Temperatura i toplina
Temperatura i termička ravnoteža - koncept temperature ukorijenjen je u kvalitativnim predodžbama o toplom i hladnom - tijelo koje je po osjetu toplo obično ima višu temperaturu nego isto tijelo koje je po osjetu hladno - no, osjetila često varaju - postoji mnogo svojstava tvari koje se mogu mjeriti a ovise izravno o temperaturi - npr. dužina metalnog štapa, tlak pare u grijaču vode, električna vodljivost žice, boja užarenog objekta,... - temperatura je također usko povezana s kinetičkom energijom molekula tijela - važno je ne brkati temperaturu i toplinu! - da bi koristili temperaturu kao mjeru topline ili hladnoće nužno je konstruirati temperaturnu skalu - koristeći bilo koje mjerljivo svojstvo koje ovisi o toplini, odnosno hladnoći
- visina tekućine L, tlak p i električna otpornost ρ se mijenjaju ovisno o temperaturi - svako od ovih svojstava može se iskoristiti za izradu termometra Mjerenje temperature: 1. termometar se stavlja u dodir s tijelom 2. zbog interakcije s tijelom, termometar se zagrijava (tijelo se hladi!) 3. kada je razina žive prestala rasti očita se temperatura 4. sustav je došao u ravnotežno stanje - interakcija između termometra i tijela više ne izaziva promjenu u sustavu Ovo stanje nazivamo termička ravnoteža (ekvilibrij) Ukoliko su tijela razdvojena toplinskim izolatorom (drvo, plastična pjena, figerglas) njihova međusobna interakcija se znatno usporava - npr. vreće za spavanje - nasuprot tome: toplinski vodič
Nulti zakon termodinamike Tri tijela: A, B i C. A i B su međusobno razdvojena idealnim izolatorom, a C je u kontaktu i s tijelom A i s tijelom B. UKOLIKO JE TIJELO C U TERMIČKOJ RAVNOTEŽI S TIJELIMA A I B, TADA SU I TIJELA A I B U MEĐUSOBNOJ TERMIČKOJ RAVNOTEŽI DVA SUSTAVA SU U TERMIČKOJ RAVNOTEŽI AKO I SAMO AKO IMAJU ISTU TEMPERATURU
Termometri i temperaturne skale Celzijeva temperaturna skala: - temperaturu ledišta vode označimo s 0, temperaturu vrelišta vode označimo sa 100 međusobni razmak podijelimo na 100 ekvidistantnih dijelova koje nazivamo stupnjevi - celzijev stupanj (ºC) Termometri: živin, bimetalni, otporni, infracrveni... Fahrenheitova temperaturna skala: - temperaturu ledišta vode je 32ºF - temperaturu vrelišta vode je 212ºF - pretvorba u Celzijevu skalu T F = 9 5 T C + 32 T C = 5 ( 9 T ) F 32
Kelvinova skala Problem: dva različita termometra (npr. živin i bimetal) baždareni tako da se podudaraju na dvije temperature (npr. 0ºC i 100ºC) ne moraju nužno pokazivati istu vrijednost za neku međutemperaturu! Želimo definirati skalu koja ne ovisi o svojstvima materijala. U tu svrhu koristimo gotovo idealan termometar - plinski termometar. On radi na principu povećanja tlaka plina s temperaturom pri konstantnom volumenu. Ekstrapolacija grafova dovodi do temperature od -273.15ºC gdje je tlak za sve plinove jednak 0 Pa! KELVINOVA SKALA: T K = T C + 273.15K Kelvin (K) je SI jedinica za temperaturu!
Termičko širenje Većina stvari se širi s povećanjem temperature - termičko širenje. Linearno širenje - šipka početne duljine L0 i početne temperature T0 - temperatura se promijeni za ΔT, duljina šipke se promijeni za ΔL - eksperiment pokazuje da je ΔL proporcionalan s ΔT - ΔL je također proporcionalan s L0 ΔL = αl 0 ΔT L = L 0 + ΔL = L 0 ( 1+ αδt ) Konstanta α naziva se koeficijent linearnog širenja i karakteristika je svakog materijala. Mjerna jedinica je K -1 ili (ºC) -1 Ovo vrijedi za svaku linearnu dimenziju tijela: duljinu, visinu, promjer...
Model termičke ekspanzije: - viša temperatura veća energija i amplituda titranja atoma Konceptualno pitanje: ukoliko grijemo objekt koji u sebi ima rupu, što se dešava s dimenzijama rupe? da li se promjer povećava ili smanjuje?
Koeficijenti linearnog širenja: Primjer: nadzvučni avion SR-71
Volumno širenje ΔV = βv 0 ΔT Konstanta β naziva se koeficijent volumnog širenja i karakteristika je svakog materijala. Mjerna jedinica je K -1 ili (ºC) -1 Veza između linearnog i volumnog koeficijenta širenja: - zamislimo kocku brida L i obujma L 3 - na početnoj temperaturi L0 i V0 - temperatura se povisi za dt, brid i volumen za dl, tj. dv: dv = dv dl dl = 3L2 dl dl = αl 0 dt dv = 3L 0 2 αl 0 dt = 3αL 0 3 dt = 3αV 0 dt β = 3α Koeficijenti volumnog širenja:
Termičko širenje vode Gustoća voda se povećava od 0ºC do 4ºC gdje je najveća! (β < 0) Nakon toga gustoća pada gotovo linearno. (β > 0) Ovaj fenomen ima veliki efekt na biljni i životinjski svijet u jezerima! Voda na dnu jezera ostaje pri temperaturi od 4ºC dok gotovo cijelo jezero nije zamrznuto. Kada to ne bi bilo tako, topla voda bi se kretala prema površini i jezero bi se smrzavalo od dna i to mnogo brže!
Termičko naprezanje - učvrstimo oba kraja metalne šipke i grijemo ju (ili hladimo) - šipka ima tendenciju širenja (ili skupljanja) i djeluje silom na držače - ta pojava naziva se termičko naprezanje - naprezanje može biti toliko jako da dolazi do pucanja šipke - posebno je bitno u graditeljstvu! spojka na mostu - gledamo šipku presjeka A i duljine L0 - duljinu držimo konstantnom, a temperaturu smanjimo za ΔT - kada duljina ne bi bila konstantna: ΔL L 0 = αδt - ΔT i ΔL su negativni - naprezanje se mora povećati za iznos F koji je baš dovoljan da izazove jednako (ali suprotnog smjera) produljenje u duljini šipke term
Prisjetimo se definicije Youngovog modula: Y = F A ΔL L 0 ΔL L 0 naprezanje = F AY Da bi duljina ostala nepromijenjena, ukupna promjena mora biti 0: ΔL L 0 term + ΔL L 0 naprezanje = αδt + F AY = 0 Čime dolazimo do: F A = YαΔT (termičko naprezanje)
Količina topline Hladnoj žličici uronjenoj u vruću kavu temperatura polako raste sve dok se temperature kave i žličice se ne izjednače - stanje termičke ravnoteže - interakcija koja dovodi do izjednačavanja temperatura je esencijalno prijenos energije - prijenos energije koji nastaje isključivo zbog razlike u temperaturi naziva se tok topline ili prijenos topline -razumijevanje veze između topline i drugih oblika energije polako se razvijalo za vrijeme 18. i 19. stoljeća - Sir James Joule (1818-1889) proučavao zagrijavanje vode tako da su u nju bile uronjene rotirajuće lopatice - rad koji je obavljen na vodi izaziva proporcionalan porast temperature pretvorba energije Toplina je energija u prijelazu s jednog sustava na drugi zbog razlike u temperaturi!
- jedinicu količine topline možemo definirati pomoću temperature: Kalorija (cal) je količina topline potrebna da bi se 1 g vode temperatura povisila s 14.5ºC na 15.5ºC 1 cal = 4.186 J 1 kcal = 4186 J Kalorija nije SI jedinica. SI jedinica za energiju je Joule.
Specifični toplinski kapacitet - oznaka za toplinu je Q - povezana s promjenom temperature dt označavamo ju dq - količina topline Q potrebna da bi masi m neke tvari povisila temperaturu s T1 na T2 proporcionalna je razlici (T1- T2) - također je proporcionalna masi m - ovisi o materijalu: da bi se 1 kg vode temperatura povisila za 1ºC potrebno je 4190 J, a 1 kg aluminija 910 J Q = mcδt (količina topline potrebna da bi se nekoj tvari mase m temperatura povisila za ΔT) c je konstanta, različita za različite materijale i naziva se specifični toplinski kapacitet - toplina potrebna da bi se 1 kg neke tvari temperatura povisila za 1 K Specifična toplina vode 4190 J/kg K = 1 cal/g ºC dq = mcdt c = 1 m dq dt specifični toplinski kapacit vode
Molni toplinski kapacitet Kemija: molna masa (M) je masa po molu M = m n (npr. molna masa vode je 18 g/mol) Tada možemo pisati: dq = nmcdt Umnožak Mc nazivamo molni toplinski kapacitet i označavamo ga s C dq = ncdt (toplina potrebna da bi se n molova neke tvari temperatura povisila za 1 K) C = 1 n dq dt (molni toplinski kapacitet) Razlikujemo toplinske kapacitete pri stalnom volumenu i stalnom tlaku!
Kalorimetrija i fazne pretvorbe - kalorimetrija: mjerenje topline - fazne pretvorbe: npr. led voda Faza - stanje tvari; npr. kruto, tekuće, plinovito - prijelaz iz jedne faze u drugu naziva se fazna pretvorba - za bilo koju vrijednost tlaka fazna pretvorba odvija se pri određenoj temperaturi, obično uz apsorbciju ili emisiju topline i promjenu volumena i gustoće Primjer: polako zagrijavaje mješavine leda i vode - da bi se 1 kg leda pri temperaturi 0ºC pretvorio u 1 kg vode pri temperaturi 0ºC (pri standardnom atmosferskom tlaku) potrebna je energija 3.34 10 5 J Toplina potrebna da bi se rastalio 1 kg neke tvari naziva se latentna toplina taljenja (Lt)
Q = Lt m latentna toplina taljenja - no, ovaj proces je reverzibilan! - ista količina topline potrebna je za smrzavanje 1 kg vode Općenito pišemo: Q = ± L m L se zove latentna toplina (fazne pretvorbe) Fazna ravnoteža - točka gdje je više faza u ravnoteži Ista priča vrijedi i za isparavanje! Latentna toplina isparavanja vode: Li = 2.256 10 6 J Da bismo 1 kg vode zagrijali od 0ºC do 100ºC potrebno je Q = 1 kg 4190 (J/kg K) 100ºC = 4.19 10 5 J Za isparavanje 1 kg vode potrebno je skoro 5 puta više topline!
Latentne topline taljenja i isparavanja: Latentna toplina isparavanja i vrelište ovise o tlaku! Voda će na Mount Everestu proključati pri 69ºC
- ovisnost temperature vode pri konstantnom dovođenju topline Sublimacija: izravan prijelaz iz krutog u plinovito stanje! - latentna toplina sublimacije, Ls
Načini prijenosa topline - spomenuli smo već toplinske vodiče i izolatore - sada nas zanima brzina prijenosa topline (energije) Načini prijenosa: kondukcija, konvekcija i zračenje KONDUKCIJA - prijenos topline kada su dva tijela u kontaktu - primjer: šipka, različite temperature na krajevima - dvostruko veća površina presjeka šipke - dvostruko veći tok topline - dvostruko veća dužina šipke - dvostruko manji tok topline - metali su dobri vodiči zbog slobodnih elektrona - metalna šipka se čini hladnijom od drvenog štapa pri istoj temperaturi - prijenos topline postoji samo ukoliko postoji razlika u temperaturi i uvijek se kreće od područja više temperature u područje niže
Tok topline: H = dq dt = ka T H T C L T H T C L - gradijent temperature k ovisi o materijalu - veliki k predstavlja dobru toplinska vodljivost - mjerna jedinica za H je watt (W=J/K), a za k je (W/m K) - ukoliko se T mijenja nejednoliko: H = dq dt = ka dt dl
KONVEKCIJA - prijenost topline pomoću gibanja fluida iz jednog područja u drugo - primjer: kućni sustavi za grijanja zraka i vode - vrlo kompleksan proces koji se ne može opisati jednostavnom jednadžbom - eksperimentalne činjenice: 1. tok topline proporcionalan je površini. zato radijatori imaju veliku površinu 2. viskoznost fluida usporava prijenos topline oko stacionarne plohe, stvarajući izolirajući film 3. topliski tok proporcionalan je (Tpovršina - Tunutrašnjost) 5/4
ZRAČENJE - prijenos topline elektromagnetskim zračenjem (vidljiva svjetlost, infracrveno i ultraljubičasto zračenje) - ovakav način prijenosa topline moguć je i u vakuumu - svako tijelo, pri svakoj temperaturi emitira zračenje u obliku EMV - valna frekvencija tog zračenja smanjuje se s povišenjem temperature - pri sobnoj temperaturi to zračenje je u području spektra infracrvenih valova - pri temperaturi 800ºC zračenje je već u području vidljive svjetlosti - užarena tijela Tok topline: H = AeσT 4 e - koeficijent emisije, bezdimenzijski broj između 0 i 1 σ - Stefan-Boltzmannova konstanta, 5.67 10-8 W/m 2 K 4