoslovski vokalno instrumentalni sastav Jukić. Od po prvi put u povjesti Franjevačke teologije u Sarajevu osnovan je i vokalno instrumentalni sastav Fabrika teologa kojeg pored bogoslova čine i vanjski studenti Teologije. Na Student festu ovaj sastav je ostvario značajan uspjeh plasman u finale među najbolja tri studentska benda u BiH o čemu su pisali brojni mediji kako domaći tako i mediji izvan BiH. Od na Franjevačkoj teologiji djeluje i Tamburaški sastav bogoslova kojeg danas vodi bogoslov fra Julijan Madžar. 8 Isto, str Gorući grm prosinac 2014.

63 Goruci grm 17_Layout :00 Page 63 PREDSTAVLJAMO Nakon rata na Franjevačkoj teologiji je počela djelovati i amaterska dramska sekcija studenata na čelu sa sarajevskim glumicama Nadom Đurevskom i Gordanom Boban. Svake godine već tradicionalno spremaju kvalitetne dramske predstave uoči Božića i Uskrsa koje su iznimno posjećene. Kvalitetu predstava potvrđuje i činjenica da ih izvode na samo u Sarajevu nego širom BiH i izvan u inozemstvu. Od s glumcima predstave radi gospođa Anela Križanac i to vrlo uspjesno i kvalitetno. Uskršnju predstavu Poncije Pilat, osim pred prepunim amfiteatrom naše Teologije, izvodili su još u Jajcu, Slavonskom Brodu, Grabovici i Fojnici. Nogomet je nezaobilazan na Teologiji. U slobodno vrijeme bogoslovi često igraju nogomet a nerijetko im se pridruže i profesori. U povodu Dana Teologije, 8. studenog, tradicionalno se organizira malonogometni turnir. Također, u slobodno vrijeme bogoslovi održavaju zelene površine, brinu se za cvijetnjake te rade u vrtu. Iz svega rečenog vidljivo je da je Franjevačka teologija bila i ostat će jedna od vodećih kulturno znanstvenih institucija u gradu i državi. Fra Goran Barešić Gorući grm prosinac

64 Goruci grm 17_Layout :00 Page 64 PREDSTAVLJAMO Iskustvo jedne karmelićanke Ja sam s. Ružica Balić, dolazim iz Omiša. Imam godina k o u priči 37. Što se tiče moje obitelji, Nebo i Zemlja neriješeno, 2 : 2. Tata i brat su na Nebu, a mama i drugi brat su na Zemlji. Ja sam najmlađa od troje djece. Prije nego što sam ušla u Karmel, svašta sam radila. Po struci sam nastavnik razredne nastave tj. učiteljica i tu sam radila 10 godina. To je najljepši poziv što može biti odgajati djecu od 1. do 4. razreda. To je jedan blagoslov. Gospodin mi je kroz moju povijest dao puno darova. Imam stvarno blagoslovljene prijatelje, previše darova. Njega sam kao svoga Gospodina kušala od malih nogu u najtežim trenucima, Njegovu Ljubav sam kušala u najtežim trenucima. A bilo ih je. Gospodin mi je uvijek progovarao, uvijek je bio ruka za mene i tada je počelo Njegovo spašavanje mene, tako da sam ja ušla u Njegovu Ljubav. Malo po malo sam počela vidjeti sve te darove. I bili su to lijepi darovi, darovi koje razveseljavaju. I uistinu je brižan naš Otac Nebeski. Dao nam je svoga Sina i svu tu ljubav nam daje iz dana u dan tako da sam zaključila da mi nisu važni toliko darovi koliko mi je važan Darovatelj. Glavni je to razlog zbog kojeg sam ja tu. Toliko me ljubi da mi je pokazao svoju najveću ljubav upravo na križu. Zato je i moje ime s. Ružica od Rana Jaganjca Božjeg jer mi se u tome očituje Ljubav Jaganjca. Gospodin je usitinu podnio muku radi mene, radi tebe, radi svakoga od nas. Život je dao da bi mi došli do vječnosti živeći od ljubavi Njegove tako da je to nevjerojatna ljubav. I zato sam se ja odlučila na redovništvo uzvratiti ljubav Gospodinu. A zašto Karmel? Zato što je to prilika da se živi kontemplativni život. Gdje ćeš naći da u Pravilu stoji: Razmatraj dva sata i druži se s Gospodinom. To ima u Karmelu 2 sata dnevnog razmatranja i druženja s Gospodinom. Ove grad e le, tj. ove rešetke su predivan dar koji omogućuje i šutnju i tišinu kako bi bio tu s Gospodinom. Sve zajedno me to privuklo biti u Karmelu u miru i tišini s Go spodinom i za sve te darove koje nam je dao svima, samo mu zahvaljivati. Hv a la Oče za sve, hvala za Ljubav, za svaki trenutak. Za Crkvu i za svećenike zahva ljivati i prikazivati. Jer to je naše poslanje karmelićanki. I vi bogoslovi ste posebno na našim srcima. Ali i grešnici i duše u čistilištu. I to sam ja. Ja guštam biti tu. Posao sam jako voljela a i sada ga volim. To je nešto predivno. Djeca su više mene naučila nego ja njih. Oni su jednostavni, uče od svakoga. Bilo kakav da je učitelj, oni ga vole. Mene to fasciniralo svaki put. Spremni su oprostiti. 64 Gorući grm prosinac 2014.

65 Goruci grm 17_Layout :01 Page 65 PREDSTAVLJAMO Više su oni mene učili nego ja njih. Odluku da napustim posao donijela sam na jednoj sjednici pošto sam ranije od ravnateljice zatražila otkaz. I taj trenutak da imaš sve, jer Gospodin mi je dao sve posao koju volim, obitelj, nudio mi je i kršćanski brak. Gospodin mi je davao sve, ali On me ni na što nije prisiljavao. Uistinu, ni na što me nije prisiljavao. Najveći dar ljubavi je sloboda i kada slobodno odlučiš Evo me. Ti si meni Gospodine dao sve ali što Ti želiš? Moja osobna odluka prije je bila neka moja želja, moja volja, kršćanski brak, jer ja obožavam djecu i bračni život je velika stvar. Ali u tom trenutku kada sam se zapitala što Tebi treba, to je bilo to. Gospodinu je trebalo nešto drugo. U tom trenutku Gospodin mi je nudio i premještaj u glavnu školu, nešto savršeno, ali ja sam ipak dala otkaz. Kod mojih je bilo redovito red suza, pa red smijeha, pa red radosti. Tako sam se pozdravila sa svojima. Sa svojim najbližima sam došla tu dan prije, subotom jer je u nedjelju bio ulazak. Tu smo u subotu imali prekrasno zajedništvo ljubavi, slavio se Gospodin. I onda je došao obred ulaska. Vodio je jedan mladomisnik Misu na Malu Gospu. Časna majka je otvorila rešetku, dobila sam blagoslov od majke, od svećenika i sestre su me prihvatile. Zašto baš ovaj Karmel? A Gospodin je tija baš ovaj Karmel. Volontirala sam ovdje u Sarajevu s grupom iz župe sv. Filipa. Bila sam u Sarajevu 20 ak dana s njima u pomoći starijima i nemoćnima. U to vrijeme je bio i blagdan Gospe Karmelske kada smo došli pomoći s. Mariji posluživati. Tako sam i ja došla prve godine. Meni je to bio prvi susret sa samostanom zatvorenog tipa. Tada je već Gospodin progovarao. Suza suzu goni a ja ne znam zašto plačem. I zato je baš samostan u Sarajevu. Gospodin je htio Sarajevo. A meni je odgovaralo da sam udaljena od svojih jer sam tako htjela. Ne prostorno, nego više radi mame i njezine snage i radi sebe. Još jedan razlog zašto Sarajevo i BiH jeste što ja volim ovaj patnički narod ovdje i on mi je na srcu, jer su ljudi ovdje u Sarajevu baš puno propatili. Vidim zaista da je Gospodin mene htio ovdje. A sada zašto? I što će Gospodin napraviti? To ja ne znam. Nakon godinu dana, na Malu Gospu ove godine imala sam oblačenje habita. To je jedna posebna milost. Prije oblačenja imala sam

66 Goruci grm 17_Layout :01 Page 66 PREDSTAVLJAMO 66 Gorući grm prosinac 2014.

67 Goruci grm 17_Layout :01 Page 67 PREDSTAVLJAMO duhovne vježbe i uistinu je to bio susret s Gospodinom. Svijest da si nedostojan, da si nitko i ništa, da sam nedostojna ovog habita, ali Gospodin je taj koji kaže: Ja želim to. On je taj koji djeluje, koji daje milost da čovjek bude po sebi ono što jest. Ja sama po sebi ne mogu ništa. Mene fascinira ta Božja ljubav kada gledam veličinu Njegova milosrđa i svoju bijedu. Ali Gospodin je lud za nama. On nas beskrajno voli, on je ludo zaljubljen u nas. Ja mu samo želim reći: Hvala, hvala, hvala! To je moj redovnički život zahvaljivati Gospodinu za Njegovu ljubav. Sljedeće što slijedi su privremeni zavjeti, ali ni sama ne znam kada će to biti. Ja živim ovaj trenutak, ono što je bilo prije više nije u mojim rukama a ono što će biti ne znam. Bit će ono što Bog hoće. Znate onaj citat: Ljubav je tvoja bolja od života. To je najvažnije shvatiti. Ja se želim potpuno predavati u Njegovu ljubav. A što će biti, kako će biti, to uopće nije ni bitno. Za samo jedan Njegov osmijeh život bi dala. Baš mi i ne ide ali eto, Bog ima strpljenja sa mnom. Gospodin me poučava jer ja sam onako kvrgava, ali Njegova ljubav je veća. Predivno je biti dite Božje. I biti svjestan da smo djeca Božja i nemati straha velika je stvar. Gospodin nas želi osloboditi od svih strahova. Mi ne možemo pogriješiti. Kažem to u smislu da mi ne možemo izgubiti Njegovu ljubav nego možemo samo ne htjeti Njegovu ljubav. A to je najveća bol, ako mi ne želimo prihvatiti Njegovu ljubav. I zbog sve naše braće i sestara koji ne prihvaćaju Njegovu ljubav On pati. Zbog toga je i išao na križ, da shvatimo koliko nas voli. On nas ne sudi zbog naših lutanja, zbog naših stranputica, zbog naše suradnje sa Zlim nego nam kaže: Ne boj se. Ja te volim. Njegova najveća bol je propast duša a to je bol koja Ga je dovela na križ. Otac Nebeski dao je samoga sebe, svoga Sina da nas otkupi. Mi ljudi nismo toga svjesni, nismo svjesni zašto smo tu, da smo stvoreni za vječnost. Ovo je prolazno na Zemlji ali i ovo je dar. To je kao kada roditelji djecu puste da se igraju i daju im igračke. To jesu naše igračke ali naravno da ćeš pustiti igračke da se vratiš doma. To je naš Tata koji želi da budemo s Njim. Mnogi ljudi to ne znaju i gube duše iz neznanja. I to je strepnja Očeva, to je strepnja svih onih koji su kušali pravu Ljubav. Zato ste tu vi koji će reći: Brate! Sestro! Nemoj! Stani! Nemojte ići tim putem. Ne zato što je Bog strašan pa će vas baciti u pakao nego vi sami sebe na taj način bacate u pakao. Ne možemo mi ljudi napraviti nešto a da Bog neće reći: Dođi meni u zagrljaj. Nema granice. To je iskrivljena nauka Zloga koji nam kaže da nas Bog ne ljubi i da ne želi za nas vječnu sreću. Ali uspijeva to radi nas koji ne svjedočimo pravu istinu o Bogu. Uspijeva zavesti puno nas i puno duša koje ne znaju istinu o Bogu i navesti ga na krivi put a to je da je Bog nemilosrdan. Vječnost počinje već ovdje. Ja zaista uživam Božju ljubav. Često puta me pitaju: Kako? Šta? Ja samo odgovaram: Gledaj po mojim djelima. Piši kako vidiš. Nisam ja od neke velikih riječi. Važno je zaista da smo stvoreni za vječnost i svjedočimo tu Njegovu ljubav. s. Ružica Balić Gorući grm prosinac

68 Goruci grm 17_Layout :01 Page 68

69 Goruci grm 17_Layout :01 Page 69 KRONIKA

70 Goruci grm 17_Layout :01 Page 70 KRONIKA Kronika VBS-a 8. svibnja: Stadlerov dan. Pontifikalnu sv. misu u 18:00 h predvodio je uzoriti Vinko kard. Puljić, u zajedništvu s većim brojem svećenika. Liturgijsko slavlje animirao je zbor Stjepan Hadrović pod ravnjanjem vlč. Marka Stanušića. 10. svibnja: Održan XVII. susret ministranata Vrhbosanske nadbiskupije. Prema običajima ustanovljenim više godina, bila je procesija od Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pa do katedrale Presvetog Srca Isusova Sarajevo. Pontifikalnu sv. misu u 10:30 u sarajevskoj katedrali predvodio je uzoriti Vinko kard. Puljić uz koncelebraciju većeg broja svećenika. Dobrodošlicu ministrantima uputio je vrhbosanski kanonik i pastoralni vikar mons. Bosiljko Rajić koordinator XVII. ministrantskog susreta Vrhbosanske nadbiskupije. Bogoslovi VBS a su bili na raspolaganju glavnom koordinatoru mons. Rajiću. Po završetku misnog slavlja uslijedila je okrjepa u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, a nakon toga održan je zabavnorekreacijski program u krugu Katoličkog školskog centra Sv. Josip Sarajevo. 11. svibnja: VIS Emanuel Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa zajedno s vicerektorom VBS a vlč. Markom Mikićem išao je u Maglaj povodom skupljanja dragovoljnih priloga za VBS. Sv. misu u11:00 h slavio je vicerektor VBS a vlč. Mikić, a u 18:00 h mr. sc. Juro Babić, liturgijska slavlja animirao je VIS Emanuel. 15. svibnja: Sv. misu zajednice predvodio je u 18:15 h mons. Pavo Jurišić, dekan KBF a Sarajevo. 17. svibnja: U sarajevskoj katedarali Presvetog Srca Isusova održan je XII. susret liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije. Među mnogim liturgijskim zborovima nastupili su i bogoslovski zbor Stjepan Hadrović i koralisti Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, pod ravnjanjem vlč. Marka Stanušića svibnja: Bogoslovi VBS a na čelu s ekonomom VBS a vlč. Damirom Ivanovićem išli su u Maglaj s ciljem pružanja pomoći unesrećenima zbog poplava na području BiH. 22. svibnja: Sv. misu zajednice u 18:15 predvodio je preč. Marko Zubak, rektor VBS a. 26. lipnja: Sv. misu u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u 18:00 predvodio je uzoriti Vinko kard. Puljić, za pokojnog duhovnika VBS vlč. Jozu Tomića. 28. lipnja: Od 21:00 22:00 h u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda organizirana je sveta ura klanjanja uoči svećeničkog ređenja. 70 Gorući grm prosinac 2014.

71 Goruci grm 17_Layout :01 Page 71 KRONIKA 29. lipnja: Svetkovina sv. Petra i Pavla. Pod pontifikalnom svetom misom u sarajevskoj katedrali u 10:30 uzoriti Vinko kard. Puljić zaredio je za svećenike: vlč. Bojana Ivešića (VN), vlč. Olivera Jerkovića (VN), vlč. Gabrijela Jukića (VN), vlč. Jošta Mezega (VN), vlč. Marka Škrabu (VN) i vlč. Vladu Vrebca (VN). U Banjolučkoj biskupiji mons. dr. Franjo Komarica zaredio je za svećenika vlč. Predraga Ivandića (BL). 4. srpnja: U 17:45 za bogoslove održano pokorničko bogoslužje. 5. srpnja: Sv. Ćiril i Metod patron sjemenišne crkve. Pontifikalnu sv. misu u sjemenišnoj crkvi u 11:00 predvodio je uzoriti Vinko kard. Puljić, nadbiskup. Isti dan bogoslovi su otišli svojim kućama na ljetni odmor kolovoza: Održane kolonije vrhbosanskih bogoslova zajedno s Vinkom kard. Puljićem i poglavarima VBS a u župi Gromiljak. 30. rujna: Povratak bogoslova sa ljetnog odmora u bogosloviju. 1. listopad: Početak nove akademske godine. U prvi tečaj upisano 13 bogoslova, 12 vrhbosanskih, 1 subotički. Ukupno je bogoslova 42. Od ove nove akademske 2014./15. godine imenovana je nova uprava Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa: umjesto bivšeg rektora VBS a preč. Marka Zubaka, za novog rektora imenovan je preč. mr. Josip Knežević, za novog duhovnika VBS a, umjesto vlč. Žarka Vladislava Ošapa imenovan je vlč. Jakov Kajinić. Vicerektor je ostao vlč. Marko Mikić, a prefekt ekonom vlč. Damir Ivanović. Bivšim članovima uprave VBS a vlč. Marku Zubaku, te vlč. Žarku Vladislavu Ošapu od srca hvala za pruženo svjedočanstvo vjere služenja u ljubavi. Hvala im od srca na radu. Također na današnji dan povodom, početka nove akd /15. godine sv. misu u 12:00 h u crkvi sv. Ćirila i Metoda prevodio je uzoriti Vinko kard. Puljić, nadbiskup, uz koncelebraciju po Gorući grm prosinac

72 Goruci grm 17_Layout :01 Page 72 KRONIKA glavara VBS a, te dekana i profesora Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu. Nakon sv. mise, u bogoslokoj blagovaonici organiziran je prigodan domjenak za sve. 2. listopad: Sv. misu za dobročinitelje VBS a u 18:00 h predvodio je preč. mr. Josip Knežević, rektor. 5. listopada: Bogoslovska zajednica na čelu s poglavarima VBS a išla je na Banjski Brijeg, gdje je u crkvi Kraljice svete krunice svetu misu predvodio duhovnik VBS a vlč. Jakov Kajinić u koncelebraciji većeg broja svećenika. Nakon sv. mise časne sestre Kćeri Božje ljubavi za svećenike i bogoslove pripremile su prigodan domjenak. 7. listopada: Održana je Prva rektorska konferencija u akademskoj 2014./ listopada: Stadlerov dan. Sv. misu u 18:00 h u katedrali Presvetog Srca Isusova predvodio je mons. dr. sc. Pavo Jurišić, dekan KBF a u Sarajevu i postulator kauze sluge Božjega Josipa Stadlera. Na kraju sv. mise, na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera izmoljena je molitva za proglašenje blaženim. 9. listopada: Sv. misu u bogoslovskoj kapelici u 18:00 h predvodio je uzoriti Vinko kard. Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski u zajedništvu s poglavarima VBS a. 15. listopada: Bogoslovi svih triju bogoslovija (dijecezanska, franjevačka i bogoslovija Redemptoris Mater Vogošća) zajedno sa svojim poglavarima imali su cjelodnevni susret s nuncijem mons. Luigijem Pezzutom u Nuncijaturi. Susret je obilježila proslava sv. mise u 9:30 u nuncijaturi, koju je predvodio nuncij Pezzuto. Nakon sv. mise, usljedilo je kratko svjedočenje pojedinih bogoslova iz svih triju bogoslovija, a potom prigodan domjenak listopada: Bogoslovi VBS a zajedno s duhovnikom vlč. Jakovom Kajinićem i vicerektorom vlč. Markom Mikićem boravili na godišnjim duhovnim vježba u Livnu koje je je predvodio p. Jozo Milanović, benediktinac, a tema je bila Radost Evanđelja. 20. listopada: Proslava KBF a Sarajevo. Tom je prigodom pontifikalnu sv. misu u crkvi sv. Ćirila i Metoda u 12:00 h predvodio uzoriti Vinko kard. Puljić u zajedništvu s profesorima KBF a i poglavarima VBS a. Prije sv. mise u dvorani Pavla VI. bila je upriličena svečana akademija pod kojom su diplomanti KBF a primili diplome iz ruku kardinala Vinka Puljića i dekana mons. dr. sc. Pave Jurišića. Također, bogoslovski zbor Stjepan Hadrović pod ravnjanjem vlč. Marka Stanušića nastupio je na svečanoj akademiji povodom dana KBF a u Sarajevu listopada: Održano prigodno predavanje izaslanika sv. Oca p. Hansa Zollnera u dvorani Pavla VI. u VBS u. 23. listopada: Sv. misu zajednice u 18:15 predvodio je prof. dr. sc. Mario Bernadić. 72 Gorući grm prosinac 2014.

73 Goruci grm 17_Layout :01 Page 73 KRONIKA 24. listopada: Rekotorska konferencija. Imenovanje i podjelijivanje novih službi u VBS u. 30. listopada: Sv. misu zajednice u 18:15 predvodio je vlč. Ivan Štironja, ravnatelj PMD u Bosni i Hercegovini. 31. listopada: Bogoslovi otišli svojim kućama na kratki odmor povodom svetkovine Svih Svetih. 1. studenog: Svetkovina Svih Svetih. Sv. misu na sarajevskom groblju Sv. Josip u 15:00 h predvodio je uzoriti Vinko kard. Puljić, nadbiskup vrhbosanski. 2. studenog: Dušni dan. Pontifikalnu sv. misu u sarajevskoj katedrali u 18:00 h predvodio je uzoriti Vinko kard. Puljić u koncelebraciji većeg broja svećenika za sve pokojne nadbiskupe, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice koji su živjeli i djelovali na području Vrhbosanske nadbiskupije. Povratak bogoslova u Bogosloviju nakon kratkog odmora povodom Svih sveti. 3. studenog: Pontifikalnu sv. misu u sarajevskoj katedrali u 18:00 h predvodio je uzoriti Vinko kard. Puljić, nadbiskup u zajedništvu sa biskupima BK BiH, delegatima HBK mons. Slobodanom Štambukom i MBK sv. Ćirila i Metoda mons. Đurom Gašparovićem, povodom redovitog zasijedanja BK BiH. 4. studenog: Jutarnja misa u 7:00 h u bogoslovskoj kapelici s biskupima BK BiH i biskupima iz Hrvatske i Srbije. Svetu misu predvodio je kard. Vinko Puljić, a propovijedao je pomoćni banjolučki biskup mons. Marko Semren. 6. studenog: Sv. misu zajednice za sve dobročinitelje u 18:00 h predvodio je preč. mr. Josip Knežević, rektor VBS a. 7. studenog: Duhovna obnova u 16:00 h za bogoslove koju predvodi vlč. Marko Majstorović, katedralni župnik. Nakon duhovnog nagovora, uslijedila je sv. ispovijed, a u 18:00 h sv. misa. 8. studenog: Stadlerov dan. Sv. misu u katedrali u 18:00 h predvodio je mons. dr. sc. Pavo Jurišić, dekan KBF a. Isti dan VIS Emanuel je sa zborom Caritasovac animirao svetu misu blagoslova kapelice Drinskih mučenica u središnjici Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije na Stupu. 13. studenog: Susret župnika naših bogoslova u VBS u s kard. Vinkom Puljićem i poglavarima VBS a. 14. studenog: Sv. misu u 7:00 predvodio je kotorski biskup mons. Ilija Janjić, s poglavarim VBS a i svećenikom koji djeluje u kotorskoj biskupiji p. Dariuszom Nowakom. 16. studenoga: VIS Emanuel je animirao svete mise u 9 i 11 sati u župi sv. Luke Evanđeliste u Novom Gradu Sarajevo. Poslije ručka u župnoj kući, predvođeni ekonom don Damirom Ivanovićem uputili su se u posjet Karmelu na Stupu 20. studenog: Sv. misu zajednice u 18:15 predslavio je mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik BK BiH. Istog dana smo saznali da je preminula majka Gorući grm prosinac

74 Goruci grm 17_Layout :01 Page 74 KRONIKA bogoslova Sandra Jurešića. Za ručkom smo skromno obilježili rođendan našeg vicerektora vlč. Marka Mikića. 21. studenog: Održan znanstveni kolokvij na KBF u s početkom u 9:00. Tema kolokvija bila je Vjerske zajednice u BiH i Prvi svjetski rat 23. studenog: Svetkovina Krista Kralja. Pontifikalnu sv. misu u sarajevskoj katedrali u 10:30 predslavio je Vinko kard. Puljić s nekolicinom svećenika. Veći dio bogoslovske zajednice otišao je na sprovod pok. Jelene Jurešić, majke bogoslova prve godine Sandra. Sprovodnu misu i obrede na groblju sv. Marko Križ u Gornjoj Zenici u 14:00 h predvodio je župnik vlč. Vladimir Pranjić u zajedništvu s poglavarima VBS a, dekanom KBF a i nekolicinom svećenika. VIS Emanuel boravio je toga dana u Žepču i sudjelovao je na sv. misama u istoimenoj župi animirajući misno pjevanje. 27. studenoga: 20. Obljetnica kardinalske službe Vinka kard. Puljića. Tom prigodom pontifikalnu sv. misu u sarajevskoj katedrali preslavio sam svečar, a prigodnu propovijed uputio apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto. Nakon sv. mise upriličena je bila svečana akademija u dvorani Pavla VI. na kojoj su nastupili i bogoslovski zbor Stjepan Hadrović i Koralisti. 30. studenoga: Đakonsko ređenje. Vinko kard. Puljić podijelio sv. red đakonata četvorici bogoslova: Stjepanu Didaku, Vedranu Lešiću, Andreju Lukanoviću i Ljubi Zeleniki pod misnim slavljem u sarajevskoj prvostolnici. Misno pjevanje animirao je bogoslovski zbor Stjepan Hadrović, a nakon obreda ređenja druženje je nastavljeno u bogoslovskoj blagovaonici za obiteljskim stolom. Josip Šimić i Dražen Skenderović 74 Gorući grm prosinac 2014.

75 Goruci grm 17_Layout :01 Page 75 KRONIKA Livno Isus je neprolazna radost Bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, njih 42, predvođeni njihovim odgojiteljima vlč. Markom Mikićem, vicerektorom i vlč. Jakovom Kajinićem, duhovnikom, boravili su od 16. do 19. listopada na godišnjim duhovnim vježbama u Žabljaku kraj Livna u Kući Djeteta Isusa kod sestara Služavki Malog Isusa Splitske provincije. Voditelj ovogodišnjih duhovnih vježbi bio je benediktinac iz samostana sv. Kuzme i Damjana s otoka Pašmana o. Jozo Milanović. Susret je započeo zazivom Duha Svetoga i uvodnim izlaganjem voditelja u večernjim satima 16. listopada. U svom kratkom predavanju o. Jozo je upoznao svećeničke kandidate s temom duhovnih vježbi: Radost evanđelja koju je izabrao želeći približiti istoimenu Papinu pobudnicu Evangelii Gaudium. U šest razmatranja, koliko ih je imao tijekom 3 dana, o. Jozo je bogoslovima u kratkim crtama predstavio najvažnije smjernice spomenute pobudnice pokušavajući ih potkrijepiti svetopisamskim primjerima i aktualnim životnim situacijama. Govoreći o istinskoj radosti voditelj duhovnih vježbi je istaknuo kako je najveća radost za jednog kršćanina ona uskrsna te da sve druge proizlaze upravo iz nje. Isus je neprolazna radost, a njegova radost traži žrtvu i odricanje (...) Zemaljske radosti su nepotpune za razliku od Kristove, poručio je između ostaloga o. Jozo bogoslovima. Zatim im je citirajući papu emeritusa Benedikta XVI. rekao da je radost jednaka milosti. Radost Gorući grm prosinac

76 Goruci grm 17_Layout :01 Page 76 KRONIKA se događa u milosnom susretu s Bogom. Sve je obilježeno uskrsnom radošću pa i najveća muka, kazao je voditelj duhovnih vježbi. Vrhunac ovogodišnjih duhovnih vježbi bilo je euharistijsko slavlje na Misijsku nedljelju, 19. listopada. U prigodnoj propovijedi o. Jozo sažeo je sve misli o radosti na onu misijsku, naviještati uskrslog Krista svim ljudima. Misijska radost je i naša radost. Tko je obradovan Božjom radošću, njegovim evanđeljem ne može to zadržati samo za sebe, nego tu radost nosi bližnjima, zaključio je o. Jozo. Službeno duhovne vježbe su završile u nedjelju 19. listopada, sv. misom i zahvalom Bogu (Te Deumom), nakon čega je uslijedilo zajedničko druženje s voditeljem duhovnih vježbi i sestrama koje djeluju u Livnu. Tom prigodom u ime bogoslova i odgojitelja, riječi zahvale uputio je vlč. Mikić, a generalni dukor Ljubo Zelenika uručio je prigodne darove o. Jozi i sestrama koje su ugostile bogoslovsku zajednicu. Već treću godinu zaredom bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa svoje godišnje duhovne vježbe obavljaju u Kući Djeteta Isusa u Žabljaku kraj Livna. Tijekom tri dana svećenički kandidati su molitvom krunice, sakramentom sv. ispovijedi, osobnim razgovorima s voditeljem, sv. misama i molitvom časoslova, imali prigodu duhovno se obogatiti za nastavak akademske godine te skupiti snagu za sve ono što ih očekuje na putu prema svećeništvu. KT 76 Gorući grm prosinac 2014.

77 Goruci grm 17_Layout :01 Page 77 Molitveni pohod na Bobovac KRONIKA Usubotu 25. listopada naša bogoslovska zajednica je zajedno s vje rn ic ima Vrhbosanske nadbiskupije i pridruženim oružanim i redarstvenim snagama BiH hodočastila na Bobovac. Predvođeni biskupima Vinkom ka rd. Puljićem, nadbiskupom i metropolitom vrhbosanskim, mons. Tomom Vukšićem, vojnim ordinarijem te Jurajem Jezerincem vojnim or d inarijem u RH, vjernici su tradicionalno molili za omovinu. Na ost at ci m a kraljevskih zidina, na dan obilježavanja smrti posljednje bosanske kraljice Katarine Kosače Kotromanić osjetila se velika povezanost u duhu molitve, zajed n i š tva, ali i molitva Bogu za mir, slogu i jedinstvo u domovini. Nadbiskup Pu ljić je pozvao na samom početku misnog slavlja na molitvu za sve žitelje BiH, a na poseban je način pozvao i potaknuo Hrvate katolike da si na povijesnim ostatcima posvjeste vlastiti identitet. Vojni ordinarij mons. Vu k šić uputio je prigodnu propovijed u kojoj je govorio o važnost članova Ka toličke Crkve u izgradnji današnjeg društva. Na kraju je čestitao i uzoritom kardinalu Vinku 20. obljetnicu imenovanja u kardinalski zbor. Na kraju sv. mise kardinal Puljić je istaknuo kako mu je drago da je ovaj susret bio uistinu vjernički, te kako u njemu nije bilo izborne ispolitiziranosti, budući da su izbori već bili prošli Ivan Dragičević Gorući grm prosinac

78 Goruci grm 17_Layout :01 Page 78 KRONIKA Sarajevo Susret nuncija s bogoslovima triju bogoslovija Na spomendan sv. Terezije Avilske, u srijedu 15. listopada, u prostorijama nuncijature u Sarajevu apostolski nuncij u BiH, mons. Luigi Pezzuto, ugostio je blizu 100 bogoslova, predvođenih njihovim poglavarima iz triju bogoslovija koje djeluju u Sarajevu: Vrbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije s Nedžarića i Misijskog sjemeništa Redemptoris Mater iz Vogošće. Nakon srdačne dobrodošlice koju je nazočnima zaželio apostolski nuncij uslijedilo je euharijstijsko slavlje, kojim je predsjedao mons. Pezzuto u koncelebraciji s 10 ak svećenika. U prigodnoj propovijedi na osnovu izvještaja iz evanđelja o Marti i Mariji apostolski nuncij u BiH naglasio je bitne osobine koje bi trebao imati jedan svećenik. Posebno je istaknuo razliku između činiti kao svećenik i biti svećenik. Pri tome je naglasio da je uvijek važnije ono što svećenik jeste od onoga što čini. Ono što činimo proizlazi iz onoga što jesmo. Prije svega u svojoj nutrini moram biti svećenik jer ću tada biti svećenik i u onome što trebam činiti. Ako netko nekada čini mnoge stvari kao svećenik, ali u svojoj nutrini nije svećenik tada se sve to svodi na jedno izvanjsko djelovanje. Potrebno je biti svećenik da bih radio kao svećenik, poručio je nuncij Pezzuto kandidatima koji se spremaju na svećeništvo. Poslije misnog slavlja uslijedio je radni dio susreta u kojemu su prisutni bogoslovi zajedno s nuncijem razmišljali o svećeničkom pozivu. Svećenički kandidati iz svake bogoslovije obradili su po jednu temu koju je ukratko najavio rektor pojedine bogoslovije. Trojica franjevačkih bogoslova: fra Bojan Martinović, fra Želimir Gogić i fra Josip Andrić iznijeli su svoja svjedočanstva o načinu na koji su se odlučili odazvati na Kristov poziv i poći putem redovništva. Osobito zanimljivo bilo je izlaganje fra Josipa koji se sprema biti časni brat, a ne svećenik. On je istaknuo da se na taj čin odlučio jer je želio izbliže slijediti sv. Franju, koji i sam nije bio svećenik te da je tu vidio izvrsnu prigodu za služenje drugima. Dvojica bogoslova Neokatekumenskog puta Matej Petrašić i Hrvoje Za 78 Gorući grm prosinac 2014.

79 Goruci grm 17_Layout :01 Page 79 KRONIKA ninović, govorili su o važnosti zajednice za formaciju svećenika. Složili su se da je vjera izvor zajedništva te da se u zajednici kojoj pripadaju ne osjećaju usamljeno niti odbačeno. Posljednju temu obradili su trojica bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa: Leon Dominović, Davor Madžarević i Ivan Ivančević, koji su govorili o svećeniku kao pastiru duša koji se brine za povjereno stado. Bogoslov pete godine Ivan progovorio je o opasnosti da svećenika padne u funkcionalizam i pri tome je rekao: Onaj pastir koji u svome služenju zna ljubav pretvoriti u dobro i za dobro ne može imati problema ni s poglavarom, ni sa stadom niti sa samim sobom. Ako pastir svoju ljubav pretvara u funkcionalizam, imidž i marketing onda se ta ljubav zvana svećeništvo ruši kao kula od karata. Pastir nije neki funkcioner koji ima svoju satnicu, on je ljubav 24 sata na dan. Nakon svakoga izlaganja mons. Pezzuto je imao svoju opasku na ono što su bogoslovi rekli, a posebno je zanimljivo bilo njegovo svjedočanstvo kako je odlučio biti svećenik. Zajednički susret bogoslova i nuncija Pezzuta završen je zajedničkim druženjem oko obiteljskog stola. Bila je ovo izvrsna prigoda da se bogoslovi triju bogoslovija koje djeluju u Sarajevu bolje upoznaju te još više razviju osjećaj pripadnosti jednoj partikularnoj Crkvi. KT Gorući grm prosinac

80 Goruci grm 17_Layout :01 Page 80 KRONIKA Sarajevo Četvorica novih vrhbosanskih đakona Na prvu nedjelju Došašća i, 30. studenog u katedrali Srca Isusova u Sarajevu nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinko kard. Puljić zaredio je četvoricu bogoslova Vrhbosanske nadbiskupije za đakone: Stjepana Didaka, Vedrana Lešića, Andreja Lukanovića i Ljubu Zeleniku. Na misi je koncelebrirao vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić i 30 ak svećenika među kojima su bili poglavari Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu. Nakon pročitane Riječi Božje đakone je predstavio i za njihovo dostojanstvo jamčio preč. mr. Josip Knežević, rektor VBS a. U prigodnoj propovijedi kard. Puljić je obraćajući se ređenicima poručio da će oni polaganjem biskupovih ruku, primiti milost služenja te po tome 80 Gorući grm prosinac 2014.

81 Goruci grm 17_Layout :01 Page 81 KRONIKA postati Isusu najsličniji. Potaknuo ih je da susretnu Isusa i, poput Andrije, poruče braći i sestrama da su našli Mesiju te kod ljudi probude znatiželju za Isusom. Pozvao ih je da se ne razočaraju ako ne uspiju pojašnjavajući da je obraćenje milost, a ne ljudski uspjeh. Budite hrabri i vjerni, zaključio je vrhbosanski nadbiskup. Nakon toga uslijedio je čin đakonskog ređenja gdje je kard. Puljić položio ruke na ređenike te izgovorio posvetnu molitvu. Poslije sv. mise druženje je nastavljeno za obiteljskim stolom u bogoslovskoj blagovaonici. Dražen Kustura Gorući grm prosinac

82 Goruci grm 17_Layout :01 Page 82

83 Goruci grm 17_Layout :01 Page 83 HOD S EMANUELOM

84 Goruci grm 17_Layout :01 Page 84 HOD S EMANUELOM Nastupi s Emanuelom učvršćivali su svećenički poziv Riječi pjesme Slavi Boga pjevajući, slavi Boga svirajući mogu se uzeti za krilaticu bogoslova u našoj Vrhbosanskoj bogosloviji. To nam svjedoči jako dobro razvijena kućna glazbena sekcija. Na poseban način se može ovo uzeti kao krilatica VIS Emanuela, koji kroz 32 godine, okuplja mlade bogoslove oko bubnjeva, gitara, klavijatura i mikrofona. Povijest od 32 godine, veliki broj članova, albumi i pjesma su samo mali dio razloga zbog kojih, smo odlučili u našem Gorućem grmu govoriti o Emanuelu kroz rubriku Hod s Emanuelom. Osim toga cilj nam je osvrnuti se na povijest ove skupine razgovarajući s njenim članovima od početka pa do danas. Tko su oni? Gdje su trenutno? Veže li ih još uvijek velika ljubav prema glazbi i VIS Emanuelu saznat ćete kroz ovaj mali mozaik, koji će u svakom novom broju našeg Gorućeg grma dobiti jedan mali dio. Jedan od pionira bogoslovnog sastava Emanuel bio je don Ivan Štironja, koji se rado odazvao te s nama podijelio svoje uspomena iz vremena nastanka ovoga vokalno instrumentalnog sastava. Don Ivan Štironja, svećenik je Trebinjsko mrkanske biskupije, rođen u Dubravama kod Stoca kao deveto dijete, od njih desetero, u roditelja Stojana i Anice, sada već pokojnih. Kršten je u crkvi sv. Mihovila u Prenju (1960.), gdje je primio prvu svetu Pričest i krizmu. Po završetku Osnovne škole (1975.), biskup Čule ga je poslao u Dubrovačko sjemenište gdje je maturirao Nakon odsluženja vojnoga roka odlazi u Vrhbosansku bogosloviju gdje završava filozofsko teološki studij. Za đakona je zaređen u crkvi Svih Svetih u Aladinićima (1985.) a za svećenika na blagdan sv. Petra i Pavla u mostarskoj katedrali Vršio je razne svećeničke službe na biskupijskoj i nacionalnoj razini. Donosimo neke: služba kapelana u Dračevu ( ), misije u Tanzaniji ( ), inozemna pastva u Kanadi ( ), studij litur Don Ivan Štironja 84 Gorući grm prosinac 2014.

85 Goruci grm 17_Layout :01 Page 85 HOD S EMANULOM gike u Padovi ( ), župnik u mostarskoj katedrali ( ), biskupski vikar za pastoral ( ). U veljači Pročelnik zbora za evangelizaciju naroda imenovao ga je nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini. Vrijeme se najviše koristilo za sviranje i pjevanje... Ako se štogod u životu dobra učini, onda je to samo po onoj svetopisamskoj: Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti! (Lk 17,10). U vrijeme kada je nastao VIS Emanuel, nije bilo mobitela, interneta, a time i manje individualizma i otuđenja od drugih. Bilo je puno druženja i zajedničkoga života. Bogoslovija je bila puna, u svakoj sobi po dvojica bogoslova. Sanjalo se o pastoralu, radu s djecom, mladima VIS Emanuel nastajao je spontano: druženjem bogoslova, s pjesmom u raznim prigodama, uz redovite probe zborova, bogoslovskog okteta. Uz obilježavanje imendana i drugih slavlja redovito se pjevalo, sviralo, njegovalo se i višeglasje. Kuća je bila ispunjena radosnom pjesmom. Iz raznih susreta i nastupa rodila se ideja osnivanja VISa. Našao sam se dakle, kao solist, u toj osnivačkoj postavi uz: Dragana Filipovića (klavijature), Marka Laštru (bubnjevi), Krešimira Gagulu (bas gitara) i Ivicu Ivankovića (ritam gitara). Slobodno se vrijeme najviše koristilo za sviranje i pjevanje. U sastavu sam ostao do svećeničkoga ređenja. Nije bilo posebnih teškoća... U bogosloviji je, kao i obično, sve bilo organizirano, ni zašto se nismo trebali tjeskobno brinuti. Naš je glavni posao bio učiti, polagati ispite. Ako se ozbiljno učilo i držalo pravila bogoslovije i teologije, nije bilo posebnih problema. Ako čovjek zna što hoće u životu i od života, onda je sve puno lakše, sve postaje vedro i zabavno. Znali smo gdje smo, što hoćemo. Imali smo, barem većina, zajednički cilj. Uz predavanja i učenje, u slobodno smo vrijeme pjevali, svirali, veselili se životu. Pjesmom smo rado slavili Boga i nastojali djeci i mladima, svojim vršnjacima, poslati poruku iz bogoslovije: postoji put svećenički i redovnički na kojemu se može biti sretan i imati smisao života. Mislim da su bili rijetki dani, osobito nedjelje, kada se na hodnicima bogoslovije u slobodno vrijeme nije čula pjesma. Nije to bila obična zabava nego istinska radost. Samo smo amateri... Nismo bili ni sveci ni anđeli, ali nije bilo posebnih povišenih tenzija. Strpljivost i međusobno uvažavanje bilo je prisutno. Otvoreno se upozoravalo Gorući grm prosinac

86 Goruci grm 17_Layout :01 Page 86 HOD S EMANUELOM Prva postava VIS-a Emanuel na pogrješke. Nismo se ustručavali upozoriti jedan drugoga jer smo imali jedan te isti cilj. Nikada se nije čulo pitanje: Što je to tebe briga?, pa ni prigovor: Pazi svoja posla! Bili smo svjesni da nismo profesionalci nego amateri koji vole pjesmu i koji žele pjesmom slaviti Boga, radovati se životu, te na taj način predstaviti bogosloviju koju smo voljeli. Vježbalo se individualno i zajednički. Bilo je pravilo doći na probe spreman, s naučenim pjesmama, tekstualno i glazbeno. Probe su bile poprilično česte, u nekim periodima svakoga dana nakon večere do povečerja, bilo je to uštimavanje glasova. Zovu nas ulice... Imali smo jako puno nastupa i svi su bili zanimljivi i posebni. Jedan od prvih nastupa bio je u župi Bijelo Brdo. I sada mi je pred očima mnoštvo mladih, djece, mladih obitelji. Nažalost, taj mali raj, razorili su i opustošili rat i mržnja. Ti nastupi, bolje rečeno liturgijski i molitveni susreti, učvršćivali su u zvanju, davali smisao onomu čega se čovjek svjesno i slobodno odriče. Iskreno, nisu to bile dodatne prigode za mijenjanje mišljenja i polazak nekim drugim putom, čega su se neki i pribojavali. Nastupi su najčešće bili vezani uz odlaske na župe i prikupljanje sredstava za bogosloviju. Redovito se išlo subotom i vraćalo kasno nedjeljom. Jako puno utovara i istovara. Općenito bih mogao reći da pamtim radost s tih susreta, ne samo djece i mladih nego i starijih. Bila su to neka druga vremena. Na licima vjernika se, uz radost, vidio i ponos. Nije 86 Gorući grm prosinac 2014.

87 Goruci grm 17_Layout :01 Page 87 HOD S EMANULOM bilo problema napuniti kamion raznim namirnicama. Pogotovu uz dosjetke ekonoma vlč. Pave Brajinovića: Vidite kako su suhi i mršavi. A ovo su nam najbolji uzorci. A kako bi tek pjevali da ih malo podgojimo Poslije je za ekonoma došao preč. Pero Pranjić. S njim smo nastavili posjete župama u BiH, i izvan granica. Ponekad je išao i netko od poglavara ili profesora. Nastupi u inozemstvu, Njemačkoj, Austriji, Francuskoj bili su dodatno zanimljivi. Uz Mise i duhovne koncerte pjevalo se po nekoliko sati. Možda bih posebno istaknuo jednu turneju nakon što je izišao prvi album Emanuel, početkom Bilo je to u vrijeme zimskih ferija. Umjesto odlaska kući vlč. Brajinović je zakazao turneju po Slavoniji koja je završila u Banjoj Luci. Trajalo je to 10 ak dana, od župe do župe, svaki dan koncert. Bila je jaka zima, snijeg, stavljanje lanaca na kotače kamiona po nekoliko puta dnevno. Subota večer, misa i koncert navečer u 18,00 u Strizivojni, a ujutro u 8.00 sati treba biti na misi u banjalučkoj župnoj crkvi. Bijasmo petorica, a samo trojica mogu u kabinu. Brzo smo se nagodili. Trojica vozača, koji će se mijenjati noć je, snijeg i magla u kabinu, a dvojica pod ceradu. Nismo samo molili Boga da sretno stignemo i da nam se ona dvojica ne smrznu pod ceradom, nego ponajprije da nas milicija ne zaustavi i ne kazni. Bogu hvala, stigli smo oko dva sata ujutro, umorni ali živi i zdravi, radosni što smo sretno stigli i još radosniji što nije bilo kontrole. Na umor se brzo zaboravilo jer smo na toj turneji prodali jako puno kazeta tako da smo mogli vratiti veći dio duga koji je uzet za nabavu instrumenata. Prvi album Kod snimanja je bilo najvažnije znati što se hoće. Dogovoren je projekt, stavljen je na papir popis pjesama koje bi mogle doći u obzir. Osobno nisam imao udjela u pisanju tekstova niti komponiranju. To su uglavnom radili, kao i dogovore o aranžiranju i snimanju, Dragan, Ivica i Marko. Pjesme koje su odabrane trebalo je doraditi i dotjerati tekstualno i glazbeno. Na omotnici albuma korektno su stavljeni autori tekstova, glazbe i aranžmana. Dogovorili smo se da svaki član, bez obzira na ulogu u sastavu, mora otpjevati glavni glas barem jedne pjesme. To je bio znak da je album bio zajednički projekt, bogoslovskog VIS a Emanuel. I nije bilo važno tko će više prostora zauzeti. U središtu je bila poruka o Isusu, kao i u nastupima, promocija bogoslovije i duhovne pjesme, a tek onda ostalo. Glede obveza, mogu reći da smo dali sve od sebe da ne dođe u pitanje ni studij ni disciplina, pogotovu duhovna strana bogoslovnoga života. Ako smo svi uredno završili studij, četvorica postala svećenici, jedan je osnovao obitelj, pastoralni je suradnik u inozemnoj pastvi, kvalitetno radi, to znači da ima nešto istine u ovomu što pričam. Bogu hvala na toj milosti i daru. Zahvalni smo Bogu što se nisu obistinile strepnje nekih, pa i pretpostavljenih. Gorući grm prosinac

88 Goruci grm 17_Layout :01 Page 88 HOD S EMANUELOM Di si stari prijatelju... Dragan i Krešimir zaređeni su 1985., a Marko i vaš sugovornik U te dvije godine nekoliko smo se puta sastali. Svećeničke službe su nas stavile na različite putove, u dvije tri godine raspršili smo se po Europi: Dragan u Italiju, Marko u Austriju, Krešimir i Ivica u Njemačku, a moj put bijaše tamo gdje palme cvatu. Mlađi su nastavili, uspješno, Bogu hvala. Albumi, koje su snimili, potvrda su njihova nastojanja i zajedničkoga napora i ujedno znak uspjeha. Nadamo se da će i sadašnje generacije nastaviti tim putom. Nažalost, nismo se sastajali, pa ni o 25. obljetnici VIS a. Valjda se nitko nije sjetio organizirati susret. Možda to učine sadašnje generacije bogoslova, aktualni emanuelovci. Samo ne bi trebalo čekati zlatni jubilej, može i neka druga zaokružena godišnjica, jer vrijeme je kratko (1 Kor 7,29), a idu danci kao sanci... Afrički VIS Emanuel To je posebna priča i vrlo široka tema. Afrikanci su vrlo nadareni, općenito. Posebno glazbeno. Imaju istančan osjećaj za ritam, naglašen sluh za glazbu. Budući da mi je pokojni naš misionar don Boško Obradović, s kojim sam djelovao u Tanzaniji, povjerio rad s djecom i mladima, organiziran je jedan tečaj o teoriji glazbe, bilo mi je važno da svirači nauče svirati po notama. Prijavilo ih se preko stotinu. Svi su željeli svirati. Taj je tečaj bio svojevrstan filter do vježbe na instrumentima. Tko bi nabavio instrumente za sve koji su željeli svirati? Pravilo je postavljeno odmah u početku: svirat će oni koji svladaju teoriju. Na kraju ih je uspjelo 20 koji su naučili svirati po dvatri instrumenta. Poslije su vodili probe pjevanja i svirali u VIS u Emanuel, u župi Kaning ombe. Eto, VIS Emanuel je presađen i u Afriku. Emanuelovcima danas i sutra Za svoje sam mladomisničko geslo izabrao riječi psalma: O ljubavi tvojoj Gospodine, pjevat ću dovijeka. Ono mi je hrabrost i izvor snage osobito u životnim poteškoćama. Bog mi je na životni put stavio puno radosti ali i zdravstvenih poteškoća koje su, Bogu hvala, prošle. Bog daje snagu da čovjek, noseći križ, može pjevati. Želim budućim emanuelovcima i svim bogoslovima, ako Bog da svećenicima, da ozbiljno koriste vrijeme i talente koje im je dragi Bog dao, da budu radosni pjevači spasenja svim ljudima, ustrajni navjestitelji Evanđelja u svijetu koji je sve žedniji jednostavnih i poniznih poslužitelja, svjedoka vjere, nade i ljubavi. Priredio: Ivan Dragičević 88 Gorući grm prosinac 2014.

89 Goruci grm 17_Layout :01 Page 89 DUHOVNI KUTAK

90 Goruci grm 17_Layout :01 Page 90 DUHOVNI KUTAK Neke zgode iz života sv. Terezije Avilske Iz pisma 46, Generalu Reda piše o ozbiljnim teškoćama i nad ahnuto zaključuje: Pripazite malo na razloge koji možda za vas tamo nisu jasni kao meni ovdje. Iako mi žene nismo prikladne biti savjetnice, ipak ponekad pogodimo pravo. U jednom razgovoru Svetica kaže s. Isabeli od sv.dominika: Znajte da vas jako volim, možda zato što ste meni slični ( Isabela počne skakati od veselja)... u lošem, u lošem nadoda Terezija. Dozvola za osnutak samostana Nakon što je dobila dozvolu za osnutak prvog samostana bosonogih karmelićana sveta Terezija je u osobi Antuna od Isusa i Ivana od Križa za dobila prve bosonoge karmelićane. Kako je Ivan bio niska rasta, a vrlo ga je cijenila, znala je u šali govoriti: Blagoslovljen nek je Bog, jer za osnutak bosonoge braće, imam redovnika i pol! Zgoda sa sv. Ivanom od Križa Svetica je često razgovarala u govornici samostana Utjelovljenja s ocem Ivanom od Križa. Oboje su bivali zahvaćeni Duhom Božjim u tolikoj mjeri da su ostajali u ekstazi i levitaciji. Jednom prilikom je samo Ivan od Križa bio uzdignut u levitaciju, na što je svetica odmah rekla: Ne može se govoriti o Bogu s fra Ivanom jer se odmah uzvisi. Redovničko siromaštvo Prilikom osnutka samostana u Burgosu pojavile su se mnoge nevolje, među kojima je posebno teško palo protivljenje nadbiskupa da se osnuje samostan u tolikom siromaštvu. Svetica je odgovorila: Ne bojim se onoga što će nedostajati mojim kćerima, nego onoga što će im biti od viška. Ljutila se što su je smatrali za sveticu: Poslije smrti će me držati u čistilištu do Sudnjeg dana, jer vjerujući da sam sveta, nitko se neće za mene moliti. 90 Gorući grm prosinac 2014.

91 Goruci grm 17_Layout :01 Page 91 DUHOVNI KUTAK Zgoda s portretom Fra Ivan od Bijede je naslikao njezin portret. Kada je vidjela sliku rekla mu je: Bog nek ti oprosti, Ivane, kada si me već slikao, što si me naslikao ovako ružnu i krmeljavu? Svetičina ironija i poniznost Svetica je znala govoriti s finom ironijom, napose ako su se sestre tužile na male stvari: Ako praviš križeve iz ničega, živjet ćeš stalno razapeta. U Se villi su pr otiv Svetice podigli lažna svjedočanstva. Kad je to čula s mirom je re kla: Bla gos lovljen bio Bog, ovdje znaju tko sam, jer na drugim mjestima su prevareni. Dvije zgode iz života sv. Ante Padovanskog Prva zgoda zbila se u Italiji. Jednom prigodom su ga heretici pozvali na večeru. Sv. Anto je prihvatio nadajući se da će ih obratiti od njihova krivovjerja (idući za tim da je i Isus sjedio i jeo s grešnicima). Ispred njega su stavili hranu u kojoj je bio smrtonosni otrov. Rekli su da će prihvatiti vjeru u Krista, onako kako on propovijeda, a ne kako oni tumače, ako se njemu nakon jela ništa ne dogodi. Svetac je napravio znak križa nad hranom, uzeo je u ruke i rekao: Ovo ne činim nakanom da kušam Boga nego s čvrstim i neustrašivim žarom vjere poradi vašeg spasenja!. Nakon jela osjećao se odlično. Kada su to heretici vidjeli obratili su se na katoličku vjeru. Druga zgoda se je zbila u Francuskoj. Sv. Anto je raspravljao s jednim čovjekom koji nije nikako mogao vjerovati u stvarnu prisutnost Kristovu u euharistiji u posvećenoj hostiji. Čovjek je bio spreman povjerovati tek ako mazga nakon tri dana gladovanja prolazeći pokraj sijena namijenjenog za nju, najprije se pokloni Presvetom sakramentu. Sv. Ante mu reče: Pouzdajem se u moga Boga da ću radi tvoga obraćanja zadobiti milost od Njega za ovo što tražiš". U dogovoreni dan cijelo mjesto se okupilo vidjeti što će se dogoditi. Dok je životinja krenula prema hrani, nakon tri dana gladovanja, istupi sv. Ante s pokaznicom u kojoj je bila posvećena hostija, te joj naredi da se približi ispred njega i da se pokloni Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, što je na opće iznenađenje svih nazočnih životinja i napravila. Tako se taj čovjek i mnogi drugi povratiše na pravu vjeru koju je Svetac propovijedao. Gorući grm prosinac

92 Goruci grm 17_Layout :01 Page 92 DUHOVNI KUTAK Sebična ljubav Don Bosco, talijanski svetac čiji blagdan slavimo 31. siječnja, prošlog stoljeća osnovao je u Torinu sirotište i školu za djecu s ulice. Jednom je posjetio susjednu Albu. Kada se navečer htio vratiti u Torino, vlak je već otišao a kiša je pljuštala. Pokucao je na obližnji župni ured i predstavio se župniku da je svećenik i da je promašio i posljednji vlak. Župnik ga je upitao: Koju službu vršite u Torinu? Župnik sam u maloj prigradskoj župi, odgovorio je don Bosco. Jeste li večerali? Nisam i bio bih vam zahvalan ako biste mi nešto dali. Žao mi je, odgovori župnik, imam samo malo kruha i sira. Don Bosco je to sa zahvalnošću primio. A gdje ćete prenoćiti? upita dalje župnik: kod mene nema slobodnog kreveta. Nema problema, odgovori don Bosco: dva stolca bit će potpuno OK. Dok je domaćica stavljala stolnjak na stol, župnik kao da se nečega sjetio: Rekoste Torino? Jeste li možda čuli za nekog don Bosca? Da, malo. Župnik nastavi: Ja ga nisam nikad sreo, a htio bih ga nešto zamoliti, naime, da primi jednog dječaka u sirotište. Što mislite, bi li mi htio pomoći? On svakome pomogne ako može. Uvjeravam vas da će vam izići u susret. Jeste li Vi možda njegov prijatelj? Da, od djetinjstva, odgovori don Bosco. Možete li mu onda vi reći dobru riječ meni u prilog? Smatrajte to riješenim pitanjem, u zahvalu za vašu dobrotu. Ali... Vi... tko ste zapravo Vi? Ja sam don Bosco. Don Bosco... pa zašto to niste odmah rekli? Oprostite što vas nisam primio kako treba. Molim Vas, ostavite sir i kruh, imamo mi i drugo. Župnik je odmah pozvao domaćicu i naredio joj da prostre čisti stolnjak i da donese juhu, ribu, omlet sa šunkom. Sam je otrčao po pečeno pile i bocu dobroga vina. Don Bosco se samo u sebi smijao. Potom ga je župnik uveo u lijepu sobu a sljedećeg jutra ga je otpratio na kolodvor neprestano se ispričavajući. Pružajući mu ruku na oproštaju, don Bosco doda: Slušajte, oče, naučimo obojica nešto iz ovoga što se dogodilo. Kada ništa nemamo ništa ne možemo ni dati. Kada imamo malo, malo možemo dati. Kad imamo puno, možemo dati što nam se čini da je pravo. Ali neka to uvijek bude iz ljubavi prema bližnjemu, a ne iz vlastitog interesa. 92 Gorući grm prosinac 2014.

93 Goruci grm 17_Layout :01 Page 93 DUHOVNI KUTAK Moj put Roditi se ( u štalici) kao Isus Imati roditelje kao Isus Slušati roditelje kao Isus Trpjeti poput Isus je Propovijedati kao Isus Pričati kao Isus protiv nepravde Nositi hrabro svoj križ poput Isusa Ići Isusovim koracima danas je skromnost. je sreća. je odanost. je poniznost. je razboritost. je hrabrost. je ljubav. je svetost. Ivan Ivančević Jutro Hladna i maglovita jutra snivaju i cijeli grad prekrivaju. Uvijek okrutna i tmurna i tako dugo biva! I kroz prozor pogledam i uvijek studen se osjeća. Okrutna je zima i neumjerena Tako se na nama nešto slama. Duga duga duga zima Ljudima radost oduzima. I čudno je ovo: I kad napokon prođe Čekamo da ponovno dođe! Ivan Ivančević Gorući grm prosinac

94 Goruci grm 17_Layout :01 Page 94 DUHOVNI KUTAK Misli svetih redovnika Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje. sv. Terezija Avilska ( ) Radosno srce nastaje, naravno, samo od onog srca koje izgara od ljubavi. bl. Majka Terezija ( ) Tko te ikada, Gospodine Bože moj, kada te traži čistom i jednostavnom ljubavlju, neće naći po svojoj želji i miloj volji? Jer ti se prvi pokazuješ i dolaziš ususret onima koji za tobom čeznu. sv. Ivan od Križa ( ) Pitaš me za metodu postizanja savršenosti. Ja znam za ljubav i samo za ljubav. Ljubav može postići sve. sv. Terezija od Djeteta Isusa Tko se oslobodi svake privezanosti uz vremenita dobra dobiva velikodušnost, slobodu, bistrinu, dubok mir i smireno pouzdanje u Boga. sv. Edith Stein ( ) Učinimo prvi korak u nasljedovanju Isusa. Slijedimo ga do podnožja Njegova križa i tu predajmo zemlji sve zemaljske privlačnosti. Sv. Lujza de Marillac ( ) Tko je savršen u ljubavi, savršen je u duhovnom životu." sv. Toma Akvinski ( ) Najplemenitija sposobnost čovjeka je razum. Najviši cilj razuma jest spoznaja Boga. sv. Albert Veliki ( ) S ljubavlju nijedan čovjek nije izgubljen i bez nje nijedan nije spašen. sv. Robert Bellarmino ( ) Kad Bogu ne bismo ništa drugo rekli osim da ga volimo, bilo bi to dosta, jer Bogu ne treba mnogo riječi. sv. Ivana Franciska de Chantal ( ) 94 Gorući grm prosinac 2014.

95 Goruci grm 17_Layout :01 Page 95 DUHOVNI KUTAK Želiš li popraviti svijet, tada počni od samoga sebe. sv. Ignacije Loyolski ( ) Nikada ne govori o svojemu bližnjemu ono što ne bi rekao u njegovoj prisutnosti. sv. Marija Magdalena de Pazzi ( ) Slijedeći Mariju, ne možeš zalutati. Dok joj se moliš, ne možeš ostati bez nade. Dokle god o Njoj razmišljaš, bit ćeš na stazi. Ne možeš posrnuti, dok te Ona podupire. Ničega se ne moraš bojati, dok te Ona štiti. Ako Njoj odgovara tvoje vjerno putovanje, stići ćeš do svoje luke sigurnosti ne klonuvši! Sv.Bernard ( ) Kao što toranj brani vojarnu tako i poniznost srca brani čistoću tijela. sv. Antun Padovanski ( ) Biti kušan je očiti znak da je duša dobro prihvaćena od Gospodina. Zato, kušnje nisu kazne, nego dokaz ljubavi. sv. Pio iz Pietrelcine ( ) Nitko ne ostaje na ovome svijetu. Za ovo malo dana što ostajemo ovdje, trudimo se činiti dobro: ljubimo se i pomažimo uzajamno. sv. Leopold Bogdan Mandić ( ) Duhovna radost nastaje iz čistoće srca i ustrajnosti u molitvi. Sv. Franjo Asiški ( ) Gorući grm prosinac

96 Goruci grm 17_Layout :01 Page 96 DUHOVNI KUTAK Pet pravila Padra Pija za dobar kršćanski život Evo pet pravila Padre Pija temeljenih na savjetima koje je davao svojoj duhovnoj djeci, a za koje je smatrao da bi ih svi katolici trebali prakticirati: 1. Tjedna ispovijed Ispovijed je pranje duše. Na ispovijed morate ići najmanje jednom tjedno. Ne želim da duše ostaju bez ispovijedi više od tjedan dana. Čak i čista, prazna soba skuplja prašinu vratite se nakon tjedan dana i vidjet ćete da joj je potrebno ponovno brisanje prašine! 2. Svakodnevna pričest Istina je da nismo dostojni toga dara. Međutim, pristupiti Presvetom sakramentu u stanju smrtnog grijeha je jedno, dok pričestiti se poniznim osjećajem nedostojnosti je nešto sasvim drugo. Svi smo mi nedostojni, ali On je taj koji nas poziva. On je taj koji to želi, čezne za nama. Pričestimo se ponizno, srca skrušena i puna ljubavi. 3. Ispit savjesti svake večeri Netko je jednom Padre Piju rekao kako misli da je večernji ispit savjesti besmislen, jer ovaj već zna što je sagriješio taj dan. Otac Pio mu je odgovorio: To je istina. No, svaki iskusan trgovac tijekom cijelog dana prati svoje trgovanje: koliko je izgubio ili dobio od svake prodaje. U večernjim satima vodi svoje financijske knjige za taj dan kako bi utvrdio gdje je pogriješio u poslovanju, to jest što bi trebao popraviti sljedeći dan. Zaključujemo da je neophodno napraviti strog ispit savjesti, kratak ali lucidan, svake večeri. 4. Dnevno duhovno čitanje Naježim se od zla koje dolazi dušama zbog nečitanja svetih knjiga Koju samo snagu duhovna literatura može imati u našem životu, da mijenja naše pravce i svjetovne ljude vodi na put savršenstva. 5. Misaona molitva dva puta dnevno Ako ne uspijete meditirati dobro, nemojte odustati od svog zadatka. Ako vam mnoge stvari odvlače pažnju, nemojte se obeshrabriti; meditirajte str 96 Gorući grm prosinac 2014.

97 Goruci grm 17_Layout :01 Page 97 DUHOVNI KUTAK pljivo pa ćete i dalje biti na dobitku. Odredite si trajanje meditacije, ali ne odustajte prije vremena, čak i ako se morate žrtvovati. Zašto se toliko brinete jer ne znate meditirati onako kako biste željeli? Meditacija je sredstvo za dostizanje Boga, a ne cilj sam po sebi. Meditacija teži ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ljubi Boga svom dušom svojom, bezrezervno, i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. I to je već polovina meditacije. Molitva jednog redovnika Bože, Gospodine moj, ja nemam ni ideju kamo idem. Ne vidim put pred sobom. Ne mogu sa sigurnošću znati gdje on završava. Ni sebe stvarno ne poznajem i to što mislim da slijedim tvoju volju ne znači da to doista i činim. Vjerujem da ti je ugodna i sama želja da ti ugodim. I nadam se da ću tu želju imati u svemu što činim. Nadam se da nikad ništa neću raditi mimo te želje. A znam, i ako to budem činio, ti ćeš me voditi pravim putem premda ja o tome ništa neću znati. Stoga, pouzdavat ću se u te iako se bude činilo da sam izgubljen u sjeni smrti. Neću se bojati jer si ti uvijek sa mnom i nikada nećeš dopustiti da se sam susretnem s opasnostima. Thomas Merton Gorući grm prosinac

98 Goruci grm 17_Layout :01 Page 98 DUHOVNI KUTAK Dirljiva molitva bl. Majke Terezije Isusu Isuse, ti si najjači na svijetu, daj i meni snage da moje ruke i srce nastave tvoje djelo! Gospodine Isuse, koji si stvarao s ljubavlju, rođen si s ljubavlju, služio si s ljubavlju, djelovao si s ljubavlju, čašćen si s ljubavlju, trpio s ljubavlju, umro si s ljubavlju, uskrsnuo si s ljubavlju. Zahvaljujem ti na tolikoj tvojoj ljubavi za mene i za druge na svijetu, i svaki dan te molim: nauči i mene ljubiti! Moj Isuse, pomozi mi širiti tvoj miomiris gdje god pođem. Izlij svoga Svetog Duha u moju dušu, i preplavi je svojom ljubavlju da zahvati moje biće: da tako moj život bude samo ižarivanje tvog miomirisa i tvoje ljubavi na sve koji me ugledaju, pa da svaka duša s kojom dođem u doticaj osjeti tvoju prisutnost u mojoj duši, i da svi koji me gledaju ne vide mene, nego tebe Isuse. Ostani sa mnom, i počet ću sjati tvojom svjetlošću, svijetliti da budem svjetlo drugima. Svjetlo će, Isuse, dolaziti od tebe, ne od mene ti ćeš, po meni, sjati drugima. Dopusti da ti upravim molitve sred svijeta koji ljubiš, ižarujući tvoje svjetlo na sve koji me okružuju. Daj da propovijedam tebe, ne riječima, nego primjerom, snagom koja privlači, dobrohotnim utjecajem djela, puninom ljubavi kojom je moje srce ispunjeno prema tebi. Amen. 98 Gorući grm prosinac 2014.

99 Goruci grm 17_Layout :01 Page 99 Pustinjak DUHOVNI KUTAK Neki se pustinjak, dobar i tih čovjek, povukao duboko u pustinju odrekavši se lagodna života koji su mu njegovi preci predali u baštinu. Trapio se i živio u krajnjoj oskudici, nastojeći svesrdno što potpunije prići Bogu. I kada je njegovo srce već sve do dna bilo jednostavno i predano, on se, u ustrajnosti svoje nakane, nije prepoznavao u punini Bogom preobražen. Gospodine, molio je, optereti me mukama i nevoljama da se pročistim. I Bog mu usliša molbu. Dođoše k pustinjaku nepoznati ljudi i predadoše mu silno bogatstvo. Ovo je tvoj dio naslijeđa, rekoše mu. Pustinjak se ne zbuni te, uzevši sa sobom sve to bogatstvo, pođe među gladne i gole, među siromašne što su živjeli po predgrađima bogatih gradova i sve im razdijeli govoreći: Ovo su darovi Gospodnji. Vrativši se u pustinju, nastavi moliti svoju molitvu. Ne prođe mnogo vremena kad ponovno dođoše neki nepoznati ljudi te mu javiše da je njegov rod izumro pa da njemu pripada palača njegove obitelji. Pustinjak se ne zbuni. Pođe k palači što mu je pripala, rasproda sve što je u njoj smatrao suvišnim pa je preuredi u bolnicu koju otvori svima jadnima i napuštenima. Novac koji je dobio od prodaje imetka svoje obitelji preda onima kojima je povjerio upravljanje bolnicom. Potom se vrati u pustinju. I opet ne prođe mnogo vremena, kad mu glasnici javiše da ga je narod izabrao za kralja. Pustinjak, pokorivši se volji naroda, pođe u prijestolnicu gdje ga narod okruni. Vladao je mnoge godine mudro i zauzeto za dobrobit naroda. Sam je pak živio u tihoj skromnosti čineći svakome dobro. Glas o njemu proširi se cijelim svijetom i ljubljahu ga svi narodi. Jedne večeri reče u svojoj molitvi: Sve ove i mnoge godine svojega života molim te za muku i nevolje, a ti mi ih uskraćuješ. Usliši me bar sada, u ove stare dane. Gospodin mu reče: Kušao sam te mnogim i teškim mukama i nevoljama. No, budući da si čitav u meni, nisi ih osjetio niti prepoznao. Stjepan Lice Gorući grm prosinac

100 Goruci grm 17_Layout :01 Page 100 DUHOVNI KUTAK Prvak apostola Još i danas si prisutan ovdje Među svim ljudima svijeta. Tvoj lik i djelo tvoje žive I nikada se neće ugasiti. Ti si među nama. Pred tobom svi se pokoravali Bio si pravi otac svojoj djeci. Danas, Otac Sveti među nama diše Sjećajući se tebe, uzorne dike. Ti si među nama. Bio si ribar na moru Galilejskom Sve dok nije došao i taj čas. Pozvao te Učitelj u svoju školu, A ti hrabro viknuo: Evo me. Ti si među nama. Imao si mnoge probleme i nevolje Od samoga početka svoje škole. Al uz vjeru svetu koju si imao Ostao si dosljedan do kraja. Ti si među nama. Sveti Petre, učeniče Kristov Pogledaj na ovaj grješni svijet. Svima daj mudrosti i snage Da vjerujemo kao što si i ti vjerovao. Jer, ti si među nama. Ivan Ivančević 100 Gorući grm prosinac 2014.

101 Goruci grm 17_Layout :01 Page 101 ZABAVNI KUTAK Gorući grm prosinac

102 Goruci grm 17_Layout :01 Page 102 ZABAVNI KUTAK 102 Gorući grm prosinac 2014.

103 Goruci grm 17_Layout :01 Page 103 ZABAVNI KUTAK Otišao Mujo u New York i dobije stan pun miševa pa zove gazdu. Hello! Hello, what is the problem? You know Tom & Jerry? Yes, Tom & Jerry? E pa Jerry! Ulovi Bill Gates zlatnu ribicu, malo ju promatra, i baci nazad u more. Ribica izađe i pita ga zbunjeno: A tri želje? A Bill kaže: A dobro, reci.. Kako se zove pauza između strofe i refrena u narodnoj muzici? PA KAŽEEEE Mujo: E, kupio sam si Audi neki dan. Haso: Koji Audi? Mujo: A jedan! Kako si se osjećao na posljednjem satu u školi? pita majka Ivicu. Kao general! Stojim u stavu mirno i promatram svoje jedinice. Dolazi gospođa sa sinom u policijsku stanicu i kaže: Želim da moj sin postane policajac zato što je glup Policajac: Ajde mi to dokažite. Žena: Sine, ajde idi dolje pa vidi je li mama tamo. Policajac će na to: Stvarno je glup, mogao je pogledati kroz prozor. Pita učiteljica malog Muju u školi: Pa Mujo čuješ li ti razliku između č i ć?? Ćujem nastavnice, ćujem. Gorući grm prosinac

104 Goruci grm 17_Layout :01 Page 104

105 Goruci grm 17_Layout :01 Page 105

106 Goruci grm 17_Layout :01 Page 106

107 Goruci grm 17_Layout :01 Page 107

108 Goruci grm 17_Layout :01 Page 108