NAUČNO POPULARNA REVIJA O PRIRODI, ČOVJEKU I EKOLOGIJI Sarajevo 2010., broj 30, godina XIV NESTAJU POLARNE KAPE

Transcript

1 NAUČNO POPULARNA REVIJA O PRIRODI, ČOVJEKU I EKOLOGIJI Sarajevo 2010., broj 30, godina XIV NESTAJU POLARNE KAPE

2 SADRŽAJ FONDEKO SVIJET Naučno popularna revija o prirodi, čovjeku i ekologiji Sarajevo, 2010., broj 30, godina XIV Izdavač: Udruženje za podsticanje uravnoteženog razvoja i kvalitet života Fondeko Sarajevo Suizdavač: Federalno ministarstvo okoliša i turizma Upravni odbor Fondeko: Mr. Esma Kreso - Bešlagić (predsjednik); Hajdar Arifagić, novinar; Mate Bandur, dipl. ing.; akademik Ljubomir Berberović; dr. Vladimir Beus; mr. sc. Mehmed Cero; prof. dr. Esma Habul - Velagić; dr. sc. Nevenko Herceg; Ana Mrdović, dipl. ing. hort.; mr. teh. nauka Faruk Muštović; dr. sc.tatjana Neidhardt; akademik fra Petar Vidić; Nermin Zubčević, dipl. vet. Za izdavača: Halida Vuković Glavni i odgovorni urednik: Alma Džinović Zamjenik glavnog i odgovornog urednika: Tomislav Lukić, prof. Uredništvo: Hajdar Arifagić, novinar; akademik Ljubomir Berberović; dr. sc. Nevenko Herceg; prof. dr. Aleksandar Knežević; mr. Esma Kreso-Bešlagić, Danijela Petrović, prof.; doc. dr. Šekib Sokolović; dr. sc. Čedomil Šilić, prof. dr. Dubravka Šoljan; akademik fra Petar Vidić; Vojislav Vujanović, likovni kritičar. Unos teksta: Admir Tihić Lektor: Nada Franjković Korektor: Sabaheta Abadžić Sekretar redakcije: Zumreta Begović Prvi glavni i odgovorni urednik Nijaz Abadžić laureat Povelje časti UNEP Global 500 Adresa redakcije: Revija Fondeko svijet Branilaca Sarajeva 47, Sarajevo- Bosna i Hercegovina, tel/fax: fondeko@bih.net.ba, Rukopisi, fotografije, diskete i CD se ne vraćaju. Tehničko uređenje: Shift, Mostar ( Štampa: BLICDRUK Sarajevo Za Štampariju: Muhamed Hrlović, graf.ing. U skladu sa Zakonom o javnom informisanju, revija Fondeko svijet upisana je u Registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo kao nekomercijalno glasilo. Registarski broj NKM 14/99, od Naslovna strana: Blidinje Foto: Damir Boras Posljednja strana: Patak Foto: Slobodan Samardžić - Sam Ilustracije: Božo Stefanović Tiraž: Revija se štampa na recikliranom papiru ISSN X UDK 574(05) Dr. Amir Pleho BUĐENJE IZ POHLEPE Krupnim nevoljama očuvanja mira i svijesti o ugroženosti života na zemlji prijeti i opasnost što ljudi ne vide da promjene psihe i duševnog Prof. dr. sc. Osman Lindov Edo Memišević, dipl. ing. saobr. Damir Bjelica, bachelor. ing. saob. SVJETLOST JE I ZAGAĐIVAČ Svjetlosno zagađenje je prepoznato tek u novije vrijeme kada je došlo Mr. sc. Himzo Popović OTROV KAO FAKTOR Validna procjena uticaja poljoprivrede na okoliš moguća je samo na osnovu sveobuhvatnih i sistematičnih analiza poljoprivredne Vojislav Vujanović MOČVARA POD PAZUHOM RIJEKA Čini se, dok sve ovo zapisujem, kao da su mileniji prošli, a tek je minulo nešto više od jednog stoljeća... EVROPSKA AGENCIJA ZA OKOLIŠ I KLIMATSKE PROMJENE Na 15. konferenciji zemalja članica (COP15) Konvencije o klimatskim... Nijaz Abadžić Prof. dr. sc. Nevenko Herceg; Mr. sc. Mehmed Cero; Maja Taubman-Bevanda, dipl. ing. arh. Dr. sc. Čedomil Šilić BOSANSKA ZVONČIKA ILI HOFMANOVA SUPRAŠNICA Ovu vrstu možemo vidjeti i upoznati samo na više lokaliteta u centralnoj Bosni, na raznolikim staništima... SNIMAJ DOK LIŠĆE NE SAKRIVA VODU Stranicu dnevnika Nijaza Abadžića i rubriku Antologija ekologizama ustupio nam je svojevremeno njegov... Hajrudin Rudi Hasanbegović RUJNI PEHAR VIRI ISPOD SNIJEGA Ne može se reći koje su to zimske gljive, jer dosta je gljiva koje se nađu u jesen, ili kasnu jesen...

3 Riječ urednice 1 KLIMATSKI HOLOKAUST Klimatski samit u Kopenhagenu svoj kraj (zamalo krah), dočekao je u kaosu i konfuziji, natjeravši vodeće svjetske nacije da se vrate pregovaračkom stolu u potrazi za dogovorom o manjem ispuštanju štetnih gasova u atmosferu Alma Džinović Kritičari upozoravaju da je dogovor iz Kopenhagena, kao rezultat dvosedmičnih pregovora u danskom glavnom gradu, pun rupa i da mu nedostaje vremenskih odrednica, a aktivisti Greenpeacea nazvali su ga promašenim, bezubim sporazumom Daily Telegraph Klima na samitu zaledila je snove, potopila iluzije i ugasila nadu da moć i razum mogu naći pragmatičan dogovor. Često neprijatna i eksplozivna, uvredljiva i beskompromisna samitska klima, nije davala nikakvu nadu do posljednjeg dana Kopenhagena. A ni onda, ne desi se čudo, već traljav dogovor i ogromno razočarenje. Dokument koji će omogućiti smanjenje stakleničkih plinova, zaštitu najranjivijih i označiti početak nove ere čistog razvoja i zelenog rasta za sve, nije usvojen konsenzusom, primljen je na znanje, da bi postao operativan. Nakon snažnih prepirki delegati iz 193 zemlje su u tom historijskom trenutku, samo klimnuli glavom na labavi deal o potrebi da se spriječi porast temperature, što su dogovorili američki lider i četiri lidera druge velike nacije zagađivača. Zaključena je i metoda utvrđivanja smanjenja emisije štetnih gasova industrijskih zemalja, a pomoć u prikupljanju stotinu milijardi dolara za pomoć siromašnim zemljama u prilagođavanju klimatskim promjenama je obećana, a obećanje dali oni čiji je raskol između onog što kažu i čine veći, nego jaz između bogatih i siromašnih. I tako smo opet na početku, suštinskom, kako ga nazva glavni sekretar UN Ban Ki- Moon koji je na kraju samita između ostalog rekao: Sporazum je konačno postignut iako ishod klimatskih pregovora u Kopenhagenu nije baš onakav kakvom su se ljudi nadali, ali predstavlja suštinski početak. Pazite, suštinski početak! Dakle, znamo gdje smo. Opet na početku! I da nije tragično bilo bi smiješno, a jedino što nas može nasmijati jeste izjava venezuelanskog predsjednika Huge Chavesa, koji je ironično ustvrdio kako bi Zapad do sada spasio klimu da je banka. Nova konferencija uz podršku Ujedinjenih nacija mogla bi se održati u prvoj polovini u Meksiku. Stop Global Warming. Spasimo klimu! FONDEKO ove godine obilježava 15 godina rada na unapređenju uravnoteženog razvoja i kvalitete života, a plod naše zrelosti, mudrosti i ljubavi jeste i promocija 30-tog broja revije FONDEKO-svijeta. Od prvog dana okupljeni su prijatelji prirode oko ideje života u harmoniji sa prirodom, valorizacije prirodnih vrijednosti BiH, projekata humanijeg odnosa čovjeka prema životnom okruženju, edukacije i senzibiliranja javnosti o potrebi zaštite i očuvanja živog svijeta, biljnog i životinjskog carstva. Radost postojanja i stvaranja u duhu etike, estetike i ekološke odgovornosti sada želimo podijeliti sa Vama. U povodu ove obljetnice želimo svima Vama dragi prijatelji da čestitamo, da se zahvalimo na saradnji i podršci, te da Vas pozovemo da zajedno kreiramo ljepšu i zdraviju budućnost za sve nas u ovoj prelijepoj zemlji.

4 2 Mozaik života BUĐENJE IZ POHLEPE Krupnim nevoljama očuvanja mira i svijesti o ugroženosti života na zemlji prijeti i opasnost što ljudi ne vide da promjene psihe i duševnog u čovjeku mogu toliko narasti da će tražiti formiranje novih sudova, sličnih onom u Hagu, kojim će spriječiti nestanak života na Zemlji Foto: D. Kulijer Dr. Amir Pleho Nastanak života na planeti Zemlji je bio tako davno da mu ljudske duše do danas ni u jednom prostoru životne sredine kojoj pripadaju, niti pojedinci bogati znanjem nisu mogli ni približno tačno prosuditi vrijeme nastanka života na zemlji. U ta pradavna vremena stvoreni su začeci života svih biljnih i životinjskih vrsta. Mjesta stvaranja začetaka života na zemlji su bila različita, a odgovarala su uslovima okruženja na kome su nikli procesi stvaranja životnog začetka. Svi podaci kojima raspolaže znanstveni svijet ukazuju da je svaka sredina gdje je stvaran začetak života bila supstrat pogodan za biohemijske procese iz kojih će biti izgrađena cjelina od tkiva pogodnih funkcija kojima neće biti teško da žive u prostoru gdje su im začeci stvarani. Zemaljski prostori su tada bili kompozicije koje su se dobro razlikovale od ovog što je danas kompozicija vazduha, vode i hrane na zemlji. Tri navedena sastojka su esencijalna potreba živom tkivu faune i flore radi očuvanja procesa koji čuvaju unutrašnjost žive jedinke. Dug je vremenski prostor u kome su staništa živih vrsta faune i flore bila skoro identičnog sastava. Ovo znači da su prvi stvoreni začeci biljnog i životinjskog svijeta uspješno stvarali idealnu kombinaciju svoje građe tijela są izvorom potreba za život na staništu začetaka života njihove linije. Bili su to prirodni zakoni ekološke sredine živih vrsta. Trajao je taj sklad dugo i dugo. Promjene mozaika, koga čine životinje i biljke na zemlji, modifikovale su daljnu sigurnost života na zemlji. Usko vezano za promjene sastava vrsta faune i flore piscu ovog teksta je dužnost da čitaoce podsjeti na vrijeme kada je bolest kuga koju prenose glodari odnijela veliki broj evropskih stanovnika. Da nije bilo te nesreće kada čovjek nije imao sistema odbrane protiv te opasnosti danas bi evropsko tlo imalo drukčiju brojku stanovnika. Zbog enormnog rasta opasnosti po život na zemlji nije vrijeme da se sva pažnja usmjerava na taj prošli jad ljudi u pojedinim regionima života, ali treba pažnju usmjeriti na uzroke pojava nevolja koje donose izmijenjeni biološki uzročnici bolesti. Sida, Ebola, Ptičija i Svinjska gripa, Sars i druge viroze danas odnose živote. Promjene mozaika, koga čine životinje i biljke na zemlji, modifikovale su daljnu sigurnost života na zemlji Najveći grijeh Jade životu na zemlji u ovo vrijeme donose elementarne nepogode i ljudska nerazboritost. Čovjek je vrsta faune obdarena da može stvarati. Kada je stvaranjem vlastitih produkata doživio prve koristi zaboravio je da je u davna vremena proročište u Delfima na sjeveru Grčke ostavilo poruku: Čovječe Bog ti je dao moć da stvaraš vatru, ali ti nije ostavio pamet da se čuvaš od stvorene opasnosti. Iz ove poruke se samo po sebi nameće pitanje: Čovječe uloži snagu da prosudiš opasnost svakog svog produkta dokle ga stvaraš smiješ, jer kad u tome pogriješiš stvoreno tvojim umom će biti presuda životu na zemlji.

5 Misli velikih ljudi 3 Znano je ipak da su se i u prirodi dešavali incidenti, pa su elementarne promjene životne sredine odnosile mnoge živote. Tim uzrokom su u prošlosti nestajale brojne biljne i životinjske vrste i tako se mijenjao mozaik živih bića nastalih kod stvaranja začetaka faune i flore Simbol dobrote Odabrala: Anida Džanko Obrazovanje je obrazovanima drugo sunce. Heraklit Star je jedino onaj koji nema više želje da nešto nauči. Ugo Ožeti Za zadovoljenje svoje pohlepe, čovjek je stvaranjem svojim umom živom svijetu otvorio vrata nepoznate zemlje, ali i nerazboritost koja će život na zemlji odvesti u ambis. Najveći grijeh ljudskom rodu se pokazao kada su počeli da padaju plodovi života zbog narušavanja kompozicije ekološke sredine. Enormna količina sintetizovanih hemijskih materija učinila je nasilje koje moramo ubrojati u listu najžešćih faktora narušenosti ekosistema na svim životnim prostorima zemlje. Nagomilani produkti ljudskog uma su davno pokazali da mijenjaju život u morima. Ribe su procesom biotransportacije Ingvinima na polovima dostavile sredstvo koje je čovjek namijenio uništenju ušiju, da se spasi od pjegavca, a Marija Sklodovski- Kiri je podlegla od zloćudnog tumora zbog radioaktivnog zračenja koga je otkrila. Kloniranje pojedinih vrsta hrane za čovjeka je dalji primjer zloupotrebe moći stvaranja. Primjena otkrića Marije Kiri, od kog je ljudski rod trebao da ima koristi, prerasla je u nevolju koja je zadesila Hirošimu i Nagasaki, stanovnike Ukrajine i susjednih država zbog eksplozije nuklearne elektrane u Černobilju. Stradanja nedužnih mladih ljudi koje su pohlepni čovjekoliki apostoli mraka uključili u ratove Indokine, Palestine, rata u Bosni, Kosovu, Čečeniji, Iraku i ratištima po Africi samo su dio dobro znanih mjesta gdje su žrtve narušavanja ekosistema i stvaranja moći za uništavanja nedužnih radi zasićenja pohlepe bolesnih, dio su nevolja koje ukazuju da čovjek snažno gazi k ambisu života na zemlji radi svoje narasle pohlepe. Ovog puta pisac teksta koji je željom da se ekosistem sačuva od daljeg nasilja ljudskog roda odlučio da ljudima skrene pažnju na opasnost narušavanja kompozicije vlastitog staništa, kad to dostigne visok stepen, pretvorilo u najozbiljnijeg uzročnika propadanja duše i duševnog kod čovjeka. Bolest iz medija Nagomilanim živim organizmima strani produkti u staništima koja su bila prirodna, pogodna za čuvanje zdravlja, nasilno prodiru u zdravo tkivo svih živih vrsta i počinju narušavanje procesa označenih fiziološkim procesima za čuvanje zdravlja. Javljaju se potpuno nove bolesti ili se pojavljuju u procentu koji je do ovog vremena bio nevjerovatan. Stanovnicima Bosne i Kosova se u kuće uselio balkanski sindrom, a italijanskim majkama, čiji su sinovi umrli od opake bolesti, nesnosni bol u duše iako su poslati da daruju mir narodu tog nesretnog područja. Savremena sredstva komunikacija pospješuju širenje novih uzročnika narušavanja zdravlja i života na svim prostorima zemlje. Taj izum je ono što uzima maha i prijeti da proširi listu zločinaca, lica kod kojih je evidentna psihijatrijska forma poremećenosti duševnog, sa sve učestalijim nasiljem nad nedužnim. Krupnim nevoljama očuvanja mira i svijesti o ugroženosti života na zemlji prijeti i opasnost što ljudi ne vide da promjene psihe i duševnog u čovjeku mogu toliko narasti da će tražiti formiranje novih sudova, sličnih onom u Hagu, kojim će priječiti nestanak života na zemlji. Najveći grijeh ljudskom rodu se pokazao kada su počeli da padaju plodovi života zbog narušavanja kompozicije ekološke sredine Zaključak: Čovječe probudi se! Skretanje pažnje ljudskim jedinkama koje se brinu za očuvanje prirodne kompozicije ekosistema koji je već dosadašnjim stepenom narušenosti doveo do brojnih nepoznatih bolesti među svim živim vrstama, usmjerenom pažnjom se želi dokučiti snaga kojom ljudi očuvane psihe treba da povedu borbu protiv narušavanja duše i duševnog. Da se spriječi narušavanje eko sistema čime bi se uklonio opasan uzročnik poremećaja duševnih stanja i masovnog međuljudskog sukoba kojim se likvidiraju nedužni. Sredstva sedme sile su, u prilog izbora pravog puta za budućnost života na zemlji, ove godine prikazala nasilja suludih jedinki kakva su bila ubijanja djece u školama u Americi, Njemačkoj i zločini psihijatrijski poremećenog oca nad vlastitom kćerkom u Beču i u Australiji. Čovječe, probudi se, vrijeme je borbe za sretnije dane čuvanjem ekosistema kompozicije bližoj kompoziciji kakva je bila u vrijeme stvaranja začetaka života na zemlji. Ono što hoće, mudrac traži u sebi, a prost čovjek to traži u drugima. Konfučije Učiti a ne činiti znači jednom graditi, a drugom razgrađivati. Josip Juraj Štrosmajer Neznalica nije samo teret već i opasnost za brod svoga društva. Cezar Kanti Znanje oruđe, a ne cilj. Tolstoj Što čovjek više uči, to više osjeća da malo zna. Tito Prije nego što počneš posao dobro razmisli, ali kad počneš, istraj na njemu. Bijas Lijepo je u svemu imati mjeru: prekomjernost i nedostatak ne mile mi se. Demokrit Bolje se posavjetovati prije učinjenog djela, nego razmišljati poslije. Demokrit Korist nam daju nauke, a ljepotu umjetnosti. Mikelanđelo Čovjek, gdje bio da bio, nosi svoju ljepotu sa sobom. On je može pronaći i u blatnoj vodi razlivene rijeke. Antun Barac Ja kažem: lijepo je simbol moralne dobrote. Kant Vrlina je ratno stanje, a da bi u njemu čovjek živio, mora stalno da se bori protiv samoga sebe. Ruso Učiniti bez svjedoka ono što bi čovjek mogao učiniti pred cijelim svijetom, najveća je vrijednost. La Rošfuko Vrlina bez mudrosti je ljepota bez očiju. Gracijan i Morales Svilena nit koja povezuje sve bisere vrline je umjetnost. Viljem Pen Neke vrline su najčešće prikrivene mane. La Rošfuko Oduvijek su vrline padale s porastom bogatstva. Karl Veber Slučajno niko nije dobar; treba vrlinu naučiti. Seneka

6 4 BiH u globalnoj borbi DOBRO ORGANIZOVAN ISKORAK Koliko Bosna i Hercegovina može da doprinese u globalnoj borbi za umanjivanje posljedica klimatskih promjena. Jasno treba reći i voditi takvu integralnu dugoročnu razvojnu politiku koja će omogućiti BiH ekonomski prosperitet uz uvažavanje ekoloških standarda Dr. Borislav Jakšić Goran Vukmir Namjera ovoga teksta, sa pomalo provokativnim naslovom, nije da umanji ni da preuveliča doprinos koji jedna mala zemlja, kao što je BiH, ima u vezi uticaja na smanjenje posljedica klimatskih promjena. Namjera nam je da, nakon što je Bosna i Hercegovina, kao članica Konvencije o klimatskim promjenama (UNFCCC), svrstana u grupu zemalja u razvoju, uradila Prvi nacionalni izvještaj (INC), damo generalni prikaz o statusu BiH u toj Konvenciji, daljim obavezama kao i pravima koja iz tog statusa proističu. Podsjećamo da je jedna od obaveza svih država u okviru ove Konvencije da, prema tačno utvrđenoj proceduri urade svoje nacionalne izvještaje, te da ih potom u određenim vremenskim periodima noveliraju (kroz sukcesivnu izradu Drugog, Trećeg itd. Nacionalnog izvještaja) i time omoguće preko Sekretarijata Konvencije, organizovane globalne i lokane aktivnosti. Značaj izrade ovog izvještaja daleko prevazilazi samo formalno ispunjavanje obaveza prema Konvenciji. S jedne strane izvještaj po prvi put daje pregled emisija gasova stakleničke bašte u BiH i projekcije uticaja koji će, sada već izvjesne, globalne promjene klime imati na našem prostoru. Ali možda i najvažnije za BiH i njenu perspektivu čistog dugoročnog razvoja je što se kompletiranjem ovog izvještaja ispunjava još jedan od tri glavna preduslova za pristup BiH fondovima za čisti razvoj (CDM) koji postoje u okviru Protokola iz Kjota. Kako je BiH već pristupila Protokolu iz Kjota, a sada i pripremila INC, potrebno je još samo da se postigne dogovor oko uspostavljanja Imenovanog nacionalnog tijela za mehanizme čistog razvoja (DNA) i da BiH počne da koristi potencijalno ogromne ekonomske koristi koje joj taj mehanizam nudi kao zemlji u razvoju. Pošto je taj mehanizam usmjeren isključivo na čisti ekonomski razvoj i ne ugrožava ni na koji način interese niti jedne interesne grupe u BiH, nego naprotiv otvara mogućnosti za privlačenje stranih investitora i razvoj svih najznačajnijih sektora privrede, posebno energetike, sigurni smo da će se odluka o uspostavljanju DNA u BiH donijeti u najskorije vrijeme. Izradom INC, koji je nedavno završen, rukovodio je UNDP BiH, a u pripremi izvještaja učestvovalo je oko 50 domaćih eksperata koji su bili angažovani na bazi javnog poziva.ovim je BiH ispunila jednu od svojih važnih obaveza prema međunarodnoj zajednici-konkretno prema Konvenciji UNFCCC. U najkraćem, u skladu sa tačno propisanom procedurom izrade INC, izvršena je Kroz integralno sagledavanje svih potencijalnih uslova koji se odnose na klimatske promjene, u skladu sa tačnim propozicijama za izradu INC, došli smo do vrijednog dokumenta koji će pomoći svim strukturama (vlasti, privredi, stanovništvu, obrazovanju i dr.) da zajednički uključe Bosnu i Hercegovinu u neophodne globalne aktivnosti inventura emisija gasova stakleničke bašte u BiH za 1990 goinu kao baznu godinu, identifikovane su klimatske promjene u BiH, date prognoze promjena kao i procjene ranjivosti prostora i privrede, ekosistema i uslova življenja. Ovo je veoma važno jer područje gdje se mi nalazimo, dakle područje jugoistočne Evrope, prema prognozama očekuju značajne klimatske promjene koje se već manifestuju a očekuju se da će se još više manifestovati u porastu ljetnih i zimskih temperatura, pojavi sve većeg broja ekstremnih vremenskih događaja (oluje, poplave, sušni periodi i sl.) i promjeni režima padavina.promjena režima padavina, posebno smanjenje snježnih padavina imaće uticaja na poljoprivredu, hidroenergetiku i, naravno, na stanovništvo zbog promjene uslova života i rada. Kroz integralno sagledavanje svih potencijalnih uslova koji se odnose na klimatske promjene, u skladu sa tačnim propozicijama za izradu INC, došli smo do vrijednog dokumenta koji će pomoći svim strukturama (vlasti, privredi, stanovništvu, obrazovanju i dr.) da zajednički uključe Bosnu i Hercegovinu u neophodne globalne aktivnosti. Osnovno je da se svi subjekti na prikladan način upoznaju sa suštinom klimatskih promjena te da prihvate da se sa ovim problemom možemo uspješno nositi jedino ako ga sagledamo i pristupimo njegovom rješavanju iz perspektive dugoročnog održivog razvoja. Ovo je od izuzetne važnosti jer sve ukazuje da kod nas, reklo bi se na svim nivoima, nivo znanja i shvatanja o kompleksnosti problema klimatskih promjena je veoma skroman. Da bi se svi aspekti klimatskih promjena integralno sagledali i ugradili u dugoročne entitetske i državne planove podaci navedeni u INC, posebno oni koji se odnose na ranjivost prirode, privrede i društva u cjelini, predložene mjere adaptacije i uvođenje novih tehnologija moraju se znalački osmisliti i voditi da bi se postigli željeni rezultati.

7 BiH u globalnoj borbi 5 Bosna i Hercegovina je izradom svoga INC na putu da se mnogo aktivnije nego do sada uključi u globalne procese za umanjenje posljedica klimatskih promjena. Kod ovoga, pored onoga što je već rečeno, treba odmah učiniti napore da se shvati da je ovo dugoročni proces koji traži sinhronizovanu organizaciju svih učesnika od vlasti do pojedinaca. U tom smislu, u poglavlju Preporuke i naredni koraci u INC-u BiH naglašena je potreba koordiniranog rada na slijedeća tri područja: - Razvoj Strategije mitigacije klimatskih promjena BiH i izrada Akcionog plana, - Poduzimanje koraka za realizaciju za ključaka Okvirnog Akcionog plana adaptacije klimatskim promjenama jugoistočne Evrope (CCFAP, 2008) i - Brzi početak priprema Drugog nacional nog izvještaja BiH (SNC). Naš INC i u njemu date preporuke su u skladu sa događajima koji su se odvijali tokom nedavno održanog COP15 u Kopenhagenu. To je logično jer smo kod izrade INC, koja je trajala nepune 2 godine, pratili sve globalne i regionalne aktivnosti vezane za ovu UN Konvenciju zajedno sa njenim protokolom iz Kjota i tamo utvrđenim obavezama, i sve to konceptualno postavili kao početak dugoročnog procesa za Bosnu i Hercegovinu. Svi neposredni učesnici u izradi INC su jedinstveni da ova Konvencija predstavlja jedinstvenu priliku da se kroz integralno sektorsko sagledavanje i širu komunikaciju na regionalnom i globalnom nivou pružaju i entitetima i Bosni i Hercegovini prilike da uz sinhronizovane aktivnosti, koordinirane od strane BiH Focal Point-a za UN Konvenciju o klimatskim promjenama, dođe do značajnih pozitivnih ekonomskih pomaka. Radi toga je i odlučeno da se u organizaciji BiH Focal Point-a za UN Konvenciju o klimatskim promjenama (što je, u skladu sa međuentitetskim dogovorom, Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS za cijelu BiH) obavi promocija INC za, u ovom trenutku, najznačajnije ciljne grupe. Planirano je da to budu prije svega određena entitetska odnosno državna ministarstva najrelevantnija za implementaciju ove Konvencije u BiH, kao i entitetske privredne komore i spoljno trgovinska komora BiH, Univerziteti u Sarajevu i Banjoj Luci, mediji i NVO-e. U toku su, takođe, pripreme za izradu zahtjeva GEF-u za dobijanje finansijskih sredstava za izradu Drugog nacionalnog izvještaja (SNC). Stav Projektnog odbora INC, još od jula god. je da se poduzmu aktivnosti da Bosna i Hercegovina zatraži finansijsku pomoć od GEF-a za izradu SNC i time otpočnu konkretne aktivnosti onoga što je u preporukama INC i naznačeno. BiH Focal Point-a za UN Konvenciju o klimatskim promjenama, će odmah nakon usvajanja INC na entitetskim i državnom nivou, predati INC na engleskom jeziku Sekretarijatu UNFCCC u Bonnu. odnosno GEF-u. Neposredno iza toga, BiH Focal Point za UN Konvenciju o klimatskim promjenamaće, zajedno sa GEF Focal Pointom (uloga koju obavlja Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH), predati aplikaciju za finansijsku podršku za izradu SNC-a BiH, Globalnom fondu za zaštitu zivotne sredine (GEF). Projektni tim INC (koordinator i tri tim lidera) sa UNDP-om BiH je u fazi izrade aplikacije za SNC i ona će biti pripremljena da bi do konca januara god bila predana GEF-u. Foto: S. Hujić - Izvor Krupe U zaključku, vraćajući se na provokativni naslov, vidljivo je da je Bosna i Hercegovina u prethodne 2 godine učinila dobro organizovan iskorak u shvaćanju značaja ove Konvencije za dugoročni razvoj. Realno je očekivati da će BiH Focal Point-a za UN Konvenciju o klimatskim promjenama, zajedno sa GEF Focal Pointom, bazirajući se na dosadašnim aktivnostima i opredjeljenju na izuzetno dobru stručnu pomoć UNDP BiH i stečena iskustva u timskom radu kod izrade INC-a, omogućiti značajniju ulogu Bosni i Hercegovini koja će korespondirati i sa globalnim i sa evropskim ciljevima.

8 6 Darvinova teorija evolucije VRSTA POD ŠIFROM Poslije višegodišnjeg putovanja po svijetu, nakon dugog i marljivog proučavanja ogromnih količina sakupljenog materijala i mnogo godina savjesnog bilježenja vlastitih posmatranja i zaključaka, Darvin se odlučio da obznani svoju teoriju evolucije putem prirodnog odabiranja. Slavna knjiga O porijeklu vrsta, s kojom je teorija ugledala svjetlo dana, izašla je prije 150 godina, 24. novembra Akademik Ljubomir Berberović Minula godina protekla je u znaku Čarlsa Darvina (Charles Darwin). Širom Zemljine kugle obilježena je 200-godišnjica njegovog rođenja i 150-godišnjica izlaska njegovog glavnog djela, poznatog po skraćenom naslovu Porijeklo vrsta, djela koje je donijelo grandiozni preokret u razvoju prirodnih nauka. Teorija evolucije izložena u toj knjizi trajno i duboko je zahvatila čovjekovo shvatanje svijeta i vlastitog mjesta u svijetu. Šta iznosi Darvinova teorija? Ona pruža razumno i elegantno objašnjenje kako se odvija jedinstveni, neprekidni i sveobuhvatni proces, iz kojeg je rođen savremeni živi svijet u cjelokupnom bogatstvu svojih oblika: (1) organizmi proizvode neuporedivo više rasplodnih elemenata i potomaka nego što ih može opstati, (2) jedinke iste vrste su međusobno različite i stoga nejednako prilagođene uslovima života, (3) prilagođenije jedinke imaju bolje izglede u neizbježnom nadmetanju za preživljavanje i razmnožavanje, (4) pošto su razlike među jedinkama nasljedne, nove generacije liče na prethodne, ali su u isti mah izmijenjene u smislu bolje prilagođenosti, tj. u populacijama postaju češći i dominantniji bolje adaptirani organizmi. Iz Darvinove lako razumljive sheme sagledavaju se dva ključna momenta u istoriji organske prirode: genealoški kontinuitet organizama i kontinuitet njihove varijacije u prostoru i vremenu. Istina o živom svijetu od njegovog postanka do danas sažima se u prostu darvinsku jednačinu descendencija + modifikacija = evolucija. Evolucija obuhvata jedinstvenim pogledom zajedničko porijeklo i međusobnu diferencijaciju živih oblika. Različite organske forme potiču jedne od drugih, zato su među sobom slične, dok u isti mah postaju međusobno različite. Ričard Dokins (Richard Dawkins), autor poznate studije Sebični gen, ističe da se čitavo učenje darvinizma može ispisati jednom jedinom rečenicom: evolucija je neslučajno nadživljavanje slučajno promjenljivih nasljednih instrukcija za gradnju organizma. Darvin je otkrio kako prirodni zakoni, a to su zakoni po kojima se stvari dešavaju bez ikakve pomoći sa strane, u dovoljno dugom vremenu mogu proizvesti sve poznate pojave u živom svijetu i njegovoj povijesti. Važnost i ubjedljivost Darvinovog evolucionizma odmah je uočena, kako se vidi iz ocjene jednog uglednog savremenika: prije Darvina nikad nije bio preduzet tako veličanstven pokušaj da se dokaže istorijski razvitak u prirodi, a najmanje s takvim uspjehom. Zato je njegovo djelo dočekano ako ne sa opštim odobravanjem, onda sa nepodijeljenim interesovanjem. Prvo izdanje Darvinove knjige rasprodano je u jednom jedinom danu, tj. 24 novembra godine, a u malim razmacima uslijedilo je

9 Misli velikih ljudi 7 Među ovim rijetkostima daleko je najvažnije darvinističko učenje o evoluciji, koje iz najrazličitijih izvora sastavlja masu činjenica, što bi inače ostale izolovane, objedinjujući sve dicipline koje se bave životom i živim bićima još nekoliko izdanja; knjiga je bila pravi bestseller (kako bi se danas reklo). Stožerna teza evolucionizma je zajedničko porijeklo organizama. Nova saznanja nauke produbljuju njenu objektivnu osnovu. Molekularna biologija, disciplina rođena stotinjak godina poslije objavljivanja Porijekla vrsta, pronalazi mnoge potvrde ispravnosti i plodotvornosti koncepta descendencije uz modifikaciju. Teorija evolucije dokazala je svoju fenomenološku valjanost već krajem XIX vijeka i zavladala cijelom biologijom, ali je ostala skučena i nedovršena zbog nedostatka razrađene fizičke teorije nasljeđivanja. Nada da se dođe do takve teorije izgledala je gotovo nestvarna do prije šezdesetak godina i pored značajnih ranijih dostignuća klasične genetike. Teorija genetičke šifre je popunila ovu prazninu pokazavši da cijela živa priroda funkcioniše i traje na podjednakim procesnim principima. Poznati genetičar i nobelovac, Žak Mono (Jacques Monod), u svom čuvenom eseju Slučaj i nužnost raspoznaje dvije temeljne odlike živog svijeta invarijantnost (emergenciju, stalnost) i teleonomiju (svrhovitost), koje su očigledno analogne Darvinovim pojmovima descendencije i modifikacije. Invarijantnošću Mono naziva osobinu kompleksnih, visoko uređenih struktura da se ponavljaju i umnožavaju, osiguravajući normu i identitet sistema iz generacije u generaciju. Teleonomija je pojam za orijentisanu, koherentnu i konstruktivnu djelatnost, koja osigurava reproduktivnu invarijantnost. Molekularni nosilac invarijantnosti predstavljen je nukleinskim kiselinama, a molekule teleonomije su proteini. Invarijantnost i teleonomija živih sistema počivaju na paradoksalnom funkcionalnom jedinstvu dvije klase bioloških makromolekula. Obje začudne osobine su tijesno združene u svim organizmima. Nasljedna stalnost organizama ne može se drugačije ispoljiti osim pomoću teleonomske aparature. Radnje neophodne za realizaciju genetičke informacije sadržane u nukleinskim kiselinama odvijaju se samo uz učešće proteina. Drugim riječima, poruke zapisane u genima čitaju se isključivo pomoću teleonomskih molekula, tj. bjelančevinskih biokatalizatora (enzima). Odnos neodređenosti između nasljedne promjene (mutacije), njenih fenotipskih posljedica i njene adaptivne vrijednosti, ključna je tačka Darvinovog objašnjenja evolucije, čvor darvinizma. Mutacija, materijalna promjena u nasljednoj supstanciji, ne može biti direktno adaptivna. Evoluciona sudbina mutacije zavisi prvo od načina razmnožavanja, a zatim od provjere u kompleksu ekoloških odnosa organizma. Adaptivnost nasljedne promjene zavisi od djelovanja selekcije, koji nemaju nikakvu, a najmanje neposrednu uzročnu vezu sa hemizmom nastanka mutacije. Evolucione promjene vuku porijeklo od esencijalne biološke novosti mutacije, koja prolazi kroz rešeto prirodnog odabiranja. Model mutacija-selekcija-adaptacija je tipično darvinistički, a slučajnost je jedina na početku svake novine kako piše Monod. U genima se neizbježno događaju perturbacije, polazeći od intraatomskih kretanja koja prelaze u biohemijske procese, te na kraju dohvataju i strukture višeg reda. Među najznačajnije zaključke nauke XX vijeka svakako spada povezivanje Darvinovog evolucionizma sa spoznajama molekularne biologije. Podaci o strukturi i funkciji gena potvrđuju ispravnost darvinističkih postavki. Američki evolucionist svjetskog glasa, Stiven Gould, umjesno primjećuje da je prirodno odabiranje beskrajno moćna, pa ipak prelijepo jednostavna teorija koja se vrlo dobro održala pod snažnim i nepopustljivim preispitivanjima i provjeravanjima tokom proteklih 150 godina. Evolucija je središnji sadržaj savremene nauke o životu. Jedan od osnivača molekularne genetike, nobelovac Žakob (Jacob), naglašava da u biologiji ima mnogo generalizacija, ali je vrlo malo njih izraslo do dragocjenog i dominantnog opštenaučnog stava. Među ovim rijetkostima daleko je najvažnije darvinističko učenje o evoluciji, koje iz najrazličitijih izvora sastavlja masu činjenica, što bi inače ostale izolovane, objedinjujući sve dicipline koje se bave životom i živim bićima. Odnos neodređenosti između nasljedne promjene (mutacije), njenih fenotipskih posljedica i njene adaptivne vrijednosti, ključna je tačka Darvinovog objašnjenja evolucije, čvor darvinizma Ne bacaj riječi u vjetar Odabrala: Anida Džanko Genijalni ljudi su kao grmljavina, usprotivljuju se vjetrovima, zastrašuju ljude i čiste vazduh. Seren Kirkegard Kad se genije u svijetu pojavi, znat ćete ko je jer se glupaci udružuju protiv njega. Konfučije Nemoj misliti da si veliki zato što ti je sjenka velika ujutru kad sunce izgreva. Konfučije S lakoćom uraditi ono što je drugima teško, eto talenta; učiniti ono što je nemoguće talentu, eto genija. Anri Frederik Amel Gluposti velikaša prolaze u svijetu kao mudre riječi. Servantes Pametno je ispitivati naše prohujale časove; njihovi odgovori sačinjavaju ono što nazivamo iskustvom. Jung Mudrac ne zna mnogo stvari; ko zna mnogo stvari, nije mudrac. Lao Ce Ono što hoće, mudrac traži u sebi, a prost čovjek to traži u drugima. Konfučije Mišljenje je temelj svega. Marko Aurelije Neznanje je noć duha, noć bez zvijezda i mjeseca. Ciceron Ljubomorna je umjetnost. Ona traži da joj čovjek potpuno pripada. Mikelanđelo Umjetnost je golotinja, koja nema razloga za stid. A. G. Matoš Knjiga je značajnija od svih spomenika i od svih grobnica, ukrašenih, jer ona sama gradi spomenike u srcu onoga koji je čita. Egipatski naziv iz vremena Novog Carstva U svakom je djelu bolje malo, ali dobro, nego mnogo, a loše. Tako je i sa knjigama. Tolstoj Ljudi čitaju kako hoće, a ne kako je napisano. Miroslav Krleža Na svijetu nema ništa jače... i nemoćnije od riječi! Turgenjev Velike riječi ne treba u vjetar bacati. Lenjin Ljudi koji se suviše odaju sitnim stvarima su najčešće nesposobni za velike. La Rošfuko Kako su jadni oni koji nemaju strpljenja. Šekspir

10 8 Okvir politike klimatskih promjena i pravci djelovanja EVROPSKA AGENCIJA ZA OKOLIŠ I KLIMATSKE PROMJENE Na 15. konferenciji zemalja članica (COP15) Konvencije o klimatskim promjenama koja je održana u Kopenhagenu, u decembru prošle godine, glavni zadatak bio je da se, retorika pretvori u globalnu redukciju emisija nakon godine tj. nakon isteka Kyoto Protokola. Nažalost, konačni sporazum sa COP15 nije pravno obvezujući i sudjelovanje u njemu ostavljeno je na volju zemljama, što je svojevrsna Pirova pobjeda i ostavlja gorak dojam da bogati žele platiti siromašnim da smanje emisiju štetnih plinova, umjesto da one same to urade kod svoje kuće Prof. dr. sc. Nevenko Herceg; Mr. sc. Mehmed Cero; Maja Taubman-Bevanda, dipl. ing. arh. Federalno ministarstvo okoliša i turizma Jedan od najvažnijih rezultata Samita o zemlji UN-a, održanog godine u Rio de Janeiru, je donošenje Okvirne Konvencije Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama (United Nations Framework Convention on Climate Change - UNFCCC), koja je na snagu stupila 21. marta godine. Konvencija predstavlja pravni osnov za globalne procese i napore posvećene klimatskim promjenama, u kojima ključnu ulogu Topljenje glečera imaju aktivnosti COP-a - Konferencije članica Konvencije (Conference of the Parties - COPs), čiji se sastanci, od godine, održavaju svake godine. Prvi korak u naporima neophodnim za dugoročno smanjenje štetnih emisija u zrak, kako bi se spriječili opasni nivoi klimatskih promjena, predstavlja Kyoto Protokol, čiji prvi obavezujući period ističe godine. Napori u borbi protiv klimatskih promjena Na osnovu iscrpne analize Evropske agencije za okoliš, Generalnih direktorata za okoliš i energiju, kao i Zajedničkog centra za istraživanje, Evropska unija je godine prihvatila Klimatski i Energetski paket mjera, koji se ogleda u sljedećem: Smanjiti emisiju stakleničkih gasova za 20% do godine, Povećati udio obnovljivih izvora energije za 20% do godine, Unaprijediti energetsku efikasnost za 20% do godine. U okviru sveukupnih evropskih napora, uloga tima za klimatske promjene pri Evropskoj agenciji za okoliš jeste da koordinira poslove na prikupljanju i registriranju podataka o emisijama na nivou EU. Zemlje iz cijele Evrope sastavljaju svoje baze podataka o tzv. stakleničkim gasovima, koje EEA potom skupi, verificira i analizira kroz dva izvještaja koja se unose

11 Okvir politike klimatskih promjena i pravci djelovanja 9 u Kyoto proces. Svaka zemlja članica Evropske unije mora predočiti Evropskoj komisiji i EEA procjenu svojih emisija, uzimajući u obzir energetski sektor koji je odgovoran za više od 80% emisija stakleničkih gasova u Evropskoj uniji. Statistički podaci o upotrebi izvora energije prema vrsti goriva množe se emisionim faktorima i na taj način svaka zemlja izračuna emisije nastale od korištenja izvora energije. Prema najnovijem proračunu EEA, emisije iz EU-15 bile su za 6,8% ispod bazne godine Pogled unaprijed: što poslije Kyoto-a Da bismo bolje shvatili ulogu i značaj Evropske agencije za okoliš u kreiranju politike Evropske unije vezano za klimatske promjene, interpretirat ćemo viziju profesorice Jacqueline McGlade, izvršne direktorica EEA, za post Kyoto period koja kaže: Visoko industrijalizirane zemlje stvaraju više emisija i trebalo bi da, prije zemalja u razvoju, imaju zakonske ciljeve za smanjenje emisija. Ali, i zemlje koje se brzo razvijaju, kao što su Kina i Indija, trebalo bi da rade na sprječavanju porasta emisija u okviru svojih privrednih projekata. Pokazalo se da je veoma teško pretvoriti koncept u akciju prihvatljivu kako za industrijalizirane, tako i za zemlje u razvoju. To znači postavljanje novih ciljeva za redukciju emisija, i što je najznačajnije kupovinu udjela od Amerike i zemalja u razvoju kao što su Indija i Kina. Već nam je poznat stav Evropske unije o budućim naporima za smanjenje emisija; do godine smanjiti emisije za 20%, s težnjom porasta redukcije do 30% uslovljeno postizanjem sporazuma u Kopenhagenu, gdje se očekivalo da se, i druge zemlje koje imaju veliku emisiju stakleničkih gasova (SAD; Kina; Indija), obavežu za konkretna smanjenja emisija. Na 15. konferenciji zemalja članica (COP15) Konvencije o klimatskim promjenama koja je održana u Kopenhagenu, u decembru prošle godine, glavni zadatak bio je da se, retorika pretvori u globalnu redukciju emisija nakon godine tj. nakon isteka Kyoto Protokola. Nažalost, konačni sporazum sa COP15 nije pravno obvezujući i sudjelovanje u njemu ostavljeno je na volju zemljama, što je svojevrsna Pirova pobjeda i Evropska agencija za okoliš (European Environment Agency - EEA) osnovana je godine sa sjedištem u Kopenhagenu, na osnovu Uredbe Evropske Unije broj 1210/1990, dopunjene sa Uredbom EC/933/99). Glavni zadatak EEA zacrtan je u odredbi Uredbe da će obezbijediti Evropskoj uniji i zemljama članicama objektivne, pouzdane i usporedive informacije na nivou Evrope, omogućujući im tako da poduzmu potrebne mjere za zaštitu okoliša, da procjene rezultate dobivene poduzimanjem tih mjera i osigurati da javnost bude korektno informirana o stanju u okolišu. Također, u skladu sa odredbama uredbe Evropska agencija za okoliš uspostavlja, razvija i koordinira Evropsku mrežu za osmatranje i informiranje o okolišu tzv. EIONET (European Environmental Information and Observation Network). Općenito, EIONET čine Evropska agencija za okoliš, nacionalni focal point -i (National Focal Points - NFPs), pet evropskih tematskih centara (European Topics Centers - ETCs), nacionalni referentni centri (National Referent Centers - NRCs) u svakoj od država članica, odnosno pridruženih članica. Jedan od pet navedenih evropskih tematskih centara bavi se isključivo zrakom i klimatskim promjenama, a problematika emisije tzv.stakleničkih gasova i klimatske promjene općenito, jedna su od najznačajnijih tema, kako Evropske agencije za okoliš tako i Evropske unije. Uz Evropsku agenciju za okoliš, tzv. veliku četvorku (G4) evropskih institucija relevantnih za pitanja okoliša čine još: Eurostat, Zajednički centar za istraživanje (JRC-Joint Research Center)) i Generalni direktorat za okoliš (DG Environment). ostavlja gorak dojam da bogati žele platiti siromašnim da smanje emisiju štetnih plinova, umjesto da one same to urade kod svoje kuće. Bez obzira na to, cilj EU 2020, ostaje aktuelan, i radi ilustracije šta to znači navodimo da Evropska agencija za okoliš procjenjuje da je to gotovo ekvivalentno odstranjivanju emisija nastalih od svih prevoznih sredstava. To znači da bi nestao svaki kamion, autobus, automobil, voz, brod i avion u smislu emisija. Cilj je vrlo ambiciozan, ali tako mora biti zato što je izazov vrlo ozbiljan. Klimatske promjene, kaže se u opsežnoj studiji Evropske agencije za okoliš, prekoračuju uobičajene političke i finansijske granice. To više nije stvar jednog ili dva ministra jedne zemlje ili više zemalja. To je stvar čelnih ljudi svih vlada i kao takva treba da bude razmatrana. Ublažavanje i prilagođavanje Prema podacima, analizama i modelima Evropske agencije za okoliš, globalno će se nastaviti porast temperatura. Sa ciljem da se izbjegnu ozbiljne promjene naše klime, zemlje članice EU složile su se da bi se globalno povećanje temperature moglo ograničiti na porast do 2 C u odnosu pređašnji nivo. Ovo je glavni cilj globalnih Zemlje u razvoju se suočavaju sa najvećim rizicima od uticaja klimatskih promjena, što se ogleda u pojavi suša i priobalnih i riječnih poplava. Mnoge od ovih zemalja nemaju dovoljno kapaciteta da se suprotstave ovim rizicima napora na ublažavanju klimatskih promjena, a fokusiran je na smanjenje emisija stakleničkih gasova. U tom smislu ograničavanje porasta temperatura do 2 C zahtijeva da se na globalnom nivou do godine, redukuje emisija gasova za najmanje 50%, što za razvijene zemlje predstavlja obavezu da do zajednički reduciraju svoje emisije između 25% i 40%. No, čak da se emisije zaustave danas, klimatske promjene bi još dugo vremena bile prisutne zbog dugotrajnog, može se reći čak i istorijskog prisustva stakleničkih gasova u atmosferi. Zemlje u razvoju se suočavaju sa najvećim rizicima od uticaja klimatskih promjena, što se ogleda u pojavi suša i priobalnih i riječnih poplava. Mnoge od ovih zemalja nemaju dovoljno kapaciteta da se suprotstave ovim rizicima. Važan stub bilo kog sporazuma mora biti strategija koja će siromašnijim zemljama pomoći da počnu da se, što je moguće prije, pripremaju za ove rizike. Napori koji se ulažu kako bi se postigli ciljevi EU, prema platformi Evropske agencije za okoliš, biće i smanjenje zagađenja zraka u Evropi. Npr., unaprjeđenje energetske efikasnosti i povećano korištenje obnovljivih izvora energije voditi će ka smanjenim količinama gasova nastalih sagorijevanjem fosilnih goriva, koji su ključni izvor aero-zagađenja, a što predstavlja jednu od pozitivnih strana u politici za borbu protiv klimatskih promjena. Evropska agencija za okoliš procjenjuje da bi navedeni paket smanjio troškove EU u realizaciji ciljeva koji se odnose na zagađenje zraka za 8,5 biliona EUR godišnje. Druga ključna korist od aktivnosti na ublažavanju klimatskih promjena je i značajan porast programa u oblasti korištenja obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti u Evropi i globalno.

12 10 Posljedice zatopljavanja RAZNOLIKOST JE UGROŽENA U posljednje vrijeme postajemo, ali još uvijek nedovoljno, svjesni klime koja nas okružuje, opominju nas godišnja doba sa ekstremnim temperaturama i padavinama. Činjenica je da se klima mijenja. Da li smo zakasnili? Da li smo postali žrtve svoje neodgovornosti, nepromišljenosti i nažalost, nezasitosti? Veoma brzo vrijeme će nam dati jasne odgovore. Za neke nepovoljne promjene koje su evidentne već je kasno i danas teško možemo od njih pobjeći Foto: T. Mitaševski - Drina Zineta Mujaković, dipl. biolog, Federalno ministarstvo okoliša i turizma Planetarna klima mijenja se u veoma kratkom vremenskom intervalu, naočigled svih nas. Klimatske promjene za ljude, njihovo zdravlje, živi svijet i naš okoliš su prijetnja koja je tek sad prihvaćena u širokim razmjerama, kako na naučnom nivou tako među donositeljima odluka, i sve više među političarima i javnošću uopćeno. Ne možemo predvidjeti budućnost; ali svi podaci i informacije ukazuju da ekosustavi, proizvodi i usluge koje pružaju, kao i biološka raznolikost koja je njihov sastavni dio, postaju sve više degradirani, sa sve manjom sposobnošću funkcioniranja. Jasno je da će cijeli svijet, Europa tj. njen jugoistočni dio biti teško pogođeni, kako uopćeno tako i posebno u pogledu svoje biološke raznolikosti. Na temelju podataka koji pokazuju buduće scenarije, danas je prihvaćeno da globalna temperatura raste i da će se ubrzo klima na Zemlji promijeniti. Rast temperature je posljedica povećanja emisije stakleničkih plinova i drugih ljudskih aktivnosti koji su uzrok njenog rasta. Političari i donosioci odluka počinju reagovat na globalni problem klimatskih promjena, kao i javnost uopšte, da može doći do utjecaja koji će se odraziti na njihov život, privredu i okoliš. Utjecaj klimatskih promjena na biološku raznolikost u Jugoistočnoj Europi jedan je od projekata čije će izvješće biti jedan od glavnih rezultata. Projekt je utemeljen na pretpostavci da će utjecaj klimatskih promjena na biološku raznolikost i usluge ekosustava u Jugoistočnoj Europi biti snažan. Očigledno je da su posljedice već očite na velikom broju lokacija i s velikim brojem pojava. One obuhvaćaju zatopljenje, ekstremni pritisak na izvore vode, povećanje učestalosti teških vremenskih uslova, te poplave, povećanu eroziju obala i veliki broj šumskih požara. Posljedice uvjetovane promjenom klime Promjene klime koje nas očekuju rezultat su našeg utjecaja na okoliš u prethodnim desetljećima! Zahvatile su cijeli svijet, mogu izazvati porast temperature, povećanje učestalosti ekstremnih vremenskih uvjeta, porast razine mora, utjecaj na biološku raznolikost u moru, porast vodostaja vode u rijekama izloženih utjecaju plime, povećanje erozije obala, povećanje broja poplava, veliki pritisak na izvore vode, promjenu obradivih površina, uključujući slabu žetvu, promjene staništa i rasporeda vrsta, povećane probleme izazvane stranim invazivnim vrstama i smanjenje bogatstva biološke raznolikosti. U Bosni i Hercegovini temperatura je u porastu kao i u svim dijelovima svijeta, količina padavina se smanjuje, te ima više

13 Posljedice zatopljavanja 11 ekstremnih vremenskih događaja. Porast nivoa mora je posebno ranjivo područje za deltu rijeke Neretve. U budućnosti prognoze su da će klima u Bosni i Hercegovini postati toplija i sušnija. Već sada su nam ljeta duža, a zime su kraće. Ovakva klima posljedica je ljudske aktivnosti u cijelom svijetu. Porast temperature za sobom povlači niz ekstremnih vremenskih nepogoda. Suše, požari, jaki vjetrovi, i velike poplave, porast nivoa mora..itd, što dovodi do migracija stanovništva i životinjskog svijeta. Regije izložene ekstremnim vremenskim nepogodama postaju nepovoljna i ranjiva područja za život, i veoma brzo pretvorit će se u pustinje. Postoje podaci da se pustinje šire svake godine nekoliko stotina metara ponegdje čak i po par kilometara. Ovakva dešavanja utiču na raspored sezonskih događaja u prirodi, što dovodi do velikih poremećaja kod biljnih i životinjskih zajednica, odnosno ove promjene će dovesti do izumiranja velikog broja biljnih i životinjskih vrsta, što bi moglo imati užasne posljedice na čovjeka. Već sada postoje podaci da kod pojedinih vrsta ptica broj je smanjen, kod nekih se čak i povećao, ali među istraživanim vrstama u Europi ima gotovo tri puta više onih, kojima te promjene štete. Veliki problemi odrazit će se na lokalne regionalne zajednice koje su ovisne o uslugama koje pruža ekosustav (u vidu hrane, vode za piće, goriva, građevinskog materijala, kao resursa koji omogućavaju žetvu). Klimatski modeli predskazuju da ukoliko ne smanjimo emisiju stakleničkih plinova i ukoliko se oni nastave povećavati razdoblje od do bi moglo biti toplije za 3 do 3,5 C. Podaci nam govore gdje možemo očekivati, najizrazitije buduće utjecaje klimatskih promjena na ekosistem s pratećim utjecajima na biološku raznolikost. Na primjer: regija Sredozemnog bazena koja pripada Jugoistočnoj Europi, koja se već sada bori sa manjkom vode zbog kombinovanog utjecaja visokog porasta temperature i smanjene količine oborina; planinska područja, gdje usljed porasta temperature dolazi do topljenja snijega i leda u širokim razmjerama pri čemu se mijenjaju tokovi rijeka, velike poplave što ima za posljedicu i povećanje nivoa mora obalnim zonama i područjima morskog karaktera zbog porasta nivoa mora u kombinaciji s povećanim rizikom od teških vremenskih uvjeta, kao što su oluje dovešće do smanjivanja svjetskog kopna, čime su staništa mnogim biljnim i životinjskim vrstama ugrožena; poplavama u nizinama zbog povećane opasnosti od prirodnih nepogoda, jakih i dugotrajnih kiša koje izazivaju burne poplave (posljedice su velike štete u naseljenim područjima i na infrastrukturi). Promjene se očekuju i kod Golfske struje. Ovo zatopljenje ne znači da ulazimo u dugo toplo razdoblje. Naprotiv, kratkotrajno izuzetno toplo razdoblje, prethodi novom ledenom dobu. Svi podaci o globalnom zagrijavanju zapravo u konačnici, potpomognuti geološkim aktivnostima planeta, dovode do zaustavljanja toplinske pumpe Golfske struje! Okeani ubrzo po zagrijavanju iznad tačke bez povratka Ne možemo predvidjeti budućnost; ali svi podaci i informacije ukazuju da ekosustavi, proizvodi i usluge koje pružaju, kao i biološka raznolikost koja je njihov sastavni dio, postaju sve više degradirani sa sve manjom sposobnošću funkcioniranja Foto: D. Kulijer (temperatura okeana za 4,5-8 C viša od sadašnje) postaju mrtve mase za razmjenu toplote. Ledeni zrak obuzima polarne predjele, temperature počinju u svega par godina naglo i jako opadati, led se širi sve do srednjeeuropskih prostora. Prekratko vrijeme da bi se pokrenula ponovo toplinska pumpa Golfska struja i svijet ulazi u novo ledeno doba! Tokom sljedećih 50 godina klimatske promjene i njen uticaj na biološku raznolikost vjerojatno će imati duboke posljedice na važne ekonomske sektore kao što su poljoprivreda, energetika, promet, turizam i zdravlje. One će također utjecati na kućanstva i poslovne subjekte te na određeni dio populacije, uglavnom starije osobe i invalide. Utjecaj efekta staklenika na klimatske promjene izazov je s kojim se moraju suočiti vlade zemalja, industrijski sektor i društvene zajednice u cijelome svijetu. Mjere za ublažavanje klimatskih promjena Europska Unija je prošle godine donijela odluku o smanjenju emisije ugljičnog dioksida do godine na jednu petinu od vrijednosti iz Ovakve akcije neće odmah rezultirati promjenama, na njih će trebati čekati nekoliko desetljeća, ali one daju nadu za očuvanje kakve takve podnošljive klime. Na najvećoj međunarodnoj konferenciji posvećenoj klimatskim promjenama, održanoj u prvoj polovini decembra 2009.godine u Kopenhagenu istaknuta su posebno sljedeća pitanja: Koji su izgledi ostvarenja novog globalnog sporazuma kontrole klimatskih promjena na ključnoj konferenciji u Kopenhagenu u prosincu/ decembru? Kako na najbolji način naša gospodarstva možemo učiniti klimatski provjerenima protiv utjecaja na sadašnje i buduće klimatske promjene? Kako možemo stvoriti društvo slobodno od ugljika do 2050? Kako možemo provesti aktivnosti vezane uz klimatske promjene, koje bi na najbolji način osigurale očuvanje ekosustava koji podržavaju život na Zemlji? Bosna i Hercegovina poduzela je niz mjera za zaštitu okoliša. Jedna od njih je i usvajanje Federalne Strategije zaštite okoliša sa Akcionim planom, a pripremljena je i Nacionalna strategija biološke i pejzažne raznolikosti sa Akcionim planom za cijelu Bosnu i Hercegovinu, koja između ostalog obrađuje utjecaj klimatskih promjena na biodiverzitet. U akcionim planovima ovih strateških dokumenata je razrađen čitav niz aktivnosti i projekata, koji će na osnovama održivog razvoja doprinijeti i zaštiti bioraznolikosti, a i u borbi protiv klimatskih promjena.

14 12 Pred globalnim izazovom Klimatske promjene u svjetlu međunarodnih i domaćih pravnih akata Od sredine XIX. stoljeća, tijekom industrijalizacije, današnje industrijske velesile emitirale su u atmosferu goleme količine plinova i čestica, što je pojačalo inače prirodan proces efekta staklenika i znatno pridonijelo globalnom zagrijavanju. Takva situacija, budući da mnogi oblici zagađenja ne poštuju državne granice, doprinijela je činjenici da se danas niti jedna država ne može izolirati od problema klimatskih promjena Prof.dr.sc. Nevenko Herceg; Mr.sc. Mehmed Cero; Almira Kapetanović Federalno ministarstvo okoliša i turizma Klimatske su promjene dominantni problem okoliša u XXI. stoljeću. U svom Trećem izvješću o ocjeni stanja, znanstveno Međuvladino tijelo UN-a za klimatske promjene (IPCC) zaključuje kako postoje novi i još jači dokazi da se zatopljenje do kojeg je došlo u posljednjih 50 godina može pripisati ljudskim aktivnostima, posebice emisiji stakleničkih plinova (IPCC, 2001). Klimatske promjene i Konferencijska dvorana u Kopenhagenu utjecaji sve su više vidljivi; ekstremni meteorološki događaji izazivaju sve veće gospodarske štete, a utjecaji na vodno gospodarstvo, obalna područja, poljoprivredu, šumarstvo i živi svijet postaju sve veći i znanstvenici predviđaju da će te promjene biti sve izraženije ukoliko se ne postigne globalni dogovor o klimi. Iako u pravnoj znanosti prevladava stajalište kako je pravo na zdrav okoliša kao temeljno ljudsko pravo tek deklarativno i neobvezujuće, postoje dva opća pravna pravila koja su obvezatna za sve države svijeta; zabrana prekograničnog onečišćenja okoliša (to pravilo će biti prekršeno i samom činjenicom da država nije poduzela odgovarajuće preventivne mjere bez obzira je li štetni događaj nastupio ili ne) i obveza država da surađuju u zaštiti okoliša. Međunarodna politika i klimatske promjene Od sredine XIX. stoljeća, tijekom industrijalizacije, današnje industrijske velesile emitirale su u atmosferu goleme količine plinova i čestica, što je pojačalo inače prirodan proces efekta staklenika i znatno pridonijelo globalnom zagrijavanju. Takva situacija, budući da mnogi oblici zagađenja ne poštuju državne granice, doprinijela je činjenici da se danas niti jedna država ne može izolirati od problema klimatskih

15 Pred globalnim izazovom 13 Instalacija posvećena klimatskim promjenama Kyoto protokol je prvi put uspostavio i sredstva za zemlje u razvoju, kako bi se uključile u ublažavanje klimatskih promjena, omogućavajući rješenje na razini tržišta za okolišni problem i iznoseći pitanje stakleničkih plinova u žižu planiranja čiste energije promjena. Sustavno provođenje međunarodne politike na polju klimatskih promjena počinje godine Prvom svjetskom konferencijom o klimi koja je održana u Genevi i na kojoj je usvojen Svjetski klimatski program (World Climatic Programme WCP). Snažnija međunarodna politika glede klimatskih promjena datira iz kada je Generalna skupština UN klimatske promjene proglasila zajedničkom brigom čovječanstva, a UNEP (United Nations Environment Programme) i Svjetska meteorološka organizacija (World Meteorological Organization) iste su godine osnovali Međuvladino tijelo za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change IPCC), kome je jedini zadatak istraživanje klimatskih promjena, procjenjivanje njihovih posljedica te davanje preporuka za političke strategije koje se odnose na klimatske promjene. Prvi pravi međunarodni politički odgovor na klimatske promjene dogodio se na Konferenciji o zaštiti životne sredine i razvoju, održanoj u Rio de Janeiru, na kojoj je od strane 160 država članica UN-a donesena Okvirna konvencija o klimatskim promjenama (United Nation Framework Convention on Climate Change UNFCCC). Konvencija je stupila na snagu 21. ožujka čime je počelo okvirno djelovanje usmjereno stabilizaciji atmosferskih koncentracija stakleničkih plinova s ciljem da se smanji razina njihove emisije u atmosferu i do dovede na razinu emisije iz godine, odnosno da se spriječi opasni antropogeni utjecaj na klimatski sustav. Protokol iz Kyota i mehanizmi djelovanja Kako bi se učvrstili ciljevi Konvencije iz Rio de Jeneira, nakon teških pregovora pa i opstrukcija nekih moćnih država, u prosincu donesen je Kyoto protokol koji predstavlja prvi pokušaj globalnog dogovora o konkretnim mjerama za zaštitu klime. Kyoto protokol je značajno ojačao Konvenciju, obvezujući mnoge razvijene zemlje i ekonomije u tranziciji ( tzv. Aneks 1 države ), na individualne, pravno obvezujuće ciljeve ograničavanja ili smanjenja vlastite ukupne emisije stakleničkih plinova u razdoblju od do za najmanje 5% u odnosu na razinu emisije u godini. Nakon što je Protokol ratificiralo 55 država UNFCCC, zaključno s Rusijom, on je stupio na snagu 16. veljače godine. Od razvijenih država svijeta, Protokolu nije pristupilo nekoliko država među kojima i SAD. Protokol iz Kyota polazi od činjenice da je sa stajališta globalnog zatopljenja svejedno gdje je zemljopisno došlo do emisije, odnosno gdje je emisija smanjena. Dalje, prema obvezama koje proistječu iz Kyoto protokola zemlje su, prema svom industrijskom razvoju, podijeljene u dvije skupine; razvijene i nerazvijene. I dok visoko razvijene države, grupirane u tzv. Aneksu 1, moraju smanjiti ispuštanje štetnih plinova za 5 do 10 %, zemlje izvan

16 14 Pred globalnim izazovom te skupine nemaju takvu obvezu, ali zato moraju sudjelovati u takozvanom Mehanizmu čistog razvoja (Clean development mechanism - CDM). Sve države jugoistočne Europe spadaju upravo u tu skupinu. Shvaćajući da zemlje u razvoju, ne umanjujući kontinuitet ekonomskog i socijalnog razvoja, žele poboljšati svoj okoliš razvijene zemlje članice Konvencije pružaju materijalnu i tehničku pomoć u razvoju kapaciteta za kontrolu stakleničkih plinova i pripremu za provođenje odredbi Konvencije i Protokola. Kyoto protokol je prvi put uspostavio i sredstva za zemlje u razvoju, kako bi se uključile u ublažavanje klimatskih promjena, omogućavajući rješenje na razini tržišta za okolišni problem i iznoseći pitanje stakleničkih plinova u žižu planiranja čiste energije. Nažalost, do danas Protokol nije dao očekivane rezultate; mali je napredak postignut u smanjenju ukupnih emisija razvijenih zemalja u zadnjih pet godina. Čak suprotno, u razdoblju od do godine, u mnogim od ovih zemalja poput SAD-a, Kanade i Japana emisije su nastavile rasti. Razvijene zemlje također nisu ispunile svoje obveze vezane za transfer financijskih sredstava i tehnologija zemljama u razvoju na što ih obvezuju odredbe Konvencije. Politika EU prema klimatskim promjenama Za EU klimatske promjene predstavljaju dvostruki izazov: treba smanjiti emisiju stakleničkih plinova, te uvesti mjere kako bi se prilagodila sadašnjim i budućim klimatskim promjenama te izbjegli učinci globalnog zagrijavanja na ljude, gospodarstvo i okoliš. Cilj EU je ograničiti globalno zagrijavanje na ne više od dva stupnja celzija u odnosu na predindustrijsko razdoblje, budući da je sve iznad toga rizik za nepovratne i moguće katastrofalne planetarne promjene. Čak i ta dva stupnja imat će značajni utjecaj, a ni Europa neće biti pošteđena. Europa se već u posljednjem desetljeću ugrijala za jedan stupanj, brže nego što je globalni prosjek. Na tom tragu EU je promovirala svoj Akcijski plan do godine nazvan 3 x 20%. To praktično znači smanjenje potrošnje energije za 20 posto, povećanje korištenja obnovljivih izvora za 20 posto i smanjenje emisije CO 2 i ostalih stakleničkih gasova za 20 posto. Već sada se rade planovi za godinu, koji su ambiciozniji i razlikuju se od zemlje do zemlje. Uoči 15. Konferencije stranaka UNFCCC (COP15) u Kopenhagenu u prosincu godine, kojoj je prisustvovalo je 119 svjetskih vođa što predstavlja najveći skup šefova država i vlada u povijesti UN-a, EU je zatražila snažnu globalnu akciju kako bi se smanjio utjecaj koji staklenički plinovi imaju na klimu. Iako na konferenciji u Kopenhagenu nije postignut pravno obvezujući sporazum o industrijskim kvotama koje bi ograničile ispuštanje Ban Ki-moon i dr. Nevenko Herceg Bosna i Hercegovina je itekako ranjiva na klimatske promjene i ima interesa aktivno doprinositi globalnim naporima za sprječavanje promjene klime, osobito stoga što će danas poduzete mjere imati efekte tek krajem stoljeća, pa je princip predostrožnosti i ranog djelovanja ključan u borbi protiv klimatskih promjena stakleničkih plinova, postignuti dogovor je politički značajan jer predstavlja demonstraciju spremnosti da se krene naprijed. Stoga će u idućih godinu dana glavni globalni izazov biti kako pretvoriti dogovoreno u pravno obvezujući sporazum. BiH i klimatske promjene Bosna i Hercegovina je itekako ranjiva na klimatske promjene i ima interesa aktivno doprinositi globalnim naporima za sprječavanje promjene klime, osobito stoga što će danas poduzete mjere imati efekte tek krajem stoljeća, pa je princip predostrožnosti i ranog djelovanja ključan u borbi protiv klimatskih promjena. Pri tome je naša temeljna zadaća smanjiti emisije, a da se ujedno ne ugrozi gospodarski razvoj, konkurentnost tvrtki, individualni standard i zaposlenost. Iako po svojim osnovnim zemljopisnim, demografskim, ekonomskim, okolišnim i drugim parametrima BiH nije razmjerno značajna i nema veliki utjecaj na klimatske promjene, vrlo je važno da i kao članica Konvencije UN o klimatskim promjenama i kao potpisnica Protokola iz Kyota, bude prisutna i aktivna u tim projektima. Osim što može imati konkretne koristi kroz raspoložive mehanizme, ovo je vrlo važno za europsku budućnost BiH, sada kao zemlju koja ima potpisan Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju EU; kasnije kao zemlju kandidata za članstvo i u konačnici kao punopravna članica EU. Svakako da ovo predstavlja veliki izazov, imajući na umu prvenstveno komplicirani ustavni ustroj BiH, neophodnost iznalaženja političkih kompromisa za adekvatna institucionalna i zakonska rješenja, od kojih će, što je vrlo važno napomenuti, na izravan ili neizravan način imati koristi sveukupno bosanskohercegovačko društvo. BiH i obveze iz Kyota Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju o klimatskim promjenama 20. srpnja godine. Prema službenim dokumentima Sekretarijata, Konvencija je u odnosu na Bosnu i Hercegovinu stupila na snagu 6. prosinca godine. Za Nacionalnog Focal Pointa u Sekretarijatu Konvencije imenovano je Ministarstvo za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju RS kao nositelj aktivnosti izrade i implementacije programa aktivnosti BiH u provođenju ovog međunarodnog ugovora. Nakon ratifikacije Protokola iz Kyota, on je za Bosnu i Hercegovinu službeno stupio na snagu je 15. srpnja godine. Bosna i Hercegovina je pristupila Protokolu iz Kyota po modelu koji se preporučuje zemljama u razvoju tj. bez obveza u pogledu reguliranja emisija stakleničkih plinova. Ovakvim pristupom BiH nema posebnih obveza u pogledu reguliranja emisije stakleničkih plinova. To znači da BiH može od financijskih mehanizama da koristi samo Mehanizme čistog razvoja (CDM), bez ikakvih specificiranih obveza u pogledu reguliranja emisija stakleničkih plinova, odnosno ima mogućnost da bude domaćin CDM projekata koji bi se implementirali međunarodnim sredstvima. Da bi započela provođenje Kyoto protokola i stekla pravo za sudjelovanje u Mehanizmu čistog razvoja (CDM), Bosna i Hercegovina mora da ispuniti temeljni preduvjet, a to je uspostava Ovlaštenog nacionalnog tijela (designated national authority DNA). Odgovarajuće aktivnosti na uspostavi ovog tijela su u tijeku, nažalost još nije postignut konsenzus oko modela uspostave istog. Ovakva institucija treba da funkcionira kako bi se dobro pozicionirala na tržištu i bila sposobna privući potencijalne donatore i

17 Pred globalnim izazovom 15 investitore da razvijaju i investiraju u CDM projekte u BiH. Zbog toga je od najvećeg značaja za BiH da se što hitnije uspostavi DNA i iskoriste prednosti sudjelovanja u Kyoto protokolu do godine kada prvo razdoblje Kyoto obveza prestaje važiti i kada će biti zamijenjen drugim međunarodnim sporazumom. BiH na COP15 Bosna i Hercegovina je sa svojom delegacijom aktivno sudjelovala 15. Konferencije stranaka UNFCCC (COP15) u Kopenhagenu. Na konferenciju u Kopenhagenu svaka od država sudionica COP15 stigla je sa svojim strahovima i prioritetima. Dok je zemlje u razvoju, među kojima je i Bosna i Hercegovina, zabrinjavao trošak promjena kao i hoće li smanjenje emisija CO 2 zakočiti njihov razvoj, razvijene zemlje nisu pokazale dovoljno spremnosti da uspore svoj razvoj niti promijene stil života svojih građana. Iako percepcija javnosti i nije takva, za BiH je od iznimnog značaja bilo sudjelovanje na COP15 iz razloga objektivne ranjivosti našeg prostora na klimatske promjene, ali i činjenice da borba za očuvanje klime neće uspjeti ako se u nju ne uključe svi. Iako naša emisija CO 2 iznosi 0,1% u odnosu na ukupnu svjetsku emisiju i nemamo obvezu smanjenja emisija, sadašnja emisija je gotovo 35% manja u odnosu na baznu tu. Bez obzira što je ovo smanjenje većim dijelom prouzročeno ratom odnosno uništenjem industrijskih i energetskih objekata i što kao zemlja u razvoju nemamo obvezu smanjenja, moramo težiti s jedne strane daljnjem opadanju emisija CO 2 a s druge strane ubrzanom, ali održivom gospodarskom razvoju. Zbog toga su se na konferenciji s posebnom pozornošću pratili segmenti vezani za pružanje financij- Članstvo u EU zahtjeva pristup protokolu koji važi za razvijene zemlje, što znači da u momentu kada država Bosna i Hercegovina bude imala status kandidata mora promijeniti svoj model i preuzeti odgovarajuće obveze za reguliranje emisije za razdoblje nakon godine ske podrške zemljama u razvoju, bilo da se radi o GEF-ovim programima, bilateralnim programima ili o potencijalnim programima implementacije mehanizma čistog razvoja. Nažalost, nemamo dovoljno novca za prijelaz na tzv. zelene tehnologije i za nas je ohrabrujući dogovoreni cilj o izdvajanju oko 100 milijardi dolara pomoći nerazvijenim zemljama za borbu protiv uzroka i posljedica globalnog zagrijavanja do Kroz programe povećanja energetske efikasnosti, korištenja obnovljivih izvora energije, ali i primjenom mjera za smanjenje emisija iz nekih tehnoloških postrojenja, moramo dati doprinos smanjivanju emisija stakleničkih plinova. Kako dalje? Generalno, provedba međunarodnih obveza u ovoj oblasti mora imati svoje pravne okvire. Kako Bosna i Hercegovini prema Konvenciji ima samo opće obveze, ide se u pravcu ispunjavanja istih kroz izradu Prvog nacionalnog izvještaja o emisiji stakleničkih plinova (proces je u završnoj fazi), inkorporirajući mjere prevencije, te mjere za ublažavanje posljedica klimatskih promjena kroz Strateške dokumente u oblasti okoliša, kao i regulativu koja pokriva segment zraka. Članstvo u EU zahtjeva pristup protokolu koji važi za razvijene zemlje, što znači da u momentu kada država Bosna i Hercegovina bude imala status kandidata mora promijeniti svoj model i preuzeti odgovarajuće obveze za reguliranje emisije za razdoblje nakon godine. Pitanje koje se samo po sebi nameće je kako odvojiti stvaranje nove vrijednosti od ovisnosti o ugljiku i fosilnim gorivima, znajući da energetske potrebe u BiH rastu, a indeksi društvenog gospodarskog standarda još su ispod polovice prosjeka država EU? Delegacija BiH na Samitu Bosna i Hercegovina mora ispuniti temeljni preduvjet, a to je uspostava Ovlaštenog nacionalnog tijela (Designated National Authority - DNA). Odgovarajuće aktivnosti na uspostavi ovog tijela su u tijeku, nažalost još nije postignut konsenzus oko modela uspostave istog. Ovakva institucija treba da funkcionira kako bi se dobro pozicionirala na tržištu i bila sposobna privući potencijalne donatore i investitore da razvijaju i investiraju u CDM projekte u BiH

18 16 Upravljanje otpadom i klimatske promjene SPALJIVANJE JE NAJOPASNIJE Uslijed niskog stupnja pokrivenosti komunalnim uslugama prikupljanja i nedostatka organiziranog razvrstavanja, otpad većim dijelom završava na nekontroliranim i neuređenim odlagalištima Azra Bašić, dipl. ing. hemije Federalno ministarstvo okoliša i turizma U posljednjem desetljeću porastao je broj naučnika koji su zaključili da moderni način trošenja materijala i energije ima destabilizirajući uticaj na zemljinu atmosferu. Potrošnja materijala doprinosi indirektno klimatskim promjenama, zahtijeva energiju za iskopavanje rude, izdvajanje materijala, transport sirovina, i još više energije za proizvodnju, transport proizvoda i nakon korištenja odlaganje otpada. Međuvladin panel za klimatske promjene-ipcc, procjenjuje na globalnom nivou, da emisija metana sa odlagališta iznosi 3% od ukupne emisije stakleničkih gasova, ali može činiti 8-10% u izvodljivim mogućnostima za redukciju emisije u skorijoj budućnosti. Preventivno djelovanje na nastajanje otpada i reciklaža imaju značajan uticaj na zaustavljanje klimatskih promjena. Foto: A. Džipa - Skladištenje plastičnog otpada IZVOR METANA Odlagališta predstavljaju glavni izvor metana koji proizvodi čovjek. U prošlosti se gotovo sav preostali komunalni otpad, koji je eventualno preostao nakon recikliranja i kompostiranja, odlagao neobrađen. Europska direktiva o odlagalištima otpada nas sada obavezuje da smanjimo procenat biorazgradivog otpada koji se odlaže. Prema istraživanjima U.S. Agencije za zaštitu okoliša, 36% metana koji se oslobađa u atmosferu dolazi sa općinskih odlagališta otpada. Kada se na deponijama vrši razgradnja organskih materijala bez prisustva oksigena ispod tona smeća kao produkt razgradnje nastaju CH4 i CO2, dok su u manjoj količini prisutni: H2S, NH3, N2. Prosječni sastav odlagališnog plina jedinične količine otpada (tokom razgradnje) je sljedeći: CH4-55%, CO2-45% i ostali plinovi u tragovima. Metan je značajan gas koji doprinosi efektu staklenika, 21 puta je efektivniji u zadržavanju toplote u atmosferi nego karbon dioksid. Međutim metan koji nastaje na deponijama se može iskorištavati za proizvodnju električne energije postižući tako duplu korist, zaštitu atmosfere od emisije ovog polutanta i proizvodnju električne energije štiteći tako prirodne resurse. Novim dizajniranjem odlagališta, odnosno ugradnjom sistema za recirkulaciju procjednih voda, doprinosi se efektivnijem dekopostiranju, tako da je iskorištavanje metana povećano. Na ovaj način se takođe kompaktira smeće, što doprinosi povećanju iskorištenosti odlagališta. Upravljanje otpadom i klimatske promjene Diskusija o klimatskim promjenama obično započinje sa potrošnjom energije. Svakako je tačno da najviše antropogene emisije stakleničkih gasova potiče od sagorijevanja fosilnih goriva. Ipak je važno da sagledamo uticaj na klimatske promjene iz drugih izvora u okolišu, kao što je upravljanje otpadom, posebno iz dva razloga. Prvi je što imamo značajan izvor stakleničkih gasova sa odlagališta otpada, i drugo, politika i opredjeljenje u domenu upravljanja otpadom imaju iznenađujuće ogroman uticaj na način na koji koristimo energiju. Upravljanje otpadom utiče na klimatske promjene na najmanje pet sljedećih načina: oslobađanjem metana sa odlagališta, smanjenjem korištenja energije u industriji i emisije pomoću reciklaže i smanjenja otpada, smanjenjem proizvodnje papira koja se reflektuje na smanjenje sječe šuma, dobivanjem energije iz otpada i potrebnom energijom za transport otpada. Reciklaža pridonosi izuzimanju emisije stakleničkih gasova jer se smanjuje energija potrebna za eksploataciju resursa iz prirode. Reciklažom se direktno iskorištavaju resursi i ona ima određeni uticaj na potrošnju energije, ali mnogo manji nego kada spaljujemo otpad. Reduciranje upotrebe materijala kroz prevenciju i porast materijalne efikasnosti pomoću redizajna proizvoda ima veliki povoljni uticaj na klimatske promjene. IPCC procjenjuje da primarna proizvodnja tone aluminijuma od sirovina iz prirode prouzrokuje 40 puta više emisije stakleničkih gasova od sekundarne proizvodnje koja koristi reciklabilni materijal. Reciklaža tone papira sačuva 24 stabla drveta koji godišnje apsorbuju 113 kg karbon dioksida iz zraka smanjujući tako staklenički efekat. Drveće apsorbuje karbon dioksid iz atmosfere i skladišti ga u svojim lancima duži period. Incineracija ili spaljivanje otpada, bez prethodne obrade, sve do nedavno je bila jedina alternativa klasičnom odlagalištu. Jedni misle da spaljivanjem otpada radi prizvodnje energije smanjujemo uticaj na globalne klimatske promjene, jer smanjujemo potrebe za drugim gorivima. Vezano za ovo javljaju se dvije konstatacije. Prvo, svi dobici u energiji će prouzrokovati emisiju toksičnih plinova i pepela, čak i u najsavremenijim inceneratorima. Drugo, energija koja se proizvodi spaljivanjem otpada predstavlja samo jednu četvrtinu energije koja se sačuva reciklažom otpada. Inceneratori u kojima se vrši spaljivanje otpada doprinose klimatskim promjenama uništavanjem resursa, i emisijom štetnih polutanata. Mi-

19 Upravljanje otpadom i klimatske promjene 17 ješamo milione tona iskorištenih proizvoda i ambalaže zajedno, nazivajući ih smećem, a onda iste odlažemo ili spaljujemo. Nakon toga ponovo uzimamo iz prirode bilione tona sirovina iz kojih pravimo nove proizvode i ambalažu da bi nadomjestili one koje smo odbacili kao otpad. Inceneratori tokom spaljivanja materijala emituju kisele gasove, živu, dioksine i furane, što je dovelo do širenja protesta u Sjevernoj Americi, Japanu i kontinentalnoj Evropi, zabranjujući da se planira izgradnja novih. Mnoga ekološka udruženja, stručnjaci i znanstvenici se već dugo bune protiv spaljivanja otpada jer se tako uništavaju prirodni resursi; uništava napor uložen u recikliranje, zahtjeva neprestani dotok otpada; pridonosi klimatskim promjenama; uzrokuje zagađenje emisijama u zrak i toksičnim pepelom. Energija transporta obrađenih reciklabilnih materijala na tržište, je umjerena i iznosi nekoliko procenata od proizvodne energije. Generalno je potrebno mnogo više energije za transport ukoliko imamo proizvodni proces bez reciklabilnih materijala. Enegija potrebna za cijeli sistem recikliranog proizvoda plus iskorištena minimalna energija za sakupljanje, mnogo je manja, od energije prizvodnje iz čistih materijala plus spaljivanje. Stanje odlagališta u našoj zemlji U Bosni i Hercegovini ima 75 registriranih odlagališta otpada. Općinska odlagališta su većinom otvorenog tipa i to su najčešće prostori nepripremljeni za tu namjenu. Nemaju nikakve sisteme za zaštitu tla, vode i zraka. Kontrole procjednih voda i gasova nema gotovo ni na jednoj općinskoj deponiji. Neka od djelimično uređenih odlagališta su: Tešanj, Krupa- Krivodol, Sarajevo-Smiljevići, Mostar- Uborak, i Banja Luka. Urađen je djelimično multibarijerni sistem izolacije, sistem za prikupljanje i odvodnju procjednih voda, odlagališta su ograđena, i postoji Foto: A. Džipa - Sarajevska sanitarna deponija uprava. Najveću prijetnju predstavljaju ilegalna odlagališta, kojih u našoj zemlji ima oko 1100, sa kojih se bez ikakve kontrole emituje biogas u zrak koji sadrži stakleničke gasove, a uz to je zapaljiv i eksplozivan. Strategija upravljanja čvrstim otpadom u Bosni i Hercegovini, iako direktno ne pominje redukciju stakleničkih gasova, prijedlogom izgradnje 16 regionalnih odlagališta otpada za cijelu zemlju, u skladu sa standardima EU/EC, kao i reciklažu otpada, direktno uključuje mjere za redukciju stakleničkih gasova. Strategija je dala određene rezultate na postojećim centrima u Sarajevu i Banja Luci; izgrađeni su i pušteni u rad novi centri za upravljanje otpadom u Zenici i Bijeljini; u regijama Bihać, Livno i Tuzla se odvijaju određene aktivnosti na sanaciji i izgradnji novih centara za upravljanje otpadom. Približno 150 divljih odlagališta je očišćeno i zatvoreno. Uspostavljene su mogućnosti za povećanje broja stanovnika obuhvaćenih organizovanim prikupljanjem komunalnog otpada i njegovim zbrinjavanjem prema EU/EC standardima, što sve direktno doprinosi efektu umanjenja stakleničkih gasova. Kako smanjiti uticaj otpada Prije svega potrebno je preventivno djelovati na nastajanje otpada sa mjerama čistije proizvodnje. Razvojem zakonske legislative u skladu sa propisima EU/EC i podsticajnim mjerama razvoja i jačanja sektora reciklaže, velikim dijelom, komunalni otpad može se ponovo iskoristiti ili reciklirati. Radi povećanja stepena pokrivenosti komunalnim uslugama važna je izgradnja regionalnih centara za upravljanje otpadom kao preduslova za lakše i kvalitetnije upravljanje otpadom, a kao mjera za smanjenje nastajanja divljih odlagališta. Takođe ja važno smanjiti procenat biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu na što nas obavezuje i direktiva EU/EC o odlagalištima. Metan koji nastaje na odlagalištima potrebno je sakupljati i energetski iskorištavati. Sve ove navedene opcije možemo postići sa novim regionalnim centrima za upravljanje otpadom koji su u ekspanziji izgradnje u našoj zemlji i imaju sve potrebne sadržaje: okolinski prihvatljivo odlagalište; reciklažno dvorište za prihvat odvojenih frakcija otpada; pogon za predobradu, odvajanje sekundarnih sirovina i recikliranje; odvojena spremišta za prihvat opasnog otpada iz komunalnih izvora; i pogon za mehaničko-biološku obradu otpada, te sisteme zaštite tla i zraka: multibarijerna izolacija, odvodnju gasa za energijsko iskorištavanje. U posljednje vrijeme se pojavilo nekoliko novih načina zbrinjavanja preostalog otpada, odnosno otpada koji nije prikupljen za recikliranje ili kompostiranje i ostavljen je u kontejnerima prije konačnog odlaganja, među kojima se posebno govori o mehaničkoj i biološkoj obradi, kao načinu koji pridonosi smanjenju uticaja stakleničkih gasova na klimatske promjene. Mehaničko-biološka obrada je pojam koji pokriva široki spektar tehnologija kojima se vrši predtretman ili obrađivanje preostalog komunalnog otpada. Značajne su prednosti mehaničko-biološke obrade u odnosu nad direktnim odlaganjem, jer se materijal za recikliranje izdvaja, a biorazgradivi i procjedni potencijal otpada se smanjuje što direktno doprinosi efektu smanjenja stakleničkih gasova. Takođe ima prednosti u odnosu na spaljivanje otpada, jer je tehnologija mehaničko-biološke obrade fleksibilnija i mogu se graditi manji pogoni koji se mogu modulirati. Federalna strategija upravljanja otpadom predviđa do porast mehaničko-biološke obrade preostalog otpada za 9%, odnosno t otpada, a količine materijala za reciklažu za 7%, odnosno t., i kao takva sa nizom drugih strateških ciljeva daje određeni scenario za ublažavanje uticaja upravljanja otpadom na klimatske promjene.

20 18 Upravljanje kvalitetom zraka godine da bi se, nakon prekida od dvije godine, nastavila jedino na stanici Bjelave koja je i danas u funkciji i gdje mjerenja vrši Federalni hidrometeorološki zavod. U cilju zaštite kvaliteta zraka na području Kantona Sarajevo, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša u saradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Kantona Sarajevo je uspostavilo monitoring kvaliteta zraka. U januaru godine započete su aktivnosti na mjerenju kvaliteta zraka na području Kantona, a do godine od strane Zavoda, svakodnevno je na pet mjernih mjesta (Vijećnica, Higijenski zavod, Otoka, Ilidža i Vogošća) mjereno zasarajevo registruje zagađivače Kako Registar emisija u zrak, predstavlja skup podataka o vrsti, količini, načinu, prostornom razmještaju, mjestu ispuštanja i unošenja zagađujućih materija u zrak, to će isti, pored obaveze učešća u izvještavanju Federalnog ministarstva okoliša i turizma prema međunarodnim sporazumima, predstavljati značajan izvor podataka prilikom prostorno-urbanističkog planiranja, provedbe i kontrole politike i programa zaštite okoliša, kao i izdavanja okolinskih dozvola za pogone i postrojenja koja emituju zagađujuće materije u zrak Jasmina Zelić-Hadžiomerović; Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo Almira Kapetanović; Federalno ministarstvo okoliša i turizma U odnosu na druga područja Federacije Bosne i Hercegovine, područje Kantona Sarajevo karakteriše specifičnost prostora koja se naročito ogleda u topografskom položaju, vremenskim, odnosno temperaturnim inverzijama, velikom broju stacioniranih izvora zagađivanja, ogromnom broju motornih vozila kao Foto: J. Zelić-Hadžiomerović pokretnih izvora zagađivanja i drugim karakteristikama koje proizilaze iz pozicije Kantona kao urbane cjeline, sa velikim brojem stanovnika i bogatim prirodnim i kulturnim naslijeđem. Monitoring kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo Praćenje kvaliteta zraka u Sarajevu počelo je godine na lokacijama Katedrale, Bjelava, Vijećnice, Skenderije, Higijenskog zavoda, Grbavice i Dolac Malte, dok su godine uključena još i područja Butmira, Otoke, Ilijaša, Hadžića, Vogošće i Pala. Sva mjerenja su obustavljena 1991.

21 Upravljanje kvalitetom zraka 19 Foto: J. Zelić-Hadžiomerović gađenje zraka sumpor dioksidom i čađi konzervativnom metodom (uzorci su se skupljali 24 sata, a rezultati su predstavljali prosječne vrijednosti za taj vremenski period uz prezentiranje istih dan poslije). U proteklom periodu Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo je unaprijedio sistem uspostavljanjem mreže automatskog monitoringa kvaliteta zraka. Sredstvima iz budžeta kupljena je jedna mobilna i jedna stacionarna automatska stanica za mjerenje kvaliteta zraka, dok je jedna polumobilna automatska stanica donirana Kantonu od strane Vlade Pokrajine Koruške. Budući da je konstatovano, da su u Kantonu Sarajevo pokretni izvori zagađenja zraka, tj. saobraćaj, najveći zagađivač zraka, kantonalnom Odlukom je uvedena i obaveza dostavljanja izvještaja o kontroli ispušnih gasova motornih vozila prilikom redovnog i vanrednog tehničkog pregleda koji se vrši u stanicama tehničkog pregleda vozila Kantona Sarajevo Stanice vrše automatsko mjerenje azotnih oksida (NOx), ugljen monoksida (CO), čestičnih tvari (PM 10 ), sumpor dioksida (SO 2 ) i ozona (O 3 ), a mobilna stanica vrši mjerenje i organskih polutanata. Sa rezultatima monitoringa koji se svakodnevno ažuriraju upoznata je i javnost putem web stranice: U toku je informatičko povezivanje navedene tri kantonalne stanice sa stanicama Federalnog hidrometeorološkog zavoda, ovlaštene institucije za monitoring kvaliteta zraka u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji će činiti prvi savremeni, informatički uvezan sistem za mjerenje kvaliteta zraka na području Kantona Sarajevo. Unapređenjem monitoringa kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo, omogućeno je pravovremeno preduzimanje adekvatnih mjera na prevenciji i smanjenju zagađenja zraka, a u cilju očuvanja zdravlja građana. Registar zagađivača kroz pravni okvir zaštite kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo Kako je osnova za adekvatno upravljanje kvalitetom zraka uspostava baze zagađivača tj. izvora emisije u zrak, na nivou Kantona Sarajevo u godini donesen je Zakon o kvalitetu zraka, kojim je, pored sistema monitoringa kvaliteta zraka, bila propisana i obaveza dostavljanja izvještaja o emisijama iz ložišta kao izvora zagađujućih materija. Stupanjem na snagu Zakona o zaštiti zraka ( Sl. novine Federacije BiH, br. 33/03), te provedbenih propisa na nivou Federacije BiH, Skupština Kantona Sarajevo je usvojila Odluku o mjerama za očuvanje kvaliteta zraka na području Kantona Sarajevo ( Službene novine Kantona Sarajevo, br.16/06), kojom je kantonalni zakon stavljen van snage, te istom izvršeno usklađivanje svih aktivnosti u oblasti zaštite zraka sa važećim federalnim propisima. Temeljem Odluke, u svrhu uspostave Registra zagađivača, definirane su forme Izvještaja o emisijama iz ložišta. Na osnovu dostavljenih Izvještaja o izvršenim mjerenjima emisije iz ložišta, Ministarstvo je formiralo Registar ovih izvora zagađivanja zraka na području Kantona Sarajevo u elektronskom obliku. Za potrebe Ministarstva, Zavod za informatiku i statistiku Kantona Sarajevo vrši unos podataka o emisiji zagađujućih materija iz stacionarnih izvora zagađenja zraka. Svi izvori, za koje postoje Izvještaji o praćenju emisije iz ložišta su uvršteni u odnosni Registar. Registar sadrži pored izmjerenih vrijednosti zagađujućih materija (SO 2, NOx, CO, čađ po Bacharahu, čestične tvari, organski spojevi) i podatke o kapacitetu kotlova u kw, količinu utrošenog goriva u prethodnoj godini, te opšte podatke o operatoru pogona/postrojenja koji uključuju podatke o lokaciji pogona, identifikacioni broj, općinu, naziv kotlovnice, broj kotlova, kao i ime firme-izvršioca mjerenja. Budući da je konstatovano, da su u Kantonu Sarajevo pokretni izvori zagađenja zraka, tj. saobraćaj, najveći zagađivač zraka, kantonalnom Odlukom je uvedena i obaveza dostavljanja izvještaja o kontroli ispušnih gasova motornih vozila prilikom redovnog i vanrednog tehničkog pregleda koji se vrši u stanicama tehničkog pregleda vozila Kantona Sarajevo. Od godine sve stanice tehničkog pregleda vozila sa područja Kantona Sarajevo, dostavljaju jednom mjesečno u pisanoj i elektronskoj formi izvještaje Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša, nakon čega Zavod za informatiku i statistiku vrši kontrolu validnosti podataka pregledom mjernih traka, koje su stanice tehničkog pregleda dužne dostavljati u prilogu. Na taj način je formiran i Registar izduvnih gasova iz motornih vozila. Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo je u svojim programskim aktivnostima u oblasti zaštite zraka za 2010.godinu, planiralo izradu Katastra emisija, odnosno Registra emisija u zrak (kao novi pojam u evropskoj regulativi) za teritorij ovog Kantona. Kako Registar emisija u zrak, predstavlja skup podataka o vrsti, količini, načinu, prostornom razmještaju, mjestu ispuštanja i unošenja zagađujućih materija u zrak, to će isti, pored obaveze učešća u izvještavanju Federalnog ministarstva okoliša i turizma prema međunarodnim sporazumima, predstavljati značajan izvor podataka prilikom prostorno-urbanističkog planiranja, provedbe i kontrole politike i programa zaštite okoliša, kao i izdavanja okolinskih dozvola za pogone i postrojenja koja emituju zagađujuće materije u zrak.

22 20 Bolest planete NESTAJU POLARNE KAPE Promjene u bilansu sunčevog zračenja izazvane promjenom optičkih svojstava atmosfere su ustvari promjene energetskog bilansa, što direktno dovodi do laganog, ali sigurnog povećanja srednje temperature planete Željko Majstorović, klimatolog Prvi dio ovog naslova je ujedno moto Svjetske meteorološke organizacije (WMO) za godinu. Naglasak je upravo na zraku koji udišemo. Suočeni sa mnogim nevjernim Tomama koji vjeruju i ne vjeruju u klimatske promjene i pogotovo u efekat staklenika kao uzrok tih promjena WMO nam nedvosmisleno poručuje sve što uradimo na smanjenju emisija štetnih plinova vratiće se višestruko, jer je planeta Zemlja naš jedini dom (zasad, a možda i zauvijek), atmosfera koja nas okružuje ničim nenadoknadiva i od čijeg kvaliteta i čistoće zavisi ljudsko zdravlje, pa i opstanak ljudske vrste. Stvarno, da li je uopšte moguće razdvojiti opstanak planete i opstanak ljudske vrste, da li je uopšte moguće razdvojiti problem evidentnog oboljevanja i umiranja miliona ljudi (posebno u industrijskim centrima) i problem evidentnog zagrijevanja atmosfere uslijed efekta staklenika. Ugljen dioksid, sumpor dioksid, azotni oksidi, dim, čađ, razna otrovna organska i neorganska isparenja novim milionima tona svaki dan obogaćuju atmosferu i mijenjaju njena fizikalna, kemijska i biološka svojstva. Promjene u bilansu sunčevog zračenja izazvane promjenom optičkih svojstava atmosfere su ustvari promjene energetskog bilansa, što direktno dovodi do laganog, ali sigurnog povećanja srednje temperature planete, to već i vrapci na grani cvrkuću. Posljedice su toplenje polarnih kapa i sve veće oscilacije vremenskih prilika, što posebno u oblastima blizu svjetskih okeana dovodi do velikih katastrofa, do ljudskih žrtava i materijalnih šteta sa tendencijom neprekidnog povećanja. To većina ljudi dobro razumije, pa ipak WMO izbacuje i taj zadnji argument zrak koji udišemo - u želji da ubrza složnu akciju svijeta na smanjenju emisija jer vrijeme neumitno prolazi. Napori na tome se čine već nekoliko decenija, na svjetskom i regionalnim nivoima, sa manjim i većim uspjehom. U oktobru je Generalna skupština UN raspravljala o tom problemu na kome je naglašena izuzetna važnost problema klimatskih promjena. Prvi put je i Amerika javno izrazila želju da bude lider svijeta u rješavanju ovog problema i da predvodi grupu zemalja koje su spremne da kroz transfer tehnologije i finansiranja u obnovljive izvore energije pokrenu investicioni ciklus. Učesnici ove Konferencije kojom je predsjedavao generalni sekretar UN-a Ban Ki Mun i na kojoj su učestvovali najznačajniji svjetski lideri su se saglasili da bi krajem godine u Kopenhagenu trebao donijeti dokument koji bi naslijedio postojeći Kjoto protokol, a kojim bi se regulisalo smanjenje zagađujućih materija koje negativno utiču na klimatske promjene. I na regionalnim nivoima jača inicijativa. U junu ove godine u Sarajevu je potpisan Memorandum o razumijevanju i Sporazum o stručno-tehničkoj saradnji u oblasti meteorologije, klimatskih promjena, hidrologije, monitoringa kvaliteta zraka i voda, izmedju Hidrometeoroloških zavoda FBiH, Srbije i Crne Gore. Krajem novembra godine je u Budimpešti pod pokroviteljstvom UN-a, održan SEECOF-2, Forum o klimi zemalja Jugoistočne Evrope, na kome se između ostalog govorilo o konferenciji u Kopenhagenu u decembru godine. Tokom konferencije u Kopenhagenu nadali su se dobrom ishodu. Jer, stručnjaci koji se bave prognozom klimatskih promjena, suočavaju se u startu sa dva velika problema: prvi je nelinearnost i složenost fizikalnih procesa koji se zbivaju u atmosferi, a drugi je nepredvidivost porasta koncentracije štetnih plinova u atmosferi koji zavisi upravo od složne akcije čovječanstva na smanjenju emisije, nadamo se uspješne.

23 KLIMAVA KLIMA KLIMAVA KLIMA KOJE Ekološke vijesti 21 Prevela i priredila: Anida Džanko PROMJENE UGROŽAVAJU NACIONALNU SIGURNOST Jedan aspekt rasprave koja se vodila u okviru Prek o a t l a n t s k o g medijskog dijaloga (Transatlantic Media Dialog) a koji je inače dio šire saradnje u području klime i energije - počeo je ranije ove godine, pod nazivom Prekoatlantski klimatski most i tretira pitanje percepcije. Posebno se raspravljalo o tome kako se na klimatske promjene i odluke o klimi gleda u SAD i EU, kao i širom svijeta. Zaključeno je da su klimatske promjene zaista prijetnja američkoj nacionalnoj sigurnosti, a razlog tome je da su upravo ove promjene višestruka opasnost za nestabilnost u nekim posebno nestabilnim regijama svijeta koja može stići čak i najstabilnije regije. Tim koji je pomogao da se sastavi izvještaj o mogućim utjecajima klimatskih promjena na nacionalnu sigurnost, navodi četiri rizika koji će voditi globalnoj nestabilnosti: 1. voda; 2. bezbijednost hrane; 3. opasanost za zdravlje uslijed novonastalih bolesti; 4. gubitak zemljišta i poplave. BOLIVIJSKI GLEČER NESTAJE Nekada najvisočije skijaško odmaralište na svijetu, Bolivijski Chacaltaya asortimani, sada su svedeni na kamenitu planinsku stijenu i svjedoče prebrzom otopljavanju glečera. Samo je sniježno ledena kapa od oko 50 kvadratnih metara ostala iza veličanstvenog Chacaltaya glečera, koji se ih godina prostirao na preko kvadratnih metara. To je sve što je ostalo: mali komadić leda koji nestaje i neće trajati duže od godinu dana, kaže Alfredo Martinez, vodič-veteran i osnivač bolivijskog Andskog kluba. Naučnici, koji proučavaju Chacaltaya proteklih godina, prognoziraju da će on potpuno nestati e godine. JAVNOST SAD JOŠ NIJE UBIJEĐENA U KLIMATSKE PROMJENE Prema nedavno provedenoj anketi javnog mnijenja, manji broj građana SAD-a smatra klimatske promjene ozbiljnom prijetnjom, uprkos naučnim dokazima koji govore da je taj problem postao jako ozbiljan. Foto: S. Samardžić - Sam Zlatorog na suhom, Bohinj Foto: S. Klemenc Zlatorog u vodi, Bohinj Istraživački centar smatra da kampanje o klimatskim promjenama neadekvatno objašnjavaju posljednje naučne činjenice javnosti koja bi trebala da smanji emisije štetnih supstanci, s ciljem izbjegavanja najlošijih efekata globalnog zagrijavanja u svijetu. DRŽAVE ĆE BITI NAJUSPJEŠNIJE? Otkako ih je zadesio cunami u decembru godine, vlada Bangladeša ugradila je tzv. alarm za oluje, koji upozorava zajednice i poboljšava pomoć među socijalnim mrežama. Sve ovo rezultiralo je drastičnom smanjenju smrtnosti od tajfuna. U susjednom Mijanmaru, naprotiv, broj smrtnih slučajeva od prirodnih katastrofa se povećao proteklih godina. Jedan od razloga što je na tom području prošle godine došlo do smrtnih sličajeva usljed ciklona Nargis, je i činjenica da Mijanmar ima autoritativan režim koji sprječava pružanje međunarodne pomoći onima koji ne mogu da se bore protiv ekstremnih vremenskih katastrofa pojava za koje se smatra da će sa klimatskim promjenama biti frekventnije. Suprotnost između Bangladeša i Mijanmara je upravo primjer kako će se različiti dijelovi svijeta boriti protiv klimatskih promjena u narednim stoljećima: odnosno, da li su dovoljno jaki za tu borbu ili su slabi. Ovo je i primjer kako će se različita društva, sa porastom temperature, uporedo nositi sa klimatskim promjenama i sa političkim, društvenim, tehnološkim i ekonomskim problemima. SNIJEG NA KILIMANDŽARU BI USKORO MOGAO NESTATI Kao posljedica globalnog zagrijavanja, snijeg na Kilimanđaru bi ubrzo mogao nestati. Prema istraživanju, afrički planinski bijeli vrh kojeg je proslavio pisac Ernest Hemingvej se ubrzano topi. Oko 85% snijega koji je godine činio vrh planine je do nestao,a više od četvrtine snijega prisutnog se do istopio. Ako se trenutni uslovi nastave - ledena polja na vrhu Kilimađžara neće potrajati kažu istraživači. Oba glečera na Kilimandžaru se smanjuju kako se led na njihovim krajevima topi i istanjuje. Slične promjene mogu se uočiti i na brdu Kenija (Mount Kenya) i planinama Rwenzori u Africi, kao i na glečerima u Južnoj Americi i na Himalajima. SUNCE IZ SAHARE - STRUJA ZA EVROPU Plan vrijedan 400 milijardi američkih dolara kojim bi se Evropa obskrbila solarnom energijom iz Sahare pomjeren je još jedan korak naprijed ka realizaciji, i to osnivanjem konzorcija zaduženim za izvođenje ovog posla. Ovaj njemački konzorcij, poznat pod nazivom Desertec Industrial Initiative (DDI), uvjeren je da može isporučiti solarnu energiju Evropi do e godine.

24 22 Međunarodno pravo i okoliš TEŠKO PRIHVAĆENE OBAVEZE Svakako sve veći ekološki problemi sa kojima se čovječanstvo susreće danas i shvatanje da jedino koordinisana akcija svih država svijeta može dati efikasan odgovor na iste, daje nam za pravo da se nadamo, da nije daleko dan kada će međunarodno pravo okoliša moći spremno odgovoriti na izazove koji stoje pred njim Damir Petrović Uticaj koji čovjek ima na okoliš bio je vidljiv čak i ranim civilizacijama. Danas postoje tragovi koji svjedoče o pokušajima pravne regulacije ekoloških problema u našoj dalekoj prošlosti. Tako su, na primjer, čak 500 godine prije nove ere, drevni Atinjani donjeli zakon kojim se zabranjuje odlaganje otpada na ulice i obaveza njegovog odlaganja na odlagalište van grada. Procesom industrijalizacije pravno regulisanje ekoloških problema sve više uzima maha. No međutim zbog nerazvijenosti međunarodne zajednice, regulisanje ekoloških problema ostaje na nacionalnom nivou. Ekološki problemi ne poznaju državne granice. Logično pitanje koje proizilazi iz ove konstatacije je koja je uloga međunarodnog prava okoliša? Da bi se mogli pozabaviti sa ovim pitanjem krucijalno je shvatiti njegov nastanak i razvoj? Iako nam se često čini da međunarodno pravo okoliša kao takvo postoji tek od 60- tih i 70-tih godina 20. vijeka, ono ipak svoj razvoj počinje u drugoj polovici 19. vijeka. Prvi primjeri onoga što će kasnije biti nazvano međunarodnim pravom okoliša su međudržavni ribarski sporazumi. Primjer jednog takvog sporazuma je i konvencija između Francuske i Velike Britanije iz godine o ribarstvu. Međutim sklapanje sličnih sporazuma nije ostalo samo u sferi ribarstva. Tako na primjer danas postoje dokazi o međudržavnom regulisanju ulova tuljana i ptica krajem 19. vijeka. Primjer konvencije iz ovoga perioda je konvencija o zaštiti ptica koje su korisne u poljoprivredi iz godine. Pored fokusa na konzervaciji životinjskog svijeta, rani sporazumi su, do određene granice, tretirali zaštitu rijeka i mora. Na uspostavu prve organizacije koja se bavila zaštitom prirode moralo se čekati čak do godine i uspostave konsultativnog odbora za međunarodnu zaštitu prirodne sredine. Međutim radni vijek ove organizacije nije bio dug jer je izbijanje Prvog svjetskog rata stavilo tačku na njeno djelovanje. U isto vrijeme javljaju se i prvi međunarodni sudski sporovi sa temom okoliša. Prvi značajni spor između dvije države je bio tzv. Trail Smelter case iz godine. U ovom predmetu SAD su pred arbitražnim sudom zahtijevale određene akciju protiv Kanade zbog emisija iz peći za topljenje na Kanadsko-američkoj granici koje su uništavale šume u SAD-u. Međutim u ovom periodu svoga razvoja međunarodno pravo okoliša nije smatrano da ide u pravcu zaštite okoliša već u pravcu zaštite resursa, naročito životinjskih, za ljudske potrebe. Završetkom Drugog svjetskog rata i uspostavom UN-a, dolazi do porasta broja međunarodnih organizacija, deklaracija i saradnje. Ali i pored sve većeg shvatanja o uzajamnoj vezi ekonomskog napretka u svijetu i okoliša i otvorenog lobiranja pojedinaca, povelja UN-a nije uključila odredbe o zaštiti prirodne sredine. No i pored toga što povelja nije uključivala odredbe o zaštiti prirodne sredine kao niti da je stvorena krovna organizacija za zaštitu okoliša, pojedine UN agencije, kao što su UNESCO i FAO su u okviru svoga djelovanja djelimično doprinijele stvaranju međunarodnih normi iz zaštite okoliša. 40-te, 50-te i 60-te godine 20. vijeka su obilježila stvaranje Međunarodne unije za zaštitu prirode i donošenje rezulucije nakon okončanja konferencije UN-a za zaštitu i iskorištavanje resursa, sporazuma o zabrani testiranja atomskog oružja, konvencija o prevenciji zagađenja naftom, Ramsarska konvencija, sporazum o Antarktiku i mnoge druge. Konferencija UN-a o ljudskom okolišu Godine u Štokholmu se održava Konferencije UN-a o ljudskom okolišu, tzv. Štokholmska konferencija. Štokholmskoj konferenciji je prisustvovalo 114 državnih delegacija kao i veliki broj međunarodnih organizacija i nevladinih udruga. Ova konferencija se često naziva čahurom iz koje je međunarodno pravo okoliša nastalo. Kao rezultat ove konferencije je proizašla Štokholmska deklaracija. Sve do pojave ove deklaracije, nije postojao niti jedan međunarodni dokument koji je pokušavao da dâ osnovna pravila međunarodnoj zajednici u postupanju sa pitanjima okoliša. Možda i najveće dostignuće Štokholmske konferencije, a samim i tim i deklaracije, je spoznaja da zaštita okoliša nije nužno nespojiva sa ekonomskim napretkom i da zaštita okoliša je obaveza svih zemalja bez obzira kako one velike ili male bile. Štokholmska deklaracija sadrži 26 principa međunarodnog prava okoliša kao i 109 preporuka koje su trebale biti implementirane od strane prvog međunarodnog tijela za okoliš što je kasnije odlukom generalne skupštine UN-a postao UNEP. Možda i najpoznatiji princip ove delkaracije je princip 21 koji daje državama mogućnost da iskorištavaju resurse na svome teritoriju ali na takav način da ne ugrožavaju druge zemlje. PROTOKOL I KONTRAVERZE Možda i najvidljiviji indikator promjene između Štokholmske i Deklaracije iz Ria je nešto drugačija formulacija štokholmskog principa 21 i prava država da koriste resurse u skladu sa svojim ekološkim politikama gdje je u Riu ovaj princip omekšan dodavanjem riječi i razvojnih politika u principu 2 deklaracije iz Ria. Agenda 21, kao produkt konferencije iz Ria, je ne obavezujuća mapa puta i akcioni plan radi postizanja održivog razvoja. Značaj ovog dokumenta je u tome što on predstavlja jedini istinski međunarodni dokument za razvoj i primjenu međunarodnih pravnih instrumenata, doprinosi stvaranju međunarodnog običajnog prava i potiče razvoj novih pravila konvencionalnog i običajnog prava. Konferencija iz Ria je otvorila za potpis dvije konvencije. Jedna je okvirna UN konvencija o klimatskim promjenama, čiji je cilj stabilizacija stakleničkih plinova u atmosferi. Iako ova konvencija ne sadrži mehanizme provedbe i samim time nije pravno obavezujući, njen vjerovatno najpoznatiji produkt, Kjoto protokol iz godine, je obavezan dokument kojim su se većina industrijski razvijenih zemalja obvezale na smanjenje emisije stakleničkih plinova. No i pored ovoga stvarni efekti ovog protokola ostaju kontraverzni.

25 Međunarodno pravo i okoliš 23 Kako sačuvati svu ljepotu? Ali i pored ovih dostignuća, Štokholmska konferencija je pokazala svu neslogu i nespremnost svijeta na zajedničku akciju za rješavanje ekoloških problema. Tako na primjer, SAD su odbile princip dodavanja prema kojem bi morale izdvajati dodatna sredstva u okviru svog budžeta trećim zemljama za zaštitu okoliša na razvojnim projektima (preporuka 109), dok je Japan odbio da prihvati preporuku za desetogodišnji moratorij na lov kitova (preporuka 33). Nakon Štokholma, slijedeći veliki razvoj međunarodnog prava okoliša desio se u Rio de Jainero godine. No međutim, ovaj period od 20tak godina između dvije velike UN konferencije o okolišu obilježava dalji razvoj međunarodnog prava okoliša. Tako je zaključen UNCLOS (međunarodna konvencija o pravu mora) čiji je doprinos međunarodnom pravu okoliša veliki, naročito jurisprudencija međunarodnog tribunala za pravo mora ustanovljenog ovom konvencijom. Također godine Opšti sporazum o carinama i trgovini (GATT) je uspostavio grupu za okolišne mjere i međunarodnu trgovinu. Svjetska banka je uspostavila okolišni odjel u okviru banke i sve se više pažnja posvećivala uticajima na okoliš projekata za koje je novac odobravala. Bitno je naglasiti da je u ovom periodu došlo do definisanja procjene uticaja na okoliš, kao i nastanak prvih oblika onoga što će kasnije postati princip zagađivač-plaća i principa predostrožnosti godina je obilježila zabranu međunarodne trgovine bjelokosti. Drugi bitni događaji iz ovog perioda su Svjetska konzervacijska strategija iz godine, Montevideo Program iz godine, Svjetska povelja za prirodu iz godine i druge. Vrijedi pomenuti i tzv. Brutlandov izvještaj iz godine koji je, pored ostalog, definisao održivi razvoj kao razvoj koji zadovoljava potrebe današnjice bez kompromitiranja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Montrealski protokol iz godine kao rezultat Bečke konvencije za zaštitu ozonskog omotača je pokazao da samo koordinisanom akcijom čitave međunarodne zajednice mogu biti riješeni problemi koji se tiču čitavoga svijeta. Ovaj protokol je vjerovatno najbolji primjer efektivnosti i nužnosti međunarodnog prava okoliša. Konferencija UN-a o okolišu i razvoju Ova konferencija je održana godine u brazilskom gradu Rio de Janeiro i na njoj je učestvovalo 176 zemalja i nekoliko hiljada nevladinih organizacija i korporacija. Rezultat ove konferencije je deklaracija iz Ria i Agenda 21 dok su nakon ove konferencije dvije konvencije, Konvencija o biodiverzitetu i okvirna UN konvencija o klimatskim promjenama otvorene za potpis. Ova konferencija je pokazala podijeljenost svijeta između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. I dok su razvijene zemlje težile postizanju napretka na polju klimatskih promjena, biodiverziteta, deforestacije i ribolova, zemlje u razvoju su tražile pristup tržištima, trgovinu, transfer tehnologija i potporu u razvoju. Razvijene zemlje su povezivale ekološke probleme sa populacijskim bumom u zemljama u razvoju, zemlje u razvoju su smatrale da su ekološki problemi izazvani nivoom potrošnje u razvijenim zemljama. Možda i najveća dostignuća ove deklaracije su princip zagađivač plaća, princip predostrožnosti kao i princip zajedničke, ali različite odgovornosti. Mnogi od ovih principa su citirani u presudama nacionalnih i međunarodnih sudova. Nadalje, princip 11 ohrabruje države da izrade domaću legislativu iz oblasti okoliša. I ovo je jedan od primjera važnosti međunarodnog prava okoliša koje podstiče zemlje na harmonizaciju mjera za prezervaciju okoliša i omogućavanja dostojne budućnosti čovječanstva. Princip 10, Rio deklaracije je dao povod za usvajanje Arhuske konvencije o pravu učešća javnosti. Druga konvencija otvorena na potpis je konvencija o biodiverzitetu. Ona je međunarodno pravni obvezujući sporazum kojim su se zemlje potpisnice obvezale na konzervaciju biodiverziteta, održiva upotreba njenih dijelova i pravedno i nepristrasna raspodjela beneficija iz ovih resursa. Rezultat ove konvencije je bio protokol iz Kartagene iz godine koji je stupio na snagu godine. Pregled razvoja međunarodnog prava okoliša svakako treba završiti pregledom jurisprudencije iz ove oblasti. Kako većina gore spomenutih konvencija i sporazuma nije pravno obavezujući i kako je formulacija teksta jako nejasna, presude međunarodnih sudova i tribunala, prije svega međunarodnog suda pravde, Apelacionog tijela Svjetske banke, UNCLOS tribunala i Evropskog suda za ljudska prava, su od krucijalne važnosti za tumačenje normi međunarodnog prava okoliša kao i za njihovu transformaciju iz tzv. soft law u tzv. hard law. Možda najpoznatiji predmeti iz međunarodnog prava okoliša su, pored gore spomenute Trail Smelter case, predmet pred međunarodnim sudom pravde o brani Gabcikovo-Nagyramos iz 1997 godine kao i dva predmeta o nuklearnom testiranju između Novog Zelanda i Francuske iz godine. Najpoznatiji predmeti GA- TT-a su vjerovatno Tuna/Delfin I i II predmeti iz godine. Najveći problem međunarodnog prava okoliša, koji imaju i druge grane međunarodnog prava, je limitiranost provedbe istog. U današnjem svijetu gdje moć provedbe leži na individualnim državama, stvaranje efektivnog međunarodnog instrumenta za provedbu ostaje nedosanjan san. Međutim, skori napredak međunarodnog krivičnog prava u ovoj oblasti svakako nam daje nadu da su slični pomaci mogući i u međunarodnom pravu okoliša. Svakako sve veći ekološki problemi sa kojima se čovječanstvo susreće danas i shvatanje da jedino koordinisana akcija svih država svijeta može dati efektivan odgovor na iste daje nam za pravo da nije daleko dan kada će međunarodno pravo okoliša moći spremno odgovoriti na izazove koji stoje pred njim.

26 24 Budućnost šuma ZAGRLIMO STABLO Neslućeni problem koji je u ovom slučaju isplivao na površinu je taj da i mnoge NVO podržavaju ovakav pristup šumama, odnosno njihovom prevođenju u umjetne šume, intenzivne plantaže. I mi smo u Bosni i Hercegovini bili svojevremeno savjetovani da šume damo u koncesije i da se ide na umjetne šume, plantaže, uz zaštitu visoko planinskih šuma koje su inače nepodesne za gospodarenje Prof. dr. Dalibor Ballian U dalekom Buenos Aires (Argentina) od je održan 13 svjetski šumarski kongres. Kao i svi svjetski kongresi raspravljalo se na globalnoj razini o šumama, stanju šuma i njihovoj perspektivi, kao i uopće o šumarskom sektoru. Ponovo je naglašeno nestajanje šuma u mnogim područjima, a posebice je naglasak stavljen na Južnu Ameriku, Aziju i centralnu Afriku, kao kritična područja. Tako je naglašeno da je kroz razne ljudske aktivnosti u zadnjih 20 godina nestalo oko ha, ili površina koja je 7 puta veća nego što mi imamo šuma u Bosni i Hercegovini. Također je potencirano i naglašeno na ovom skupu da je trenutno gorući problem globalno zagrijavanje kao posljedica prekomjernog eksploatiranja šuma, ali ne samo šuma nego i drugih prirodnih bogatstava, prije svega fosilnih goriva. Trenutni stavovi nekad suprotstavljenih strana, kako proizvođača drva tako i zaštitnika šuma su ovaj put bili prilično suglasni. Ovdje se prije svega misli na multinacionalne kompanije, koje su veliki proizvođači drva za kemijsku preradu, te Antiglobalisti u borbi za prirodne šume Neslućeni problem koji je u ovom slučaju isplivao na površinu je taj da i mnoge NVO podržavaju ovakav pristup šumama, odnosno njihovom prevođenju u umjetne šume, intenzivne plantaže na drugoj strani, zaštitare prirode, a ovdje se prije svega misli na WWF (World Wildlife Fund). Suvremena kretanja u svijetu šuma i šumarstva su takva, da velike multinacionalne kompanije uzimanju koncesije na velike šumske površine, prvenstveno u nerazvijenim zemljama trećeg svijeta (Afrika, Azija, Latinska Amerika). Oni kroz ove koncesije i korištenje prirodnih šuma i kroz podizanje umjetnih šuma, odnosno intenzivnih plantaža s rotacijskim ciklusom, odnosno produkcijskim periodom od 6 godina, izvlače ogroman profit. U tim aktivnostima kroz medije i razne ekološke kampanje pokušavaju i da se dobije potpuno drugačija slika o njima, kao pobornicima zaštite šuma, a što se ogleda kroz davanje određenih sredstava za projekte organizacijama koje se bave istraživanjem i zaštitom šuma i prirode, kao što je WWF (World Wildlife Fund) ili neke druge NVO. Na tom planu, multinacionalne kompanije obično rade po slijedećem principu: dio šuma, obično manje vrijedan, certificiraju i trajno zaštite ili s njim gospodare po svim strogim principima zaštite, vrlo često u tom slučaju ostvaruju i gubitke u poslovanju. Na drugoj strani onaj vrijedni i necertificirani dio ili djelomično certificirani dio šuma iskorišćuju do maksimuma. U drugom slučaju, a što je češći slučaj, iskrče šume te potom podižu plantaže od brzorastućih vrsta među kojima prevladavaju klonovi eukaliptusa visokih proizvodnih mogućnosti, kao i nekih egzotičnih borova (Pinus radiata). Na taj način nastaju sterilne šume u kojima se primjenom suvremene agrotehnike zemljište praktično sterilizira i nakon nekoliko proizvodnih ciklusa potpuno devastira. Zato je potrebno da se stalno tijekom proizvodnje drva koristi agrotehnika, uz stalna dohranjivanja biljaka mineralnim hranjivima, kao i uz uporabu brojnih pesticida. Ovdje kao primjer može poslužiti Brazil, gdje se udio plantažnih nasada eukaliptusa u posljednjih 10 godina popeo s ha na ha, uz uporabu samo 3-5 klonova, te stalnu primjenu agrotehnike. Ovi postupci ako se motre s komercijalne strane imaju svoje opravdanje, ali što ostaje kasnije kada se zemljište potpuno devastira, a nastaje jedan vid industrijskih pustinja. Inače, poznato je da se kod ovakve proizvodnje drveta u intenzivnim nasadima (plantažama) prirodna biološka raznolikost svodi na najmanju moguću mjeru, a devastirano tlo, skoro se sterilizira intenzivnom uporabom pesticida i mineralnih hranjiva, kao sastavnice ove intenzivne proizvodnje drveta. Što je s izgubljenom

27 Ekologija duše 25 Zato je potrebno da se stalno tijekom proizvodnje drva koristi agrotehnika, uz stalna dohranjivanja biljaka mineralnim hranjivima, kao i uz uporabu brojnih pesticida ZIMA JE, A ZEMLJA SE GRIJE U Kopenhagenu je baš noćas završena UN konferencija o klimatskim promjenama. Planeta Zemlja se grije. Po predviđanjima snijega će biti sve manje, zime sve kraće i toplije. Ana Mrdović, dipl. ing. hort. biološkom raznolikošću nakon što se proizvodnja završi i zemljište napusti? Kako je obnoviti i vratiti u prvobitno stanje. O tome se ćuti i nitko taj problem ne spominje, jer ponovno uspostavljanje uništene biološke raznolikosti, te prevođenja tih devastiranih tala industrijskih pustinja u prirodne šume zahtijeva stotine godina, jako mnogo sredstava kao i veliku stručnost kadra koji će to provesti. Neslućeni problem koji je u ovom slučaju isplivao na površinu je taj da i mnoge NVO podržavaju ovakav pristup šumama, odnosno njihovom prevođenju u umjetne šume, intenzivne plantaže. I mi smo u Bosni i Hercegovini bili svojevremeno savjetovani da šume damo u koncesije i da se ide na umjetne šume, plantaže, uz zaštitu visoko planinskih šuma koje su inače nepodesne za gospodarenje. Tako se u ovom slučaju i WWF stavila u službu multinacionalnih kompanija i počinje s propagandom plantažne proizvodnje, podizanja sterilnih umjetnih šuma. Na ovom šumarskom kongresu sumirani su rezultati projekata ove organizacije u proteklom periodu, a većinom su vezani za klimatske promjene i očuvanje raznolikosti. Interesantno je da se u tim projektima naglašava da se prirodne šume čuvaju, a da se ide u plantažnu proizvodnju drveta i kratkim ili dužim ophodnjama, jer je većina tih projekata bila vezana za plantažnu proizvodnju drveta. Sve ove aktivnosti su se realizirale u zemljama trećeg svijeta, što inače uveliko zagovaraju velike multinacionalne kompanije koje se bave plantažnom proizvodnjom drva. Na taj način bi zemlje trećeg svijeta i dalje siromašile, a profit bi se slijevao u multinacionalne kompanije i razvijene zemlje koje bi koristile proizvedeno drvo u svojim tvornicama, a siromašni bi postali još siromašniji. Ipak, tu se zaboravlja da se plantaže podižu na šumskim zemljištima. Prirodne šume se u tom slučaju krče i uništitava prirodna biološka raznolikost za račun stjecanja profita. Na kraju, nije nevažno spomenuti da ove ideje i aktivnosti imaju i svoje velike protivnike, koje obično nazivaju antiglobalistima, te lokalnim ekolozima. Oni su zato prilikom održavanja ovog skupa organizirali i protestna okupljanja ispred kongresnog centra, uz budni nadzor snaga sigurnosti. Subota je. Snijeg pada. Pahuljice snijega svaku moju misao pretvaraju u nježno bijele snove i uspomene. Iz svakog raspoloženja me uvode u nevin možda neopravdan optimizam. Gledam ih kroz prozor moje sobe. Voljela sam ih i željela svake zime još kao mala poluobuvena djevojčica smrznutih nožnih i ručnih prstića gazeći duboki snijeg na putu od kuće do škole. Na putu do moje budućnosti. Soba je blago osvjetljena kao da u njoj i sada trepti petrolejka. Drveni namještaj rađen rukom nekadašnjih majstora. Glavni ukrasi drvene kutije prazne onoga što bi se u njima moglo očekivati. U njima čuvam tišinu uspomena na moj daleki dom smješten u dolini male planinske rijeke obrasle gustom crnogoričnom šumom na kojoj se jasno ocrtavala svaka padajuća pahuljica snijega. Sat tiho broji sekunde i otkucava put do mojega kraja. Sve je tu iz snova siromašne seoske djevojčice osim računara i svih njegovih priključaka. Njih nisam mogla ni sanjati u snovima male dječje glavice. Oni su preduhitrili moje snove. Ipak, ne smetaju mi jer su i oni dobrodošli. Zahvaljujući njima, lako i brzo pišem ovo što mi je na umu. Napisala sam, da ne bih htjela da umrem kada pada snijeg, ne zbog toga što bi mnogi odustali od odlaska na moju sahranu već, zbog toga što ne bih htjela propustiti moj zadnji snijeg. Obožavam snijeg. Neka umrem kada bude ljeto. Kada se snijeg ni slučajno ne očekuje. Snježne pahuljice se i dalje utrkuju kao da su na olimpijskim igrama pa im je stalo do medalje. Guste su i brze ali ipak nježne jedna prema drugoj i prema svima na koje padaju. Tko se još požalio da ga je udarila pahuljica snijega? Nitko! A one nam padaju po glavi, ramenima, rukama. Biljke, moja profesija i moje ljubimice, one sobne, skupile su se ispred prozora i hrane se škrtim zimskim suncem. I one prisluškuju nježan pad brojnih pahuljica. One druge, vanjske, nježno je prekrio snijeg, kao što majka prekrije svoje dijete, i uveo ih u zasluženi zimski san. Zašto još uvijek i sve više volim snijeg? U Kopenhagenu je baš noćas završena UN konferencija o klimatskim promjenama. Planeta Zemlja se grije. Po predviđanjima snijega će biti sve manje, zime sve kraće i toplije. Sve je to mimo mojih snova i želja da toplo obučena satima šetam nevino bijelom prirodom pokrivenom snijegom ili da u toploj sobi gledajući nestašne pahuljice snijega uživam radeći ono što volim. Ipak, ja ću umrijeti, nadam se ljeti, prije negoli nestane snijega i snježnih pahuljica ali se bojim kako će se osjećati moja djeca, unuci, praunuci... ako im ostavim gene u kojima je sadržana moja ljubav prema nježnim snježnim pahuljicama. Hoće li oni biti nesretni, prazni? Ostaje mi nada da neće. U međuvremenu će, nadam se, velike svjetske glave čuti dječje snove i raditi na tome da se oni ostvare. Da zime budu zime, hladne i snježne, proljeća cvjetna, ljeta topla, a jeseni pune veselih boja koje će svake godine zamijeniti snježna bjelina. Foto: M. Čavdar - Bjelašnica

28 26 Tragom znanstvenih saznanja SVJETLOST JE I ZAGAĐIVAČ Svjetlosno zagađenje je prepoznato tek u novije vrijeme kada je došlo do velikog povećanja umjetnog svjetla iz urbanih područja. Svjetlosno zagađenje ometa atmosferska promatranja, nepovoljno utiče na ljude, biljni i životinjski svijet. Noćno nebo nam je zbog ovog zagađenja postalo svjetlije do te mjere da više ne vidimo nebeske objekte Prof. dr. sc. Osman Lindov Edo Memišević, dipl. ing. saobr. Damir Bjelica, bachelor. ing. saob. Definicija svjetlosnog zagađenja glasila bi: svjetlosno zagađenje (eng. light pollution ) je svaka nepotrebna, nekorisna emisija svjetlosti u prostor izvan zone koju je potrebno osvijetliti (ceste, ulice, trg, reklama, spomenika, zgrada), do koje dolazi zbog upotrebe neekoloških rasvjetnih tijela i nepravilno postavljenih rasvjetnih tijela. Problem svjetlosnog zagađenja je sve više izražen naglom urbanizacijom, gdje se umjetnim svjetlom osvjetljavaju određeni objekti bez ikakve potrebe. Ova vrsta zagađenja je nepoznanica većini ljudi i na prvi pogled predstavlja beznačajan problem, iako je prepoznata kao zdravstveni, ekološki i ekonomski problem čovječanstva. Ova problematika je prisutna u zakonodavstvu zemljama EU na osnovu rezolucije UN-a iz godine sa osvrtom na očuvanje noćnog, zvjezdanog neba. Iako na prvi pogled beznačajan problem, svjetlosno zagađenje prijeti da pored buke postane gorući problem, u urbanim sredinama. Svjetla gradova i cesta raspršuju se u nebo, zbog čega čitava atmosfera lagano svijetli. Svjetlosno zagađenje je prepoznato tek u novije vrijeme kada je došlo do velikog povećanja umjetnog svjetla iz urbanih područja. Svjetlosno zagađenje ometa atmosferska promatranja, nepovoljno utiče na ljude, biljni i životinjski svijet. Noćno nebo nam je zbog ovog zagađenja postalo svjetlije do te mjere da više ne vidimo nebeske objekte. Tamno noćno nebo posuto zvijezdama nesumnjivo je jedan od najljepših prizora u prirodi, kojemu se ljudi dive već hiljadama godina. Ono što se od pamtivijeka smatralo svakom dostupno, sada je prava rijetkost. Istraživanja o svjetlosnom zagađenju izvršena uz pomoć satelita pokazuju da 99% stanovništva Sjeverne Amerike i Evrope na noćnom nebu ne mogu više vidjeti Mliječni Put. Problem svjetlosnog zagađenja u svijetu S problemom svjetlosnog zagađenja prvi su se počeli baviti u SAD početkom 50-tih godina. Zbog naglog porasta broja stanovništva u mjestima na američkom jugozapadu, nekontrolirano se povećala emisija umjetne svjetlosti. To je ozbiljno ugrozilo astronomska promatranja, na najvećim opservatorijima (Mt. Palomar, Kitt Peak, Flagstaff, Lowell, US Naval, Mc Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, postoji potreba za smanjenjem emisije svjetlosnog zagađenja, jer se do danas na tom planu nije radilo ništa Foto: S. Samardžić - Sam, Sarajevo noću

29 Tragom znanstvenih saznanja 27 Iako na prvi pogled beznačajan problem, svjetlosno zagađenje prijeti da pored buke postane gorući problem, u urbanim sredinama Donald ), koji su zbog povoljne klime locirani na tom području. Tako je mjesna uprava Flagstaffa u Arizoni još godine donijela prvu uredbu o noćnoj rasvjeti. Godine Međunarodna astronomska unija (International Astronomical Union) prihvaća rezoluciju u kojoj upozorava na rastući nepovoljan utjecaj svjetlosnog zagađenja na astronomska promatranja. U tu svrhu osnovala je posebnu komisiju koja je zajedno s Međunarodnim povjerenstvom za rasvjetu (International Comission on Illumination) pripremila osnove za stručnu obradu problema. Rezultati istraživanja i preporuke objavljeni su godine u publikaciji Guide lines for minimizing Urban Sky Glow near Astronomical Observatories. Uputstva sadrže pregled izvora umjetne svjetlosti, načine njihovog smanjenja, te mjere koje bi prihvatile i provodile lokalne vlasti za nadzor i smanjenje svjetlosnog zagađenja. Dati su normativi i preporuke o spektralnim karakteristikama i dozvoljenim stupnjevima emisije umjetne svjetlosti. Svjetlosno zagađenje u Evropi Na kompjuterski obrađenoj satelitskoj snimci najbolje se vidi stanje svjetlosnog zagađenja u Evropi. Najgore stanje je u gusto naseljenim mjestima srednje i zapadne Evrope. S provedbom mjera smanjenja svjetlosnog zagađenja najdalje se otišlo u Velikoj Britaniji. Godine pri britanskom astronomskom savezu osnovan je pokret za tamno nebo. Pokret je naišao na dobar prijem kod vladinih organizacija, profesionalnih društava koja se bave rasvjetom. Kako zapadna Evropa važi za dio planete gdje su razuzdane zabave dio svakodnevnice, tako najveće svjetlosno zagađenja izazivaju laseri (domet lasera je 30 kilometara, pa čak i više). To su snopovi svjetlosti velike snage koja se koriste u organizaciji noćnih zabava. Narušavanje čovjekovog zdravlja Problem se očituje kod hormona melatonina u vidu, hormonalnih i alergijskih poremećaja, psihološkog poremećaja zbog remećenja prirodnog metabolizma tj. Bioritma (noć-dan). Istraživanja na Tamno noćno nebo posuto zvijezdama nesumnjivo je jedan od najljepših prizora u prirodi, kojemu se ljudi dive već hiljadama godina. Ono što se od pamtivijeka smatralo svakom dostupno, sada je prava rijetkost Stanje svjetlosnog zagađenja u Evropi godine i predviđanje stanja za 2025.godinu. ovom polju ukazuju na usporeno lučenje melatonina u organizmu, te direktnu relaciju na, više od 20% slučajeva, uzrokovanje tumora dojke, zatim povećan broj kardiovaskularnih, te kancerogenih oboljenja kao i psihičkih oboljenja. Na osnovu navedenog zaključujemo da život i rad na područjima izloženim povećanom svjetlosnom zagađenju, negativno djeluju na zdravlje i produktivnost ljudi. Svjetlosno zagađenje također utiče na poremećaj prirodnog životnog ciklusa flore i faune iz naše okoline (biljke i životinje ne mogu više odrediti kada je pravo vrijeme za hranjenje, odmaranje, razmnožavanje). EU zabranjuje klasične sijalice U EU bi se od godine zabranila upotreba klasične sijalice s užarenim nitima zbog njihove energetske neučinkovitosti jer se samo 5% utrošene energije koristi za rasvjetu, a ostalih 95 % odlazi na toplinu. Ministri su se u zajedničkoj izjavi složili oko ove zabrane budući da postoje štedljive sijalice, koje troše oko 75% manje energije od klasičnih. Zemlje članice EU dogovorile su za cilj da 20% povećaju energetsku efikasnost do godine. EU nije prva došla na tu ideju, već je nekoliko svjetskih država započelo sa zamjenom instalacija. SAD i Kanada planiraju zamijeniti sijelice od 100 W do 2012., a sijalice od 40 W do Kažu kako se trud isplati, te iz ekoloških udruženja tvrde kako će se zamjenom starih sijalica sa najmodernijima uštedjeti energija koja se troši na osvjetljenje, i to za oko 60%. Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, postoji potreba za smanjenjem emisije svjetlosnog zagađenja, jer se do danas na tom planu nije radilo ništa. Rješenje problema svjetlosnog zagađenja je prije svega odaziv zakona o zaštiti okoliša i zakona o sigurnosti saobraćaja, kojim će biti definisana i upotreba ekoloških rasvjetnih tijela, koja zadovoljavaju civilizacijsku potrebu za noćnim osvjetljenjem bez opasnog blještanja i štetne emisije svjetla prema horizontu, odnosno, prema nebu. Stepen korisnog iskorištenja, na ovaj način proizvedenog svjetla, iznosi 97-99%. Osnovni parametar efikasnog poslovanja, svakako je novac. U tom smislu ekološka rasvjetna tijela su iste ili manje nabavne cijene u odnosu na njihove neekološke pandame, te omogućavaju uštede od 30% na ime utroška električne energije, uz jednostavnije, sigurnije i ekonomičnije održavanje. Konačno, briga za kvalitetu noćnog neba je u skladu s Općom deklaracijom o pravima budućih generacija koju je izdao UNESCO, i koja govori: buduće generacije imaju pravo na neokrnjenu prirodu i čist okoliš, uključujući pravo na čisto nebo.

30 28 Floristički endemični kutak Bosne i Hercegovine BOSANSKA ZVONČIKA ILI HOFMANOVA SUPRAŠNICA (Symphyandra hofmannii Pantocsek) Ovu vrstu možemo vidjeti i upoznati samo na više lokaliteta u centralnoj Bosni, na raznolikim staništima koja se nalaze u rasponu od oko 140 do 600 m, a rijetko i nešto više. Nalazimo je na različitim geološkim podlogama, od vapnenca, preko gabra, serpentinita, melafira do glinenih škriljaca Dr. sc. Čedomil Šilić Imajući u vidu značaj endemičnih, semiendemičnih, reliktnih i rijetkih biljnih vrsta u našoj bogatoj i raznolikoj flori i potrebu njihove zaštite, na sastanku Uredništva našega Lista data je inicijativa za otvaranjem stalne rubrike pod gornjim naslovom. Počinjemo navedeni serijal s ovom stenoendemičnom vrstom naše flore. Povijest otkrića i znanstvenog opisivanja bosanske zvončike Sve do godine botanička znanost nije znala za postojanje ove biljne vrste. Interesantna je povijest iznalaženja njezinog prvog nalazišta, opisivanja i davanja znanstvenog imena o čemu ćemo u narednom tekstu. Vratimo se u daleku godinu, u vrijeme kada je austrougarska vojska nadirala kroz Bosnu, prema našem glavnom gradu. U toj regimenti bio je i jedan austrijski pasionirani amater-florista imenom Florian Hofmann ( ). Vršio je dužnost intendantskog oficira austrougarske vojske u svojstvu vojno-računskog savjetnika. Prilikom kretanja vojnog transporta od Banje Luke preko Jajca, Travnika, Busovače i Kiseljaka, za divno čudo, prikupljao je biljke za svoju kolekciju. I upravo na potezu Banja Luka Jajce prikupio je i jednu, njemu nepoznatu, biljku. Upravo ovaj lokalitet je klasično nalazište (locus classicus) ove interesantne vrste. Kako je nikako nije mogao determinirati, poslao je nepoznatu biljku na ekspertizu poznatom mađarskom botaničaru Jozsefu Pantocseku ( ). Do tada je ovaj rod bio zastupljen samo s jednom jedinom vrstom koja je u botaničkoj znanosti poznata pod imenom Symphyandra wanneri (Rochel) Heuff., a koja ima areal u istočnim dijelovima Balkanskog poluotoka, Rumuniji i Maloj Rijetka i raskošna: bosanska zvončika Aziji. Odlikuje se sasvim drugim morfološkim osobinama, a ima i plavoljubičaste cvjetove, kao i većina vrsta goleme familije zvončika (Campanulaceae), kojoj obje vrste pripadaju. Iskusnom oku mađarskog botaničara bilo

31 Floristički endemični kutak Bosne i Hercegovine 29 je jasno da pred sobom ima novu vrstu roda Symphyandra, sa područja koje je tada bilo terra incognita europskim botaničarima. Uskoro zatim (1881. godine) objelodanio je ovaj novi nalaz s opisom vrste u jednom poznatom botaničkom austrijskom časopisu. Novoj vrsti je dao znanstveno ime u čast pronalazača, kao u naslovu ovog priloga. Tako je spomenuto vojno lice ušlo u botaničku znanost i ovi podaci, koji datiraju iz vremena od prije 128. godina, su dio naše kulturne baštine. Ime roda Symphyandra sastavljeno je od dvije grčke rijeći: sympho = srasti i aner, andros = muško, pošto su prašnici svojim anterama (prašnicama) međusobno srasli što se može vidjeti ako pogledamo u grotlo pojedinačnog cvijeta. Vidjet ćemo da su im prašnici srasli u jednu cjevčicu. Iz tih razloga se u stručnoj literaturi ova vrsta imenuje kao Hofmanova suprašnica, što je izvedeno iz njenog znanstvenog imena, a ime bosanska zvončika je dobila pošto joj je areal (rasprostranjenje) vezan isključivo za Bosnu (stenoendemična vrsta centralne Bosne). Kratki opis vrste Bosanska zvončika je izuzetno lijepa biljka, naročito kada se njezina razgranjena stabljika okiti brojnim mliječno-bijelim cvjetovima, koji vise poput lampiona ili zvončića, pa otuda ime cijeloj familiji zvončići (Campanulaceae). Visina biljke je u prosjeku oko 50 cm. Krunice cvjetova su krupne, 2,5 do 3,5 cm duge i do 2,5 cm široke, pri vrhu s pet kratkih tupih zubaca, koji su obrasli dugim bijelim dlačicama. Morfologiju cvjetova i cijele biljke možemo vidjeti na priloženim fotografijama, pa je nećemo više opisivati. Fenofaza cvjetanja je u srpnju/julu i kolovozu/augustu kada biljka pokazuje svu svoju raskoš i ljepotu. Zbog tih izvanrednih ornamentalnih svojstava u vrijeme cvjetanja rado se uzgaja u botaničkim vrtovima, a u našim privatnim vrtovima se rijetko uzgaja, jer naši uzgajivači nažalost nisu dovoljno educirani. Bosanska zvončika je izuzetno lijepa biljka, naročito kada se njezina razgranjena stabljika okiti brojnim mliječnobijelim cvjetovima, koji vise poput lampiona ili zvončića, pa otuda ime cijeloj familiji - zvončići (Campanulaceae) Životni vijek bosanske zvončike Vijek trajanja ove biljke je dvije godine pa, kao svaka dvogodišnja biljka, prve godine formira široku rozetu sastavljenu od brojnih prileglih listova, koji takvi prezime i tek idućeg ljeta iz njihove sredine se razvije cvjetna stabljika. Poslije dugotrajne i obilne cvatnje, cvjetovi se smežuraju i osuše i cijela biljka tada postaje neugledna. Kako bi je stalno imali u vrtu trebamo je pustiti da sazrije, jer se tada sama rasijava (autohorija) i održava iz brojnog sitnog crvenkastosmeđeg sjemena, koje u izobilju ispada iz trodijelnog širokog tobolca (čahure). Kada sam kao početnik došao na rad u Prirodoslovno odjeljenje Zemaljskog muzeja u Sarajevu, prije više od 45 godina, zatekao sam je u Botaničkom vrtu i kroz to cijelo vrijeme nismo je trebali obnavljati jer se sama rasijavala, a uz to nije zahtjevala posebnu vrtlarsku njegu osim plijevljenja korova. Rasprostranjenost i stanište bosanske zvončike Ovu vrstu možemo vidjeti i upoznati samo na više lokaliteta u centralnoj Bosni, na raznolikim staništima, koja se nalaze u rasponu od oko 140 do 600 m, a rijetko i nešto više. Nalazimo je na različitim geološkim podlogama, od vapnenca, preko gabra, serpentinita, melafira do glinenih škriljaca. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama, kako na otvorenim staništima u pukotinama stijena, na kamenitim obalama klisurâ hitrih srednjobosanskih rijeka i bistrih potoka, tako i u prorijeđenim svijetlim i toploljubivim šumama i šumarcima crnog jasena i crnog graba, te na rubovima šuma i sličnim staništima. Ona stoljećima obrasta i ruševine nekih starih srednjovjekovnih gradova centralne Bosne i stijene oko njih. Tako je možemo vidjeti na zidinama Jajca, Srebrenika i dr. Trebamo biti svjesni i ponosni što na tlu Bosne živi skromno i u tišini jedna biljka koje nigdje drugdje nema u cijelom svijetu. Zato je trebamo štititi pa je i ovaj prilog napisan s tim ciljem. Za one koji nemaju priliku da ovu vrstu upoznaju na prirodnim staništima trebaju doći sredinom ljeta u centralni dio Botaničkog vrta Zemaljskog muzeja BiH gdje se mogu uvjeriti u ljepotu i ornamentalna svojstva ove izuzetne biljke pa se mogu preporučiti za malo sjemena za uzgoj u svojim vrtovima. Interes i potražnja za bosanskom zvončikom Može se reći da nema botaničkog vrta, kojih ima registriranih preko tisuću razasutih po cijelom Svijetu, a da ne uzgajaju ovu lijepu i jedinstvenu vrstu u svojim zbirkama. Od samog postanka (1913.) pa sve do ovog rata, sarajevski Botanički vrt je svake godi- ne slao sjeme bosanske zvončike na sve četiri strane svijeta, na adrese stotina i stotina botaničkih vrtova sa kojima je imao redovnu znanstvenu razmjenu putem male broširane publikacije Delectus seminum. Za ovom jedinstvenom i rijetkom biljnom vrstom bio je veliki interes i potražnja jer su je svi botanički vrtovi željeli uzgajati u svojim znanstvenim kolekcijama ne samo zbog svoje ljepote već i zbog povoljnih uzgojnih osobina i što predstavlja endemičnu vrstu jednog malog djelića kugle zemaljske. Bosanska zvončika na PTT markici Prije petnaestak godina bosanska zvončika je otišla u sve kutke Svijeta i posredstvom poštanske markice, koju je realizirao sarajevski PTT, a koju je na poticaj botaničarâ, izdao u okviru serije Flora i fauna BiH, imajući u vidu njenu važnost, vrijednost i značaj za botaničku svjetsku znanost. Ona je tako bila, a i sad je, ambasador ne samo našeg Botaničkog vrta i naše interesantne, osebujne i neponovljive flore već i cijele države Bosne i Hercegovine. Kategorija zaštite bosanske zvončike Kao i sve brojne endemične i semiendemične, te reliktne vrste i niži oblici naše bogate i raznolike flore bosanska zvončika je svrstana u petu kategoriju: Rare R prema usvojenim mjerilima Međunarodnog saveza za zaštitu prirode i prirodnih dobara (IUCN). U ovu kategoriju spadaju rijetke i malobrojne vrste, koje nisu neposredno ugrožene, ali to mogu lako postati usljed naglih promjena njihovih stanišnih uvjeta. Zato njezina staništa trebaju biti pod odgovarajućom kontrolom, kako ne bi došlo do prorijeđivanja i nestajanja s prirodnih staništa. Kao i sve brojne endemične i semiendemične, te reliktne vrste i niži oblici naše bogate i raznolike flore bosanska zvončika je svrstana u petu kategoriju: Rare - R prema usvojenim mjerilima Međunarodnog saveza za zaštitu prirode i prirodnih dobara (IUCN)

32 30 Novosti iz nauke za poljoprivrednu praksu VELIKO SMANJENJE ZAGAĐIVANJA OKOLINE TEČNIM STAJNJAKOM Primjenom bakterija iz tečnog stajnjaka odstranjuju se amonijak i smrad. Stoka proizvodi i polovinu antropogene emisije azotnih oksida, koji, kao i ostali staklenički gasovi, takođe dovode do zagrijavanja atmosfere. Tečni stajnjak je veliki zagađivač okoline, najveći u seoskim područjima. Pored opasnosti od ispiranja u podzemne i površinske vode, tečan stajnjak zagađuje okolinu smradom i patogenim klicama zaraznih bolesti Akademik Taib Šarić Poljoprivreda je veliki izvor stakleničkih gasova (CO 2, metan, azotni oksidi i vodena para). Ona je i glavni izvor amonijaka kao zagađivača zraka. Čak 40% zagađivanja zraka amonijakom i polovina zagađivanja metanom potiče od domaćih životinja, odnosno od stočnog izmeta. Poljoprivreda je dakle značajan izvor stakleničkih gasova koji dovode do zagrijavanja atmosfere sa svim posljedicama koje iz toga proističu. Metan. koji nastaje fermentacijom u crijevima domaćih životinja i razlaganjem njihovog izmeta, iako u atmosferi kratko ostaje, on je zagrijava čak 20 puta više nego ugljen dioksid. Porastom broja domaćih životinja porast će i emisija metana. Stoka proizvodi i polovinu antropogene emisije azotnih oksida, koji, kao i ostali staklenički gasovi, takođe dovode do zagrijavanja atmosfere. Plava laguna sa prerađenim tečnim stajnjakom Tečni stajnjak je veliki zagađivač okoline, najveći u seoskim područjima. Pored opasnosti od ispiranja u podzemne i površinske vode, tečan stajnjak zagađuje okolinu smradom i patogenim klicama zaraznih bolesti. Nedavno su američki naučnici otkrili način smanjenja zagađivanja okoline ovim đubretom. Oni su iskoristili japanski metod prečišćavanja gradske kanalizacije pomoću bakterija, koje pretvaraju amonijak u nitrate, a nitrate u elementarni azot u procesu nitrifikacije i denitrifikacije. Azot je sastavni dio atmosfere, gdje ga ima najviše od svih gasova. Bakterije Nitrosomonas i Nitrobacter se ugrađuju u pelete ili kapsule napravljene od polimera. Te kapsule su veličine oko pola centimetra. Pošto je koncentracija amonijaka u tečnom stajnjaku 10 do 20 puta viša nego u gradskoj kanalizaciji, bakterijama treba oko dva mjeseca da se u tom đubretu aklimatiziraju. Ovaj postupak se odvija u posebnim reaktorima ili cisternama. Najbolje je ako se prethodno taloženjem tečnog stajnjaka izdvoji čvrsti dio kao đubrivo, a tečni dio se podvrgne ovom procesu nitrifikacije i denitrifikacije. Pokazalo se da pelete sa bakterijama odstrane % amonijaka iz tečnog stajnjaka. Ovaj proces se obavlja u posebnom reaktoru cisterni. Tečni stajnjak, oslobođen amonijaka, može se upotrijebiti za navodnjavanje usjeva. Od svih vrsta stajnjaka, svinjski stajnjak je najveći zagađivač okoline, posebno zbog jakog smrada. U SAD je nedavno patentiran nov metod smanjivanja emisije stakleničkih gasova iz svinjskog stajnjaka. Tim metodom se, u aerobnom procesu, smanjuje 99% emisije amonijaka. Takođe se smanjuje i 99% emisije ugljendioksida, zatim metana, koji nastaje razlaganjem organske materije u anaerobnim uslovima u lagunama tečnog stajnjaka, kao i azotnog oksida, koji se gubi u atmosferu sa đubrišta, kao i prilikom prevoza i rasturanja stajnjaka. Grupa američkih, španskih i japanskih stručnjaka napravila je sistem za preradu tečnog svinjskog stajnjaka. U velikim cisternama se to đubrivo razdvaja na tečnu i čvrstu frakciju, izdvaja se amonijak, a fosfor prerađuje u čvrsto đubrivo. Iz đubreta se izdvoji 95% fosfora, 99% amonijaka i oko 99% teških metala. Patogeni mikrobi u tečnom stajnjaku se uništavaju, a odstranjuje se smrad amonijaka pomoću adaptiranih nitrificirajućih bakterija. Tečna frakcija iz đubreta se, oslobođena smrada i štetnih mikroba, koristi kao tečno đubrivo. U njemu su dezinfikovani fekalni mikrobi, koji neće zagađivati okolinu (nadzemne i podzemne vode, zemljište, zrak i biljke). U lagune (velike bazene) se ispušta čista bezmirisna tečnost, koja je promijenila boju od smeđe u plavu. Zato se ove lagune zovu plavim. Ovaj postupak se smatra revolucionarnim u zaštiti okoline od tečnih stajskih đubriva.

33 Zdrava ishrana 31 ŽVAKANJE SLOBODNIH RADIKALA Ismet Dedić, dipl. ecc. Savremenom dijagnostikom utvrđeno je da dvije od tri bolesti uzrokuju viškovi slobodnih radikala. Oni se neprestano (oko 30 milijardi na dan) stvaraju u tijeku metabolizma u tijelu. Imaju važnu ulogu u održavanju našeg obrambenog imunološkog sustava u borbi protiv mikro organizama uzročnika bolesti. Problem nastaje kada se u tijelu broj slobodnih radikala znatno poveća. Stručnjaci odavno i svakim danom sve više naglašavaju da kvalitetna hrana podstiće zdravo reprodukovanje energije, a to znači sintezu molekula DNK stanica. No, kad je jelovnik siromašan hranjivim materijama, te strukture i njihove funkcije postaju ugrožene. Zagađivači, određene umjetne boje u hrani, konzervansi, pesticidi..., mogu povećati nivo slobodnih raikala u organizmu, čime se dodatno oštećuju stanične stijenke i izazivaju mutaciju stanične DNK. Višak slobodnih radikala može uništiti mehanizme koji u mitohondrijama/hrskavicama proizvode energiju, rezultirajući umorom i povećanom opasnošću od nekih bolesti. Kako se moglo saznati iz medija, nedavna istraživanja u Americi pokazala su da konzumacija zasićenih masnoća u velikim količinama rezultira slabljenjem strukture i funkcije membrana. Oštećene membrane vode ka povećanom nakupljanju slobodnih radikala, a time i smanjenju djelotvorne energije, te povećanim mutacijama DNK. Izbjegavanje zasićenih masnoća, te upotrebe maslinova i lanenog ulja kao izvora zdravih masnih kiselina jedan je od načina da se stanične stijenke održe zdravima. I orašasti plodovi, žitarice te ribe također blagotvorno djeluju na zdravu staničnu stijenku. Nutricionisti ističu da zdravo produkovanje energije započinje zdravom probavom. A nju valja osigurati samo unosom umjerenih količina hrane raspoređenih u nekoliko obroka. Time se probavni sistem ma- Tablica 1. Vrijednost spojeva protiv slobodnih radikala (ORAC u 100 grama namirnica) 1. suhe šljive cikla suhe jabuke naranča grožđice grožđe kupine paprika češnjak trešnja jagode kivi špinat grah maline luk sviježe šljive grapefruit brokula banana 210 nje opterećuje, osjeća se lahkoća i organizam ima više energije. U časopisu PRIRODA Zagreb, br.3-4/06, objavljen je članak koji ukazuje kako se boriti protiv slobodnih radikala. U kontekstu teme o zdravoj hrani, radi veoma velikog značaja za zdravlje ljudi, prenosimo ga u cjelini: Savremenom dijagnostikom utvrđeno je da dvije od tri bolesti uzrokuju viškovi slobodnih radikala. Oni se neprestano (oko 30 milijardi na dan) stvaraju u tijeku metabolizma u tijelu. Imaju važnu ulogu u održavanju našeg obrambenog imunološkog sustava u borbi protiv mikro organizama uzročnika bolesti. Problem nastaje kada se u tijelu broj slobodnih radikala znatno poveća. A do porasta dolazi najčešće unosom u tijelo različitih spojeva (otrova, lijekova). Tako će se nakon jedne popušene cigarete broj slobodnih radikala povećati u našem optoku krvi za više od 100 bilijuna. Višak slobodnih radikala oštećuje sve stanice tijela, ubrzava proces starenja (Alzheimerovu bolest, aterosklerozu, reumu), šećernu bolest, srčani infarkt, bolesti krvožilnog sustava, tumora i drugo. Znanstvenici Sveučilišta u Bostonu izvršili su analizu različitih namirnica te su u njima određivali koncentraciju spojeva koji uništavaju višak slobodnih radikala ORAC (Oxygen Radical Abosorbance Capacity). Prijedlog za zdrav život: jedite namirnice iz tablice 1. u vrijednosti od 3000 do 5000 jedinica ORAC-a na dan. Vlakna saveznici dobre probave U namirnicu treba uključiti i namirnice bogate vlaknima. Integralne žitarice (posebno integralna riža koja obiluje mineralima i vitaminima, osnovni je sastojak zdrave prehrane, zatim proso vrlo hranjiva žitarica, koja sadrži minerale: fosfor, kalcij, željezo, magnezij, jod) i cjelovito brašno za proizvodnju hljeba i peciva najbolji su saveznik probave, tvrde nutricionisti. Posljednja istraživanja o kvaliteti hrane u Velikoj Britaniji, pokazala su da velika količina vlakna u tim namirnicama podstiče rad crijeva. Žitarice obiluju i antioksidantom selenom, te sadrže vitamine B - kompleksa koji regulišu pretvaranje hranjivih materija u energiju. Glavni su sastojak složeni ugljikohidrati koji snabdjevaju tijelo energijom, a probavljaju se postepeno pa zato nema naglog povećanja koncentracije glukoze, a time i naglog porasta količine inzulina u krvi. Rječju, integralne žitarice smanjuju rizik od pojave dijabetesa, pomažu anemičnima jer sadrži fitate koji olakšavaju apsorpciju željeza iz crijeva. No, u prevelikim količinama ugljikohidrati debljaju pa zato unos tjestenine i integralnog peciva valja ograničiti na dva obroka dnevno. Krompir kuhan, pečen ili pripremljen kao pire jedna od najzdravijih namirnica, ističu nutricionisti. Sadrži karotenoide i flavonoide, antioksidante koji djeluju protiv degeneracije stanica, kukoamin, novootkrivenu materiju koja snižava krvni pritisak. Obilje kalcija koristi prije svega kostima, željezo podstiče stvaranje crvenih krvnih zrnaca, a kalij reguliše krvni pritisak. Većina ljudi, međutim voli masni pomfrit ili čips, čak i pečeni krompir natapa masnoćama, a pire začinjava maslacem i vrhnjem. Tako pripremljeni krompir može povećati rizik oboljevanja od bolesti krvotoka koje su, prema procjenama Američke federacije za zdravlje, u porastu kao i gojaznost u vrlo mladih ljudi. No ako se krompir ne prži nego kuha, te ukloni se dodatak masnoće, postaje iznimno zdrava namirnica siromašna kalorijama, a bogata vlaknima i vitaminima. Nedavna su naučna istraživanja u Americi pokazala da upravo prisutnost vlakana omekšava probavu i pridonosi smanjenju viška holesterola u krvi, čime se smanjuje opasnost od srčanog ili moždanog udara.

34 32 Faktori zaštite OTROV KAO FAKTOR Mr. sc. Himzo Popović Validna procjena uticaja poljoprivrede na okoliš moguća je samo na osnovu sveobuhvatnih i sistematičnih analiza poljoprivredne proizvodnje i ruralnog razvoja. Na globalnom nivou, strategija za ove sadržaje u oblasti zaštite okoliša u većini razvijenih zemalja zasniva se na aktivnostima kao što su: 1. Očuvanje i unapređenje strategija i planova poljoprivredne proizvodnje korištenjem optimalnih mogućnosti; 2. Kontrola upotrebe agrohemikalija (pesticida i đubriva); 3. Očuvanje genetičkih resursa; 4. Pribavljanje podesnih ekonomskih inicijativa i podrški (Bojanić, 2004). Strategija smanjenja rizika usljed upotrebe pesticida i drugih hemikalija je pravac koji se postepeno realizuje u visokorazvijenim zemljama tokom posljednje dvije decenije. Zbog toga se sve intenzivnije radi na procjeni ekološkog rizika koji može da obuhvati mjerenje ili procjenjivanje mogućih štetnih efekata primjene pesticida na jedan ili više dijelova okoliša. Ovaj postupak trebalo bi da predstavlja jednostavan metod za identifikaciju, procjenu veličine i značaja promjene u okolišu (Karan i sar., 2004). Procjena uticaja na okoliš EIA (Environment Impact Assessment) prepoznaje se kroz mogućnost realizacije održivog razvoja. U osnovi, EIA se može definisati kao proces kojim je moguće predvidjeti posljedice određenih aktivnosti ljudi na ekosisteme u ovom slučaju posljedice primjene sredstava za zaštitu bilja (pesticida) ili određenih načina primjene pesticida na jedan ili više dijelova okoliša. EIA može biti (Bergkvist, 2004): kvalitativna: kada se sastoji samo od metoda kojima se identifikuju/konstatuju promjene u okolišu; kvantitativna: kada pokuša da ocijeni obim i značaj promjena (Levitan, 1997, Duffy, 1998). Pri izboru odgovovarajućeg sredstva za zaštitu bilja (ili neke mjere), prvi kriterijum trebao bi biti upravo toksikološke i ekotoksikološke osobine. Ostali važni Broj preparata Broj aktivnih supstanci Foto: M. Mehmedić - Vodenice kod Umoljana Tab. 1. Broj registrovanih preparata i aktivnih supstanci pesticida u 7 zemalja EU Belgija Njemačka Grčka Francuska Holandija Austrija V. Britanija kriterijumi jesu: djelotvornost i ekonomičnost. Tabela jasno pokazuje da je u Francuskoj registrovan najveći broj preparata i aktivnih supstanci (Lucas i Vall, 2009 ). U novije vrijeme javile su se razne međunarodne inicijative da se nekom razumljivom brojčanom ocjenom istakne ekološka prihvatljivost (environmental inpact) nekog sredstva za zaštitu bilja. Traži se mogućnost određivanja ekoloških indikatora prihvatljivosti neke mjere. Takvu ocjenu neki su nazvali ekološkim faktorom (ecological impact factor), drugi agroekološkim indikatorom, a treći ekološkim kvocijentom (environmental impact quotient). Za sada najtačniji, ali i najsloženiji, jeste njemački indikator rizika SYNOPS kojim se ocjenjuje rizik nekog sredstva za cijelu državu. Ekološki faktor Sve se češće govori o rentabilnosti pojedinih mjera zaštite bilja. Tako se krajem pedesetih godina prošlog vijeka na našem prostoru predlagala primjena faktora rentabilnosti. Ovaj faktor je u to vrijeme predstavljao odnos troškova mjere i vrijednosti spriječena gubitka. Međutim, vrlo brzo se uočilo da mnoge mjere zaštite bilja, a posebno hemijske, imaju i niz drugih negativnih propratnih pojava. Tako one smanjuju brojnost ili čak uništavaju prirodne neprijatelje štetočina neke kulture, i to ne samo štetočina koje se suzbijaju, nego i neprijatelja ostalih štetočina. Ove mjere mogu da negativno utiču na pčele, da truju ribe, ptice, divljač, pa i domaće životinje. One također imaju negativnog uticaja na faunu

35 Faktori zaštite 33 zemljišta čime se ono zagađuje i smanjuje mu plodnost. Usljed ovoga, mnoga zemljišta tokom više godina nisu prikladna za uzgoj nekih kultura. Primjenom ovih mjera smanjuje se ukupni biodiverzitet flore i faune. Neka sredstva štete ozonskom omotaču, a druga narušavaju izgled okoliša. Na kraju, veoma bitna činjenica jeste da su sve češća trovanja ljudi, a uz to rastu i troškovi njihova liječenja (Lazić, 2005). Sve ove negativne propratne pojave zapravo su ekološka šteta koja smanjuje korist koju postižemo nekom mjerom zaštite bilja. Zbog toga, naprijed navedeni način izračunavanja faktora rentabilnosti nije realan jer ne uzima u obzir i nastalu ekološku štetu. Tako izračunati faktor može se nazvati računovodstveni faktor rentabilnosti. Pri izračunavanju faktora rentabilnosti mora se u obzir uzeti i vrijednost ekološke štete. Visinu ekološke štete treba pribrojati troškovima eksploatisane mjere i tako izračunati rentabilnost iste. Ako je faktor rentabilnosti veći od 1 mjera se isplati. Na osnovu toga prijedloga, i sadašnjih spoznaja smatra se da pri izračunavanju rentabilnosti primjene hemijskih sredstava za zaštitu bilja treba uzimati u obzir prosječnu ekološku štetu od 30-80% troškova mjere u jednogodišnjim usjevima, odnosno % u višegodišnjim nasadima. Drugim riječima, Barčić-Igrc i Maceljski (2001), predlažu uvođenje ekološkog faktora od 1,3 1,8 u jednogodišnjim usjevima, a 1,8-2,5 u višegodišnjim nasadima. Za biotehnička, a posebno biološka sredstva, ovaj faktor može biti i niži. Ekološki faktor 1,0 znači da određena mjera ne izaziva ekološke štete. Rentabilnost mjere ili primjene sredstva valja procijeniti prije provođenja. Tada su poznati troškovi mjere, a očekivanu vrijednost spriječenog gubitka možemo samo procijeniti. S toga je bolje vezati ekološku štetu za troškove mjere. Međutim, naglašavamo da taj pokazatelj upućuje samo na prosječnu vrijednost te štete, jer je tačnu ekološku štetu moguće procijeniti samo za svaki konkretni slučaj, to znači za svaku kulturu, vrstu štetnog biološkog agensa, primijenjeno sredstvo, pa i parcelu na kojoj će se mjera provesti, što još za sada nije moguće učiniti. Osnovni pokazatelji Tačna ekološka šteta, odnosno ekološki faktor treba ukazati na vrijednost propratnih posljedica sprovođenja neke mjere zaštite bilja, odnosno primjene nekog sredstva za zaštitu bilja. Osnovni pokazatelji koje treba koristiti pri određivanju visine ovoga faktora kod primjene nekog sredstva, odnosno sprovođenja neke mjere, jesu procjena njihove opasnosti po organizme (risk assessment, risk classification), procjena korisnosti (cost/benefit analysis), ostaci u podzemnim i nadzemnim vodama, u tlu i na biljkama, uticaj na biodiverzitet, uticaj na učinak staklenika. Na visinu faktora utiče i količina potrošnje, kako ukupna, tako i po jedinici površine. Opasnost za organizme jednog te istog sredstva nije ista u različitim uslovima (npr. u zatvorenom prostoru veća je nego u prirodi, za dugoročno izlaganje veće je nego kod kratkoročnog, za više doze/koncentracije, veća je nego za niže itd.). Uprkos navedenih nedostataka prosječnog ekološkog faktora, kojeg se predlaže, valja i dalje pri donošenju odluke o opravdanosti primjene neke mjere zaštite bilja izračunavati faktor rentabilnosti uz korištenje predloženih prosječnih ekoloških faktora. Metodologiju za određivanje uticaja primjene pesticida na okoliš po indeksu uticaja na okoliš EIQ (Environmental Impact Quotient), koji su razvili Kovach i sar. (1992), prihvatila su ministarstva poljoprivrede nekoliko država Evropske unije, kao što su Poljska, Mađarska, Češka i Slovenija. Ovaj postupak ubraja se među prve modele koji su razvijeni s ciljem da pomognu pri izboru alternativnih programa zaštite pojedinih usjeva i zasada. Ovi istraživači su pošli od pretpostavke da je za registraciju nekog pesticida potrebno obaviti veliki broj ispitivanja, te da za većinu aktivnih supstanci pesticida postoji veliki broj podataka o toksikološkim parametrima kojima se mjeri uticaj na okoliš i korisne organizme. Pošto su zaključili da ovi podaci nisu sređeni niti lako dostupni, pokušali su da ih objedine i organizuju na način koji će pomoći proizvođačima i stručnjacima koji se bave zaštitom biljaka, da biraju one pesticide koji su podesniji sa stanovišta okoline. Primjenom ovoga sistema dolazi se do brojčanih vrijednosti za nekoliko vrsta efekata (indikatora) koji su grupisani u tri cjeline: efekte na radnike u primjeni,; efekte na konzumente hrane i podzemnu vodu i ekološke efekte Ukupni rizik (EIQ) dobija se iz srednje vrijednosti navedenih cjelina koje omogućavaju poređenje raznih pesticida ili programa zaštite bilja. Ovaj metod procjene za ekološku komponentu rizika možda nije najbolje rješenje jer daje dosta grube i površne rezultate. Ovakav zaključak se može izvesti na osnovu toga što se nije uspjelo pronaći podatke za sve parametre, a neki od dostupnih podataka za ekološke efekte ne potiču iz standardizovanih protokola testiranja i nisu upotrebljivi za procjenu relativnog uticaja. To naravno ne umanjuje značaj metode već upućuje na problem specifičnosti svake socijalne i agroekološke sredine. Ova metoda ne mora da bude reprezentativna, ali može da nam pruži prihvatljive rezultate ekotoksikološkog rizika pesticida.

36 34 Uz trideseti broj Akademik Božidar Matić, Predsjednik ANU BiH U povodu izvanrednog novog broja revije Fondeko (broj 29, godina XIII), koji je uistinu izuzetan, kvalitetan, sveobuhvatan i tretira jedan od najvećih problema u bosansko-hercegovačkom društvu, upućujem iskrene čestitke svima koji svakodnevno i vrijedno rade na promociji prirodnih, ljudskih i eko1oških vrijednosti Bosne i Hercegovine, sudjelujući u kreiranju ove naučno popularne revije. Prof. dr. Tarik Kupusović, dipl. inž. građ. Institut za hidrotehniku u Sarajevu Udruženje za podsticanje uravnoteženog razvoja i kvaliteta života ima izvrstan, veoma širok i ambiciozan cilj udruživanja sadržan u imenu. Ima i istu takvu reviju koja podstiče na razmišljanje. O uravnoteženosti raznih komponenti razvoja, zatim izbalansiranosti ekonomskog i društvenog razvoja raznih regiona i općina, kao i transformacijama okoliša koje izazivamo i kojima smo izloženi, nema smisla ni razmišljati, bez namjere o stvaranju uvjeta za podizanje kvaliteta života, ma šta to za svakog od nas značilo. Generalno, ukupan omjer tema domaćih i inozemnih, popularno predstavljenih i stručno obrađenih, o privredi i o prirodi, globalnih i lokalnih, vodnih, kopnenih, zračnih, ekonomskih, pravnih, socijalnih i drugih, itd., u cjelini i gotovo u svakom broju, po mom mišljenju je dosta dobro izbalansiran. Svaki broj FONDEKO svijeta posvećen je osvješćivanju i senzibiliziranju ljudi, odnosno javnosti na aktuelne probleme, kako bi postala okolišno educirana i motivirana na odgovorno ponašanje i odnos prema prirodi. Uravnoteženi razvoj je danas svjetska tema, vjerovatno potaknuta globalnom recesijom i krizom, te redefinisanjem odnosa razvijenih i zemalja u razvoju. Izgleda da je i globalno, ali i unutar svake zemlje, uravnoteženi razvoj jedini put do održivog razvoja. Američki predsjednik Obama, kineski predsjednik Jintao, kao i mnogi drugi, uključujući EU lidere, ovih dana govore o promociji globalnog ekonomskog rasta i sveobuhvatnog, uravnoteženog, čistijeg i pravednijeg, te održivog socioekonomskog razvoja. Gdje je tu mala i neuređena BiH? Uglavnom nigdje, sve su joj drugi (i unutar zemlje i vani) nešto krivi, nešto nam ne daju, nešto nas blokiraju. Međutim... Ovih dana se na nivou BiH, njenih entiteta Brčko Distrikta radi razvojna Strategija, odnosno akciono planiranje za njenu primjenu, sa sljedećim definisanim strateškim ciljevima: makroekonomska stabilnost, konkurentnost, održivi razvoj, zapošljavanje, EU integracije i socijalno uključivanje. Predlažem da se u ovaj proces, koji traje već nekoliko mjeseci, aktivno uključi i revija Fondeko, jer o svemu njeni saradnici imaju šta reći, pitati i ponuditi. Zijada Krvavac, pomoćnik Ministra za zaštitu okoliša KS Fondeko je časopis koji je po koncepciji i sadržini jedinstven. Časopis ima izuzetno tešku ulogu koju je sebi namijenio, a to je da približi čitaocu naučno-teorijski pristup ekološkim temama, te istovremeno da progovori o konkretnim pozitivnim i negativnim primjerima iz svakodnevnog života. Smatram da Fondeku u misiji ekološkog osvješćivanja javnosti treba pomoć u vidu novih žurnalističkih, printanih i audio-vizuelnih formi koje će se kontinuirano i na novi način, baviti okolinskom problematikom, a koje evidentno nedostaju u Bosni i Hercegovini.

37 Uz trideseti broj 35 Akademik Midhat Usčuplić Fondeko svijet svojim sadržajem upozorava suvremenike o funkcionalnoj ovisnosti čovjeka i prirode, prijetnjama održivom razvoju koje su već vidljive, a uzrokuju ih nerazumno prostorno planiranje i prekomjerno korištenje prirodnih resursa. Generacijama koje će doći ostavlja pisani trag o njihovim precima, razlikama u razumjevanju zakona prirode i posljedicama koje će trpjeti potomstvo. Tematska raznolikost priloga u ovom časopisu govori o subjektima drugačije percepcije životne sredine, ljudima koji su znanjima osporavali razvoj po svaku cijenu, i isticali pluralne vrijednosti prirodnih ekosistema. Ovo će biti slaba utjeha onim koji će doći, koji će se pitati u čije ime smo ovo činili zar nismo vidjeli posljedice. Više je nego očigledno da je nama potrebna pomoć da prepoznamo i prihvatimo da smo dio prirode i da će štete biti obostrane. Prof. dr. Kasim Tatić, Ekonomski fakultet u Sarajevu Ideju o Fondeko svijetu pokrenula je grupa entuzijasta na čelu sa rahmetli Nijazom Abadžićem u vrijeme kada se u Bosni i Hercegovini uglavnom pričalo o ekonomskom rastu i dostizanju prijeratnog nivoa ekonomske razvijenosti. U velikom broju slučajeva rast je baziran prvenstveno na intenzivnom korištenju prirodnih resursa, sa značajnim posljedicama na kvalitet okoliša i samog života. Evidentna je bila nedovoljno razvijena svijest ljudi o ulozi i značaju okoliša za ekonomski razvoj i kvalitet života, te potrebi da okoliš i prirodne resurse koristimo na mnogo racionalniji način dinamikom koja bi obezbjeđivala uslove za njihovu neometanu reprodukciju i prenošenje narednim generacijama. Stoga se rodila ideja o časopisu u kojem bi pisali znanstvenici, umjetnici i svi oni koji kritički promišljaju o društvenom i ekonomskom razvoju, i koji bi služio da se na, za široku publiku prihvatljiv način, prezentira filozofija i principi održivog razvoja, osnovni modaliteti privređivanja i življenja koji se baziraju na izmijenjenom i prihvatljivom odnosu prema prirodnim resursima i okolišu. Rodio se Fondeko svijet i popunio prazninu. Mejasa Dupanović, koordinator Dječijeg ekološkog parlamenta Unskih smaragda Unske smaragde iz Bihaća i Reviju Fondeko svijet Sarajevo, povezuju dvije značajne ličnosti: Boško Marjanović tvorac Unskih smaragda i Nijaz Abadžić prvi urednik Naučnopopularne revije o prirodi, čovjeku i ekologiji Fondeko svijet. Ova dva čuvara harmonije između čovjeka i prirode, postala su mjerilo budućnosti našeg čovječanstva, jer su iza sebe ostavili djela koja će nas poučiti kako ekološki živjeti i izgrađivati kult civiliziranog odnosa prema vrijednostima prirode. U djeci Unskih smaragda Nijaz Abadžić je prepoznao vijesnike ekološke civilizacije i predložio ih za najveće svjetsko priznanje UN GLOBAL Povelju časti, kojom se i sam okitio. Ljudi umiru zato da bi živjelo čovječanstvo! Nova vremena traže nove ljude. Mijenjaju se urednici, a Revija Fondeko svijet živi i traje, a saradnja sa Unskim smaragdima ne prestaje. Mišljenja sam da je Revija Fondeko svijet aktuelna, funkcionalna i korisna ekološka literatura, koja može poslužiti i kao priručnik ekološkim edukatorima, aktivistima nevladinih ekoloških organizacija, ali i ako podsticaj za očuvanje harmonije između čovjeka i prirode.

38 36 Projekti na vodi MRJESTILIŠTE LIJEČI RIBARSTVO Početna uloga mrjestilišta fokusirana je na rehabilitaciju zaliha ribe u opštinskim vodenim tokovima. Kako se broj ribe bude povećavao, mrjestilište treba pomjeriti svoj fokus proizvodnje na tržište (tj. prodavati mlađ drugim opštinama za poribljavanje i drugim ribogojilištima za uzgoj za ljudsku prehranu) Nedžad Ajanović, Andras Peteri, Sarah Wurzbacher i Thomas Moth-Poulsen Regionalni ured za Evropu i Centralnu Aziju UN (FAO) U sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini, prije početka rata godine, bilo je široko rasprostranjeno prekomjerno korištenje ribljih resursa. Skoro četiri godine rata u zemlji dovele su do još većeg pritiska na ribarstvo, uglavnom zbog nedostatka hrane za ljude i opšteg bezakonja. U poslijeratnom periodu, praksa prekomjernog izlova ribe se nastavila, rezultirajući izuzetnim padom riblje populacije. Jedno od rješenja je razvojni pilot projekat za mrjestilište u opštini Bosanska Krupa na rijeci Krušnici. Važno je shvatiti da razvoj mrjestilišta sam po sebi neće riješiti problem situacije ribarstva u vodenim tokovima opštine Bosanska Krupa. Mrjestilište je samo jedan dio ukupnog lijeka za ribarstvo u opštini, kantonu i državi. Početna uloga mrjestilišta fokusirana je na rehabilitaciju zaliha ribe u opštinskim vodenim tokovima. Kako se broj ribe bude povećavao, mrjestilište treba pomjeriti svoj fokus proizvodnje na tržište (tj. prodavati mlađ drugim opštinama za poribljavanje i drugim ribogojilištima za uzgoj za ljudsku prehranu). Rad mrjestilišta treba biti u skladu sa poboljšanjima u menadžment planu ribarstva koji uključuje održavanje staništa, očuvanje ribe, alokaciju ribljih resursa, edukaciju, provođenje, popis, monitoring i istraživanje i poboljšanje regulative sportskog ribolova. Tek tada možemo očekivati da će se vidjeti napredak u resursima ribarstva opštine Bosanska Krupa, Unsko-Sanskog kantona i Bosne i Hercegovine. Projekat Projekat GCP/BIH/003/NOR Podrška za povećanje prihoda kroz izgradnju mrjestilišta u Bosni i Hercegovini koji uključuje izgradnju mrjestilišta na rijeci Krušnici, u cilju stvaranja radnih mjesta i prihoda za ratne invalide i osobe sa posebnim potrebama koji žive u Bosanskoj Krupi, finansirala je Norveška vlada. Mrjestilište je posvećeno proi- zvodnji lokalnih vrsta potočne pastrmke (Salmo trutta m. fario), lipljena (Thymallus thymallus) i mladice (Hucho hucho) i to za poribljavanje prirodnih voda Krušnice/Une (i šire Bosne i Hercegovine i cijelog Dunavskog sliva), te kako bi se na taj način pomogla rehabilitacija riblje populacije i revitalizacija lokalnog turizma. Regionalni ured za Evropu i Centralnu Aziju (REU) pri Organizaciji Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), sa sjedištem u Budimpešti u Mađarskoj, provodi projekat u uskoj saradnji sa Udruženjem sportskih ribolovaca Krušnice, koje trenutno ima 351 člana. Ideja projekta potiče od magistarske teze gosp. Nedžada Ajanovića, razvijene između i godine na Univerzitetu u Calgary-u, a kasnije potvrđene od strane državnih službenika i resursnih menadžera, naučnika i lokalnih organizacija sportskih ribolovaca kojima je dobro poznato područje opštine Bosanska Krupa, sliv rijeke Une i značaj domaćih salmonida. FAO je u saradnji sa navedenim skupinama i lokalnim vlastima, bio uključen u formulaciju rehabilitacijskog i razvojnog projekta. Projekat je pokrenut u decembru godine velikodušnim doprinosom Norveške vlade u iznosu od 1 mil. USD. FAO ima dugoročne i priznate kapacitete u tehničkom savjetovanju za akvakulture, naročito u menadžmentu mrjestilišta i praksi poribljavanja. Ovaj projekat indirektno doprinosi ciljevima više vladinih projekata, prvo, projektima za integraciju ratnih invalida i drugo, ekološkim programima. Iako nije vezan za bilo koji od ovih programa, njegovi doprinosi su još Braća Hikmet i Nermin Harbaš sa ulovljenom mladicom nedaleko od centra Bosanske Krupe

39 Projekti na vodi 37 uvijek važni, pogotovo kada se u obzir uzmu ograničeni resursi koje vlada ima na raspolaganju. Osnovni rezultati projekta su: povećanje ribe u rijeci Krušnici i Uni i povećanje prihoda lokalnog stanovništva od rada u mrjestilištu i prodaje riblje mlađi, a posljedično poboljšana ishrana ljudi zbog konzumacije ribe. Glavni korisnici su invalidne osobe, osobe sa posebnim potrebama i ribari, direktno zaposleni na projektu mrjestilišta. Ostali ribari direktno će imati korist od dobiti mrjestilišta, koja će se davati Organizaciji sportskih ribolovaca za korisnu upotrebu njenim članovima. Druge interesne skupine dugoročno će imati korist od ukupnog ekonomskog razvoja tog područja i povećane raspoloživosti ribe. Projekat se provodi od strane neprofitne firme Eko riba Krušnica, koja je u vlasništvu Udruženja sportskih ribolovaca Krušnica i koja će nastaviti rad na projektu ribogojilišta nakon što (Norveška i FAO) pomoć završi. Mrjestilište je osmišljeno tako da postane finansijski samoodrživo kroz prvu prodaju riblje mlađi od marta godine. Projekat je obezbijedio obuku u poslovnom menadžmentu, marketingu i tehnologiji produkcije ribe za osoblje kompanije kako bi im dao punu osposobljenost za izvođenje aktivnosti do kraja projektnog perioda. Prodaja riblje mlađi za snadbijevanje lokalnog ribarstva bi trebala obezbijediti dovoljno sredstava za podršku mrjestilištu. Projekat će povećati kapacitet lokalne Organizacije sportskih ribolovaca za proizvodnju ribe i menadžment ribarstva na održiv i odgovoran način. Mrjestilište proizvodi samo domaću ribu sa odgovarajućim genetskim karakteristikama kako bi se obezbijedila ekološka održivost. Da bi se obezbijedila socijalna i ekonomska održivost, pristup pravima ribolova će biti kontrolisan od strane Organizacije sportskih ribolovaca Krušnice. Donji tok Krušnice Osnovni rezultati projekta su: povećanje ribe u rijeci Krušnici i Uni i povećanje prihoda lokalnog stanovništva od rada u mrjestilištu i prodaje riblje mlađi, a posljedično poboljšana ishrana ljudi zbog konzumacije ribe Projekat okuplja različite institucije koje se bave ekologijom, invalidnim i osobama sa posebnim potrebama, proizvodnjom ribe, menadžmentom ribarstva, prodajom i sportske ribolovce. Partnerstvo, između ostalog, uključuje: Institut za ihtiologiju Univerziteta u Sarajevu, Norfish i druga komercijalna ribogojilišta (koja su takođe trenirala projektno osoblje u proizvodnji salmonidne ribe), Aelvdalen Institute u Švedskoj (koji je omogućio treniranje projektnog osoblja savremenim metodama za proizvodnju lipljena), AKVA Group Denmark (vodeća kompanija za razvoj RAS tehnologije), Organizacija ratnih invalida Bosanske Krupe i Organizacija sportskih ribolovaca Krušnice. Prethodno odabrano lokalno osoblje projekta, ratni invalidi sa procentom invalidnosti 30% - 100% obučeni su za proizvodnju ribe u Švedskoj, Finskoj i Bosni i Hercegovini. Od februara godine, provedene su značajne aktivnosti kako bi mrjestilište bilo završeno. Prema novim globalnim standardima za smanjenje korištenja vode i za smanjenje opterećenja na okolinu zbog rada mrjestilišta, mrjestilište se sada temelji na tehnologiji recikliranja vode, usvojene od strane AKVA Group Denmark, vodeće kompanije u razvoju ove tehnologije. Mrjestilište je započelo sa radom krajem godine. Poslovi su kreirani za nekoliko ratnih invalida, zainteresovanih za aktivan život i korištenje vlastite sposobnosti kako bi poboljšali i svoju egzistenciju i svoje okruženje. Samo mrjestilište doprinosi rehabilitaciji riblje faune proizvodnjom autohtonih vrsta (potoč- ne pastrmke, lipljena i mladice) i poboljšava sportski ribolov povećanjem prinosa ribe. Osim toga, strani stručnjaci su uveli nove metode uzgoja salmonida za podršku projektnom radu. Ove metode su primijenjene na aktivnosti projekta. Distribuirani podaci će sigurno pozitivno uticati na profesionalan pristup regionalnih i lokalnih menadžera prema genetici riba, pa prema tome pomoći održavanju dovoljne biološke raznovrsnosti u bosanskim vodama. Rezultati Mrjestilište je osposobljeno za produkciju od oko do komada riblje mlađi godišnje (zavisno od veličine). Pet radnika je stalno zaposleno u mrjestilištu otkako je počela proizvodnja ribe u novembru godine. Tehnologija proizvodnje iz inostranstva prilagođena je lokalnim uslovima. Trenutno u sistemu postoji komada mlađi potočne pastrmke, veličine 8 cm - 10 cm. Ova riba će se koristiti u svrhu poribljavanja i za prodaju. Mrjestilište bi trebalo imati dovoljno prihoda za samoodrživi rad početkom godine nakon prodaje riblje mlađi koja neće biti iskorištena za poribljavanje voda lokalne organizacije sportskih ribolovaca. Budući da je aktivnost mrjestilišta dobila širi publicitet, povećao se i interes ribolovaca za rijeku Krušnicu. Dalje povećanje broja posjetitelja se očekuje nakon poribljavanja rijeke, jer će veća riblja populacija privlačiti sve više ribolovaca. Povratni efekti Prije rata prirodna ljepota regiona privlačila je mnogo turista. Eko turizam, baziran na ribolovu pomoću artificirane mušice, bio je veoma važan izvor prihoda za lokalnu zajednicu. Lokalna zajednica je svjesna vrijednosti prirode u svojoj regiji. Oni su profitirali od turizma prije rata i smatraju da bi turizam mogao biti jedan od glavnih kanala za dalji razvoj. Štaviše, ljudi tog regiona posjeduju emocionalnu vezu sa rijekama ovog područja, budući da su rijeke bile važna mjesta za igranje za većinu ljudi u njihovom djetinjstvu. Veliki broj ljudi je i dalje povezan sa tim rijekama kroz ribolov. Za mnoge ljude u Bosanskoj Krupi, odlazak na rijeku radi ribarenja ima snažan terapeutski učinak. Rijeke pružaju utočište tišine, nešto što nije postojalo u toku tri i po godine bombardovanja i pucanja. Mnogi građani smatraju da su šetnje uz rijeku, sa ili bez štapova za pecanje, od koristi za njihovo psihološko zdravlje. Dakle, napredak projekta je praćen od strane lokalne zajednice i očekuje se da će rad mrjestilišta imati pozitivan efekat na okoliš i njihov život.

40 38 Bioetika TESTIRANJE SVIJESTI Svijet je nedovršen i čovjek je pozvan da ga usavršava i poboljšava. Pogledi na svijet mogu biti kako religiozno obojeni tako i zamjena za religiju a ponekad su joj suprotstavljeni. Ima li bioetika u svojoj integrativnoj verziji kapacitet da praktično doprinese transformacijama multikulturnih u interkulturne sisteme ljudske međuzavisnosti. Dio odgovora ponuđen je na 5. bioetičkom forumu za jugoistočnu Evropu održanom u Sarajevu Etički pluralizam se u bioetici prihvaća prije svega kao oblik globalnog bioetičkog pluralizma. Želja globalnog bioetičkog pluralizma jeste štititi pluralnost bioetičkih kultura od dominacije globalnog jednostranog morala - posebno od zapadno-anglosaksonski oblikovanog morala autonomije. Takva se pozicija zastupa danas prije svega u okviru i u okvirima postmodernističkog relativizma, koji ne smatra iluzornom samo ideju objektivno postojeće moralne istine, nego i mogućnost obvezatnog stupnjevanja različitih morala u pravcu boljeg ili lošijeg. Objektivni kriterij za vrednovanje različitih morala nisu u izgledu, sve govori zato da moralne predodžbe mogu vrijediti kao podjednako vrijedne. Pluralizam je - drugačije od relativizma - pozitivno zaposjednuti pojam. Ljudi su rado pluralisti, a relativisti nerado. Dok izraz relativizam, iako je zamjenljiv s pluralizmom u mnogim kontekstima, ima kritičku, skeptičku konotaciju koja tendencijski stavlja u pitanje zahtjeve za istinom, pluralizam preporučuje relativno ili afirmativno stav prema pluralnosti mišljenja, uvjerenja i normi. Čak i onaj koji misli da je u posjedu istine, signalizira time što misli o pluralizmu, umjesto o zabludi, krivoj vjeri ili herezi, spremnost za diskusiju. Barem u polazištu on dopušta da ne vrijedi samo njegovo vlastito shvaćanje, nego druga shvaćanja koja odstupaju od njegova. O tome je na 5. bioetičkom forumu za jugoistiočnu Evropu, održanom u novembru godine u Sarajevu govorio dr. fra. Velimir Valjan sa Franjevačke teologije u Sarajevu u radu Mogućnost utemeljenja religiozne i ne-religiozne (bio)etike. Učesnici foruma u ANU BiH Nezaobilazni Darvin Forum je bio posvećen temi Bioetika između religije i sekularizma, ali su njegovi učesnici u referatima i diskusijama ostali dosljedni u opredjeljenju da sva pitanja bioetike, pa i ovo, prihvate kao izazov za pluralističko sagledavanje pitanja života, smrti, etike, morala, religije. Na ovom međunarodnom skupu, održanom u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine a u organizaciji Bioetičkog društva BiH i uz podršku Njemačke akademske službe za razmjenu (DAAD) i sredstava Pakta za stabilnost za jugoistočnu Evropu učestvovali su naučnici iz Njemačke, Bugarske, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Makedonije i BiH. Svemu tome nesebičnim doprinosom u njegovoj realizaciji, a širokogrudošću, susretljivošću i neskrivenim oduševljenjem da je okružen dragim prijateljima pozitivno ozračje dao je dr. Ante Čović, sa Filozof- Bioetičko mišljenje trebalo bi razviti refleksivnu sposobnost samorefleksije suprotstavljenih pozicija. To ujedno znači i razvijanje sposobnosti razmjene perspektiva skog fakulteta sveučilišta u Zagrebu i jedan od onih koji je od prvih trenutaka stao uz naučnike iz BiH kada su odlučili započeti širenje ideje bioetike i na našim prostorima. Prihvatajući na početku citirano stajalište dr. Velimira Valjana moguće je cjelovitije razumjeti i poruke ostalih učesnika foruma koje smo odabrali za ovu priliku. Sveobuhvatnost pogleda na ljudski život i svijet oko nas sadržana je i u činjenici da je referatom akademika dr. Ljubomira Berberovića forum obilježio 150 godina dijaloga s darvinizmom i naznakama nove perspektive razmatranja i darvinove teorije. Darvinizam, selekcionistički evolucionizam, odnosno teorija evolucije putem prirodnog odabiranja, predstavlja sveobuhvatan pogled na prirodu, koji objedinjuje cjelokupnu egzaktnu nauku o životu i predstavlja zajedničku osnovu naučnih stavova prema pitanjima značenja i upotrebe savremenog biološkog znanja. Darvinizam, ističe akademik, neizbježno dodiruje područje bioetike, discipline koja proučava proizvodnju i primjenu znanja o

41 Bioetika 39 životu, živim bićima i životnim procesima. Već stoljeće i pol darvinizam funkcioniše kao egzemplarno sekularistička strana u dijalogu čiji se izraziti bipolaritet u posljednje vrijeme narušava. Poznavanje Boga S tim u vezi zanimljive su i poruke dr. Franje Topića, sa Katoličko-teološkog fakulteta u Sarajevu, a sadržane u njegovom radu Teologija i ekologija. U njemu se ističe da je bioetika mudrost kako koristiti znanje, a bioetički znači da se treba etički ponašati prema životu u najširem smislu riječi. Čovjek treba odgovorno postupiti prema svijetu i tu se testira njegova svijest, te će za to odgovarati ne samo na ovom svijetu nego i na drugom. Čovjek je, prema kršćanskoj antropologiji, bitno nedovršeno biće i pozvan je na vlastito usavršavanje. A i svijet je nedovršen, upozorava autor, i čovjek je pozvan da ga usavršava i poboljšava. Čovjek može ostvariti ovu veliku zadaću ako se odgovorno ponaša prema svijetu i etički upotrebljava svoje znanje. Marija Todorovska sa Filozofskog fakulteta u Skoplju integrativnu bioetiku analizira u kontekstu religije u multikonfesionalnim društvima i ističe sljedeće: U intenziviranju potrebe za interdisciplinarnošću i pluriperspektivnošću u većini aspekata interkulturnog angažmana, akademskih istraživanja, te anticipiranja i interpretiranja projekata filozifije i znanosti mnoga od pitanja koja se pojavljuju usko su međusobno povezana i stalno utječu jedno na drugo. Foto: Dr. D. Šoljan - Jesenji pejzaž Kad je riječ o izazovima i proučavanju religije u multikonfesionalnim društvima i potrebi da se locira tzv. sukob religija, integrativna bioetika je nezamjenljiva, jer jasno identificira biti i implikacije problema koji se pojavljuju s konceptom Boga, nemogućnošću poznavanja Boga, naravi odnosa između čovjeka i Boga, te odgovorom na pitanje kamo percepcija tog odnosa može voditi. Ona također pomaže u ublažavanju sukoba koji nastaju između religije i građanskog prava, primjerice kad se promišlja i diskutira na razini nastojanja da se definiraju pojmovi kao što su ljudsko biće, dostojanstvo, dobrobit, te kad se interpretira povijest i razmatraju vrlo aktuelna pitanja kao što su prava, status i dostojanstvo u multikonfesionalnim društvima. O tome šta je to kultura života, odnosno o kršćanskom pogledu na povezanost etike i kulture izlagao je Walter Schweidler, sa Filozofsko-pedagoškog fakulteta Katoličkog sveučilišta Eichstatt - Ingolstadt - Njemačka. Život i politika Papa Ivan Pavao II je temeljni konflikt današnjice sveo na formulu prema kojoj se nalazimo u borbi između kulture života i kulture smrti... Zalaganje za kulturu života nije neka vrsta političkog angažmana nego spada u samu srž razvijanja vlastitog identiteta Crkve. Prema tome, o očuvanju jedinstva čovječanstva i njegovih kulturnih uvjeta ovisi preživljavanje i smisao opstanka same crkve. Iz te pozicije proizilaze značajni zaključci, sve do pitanja o kršćanskom otporu državi koja svoje zakonodavstvo ne stavlja u službu kulture života, zaključuje Schweidler. Uzimajući za primjer filozofiju života Hajsa Jonasa, dr. Hrvoje Jurić, sa Sveučilišta u Zagrebu prezentirajući rad Pluriperspektivni i integrativni pristup pojmu života podsjeća na to da je kod Jonasa u središtu etički koncipirana filozofija prirode, koja s jedne strane uzima u obzor rezultate prirodnih znanosti, dok s druge strane otvara put za metafizičke slutnje, odnosno teološke, pa čak i mitološke spekulacije. Zanimljiv pogled na bioetiku kao koegzistenciju različitih perspektiva, a u kontekstu stajališta Jurgena Habermansa i njegove rasprave o odnosu natiralima i religije u postsekularnom društvu prezentirao je Sulejman Bosto profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Pri tom smatra da bi bioetičko mišljenje trebalo razviti refleksivnu sposobnost samorefleksije suprotstavljenih pozicija. To ujedno znači i razvijanje sposobnosti razmjene perspektiva, koje je moguće tek u uvjetima demokratske političke kulture kao što zavisi od sposobnosti otvorenog procesa učenja. Značaj petog bioetičkog foruma za jugoistočnu Evropu i poruke koje su se na njemu čule moći će se podrobnije sagledati tek nakon određenog vremena. Izvjesno je da će teme poput religijske osude abortusa, javnoj debati i problemu javnih politika, pitanja poput: može li bioetika doprinijeti interkulturnoj formaciji, te o tome koji pogled na svijet leži u osnovu integrativne bioetike, te donošenju odluke o medicini između religioznih uvjerenja i sekularizma pobuditi interesovanje i onih koji nisu bili učesnici ovog skupa. Biće to novi dokaz da Bioetičko društvo u BiH i njegovo multidisciplinarno naučno jezgro, a na taj način i naša država, ima svoje mjesto u krugu evropskih bioetičkih društava. (H. S. A.)

42 40 Nijaz Abadžić SNIMAJ DOK LIŠĆE NE SAKRIVA VODU Stranicu dnevnika Nijaza Abadžića i rubriku Antologija ekologizama ustupio nam je svojevremeno njegov sin Dino. Obilježavajući četvrtu godišnjicu Nijazove smrti prenosimo jedan dio tog neobjavljenog rukopisa Zagreb, godine Joža (Josip Movčan) ima auto sa austrijskom registracijom i objašnjava mi da je to zato što je već treću godinu angažovan na izradi projekta uređenja jednog austrijskog nacionalnog parka. Dug zagrljaj i suze u očima objašnjava mi uzbuđenjem našim novim susretom. Čuo je da se meni dogodilo ono najgore, brinuo se, raspitivao, a onda je doznao da sam živ i to ga je u isti čas i obradovalo i uzbudilo. Više od 15 godina sa Jožom sam iskreni prijatelj i obostrano neskriveno izražavamo simpatije za posao koji radimo. Joža je više od 26 godina pomoćnik generalnog direktora Nacionalnog parka Plitvice. Njegovom zaslugom su Plitvice postale i najposjećeniji i najočuvaniji nacionalni park u bivšoj Jugoslaviji, a njegova zasluga je što je, umjesto nekadašnjih betonskih staza i stepenica, uveden sistem drvenih mostića na stupovima, visećih staza i stepeništa. Joža je godinama član Izvršnog komiteta Evropske asocijacije nacionalnih parkova, pisac brojnih naučnih i stručnih radova, autor urbanističko-pejzažnih projekata o uređenju nacionalnih parkova. Zbog svih tih kvaliteta i zasluga, kao laureat povelje časti Global 500, kad sam stekao pravo da i ja druge predlažem, u novembru kandidovao sam ing. Josipa Movčana za to priznanje. Trebalo je tokom aprila Nijaz Abadžić preuzima nagradu UN Global 500 Izvor Plive nezaobilazna meta TV kamera da dobijem obavijest od UNEP-a iz Najrobija da li je moj kandidat osvojio nagradu, ali je početak rata prekinuo komunikacije i službeno nisam mogao biti obaviješten. Inače, laureati od te godine svoje povelje Global 500 trebalo je da dobiju na ekološkom samitu planete Drugoj konferenciji OUN o životnoj sredini, koja se od 4. do 14. juna održavala u Brazilu, u čudesnom Rio de Žaneiru. Tek u Zagrebu, u susretu sa Jožom, doznajem ne samo da je dobio povelju Global 500, nego i da je o trošku vlade išao u Rio de Žaneiro po nagradu, gdje je proveo nezaboravnih 15 dana i, kako kaže, 80% vremena potrošio na snimanje svojim fotoaparatima. Vozimo se ka zagrebačkom motelu Plitvice i podsjećamo se na naše česte susrete na pravim Plitvicama. Gotovo svake godine otkako sam počeo raditi seriju Živjeti s prirodom Plitvice su bile nezaobilazna meta naših TV kamera jer, uz ono što je tamo Priroda ili Bog stvorio, tu je bio Joža da svojim znanjem, iskustvom, pedanterijom osmisli svaki novi dolazak na drugi način. On nas je konsultovao u koje doba godine (između 20. i 30. aprila) je najljepše dolaziti da se snima voda. Tada još lišće nije skrilo vodu; buđenje pupoljaka na granama je izazovan motiv u kombinaciji sa vodom, a poslije snijega i proljetnih kiša su jezera, slapovi, potočići, vodene kaskade najbogatiji vodom. Isto tako i jesen je izazovna zbog drugačijeg kolorita žutilo i crvenilo lišća.

43 Hortikultura 41 Antologija ekologizama SVE ŠTO ŽIVI NAŠ JE BLIŽNJI Kriza industrijskog svijeta je kriza života. Zato je svijest o životu supstancija ekološke svijesti. Civilizacijski napredak koji je čovjek dosegao postizan je milion puta brže od brzine evolucije prirode. Došlo je vrijeme da i vodu treba oprati! Tehnološka civilizacija u cijelosti se temelji na potrazi za promjenom u jednom smjeru prema materijalnom napretku. Često su to varljiva poboljšanja koja izmišljaju potrebe da bi ih mogla zadovoljavati. Niko ne može dati ono što priroda uskrati! Čovječanstvo je ušlo u eru kad čovjek može više nego što smije. Zbog toga se nužno nameće spoznaja da razumno treba gospodariti onim što je razum postigao. Moderni život je previše opasan da bi se živio, ali je i suviše dragocjen da bi se odbacio. Ljudi mogu živjeti bez mnogo čega u sadašnjosti, ali ne mogu živjeti bez nade u budućnost. Život i smrt svake vlati trave izazivaju ukupnu promjenu stanja energije na našoj planeti. Trebalo bi napustiti ekonomsku logiku po kojoj je dobro proizvoditi sve što se može prodati. Naš odnos prema prirodi odgovara stupnju naše čovječnosti! Nije humano iznuđivati rješenja za investicije na štetu zdravlja i sreće ljudi. Mnogi ljudi svoju zabrinutost za životnu sredinu prazne u traganju za drugim krivcima. NE MAZITE BILJKE Ana Mrdović, dipl. inž. hort. Danas više nije cijenjen profesionalac koji zna najbolje nakinđuriti vrt obiljem biljaka i cvjetova koje treba redovno i obilno zalijevati i prihranjivati, već onaj koji će pejzaž učiniti elegantnim i samoodrživim. Što to u našim uslovima znači? Uvažavati treba činjenicu da su klimatske promjene uveliko nastupile i da su zbog toga ljeta sve vruća i sušnija. Jedno vrijeme sam se i sama zanosila da se to da nadomiriti ručnim zalijevanjem ili sistemima za zalijevanje. Kasnije sam smatrala da biljke ne treba razmaziti i davati im previše vode, već da one same treba da iskoriste sve unutrašnje potencijale za borbu protiv suše. Danas, kao iskusnija znam, da je sve to moguće, ali nedovoljno i preskupo. Nedovoljno zato što u svim, pa i našim krajevima, poznatim po solidnim zalihama vode i oborina, nje ipak nema dovoljno, pogotovo ljeti, kada je najpotrebnija, ili je, kad saberemo račune za vodu, preskupa. Sami sistemi za poluautomatsko ili automatsko zalijevanje su u ovim kriznim vremenima skupi, a i oni obilato troše vodu, povećavajući potrošnju i račune. Što je onda rješenje? Biljke otporne na sušu i visoke temperature To znači da treba odabrati biljke koje štedljivo koriste vodu ili biljke koje su u stanju da iskoriste vodu oborine kada ih ima, a ljeti kada vode ponestane se povuku u dubok san do jeseni. U ove druge spadaju cvjetne lukovice (šafrani, zumbuli, narcisi, tulipani i dr.). Među biljke koje štedljivo i racionalno koriste vodu spadaju mesnatolisne biljke ili sukulenti. One u stabljikama i listovima čuvaju neophodnu rezervu vode koju troše kada je to najpo- Lavanda u cvatu trebnije. U ovu grupu ubrajamo razne vrste seduma (Sedum sp.) i čuvarkuće (Sempervivum sp.). Racionalni potrošači vode su i biljke srebrnastih listova pokrivenih dlačicama. Srebrni listovi odbijaju jaku sunčanu svjetlost pa se biljke manje griju, a guste dlačice sprečavaju izlazak vode putem puči ili stoma (malih nevidljivih otvora na listovima). U ovu grupu spadaju lavanda (Lavandula angustifolia), neke vrste trava (Festuca ovina Glauca ), zečje uši (Stachys lannata) i dr. Malčiranje - testiranje biljaka Druga važna agrotehnička mjera je čuvati svaku kap vode u tlu. Jedan od načina je zastiranje tla slojem od 5-8 cm pokošene trave, usitnjenih biljnih otpadaka, neosjemenjenih korova, lišća, usitnjenom korom od drveta, kompostom, šljunkom i slično. Organske otpatke iz vrta ne treba bacati u smeće već ih upotrijebiti za malčiranje cvjetnih gredica, zasada ruža, povrtnjaka, voćnih stabala i sl. Organska gnojiva Gnojenje organskim gnojivima (kompostom, stajnjakom i sl.) nije fraza nego potreba po obogaćivanju tla organskim materijama čija slijedeća faza je humus koji je u stanju zadržati više vode i hranjiva i racionalno ih ispuštati u skladu sa potrebama biljaka. Neophodno je, dakle, pratiti klimatske promjene i sprječavati ih, a ujedno se njima prilagođavati, nastojeći da pri tome ne zaustavimo razvoj već da razvoj prilagodimo potrebama živog svijeta. Na zdravu planetu Zemlju najveće pravo imaju biljke, tek onda životinje i ljudi, jer biljke su izvor kisika i hrane za životinje i ljude. Mi, ljudi, smo taj redoslijed malo pomjerili u svoju korist pa ga sada moramo popravljati. Nismo naslijedili ovu Zemlju od naših predaka već smo je pozajmili od svojih potomaka. Ekološki pokreti ustaju protiv ponižavanja prirode. Oni su implicitna kritika postvarene prirode i postvarenog čovjeka. Čovječanstvom danas vlada najtotalitarnija ideologija koju su ljudi mogli izmisliti: učenje o takozvanom stalnom privrednom rastu. Sve što živi naš je bližnji! Današnji pojam progresa samo je psihički štit pred užasima budućnosti.

44 42 Ekološki putopis MOČVARA POD PAZUHOM RIJEKA Čini se, dok sve ovo zapisujem, kao da su mileniji prošli, a tek je minulo nešto više od jednog stoljeća. Dok se predvečerje sve više zgušnjava, razmišljam o nekadašnjem biljnom i ornitološkom bogatstvu Bardače i devastacijama koje se čine u posljednjih pola stoljeća Vojislav Vujanović Lijepo je Lijevče polje, široko i prostrano, linije horizonta mu naliježu na hrbate Kozare, Prosare i Motajice. Ima oblik lijevka: uski dio počinje ponad Laktaša, petnaestak kilometara sjeverno od Banja Luke, a gornji, široki rub oblikuje krivudavi tok Save. Desnim rubom protiče Vrbas i lijevčanski dio njegovog toka zove se, ko zna zbog čega, Župa. Ljeti, Lijevče polje liči na tepih satkan od bezbroj boja uzgojenih biljnih kultura u njihovom dozrijevanju ili sveopćem razrastanju, a zrak miriše opojem biljnih isparenja i treperi od sunčeve vatre. Nebo nad Lijevčem je svevideće oko na čijoj se mrežnici zbiraju zasijana polja, šume i šumarci, a posebne akcente u vidnom polju čine usamljena stabla hrastova. Lijevče polje ima svoju višemilenijsku vertikalu ljudske opstojnosti na svom tlu. Arheolog Nada Miletić svojim istraživanjima je zasvjedočila dva najstarija slavenska staništa ovdje u Maglajanima i Lamincima. Ali se povijesna vertikala spušta za više od jednog milenija dublje u tajne prošlosti. Tu, u selu Donja Dolina, arheolog Ćiro Truhelka je, krajem XIX stoljeća, započeo iskopavanje jednog od najznačajnijih sojeničkih naselja na evropskom tlu. Naselje je pripadalo plemenu Oserijata, započelo je svoj život u neolitu i produžilo svoje trajanje u željeznom dobu. Na nalazištu u Donjoj Dolini je, kasnije (1964. godine) doktorirao arheolog Zdravko Marić na ljubljanskom univerzitetu. Spomen na Oserijate se, možda, čuva i u nekim toponimima, očuvanim do danas: još uvijek postoji vodeni rukavac koji se zove Osorna, i koji se ulijeva u Savu kilometar dva od samog nalazišta sojeničkog naselja. Ali postoje u Lijevču polju i izuzetna prirodna staništa. Najveće od njih je močvara, smještena u pazuhu koji čine Sava i Vrbas. Zove se BARDAČA. U njoj je, godine Čeh Viktor Burda oformio ribnjak i nastanio neku vrstu soma koji se bitno razlikuje od savskog soma: ne može narasti više od jednog kilograma, zlataste je boje, nema dugačku potrbušnu peraju, a meso mu je mnogo slađe, i mještani su mu dali i domaći naziv burzačić. Bardača ima jedanaest svojih segmenata koje suvremeni istraživači Bardače nazivaju jezerima. I svako od tih segmenata ima svoj vlastiti naziv. Prostire se na površini od 670 hektara. Najviše je uzgajan šaran, štuki je barsko područje manje odgovaralo, ali su se pojavljivale i neke endemske vrste uz soma burzačića kao što je jedna od najukusnijih riba linjak. U trščacima Bardače je svoje stanište potražilo oko stosedamdesetosam vrsta ptica, kako je zapisao dr Svjetoslav Obratil. Do prije pedesetak godina do Bardače se teško dolazilo, bar sa gradiške strane, mada je močvara bila okružena nizom seoskih naselja. Ljeti se dizala velika prašina, s proljeća i jeseni, kada su kiše rastapale glinovito zemljište, teško se prolazilo i sa ribarskim čizmama. Pa ni danas od Gradiške do Bardače nema izgrađenog puta. Pa ipak, brojnim lovcima i krivolovcima, među kojima su dominirali Talijani, nije smetalo da dolaze u Bardaču, nemilosno ubijaju ptice u Bardači i da narušavaju ravnotežu koju je sama Priroda ustanovila. Sa srbačke strane izgrađena je solidna mreže asfaltnih traka i s te se strane i dolazi do Bardače. Srbac je današnji naziv dobio tek godine, do tada se naselje zvalo Svinjar. S druge strane Save, naspram Srpca, nalazi se naselje Davor, poznato po tome što je u njemu rođen veliki hrvatski pisac Matija Antun Reljković čije je čuveno djelo spjev Satir iliti divi čovik. Glavno naselje između Srpca jeste selo Razboj iz kojega potiče veliki zagrebački glumac Uglješa Kojadinović, čije je ime po- Motiv sa Bardače sebno postalo poznato široj javnosti po značajnoj ulozi u televizijskoj seriji Velo misto. Nažalost, umro je suviše rano. Prije tridesetak godina u Bardači je osnovana likovna kolonija u čije je izvorno ime udjenut i atribut ekološka. Idejni tvorac Kolonije je novosadski slikar, Rajko Pavlović, rođen, inače, u ovom kraju. Ime i legenda Prirodno stanište Bardača i arheološko nalazište sojenica Donja Dolina se dodiruju, ali se stanovništvo donedavno bitno razlikovalo: seoska naselja oko Bardače nastanjuju Srbi pravoslavne ispovijesti i oni su se nastanjivali ovdje u kasnijim vremenima sa jezičkim karakteristika naglašenog ijekavskog govora u kojem je egzistiralo i podnovljeno jotovanje glasa s (danas je, pod uticajem škole, iščililo) dok su Dolinu nastanjivali Hrvati čije starosjedilaštvo potiče od prije dolaska Turaka, i to potvrđuje ikavsko narječje sa očuvana četiri akcenta, sa pjevnom rezonancom valovitog akuta. Nakon posljednjih ratnih pogroma, hrvatsko se stanovništvo iselilo i sada se u ovim prostorima više ne može čuti ona osobena govorna melodika prastarih lijevčanskih stanovnika! Spojnu liniju Doline i Bardače nastanjivalo je nekoliko zanimljvih porodica: Dumonjići, Basurići i Plotani. Jedan od predaka Plotan,

45 Ekološki putopis 43 Jovo, bavio se ribolovom i, negdje, godine, ulovio je savskog soma od 97 kilograma. Priča kaže da se tri dana i tri noći borio s njim dok ga nije savladao. Do pedesetih godina minulog stoljeća bio je reprezentativan primjerak ulovljenog savskog soma. U zaleđu ovih porodica, prema Dolini, prostire se široko ispasište za stoku koje se zove Utvaj, a ima i naziv Pogorjelo. Za ovaj naziv se vezuje i legenda sa mogućim historijskim rezonancama: prostor je pripadao nekom velikašu Todoru koji ga je zasađivao određenim biljnim kulturama i, u vrijeme ubiranja plodova, unajmljivao je sirotinju kojoj nije dozvoljavao predah. U jednom trenutku je i jedna majka sa novorođenčetom sabirala plodove, a njiva je bila duga oko kilometar. Majka nije mogla podojiti svoje novorođenče dok ne bi obradila brazdu u oba smjera. I, dok je to obavila, novorođenče je preminulo, ona je proklela Todorovu zemlju, poželjela da izgori. To se i desilo, zemlja je izgubila svoju plodnu izdašnost, rasla je samo niska trava kojom se napasala stoka. Od sela koja su obrubljivala Bardaču, posebno je zanimljivo selo Orubica, smješteno između močvare i Save i svake godine preživljavalo životnu dramu s proljeća i s jeseni kada bi se Sava izlijevala i plavila im zemlju i kućišta. Jedan zapis o ovome selu ostavio je Vejsil Ćurčić koji je pratio Ćiru Truhelku na njegovim iskopavanjima dolinskih sojenica. U selu je zatekao sedamdesetogodišnjeg Jozu Ćorkovića, doseljenika iz Ivanjske, koji se, uz ostale seoske poslove, bavio i lončarskom proizvodnjom. Ćurčić je veoma pomno opisao sve radove koji su vezani za ovu proizvodnju. Lonci su se mogli praviti od posebne vrste zemlje, plavulje ilovače, koja se nalazila u prosjelinama sive ilovače i naplavinama Save. Uz ilovaču se koristio i granitni kamen koji se, najprije zagrijavao do užarenosti, zatim tucao i mljeo. Za izradu lonaca je majstor imao i posebnu napravu, ali je najvažnije bilo pečenje. Za tu fazu rada majstor je u obali iskopao jamu široku oko 80 cm. Samo pečenje je Vejsil Ćurčić opisao na sljedeći način: U ovu jamu naslaže jedan tavan (sloj, primjedba moja) suhih drva, na koja položi lonce, 3-10 komada, koje je prije, uz vatru, na ognjištu u kući zapeko ( zagrijo) i to okrenuvši usta prema vani. Zatim nameće drva i u lonce te ih napokon sasvijem zatrpa drvima, a onda potpiri vatru. Dok ova jedna vatra izgori, lonci su pečeni. Ali, tu se proces ne završava. Ovako pečeni lonci su još uvijek mekani. Da bi tome doskočio, uslijedio bi dalji postupak: u hladnoj vodi se razmuti kukuruzno ili pšenično brašno i u tu žitku masu stavlja lonce. To je proces kaljenja, kao što se kali čelik. Najzad, stavlja se u hladnu vodu da se boja izjednači, još jednom se stavlja u vatru da kukuruzno brašno obgori i lonac stekne takvu tvrdoću da se ne može slomiti ni kada majstor skače po njemu. Ovaj zapis Vejsila Ćurčića je značajan i po opisu nastambe u kojoj se prebivalo u ovom selu: kuće su podizane na kolčeve da bi se RIBA JE NESTALA U ratnom periodu došlo je do dalje devastacije ribnjaka. Na Bardaču se slijegao veliki broj izbjeglica i donosio sa sobom svoje nedaće koje su narušavale nekadašnju prirodnu ravnotežu, dolazili su i vojnici koji su, više iz obijesti nego potrebe, dinamitom ubijali ribu. A onda su se u samom području počele podizati vikendice. Završnu fazu je činila privatizacija kada je došlo do pustošenja biljnog svijeta gdje je svoja staništa nalazio svijet ptica, bez kojih se ne može zamisliti cjelovito lice Bardače. Nekada je bilo oko 200 vrsta ptica, sada se taj broj maksimalno smanjuje. Dešavaju se čak i pomori ribe. Takav se pomor desio godine, smrad se širio na sve strane, tvrdili su očevici. Tovari uginule ribe vidjeli su se na sve strane. Najviše je uginulo šarana, zatim amura, soma i tolstolobika. Neki su primjerci imali i do 40 kilograma. Uginulo je oko dva vagona plemenitih vrsta. izbjegli povodnji. Sama nastamba se gradi na sljedeći način: Kuća je od šepera i zamuljena a krov pod klin, tj. daske su proviđene drvenim klinovima na jednom kraju i jednostavno se povješaju na prijeke letve. One su također pričvršćene drvenim klinovima na jednom kraju na rogove, koji su napravljeni od oblica a ne otesani. Po krovu je nabacao Ćorković i sijena, da mu manje kisne u kuću. Kad veliki vjetar udari, kao što već znade puhati na Savi, digne mu i sijeno a naravno i daske s krova i raznese po polju, a kad se vjetar stiša, zađe on i pokupi daske te ih opet poizvješa na krov... Kuća dakako nema tavana, a dim odlazi kroz šupljine između dasaka na krovu, koje nadomještaju potpuno badžu. Uopće u Dolini i Orubici nema badže ni jedna kuća, što je pokrita polegušice ili na klin. Ove dvije vrste kuća spadaju najstarijem tipu kuća na sohama u ovom kraju. Čovjek je otjerao ptice Čini se, dok sve ovo zapisujem, kao da su mileniji prošli, a tek je minulo nešto više od jednog stoljeća. Dok se predvečerje sve više zgušnjava, razmišljam o nekadašnjem biljnom i ornitološkom bogatstvu Bardače i devastacijama koje se čine u posljednjih pola stoljeća. Osnivač ribnjaka na Bardači, Viktor Burda, bio je rodom iz Galicije i važio kao osvjedočeni privrednik s kraja XIX stoljeća koji je već imao ribnjake u Pruskoj i Šleziji. On je primijetio da Bardača posjeduje izuzetne pogodnosti za uzgoj šarana i godine je počeo sa poribljavanjem. Za vrijeme prvog svjetskog rata rad u ribnjaku je bio obustavljen pa ga je, godine, ponovo oživio sin Viktora Burde, Artur. Ali je, ponovo, za vrijeme drugog svjetskog rata, rad bio prekinut da bi do obnove došlo godine. Tada je načinjen i kanal kojim je voda iz Vrbasa dovođena u ribnjak. Najplodnije godine su bile između i godine. Rekordan izlov ribe je zabilježen kada je izlov iznosio 1294 kilograma ribe sa površine od jednog hektara. Međutim, stanje se sve više pogoršavalo: celuloza u Banja Luci je zagađivala Vrbas i zagađenost je, bez smetnji, ulazila u ribnjak. Poče- le su nicati i divlje deponije i izlijevanje u dotoke otpadnih voda iz domaćinstava i svinjogojskih farmi, u ribnjak su dospijevali pesticidi i herbicidi sa poljoprivrednih površina. Također su i podzemne vode davale svoj obol zagađivanju Bardače. Pa - da li ima spasa? Direktan odgovor je teško dati. Posredni faktori, pak, daju naslutiti moguće horizonte. Jedan od tih posrednika je razvijanje svijesti da je Bardača dragocjeno močvarno barsko područje, i da je sada ugroženi prirodni resurs, ali da je, sa urbanističkog stanovišta, taj prostor neistrošen i da postoje realne mogućnosti za razvoj turizma kombiniranjem ekoturizma i klasičnog turizma koji bi se dali uokviriti izgradnjom Parka prirode Bardača, kako i glasi radni naziv ovog projekta. Velikim posrednikom se javlja i studija izvodljivosti Bardača oaza lova i turizma u čijem se uredništvu nalazi čitava plejada stručnjaka iz raznih oblasti, sve do historičara i sociologa. Studija ima, sa uvodom, petnaest poglavlja. Dvije godine ranije objavljen je program Lajsens kojim su ustanovljeni standardi za oživljavanje Bardače i koji je ugrađen u publikaciju sa poetskim nazivom Život u močvari (Srbac, 2006). Posebne se nade polažu u prof. dr Čedu Maksimovića iz Londona, a porijeklom iz ovih krajeva, koji je, sa svojim timom eksperata načinio koncept programa da i, svojim ugledom, obezbijedi sredstva za realizaciju postavljenog programa. Bardača je još 12. aprila godine Ramsarskom konvencijom proglašena močvarnim područjem od svjetskog značaja. Uvrštena je i na listu IBA (Important Bird Areas) kao područje od značaja za ptice, uz Hutovo blato i Boračko jezero. Održivost i očuvanje ovog područja proističe i prema IUCN (International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources) kategorizaciji. Nažalost, proces dobijanja statusa zaštićenog područja na državnoj razini i u okviru zakonskih propisa Republike Srpske, još nije okončan. Tonem u snovito stanje predvečerja. U tome predvečerju Bardača ima neki osobiti sjaj.

46 44 Zapisano u kanjonu Rakitnice I ZMIJE SU NA NAŠEM PUTU Iako je kanjon Rakitnice nepristupačan vidjeli smo tragove ljudi. Posebno je to bilo uočljivo na mjestima gdje su se spuštali planinski, lovački ili ribolovački putevi do rijeke. To su laganija mjesta do kojih su dopirali tragovi ljudi. Odpatci su pokazivali sramotno ponašanje čovjeka koji je svakim svojim sebičnim djelom prljao ljepotu kanjona Muhamed Gafić U bijelu, pjenušavu vodu, koja se slijevala u okno Džehennema, i nestajala ispod stijene, moglo se ili skočiti, ili užetom spustiti i zaplivati ili je, penjući se preko okolnih kamenih blokova, obići. Stajao sam na stijeni u sredini rijeke, na samom ulasku u okno, posmatrao tok bijele i bijesne vode, i premišljao se. Kad sam prvi put prolazio najteži dio kanjona Rakitnice, nije mi ni palo na pamet da bi bilo moguće proći kroz okno Džehennema. Tada sam bio u ekspediciji Dinna Kassala, zadužen za savladavanje alpinističkih prepreka, pa sam se potrudio da ekipu sigurno provedem pored okna, penjući se preko kamenih blokova, i onda spustom po užetu ušli smo u donji dio kanjona, na drugu stranu ponora. Iza te ekspedicije ostao je film koji je, po prvi put ljudima ponudio zanimljivu priču o bistroj planinskoj rijeci Rakitnici i jedinstvenom i divljem kanjonu. Drugi put sam prolazio ovaj tjesnac prikupljajući informacije i fotografije za knjigu o kanjonu Rakitnice. Tada sam, stojeći pored okna kroz koje je velikom brzinom, pretvarajući se u bijelu pjenu i strašnim hukom prolazilo toliko vode, čitava rijeka, da sam se upitao da li bi uopšte bilo moguće da živ čovjek izađe na drugu stranu. Rakitnica je bila tako nabujala da se bijesno pjenila oko kamenih blokova, pa je bilo gotovo nemoguće proći taj tjesnac osim skoka sa stijene. Miralem H. je predlagao da on prvi skoči u vodu, ali mu ja nisam dozvolio. Bojao sam Foto: M. Gafić - Skok u Okno Džehennema se da ću se, nakon njegovog skoka, uplašiti i odustati, i obrukati se, pa sam onda ja prvi skočio u bijelu, zapjenušanu vodu. Srećom voda je bila dovoljno duboka. Tada nismo uspjeli proći cijeli kanjon, jer sam se preforsirao i iscrpljen, odustao poslije gotovo 20 kilometara. Ali je nakon toga nastala knjiga Kanjon Rakitnice. Ovaj put, početkom septembra, vodim grupu od 12 alpinista. Mladih, snažnih, utreniranih, izuzetno sposobnih i hrabrih mladića bosanskih specijalaca. Njima je to trening i pod moranje. Pored mene je i Nedžad B. Za nas dvojicu bi se moglo reći da idemo iz obijesti. On je ove godine pokušao, sa međunarodnom ekspedicijom da prođe cijeli kanjon, ali su na pola puta odustali. Ja nisam mogao odbiti ponudu komandanta Vikića da vodim ekipu alpinista. Naprosto, bio mi je to izazov. PROŠLI SU KROZ OKNO Prvi prolazak je bio pedesetih godina, nakon II Svjetskog rata, i u njemu su učestvovali, ispred Planinarskog saveza BiH: Advija - Lala Mulalić, Stevo Jokanović, Muhamed Buturović, Mijo Novaković, Božo Perković i Vlado Travner, a pored njih studenti, profesori, novinari itd. Udarnu ekipu tokom rijeke, sredinom kanjona Rakitnice je predvodio Muhamed Buturović a Ibrahim Bušatlija, tadašnji šampion u plivanju, a današnji profesor je bio taj koji je proplivao Džehennem, ali ne i okno Džehennema. Nakon njih prošlo je još nekoliko ekipa, među kojim su najznačajnije one koje je vodio današnji profesor geografije dr. Alen Lepirica. Najbrži prolazak je trajao dva i po dana - što je uspjelo Redžepu Grabusu. Jednu trećinu puta smo išli obalom rijeke, drugu trećinu gazili koritom rijeke i prelazili stjenovite prepreke, a treću trećinu Rakitnice skakali u virove i plivali. Siguran sam da cijelim kanjonom nije prošlo više ljudi nego što je astronauta letjelo u svemir. Ovo je, možda, prvi prolazak kroz okno Džehennema i možda najbrojnija ekipa koja je prošla kroz kanjon.

47 Zapisano u kanjonu Rakitnice 45 Prvi dan smo krenuli sa ušća Tušilačke rijeke, i za gotovo cijeli dan hoda, gaženja rijeke i skakanja u virove prešli jednu trećinu puta. Nakon dva velika vira ispod ostataka Đurine kolibe i posebno ispod Isposničke pećine zanoćili smo iza mosta za Lukomir i ispod velike prevjesne stijene. Foto: M. Gafić - Dugački vir u Buturovom prolazu Omča oko zuba Drugi dan smo odmah morali plivati. Na sebi smo imali alpinističke pojaseve, po prusiku i karabiner, life jacket, ruksak i alpinističku kacigu na glavi. Nedžad i ja smo imali rafting, neopren odijela, i tako smo bili dobro zaštićeni od hladne vode. U srednjem toku, oko Buturovog prolaza temperatura vode je bila 9 stepeni a specijalci su bili bez ikakve zaštite, i veoma im je bilo hladno. Zadnja dva vira, dugačka nekoliko stotina metara, toliko su ih podhladili da su morali upotrijebiti sve znanje preživljavanja i timskog rada na njihovom savladavanju. Posljednji su išli Terzo E. i Ibro B., koji su bili dežurni ronioci. O njihovim iskušenjima poslije. Ulazak u Kašića luku i vatra na livadi ispod mlina bila im je neophodna da bi mogli nastaviti dalje. Iako je kanjon Rakitnice nepristupačan vidjeli smo tragove ljudi. Posebno je to bilo uočljivo na mjestima gdje su se spuštali planinski, lovački ili ribolovački putevi do rijeke. To su laganija mjesta do kojih su dopirali tragovi ljudi. Odpatci su pokazivali sramotno ponašanje čovjeka koji je svakim svojim sebičnim djelom prljao ljepotu kanjona. Ti ljudi znaju članove Putinovog kabineta ili rješenje ekonomske krize, a ne znaju da ne smiju ni popušenu cigaretu da ostave pored rijeke... ako hoće da je sačuvaju čistu. O pivskim limenkama, plastičnim bocama, automobilskim gumama, najlonskim kesama, koje smo vidjeli pored puta, da i ne govorimo. Na teškim mjestima, gdje se mora plivati nema tragova ljudi. Samo ribe, pastrmke potočarke ponegdje kapitalne veličine, ptice i čista i bistra Rakitnica. Iznad su vertikalne stijene negdje stotinu metara visoke, a visoravni Bjelašnice i Visočice su cijeli kilometar iznad kanjona. I zmije su bile na našem putu. Na nekoliko mjesta smo prošli tik pored poskoka. Nismo ih dirali, a ni oni nas. Dogovor je bio da ćemo je ubiti samo ako nekoga ujede. A onda smo došli do najtežeg mjesta u kanjonu. Stojim i gledam gdje ću uže pričvrstiti, da se spustim direktno u okno Džehennema. Odluku sam donio, a u tome mi je pomogao i Stipica. Prvo, što je povrijedio nogu, pa je vodom bilo lakše proći, i njega transportovati, ako mu se stanje pogorša, a drugo što mi je pokazao jedan stjenoviti zub, na koji sam mogao staviti omču užeta. Specijalci tada nisu znali da ima i lakši prolaz, nekoliko metar lijevo od okna, ali i da će ovo biti, vjerovatno prvi prolazak kroz okno Džehennema. Plivaj i snimaj Abzajlovao sam do jedne police i sa nje skočio u vodu i zaplivao. Nisam se uspio ni popeti na stijenu sa druge strane ponora kad je doplivao Nedžad, pa onda Tova. Specijalac sa kamerom je pokazao ostalim kako se prolaze teška mjesta i još snima. Jednostavno su se spuštali užetom, skakali u bijelu vodu, izranjali i plivali. Stipici su uzeli ruksak, a on je stisnuo zube i plivao kao da mu nije ništa. Nakon prolaska kroz okno Džehennema sve ostalo je bilo jednostavno. Na teškim mjestima, gdje se mora plivati nema tragova ljudi. Samo ribe, pastrmke potočarke ponegdje kapitalne veličine, ptice i čista i bistra Rakitnica. Iznad su vertikalne stijene negdje stotinu metara visoke, a visoravni Bjelašnice i Visočice su cijeli kilometar iznad kanjona Tog, drugog dana puta zanočili smo, na šljunkovitoj obali, odmah nakon Džehennema. Specijalci su brzo zapalili vatru i cijelu noć je održavali ložeći drva koja je Nedžad B. sakupio. Na bivacima smo imali suhu presvlaku i vreće za spavanje, jer smo ih sačuvali u ruksacima, u nepremočivim vrećama ili malim buradima. Treći dan je donio odluku da Stipica mora da prekine ekspediciju, i da izađe iz kanjona. Kolega Karić će ga pratiti, a helikopter ih je odvezao iz sela Dubočani. Za to vrijeme mi smo ušli u Oštro, tjesnac koji u sebi ima nekoliko slapova, najmanje deset virova dugačkih po nekoliko stotina metara i mjesta gdje se prolazak vodom sužava na jedan metar. Istina temperatura vode je porasla na 13 stepeni, ali je hladnoća bila gotovo neizdrživa. Bila su to iskušenja dostojna okrutnoj borbi za preživljavanje. Sa nama su bila i dvojica specijalaca koji su strogo poštovali obaveze muslimana da u mjesecu Ramazanu poste od zvijezde do zvijezde. Jeli bi za sehur oko četiri ujutro, a onda bi se uzdržavali od hrane i tečnosti do iftara, u pola osam uveče. Terzo E. i Ibro B. bili su uporni u svojoj odluci. Samo oni znaju kolika im je bila potrebna mentalna moć koncentracije, angažovanje unutrašnjih rezervi i odlučnost da izdrže da bi nas pratili u jakom tempu - gotovo deset sati velikih napora dnevno, putem dugim 25 kilometara. A možda im je to i olakšavalo putovanje kanjonom? U sumrak došli smo do kraja kanjona i popeli se na most za selo Kašići. Tada je počela da pada kiša. Na usponu prema selu sjeli smo da sačekamo iftar, jer postači više nisu mogli ni koraka uzbrdo. Nakon što su jeli i pili vode nastavili smo do sela i prema Neretvi, kao da se ništa nije desilo. Kad smo ušli u autobus, dali smo gol Turskoj.

48 46 Planinarski vidikovac NA KROVU BOSNE I OKU CRNE GORE Kakav je ovo nacionalni park u kojem se eksploatiše šuma i uništava sve što dođe ispod teških, traktorskih guma? A zabranjeno logorovati?! Amer Mušić Maglić, šta se to može napisati da zvuči dovoljno veličanstveno, dovoljno veliko i dostojno te planine?. Par crtica, par ljudskih trenutaka navelo me da probam napisati koju riječ. Nakon objektivno neuspjele organizacije vodiča, zahvaljujući pomoći prijatelja, odlučujemo iskušati sreću i uputiti se u nepoznato. Ma i nije nam prvi put. Petak, odmah nakon posla, zaputismo se ka Sarajevu gdje su nas čekali prijatelji koji će nam praviti društvo. Tovarimo Škodu ko zadružno magare i krećemo ka Tjentištu. Vrlo lako se snalazimo i u gluho doba noći izbijamo na Dernečište. Nalazimo komad ravnog terena ispod razgranate bukve i formiramo logor. Uvijek mi kafa u logoru podno znanih i neznanih vrhova ima neki anđeoski okus Maglić nektara. Nevjerovatno je to. A ista Zlatna đezva kao kod kuće. Uz plamen logorske vatre evociramo uspomene na prethodne avanture do duboko u noć. Jutro sviće prohladno i vlažno. Maglić nam daje do znanja zašto je dobio tako maglovito ime. Nismo razočarani. Planina će nas ili pustit sebi u njedra, ili neće. Nije do nas. Pakujemo logor. Putem ćemo odlučiti gdje pravimo slijedeći.u tom trenutku ugledasmo čovjeka sa ruksakom na leđima-georgi se zove, kaže dolazi iz Bugarske. Obilazi najviše vrhove svih evropskih država. Došao je sa Triglava i ide na Bobotov Kuk. Odradio je već dvadeset država. Smijemo se, garant se u Holandiji napatio. Jedan od zaljubljenika bosanskih krajolika, sa najtečnijim engleskim, objašnjava mu šta znači naziv planine. Ulazimo u šumu i na prvom koraku bosanska priča. Blatnjavi tragovi kretanja traktora i trupci na sve strane. Pa kako? Kakav je ovo nacionalni park u kojem se eksploatiše šuma i uništava sve što dođe ispod teških, traktorskih guma? A zabranjeno logorovati?! Svako malo nailazimo na tragove gozbe divljih svinja, izrovane pašnjake. Zbog visine vegetacija kasni pa se sladimo borovnicama i malinama. Pravo osvježenje. Dolazimo pod kamenu gromadu planine i vrijeme je da lagana šetnja pređe u već ozbiljniji uspon koji bi se komotno mogao nazvati feratom (ferata klinovima i sajlama osigurani alpinistički smijer u stijeni prilagođen smjelijim rekreativcima). Ferata sa balkanskim prizvukom, jer jedino osiguranje koje imamo je ono kod uplate članarine PS BiH. Brzo

49 Planinarski vidikovac 47 Jutro sviće prohladno i vlažno. Maglić nam daje do znanja zašto je dobio tako maglovito ime. Nismo razočarani. Planina će nas ili pustit sebi u njedra, ili neće. Nije do nas se ispostavlja da je jednom članu ekipe ovo prvo stjenovito iskustvo, a nakon nekog vremena i visinski rekord koji je k o Sergej Bubka obarao sa svakim novim korakom. Izbijamo na sedlo podno vrha i umjesto fantastičnog pogleda imamo samo alpski ugođaj svježine i jakog vjetra kojem se jedino magla odupire. Mimoilazimo se sa ekipom iz Posušja, a vrlo brzo i sa ekipom iz Osjeka i Vukovara. Popeli se sa Prijevora. Kažu da je gutavo, mokro, nije sigurno za povratak. Tri sata nakon polaska izlazimo na krov Bosne i Hercegovine, Maglić, 2386 metara iznad mora. Slikamo se sa drugom Jožom koji je ovim planinama gazio iz sasvim drugog razloga, a zatim i na kamenoj piramidi. Daj zastavu da se slikamo. Na momente se kroz maglu ukazuje Trnovačko jezero u Crnoj Gori i nije nam trebalo puno vremena da odredimo temu za sutrašnji dan. Vjetar nas tjera nazad. Silazimo pažljivo, stopu po stopu. Na Prijevoru puše prohladan vjetar pa se odlučujemo na još dva sata hodanja do Trnovačkog, dok se vidi. Kafu ćemo pravit kad se smrkne. Hajde onda kad je tako, raspali niz brdo. Ne znam za druge, ali mi se na momenat učinilo kao da se na mjesec penjemo. Pa nikad kraja. Da sam se bar psihički spremio, a opet ko navikao u Bosni hodati po ravnom!? Napokon izbijamo na jezero i opet po mrklom mraku formiramo logor. Kasnije, u toku noći će se ispostavit da smo izabrali najbolje kamenove i busenove za podlogu. Napokon kafa i kamara malih lampica na metar od nas. Nije im dosta što nas glede nego se i svađaju pred gostima. Nikad nisam doživio da divlje Nakon objektivno neuspjele organizacije vodiča, zahvaljujući pomoći prijatelja, odlučujemo iskušati sreću i uputiti se u nepoznato. Ma i nije nam prvi put Orlovačko jezero životinje u velikom broju i neposrednoj blizini ljudi najnormalnije žive svoje uobičajene živote. Skika je trajala skoro dva sata. Raspravljamo jesu li to lisice, lasice ili neki treći hajvan. U toj konstruktivnoj raspravi došlo je i vrijeme za počinak. Jutro nas dočekuje sa ambijentom iz bajki.slikamo ambijent i Maglić u daljini... Ne, opet slikamo maglu. Vrijeme je za povratak. Vratit ćemo se opet. Valja nam i drugu stranu odraditi. Volujak nas prati i budi maštu. Pred sami izlazak na Prijevor srećemo veću grupu biciklista iz Sarajeva, Mostara, Travnika i vjerovatno i drugih mjesta. Idu na Trnovačko. Baš mi je drago da sve više Bosanaca i Hercegovaca upražnjava aktivnosti na planinskom zraku. Srećemo i poznata lica. Želimo im sretan put i lijep provod... i nijedan pogrešan korak! U povratku svraćamo u Perućicu da bacimo pogled i objektiv na stoljetnu šumu i vodopad Skakavac. Fantastičan završetak fantastičnog vikenda....i oni su sretno živjeli do kraja života... i obilazili brda i planine.

50 48 Urbano žarište FUNKCIONALNA ŠETNICA ILI UZALUDNA INVESTICIJA Planiranje i projektovanje u oblasti urbanog zelenila Grada ne može biti izvan nadležnosti Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo i KJKP Park u Sarajevu, a nikako u domenu općinskih eksperata Finansiranje ovog dubioznog projekta je, nažalost, primjer neracionalnog trošenja budžetskog novca i smanjenja površina urbanog zelenila u Gradu Dr. Vladimir Beus U dužem vremenskom periodu, s vremena na vrijeme, u dnevnom listu Oslobođenje najavljivana je izgradnja pješačke šetnice (pješačka staza širine 2 m i biciklistička staza širine jedan metar) uz desnu obalu rijeke Miljacke od mosta na Dolac-Malti do mosta na Otoci. Navođeni su različiti podaci o dužini buduće šetnice, između navedenih mostova, o cijeni projekta, njegovim sadržajima a projektom su obuhvaćeni i Park mladenaca na Čengić Vili, kao i ostale zelene površine neposredno vezane uz šetnicu. Gradnja navedene šetnice je započeta u posljednjoj dekadi mjeseca septembra godine, a nekoliko dana kasnije početak izgradnje su ozvaničili načelnik Općine Novo Sarajevo Nedžad Koldžo i gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen. Vrijednost investicije, koju zajedno finansiraju Opći- Posljednje proljeće dendroflore koje više nema na i Gradska uprava, iznosi oko 700 hiljada KM (Grad investira 220 hiljada, a ostalo Općina Novo Sarajevo). Izgradnjom nove šetnice, tvrdi se, građani će dobiti funkcionalnu pješačku zonu. O nesvrsishodnosti i neracionalnosti ovog projekta, koji ne bi podnio iole ozbiljniju reviziju, pisao sam u članku Biciklističke staze i šetnice gdje im nije mjesto, objavljenom u dnevnom listu Oslobođenje od 20. juna godine. Već radovi na početku realizacije ovog projekta pokazuju da se ušlo u krajnje diskutabilnu akciju, kojom će se nanijeti različite štete urbanom zelenilu. Uklonjene su travne površine i sasječene skupine grmlja i drveća sa trase buduće šetnice, koja se osamdesetak metara prije mosta na Otoci nastavlja pločnikom uz Bulevar Meše Selimovića! Inače, sa ovim pločnikom trasa šetnice se nalazi u neposrednoj blizini (dionica zapadno od benzinske pumpe) i njihovo međusobno povezivanje sa tri staze nema nikakvog smisla, a znači dalje umanjenje zelenih površina. Da je ova dionica projektovane pješačke šetnice apsurdna pokazuju i zaostale betonske ploče davno izgrađene šetnice sa odmorištem (u sklopu izgradnje Parka mladenaca), duž dijela ove trase, a koja nije nikada zaživjela zbog buke, gasova i prašine sa obližnje najfrekventnije gradske saobraćajnice. Osim ovih nepovoljnih okolnosti, ovom prostoru ne gravitira stanovništvo pa je i postojeći pločnik uz Bulevar Meše Selimovića praktično bez pješaka. Nažalost, sve ovo nije bilo upozorenje ni projektantu, ni investitorima! Na drugom, istočnom kraju trasa planirane šetnice se završava pred privatnim posjedima i stambenim objektima u ul. Bihaćka (oko 250 metara od mosta na Dolac-Malti) uz samu škarpu obale rijeke Miljacke. Nastavak dalje izgradnje bi trebao uslijediti, prema izjavi izvođača radova, po rješenju imovinsko pravnih odnosa (!), što ukazuje na površnost u ovom cijelom poslu. Međutim, na ovoj dužini je praktično neizvodljiva izgradnja šetnice, jer osim privatnih posjeda na ovom potezu se nalazi i cestovna komunikacija prema mostu na Dolac-Malti, čija kolovozna površina je uz rub škarpe obale rijeke Miljacke. I na ovom će sve okončati, nema projektovane šetnice, a reducirane su i različito oštećene površine urbanog zelenila. Da štete budu veće potrudili su se i graditelji prilikom obnove benzinske pumpe na Čengić Vili, koju, inače, tangira šetnica, uništivši svu dendrofloru, među kojom i tridesetak godina stara stabla Pančiće-

51 Okolišna politika 49 OD ISKUSTVA DO ZNANJA Izgradnja šetnice pored pločnika Bulevara Meše Selimovića ve omorike, čime je potpuno izmijenjen ambijent. Planiranje i projektovanje u oblasti urbanog zelenila Grada ne može biti izvan nadležnosti Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo i KJKP Park u Sarajevu, a nikako u domenu općinskih eksperata. Općinski organi kroz ove institucije trebaju ostvarivati svoj interes za urbano zelenilo. Samo na ovaj način onemogućit će se stranputice u ovoj oblasti i izbjeći različite štete i neadekvatna, nekad čak, nakaradna rješenja i neracionalno trošenje budžetskih sredstava. Finansiranje ovog dubioznog projekta je, nažalost, primjer neracionalnog trošenja budžetskog novca i smanjenja površina urbanog zelenila u Gradu. Da štete budu veće potrudili su se i graditelji prilikom obnove benzinske pumpe na Čengić Vili, koju, inače, tangira šetnica, uništivši svu dendrofloru, među kojom i tridesetak godina stara stabla Pančićeve omorike, čime je potpuno izmijenjen ambijent Damir Petrović; Mr. Azra Rogović - Grubić Od 1. do 12. decembra godine u Španiji je održan seminar na temu Okolišna politika Evropske Unije za kandidate i potencijalne kandidate za članstvo u Evropskoj Uniji u organizaciji Univerzitetskog instituta za evropske studije iz Barselone, pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova i saradnje Kraljevine Španije. Učešće na ovome seminaru su uzele delegacije iz Hrvatske, Makedonije i Turske, kao predstavnici zemalja kandidata, i Albanije, Bosne i Hercegovine i Srbije, kao predstavnici zemalja potencijalnih kandidata za članstvo. Svrha seminara je bila unapređenje administrativnih kapaciteta kandidata i potencijalnih kandidata kao i transfer znanja i iskustava u vezi sa okolišnom politikom u kontekstu normativnih uslova EU. Učesnici seminara su bili državni službenici i akademski predstavnici gore spomenutih zemalja. Seminar se održao u dva španska grada, Madridu i Barseloni. Predavači su bili eksperti iz raznih oblasti okolišne politike EU, Španije i španske regije Katalunja. Univerzitetski institut za evropske studije iz Barselone je dobitnik nagrade Jean Monnet za izvrsnost za ovu godinu, te je proglašen centrom izvrsnosti (centre of excellence). Ova nagrada je najveća i najznačajnija nagrada koju dodjeljuje Evropska komisija za postignute rezultate postdiplomskih studija i akademskih istraživanja u oblasti evropskih studija. Tokom seminara, učesnici su imali priliku naučiti nešto više o transpoziciji i implementaciji legislative EU, IPA fondovima, twinning programima, strukturalnim i kohenzionim fondovima. Workshopovi koji su organizovani na ovu temu su bili jako interaktivni i produktivni. Također, učesnicima je prezentirana okolišna politika Španije kao i njenih regiona, prije svega Katalunje. Ovo je naročito bilo interesantno BiH delegaciji zbog kompleksne ustavne strukture Španije kao što je slučaj i u našoj zemlji. Predavanje o obnovljivim Znanje u funkciji napredne tehnologije izvorima energije i španskom iskustvu u ovoj oblasti, kao i sistemu upravljanja otpadom i vodama u Katalunji je izazvalo možda i najviše interesovanja učesnika zbog primjene najnovijih tehnologija kako bi se ispunile obaveze iz relevantnih EU direktiva. Pored ovoga, učesnicima su prezentovana iskustva Španije po pitanju primjene Strateške procjene okoliša i IPPC direktive (direktiva o integriranoj kontroli i prevenciji zagađenja). U Barseloni, između ostalog, učesnici su imali priliku posjetiti impresivno pokriveno postrojenje za preradu onečišćenih voda koje se nalazi gotovo u samom centru grada, centar za preradu organskog otpada kao i jednu sanitarnu deponiju. Tokom ovih posjeta učesnicima su prezentovani i modeli finansiranja izgradnje i održavanja ovih postrojenja. Tako na primjer izgradnju postrojenja za preradu onečišćenih voda u Barseloni, kao jednom od bogatijih gradova Evrope, finansirala je EU sa oko 80% sredstava. Podjednako važan dio seminara je bila prilika razmjene iskustava među učesnicima kao i uspostava kontakata radi eventualne buduće saradnje u raznim oblastima okolišne politike. Delegacije iz BiH, kao i ostale delegacije, prezentovala je stanje okolišne politike i institucionalnog i zakonskog okvira za implementaciju iste u BiH po svim nivoima. Također, ostalim učesnicima seminara prezentovani su do sada postignuti rezultati u oblasti upravljanja okolišem u BiH. Prezentirani su i najveći problemi sa kojima se ovaj sektor u BiH susreće, kao što je, između ostalog i nedovoljan broj uposlenih u javnoj administraciji, nedostatci postojećeg sistema, te budući izazovi i konačni ciljevi. Špansko iskustvo i uspostavljeni kontakti sa predstavnicima jedne takve zemlje koja geografski možda i jeste pomalo daleko, ali institucionalno je tako slična BiH, može samo pomoći u što skorijem dostizanju konačnog cilja a to je potpuna transpozicija i implementacija EU okolišne politike uz što bolju i adekvatniju iskorištenost predpristupnih i drugih fondova koje nudi EU.

52 50 Gradovi i njihove rijeke: Miljacka (1) TEČE VODA, TEČE PRIČA Rijeka Miljacka, kao i svaka druga rijeka, ima višeslojne funkcije i vrijednosti, ali zauzima i značajno mjesto u sjećanjima i osjećanjima Sarajlija i svih onih koji su je zavoljeli i pisali o njoj. Zapisi o Miljacki kako bi se mogao nazvati ovaj tekst, sa ljubavlju pretače priču o Rijeci u Gradu ili Gradu na Rijeci, od starijih ka mlađim generacijama da se ne zaboravi Dr. sc. Tatjana Neidhardt, Društvo prijatelja grada Sarajeva Društvo prijatelja grada Sarajeva, realizirajući svoje programske postavke, osmislilo je način upoznavanja građana Sarajeva, posebno mlađih generacija, sa vrijednostima sarajevskog područja, kako bi upotpunili svoja saznanja o prošlosti određenih objekata i ambijenata kulturnog i prirodnog naslijeđa, o prirodnim znamenitostima i drugim fenomenima koje treba sačuvati od zaborava i uništenja, zbog sadašnjih i budućih generacija. Vječito pitanje tema koji se vežu za prošlost je koliko i kako odmjeriti količinu osjećanja i nostalgije u održavanju tribina, pri izradi tekstova ili brošura na neku temu kojima bi se Društvo odgovorno pojavilo pred građanima i onima koji rade ili mogu pomoći u spašavanju određenih vrednota? Ili govoriti o realitetima, prozaičnim detaljima? U svakom slučaju dilema postoji. Kao i uvijek u životu, potreban je kompromis. Prihvatajući ga, možemo osvježiti sjećanja, ukazati i na emotivnu stranu života uz rijeku, ali, što je isto toliko, ako ne i važnije, ukazati na realitet i postojeće stanje, na nivo svijesti o značaju i potrebi očuvanja, potrebnu aktivnost i angažovanje, na potrebna finansijska sredstva. Rijeka Miljacka, kao i svaka druga rijeka, ima višeslojne funkcije i vrijednosti, ali zauzima i značajno mjesto u sjećanjima i osjećanjima Sarajlija i svih onih koji su je zavoljeli i pisali o njoj. Zapisi o Miljacki kako bi se mogao nazvati ovaj tekst, sa ljubavlju pretače priču o Rijeci u Gradu ili Gradu na Rijeci, od starijih ka mlađim generacijama da se ne zaboravi. Dva izvora i pritoke Rijeka ljepotica, rijeka naše i niza generacija, rijeka odgojiteljica i zaštitnica, rijeka čije ime je postalo jednim od simbola našeg grada. Gdje se rađa ta rijeka, kako i kuda teče? Rijeka Miljacka je desna pritoka rijeke Bosne. Dužina njenog toka je 36 km. Jedan sestrinski krak Miljacke je ispod Jahorine i Ravne planine, a drugi podno Romanije. Prvi krak rijeke izvire u mjestu Pale iznad Korana i tvori tzv. Paljansku Miljacku. Izvor je podno vrletne stijene, na čijem vrhu je Vidra je danas jedna od najugroženijih životinjskih vrsta u Evropi, te ovaj zaboravljeni podatak, u današnje vrijeme, ima značaj kurioziteta i ukazuje na nestajanje vrsta naše bogate faune pod uticajem čovjeka i njegovih aktivnosti bio, po narodnom predanju, grad proklete Jerine, gospodarice izuzetne ljepote i čvrste vladajuće ruke. Po priči stogodišnjeg Marka, kod kojeg smo se na svojim planinskim pohodima sklanjali od snažne mećave nekih davnih godina, bio je u njoj metaforički sjedinjen pojam krhke i nježne mlade žene i stroge vladavine i nametanja kuluka svojim žiteljima. Narod Prokletu Jerinu opisuje kao samoživu osobu koja je svoje iskorištene ljubavnike bacala sa gradskih zidina. U XIV vijeku, prije dolaska osmanskih Turaka, područje desne obale Paljanske Miljacke, bilo je u posjedu porodice Pavlović, srednjevjekovnih oblasnih gospodara - tzv. Pavlovića grad (sjećanja Leopolda Gašpara). Drugi krak Miljacke izvire iz više vrela u podgorini Romanije. Jedan od vrela je pećina u Kadinom selu u blizini Mokrog, podno planine Romanije i ima naziv Ajdanovića vrelo (zaseok Ajdanovići koji pripada ZP Mokro), a daljnji tok Mokranjska Miljacka. Taj izdanak rijeke, za razliku od prvog, rađao se u pitomini, mjestu koje zaslužuje taj naziv, jer se tu izvorska voda nije odmah pretvarala u potok sa rušilačkom snagom koja bučno najavljuje svoj gornji tok. Tok koji potiskuje i ruši sve što mu se nađe na putu, da bi žureći, što prije savladao Paljansku ravnicu i utekao u kanjon kojim će hučiti i bjesniti sve do susreta sa Paljanskom Miljackom. Dalje, jedinstvena rijeka u svom središnjem toku ima sve osobine klisure, veličanstvenog kanjona koji velikom silinom pjeni, valja stijene i sve što joj se nađe na putu, sve do Kozje ćuprije (nazvana Istočna kapija Grada). Zauzdana manjim padom korita, dalje teče mirno, dostojanstveno do prvih obronaka grada i dalje, da bi primila pritoke Lapišnicu i Mošćanicu. Miran tok pri niskom vodostaju samo je dotle dok pristignu bujice sa obronaka Podromanije i Jahorine, najčešće naglo i nepredvidivo i rijeku pretvore u stihiju koja izdigne nivo vodostaja sve do obilježenih visina korita na kiklopskim zidovima gradskog korita, koja nam se, za ljetnih vrućina i niskog vodostaja, čine izmišljena i nemoguća. Posmatranja su pokazala da se količina vode u koritu Miljacke nekada znala podići na vrijednost od nekoliko stotina sekundnih kubnih metara vode (svaki kubik vode sadrži 1000 litara), pa do svega 2 2,5 sekundnih kubnih metara za ljetnih vrućina. Nabujala Miljacka znala bi ugroziti sve drvene mostove (posebno Drvenija most), nositi drvenu građu i čupati i valjati čitava stabla. Bujice Koševskog potoka, iznjedrenog ispod grebena Bukovika i Crepoljskog, znale su iščupati iz zemlje čak mrtvačke sanduke iz Sirotinjskog groblja podno Gajtan fabrike, današnje bolnice Jagomir. Koševski potok je

53 Gradovi i njihove rijeke: Miljacka (1) 51 kasnije zasvođen i njegov vidljivi dio se proteže samo stotinjak metara do ušća u Miljacku kod Skenderija mosta. U takvim periodima, označenim kao alarmantni povodanj, Miljacka je sticala epitet goropadnice, te su se morale poduzimati posebne mjere za zaštitu i sigurnost grada i građana. Da bi se zaustavila takva povremena opaka ćud Miljacke kroz nastanjene predjele, već od austrougarskog perioda, vrše se regulacioni zahvati. Pri jednom takvom poduhvatu regulacije Miljacke, krajem XIX vijeka ubijena je posljednja vidra koja je nastanjivala ovo područje. Vidra je danas jedna od najugroženijih životinjskih vrsta u Evropi, te ovaj zaboravljeni podatak, u današnje vrijeme, ima značaj kurioziteta i ukazuje na nestajanje vrsta naše bogate faune pod uticajem čovjeka i njegovih aktivnosti. Najveće pritoke Miljacke su Bistrica, Lapišnica, Mošćanica i Koševski potok. Miljacka se ulijeva u rijeku Bosnu u Sarajevskom polju, na Sastavcima, mjesto na koje su generacijama Sarajlije dolazile na izlet i teferiče, da bi uživali u kupanju, plažama, prirodnom ambijentu, mirnijem, ali ne manje lijepom od istočnog dijela Miljacke i Kozje ćuprije (sada je to stambeno naselje). Ulijevajući se u rijeku Bosnu, voda Miljacke ide sve do rijeke Save, Dunava i Crnog mora, te je osnovna osobina hidrografskog položaja cijele regije preovlađujuća pripadnost Crnomorskom riječnom slivu. Kanjon Počevši od uvira Paljanske Miljacke (ispod bivše Željezničke stanice Pale) preko sastava Paljanske i Mokranjske Miljacke, do nekadašnjeg visećeg mostića ispod Dovlića i do izlaska iz klisure-kanjona, taj dio rijeke ostaće u sjećanju samo onih koji su se odvažili zagaziti duboko u to carstvo neobične divljine. Pogotovo nama će ostati u sjećanju, koji smo tu provodili vrijeme - od predvečernjeg ribarenja, uz samo nekoliko sati spavanja do zore. Zavijeni u ćebadi ili šatorska krila iščekivali smo praskozorje, ležeći na šljunkovitim sprudovima, uz vatru koja je samo jednim sićušnim plamom uspijevala pružiti nam dah topline... Jedva se uspjevši razgibati, savladati ukočenost poslije sna u ljetnoj ledenoj noći, zabacivali smo udice i, činilo mi se, uvijek, podlo varajući ribe, koje su kao pomamne zagrizale mamce, ponekada iskačući izvan površine vode. I onda, kada postane toplije, kupanje, sunčanje... Kući smo išli sa bogatim ulovom sapača, klijenova, pastrmke, lipljana i ušima punim noćne grmljavine u kanjonu. Kao dječaci, još uvijek ispunjeni jezom, strahom od pojave nekog tajanstvenog bića koje obitava u toj klisuri i vreba na nas, zaklinjali smo se da nećemo više ići tamo, ali... uvijek smo ponovo dolazili (Sjećanja Leopolda Gašpara). Pećina na izvoru Mokranjske Miljacke, u Foto: E. Joldaš - Tok Miljacke seocetu Vrelo, nije jedina koja prati ovu čudesnu rijeku. Nedaleko od mjesta Mokro je pećina Orlovača, a priča kaže da se iz pećine Ledenjače nekada na konjima nosio led, u doba kada nije bilo savremenih rashladnih uređaja. Jalija Abdulah Škaljić u svom rječniku turcizama riječ jalija objašnjava kao riječ grčkog porijekla put (prazan) prostor uz riječnu obalu, ledina, poveće prazno mjesto na periferiji grada. Spominje se i u pjesmama: Zlatno Mejra platno bjelila, na Jaliji nasred Sarajeva i drugim. Jalijaš je, po Škaljiću besposličar, skitnica, periferijski i neodgojen dječak. U sjećanju nekadašnje sarajevske mladeži ta riječ ima romantični prizvuk. Jalijaši sa Miljacke bili su nestašni, pomalo bahati, ali hrabri i pravdoljubivi momci. Oni koji su htjeli pripadati sarajevskoj raji na neki način su morali proći školu, tj. jalijašku školu (školu na jaliji) da bi stekli pripadnost raji Bistričkoj, Bjelavskoj, Vratničkoj itd. To se smatralo višim stepenom škole pod sarajevskim nebom. Osim ispita hrabrosti na Miljacki, neki izazovi savladavali su se i na sličurama na zaleđenim ulicama strmoj Hadži Idrizovoj, na Betaniji (današnje padine u blizini groblja Bare kojeg tada nije bilo). Strožiji test bio je spust na sličurama niz Trebević ili niz ulicu Vuka Karadžića od Bujruma do Katedrale, ili niz Bolničku ulicu od Studentskih domova do Kralja Tomislava (danas Koševske) ulice. Škola na Jaliji imala je i kompleksnije zahtjeve. Reputacija se sticala i građenjem bentova od kamena na rijeci i njihovo održavanje; borbom šakama za sticanje zvanja šefa nekog kupališta (nikada se nije udarao, ili kako se to danas kaže cipelario posrnuli protivnik); skakanjem sa najviše tačke u Pantinom viru, na Popovcu ili Golubinjaku... Bio je dokaz hrabrosti i učešće u pohodu golača pod vođstvom kralja Jalije čuvenog prof. Vojnovića, na Belediju godine, što je predstavljalo prvu demonstraciju sarajevske raje protiv pustošenja Miljacke, vađenja šljunka, sječe stabala i sl. Onaj ko se uspio najviše popeti na stijenu Babin zub, zauzeo je visok položaj u hijerarhiji sarajevske raje. Bila su to bezazlena nadmetanja mladih ljudi kojim je svako od njih sticao svoje važno mjesto u sarajevskoj raji. Dvojica dječaka iz poznatih sarajevskih obitelji Knezović i Haračić, pokušavajući ostvariti svoje snove da budu najviši u kanjonu između Neba i Rijeke, platili su svoju želju onim najdragocjenijim svojim mladim životima. U okviru pojedinih kupališta, u tiha predvečerja kada je splasnuo duh nadmetanja i borbe okupili bi se oko malih improviziranih ognjišta na kojim su se pekle gage i peševi, kuhali rakovi (voda je bila čista, tako da ih je bilo sve do brane na Bendbaši). Pokoji uspješniji ribar pekao je i pliske, pokojeg kljena, pastrmku. U sumrak, uz pozlačeno večernje nebo zalazećeg sunca, tiha pjesma potekla je uz pratnju žubora rijeke Kad ja pođoh na Bendbašu, Mošćanice, vodo plemenita... U gladnim godinama poslije II svjetskog rata, u gradskom dijelu toka Miljacke na brojnim umjetnim slapovima, djeca su skačući po daskama natjerivali ribe u postavljene džakove. U opkoljenom Sarajevu godine, u svom intimnom bijegu od grube stvarnosti stvarajući iluziju normalnog života, pojedini mladi ljudi i djeca kupali su se na plaži ispod stare brane na Bendbaši. Neki od njih platili su to životima. (Nastavak u sljedećem broju)

54 52 Status i razvoj alternativnih motornih goriva (2) NOVIM AKCIJAMA PROTIV LOŠIH TRENDOVA U posljednjih desetak godina je uspješno dokazana tehnički i komercijalno prihvatljiva proizvodnja biobenzina i biodizela iz biomase dobivene iz specijalno uzgajanih algi. Tako dobivena goriva mogu bez ikakvih preinaka na vozilima zamijeniti fosilne benzine i dizele, čime se izbjegavaju mješavine alkohola, etera i metil etera sa fosilnim gorivima i problemi koji nastaju u njihovoj manipulaciji i sagorijevanju Faruk Muštović, Mr. Sc. Eng., Centar za alternativna goriva MONTERY - IBC, Dover, (De) - Sarajevo (Nastavak iz prošlog broja) Bio Dimetileter (Bio DME Dimethyl Ether) je o vrlo prosperitetno biogorivo za pogon dizelskih motora, karakterističnom po izvanrednom sagorijevanju i maloj emisiji stakleničkih plinova u ispušnim plinovima iz vozila. To je tečno gorivo, radnog pritiska 5 bara pa je po fizičkim osobinama slično alternativnom gorivu UNPutekućenom naftnom plinu (LPG propanbutan), pa se može koristiti kao njegova zamjena ili još bolje u mješavini sa fosilnim dizelom jer se u njemu vrlo lako rastvara. Sve više se koristi kao zamjena fosilnih dizela u prerađenim dizelskim vozilima. Bio DME se proizvodi iz čistog biometanola uz katalitički postupak (katalizator Al 2 O 3, radni pritisak 5 bara, temperatura oko 300 C). Biogoriva proizvedena iz specijalno uzgojenih algi Plantažni uzgoj mikro algi U posljednjih desetak godina je uspješno dokazana tehničko i komercijalno prihvatljiva proizvodnja biobenzina i biodizela iz biomase dobivene iz specijalno uzgajanih algi. Tako dobivena goriva mogu bez ikakvih preinaka na vozilima zamijeniti fosilne benzine i dizele, čime se izbjegavaju mješavine alkohola, etera i metil estera sa fosilnim gorivima i problemi koji nastaju u njihovoj manipulaciji i sagorijevanju. Mnogi stručnjaci ovu proizvodnju biogoriva iz algi nazivaju generacijom biogoriva 21 stoljeća. Biobenzin proizveden iz algi je mješavina ugljikovodika (a ne alkohol kao što je bioetanol), sadržavajući u svojoj molekuli između 6 (heksani) i 12 (dodekani) atoma ugljika. I biodizel iz algi je mješavina ugljikovodika, a ne metil ester kakav je biodizel iz uljane repice ili iskorištenih ulja. Alge se mogu uzgajati na raznim vodenim plantažama (morska voda, slanica, otpadne vode i sl.). Uspoređujući sa klasičnom proizvodnjom biogoriva, alge omogućuju visoke prinose (30 puta više energije sa plantaže algi od jednog hektara, nego sa jednog hektara zasada uljarica). Jedan američki istraživački tim je objavio intrigantnu Feasibility Study da alge mogu da proizvedu više biljnog ulja sa plantaže površine jedne garaže od proizvodnje soje sa poljoprivredne površine veličine nogometnog terena. Algama ne treba svježa voda niti poljoprivredno zemljište, tako da njihova biomasa za proizvodnju biogoriva ne ugrožava proizvodnju hrane što je izuzetno negativan aspekt proizvodnje biogoriva iz klasičnih sirovina: žitarice, šećerna trska, repica i sl.). Jedna isto tako intrigantna procjena, saopćena iz US DOE (Department of Energy), kaže da je, u slučaju da se kompletna godišnja potrošnja fosilnih goriva u SAD zamijeni biogorivima iz algi, dovoljna plantažna površina od km 2. To je nešto više od površine Belgije ili 15% od ukupne poljoprivredne površine zasađene kukuruzom u SAD, 2000 godine. Međunarodna asocijacija aviokompanija (IATA) se uključila u financiranje komercijalne proizvodnje biokerozina iz algi, očekujući da će se uspjeti za 5-6 godina ovim biokerozinom zamijeniti 10-20% ukupne potrošnje fosilnih kerozina. Plinovita goriva proizvedena iz sirove nafte, prirodnog plina i bioloških sirovina Propan-butan i metan To su alternativna motorna goriva poznata već duži niz godina kao prva generacija zamjenskih goriva za fosilni benzin i dizel. Propan-butan ili ukapljeni naftni plin (UNP), engl. LPG Liquefied Petroleum Gas je mješavina ugljikovodika koji se pri okolnoj temperaturi i relativno niskom pritisku (6-8 bara) nalaze u tečnom stanju, te se kao tečnost skladišti i transportira, a sa padom tlaka na atmosferski i uz nešto nižu temperaturu prelazi u plinsko stanje (isparava se) i u tom stanju koristi kod potrošača. Propan-butan, često pod nazivom autoplin se danas u svijetu u preko 50 država koristi kao alternativno motorno gorivo za pogon u oko 14,5 milijuna vozila, koja se snabdijevaju tim gorivom na preko punionica. Sam naziv autoplin se nekad upotrebljava i za metan - prirodni plin (engl. Natural Gas NG) koji se isto tako koristi kao alternativno gorivo u motornim vozilima, istina upola manje od propan-butana. Metan kao autoplin se najviše koristi u komprimiranom stanju, u kojem se pod tlakom

55 Status i razvoj alternativnih motornih goriva (2) 53 Tradicionalni sistem plantažnog uzgoja algi od oko 220 bar puni u spremnike montirane u vozilima, u čijim se motorima, nakon redukcije tlaka, koristi u plinovitom stanju. Engl. CNG - Compressed Natural Gas ili Methane, a na našem jeziku KPP Komprimirani prirodni plin. U Americi, Australiji i nekim državama na Dalekom Istoku se za pogon motornih vozila koristi LNG Liquefied Natural Gas, odnosno u prijevodu na naš jezik UPP Ukapljeni prirodni plin, ili metan koji se skladišti u ukapljenom stanju. Prema podacima međunarodnih asocijacija za KPP i UPP, krajem 2007 godine je u svijetu oko 6,5 milijuna vozila koristilo kao alternativno gorivo prirodni plin-metan, uglavnom kao KPP, a znatno manje kao UPP, radi glomaznosti opreme i skupe infrastrukture. Vodik, H 2 Pored električne energije, vodik se smatra pravim alternativnim gorivom budućnosti. Nije otrovan, ali radi svojih fizičkih osobina zahtijeva poseban sigurnosni tretman. Trenutno se 50% vodika dobiva iz prirodnog plina, dio iz sirove nafte, a dio iz uglja. Ocjenjuje se da se neefikasnim procesom elektrolize vode može proizvoditi oko 4% ukupno potrebnih količina vodika. Međutim njegovo skladištenje, transfer i korištenje, zahtijevaju dodatne energetske troškove. I mimo toga bilo koji tehnološki proces proizvodnje vodika (kemijski, biološki, elektrolitički i dr.) do danas nije postigao komercijalno-tehnološku prihvatljivost. Prema sadašnjim saznanjima, 2020 godine bi proizvodnja vodika iz procesa reforminga prirodnog plina mogla biti energetski i ekološki konkurentna ukoliko bi se koristio u gorivnim ćelijama za proizvodnju biološki prihvatljive električne energije. Vrlo je blizu komercijalnog uspjeha i njegova proizvodnja iz plinofikacije uglja. Kao izvanredno gorivo sa nultom emisijom pri sagorijevanju, vodik kao alternativno motorno gorivo predstavlja veliki izazov za automobilsku industriju i istraživačke centre za nove energije. Već postoje konkretne demonstracije korištenja vodika u putničkim vozilima i autobusima u dva sistema. Najjednostavniji je hibridno vozilo sa mogućnošću korištenja recimo benzina i vodika alternativno. Drugi pristup je vozilo na električni pogon sa gorivnom ćelijom koja proizvodi električnu energiju iz vodika. U oba slučaja je vodik u spremnicima pod kriogenim stanjem (niska temperatura i manji tlak) ili pod tlakom od preko 300 bara na temperaturi okoline. Klasični tehnološki procesi proizvodnje vodika iz prirodnog plina, sirove nafte i uglja, vrlo brzo dobivaju nove pozitivne poene u vezi njegove proizvodnje, ali nedovoljno za njegovu komercijalnu prihvatljivost. Iz Japana i S.A.D. već više od 5 godina se upućuje na proizvodnju biovodika, dakle iz bioloških sirovina. Istina nepotvrđeno, spominje se vrlo izvjesna proizvodnja vodika iz biosintetskog plina i biometanola u procesu reforminga. Sintetska goriva proizvedena iz biološke sirovine Radi se o širokoj paleti vrlo čistih sintetskih Jedan američki istraživački tim je objavio intrigantnu Feasibility Study da alge mogu da proizvedu više biljnog ulja sa plantaže površine jedne garaže od proizvodnje soje sa poljoprivredne površine veličine nogometnog terena goriva koji se proizvode iz bio sintetskog plina deriviranog iz biomase, a preko FT (Fisher Tropsch) procesa, putem formiranja različitih polimera iz osnovnih molekula CO i H 2. Biodizel iz hidrotretiranog biljnog ulja Radi tehnoloških specifičnosti hidro tretmana (tretman vodikom), ovoj grupi alternativnih goriva pripada biodizel proizveden iz hidro tretiranog biljnog ulja (engl. Biodiesel HVO Hydrotreatment of Vegetable Oils). U suvremenim rafinerijama nafte se sve više primjenjuje proces hidrotretmana biotriglicerida kao što su biljna ulja i životinjske masti, jer se tako proizvodi čisti parafinski biodizel, koji je po svojim osobinama skoro identičan skupom sintetskom FT dizelu (bez sumpora, visok cetanski broj, nizak sadržaj aromata) što rezultira u čišćim ispušnim plinovima iz motornih vozila. Bez obzira na sirovinu iz kojih su proizvedeni ovi parafinski biodizeli imaju vrlo pozitivne karakteristike: mogu se koristiti u dizelskim motorima i dizelskoj infrastrukturi, čisti ili po potrebi kao različite mješavine; ne zahtijevaju preinake čak i kod najsuvremenijih tipova dizelskih motora; bez sumpora, bez kisika, nizak sadržaj aromata, bez mirisa i bez boje; bez problema uskladištenja, transporta i distribucije u postojećoj infrastrukturi; lako se biološki razgrađuju i ne zagađuju tlo i vode; postiže se značajno smanjenje emisije štetnih komponenti u ispušnim plinovima vozila; FT sintetska goriva Postoji više tipova goriva koji se mogu proizvoditi iz sintetskog plina (plina iz procesa sinteze CO i H 2 ). Praktično svi materijali koje sadrže ugljikovodike mogu biti sirovine za sintetski plin. FT sintetska alternativna goriva danas se, komercijalno ili u fazi razvoja, proizvode u tri osnovna pravca: Iz plina u tečno gorivo (Engl. GTL Gas to Liquids), gdje se iz prirodnog plina proizvodi FT dizel u procesima gasifikacije ili reforminga vodenom parom: Iz uglja u tečno gorivo (Engl. CTL Coal to Liquids), gdje je sirovina ugalj sa malim sadržajem sumpora, a proizvodi su široka lepeza sintetskih FT goriva (dizel, benzin i dr.). Oba navedena procesa su komercijalno prihvatljivi, a proizvodi su sve više konkurenti fosilnim gorivima. Ovakva postrojenja ogromnih kapaciteta već postoje ili se masovno grade u Južnoj Africi, S.A.D., Maleziji, Australiji i Kini. Iz biomase u tečno gorivo (Engl. BTL Biomass to Liquids). Ovaj proces se naročito forsira u Evropi. Od 2007 godine radi komercijalno postrojenje za proizvodnju FT biodizela, kapaciteta MT/god. u Njemačkoj. Očekuje se uskoro nova proizvodnja od po MT/god. u Njemačkoj i Finskoj. U Finskoj godine treba početi proizvodnja od MT/god. FT biodizela iz papirne pulpe u kogeneracionom kompleksu sa elektranom instalirane snage od 250 MW. Ocjenjuje se da je u Evropi sirovinska baza u biomasi tolika da bi se iz nje moglo proizvoditi dovoljno FT sintetskog biodizela za obezbjeđenje 50% ukupnih potreba za tim gorivom 2030 godine, naravno, uz pretpostavku da bi se do tada razvili još efikasniji proizvodni procesi.

56 54 Umjetnik u fokusu LJEPOTA DJETINJEG OKA U svome umjetničkom razvoju, Ljubo Lah će proći kroz niz etapa zasnovanih, prije svega, na korištenju određenog bojenog sklada pa se može govoriti o njegovoj plavoj fazi, smeđoj fazi itd. Vojislav Vujanović U grupi ljudi koji su već dobrano bili ukoračili u mladićko doba, ili se, čak, približavali njegovom kraju, nalazio se i jedan golobradi petnaestogodišnji dječak. Cilj im je bio zajednički: upisati se u tek utemeljenu Državnu školu za likovnu umjetnost i umjetne zanate. Dječak se zvao - Ljubo Lah Svoje sklonosti prema likovnom govoru manifestirao je veoma rano: već kao trogodišnji dječak počeo je izvoditi svoje likovne šare po papirićima koje mu je otac donosio iz štamparije u kojoj je bio zaposlen. Šare su se produžavale u beskraj i kada se našao u školskim klupama, njegova je klupa bila središte oko koga su se okupljali njegovi vršnjaci da bi se mogli diviti umijeću koje je Ljubo Lah iskazivao u to vrijeme. U vihoru drugog svjetskog rata izgubio je oca, a majka mu se preudala. Proviđenje je htjelo da mu je očuh istinski zamijenio oca, brinuo se o njemu, podržavao njegove želje i njegova usmjerenja. Iako su se svi upisali istovremeno, grupa od šestoro upisanih, sa odmaklim godinama, među kojima su bili Nada Novaković i Vladimir Autoportret Vojnović, prevedeni su odmah u drugu godinu, ostali su krenuli od početka. Prema školskoj statistici, Ljubo Lah je bio izvanredan učenik, bolji od njega je bio samo Mario Mikulić, koji je od Ljube bio stariji šest godina. Prvi put je pred javnost iznio svoje radove na učeničkoj izložbi godine. Drugi put se našao na izložbi među profesionalnim likovnim umjetnicima, na VII izložbi Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine godine. Bilo je to uistinu veliko priznanje jednom stvaraocu koji se još uvijek nalazio u dječačkoj dobi, sa devetnaest godina. Bilo je to vrijeme oktroirane estetike socijalističkog realizma u kojoj je tema daleko prevalirala nad umjećem transponiranja te materije u likovnu formu. Takvim zahtijevnostima Ljubo Lah nije se mogao prilagoditi iako se na VIII izložbi ULUBiH a predstavio eksponatom Predaja prelazne zastave. Isak Samokovlija, koji se povremeno javljao i kao likovni kritičar, protežirajući nametnutu poetiku, o Ljubi Lahu je zapisao da je njegova kompozicija stilizovana odviše i djeluje hladno. U daljem svome školovanju Ljubo Lah je krenuo nekonvencionalnim putem: umjesto da školovanje nastavi na nekoj od likovnih akademija, on se uselio u atelje Đorđa Andrejevića Kuna i tu proučavao zakonitosti likovnog govora koje mu je mogao pružiti Đ. A. Kun, jedan od velikana likovnih umjetnosti na nekadašnjim jugoslavenskim prostorima. Takav oblik obrazovanja donijet će mu i određene poteškoće u životu: kada se vratio u Sarajevo, izabran je za profesora likovne kulture na sarajevskoj Pedagoškoj akademiji. Međutim, nekima će zasmetati njegov vid obrazovanja, tvrdit će da ne posjeduje znanja iz teorijskih predmeta i to će ga nagnati da napusti profesorki rad i da se, kao slobodan umjetnik, posveti slikarstvu bez ostatka. Doživljaj slobode U svome umjetničkom razvoju, Ljubo Lah će proći kroz niz etapa zasnovanih, prije svega, na korištenju određenog bojenog sklada pa se može govoriti o njegovoj plavoj fazi, smeđoj fazi i td. Povijesničarima umjetnosti ostaje u zadatku da se temeljitije pozabave tim njegovim razvojnim fazama i daju cjeloviti luk njegove stvaralačke vertikale. Međutim, nas trenutno zanimaju tematski krugovi kojima je posvećivao svoju stvaralačku magiju. Dvije su teme dominantne: ljudski lik i krajolici. One se, u daljoj raščlambi mogu razvrstavati u podgrupe. Tema sa ljudskim likom se može raščlaniti na portrete prijatelja, autoportrete, portrete ženskih likova i sakralne motive. Portrete prijatelja slika u trenucima njihove kontemplativne utonulosti u sopstvene duhovne preplete pomijerajući ih, tim putem, iz njihove stvarnosne objekcije, tražeći mogućnost da se ti njihovi duhovni unutrašnji prepleti objektiviraju na njihovom licu, na zaustavljenoj gesti i zagledanosti u neke imaginarne prostore iz kojih se prizivaju one silnice kojima se njihova izgubljenost u prostoru i vremenu sabere u jednu žižu samoprepoznatljivosti! Pogled biva, uglavnom, izveden iz frontalne postulacije sugerirajući i izvjesne nemire koje portretirani nosi u sebi. Bojenim skladom, kojim na slici materijalizira svoja likovna traženja, Ljubo Lah zaobljuje svoju stvaralačku viziju prelijevajući lice portretiranog blagom poetskom skramom. Amalgamacijom kontemplativnog i poetskog posebno se odlikuje portret slikara Ive Dulčića, dat u valerskim gradacijama smeđeg tona. Na sličan način je riješen i portret biskupa Pavla Žanića kojem je pogled otvoreniji i iz kojeg isijava neka unutarnja svjetlina smještena na samom rubu osmjeha. Volio je slikati autoportrete hvatajući svoj lik u različitim stanjima i sa različitim projekcijama svojih unutarnjih stanja i u različitoj starosnoj dobi. U svima njima je pokušao očuvati puni objektivitet između sebe u svome realnom stanju i sopstvenog odraza u ogledalu koji prenosi na platno. U jednom trenutku će lik dati u vidu maske koja izniče iz tamnine pozadine sa naglašenim sjetnim odrazima u očima. U drugim autoportretima doslućujemo čvrstinu u oblikovanju izduženog lica i gornjeg dijela tijela. Ali se iz cjeline izdvaja pogled kao sopstvena cjelina, snažno iskošen i pun unutarnje ironijske vatre. Ponekad slika svoj portret da bi naglasio svoje odsustvo iz svijeta svakodnevlja. Svoj rad na portretima i autoportretima sam je umjetnik okarakterizirao na sljedeći način: Nije jednostavno portretirati ljude. Vrlo često oni koji se žele portretirati imaju svojih zahtijeva, ponekad i previše stalo im je do nekih nevažnih pojedinosti. To skučuje slobodu, to je razlog što naj-

57 Umjetnik u fokusu 55 Tema, kojoj se posvećivao tokom cijelog svoga stvaralačkog aktivizma, do danas, jeste ženski lik lakše slikam autoportret osjećam se potpuno slobodnim i usredišten samo na čist izraz doživljaja, pa me nijedna i nikakva pojedinost ne može sputati. Tema, kojoj se posvećivao tokom cijelog svoga stvaralačkog aktivizma, do danas, jeste ženski lik. Otkuda tolika opsjednutost ženom kao objektom svojih inspiracija? Ni sam nije bio u stanju decidno odgovoriti na to pitanje. Rekao je: Volim slikati ženske portrete. I mnogo sam ih naslikao, najviše onih ženskih, možda zbog toga što sam bio okružen ženama: majkom, sestrama, suprugom, kćerkom. Pejsaži i drugi motivi U tom svome likovnom prostoru njegov kolorizam, iako se nikada nije razvijao u širokoj paleti, dostizao je vrhunce svojih umjetničkih realizacija. Dominira ogorjeli ton elgrekovskog tonaliteta u čijoj se tamnini zgušnjavao do neprozirne mrkline i, bez obzira kako se ta mrklina tretirala u filozofskim ili biblijskim promišljanjima, kod Ljube Laha je ona bila pronosilac krajnjeg izražajnog kondenzata, one punine kojom se ženski lik očitovao u svom svome davanju kroz izraz oplemenjenosti, ljepote i sugestivnosti. Boja se rastvarala od svjetline rastvorenog smeđeg tona, kojim se jedva prekrivala površina platna, sa izrazom djetinje nevinosti, ali i svijesti o sebi kao ženi, puna dragosti i ljepote, da bi, u svojim gradacijama stizala do žive usplamtjelosti, kao što je slika sa nazoivom Djevojka u crvenoj haljini, do utonulosti u kolorizam prigušenih i tamnih tonova koji su prelazili u čudno stanje odsutnosti. Čini se da niko, sa takvom suptilnošću, nije slikao likove djece. Središte tih portreta su Stare kuće u Sarajevu djetinje oči, date u tamnoj gami, ali sa takvom izražajnošću da ih čovjek ne može izbrisati iz svoje svijesti i dugo nakon viđene slike sa tim motivom. To je, istovremeno, i zgrudvani san i duboka zapitanost kada se te oči sučele sa svijetom. Pejsažno slikarstvo i slikanje mrtvih priroda je veoma obilno u opusu Ljube Laha. Gotovo da i nema stanja u prostoru koje nije našlo svoje ovaploćenje na njegovim slikama. Ipak, možda je najčešće obrađivao one motive u kojima se priroda pokazivala u svojoj elementarnosti, u sutonskim očekivanjima nadolazećih nemira, u košmaru pokreta koje je Ljubo Lah slikao sa strašću, kovitlacima u nanošenju boja, bilo da je u središtu slike nalazio neki stajaći motiv kao što je Kozja ćuprija, ili Rimski most. A kada se u toj uskovitlanosti nađe čovjek, onda iskaz poprima i nešto kataklizmičko. Ali zna on i smiriti svoju paletu, slikati krajolik u svojoj predanosti danu i suncu koje rastvara svoju zažarenu svjetlinu u pastelni smiraj nekog podneva kao što je to slika Krajolik sa stablima u pastelnom tonu. Podsjeća ta slika na Tinovu pjesmu Pet jablanova mada u tim slikama nema one žudnje koja se kristalizirala u vertikalama Tinovih jablanova. Često je motive, što je i razumljivo, Ljubo Lah nalazio u prostorima Sarajeva. U jednom od tih eksponata prepoznatljiv je onaj začarani urbanitet Sarajeva pred kojim zastaje svaki namjernik kada se nađe na sarajevskim trotoarima: motiv i koji je satkan od magičkog slijeda nastambi, od mostova (među kojima vrhuni Latinska ćuprija) i od toka rijeke. Drugi je nezaobilazni motiv sarajevski krovovi koji su u starom Sarajevu tako postavljeni da jedan drugome nikada nije zatvarao vidik. Ali on nije zaobilazio ni one motive u kojima se oličavao skroviti i zatvoreni prostor iz kojega je zračilo ono mistično, očuvano iz davnašnjih vremena. Sve je ovo Ljubo Lah slikao oslobođenom gestom sa virtuozno nanošenom bojom u vrtložnoj organizaciji. Tim načinom slikanja i zaošijanom inspiracijom, ovaj umjetnik biva toliko zaokupljen da zaboravlja predmetni sloj, ostavlja samo boju kao jedinog konstituenta slike približavajući se apstraktnoj formi iskaza. Ovakav postupak će naročito doći do izraza u slikanju mrtvih priroda, posebno cvijeća oslobađajući ga profanosti i primitivizma i uzdižući do fascinacije njegove grudvaste forme ispunjene živim kolorizmom i gestualnošću u kojoj se zrcalila pritajena energija jednog vida organizacije egzistencijalnog čina. Upravo to propitivanje egzistencijalnog mita u formama koje su, s nepravom, nazvane mrtvim prirodama, jeste ono što njegovim mrtvim prirodama daje izražajnu puninu i likovnu ubjedljivost. Djevojka u crvenom

58 56 Nove knjige Bosanskohercegovačke planine autora Uzeira Beširovića-Beše ( ) PLANINA KAO GALERIJA Prof. dr. Dubravka Šoljan, Prirodno-matematički fakultet Sarajevo Udruženje planinarsko društvo Treskavica iz Sarajeva ove godine izdalo je knjigu pod naslovom Bosanskohercegovačke planine čiji je autor Uzeir Beširović-Bešo ( ). Knjiga je izašla deset godina nakon autorove smrti. Grupa velikih planinara, ali i Bešinih prijatelja: Braco Babić (glavni i odgovorni urednik), Gordan Čahrarević, Advija Mulalić-Stajić, Zdravko Raštegorac i Fuad Smajilbegović, u ulozi uredništva, uz mnogo truda, ali i ljubavi sredili su bogatu građu Bešine zaostavštine uobličivši je u vrlo vrijednu knjigu. Veliki broj Bešinih tekstova koji su bili posvećeni bosanskohercegovačkim planinama i još veći broj originalnih crno-bijelih i kolor fotografija trebalo je srediti, urediti i napraviti izbor što sigurno nije bio lagan posao. Fotografije: U. Beširović - Bešo Poslije dugotrajnog i studioznog rada na raspoloživom materijalu knjiga je bila složena i predata u štampu. Štamparija BEMUS iz Sarajeva je posao prihvatila i napravila uspješno štamparsko djelo čija je kvaliteta dala vrijedan doprinos cjelokupnom poslu. Knjiga formata 21,5 x 28 cm, sadrži 283 stranice na kojima se osim teksta nalazi 120 crno-bijelih i kolor fotografija. Recenzenti ove knjige bili su Muhamed Gafić i mr. Jasminko Mulaomerović. U svojoj recenziji pod naslovom Svjedočanstvo o jednom čovjeku i jednom vremenu Gafić svoju recenziju zaključuje riječima: Bešo je znao odabrati vrijedne djeliće kulture Bosne i Hercegovine, zabilježiti ih škrtim ali slikovitim tekstovima i istaći majstorskom fotografijom. Drugi recenzent u svom tekstu pod naslovom Omaž bosanskohercegovačkim planinama piše: Ni jedna planina ne može biti u cjelosti opisana, doživljena pogotovo. Uvijek su to samo fragmenti koji su svak za sebe mali svemir. Tako i Beširović doživljava planinu. Za njega je planina jutro, nenadani susret, tamni oblaci, noć, usamljeno planinsko jezero, stjenoviti kuk, zalazak sunca.... Nešto što se može izreći kao generalni zaključak o knjizi Bosanskohercegovačke planine jeste da knjigu sačinjava zbirka lijepih tekstova, putopisnog i dokumentarnog karaktera, ali jednako i poetskog, s jedne strane, i galeriju krasnih umjetničkih fotografija u crnobijeloj i kolor tehnici, s druge strane, i sve to od istog autora Uzeira Beširovića - Beše. Rijetka su djela ovakve prirode. Malo je ljudi koji su u stanju da lijepo pišu i da isto tako fotografskom kamerom zaustavljaju trenutak vremena pretvarajući ga u slikovni iskaz ugodan za oko i dušu. U naslovu knjige naveden je tridesetogodišnji period tj. od do godine kada se Beširović aktivno bavio planinarenjem i skijanjem. U tom periodu on je napravio us-

59 Nove knjige 57 pone na većinu bosanskohercegovačkih planina, a na neke i više puta ili veliki broj puta kao na: Maglić, Treskavicu, Jahorinu, Prenj, Čvrsnicu i to u svim godišnjim dobima i svim vremenskim prilikama i po danu i po noći. Tako su se nagomilavali doživljaji i dojmovi o kojima je vrlo upečatljivo pisao. Ovi tekstovi su zanimljivi podjednako onima koji se ne bave planinarenjem i nemaju takva iskustva i onima koji su planinari pa pomoću Bešinih tekstova osvježavaju sjećanja na svoje osobne doživljaje prilikom odlaska na iste planine. A tek fotografije koje su nastajale na Bešinim planinarskim pohodima. U početku su bile crno-bijele, a kasnije kolor. One su vizualno dopunjavale tekstualne sadržaje i upečatljivo prikazivale čarobnost planinskih vrhova, jezera, biljnog i životinjskog svijeta, ljudi-gorštaka s kojima se susretao i s njima divanio i svega onog što je objektiv njegovog fotografskog aparata uspio trajno sačuvati. Kako Bešo doživljava sve ono što susreće na bosanskohercegovačkim planinama ilustrirat ćemo s nekoliko odlomaka iz njegovih tekstova. O oblacima piše: Oblaci bijeli kao paperje, kao najljepša ovčija runa, putuju iz smjera Lebršnika i Bregoča. Susret s vjetrom na planini Prenj opisuje: Taj prenjski urlator je harao i ovdje, u gustoj, visokoj borovoj šumi. Polomio je i poobarao veliki broj munika. Visoke preko deset metara, a debele po metar i više, pale su munike pod snagom vjetra, polomljene kao šibice. Muziciranje vjetra dočarava posmrtne marševe, a lišće uz ciku i jauk opada i tako umire. Doživljaj noći u planini je poseban, te Bešo piše: Mrkla noć obavi planinu u crno ruho. Samo je snijeg bijel pod svjetlima naših džepnih svjetiljki... Noć je najveća raskrsnica svijeta. Noć nikada ne spava.... Planinska jezera doživljava na ovaj način: Čudna su ta planinska jezera. Sva su slična, a ipak je svako drugačije. Svako je lijepo na svoj način, drugačije im je plavetnilo vode i svako ima svoj poseban čar. Odnos Beše prema živom svijetu koji naseljava planine krajnje je prijateljski. Puno biljnih i životinjskih vrsta on dobro razlikuje i pozna. Međutim, čini se da prema divokozama ima poseban osjećaj i često se u svojim tekstovima na njih osvrće. O divokozama piše: Na slijedećem siparu imali smo ponovo sreću i naišli na divokoze. Gledali smo ih dugo... Hitronoge životinje u tren Ni jedna planina ne može biti u cjelosti opisana, doživljena pogotovo. Uvijek su to samo fragmenti koji su svak za sebe mali svemir. Tako i Beširović doživljava planinu. Za njega je planina jutro, nenadani susret, tamni oblaci, noć, usamljeno planinsko jezero, stjenoviti kuk, zalazak sunca... oka su ponovo nestale... Dolje ispod strmih litica, čuje se odron kamenja, djelo nestašnih divokoza, vječno nemirnih akrobata. Ovdje ih ima u izobilju. Nabrojali smo krdo od 37 divokoza... u nama planinarima imaju svoje sigurne zaštitnike... i nadalje, piše: Izlazimo na proplanak na Dragoš-sedlu. Pogled smo uprli u jednu tačku: divokozu, koja pase na proplanku... Nismo je željeli uznemiriti ni preplašiti. i tako ima previše nemira i straha, a nerijetko i smrt... Čak ih nismo htjeli ni fotografirati, da ih ne bismo natjerali u bijeg. Sve što spada u prirodu, podjednako volimo, cijenimo, poštujemo i čuvamo kao nešto najdraže : Prikaz knjige zaključit ćemo opet s Bešinim tekstom u kojem piše o podizanju spomenika jednom planinaru: Odavno je poznata činjenica da je jedna od glavnih planinarskih odlika humanost i solidarnost. Izdanje ove knjige također pokazuje i humanost i solidarnost planinara. Bešo je tokom svog života puno pisao i fotografskom kamerom bilježio ljepote bosanskohercegovačkih planina i tako na određeni način gradio spomenik i planinama i sebi, ali uistinu spomenik je bio podignut kada je ova knjiga izašla iz štampe zahvaljujući u prvom redu opet planinarima.

60 58 Gljivovnica UBERI KOLIKO ĆEŠ POJESTI Tekst i fotografija: Tomislav Lukić, prof. Ono što nazivamo gljivom u stvari je njezin plod. Prava je gljiva pod zemljom, sastoji se od mrežice tankih končića i zove se micelij. Za razliku od biljaka, hrani se izumrlim organskim tvarima (drvetom, lišćem, iglicama i dijelovima životinja) razlažući ih i vraćajući u krvotok prirode. Tako gljive kao svojevrsni čistači prirode žive svoju simbiozu s njom. Micelij nekih vrsta može doživjeti starost i do 100 godina. Točnije, mogao bi kad ne bi bilo nepažljivih berača. Oni ga uništavaju često i zbog neukosti. Zato evo savjeta onima koji ne znaju: * Gljive koje ne poznajete ili znate da su otrovne ne šutajte nogom. Čak i one sasvim stare i trule ostavite neka do kraja obave svoju funkciju u prirodi. * Ne berite gljive koje ne poznajete i za koje niste sigurni da ćete ih pojesti. Ne berite sasvim mlade, nerazvijene primjerke, jer je u tom stadiju lako zamijeniti jestive i otrovne vrste. * Okanite se narodnih mudrosti: tragovi crva, miša ili puža su znak da gljiva nije otrovna. Ili da ona koja raste na drvetu nije otrovna, a ona koja na presjeku poplavi, pocrni ili pusti mlijeko jest. * Uberite samo onoliko gljiva koliko ih možete brzo pojesti ili spremiti za zimnicu. * Gljivu nikad ne čupajte iz staništa, već je pažljivo zakretanjem izvucite ili nožem zarežite na dnu stapke. * Prije stavljanja u košaru gljive grubo očistite. Prištedjet ćete si puno vremena kod kuće, jer u košari tragovi zemlje i lišća s prljavih neće padati na čiste. * Prozračna košara od pruća najbolja je za nošenje gljiva. Dobre su i papirnate ili platnene vrećice, ali nikako ne najlonske. U njima i sasvim zdrave gljive mogu postati škodljive, ili čak blago otrovne jer će se, osobito za sparna vremena, proces raspadanja bjelančevina dogoditi već u roku dva sata. * Ako želite upoznati novu vrstu, iznimno je iz zemlje izvadite cijelu i odvojeno u papirnatoj vrećici ponesite stručnoj osobi. Ne miješajte je s drugim gljivama u košari, jer je, ako je otrovna, dovoljno da na ostale pusti samo nekoliko spora i sve ih otruje. SUNČANICA Macrolepiota procera (Scop. ex Fr.) Sing Prekrasna gljiva koju nalazimo na sunčanim proplancima svijetlih listopadnih i mješovitih šuma te na travnjacima i uz rubove šuma, dominira prostorom svojom ljepotom, vitkošću i dimenzijom. Vrlo je lako naučiti morfologiju ove gljive mada se znaju dogoditi zamjene, najčešće sa drugim gljivama iz porodice Macrolepiota. Neuki gljivari znaju sunčanicu zamijeniti i sa bisernicom ili biserkom Amanita rubescens. Od opasnih pupavki Amanita razlikuje se svojom dimenzijom, pokretnim vjenčićem, i ne dolazi iz ovoja kao većina Amanita. KLOBUK: promjera cm, u početku rasta zatvoren, jajast, poslije rastvoren, s niskom širokom smeđom grbom na tjemenu; rub spljošten; površina vlaknasta, suha, svijetlo smeđa, posuta nepravilnima tamnijima krpama pahuljicama, osobito u sredini; rub je vlaknasto pahuljičast. TRUSIŠTE: listići, bijeli, gusti, široki, različito dugački, uz stručak slobodni. STRUČAK: vjenčić, visok, vitak, pri dnu zadebljao; tvrd; šupalj; prekriven sitnima smeđim pahuljicama u poprečnim pojasevima, lako se izvadi iz klobuka a u klobuku ostane kao polukugla. Vjenčić je pomičan, sastavljen od više slojeva, bijel, uza stručak smeđ, širok, položen vodoravno, na rubu raščupan x 1 3 cm MESO: u klobuku meko i bijelo, na zraku postane ružičasto; u stručku je tvrdo i vlaknasto, prijatna mirisa. VRIJEME RASTA: od kolovoza do studenoga. STANIŠTE: u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, rubovima šume u šikari, raste pojedinačno i u skupinama. UPOTREBLJIVOST: jestiva, izvrsna okusa, upotrebljiv je samo klobuk. Stručak je žilav.

61 Gljivovnica 59 RUJNI PEHAR VIRI ISPOD SNIJEGA Ne može se reći koje su to zimske gljive, jer dosta je gljiva koje se nađu u jesen, ili kasnu jesen, a istovremeno se mogu svrstati u zimske. Ipak, evo nekoliko gljiva koje se mogu naći u zimskom periodu, pa čak i kada je duboka zima. Prije svega tu spada poznata, vrlo cijenjena i ljekovita gljiva bukovača /Pleurotus ostreatus/ (Jacquin.: Fr.) Kummer Hajrudin Rudi Hasanbegović RUJNI PEHAR Sarcosypha coccinea (Scopoli.: Fr.) Lambote B, J, IX-V Plodište (apotecij): Širine u prečniku do 5 visine 0,5-2,5 cm. Oblik je čašice zajedno sa stručkom, unutrašnjost plodnice je žarko crvebe boje, rubovi su prema unutra uvrnuti, vanjska strana je bijela, posuta gustim dlačicama sa zrncima uz dno. Meso: Bijelo, voštano, elastično i žilavo, slatkasto bez mirisa, prema gore se širi i postepeno prelazi u klobuk. Stručak: Istobojan, visine 1-4 (7) cm; debljine 0,3-0,7 cm, obrastao kratkim bijelim prileglim dlačicama. Otrusina: Bijela, izlijeće iz udubljene čašice u vidu praha, spore: x 9-11 μm. Stanište: Vanjski rubovi šume, naročito lijeske i bagrema, uz potoke gdje ima johe, na vlažnoj zemlji na utonulim grančicama. Jestivost: jestiva, teško je probavljiva više je za dekoraciju zbog lijepe crvene boje. JUDINO UHO Auricularia auricularia-judae (Bull.: Fr.) Wettst. A, J, (LJ), X-III Plodno tijelo: Naraste do 15 cm, eliptično, pravi oblik nekog klempavog uha, ali je u njemu čarobna ljekovitost prije svega, po vanjskoj i unutarnjoj površini je naborano, staklaste želatinske muskulature, boje su mu medaste, svijetlobraonkaste do tamnosmeđe, baršunasto, drži se vrlo kratkom peteljkom, koja drži nekoliko žilastih listova, jedno pored ili iznad drugog. Meso: Želatinozno dok je mlado, rastegljivo i lomljivo, kasnije je žilavo i tvrdo, brzo se osuši i skupi, ali čim ga navlaži kiša ili neka vlažnost, odmah se nabubri i vrati u prvobitno stanje. Spore: Cilindrične, glatke, x 4-7 μm. Jestivost: Jestivo je ali njegova vrijednost leži u izuzetnoj ljekovitosti, spremao sam ga na nekoliko načina, ali mi je najukusnije napraviti od njega paluzu želatinsku pihtiju sa nekim mirišljavim dodacima, karanfilčića, nekog likera ili slično, najbolje ga je osušiti i samljeti, pa ga koristiti kao začin za mnoga jela. BUKOVAČA Pleurotus ostreatus (Jacquin.: Fr.) Kummer A, J, (LJ), X-XII Klobuk: Naraste u širinu i do 20 cm, lepezasto u početku bjeličastosiv do sivoplavkast ili smeđkast, površina je glatka, sjajna, dok mu je rub uvijen, vijugav i mesnat. Listići: Gusti, bijeli pa sivkasti, pri starosti žućkasti, spušteni niz stručak, račvasti i srašteni. Stručak: Uvijek izraste ekscentrično prema klobuku, pun i kratak, boje je kao i klobuk, visine 3-5 cm, debljine 1-2,5 cm u prečniku. Meso: Bijelo, čvrsto, ugodnog mirisa i prijatnog slatkastog okusa. Spore: U masi ljubičastosive, valjkaste, 8-11 x 3-4 μm. Jestivost: Jestiva je i vrhunskog kvaliteta, kulinarski obradiva za sve recepte, a naročito je cijenjena zbog izuzetne ljekovitosti, što nažalost, veliki broj ljudi u BiH to ne zna, što je zaista neprocjenjiva šteta! Stanište: Raste u kasnu jesen i ima više varijeteta, među kojima ima i otrovnih, ali zašto tumarati po šumama kada se ova vrhunska gljiva svakodnevno nudi na tržnici, a može da se uspješno uzgaja na svakom podesnom mjestu uz malu intervenciju. Napomena: Iznad Vogošće na prostoru šume Kremeš, jednog jesenjeg dana našao sam ogroman panj koji je bio okićen predivnim bukovačama, pa sam svakih dana ubirao po 2-3 kg ove predivne gljive, i još uvijek je taj panj živ i to traje od godine. MODRIKAČA Lepista nuda (Bull.: Fr.) Cooke B,J,LJ,IX-XII Klobuk: Naraste u prečniku 6-12 cm, konveksan pa ravan, malo valovit, u početku ljubičast, kasnije sivosmeđkast, sa ružičastim ili plavim tonovima, sjajan i gladak, sa povijenim rubom. Listići: Vrlo gusti, modroljubičasti, napola prirasli uz stručak, do oboda su duži i polegnuti. Stručak: Visok 5-10 cm, debeo 1-3 cm, cilindričan, vlaknast, modroljubičast, sitno pahuljasto čehav, prema dnu malo deblji sa uočljivim ostacima micelija. Meso: Lomljivo, bjelkastoljubičasto u presjeku šatirano i ljubičastobijelo, miris i okus ugodni. Jestivost: Jestiva je i odlična gljiva, u kulinarstvu raznovrsno primjenljiva i ljekovita je. Spore: Ovalne i sitno bradavičaste, 6-8,5 x 4-5 μm, u masi ružičaste. Stanište: Raste u jesen, ali se može naći i u početku zime, traži terene bogate humusom, u svim šumama uz rubove u grupama, krugovima ili pojedinačno.

62 60 Istraživanja o okolišu ŠTO ĆE NAMA NUKLEARKE? Interesantno je da su predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti iz cijelog regiona složni u mišljenju da izgradnja nuklearnih elektrana nije dobro rješenje za energetsku krizu, a da je pitanje okoliša/životne sredine od izuzetnog značaja za proces pridruživanja Evropskoj Uniji Sabina Jukan, Nacionalna koordinatorica BELLS pokreta za BiH Centar za ekologiju i energiju Tuzla je u Sarajevu prezentirao rezultate istraživanja u oblasti okoliša/životne sredine u BiH s osvrtom na zapadni Balkan. Ovo do sada jedinstveno istraživanje je sprovedeno u periodu juli - septembar paralelno na svim teritorijama i pokazuje kako građani regiona zapadnog Balkana ocjenjuju zaštitu okoliša/životne sredine u svojoj zemlji. Takođe, istraživanje je obuhvatilo i lične stavove i mišljenja predstavnika u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, privrednika i političara iz cijelog regiona. Jedna od vrijednosti ovog istraživanja je ta što se sprovelo u isto vrijeme na teritoriji Albanije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore, Kosova i Srbije na šest ciljnih grupa. Primjera radi, istraživanje pokazuje da na nivou regiona zapadnog Balkana tek oko 11% građana izjavljuje da je zadovoljno kvalitetom okoliša/životne sredine. Predstavnici lokalne samouprave, NVO sektora i građani ističu da su najveći problemi za okoliš/životnu sredinu na lokalnom nivou loše upravljanje otpadom, divlje deponije, zagađeni vodotoci i zagađenje zraka. Gotovo 70% građana u BiH, kao mjere koje bi dale najviše rezultata u zaštiti okoliša, predlaže oštro kažnjavanje zagađivača, edukativne programe i rigorozno insistira- nje na poštivanju zakona. Građani cijelog regiona saglasni su da su kazne za zagađivače veoma blage i da se zakon ne primjenjuje dovoljno. Ispitanici u svim zemljama složni su i u tome da je zaštita životne sredine važna za proces pridruživanja Evropskoj uniji. Kada je BiH u pitanju, tu je 67,2% ispitanika reklo da je to izuzetno važno, njih 24,1% da je važno, a 8,6% je onih koji su rekli da je to važno, ali ne i presudno. Interesantno je da su predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti iz cijelog regiona složni u mišljenju da izgradnja nuklearnih elektrana nije dobro rješenje za energetsku krizu, a da je pitanje okoliša/životne sredine od izuzetnog značaja za proces pridruživanja Evropskoj Uniji. Senad Oprašić, šef Odjela za zaštitu okoliša pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, jedan od učesnika na prezentaciji rezultata, kazao je da je veći dio nadležnosti na entitetskim ministarstvima, a državno ministarstvo ratificira međunarodne konvencije o zaštiti okoliša. Nisam čuo da je neko kažnjen ukoliko zagadi ili ošteti životnu sredinu, a mi smo prema konvenciji i međunarodno odgovorni za zagađenja koja uzrokuju naše kompanije. Zato je važno pojačati kaznenu politiku u BiH, dodao je Oprašić. Prvi nacionalni izvještaj o klimatskim promjenama na kome je radilo 50 eksperata iz BiH je gotov i bit će prezentiran u decembru u Kopenhagenu na konferenciji o klimatskim promjenama. Ovo istraživanje je provedeno u okviru dvogodišnjeg regionalnog projekta javnog zastupanja u oblasti okoliša Regional Environmental Advocacy (REA) Action and Cohesion in Western Balkans. Istraživanje predstavlja i polaznu osnovu kampanje za povećanje vidljivosti pitanja okoliša među donosiocima odluka u regionu zapadnog Balkana BELLS kampanja. Koordinator projekta za BiH je Centar za ekologiju i energiju iz Tuzle, a regionalni koordinatori projekta su Ambasadori životne sredine iz Beograda. BELLS pokret u BiH će raditi na iniciranju donošenja krovnog zakona o zaštiti okoliša/životne sredine, ali i upoznati zainteresirane strane o važnosti sektora okoliša/životne sredine za EU integracije i mogućnostima njihovog uključivanja u ovaj proces. Pošto je izborna godina BELLS pokret u BiH će također raditi na iniciranju bolje zastupljenosti okolišnih tema u programima političkih stranaka. Aleksandra Knez-Milojković, regionalna koordinatorica BELLS pokreta, navela je za primjer Crnu Goru, koja je dobila zadatak od Evropske unije da odgovori na pitanja, pitanja odnosi se na zaštitu životne sredine. Ona je također dodala da se ne izdvaja dovoljno sredstava za rješavanje problema i to zato što problem zaštite okoliša nije prepoznat kao prioritet, a to je ujedno i opća slika istraživanja. BELLS pokret je rezultat regionalnog projekta Regional Environmental Advocacy/ REA Action and Cohesion In Western Balkans koji podržava regionalni program za životne sredine Vlade Holandije.

63 Na putu održivosti (1) 61 ZLOUPOTREBA ZELENOG MARKETINGA Raste broj kompanija koje su prihvatile koncept održivog razvoja. Sve je veći broj reklamnih poruka kroz razne medije u kojima se kao eco friendly (eko prijateljski), održivi ili zeleni reklamiraju proizvodi, usluge pa i same kompanije s namjerom da se predstave potrošačima kao prijatelji životne sredine Amir Variščić Marketing je, kao što je to poznato, komunikacija sa tržištem radi poboljšanja razmjene roba i usluga. Cilj marketinga nije više samo prodaja robe i usluga koje će zadovoljiti potrebe kupaca već i stalno kreiranje novih potreba i dalje podsticanje potrošnje. Međutim, neracionalna potrošnja je jedan od bitnih faktora ugroženosti okoline jer i inače je poznato da je ljudska potrošnja po svojoj prirodi destruktivna prema životnoj sredini. Posljednjih dvadesetak godina zabrinutost čovječanstva za očuvanje životne sredine uticala je na sve veću potražnju ekološki prihvatljivih proizvoda i usluga. Pojavom na tržištu ekološki osvještenih potrošača javila se potreba za razvojem ekološkog ili zelenog marketinga. Ekološki marketing postao je stvarnost i potreba koji nije samo u funkciji povećanja plasmana roba i usluga, nego i u razvoju ekološke svijesti građana, potrošača i zdravog života. Ekološki (zeleni) marketing može se definisati kao skup svih aktivnosti koje su usmjerene ka stvaranju i olakšavanju bilo kakvih razmjena namijenjenih zadovoljenju ljudskih potreba i želja sa minimalnim negativnim uticajem na životnu sredinu. Ekološka orijentacija ili ozelenjavanje kompanija nije isključivo stvar dobre volje ili rasta ekološke svijesti unutar same kompanije nego je više rezultat niza vanjskih pritisaka od kojih ističemo glavne: promjena stavova i ponašanja potrošača; uticaj pokreta zelenih; izmjena političko-regulatornog okruženja (stroži zakoni i propisi iz oblasti zaštite okoliša); pritisak konkurencije; promjena percepcije dioničara kompanije. U manjoj mjeri to je rezultat i unutarnjih promjena u kompaniji od kojih su najuticajniji: promjene stavova radne snage; promjene stavova menadžmenta; (Ivanjac J.: Izazovi ekološkog marketinga, 2006). Raste broj kompanija koje su prihvatile koncept održivog razvoja. Sve je veći broj reklamnih poruka kroz razne medije u kojima se kao eco friendly (eko prijateljski), održivi ili zeleni reklamiraju proizvodi, usluge pa i same kompanije s namjerom da se predstave potrošačima kao prijatelji životne sredine. Zeleni imidž natjerao je mnoge kompanije da ulože znatne napore i sredstva kako bi sa sebe skinule teško breme zagađivača i optužbe za prljave tehnologije i prekomjerno iscrpljivanje prirodnih resursa. Za uspostavu novog, čistijeg, zelenog imidža kompanije koriste marketing, odnosno promociju. Uporedo sa rastom broja zelenih proizvoda Foto: Dr. D. Šoljan - Hrastova šuma u proljeće na tržištu i ekološka propaganda ima rastući trend. Ogromna sredstva mjerena milijardama dolara svake godine se ulažu u ekološku promociju kako bi kompanije što ubjedljivije pokazale javnom mnijenju da se nova poslovna praksa i orijentacija usmjerava ka zaštiti okoliša i zdravlja čovjeka. Mnoge kompanije u težnji da prošire plasman svojih proizvoda i usluga na tržištu koristile su i koriste ekološku promociju iako svoje poslovanje nisu uskladile sa zahtjevima zaštite okoline. Stoga i ekološke informacije plasirane putem propagandnih poruka veoma često nemaju utemeljenje u praksi. Mnoge kompanije posegle su i za obmanjujućim, neistinitim i nepotpunim informacijama o svojim proizvodima, u namjeri da bez mnogo napora, troškova i suštinskih promjena u samom poslovanju i tehnologiji privuku ekološki svijesne potrošače i usmjere ih za kupovinu njihovog proizvoda. Najčešće potrošači nisu mogli ni na jedan pouzdan način da provjere informaciju o proizvodu ili usluzi. Razne afere u kojima su takve prevare otkrivene, najčešće uz ogromnu upornost brojnih ekoloških, vladinih i nevladinih organizacija, uznemirile su potrošače i izazvale opravdane sumnje u vjerodostojnost ekološkog marketinga proizvoda i usluga. Etička nepodobnost Nažalost, zbog ovog iskazanog nepovjerenja trpjele su i kompanije koje su istinski borci za zaštitu okoline i zdravlja ljudi. Rezultat toga su brojna istraživanja među potrošačima koji su pokazali skepsu prema vjerodostojnosti ekoloških informacija plasiranih putem promocija, te da su one obmanjujuće ili u najmanju ruku nepotpune. Ova pojava etički nepodobne ekološke promocije poznata je u marketingu kao greenwashing koji se definiše kao širenje dezinformacija jedne kompanije ili institucije kako bi u javnosti stvorila imidž ekološki odgovorne organizacije (Oxford English Dictionary). Greenwashing pokazuje rastući trend uporedo sa razvojem ekološke svijesti na globalnom svjetskom nivou sa rastućim trendom od godine. Greenwashing se naročito manifestuje kroz: sve ekološke tvrdnje plasirane promocijom koje ne pružaju informacije potrošaču na osnovu kojih bi se mogle procijeniti ekološke karakteristike proizvoda/usluge; obmanjujuće informacije; Greenwashing se manifestuje kod obilježavanja proizvoda, reklamiranja i odnosa sa javnošću. Pri označavanju proizvoda javlja se niz, što namjernih što slučajnih nepravilnosti, te takvo označavanje postaje greenwashing. To su prije svega upotrebe ekoloških oznaka na proizvodu bez preciznijih objašnjenja značenja tih oznaka. U to spadaju i izdavanja vlastitih eko-oznaka na bazi kriterija kompanije ili grupacije bez potvrde ovlaštene stručne, nezavisne institucije ili grupe eksperata. U svijetu je također prisutna i kupovina ekoloških oznaka od organizacija za zaštitu okoline koje su izdale vlastiti eko-znak. Dakle, donator je osigurao ekološku oznaku, a da pri tom nije morao da uloži znanje i novac u ozelenjavanje svog koncepta poslovanja. Zbog svega toga došlo je do zahtjeva ekološki osvještenih potrošača i ekoloških organizacija za uvođenje sistema ekološkog označavanja proizvoda/ usluga uz prethodno strogo kontrolisane zahtjeve ekološkog proizvoda. (Nastavak u sljedećem broju)

64 62 Iz aktivnosti ekoloških organizacija OVA JE KUĆA ČISTA I ZDRAVA Samer Dolovac, Udruženje Vlašić planet života Foto: S. Dolovac - Ljuta Greda Udruženje Vlašić planet života iz Travnika osnovano je na prvi dan proljeća 2006.g. u cilju razvijanja ekološke svijesti građana i unapređenja turizma na području općine Travnik sa posebnim akcentom na planinu Vlašić. Vodeći se smjernicama iz programa rada za godinu, Udruženje Vlašić planet života je najvećim dijelom uspjelo realizirati niz konkretnih aktivnosti iz oblasti zaštite prirodnog nasljeđa, unapređenja i promocije turizma na Vlašiću. Imenovanjem udruženja u upravljačku grupu za razvoj turizma na općini Travnik doprinosi se kvalitetnijem razvoju turizma sa stalnim osvrtom na unapređenje i zaštitu prirodnog nasljeđa. U cilju promocije i afirmacije turizma izdali smo turističko multimedijalni DVD općine Travnik i prospekt sa mapom grada Travnika. U tom djelovanju pokrenuta je i inicijativa za izradu turističko-poslovnog master plana za Vlašić, koju su podržali općina Travnik, Ministarstvo privrede SBK (kao nosioci procesa), Federalno ministarstvo Okoliša i Turizma, uz značajnu podršku Holandske vladine organizacije SNV i Njemačkog društva za tehničku saradnju (GTZ). U proljetnom periodu već treću godinu za redom organizirali smo već tradicionalnu akciju čišćenja i zatravljivanja zona na području Babanovca gdje je učestvovao veliki broj ljubitelja i poštovalaca planine Vlašić iz BiH i Hrvatske. Ovom akcijom smo u velikoj mjeri obnovili zelene površine, te okoliš učinili čišćim, atraktivnijim i ljepšim. Posebno kvalitetnu saradnju smo razvili sa Kantonalnom upravom za šumarstvo SBK gdje smo učestvovali u izradi Elaborata šuma posebnih namjena na području rijeke Ugar sa kojim se definisao poseban režim gospodarenja šumom u cilju zaštite izvorišta rijeke Ugar (voda) i razvoja turizma. Volimo i poštujemo prirodu, cijenimo ono što imamo, šume, rijeke, cvijetne livade, pašnjake, čist zrak, zdravo tlo, bistre planinske potoke i izvore. Vlašić planet života je naš dom.pruža nam sve ono zbog čega se dobro osjećamo.kroz rad, akcije uređenja, čišćenja, ispunjavamo našu misiju, oplemenjujemo sebe i druge, divimo se ljepoti prirode i njenom bogatstvu. Prijatelji prirode i Vlašića su i naši prijatelji. I dobro došli na Vlašić, jer Vlašić je uistinu planet života... OKUPLJANJE U MREŽI PLUS Osnivačka konvencija Mreže Sporazum plus održana je godine u Sarajevu. Ova najveća nevladina organizacija trenutno broji preko 370 članica. Osnovni oblici djelovanja buduće Mreže će biti tematski javni forumi, zajedničke kampanje zagovaranja i drugi oblici demokratskog izražavanja mišljenja i zajedničkog djelovanja organizacija civilnog društva, a osnovna misija će biti promocija i zagovaranje ključnih pitanja javnih politika od značaja za razvoj civilnog društva, međusektorske saradnje i dobre uprave u našoj zemlji. U posljednjih godinu dana, Centar za promociju civilnog društva je sa partnerima radio na intenziviranju napora za dosljedno provođenje sporazuma između Vlade i nevladinog sektora u BiH. Obavljeno je više od 20 konsultacija sa nevladinim sektorom na kojima je učestvovalo preko 200 organizacija civilnog društva. Tokom ovih konsultacija izražena je potreba za formiranjem jedinstvene mreže koja će doprinijeti jačanju uticaja nevladinih organizacija u BiH, kroz dosljedno provođenje već potpisanog Sporazuma o suradnji između Vlade i NVO. Jedan od glavnih ciljeva nove Mreže će biti promocija i dalja izgradnja sporazuma kao nove demokratske prakse u odnosima vlade, civilnog društva i poslovnog sektora na svim nivoima vlasti u BiH. Mreža Sporazum plus će ponuditi novi, danas nedosta- jući, demokratski forum koji će OCD u našoj zemlji omogućiti veće učešće i uticaj na tok i sadržaj procesa demokratskih reformi današnjeg bh. društva. Na osnivačkoj konvenciji su usvojeni ključni dokumenti, Osnivačka povelja i Statut Mreže, izabran je prelazni koordinacioni odbor koji broji 30 predstavnika nevladinih organizacija iz cijele BiH. Okupljene organizacije u Mreži Sporazum plus vjeruju da je upravo sada pravo vrijeme za ovakvu inicijativu. Trenutna realnost u BiH nas upozorava da bez stvarnog uključenja svih građana u procese donošenja odluka nije moguće dalje graditi kvalitetnije bh. društvo. Mreži je pristupio i FONDEKO.

65 FONDEKO između dva broja 63 Promjena na čelu Upravnog odbora PREDSJEDNICA MR. ESMA KRESO-BEŠLAGIĆ Zbog odlaska dosadašnje predsjednice Upravnog odbora dr. Tatjane Neidhardt van zemlje, na posljednoj sjednici Upravnog odbora koja je održana godine za novu predsjednicu izabrana je mr. Esma Kreso-Bešlagić. Mr. Kreso-Bešlagić je diplomirani inženjer zaštite okoliša Michigan Techological Univesity u SAD (završila sa pohvalom Cum laude). Magistrirala je na London Metropolitan University u Velikoj Britaniji iz oblasti turizma i kulture. Nosilac je certifikata Škole za mlade menadžere u Bledu, Slovenija. Svoje radno iskustvo je počela u nevladinoj organizaciji Internews kao stručni savjetnik i predavač. Da bi stekla što bo- lje iskustvo odlazi u firmu Technip-Pariz, Francuska gdje radi kao inženjer zaštite okoliša. Zatim nastavlja u kompaniji Bosna-s Oil Services Company kao stručnjak za zaštitu okoliša i predstavnik rukovodstva za okolinsko upravljanje. Nova radna iskustva stiče u UNDP Razvojni program UN u Međunarodnoj razvojnoj agenciji. Trenutno je zaposlena u Uredu Svjetske banke u BiH u Međunarodnoj razvojnoj agenciji kao stručnjak za zaštitu okoliša za regiju Europe i Centralne Azije. Dosadašnja priznanja: Dekanova lista spisak odličnih studenata Michigan University; Blue Key National honor fraternity i Povelja Regionalnog centra za okoliš. DVIJE PROMOCIJE U saradnji sa Centrom Andre Malraux Fondeko je organizirao predavanje na Akademiji nauka i umjetnosti sa gostom iz Francuske Giles Clement koji je održao predavanje na temu Planeta, pejzaž i raznolikost i prikazao film Vrt je u vrtlaru. Gilles Clement je inženjer hortikulture, pejzašista, botaničar, pisac i profesor na Visokoj Nacionalnoj školi za pejsaž u Versaju. Osim njegove aktivnosti kao kreator parkova, vrtova, kako javnih tako i privatnih, zastupa teorijski i praktični rad na tri područja istraživanja: Vrt u pokretu, Planetarni vrt i Treći krajolik. Pored promocije revije broj 29 na Akademiji nauka i umjetnosti BiH, održane su promocije u Visokom i Fojnici. Fondeko je postao član nevladine mreže Kantona Sarajevo Sporazum plus u kojoj je učestvovao od prvih inicijativa stvaranja mreže, kao i mreže Sporazum plus na nivou BiH. Aktivno smo učestvovali u pripremi i organizaciji 5. Bioetičkog foruma za jugoistočnu Evropu koji se održao u Sarajevu pod nazivom Bioetika između religije i sekularizma. Učestvovali smo na prvoj prezentaciji rezultata istraživanja o okolišu/životnoj sredini provedenog na teritoriji Bosne i Hercegovine s osvrtom na Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru, Kosovo i Srbiju čiji je nosilac bio Učesnici tribine u Fojnici Centar za ekologiju i životnu sredinu iz Tuzle. Fondeko je bio uključen u projekat od samog njegovog početka.

66 64 FONDEKO između dva broja Regionalna saradnja PREDSTAVLJENI I U BEOGRADU Zahvaljujući brojnim, uglavnom privatnim vezama dosadašnji brojevi naše revije dospijevali su do čitalaca i pojedinih biblioteka u Hrvatskoj, Srbiji i drugim zemljama regije. No odavno smo imali želju da u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani... upriličimo njenu zvaničnu promociju i iskoristimo je za razgovor o prijeko potrebnoj regionalnoj saradnji nevladinih ekoloških organizacija pa i redakcija ekoloških časopisa i revija.. Dogodilo se to sa 29 brojem Fondeko svijeta koji smo predstavili u Beogradu tokom međunarodnih sajmova energetike Energetika 2009 i zaštite životne sredine Ekofair Promocija revije u novom dizajnu obavljena je tokom održavanja veoma posjećene regionalne konferencije Primjena sistema upravljanja otpadom - dijalog između privrede i države - izazov na putu ka EU. Promotor je bio Mladen Rudež, pomoćnik ministra za okoliš i turizam FBiH koji je na ovom skupu imao i referat o iskustvima Federacije BiH u izdavanju okolinskih dozvola. Revija Fondeko svijet - broj 29, koja je podijeljena učesnicima konferencije (među njima i nekoliko državnih ministara za okoliš) izazvala je pozitivne reakcije. Dobili smo pohvale, a pojedinci su iskazali interesovanje za mogućnost pretplate i saradnje. Ovaj i nekoliko prethodnih brojeva revije Fondeko svijet bio je izložen i na štandu Privredne komore Federacije BiH pa se tako našao i rukama brojnih studenata, učenika i ekologa. Fondeko gost Internacionalne lige humanista POHVALA IZ BANJA LUKE Susret ugostiteljsko-turističkih škola Banja Luke, Mostara i Sarajeva održan u Banjoj Luci u organizaciji Internacionalne lige humanista omogućio nam je da aktivnosti Fondeka i našu reviju predstavimo pred više od stotinu prosvjetnih radnika, učenika i zvanica. O Fondeku, njegovim aktivnostima i planovima govorila je predsjednica dr. Tatjana Neidhardt, a o reviji i potrebi obimnijeg izvještavanja javnostu u medijima o problemima zaštite okoliša član Upravnog odbora i redakcije revije Hajdar Arifagić. Brojni učesnici susreta, prije svega prosvjetni radnici iskazali su pohvale za sadržaj revije, zanimljivost tekstova i njenu edukativnu ulogu. Internacionalna liga humanista povodom 35. godišnjice djelovanja Hajdaru Arifagiću je ovom prilikom uručila Povelju za zlatnom značkom u znak priznanja za tekstove posvećene zaštiti životne sredine koje već niz godina objavljuje u dnevnom listu Oslobođenje.

67 Neobične vrste 65 LJEPOTAN IZ ŠIKARE Semir Maslo OSOLIKI PAUK Argiope bruennichi (Scopoli) Osoliki pauk je bez ikakve sumnje jedan od najljepših i najvećih paukova u fauni B i H. Vrsta je prilično česta na području Hercegovine gdje naseljava rubove šuma i šikara rado u blizini vode, npr. uz obale Krupe na Hutovom blatu. Često se sreće i po mostarskim baščama. Osoliki pauk se lako prepoznaje pošto mu je zadak prošaran s nekoliko žutih vrpci kojima podsjeća na osu (ime). Ženka je znatno krupnija od mužjaka i naraste do 2 cm (mužjaci jedva 1 cm). Ženka plete karakterističnu vertikalnu mrežu sa upadljivom cik-cak šarom u sredini. Krajem ljeta i početkom jeseni ženka snese par stotina jaja u posebno izrađeni zapredak, tzv. kokon od paučine promjera do 3 cm. Nakon toga ženka ugiba. Mladi se izlegu nakon 15-tak dana i prezime u kokonu. Početkom proljeća mladi pauci napuštaju kokon te pletu jednostavne niti paučine na kojima uz pomoć vjetra koloniziraju nova područja. Postoje podaci u literaturi da mladi osolikog pauka na taj način pređu razdaljine od nevjerovatnih 100 km. Ova inače mediteranska vrsta je u fazi širenja te je u novije vrijeme (1989.) zabilježena i u južnoj Švedskoj. Prema poznatom hrvatskom znanstveniku Zvonimiru Maretiću otrov vrste nije opasan za čovjeka. Nova istraživanja ŠTA NAS ČEKA? Brzo topljenje glečerske kape na Grenlandu i na jednom dijelu Antarktika dovest će do mnogo većeg porasta razine mora nego što se smatralo, navodi se u novoj studiji objavljenoj u Sjedinjenim Državama. To će izazvati poplave koje će radikalno izmijeniti konfiguraciju nekih gradova na istočnoj obali SAD-a, na potezu od Miamija do Baltimora, prenio je Reuters. Do kraja 21. stoljeća klimatsko otopljavanje uzrokovat će porast razine mora za naj- manje jedan metar, ističe se u studiji američke organizacije za proučavanje okoliša Clean Air-Cool Planet. Ova predviđanja dosta se razlikuju od studije koju je godine objavila agencija Ujedinjenih naroda GIEK (Grupa međuvladinih stručnjaka za evoluciju klime) po kojoj će razinu mora do godine porasti za 18 do 59 centimetara. U istraživanju agencije GIEK porast razine mora povezivan je prije svega s prirodnom dilatacijom vode do koje dolazi kada se ona zagrijava. Međutim, u najnovijim proučavanjima američke organizacije Clean Air-Cool Planet u obzir su više uzimane posljedice porasta broja ogromnih santi leda koje se odvajaju od glečerskih kapa i tope se u morima, prenosi agencija Reuters.

68 66 Zanimljivosti Nagrađena web stranica udruženja Zeleni Neretva iz Konjica U organizaciji Apriori Communications, agencije iz Hrvatske koja ima predstavništvo u Sarajevu, održano je proglašenje najboljih web strana u Bosni Hercegovini. Organizacija Apriori Communications je već provodila slično biranje najboljeg web-a u Hrvatskoj dok je ovo prvi slučaj da se izabir vrši u cijeloj BiH. U sarajevskom Koloseumu g. obavljena je i svečana dodjela nagrada za najbolje stranice iz slijedećih oblasti: zdravlje, društvene komunikacije, life style, zeleni web i web event. Stranica udruženja Zeleni Neretva iz Konjica je prvoplasirana u BiH u oblasti zelenog weba, odnosno u kategoriji sajtova sa ekološkom tematikom. Kriteriji po kojima se vršio odabir od strane komisije su dizajn, sadržaj, funkcionalnost, preglednost i inovativnost. Nakon što je komisija odabrala po tri najbolje stranice iz svake oblasti uslijedilo je glasanje putem sms-a. Predsjednik udruženja Dino Nikšić navodi da je ovo veliko priznanje za udruženje te da će dati još veći poticaj za budući rad. Također, Nikšić je istakao i zasluge administratora i moderatora stranice koji su ipak najzaslužniji za ovaj uspjeh. Na ovaj način udruženje je pokazalo da se na promišljen način može vršiti kvalitetna javna komunikacija prema svim akterima društva čak i kad organizacija djeluje u manjim sredinama. Detaljnije o organizatoru i proglašenju nagrada iz ostalih oblasti se može saznati na slijedećim adresama: Gigantsko drveće Gigantsko drvo sekvoja, staro preko godina (Kalifornija), kroz koje prolazi cesta. Kroz jednu takvu sekvoju prolazi i željeznica! Priredio: T. Šarić

69 Stara priča o medu 67 POSLASTICA PEĆINSKOG ČOVJEKA Ovo je najstarija prepričavana priča sa koljena na koljeno o medu, koju je prvi Džems zapisao i objavio Alija Dolovac Da je MED od davnina bio poznat ljudima, svijedoči sljedeća priča: James A. Michener (Džems Mičener) u Izvoru i svezak, pod naslovom Skupljač meda, opisuje navodnog pećinskog čovjeka po imenu Ur, koji je živio sa svojom obitelji u pećini iznad samog izvora rijeke Jordan, u mjestu Makor u Galileji, negdje oko godine prije nove ere. Ovo je najstarija prepričavana priča sa koljena na koljeno o medu, koju je prvi Džems zapisao i objavio. Priča se otprilike odvijala ovako: Ur je ogledajući se u bistroj vodi izvora rijeke Jordan, nad glavom čuo tiho zujanje pčele, koja je došla na svoje pojilo. Kada se napila, vidio je u kom pravcu je odletjela, dolje u guduru, u kojoj za velikih kiša, blatna rijeka Jordan tutnja, žureći se na svom putu da se ulije u more. U guduri je bilo suho drveće u kojem su pčele imale svoje skrovište. Ur je skočio na svoje lagane noge i pojurio za pčelom u namjeri da otkrije svoje skrovište meda. Imao je od ranije iskustva. Napokon je otkrio tajnovito suho drvo u guduri. Mirno je sjeo na zemlju i duboko razmišljao-praveći plan. Nakon kraćeg vremena zapazio je kako pčele dolijeću s onim što su ubrale od cvijeća i ponovo odlijeću, da bi donijeli ovi tovar i pretvorile ga u med. Urove debele usne počele su podrhtavati. Naglo se je udario po licu da bi se pripremio za bol, koja ga čeka. Svoje noge je prvo uronio u pijesak, poput životinje, koja se sprema za borbu i u hitrom skoku našao se na suhom drvetu, prije nego što ga je mogla da ubode koja pčela. Snažnim je rukama počeo lomiti suhe i truhle grane na stablu, koje su mu smetale. Nestalo je bijesno zujanje pčela, koje su stupile u akciju odbrane svog gnijezda. Ipak, on je bio u uvjerenju da će se domoći meda, i zato je smjelo posegnuo svojim snažnim rukama duboko u samo srce drveta i napipao saće medom. Tada su tek pčele pravo navalile na neželjnog gosta. Prava pravcata invazija. Pedeset, stotinu, ko zna koliko ih je zaposjelo njegovo lice, glavu i prekrilo mu ruke, tražeći mekane dijelove vena ispod kože, kroz koje za njih munjevito teče krv, poput rijeke. Ubadale su ga, ostavljale žaoke sa mjehurom otrova i ginulo hrabro. Međutim, njegove koštate i pocrnjele ruke i dalje su kršile ljepljivo saće s medom, koje je bacao na zemlju. Najzad, kada je već jedva mogao gledati na oči od uboda, spustio se s drveta. Tek je tada počeo naprosto grebati s lica bijesna stvorenja i gnjaviti ih na stotine. Kada je i to završio, skinuo je sa sebe ogrtač od medvjeđe kože, koji je imao na sebi i u njega zamotavao komade saća s medom. Sa plijenom je brzo skočio i potrčao, koliko su ga mogle nositi njegove krive i izranjavane noge. Trčao je iz gudure prema izvoru da se rashladi od povišene vatre u tijelu, osjećajući po cijelom tijelu oštru bol. Kada je stigao do izvora, lice mu je bilo zažareno a glava mu je izgledala kao pun mijesec. Na oči je kroz otekle kapke jedva škiljio. Jedno ga je dijete vidjelo kako je trčao prema izvoru i povikalo Djeco! Ur je našao med! Djeca su oko njega trčkarala i bukvalno ga odvela od izvora do pećine, upirući kriomice prstom u njegovo nateženo lice i vrišteći od radosti. Žustrim očicama i nježnim ručicama dodirivala su vreću s medom i protom slinila. Foto: S. Samardžić - Sam Kada je Ur ušao u pećinu i otvorio vreću da bi pokazao slatko bogatstvo koje je oteo od pčela, otkrio je da se u saću nalazi još mnoštvo pčela. Snažnim rukama i čvrstim dugim noktima ih je odstranjivao, puštajući da odlete, vičući Proizvedite nam više meda! Vikao je za svakom odletjelom pčelom Učinite to u istom drvetu! Kada je vadio med, svi su se poput krda bacili na rijetko doživljeno slatko bogatstvo. Med je bio jedino slatko jelo koje su poznavali pećinski ljudi i za nekoliko trenutaka grabilo se medno saće. Tako je ubrzo Urova medvjeđa koža ponovo postala potpuno čista. Med iz voska su isisavali a vosak nakon dobrog pijukanja stavljali u kotao, da se na vatri istopi. Njime su navoštili tetive lukova strijela, a žene navoštavale svoje tetive za šivanje, umjesto konca. Kada je meda neostalo, Ur je sjeo na veliki kamen, a žena mu je bajala rane, na tanane ispirala natečeno lice, vadila žaoke i trijebila mrtve pčele iz njegove crne zarasle brade i brkova.

70 68 Pjesmarica FONDEKO svijeta Preživjeće samo riječi Odabrala: Anida Džanko U PUSTU MAGLINU Oslušni: sijedi, muklo, kosa umorne Zemlje, u pustu maglinu seli se Svijet. Ovo ostrvo, ovaj brisani prostor tone. A potonule kad budu, u sporo sjeme pretvorene, ove naše glave dugo će da njiše gust, neki podzemni vjetar. Preživjeće samo riječi - one što ih nikad nismo izgovorili i po njima će, o Čudo, dugo da se pamti naš boravak ovdje. Oslušni: sijedi, muklo, kosa umorne Zemlje, u pustu maglinu seli se Svijet. Zima došla - sve šapuće Abdulah Sidran ZIMSKA PJESMA Uvenuše davno ruže i mirisni jorgovani, uvenuše karanfili. Umukli su davno zvuci pjesme cvatnog pramaljeća, zvuci zvonki, zvuci mili, što pjesničku nježnu dušu i mlađanu dižu gore do zvjezdica čarnih, sjajnih, k carstvu sreće i užitka i do onih do dalekih vilinskijeh dvora bajnih. Zima došla - sve šapuće, a nebom se tmurnim, sjetnim oblačići meki viju. I tišina svuda vlada. Nekoć cvjetni i veseli naši gaji mirno sniju. Samo blagi lahor zuji okolicom svelom, nujnom kraj uvelog crnog granja pričajući tiho, sjetno tugaljive priče meke, meke priče umiranja. Uvenuše davno ruže i mirisni jorgovani, uvenuše karanfili, umukli su davno zvuci pjesme cvatnog pramaljeća, zvuci zvonki, zvuci mili. Antun Gustav Matoš ZAPIS O ZIMI To nije zima i tu nema zime U gradu osta od nje samo ime. Ona je tamo gdje zavija vuk, Gdje snijeg je visok i jedva se hoda. Na silnoj ravni gdje je svečan muk Beskrajnih polja i zamrzlih voda. TOLIKO ŠUMA... Toliko šuma iščupano je iz zemlje i isečeno samleveno i rotacionirano Dobriša Cesarić Toliko šuma je žrtvovano za čorbu od koje se pravi hartija a milijarde novina svakodnevno obraćaju pažnju na opasnost od uništavanja šuma i drveća Žak Prever

71 Zelene vijesti Pripremila i odabrala: Anida Džanko MAKEDONCI U JEDNOM DANU ZASADILI 7,5 MILIJUNA STABALA Tisuće Makedonaca, među kojima su bili djeca, pjevačke zvijezde i političari, zasadili su 7,5 milijuna stabala kako bi obnovili šume uništene u požarima i kod građana probudili svijest o ekologiji. Oko 13 milijuna stabala zasađeno je u trima prethodnim operacijama. Cilj akcije je zaštititi okoliš, zdravlje ljudi i probuditi svijest kod mladih da pomažu u zaštiti okoliša. Organizatori se nadaju da će iduće godine i druge zemlje u regiji, kao što su Albanija, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Bugarska, provesti sličnu akciju kako bi potaknule ekološko osvješćivanje. EU ĆE PREMAŠITI OČEKIVANO SMANJENJE EMISIJE ŠTETNIH PLINOVA Europska unija na dobrom je putu da dostigne ili čak premaši ciljano smanjenje emisija stakleničkih plinova za osam posto do godine, priopćeno je iz Bruxellesa. Europa će ispuniti obveze preuzete u sklopu Protokola iz Kyota, usvojenog 2002., naglasio je povjerenik za okoliš Stavros Dimas u godišnjem izvješću o smanjenju štetnih emisija u Zemlje članice Europske unije već su izglasale smanjenje tih emisija za 20 posto do 2020., ali Dimas smatra da bi se ta razina mogla podići i na 30 posto ukoliko to prihvate i druge zemlje. Optimističan ton Bruxellesa kvari prognoza da upravo Danska, zemlja-domaćin predstojećeg sastanka o klimi, vjerojatno neće smanjiti emisije u skladu sa ciljevima određenim Protokolom iz Kyota ako ne kupi dozvole za emisije od drugih zemalja. Danska je smanjila emisije za gotovo četiri posto od ali sporazum je obvezuje na 21-postotno smanjenje, te je teško vjerovati da će joj to poći za rukom. Isto vrijedi i za Italiju i Španjolsku, koje bilježe najslabije rezultate u EU na području smanjenja emisija. EU je ipak zabilježio dobar napredak zahvaljujući dobrim rezultatima velikih gospodarstava kao što su Njemačka, Velika Britanija i Španjolska, zaključuju u Bruxellesu. UGLJIČNI DIOKSID SE TALOŽI U OCEANIMA Topljenje leda na Južnom polu ujedno omogućava okeanu zadržavanje štetnog ugljičnog dioksida, koji apsorbiraju zelene alge, što može imati utjecaja na klimatske promjene. Posljednjih 50 godina bez leda je ostalo oko kvadratnih kilometara Antarktike, što je izazvalo cvjetanje fitoplanktona koji putem fotosinteze apsorbira ugljični dioksid. Na osnovu fotografija zelenih algi vidi se da se na dnu oceana nataložilo 3,5 milijuna tona ugljika što je ekivalent 12,8 milijuna tona ugljičnog dioksida koji bi inače otišao u atmosferu. Ipak to je samo kap u moru u usporedbi s 8,7 milijardi tona tog plina, koliko je samo godine oslobođeno u svijetu sagorijevanjem fosilnog goriva i sječom šuma. Unatoč svemu to je značajno otkriće i moramo uzeti u obzir tu prirodnu apsorpciju ugljičnog dioksida kada budemo predviđali posljedice klimatskih promjena, naveli su britanski znanstvenici. AUSTRALIJSKIM KOALAMA PRIJETI IZUMIRANJE Zbog posljedica ubrzanog razvoja, velikih požara i globalnog zatopljenja, australijske koale mogle bi uskoro postati ugrožena vrsta i za nekoliko desetljeća potpuno izumrijeti. Trenutno u Australiji živi između i divljih koala, a prijeti im izumiranje za tridesetak godina, stoji u priopćenju zaklade Australian Koala Foundation. Koala je sve manje. Sve je manje stabala i grmlja. Ako se sječa nastavi ovim tempom, one će potpuno izumrijeti, rekla je direktorica zaklade Deborah Tabart. Znanstvenici tvrde kako je usljed suše Australija vrlo snažno pogođena klimatskim promjenama i globalnim zatopljenjem. Tabart upozorava kako na sjeveru države Queensland, gdje je prije desetak godina živjelo oko koala, skupina od osam znanstvenika ni nakon četverodnevne potrage nije zamijetila nijedan primjerak. Koale žive u istočnoj i južnoj Australiji, u šumama eukaliptusa. OČI JAVNOSTI UPRTE U ECDC Globalno zagrijavanje uzrokovalo je povećanje broja smrtnih slučajeva zbog vrućine te bolesti koje prenose kukci. No pandemije gripe mogle bi se s porastom temperature smanjiti, rekao je Jan Semenza, znanstveni savjetnik Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC). Od izbijanja pandemije svinjske gripe oči javnosti uprte su u ECDC. Ipak, na nedavnoj konferenciji u Stockolmu agencija je pokušala preusmjeriti pozornost na opasnosti za javno zdravstvo koje donose klimatske promjene. Mnoge zarazne bolesti snažno su povezane s klimom i ECDC-ov je cilj poduprijeti države članice EU-a u pripremi učinkovitog odgovora na te izazove, kako bi se spriječila pojava bolesti i zdravstveni problemi, rekao je Semenza. Kao primjer naveo je pojavu tropskog virusa chikungunya u Italiji prije dvije godine, kada je bilo zaraženo gotovo 200 ljudi. Sam događaj nije bio uzrokovan klimatskim promjenama, no klima je imala ulogu u širenju komarca koji prenosi tu bolest, rekao je Semenza. Druga poznata bolest koju prenose kukci encefalitis, koji prenose krpelji, također se širi Europom. Pojavila se u Češkoj i Švedskoj, gdje prije nije bila poznata. Semenza ipak ne očekuje povećanje pandemija gripe: Skraćivanje zimske sezone zbog klimatskih promjena moglo bi skratiti razdoblje prijenosa virusa gripe.

72