Sustav dvaju qubitova Teorem o nemogućnosti kloniranja. Spregnuta stanja. Kvantna računala (SI) 17. prosinca 2016.

Σχετικά έγγραφα
Sustav dvaju qubitova Teorem o nemogućnosti kloniranja Einstein Podolsky Rosenov paradoks. Spregnuta stanja. Kvantna računala (SI) 17. studenog 2017.

Principi kvantne mehanike

Linearna algebra 2 prvi kolokvij,

Linearna algebra 2 prvi kolokvij,

1 Promjena baze vektora

M086 LA 1 M106 GRP. Tema: Baza vektorskog prostora. Koordinatni sustav. Norma. CSB nejednakost

Elementi spektralne teorije matrica

Dijagonalizacija operatora

Operacije s matricama

18. listopada listopada / 13

ELEKTROTEHNIČKI ODJEL

a M a A. Može se pokazati da je supremum (ako postoji) jedinstven pa uvodimo oznaku sup A.

PRAVA. Prava je u prostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom paralelnim sa tom pravom ( vektor paralelnosti).

TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE I I.1.

radni nerecenzirani materijal za predavanja R(f) = {f(x) x D}

- pravac n je zadan s točkom T(2,0) i koeficijentom smjera k=2. (30 bodova)

Sume kvadrata. mn = (ax + by) 2 + (ay bx) 2.

INTEGRALNI RAČUN. Teorije, metodike i povijest infinitezimalnih računa. Lucija Mijić 17. veljače 2011.

(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k.

SEMINAR IZ KOLEGIJA ANALITIČKA KEMIJA I. Studij Primijenjena kemija

7 Algebarske jednadžbe

Pismeni ispit iz matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: ( ) + 1.

DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović

2 tg x ctg x 1 = =, cos 2x Zbog četvrtog kvadranta rješenje je: 2 ctg x

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

Riješeni zadaci: Nizovi realnih brojeva

SOPSTVENE VREDNOSTI I SOPSTVENI VEKTORI LINEARNOG OPERATORA I KVADRATNE MATRICE

RIJEŠENI ZADACI I TEORIJA IZ

Linearna algebra I, zimski semestar 2007/2008

MATEMATIKA 1 8. domaća zadaća: RADIJVEKTORI. ALGEBARSKE OPERACIJE S RADIJVEKTORIMA. LINEARNA (NE)ZAVISNOST SKUPA RADIJVEKTORA.

LINEARNA ALGEBRA 1, ZIMSKI SEMESTAR 2007/2008 PREDAVANJA: NENAD BAKIĆ, VJEŽBE: LUKA GRUBIŠIĆ I MAJA STARČEVIĆ

Klasifikacija blizu Kelerovih mnogostrukosti. konstantne holomorfne sekcione krivine. Kelerove. mnogostrukosti. blizu Kelerove.

Numerička analiza 26. predavanje

1 Afina geometrija. 1.1 Afini prostor. Definicija 1.1. Pod afinim prostorom nad poljem K podrazumevamo. A - skup taqaka

Matematička analiza 1 dodatni zadaci

Funkcije dviju varjabli (zadaci za vježbu)

1.4 Tangenta i normala

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

Funkcija gustoće neprekidne slučajne varijable ima dva bitna svojstva: 1. Nenegativnost: f(x) 0, x R, 2. Normiranost: f(x)dx = 1.

Iskazna logika 3. Matematička logika u računarstvu. novembar 2012

Numerička matematika 2. kolokvij (1. srpnja 2009.)

Poglavlje 1 GRAM-SCHMIDTOV POSTUPAK ORTOGONALIZACIJE. 1.1 Ortonormirani skupovi

Gauss, Stokes, Maxwell. Vektorski identiteti ( ),

radni nerecenzirani materijal za predavanja

Matrice linearnih operatora i množenje matrica. Franka Miriam Brückler

Ĉetverokut - DOMAĆA ZADAĆA. Nakon odgledanih videa trebali biste biti u stanju samostalno riješiti sljedeće zadatke.

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju

16 Lokalni ekstremi. Definicija 16.1 Neka je A R n otvoren, f : A R i c A. Ako postoji okolina U(c) od c na kojoj je f(c) minimum

Kontrolni zadatak (Tačka, prava, ravan, diedar, poliedar, ortogonalna projekcija), grupa A

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

RADIJVEKTORI. ALGEBARSKE OPERACIJE S RADIJVEKTORIMA. LINEARNA (NE)ZAVISNOST SKUPA RADIJVEKTORA.

Cauchyjev teorem. Postoji više dokaza ovog teorema, a najjednostvniji je uz pomoć Greenove formule: dxdy. int C i Cauchy Riemannovih uvjeta.

Uvod u teoriju brojeva

POVRŠINA TANGENCIJALNO-TETIVNOG ČETVEROKUTA

Linearna algebra za fizičare, zimski semestar Mirko Primc

TRIGONOMETRIJA TROKUTA

2. Ako je funkcija f(x) parna onda se Fourierov red funkcije f(x) reducira na Fourierov kosinusni red. f(x) cos

Determinante. a11 a. a 21 a 22. Definicija 1. (Determinanta prvog reda) Determinanta matrice A = [a] je broj a.

Kaskadna kompenzacija SAU

numeričkih deskriptivnih mera.

Trigonometrija 2. Adicijske formule. Formule dvostrukog kuta Formule polovičnog kuta Pretvaranje sume(razlike u produkt i obrnuto

Strukture podataka i algoritmi 1. kolokvij 16. studenog Zadatak 1

Prikaz sustava u prostoru stanja

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011.

Matematika 1 - vježbe. 11. prosinca 2015.

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

Riješeni zadaci: Limes funkcije. Neprekidnost

Neka je a 3 x 3 + a 2 x 2 + a 1 x + a 0 = 0 algebarska jednadžba trećeg stupnja. Rješavanje ove jednadžbe sastoji se od nekoliko koraka.

M086 LA 1 M106 GRP Tema: Uvod. Operacije s vektorima.

Teorijske osnove informatike 1

NOMENKLATURA ORGANSKIH SPOJEVA. Imenovanje aromatskih ugljikovodika

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

Vektori. 28. studenoga 2017.

k a k = a. Kao i u slučaju dimenzije n = 1 samo je jedan mogući limes niza u R n :

Analitička geometrija i linearna algebra

Algebra Vektora. pri rješavanju fizikalnih problema najčešće susrećemo skalarne i vektorske

5. Karakteristične funkcije

Pismeni ispit iz matematike GRUPA A 1. Napisati u trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku kompleksni broj, zatim naći 4 z.

PRAVAC. riješeni zadaci 1 od 8 1. Nađite parametarski i kanonski oblik jednadžbe pravca koji prolazi točkama. i kroz A :

9. GRANIČNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST FUNKCIJE GRANIČNA VRIJEDNOST ILI LIMES FUNKCIJE

Vektorski prostori. Vektorski prostor

2.6 Nepravi integrali

Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija

PRIMJER 3. MATLAB filtdemo

41. Jednačine koje se svode na kvadratne

Vrijedi relacija: Suma kvadrata cosinusa priklonih kutova sile prema koordinatnim osima jednaka je jedinici.

Osnovne teoreme diferencijalnog računa

( , 2. kolokvij)

Matematičke metode u marketingumultidimenzionalno skaliranje. Lavoslav ČaklovićPMF-MO

Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.

Zadaci iz trigonometrije za seminar

VJEROJATNOST I STATISTIKA Popravni kolokvij - 1. rujna 2016.

IZVODI ZADACI (I deo)

Dvanaesti praktikum iz Analize 1

6 Polinomi Funkcija p : R R zadana formulom

x + 3y + 6z = 3 3x + 5y + z = 4 x + y + z = 4.

MATEMATIKA I 1.kolokvij zadaci za vježbu I dio

PARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI. Sama definicija parcijalnog izvoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je,

II. ANALITIČKA GEOMETRIJA PROSTORA

KOMUTATIVNI I ASOCIJATIVNI GRUPOIDI. NEUTRALNI ELEMENT GRUPOIDA.

Transcript:

17. prosinca 2016.

Stanje qubita A prikazujemo vektorom φ A u Hilbertovom prostoru H A koristeći ortonormiranu bazu { 0 A, 1 A }. Stanje qubita B prikazujemo vektorom φ B u H B... Ako se qubitovi A i B nalaze u stanjima φ A i φ B, stanje sustava koji se sastoji od tih dvaju qubitova prikazujemo tzv. tenzorskim produktom vektora stanja φ A i φ B, a označavamo ga s φ A φ B, ili jednostavnije φ A φ B. Taj vektor pripada tzv. tenzorskom produktu Hilbertovih prostora H A i H B koji je sam po sebi Hilbertov prostor, a označavamo ga s H A H B.

U Hilbertovom prostoru H A H B je prirodno odabrati ortonormiranu bazu { ij = i A j B ;i,j = 0,1} odnosno { 00 = 0 A 0 B, 01 = 0 A 1 B, 10 = 1 A 0 B, 11 = 1 A 1 B }. Općenit vektor u H A H B tada je Ψ = α 00 + β 01 + γ 10 + δ 11, gdje α, β, γ, δ C. Ako gornji vektor opisuje stanje kvantnog sustava, normiranost tog vektora podrazumijeva α 2 + β 2 + γ 2 + δ 2 = 1.

Primjer. Ako se qubitovi A i B nalaze u stanjima φ A = λ A 0 A + µ A 1 A i φ B = λ B 0 B + µ B 1 B, stanje sustava prikazujemo vektorom stanja Φ = φ A φ B = λ A λ B 0 A 0 B + λ A µ B 0 A 1 B + µ A λ B 1 A 0 B + µ A µ B 1 A 1 B = α 00 + β 01 + γ 10 + δ 11, gdje su α = λ A λ B, β = λ A µ B, γ = µ A λ B i δ = µ A µ B. Lako je pokazati da je uvijet normiranosti ispunjen.

Neka operator M A djeluje na vektore stanja qubita A u H A, a M B neka djeluje na vektore stanja qubita B u H B. Djelovanju tih operatora na vektore stanja u H A H B odgovara tenzorski produkt operatora koji označavamo s M A M B. Kad se sustav qubitova nalazi u stanju koje možemo izraziti tenzorskim produktom stanja qubitova A i B, Φ = φ A φ B, djelovanje gornjeg operatora možemo izraziti kao (M A M B ) Φ = M A φ A M B φ B.

Primjer. Neka su qubitovi A i B realizirani orijentacijama spinova dviju čestica spinskog kvantnog broja s = 1/2. Projekciju spina čestice A na z-os u sustavu dviju čestica opisujemo operatorom 2 σ z I. Djelovanjem tog operatora na vektore baze u H A H B dobivamo: ( 2 σ z I) 00 = 2 σ z0 A I0 B = 2 0 A 0 B = 2 00 ( 2 σ z I) 01 = 2 σ z0 A I1 B = 2 0 A 1 B = 2 01 ( 2 σ z I) 10 = 2 σ z1 A I0 B = 2 1 A 0 B = 2 10 ( 2 σ z I) 11 = 2 σ z1 A I1 B = 2 1 A 1 B = 2 11

Vektore ortonormirane baze { 00, 01, 10, 11 } u H A H B prikazujemo vektor stupcima: 1 0 0 0 0 1 0 0 00 =, 01 =, 10 =, 11 =. 0 0 0 0 Općenit vektor Φ i odgovarajući dualni vektor Φ prikazujemo s α Φ = β γ i Φ = ( α β γ δ ). δ 1 0 0 1

Ako su (M A ) ij i (M B ) pq elementi matričnog prikaza operatora M A i M B, matrični elementi operatora M A M B su Ako su M A = (M A M B ) ip;jq = (M A ) ij (M B ) pq. ( ) a b c d ( ) α β i M B =, γ δ onda je ( ) aα aβ bα bβ amb bm M A M B = B = aγ aδ bγ bδ cm B dm B cα cβ dα dβ cγ cδ dγ dδ

Primjer. Tenzorski produkt Paulijeve matrice σ z sa samom sobom odnosno prikaz operatora M A M B = σ z σ z : ( ) ( ) 1 0 0 0 1 0 1 0 σ z σ z = = 0 1 0 0 0 1 0 1 0 0 1 0. 0 0 0 1 Analognim postupkom: 0 0 0 1 0 0 0 1 σ x σ x = 0 0 1 0 0 1 0 0 y σ y = 0 0 1 0 0 1 0 0. 1 0 0 0 1 0 0 0

Primjer. Operator M swap = 1 2 (I + σ A σ B ) = 1 2 (I + σ x σ x + σ y σ y + σ z σ z ) ima matrični pirkaz 1 0 0 0 M swap = 0 0 1 0 0 1 0 0 0 0 0 1 te svojstvo M swap ij = ji zbog taj operator zovemo operatorom SWAP.

Primjer. Svojstveni vektori operatora M swap = 1 2 (I + σ A σ B ) su vektor Φ = 1 2 ( 01 10 ) sa svojstvenom vrijednošću 1 te triplet vektora 00, Φ + = 1 2 ( 01 + 10 ), 11, sa svojstvenom vrijednošću 1.

Primjer. Zbroj projekcija spinova dviju čestica spinskog kvantnog broja s = 1/2 na z-os možemo opisati operatorom S z = 2 (σ z I + I σ z ). Svojstveni vektori operatora S z su Φ sa svojstvenom vrijednošću 0 te vektori tripleta { 00, Φ +, 11 } iz ranijeg primjera sa svojstvenim vrijednostima redom +, 0 i. Primjer. Svojstveni vektori operatora S 2 = S 2 x + S2 y + S2 z su Φ sa svojstvenom vrijednošću 0 te vektori tripleta sa svojstvenom vrijednošću 2 2.

Ako se qubitovi A i B nalaze u općenitim stanjima φ A = λ A 0 A + µ A 1 A i φ B = λ B 0 B + µ B 1 B, stanje sustava prikazujemo vektorom stanja Φ = φ A φ B = α 00 + β 01 + γ 10 + δ 11, gdje je α = λ A λ B, β = λ A µ B, γ = µ A λ B i δ = µ A µ B. Uočavamo da vrijedi αδ = βγ, što znači da tenzorski produkt φ A φ B ne predstavlja potpuno općenit vektor stanja u Hilbertovom prostoru H A H B.

Primjer. U stanjima Φ ± = 1 2 ( 01 ± 10 ) imamo α = δ = 0, β = 1 / 2 i γ = ± 1 / 2 te uočavamo αδ βγ, što znači da ta stanja nije moguće prikazati tenzorskim produktom φ A φ B, gdje su φ A i φ B vektori stanja qubitova. Zaključujemo da tenzorski produkt vektora stanja dvaju qubitova predstavlja samo jedan dio skupa stanja koja dopušta tenzorski produkt Hilbertovih prostora kojima vektori stanja pripadaju.

dvaju ili više qubitova Stanja sustava dvaju ili više qubitova koja je moguće prikazati tenzorskim produktom vektora stanja pojedinih qubitova zovemo čistim stanjima (engl. pure states). Kad se sustav dvaju ili više qubitova nalazi u stanju koje nije moguće prikazati tenzorskim produktom vektora stanja pojedinih qubitova, kažemo da se sustav nalazi u spregnutom stanju (engl. entangled state). Primjer. Stanja sustava dvaju qubitova: Iz definicije stanja 00, 01, 10 i 11 slijedi da su to čista stanja. Stanja Φ ± = 1 2 ( 01 ± 10 ) su spregnuta stanja (vidi prethodni primjer).

Neka se sustav qubitova A i B nalazi u spregnutom stanju Φ = 1 2 ( 0 A 1 B + 1 A 0 B ), a M I neka je operator koji opisuje fizikalnu veličinu povezanu s qubitom A. Očekivana vrijednost u spregnutom sustavu je Φ ( M I ) Φ = = 1 2( 0A M0 A + 1 A M1 A ). Pokazuje se da ne postoji stanje qubita A opisano vektorom φ A = λ A 0 A + µ A 1 A koje ima istu očekivanu vrijednost, φ A M φ A = λ 2 0 A M0 A + µ 2 1 A M1 A + λ µ 0 A M1 A + µ λ 1 A M0 A.

Primjer. Energiju interakcije koja proizlazi iz relativne orijentacije spinova dviju čestica spinskog kvantnog broja s = 1/2 možemo opisati hamiltonijanom oblika Ĥ = ωm swap = ω 2 (I + σ A σ B ). Svojstveni vektori hamiltonijana su Φ = 1 2 ( 01 10 ) sa svojstvenom vrijednošću ω te triplet 00, Φ + = 1 2 ( 01 + 10 ), 11, sa svojstvenom vrijednošću ω.

Primjer. Neka se sustav dvaju spinova u t = 0 nalazi u stanju Φ[0] = 10 = 1 2 ( Φ + + Φ ) koje nije spregnuto, a izrazili smo ga kao linearnu kombinaciju dvaju spregnutih stanja koja odgovaraju svojstvenim stanjima hamiltonijana iz prethodnog primjera. Vremenska evolucija tog stanja daje Φ[t] = 1 2 ( e iωt Φ + + e iωt Φ ) = cos ωt 10 isinωt 01. Uočavamo da za ωt = π/4, početno stanje koje nije bilo spregnuto prelazi u spregnuto stanje Φ[ π /4ω] = 1 2 ( 10 i 01 ).

Razmotrimo sustav koji se sastoji od dva podsustava, A i B, unutar kojih koristimo ortonormirane baze { i } i { µ }. Općenito stanje sustava možemo izraziti kao Φ = i,µ α iµ i µ, bez obzira na to nalazi li se taj sustav u spregnutom stanju ili ne. Kad se sustav nalazi u spregnutom stanju, stanja podsustava A ili B nije moguće izraziti vektorima stanja.

Očekivana vrijednost operatora M koji opisuje neko fizikalno svojstvo podsustava A je Φ (M I) Φ = = i,j ρ A ij M ji = Tr(ρ A M), gdje operator ρ A ij = µ α iµ α jµ zovemo reduciranim operatorom stanja podsustava A. Analogno, očekivana vrijednost operatora M koji opisuje fizikalno svojstvo podsustava B je Φ (I M) Φ = µ,ν ρ B µν M νµ, gdje je ρ B µν = i α iµ α iν.

Primjer. Ako se sustav qubitova A i B nalazi u stanju Φ = α 00 00 + α 01 01 + α 10 10 + α 11 11, reducirani operator stanja qubita A je ( α00 ρ A 2 + α 01 2 α 00 α 10 = + α ) 01α 11 α 00 α 10 + α 01 α, 11 α 10 2 + α 11 2 a reducirani operator stanja qubita B je ( α00 ρ B 2 + α 10 2 α 00 α 01 = + α ) 10α 11 α 00 α 01 + α 10 α. 11 α 01 2 + α 11 2

Primjer. Ako se qubitovi A i B nalaze u čistim stanjima φ A = λ A 0 A + µ A 1 A i φ B = λ B 0 B + µ B 1 B, sustav (AB) se nalazi stanju φ A φ B = α 00 00 + α 01 01 + α 10 10 + α 11 11, gdje su α 00 = λ A λ B, α 01 = λ A µ B, α 10 = µ A λ B i α 11 = µ A µ B. Reducirani operatori stanja qubitova A i B tad su ( ) ( ) λa ρ A 2 λ A µ A λb = λ A µ i ρ B 2 λ B µ B = A µ A 2 λ B µ B µ B 2

Operatorom stanja moguće je opisati stanje kvantnog sustava neovisno o tome nalazi li se on u čistom ili u spregnutom stanju. Svojstva operatora stanja ρ su: Očekivana vrijednost operatora M dana je s M = Tr(ρM) Operator stanja je hermitski operator, ρ = ρ. Svojstvene vrijednosti p i su nenegativne, p i 0. Trag operatora stanja (zbroj svojstvenih vrijednosti) jednak je jedinici, Trρ = i p i = 1. Akko vrijedi ρ 2 = ρ, sustav je u čistom stanju.

Iz svojstava operatora stanja slijedi da je moguće pronaći bazu { i } u kojoj operator stanja ima oblik ρ = i p i i i, a stanje koje taj operator opisuje možemo shvatiti kao nekoherentnu mješavinu u kojoj su stanja i prisutna s vjerojatnošću p i. Kad se sustav nalazi u čistom stanju, jedna od svojstvenih vrijednosti operatora stanja (jedna od vjerojatnosti p i ) jednaka je jedinici, dok su sve ostale jednake nuli. Čistom stanju Φ odgovara operator stanja ρ = Φ Φ.

Teorem o nemogućnosti kvantnog kloniranja Teorem o nemogućnosti kvantnog kloniranja kazuje da nije moguće stanje jednog kvantnog sustava prenijeti na drugi kvantni sustav. Kada bi kloniranje bilo moguće, postojala bi unitarna transformacija koja stanje jednog qubita prenosi na drugi qubit, na primjer χ 1 φ χ 1 χ 1. Pretpostavimo li postoji univerzalni operator U koji provodi kloniranje, imali bismo U χ 1 φ = χ 1 χ 1, U χ 2 φ = χ 2 χ 2.

Izračunamo li sada skalarni produkt vektora na lijevim stranama prethodnih dviju jednadžbi te nakon toga skalarni produkt vektora na desnim stranama, nalazimo uvjet χ 1 χ 2 = χ 1 χ 2 2, koji može biti ispunjen jedino ako χ 1 = χ 2 ili ako χ 1 χ 2 = 0, odnosno stanja koja možemo klonirati moraju biti okomita. Zaključujemo da općenito stanje kvantnog sustava ne možemo klonirati.