Lars Saabye Christensen OBITELJ CVJETNIH MASKI

Lars Saabye Christensen OBITELJ CVJETNIH MASKI

Nakladnik Fidipid Zagreb Biblioteka prijevodne knjiæevnosti Knjiga 18 Za nakladnika Slobodan DelaliÊ Urednici Tonko MaroeviÊ Diana Burazer JeziËna urednica Mirjana Zec Design omota Elvis Duspara Layout i grafiëka priprema Fidipid Zagreb Tisak Denona Zagreb CIP zapis dostupan u raëunalnom katalogu Nacionalne i sveuëiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 815820 ISBN 978-953-7542-13-9 Copyright Fidipid 2012 Printed in Croatia

LARS SAABYE CHRISTENSEN OBITELJ CVJETNIH MASKI Roman S norveπkoga preveo Munib DelaliÊ

Naslov izvornika Maskeblomstfamilien J. W. Cappelens Forlag as 2003 Objavljivanje knjige pomogli Norveπki fond za kulturu i NORLA (Norwegian Literature Abroad) iz Osla

»IN I. vrijeme

FOTOGRAFSKI APARAT Imao sam lijepo djetinjstvo. Majka je rano lijegala. Otac mi je umro kad mi je bilo dvanaest godina. Bio sam jedinac. Stanovali smo u velikom stanu u ulici iza Dvora. Pamtim tri sobe, jednu do druge, izmeappleu πirokih pomiënih vrata koja su uvijek bila otvorena, i teπkih portijera s kiêankama, povuëenih ustranu, poput tamnoga kazaliπnog zastora. Otac je sjedio u naslonjaëu u krajnjoj sobi i Ëitao Life. Na svjetlu s visokog prozora, svjetlu uliënih svjetiljki, ili mjeseca, ujesen, ili, s proljeêa, na sunëevu svjetlu koje se probijalo kroz zelene snopove divlje loze, njegove su bijele rukavice blistale, kao da su mu samo ruke bile vidljive. Ponekad bi podigao pogled, uoëio me, i trenutak oklijevao, a potom nastavio listati. Stajao sam podaleko i nisam mogao vidjeti je li se nasmijeπio, ili moæda naljutio. Kad je umro, nisam osjeêao nikakvu æalost, samo neku iscrpljenost. Za njegovu sam smrt saznao od Tetke. Doπao sam kuêi iz πkole, bio je kraj rujna, dan kad se veê neπto Ëudno bilo dogodilo, kad sam vidio surovu samoêu svoje mame. Kiπilo je, i otvorila mi je moja Tetka, mrπava, sama kost i koæa, oëeva neudana starija sestra, bila je tako stara da su se mnogi Ëudili kako oni uopêe mogu biti istoga podrijetla, i svaki put kad bih je vidio, pomislio bih kako je nemoguêe zamisliti da je otac nekome mlaapplei brat. Lomila je prste, πto joj je bio obiëaj, pet suhih πkljocaja. Umro je kazala je Tetka. Tko? Tvoj otac. Zatim me je brzo pomilovala po licu, koje je bilo vlaæno od kiπe, te je moæda pomislila da sam zaplakao. Uπla je za mnom mami. Njezin je plaë bio pravi. Uostalom, bilo je to prvi put da 7

sam u njihovoj spavaêoj sobi, koja je sad bila samo njena. iroki noêni ormariê stajao je izmeappleu krevetâ. OËeve su rukavice bile pod svjetiljkom. Sad sam mogao vidjeti da su zamrljane, prsti su bili sivi, od tiskarskoga crnila, ili duhana. Viπe nisu sjale. Mogu li dobiti Ëasopise? upitao sam. Mama me, zaëuappleena, pogleda. to hoêeπ reêi? Life. Mogu li ih sad dobiti? Mama se uspravi u krevetu i podiæe ruku. Povjerovao sam da Êe udariti, te se sagnem, ali je moja tetka zaustavi. Hajde, hajde, nije tako mislio πaptom Êe ona. Ali, mislio sam upravo tako. Æelio sam Ëasopise. Nikakve skrivene namjere nije bilo u mojim rijeëima, nikakve pakosti u mojoj pustoj æelji. Mamine su oëi postale suhe i hladne. Bila je sita svojih pomisli, i sita mene, kao da sam ja kriv za sve πto se dogodilo. Sram te bilo! kazala je. Srami se! I moæda mi se upravo tad, u Ëasu kad mama govori da se trebam sramiti, moja besramnost ukazala tako jasnom. To je moja mana, i moguêe je da sam upitao: ulazi li ovdje svjetlo, ili sav mrak izlazi? Ja sam besraman. Otac je pokopan na groblju Vestre sedam dana kasnije. Tek je tada mama odluëila ustati. Plakala je i odjenula crninu. Tetka je uredila sve, cvijeêe, oglase, telefone, odvjetnike, policiju. Otiπla je u bolnicu da vidi mog oca, svoga brata, zadnji put, ali joj nisu dali, lijes u kojemu je on leæao veê je bio zapeëaêen. OËev joj lijeënik, doktor Ask, to nije dozvolio, kazao je da je to iz obzira prema nama svima, jer sad otac nimalo lijepo ne izgleda. Ali, ono πto ti ne daju vidjeti, postaje joπ gore za naπe oëi. To raste. Nikad ne nestaje. Neznanje je staklenik u kojemu raste najstraπnije cvijeêe. Vrijeme toga dana nije bilo tako loπe. 8

Sjedio sam izmeappleu mame i Tetke u prvom redu. Mama je bila prestala plakati. Tetka je joπ uvijek bila bijesna. Niz cijeli srediπnji prolaz bilo je cvijeêe, kao da je lijes bio zavezan konopcem stabljika i svile. Iza sebe sam Ëuo razne glasove, one koji su glasno pjevali, ali i one koji su bili tihi, a i neke koji su samo πaptali. Nijedno mjesto nije bilo slobodno. Neki su Ëak morali stajati ispod luëno svoappleenih prolaza, stisnuti uza zidove. SveÊenik je kazao da Êe otac, inæenjer za patente, dopredsjednik u Druπtvu norveπkih izumitelja od 1955. do 1959, biti upamêen, da neêe biti zaboravljen. Tad je posve utihnulo u krematoriju. SveÊenik je kazao da je otac ostavio svoj trag. I dok je on tako govorio, pomislio sam da govori o nekom drugom, o nekome koga ne poznajem. I da smo doπli na pogreπan pogreb, da je to samo jedna od maminih izmiπljotina, njena dosad najneobuzdanija, da u lijesu nije otac, i da ono poloæeno cvijeêe nije za njega. Ali su moæda svi, koji su tog dana bili u krematoriju Vestre, oca poznavali posebno, svatko na svoj naëin? to bih ja odgovorio kad bi me netko upitao tko mi je bio otac? Kazao bih: Ëovjek s prljavim rukavicama u krajnjoj sobi. Ceremonija se, kako se to kaæe, okonëala pokraj groba. No, nisam vidio nikakav grob, samo lijes koji se polako spuπta izmeappleu cvijeêa i vijenaca, i istodobno sam Ëuo neki zvuk, zvuk nekog motora, ili moæda zvuk vatre u podrumu ispod nas. Ne, nije bilo ni jedno ni drugo. Zvuk je dolazio od mame. Jedino ona nije bila ustala. Sjedila je ondje jako skupljenih vilica i πkrgutala zubima, lice joj je izgledalo iskoπeno i odveê kratko, baπ kao da su joj usta bila puna skakavaca te se plaπila ispustiti ih. Oborila je glavu, viπe nikoga nije mogla pogledati u oëi. Sramila se oëeve smrti. Mama je postala udovica. Odsad Êu je zvati samo tako: Udovica. 9

Nagnuo sam se i pogledao u duguljastu rupu u podu gdje je stajao lijes. SliËila je na otvor za dizalo, puna cvijeêa, ali nikakvo dizalo tim putem nije stizalo. OËe naπ. Jedan od oëevih izumitelja, zvao se, mislim, Holmsen, ondje je ubacio ruæu. Padala je, dugo, nikako ne stiæuêi na dno. Nosio je naoëale, i bio osijedjele kose, za samo mjesec dana prorijedila se i osijedjela, mogao sam vidjeti da kosa vene. Poæelio sam gurnuti ga preko ruba. Umjesto toga, proπaptah: Hvala za proπli put. On se trgne. Sad je i Tetka ondje stajala. Kako se usuappleujete! Gubite se! Onaj koji se zvao Holmsen i koji je izumio nove vezove za skije zadræao je naoëale na nosu, udahnuo je i otiπao, a da se ni jednom nije okrenuo. Ti koji si na nebesima. Doktor Ask, oëev prijatelj i lijeënik, visok, mrπav Ëovjek zabrinutih oëiju, ali ne toga dana, tog je dana neki drukëiji sjaj bio u njima, stajao je na svom mjestu dok kapela napokon nije bila prazna. Tad nam je priπao. Udovica je veê bila u svom vlastitom svijetu i on nije mogao niπta drugo doli oprezno je potapπati po ramenu. Dugo je on tako stajao, kao da se i on izgubio u svom svijetu, sve dok se Tetka nije nakaπljala, i to veoma glasno. Doktor Ask se okrene prema nama. Zatim uhvati Tetku za ruku, gledajuêi u mene. Ako mogu πto uëiniti, ne ustruëavaj se kazati proπaptao je. Tetka povuëe ruku k sebi. Hvala. Ali vas odsad viπe ne trebamo. On se zaëudi. Oprostite, πto hoêete reêi? To πto sam upravo rekla. Da vas viπe ne trebamo. Ne mislite ozbiljno? Mislim. Sasvim ozbiljno! 10

Doktor Ask je Ëasak oklijevao, te je kimnuo, moæda æalostan, i krenuo srediπnjim prolazom, sve dok nije nestao u kiπi koja je poëela padati. Poslije smo se odvezli taksijem kuêi u ulicu iza Dvora. UdoviËina su usta opet zamukla. Pokuπala je pronaêi moju ruku. BrisaËi su se polako pokretali prednjim staklom. Tetka je sjedila na prednjem sjedalu. Zaπto si ljuta na Holmsena? upitao sam. Pst uzvratila je Tetka. Nasmijao sam se u sebi. Ali, zaπto? Jer je nasamario tvog oca svojim izumom. A sad zaëepi! Pet prstiju koji se lome. Napokon stignemo u πiroku ulicu iza Dvora. Tetka plati, a ja utrëim u zgradu. U dnu stepeniπta sjedi Emilija. Uvijek ona sjedi ondje, u plavkastim sjenama. Iπla je u istu πkolu kao i ja, dva razreda iza mene. Zaustavim se. Emilija je imala zeëju usnu i bijele obrve. Nije podnosila sunce. Zuri u mene svojim bezbojnim oëima, ustane i poapplee prema svojim vratima. Sigurno je znala πto se dogodilo, to s ocem, jer svi znaju ono o Ëemu se ne govori. Nasmijeπim joj se, na πto se ona zarumeni. NaËas krv bukne ispod blijede koæe, i na otiraë joj ispadnu kljuëevi. I ona se pokuπala nasmijeπiti, ali nije posve uspjela, usne su bile pretijesno uπivene, nastao je tek rasjeëen smijeπak. Sagnem se i pustim da mi se ruka primakne njenoj. SjeÊaπ li se πto si pitala? Emilija zatrese glavom. Pitala si zaπto sam tako zloëest. Nisam tako mislila. Glas joj je isto tanak i uzak kao i oëi. Nije tako mislila? Zar je sad mene æaliti? A πto si onda mislila? 11

Ona samo nastavi tresti glavom. Sagnem se joπ bliæe. Zamiriπe na kamfor od bijele kose. Nisam zloëest kaæem. UËinilo mi se da Êe zaplakati. I ponovim UdoviËine rijeëi: Samo sam besraman. Emilija povuëe ruku k sebi i sakri je za leapplea. Jadan ti. E, to nije trebala kazati. Krenem za ostalima gore na naπ kat, najgornji. Mirisalo je cvijeêe u predsoblju, premda je u osmrtnici lijepo stajalo nikakvo cvijeêe ne donositi u kuêu, najljepπa hvala. Tetka zatvori vrata i useli se u djevojaëku sobu, usku prostoriju iza kuhinje. Ondje nitko nije stanovao otkada je zadnja kuêna pomoênica dobila otkaz. Nije mi moglo biti viπe od tri godine, ne sjeêam je se, samo zvuka glasa nalik na tamnu pjesmu. Bilo je zvono na zidu, odmah iznad kreveta, koje je bilo povezano s cijelim stanom, tako da se ona mogla pozvati u svako doba, pa i usred noêi, ako je bilo nuæno. Tog se zvuka dobro sjeêam, oπtar, gotovo kao zraëna uzbuna. SreÊom, Tetku nitko nije zvao. I Udovica je lijegala joπ ranije. Izgubila se. Susjedi u πirokoj ulici iza Dvora govorili su da je siπla s uma, i da im je to posve shvatljivo. Naposljetku je lijegala tako rano da nije ni ustajala. SreÊom, nije saznala sve o oëevoj smrti, ali i πture obavijesti koje joj je dala policija i zagonetna, ali ipak potresna biljeπka u Aftenpostenu, bilo je viπe nego dovoljno, jer glasine ne grijeπe, kao πto se ne daju ni zaustaviti, one su zvijeri koje se goje na strvini. OËeva smrt bijaπe zataπkana, ali sve πto se zataπka opet se pojavi, na nekom drugom mjestu, moæda odmah iza tebe, joπ oπtrije, uæasnije, bliæe. Tetka ju je pokuπala utjeπiti. Trebamo biti sretne πto ga nismo vidjele kazala je. 12

Kasnije sam ih Ëuo, noêu, kad je zasnijeæilo i ulice opustjele, bijele, na πkrtom svjetlu uliënih svjetiljki, kao tuapple krajolik, gdje su se ostaci traga skija pruæili kao oæiljak duæ jednog ploënika moæda je Emilija bila vani veëer prije, jer jedino ona moæe podnijeti mjesec. To je tvoja krivica πaptom Êe Tetka. Udovica zajeca i obori neπto na pod, svjetiljku, ili Ëaπu. Podigni to! poviëe Udovica. Tetkin glas: Nisam viπe sluπkinja! Samo to da znaπ! Zatim opet utihne. Tetka je otiπla i legla. Ali su se veê prije BoæiÊa zamijenili za sobe. Udovica se preselila u djevojaëku sobu, a Tetka je spavala u oëevom krevetu. Trebala mi je postati nova majka. No, nisam je trebao. Bila je suviπna. Nisam trebao ni jednu od njih, ni Tetku, ni Udovicu. Tako bih ih se rado obiju oslobodio.»esto sam razmiπljao o onome πto je pastor kazao da je otac ostavio trag. On je ostavio rukavice, dvanaest godiπta Lifea, jedan patent i fotografski aparat. Rukavice je Tetka stavila u smeappleu vreêicu koju je sama odnijela u dvoriπte i bacila u kantu za smeêe. Fotografski aparat je bio u futroli na polici s knjigama u srednjoj sobi. Jedino ga je otac koristio. I to samo ljeti, kad smo bili u vikendici, bijeloj kuêi u hladu, u dnu fjorda. Uskoro Êe sve postati moje, preuzet Êu Ëasopise, patent i fotografski aparat. A rukavice mi ni ne trebaju. Na svoje veliko Ëuappleenje dobio sam to πto sam htio. Kao da sam trebao samo neπto poæeljeti, i odmah je to bilo moje. Bio sam dijete kome se ostvaruju snovi. I jedne veëeri, nedugo nakon oëeve nagle i nepriliëne smrti, dok je hladnoêa stajala kao svijetleêi kotaë oko mjeseca i najavljivala ranu zimu, proappleem kroz one tri sobe i sjednem u duboku stolicu u kojoj je on obiëno sjedio. Nasloni za ruke bili su izlizani, gotovo upropaπteni. Divlja je loza visjela kao tanke, 13

odsjeëene æice duæ prozora. Mirisalo je na stearin, postojan miris, nije mi bilo jasno otkud taj miris dolazi, stvrdnut, kao skulptura u zraku. Upalim svjetiljku.»asopisi stoje na gomili na tabureu. Zadnji broj, koji je stigao ocu, spustim u krilo. Naslovnu stranicu ne mogu zaboraviti, Life, kolovoz 1963. Na njoj fotografija Elizabeth Taylor i Richarda Burtona, scena iz filma Cleopatra. Burton podiæe Taylor, na njoj samo tanki πal, svila, gotovo prozirna. Obris njenog tijela se jasno nazire, odjeêa viπe razotkriva nego πto pokriva, grudi, lûk kuka, bedra, sjena izmeappleu nogu, svod trbuha, i ta je slika na mene djelovala tako nadraæujuêe, duboko i impozantno da sam smjesta gurnuo ruku u hlaëe i doæivio svoj prvi orgazam. Bilo je to kao æivotinjski magnetizam. Do vrha me je ispunila mirna iscrpljenost, πto sam bio osjetio i nakon oëeve smrti. Ali sam u isti Ëas bio svjestan i svog nemira, jer znao sam da moram imati viπe. Vratim Ëasopis na tabure, i uto spazim Tetku. Stoji u krajnjoj sobi, u sjeni pod lusterom, i zuri prema meni. Pomislim: Ondje sam ja stajao i gledao oca. Nisam joj mogao vidjeti lice, samo oëi, bila je predaleko, no bijaπe neπto smijeπno u toj mrπavoj, tamnoj prilici, neka naopaka i nemoguêa teæina koja zamalo da je obori; znatiæelja i prezir. Sjedio sam dok ona nije otiπla. U predsoblju je otkucavao sat. Uappleem u kupaonicu, zabravim vrata, i dugo se perem. Te sam noêi neπto sanjao. Sanjao sam da sam naπao oëeve rukavice u kanti za smeêe u dvoriπtu. Kad sam ih æelio navuêi, nije bilo mjesta za moje prste. Vidim da su oëeve ruke joπ uvijek ondje, u rukavicama. Probudio sam se uznemiren. San me je potresao. Nisam otiπao ni u πkolu, ostao sam kod kuêe.»uo sam Tetku kako odlazi u trgovinu, ili Êe moæda na groblje. Urna je morala u zemlju dok se zemlja nije smrznula. Ni toga dana Udovica nije ustala. Uπuljam se u kuhinju i popijem Ëaπu mlijeka. PoËelo je snijeæiti. I odmah sam se osjeêao bolje. Volio sam tiπinu u takva jutra, kad bih stan imao samo za sebe. Vrijeme bi 14

dobilo drukëiju brzinu. Mogao sam ga smanjiti, podesiti svom ritmu. Trenutak sam osluπkivao: UdoviËin dah u djevojaëkoj sobi, tanak, poput snijega koji se hvatao kao nemirna opna dolje u dvoriπtu, po kantama za smeêe, stalcima za suπenje rublja, biciklima, kao krzno od snijega, pomislio sam. A onda se Emilija pojavi na stepenicama, s kariranim ruksakom na leappleima. Lice joj je isto bijelo pod plavom kapuljaëom, bjelje od svega oko nje, kao da oponaπa zimu. Odjednom ona pogleda prema prozoru na kojemu sam stajao. Podignem ruku. Smjesta ona ponikne oëima, moæda zaslijepljena snijegom, i æurno krene dalje. Zatim odem u onu krajnju sobu i ondje sjednem, na oëevu stolicu. Spustim onaj isti Ëasopis u krilo, Life, kolovoz 1963. Ali, slika s naslovnice viπe ne djeluje. Potroπena je, ispraænjena, i osjetim iznenadnu æalost zbog odsutnosti uæitka. Moæda je to najgore, to πto znam πto propuπtam, kad sam to veê upoznao, onaj magnetizam, strmi rub uzbuappleenosti. I veê sam Ëeznuo za onim vremenom, ali bilo je prekasno, veê se to dogodilo. Uzmem sve Ëasopise, odnesem ih u dvoriπte i bacim u kantu za smeêe. Zavrπio sam s Elizabeth Taylor i Richardom Burtonom. Bili su potroπeni. Kad podignem poklopac, razvije se oπtar, nagnjio vonj, poput buketa. Pogledam dolje: oëevih rukavica ondje nije bilo. Zamislim ih, na nekom smetliπtu izvan grada, i divlje ptice koje kruæe ponad smeêa i grizu, za svaki prst. I Emilijin je trag polako izbrisan, kao snijeg u snijegu. Smrzavao sam se, neprilagoappleen, nezadovoljen. Opet se popnem u stan. A u stanu, u kuhinji, Tetka sjedi i Ëeka. to si uradio? Bacio oëeve Ëasopise. Tetka se nasmijeπi i spusti ruku na moje rame. Baπ fino. Tako da to ja ne moram uëiniti. 15

Poslije je ona otkazala pretplatu na Life. To me je naljutilo. Jesmo li trebali prestati i sluπati radio? HoÊemo li prestati primati i Aftenposten? Zar nismo trebali æivjeti, iako je otac mrtav? Pa umro je on, a ne mi. Zar ne bi bilo bolje da je skinula ploëicu s vrata, gdje je joπ uvijek stajalo oëevo ime, i stavila drugu, s naπim imenima, ili bar s UdoviËinim imenom? Ona nije nikad imala svoje ime na vratima stana u kojemu je æivjela. Tu je bila pod imenom drugog, pod oëevim imenom, zarobljena u njegovu titulu. Ali, niπta nisam kazao. Uglavnom sam sjedio u svojoj sobi i pokuπavao raditi zadaêu, ali se niëega ne bih sjeêao kad bih sklopio knjigu. Vrijeme je jurilo u meni. Bijah izgubio ravnoteæu. NoÊu sam leæao budan.»eznuo sam. Koæa ispod oëiju je poprimila modre sjene koje nikad nisu posve nestajale. Ostali su mislili da joπ uvijek æalim. Pustio sam ih da to misle.»asno je æaliti. Æalost je kao glorija. Ali to moje nije bila æalost. To je bila crna glorija. Ono nezadovoljeno. Bio sam ispunjen nezadovoljenim. Mislio sam na Emiliju. Jednoga jutra, bio je to, uostalom, prvi boæiêni dan, prvog BoæiÊa bez oca, uπuljam se u onu drugu sobu i ondje uzmem fotografski aparat, oprezno ga spustim s police, i odmah je bio moj.»asak oklijevam. Iznad niske police s knjigama, izmeappleu æutih zidnih svjetiljki, visjela je slika koju je otac bio uslikao, ljeto prije, ili nekoga drugog ljeta, jer sva su ljeta sliëila jedno na drugo. Bilo je to u vikendici: sjena jarbola za zastavu u travi, kao oπtra dijagonala koja motiv dijeli nadvoje, balkon, okupan svjetlom, na kojemu nitko ne stoji, samo stol i na njemu tri ostavljene Ëaπe, sunëane naoëale i prazan vrë, kao mrtva priroda, sve mrtvo, osim mene, koji Ëekam na prozoru na katu, ako se bolje pogleda, napola sakriven iza zavjese, nalik na izlizano, gotovo prozirno krilo, uπiveno u moju ruku i rame kosim ubodima oπtrog sunca. 16

Zatim utrëim u svoju sobu i izvadim teπki, masivni aparat iz futrole. U njemu je bio film, novi film, brojilo joπ uvijek stoji na broju jedan. Otac ga nije stigao iskoristiti. Pogledam kroz leêu, oprezno, kao da bih mogao πto pokvariti.»ini mi se da mogu osjetiti oëev dah, miris njegove koæe, usta, suha, kao da diπe u mene. Sve πto vidim titravo je i iskoπeno, kao sjene i praπina, krevet, πkolska torba, cipele, sve polako protjeëe, tuapplee i neprepoznatljivo, predmeti odvojeni od svoje cjeline. Okrenem se prema ogledalu na vratima ormara i naglo, kao kad oblake rastjera silan udar vjetra, spazim sebe, jasno, blizu, mogao sam ispruæiti ruku i dodirnuti svoje uniπteno lice. Ali nisam to æelio vidjeti. Æelio sam vidjeti sve drugo, ono πto nije vidljivo. Vratim aparat u futrolu i sakrijem ga u ladicu, ispod starih igraëaka koje joπ nisam bio bacio. Sve sam viπe mislio na Emiliju, bijelu Emiliju. Znao sam da s tim moram æivjeti. Morao sam æivjeti ËekajuÊi. Ali, jednoga popodneva viπe nisam mogao izdræati. VeÊ je bilo proljeêe, rano proljeêe, najljepπe vrijeme, iskuπavajuêe zelenilo, smicalice. Tetka je opet bila na groblju. Udovica je, kao i obiëno, spavala. Vidio sam Emiliju dolje u dvoriπtu. Stajala je u sjeni pokraj ograde, u novoj haljini, ponekad bi se okrenula, kao da se æeli pokazati, pokazati kako je fina, krhka manekenka s tankim, bijelim potkoljenicama i crvenim, vlaænim oëima. Ali ondje nikog nije bilo, nikoga kome bi se pokazala, samo ja, na prozoru, a ona nije znala da ondje stojim. Njena je glorija bila bijela. I suho je sjala. Ljude je dræala na udaljenosti. Nitko nije bio usamljeniji od Emilije. Ali ja sam je natjerao da se zarumeni. Sad je stajala posve mirno, kao da se sunëala u dubokom hladu, u blagom dahu proljeêa πto se, slatkast i teæak, osjeêao sve do najgornjega kata, i rumenilo joj je ostalo u oëima, u crvenim zjenicama, poput stakla i krvi. Uzmem fotografski aparat i objesim ga oko vrata. Iπuljam se niz stepenice, uzbuappleeniji na svakom koraku kojim joj se pri- 17

bliæavam. Moæda i nije ispravno kazati da viπe nisam mogao izdræati. Bolje je reêi da je bio kucnuo Ëas. Nisam imao nikakvih planova. Samo æelju. Bilo je to Ëudno popodne, tako tiho, kako samo u jednom gradu moæe biti. Emilija nije bila ondje kad sam siπao u dvoriπte. Podrumska vrata, iza kanti za smeêe, stajala su otvorena. Æurno krenem tamo. Stepenice, mraëne. Silazim u mrak. Vonja na plijesan, vlagu, staro cvijeêe, ostatke, na stvari koje trunu i postaju zemlja i vrijeme. Naπ je podrum zabravljen. Nastavim dalje. Jedna sijalica svijetli na stropu u dnu hodnika. Volio sam tu vlaænu hladnoêu. Zaustavim se ispred zadnjih vrata. Emilija stoji pokraj velikog valjka za suπenje, u prohladnoj, vlaænoj praonici. Rukom miluje plahtu, bijelu, kao πto je i ona sama. Domalo me Ëuje i naglo se okrene. Tad vidim da na sebi ima sunëane naoëale, tu, u vlaænom mraku. Onaj isti plamen bukne tupim, suhim licem, ali uëas sagori i koæu uëini joπ bljeappleom, kao da se po njoj rasuo pepeo. to to radiπ? proπapêe. I glas je bijel, poput tanke, nejasne crte u ustima. Bog je nije stigao obojiti. Bog ju je bio zaboravio. SliËili smo jedno na drugo. Fotografiram kaæem. I gledam Emiliju kroz leêu. Ne djeluje uplaπenom. A i Ëega bi se plaπila? Viπe izgleda zbunjenom, ali kad je napokon imam u æariπtu, vidim i neπto drugo, vidim sujetu. Zbunjena je i sujetna. To me uzbudi. Nakrivi glavu, nasmijeπi se, uniπtenim usnama, i sigurno joj je neobiëno osmjehivati se tako mnogo, viπe to sliëi na grimasu, kao da su usta odveê tijesno uπivena, i pomislim da sad Emilija misli da je lijepa, i ne zaboravljam taj osmijeh, koji je drhtao poput strune na njenom licu, na rubu pucanja. SjeÊam je se. Misliπ li zaista da sam lijepa? iznenada upita. 18

Sumnja se uπuljala u pitanje, a zaπto i ne bi sumnjala, ona koja je okruæena ogledalom i πutnjom. Koliko traje laæ? Odgovor je jednostavan: Upravo onoliko koliko æelimo vjerovati u nju. Ali, ni to nije istina. Kimnem, i kaæem: Svuci se. Emilija korak uzmakne i leappleima se osloni na valjak za suπenje. Gledam je. U njoj se pojavilo neπto prkosno, πto mi se sviapplealo, i veê sam znao da Êe ona to uëiniti, samo je sebi dizala cijenu, πto se i njoj sviapplealo. Zaπto? upita. To je igra uzvratim. Opet ona nakrivi glavu, koketa Emilija, bio je to njezin trenutak, bijela, tanka kosa se rasula po ramenima, oëi sjaje. Kakva igra? Zove se Cleopatra. I Emilija podigne sunëane naoëale na Ëelo, Ëasak æmiri, ondje u mraku, a onda se poëne svlaëiti, ona nova haljina klizne na pod, i tijesna, siva potkoπulja koju izvrne preko glave, tijelo joj je joπ bjelje, bez lukova, bez visina, mrπava je i usamljena, napuπtena skela. Zadræi gaêice na sebi i spusti ruke na grudi, kojih joπ nema. Tako stoji, usne joj se tresu, presavijen konac na njenom licu, samo πto ne pukne, moja bijela Emilija. Omotaj se plahtom kaæem. I ona uëini kako sam kazao. Primaknem se. Gledam je kroz leêu, Emilija s plahtom oko sebe. Mogu ispruæiti ruku i dodirnuti je. Ali nisam to æelio. Opet se ona uznemiri. Moj prst na dugmetu okidaëa. Svjetlo koje upada kroz uski prozor iznad nje. Nikoga drugog u tom Ëasu u svijetu nema, samo nas dvoje. Osjetim onu divnu bol, ono magnetiëno. Ona se nasloni na valjak za suπenje. Ja priappleem bliæe. Samo πto je ne dodirnem svojim okom. Nasmijeπi se proπapêem. I Emilija se opet nasmijeπi, bjelkinja, nasmijeπi se svojim izobliëenim ustima, osmijeh sliëi na zategnuto, iskrivljeno srce. 19

Poslije se popnem u dvoriπte. Ostavim vrata poluotvorenim. NaoblaËilo se. Osjetim neko olakπanje. Bio sam prazan, neutralan, ili moæda bolje kazati ispraænjen. Sve je bilo tiho u meni. Smirilo se. Iz ulice s druge strane, gdje tramvajske traënice zaokreêu, Ëuo sam πkolski orkestar limene glazbe kako vjeæba za sedamnaesti svibnja, Dan dræavnosti, isto neskladno kao i zvonca svih bicikla koji su prolazili. Tetka se bila vratila kuêi. Stajala je pokraj prozora u kuhinji, mrπava, crna sjena koja gleda dolje u dvoriπte. Izvadio sam film, stavio ga u dæep, a fotografski aparat sakrio ispod koπulje. NoÊas sam djeëak. Sutra djevojka, djevojëica. 20