Opća konkurencijska ravnoteža. Uvod u analizu monopola

Opća konkurencijska ravnoteža. Uvod u analizu monopola Trinaesto predavanje 5. svibnja 06. godine Pripremljeno iz: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Prisjetimo se...rivulja proizvodnih mogućnosti [ ] 0 0 ) ( ) ( ) (...... ) (. ) ( max ) (. ) ( max * * * * * * > = = < = = = = = = = = + = + = λ λ λ MRT g f g f g f ogr uz g f ogr uz g Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Granična stopa transformacije MRT * * 0 )) ( ( ) ( MC MC MRT c c d d d d c c r w r w c r w c = = = + + = +

Maksimizacija korisnosti na krivulji proizvodnih mogućnosti Efikasna proizvodnja rješava samo jedan dio ekonomskog problema. Postoji beskonačno mnogo mogućih efikasnih kombinacija proizvoda u ekonomiji a to je svaka točka na krivulji proizvodnih mogućnosti. Izbor stvarne kombinacije proizvoda uključuje problem distribucije. ada smo analizirali efikasnost u raspodjeli bez proizvodnje konačna je raspodjela bila određena potrošačevim preferencijama i inicijalnom raspodjelom dobara. U ovom kontekstu tražimo raspodjelu koja je efikasna u proizvodnji Pareto optimalna (nijednog potrošača ne možemo dovesti u bolji položaj a da drugog ne dovedemo u gori) i Pareto superiorna u odnosu na početnu raspodjelu.

Robinson Crusoe i Pareto optimalnost ako bismo pronašli raspodjelu koja zadovoljava sva tri navedena svojstva započinjemo vrlo jednostavnu analizu u kojoj postoji jedan potrošač-proizvođač koji proizvodi dva dobra sa svojim faktorima proizvodnje za vlastitu potrošnju (Robinson Crusoe analiza). Uz dani rad i alate i tehnologiju skupljanja kokosa i ribe možemo konstruirati krivulju proizvodnih mogućnosti koja opisuje efikasne kombinacije kokosa i ribe koju Robinson može proizvesti. Pretpostavljamo da Robinson ima preferencije o potrošnji kokosa i ribe koje zadovoljavaju naše aksiome i koje se opisuju mapom krivulja indiferencije. Ako Robinson maksimizira korisnost izabire kombinaciju kokosa i ribe koja se nalazi na najudaljenijoj krivulji indiferencije u točki u kojoj je nagib krivulje indiferencije jednak nagibu krivulje proizvodnih mogućnosti. Ta je kombinacija proizvodno efikasna (na PPF-u je) Pareto optimalna (jedan je potrošač) i Pareto superiorna u odnosu na sve dostupne raspodjele uz dane resurse i tehnologiju. U toj je točku granična stopa transformacije jednaka graničnoj stopi supstitucije između dobara MRT=MRS. Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Maksimizacija korisnosti u potrošnji implicira da je granična stopa supstitucije između dobara jednaka odnosu cijena Implicitne cijene MRS = ada Robinson maksimizira korisnost na krivulji proizvodnih mogućnosti tangencija između krivulje indiferencije i krivulje proizvodnih mogućnosti implicira odnos cijena dobara takav da je granična stopa transformacije jednaka i odnosu cijena. Robinson ne treba tržišta da mu olakšaju odluke o potrošnji i proizvodnji ali sve važne cijene mogu se izvesti iz rješenja njegova problema odlučivanja. Ako efikasno proizvodi kokose i ribe dodir izokvanti implicira implicitni odnos cijena faktora proizvodnje. Ako maksimizira korisnosti dodir krivulje indiferencije i krivulje proizvodnih mogućnosti određuje implicitni odnos cijena proizvoda a stopa po kojoj se faktori proizvodnje transformiraju u proizvode određuje implicitni odnos cijena između faktora proizvodnje i proizvoda. Robinson može normalizirati cijene izjednačavajući jednu s jedinicom i Robinson potrošač bi plaćao Robinsonu proizvođaču za dobra a Robinson proizvođač bi plaćao Robinsonu koju mu nudi faktore proizvodnje za korištenje faktora. Ono što zaradi od svojih faktora proizvodnje bio bi mu dohodak za kupnju dobara. Postojala bi konkurencijska ravnoteža između Robinsona proizvođača i Robinsona potrošača. p p MRS = MRT = Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus p p

Pareto optimalnost s više od jednog potrošača U uvjetima kada postoji samo jedan potrošač maksimizacija korisnosti na krivulji proizvodnih mogućnosti implicira da je potrošačeva granična stopa supstitucije između dobara jednaka graničnoj stopi transformacije na krivulji proizvodnih mogućnosti. ada postoje dva potrošača Pareto optimalnost implicira jednakost graničnih stopa supstitucije između dobara za sve potrošače. U nastavku pokazujemo da su ta dva uvjeta nužna za proizvodnu efikasnost i Pareto optimalnost kad postoje dva potrošača.

Možemo fiksirati razinu korisnosti potrošača A i maksimizirati korisnost potrošača B na proizvodnom skupu. Na sve tri slike mali graf sa ishodištem na krivulji indiferencije potrošača A predstavlja mapu krivulja indiferencije za potrošača B i krivulju proizvodnih mogućnosti koja je na raspolaganju potrošaču B nakon što smo osigurali da potrošač A ima dovoljno dobara X i Y da bi zadržao fiksnu razinu korisnosti.

Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Implicitne cijene s dva potrošača Tangencijalnost između krivulje indiferencije potrošača B i krivulje proizvodnih mogućnosti određuje implicitni odnos cijena dobara X i Y koji je jednak graničnoj stopi transformacije i graničnoj stopi supstitucije između dobara. Desna slika pokazuje da je taj implicitni odnos cijena ujedno jednak i graničnoj stopi supstitucije između dobara za potrošača A. Prema tome uvjet za Pareto optimalnost s proizvodnjom zadovoljava uvjete za Pareto optimalnost u distribuciji. Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Opća ravnoteža u konkurencijskoj ekonomiji Stvarna razina korisnosti koju svaki potrošač može ostvariti i stvarna razina proizvodnje na krivulji proizvodnih mogućnosti ovisit će o početnoj raspodjeli faktora proizvodnje potrošačima. Pretpostavimo li da potrošači prihvaćaju cijene kao dane svoje faktore proizvodnje prodaju po tržišnim cijenama faktora proizvodnje generirajući dohodak kojim kupuju dobra po tržišnim cijenama proizvoda.

Opća i parcijalna ravnoteža Opća konkurencijska ravnoteža u ekonomiji je skup cijena faktora proizvodnje i proizvoda raspodjela faktora proizvodnje na poduzeća i raspodjela dobara na potrošače takve da je ponuda jednaka potražnji na svim tržištima proizvoda i faktora proizvodnje takva da potrošači maksimiziraju korisnost uz dana budžetska ograničenja koja su određena njihovim početnim raspodjelama vrednovanima po tržišnoj cijeni i takva da poduzeća makimiziraju profite za dane ravnotežne cijene. Ravnotežu na jednom tržištu koja zanemaruje učinke promjena na tom tržištu na druga tržišta nazivamo parcijalnom konkurencijskom ravnotežom. ada analiziramo jedno tržište bavimo se analizom parcijalne ravnoteže a kada analiziramo sva tržišta u isto vrijeme bavimo se analizom opće ravnoteže.

Grafička ilustracija opće konkurencijske ravnoteže Da bismo grafički ilustrirali kako se formira opća konkurencijska ravnoteža pretpostavimo da postoji aukcioner koji isklikne cijene koje potrošači i poduzeća prihvaćaju kao dane i koji ih prilagođava sve dok se ne uspostavi ravnoteža na svakom tržištu. Cijene ne možemo jedinstveno odrediti jer su Marshallove funkcije potražnje homogene funkcije stupnja homogenosti nula u cijenama i dohotku a funkcije uvjetne potražnje za radom i kapitalom su homogene stupnja nula u cijenama faktora proizvodnje. Stoga ćemo jednu od cijena proizvoda ili faktora proizvodnje izjednačiti s jedinicom i sve ostale cijene izraziti kao odnose cijena. Pretpostavimo da izaberemo cijenu kapitala i izjednačimo je s jedinicom a sve ostale cijene normaliziramo. Jesu li ti odnosi cijena ravnotežni ovisi o potrošačevoj potražnji za dane odnose cijena. Da bismo odredili potrošačevu potražnju odredit ćemo potrošačev dohodak za dani odnos cijena M M A B w = r w = r B i kapitala i tada odrediti budžetske pravce za dane odnose cijena proizvoda. Potrošači tada maksimiziraju korisnost uz dano budžetsko ograničenje i na krivulji * * * * proizvodnih mogućnosti vrijedi: ( xa + xb xa + xb ) = ( x ) Ekonomija je u ravnoteži pri tim cijenama. A + + A B p = x r p = x r A B p + r p + r A B

Budžetski pravac potrošača A ima odsječke M M A p i ~ p ~ ~ p p ~ = = p r I potrošač A maksimizira korisnost u točki (. Dodamo li budžetski pravac x * potrošača * A A) B zbroj budžetskih pravaca je tangenta na krivulju proizvodnih mogućnosti u točki ( X * Y * ) a to je ujedno točka u kojoj krivulja indiferencije potrošača B tangira krivulju proizvodnih mogućnosti. U tom je slučaju zbroj pojedinačnih količina dobara koje maksimiziraju korisnost oba potrošača jednak ekonomski efikasnoj proizvodnji tih dobara i ekonomija je u ravnoteži. p r A Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Cijene faktora proizvodnje Izbor ravnotežne kombinacije količina proizvoda implicira raspodjelu faktora proizvodnje na proizvode na efikasnom proizvodnom skupu i ravnotežnu cijenu rada. Ta se točka preslikava u točku dodira izokvanti za proizvodnju tih količina dobara u Edgeworthovom dijagramu u proizvodnji. Jednakost graničnih stopa tehničke supstitucije tada određuje normaliziranu nadnicu. Odnos između cijene proizvoda i faktora proizvodnje određen je izjednačavanjem normalizirane nadnice i normaliziranog graničnog prihoda rada. Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Osnovni teoremi ekonomike blagostanja onkurencijska ravnoteža u ekonomiji zadovoljava uvjete optimalne kombinacije proizvoda (granična je stopa supstitucije između dobara za oba potrošača jednaka graničnoj stopi transformacije). To se postiže pomoću relativnih cijena Time smo potvrdili važan rezultat da konkurencijska tržišta rješavaju probleme proizvodnje i distribucije uz dane početne raspodjele pretpostavljajući da potrošačeve preferencije i tehnologija zadovoljavaju sve naše pretpostavke. Taj je rezultat poznat kao:prvi osnovni teorem ekonomike blagostanja ako su potrošačeve preferencije potpune tranzitivne strogo monotone i striktno konveksne i ako nema eksternalija u potrošnji ako u proizvodnji granična stopa tehničke supstitucije između faktora proizvodnje opada i ako djeluju konstantni ili opadajući prinosi s obzirom na razmjer i ako nema eksternalija u proizvodnji tada je svaka opća konkurencijska ravnoteža efikasna u proizvodnji i Pareto optimalna. Drugi osnovni teorem ekonomike blagostanja uz iste pretpostavke svaka se raspodjela koja je efikasna u proizvodnji i Pareto optimalna može implementirati kao opća konkurencijska ravnoteža prikladnom preraspodjelom početne nadarbine potrošačima.

Uvod u analizu monopola

Monopol Monopolist je poduzeće koje je jedini prodavatelj proizvoda na tržištu. Pretpostavljamo da i dalje ima mnoštvo potrošača i da na tržištu faktora proizvodnje vlada savršena konkurencija. Monopolist se suočava s funkcijama troškova koje smo izveli u prethodnim poglavljima i slijedi pravilo za maksimizaciju profita proizvodeći onu količinu proizvodnje za koju je granični prihod od prodaje jednak graničnom trošku proizvodnje. No monopolist se suočava s opadajućom krivuljom potražnje dok se savršeno konkurentno poduzeće ponaša kao da je pojedinačna krivulja potražnje vodoravna. Sa stajališta opće ravnoteže učinak monopola je povećati relativnu cijenu dobra u usporedbi s dobrom koje je proizvedeno u uvjetima savršene konkurencije. Resursi se transferiraju iz proizvodnje monopoliziranog dobra u proizvodnju savršeno konkurentnog dobra. Ako ekonomija ostaje na krivulji proizvodih mogućnosti učinak je proizvodnja veće količine savršeno konkurentnog dobra i manje količine monopoliziranog dobra. U općoj konkurencijskoj ravnoteži granične su stope supstitucije između dobara za sve potrošače jednake i jednake su graničnoj stopi transformacije a u uvjetima monopola granične stope supstitucije nisu jednake graničnoj stopi transformacije što znači da iako ekonomija proizvodi na krivulji proizvodnih mogućnosti potrošače možemo dovesti u bolji položaj. Samo u uvjetima rastućih prinosa s obzirom na razmjer postoji mogućnost da monopolist koji maksimizira profit proizvodi više i zaračunava nižu cijenu od cijene od savršeno konkurentne industrije. Za monopolista koji ima rastuće prinose s obzirom na razmjer na određenom dijelu proizvodnje kažemo da ima prirodni monopol.

Razina proizvodnje koja maksimizira profit i odluke o faktorima proizvodnje ada smo se bavili modelom minimizacije troškova za zadanu razinu proizvodnje u izvođenju funkcije troškova nismo uvodili nikakve pretpostavke o okruženju u kojem poduzeće posluje jer svako poduzeće koje maksimizira profit minimizira troškove. Nadalje svako poduzeće proizvodi razinu proizvodnje za koju je granični prihod jednak graničnom trošku. Ono što razlikuje monopolista od savršeno konkurentnog poduzeća je činjenica da se monopolist suočava sa opadajućom krivuljom tržišne potražnje. U tom je slučaju granični prihod uvijek ispod krivulje potražnje pa su granični prihod i granični trošak kod monopola uvijek niži od cijene. dp Ukupni je prihod TR( ) = p ( ) a granični je prihod MR = + p d Izjednačavanjem graničnog troška i graničnog prihoda dobivamo dp MC( ) = MR( ) = + p d iz čega slijedi da je cijena veća od graničnog prihoda i graničnog troška dp dp p = MR( ) MC( ) 0. d > d <

Monopol i elastičnost potražnje Na slici pretpostavljamo da se monopolist suočava sa linearnom opadajućom krivuljom potražnje i konstantnim dugoročnim graničnim troškovima. Budući da industrija sa konstantnim prinosima na razmjer može biti konkurentna pretpostavljamo da jedno poduzeće može spriječiti ulazak potencijalnih konkurenata a razlog tome može biti patent. Sve dok je granični trošak pozitivan izjednačavanje pozitivnog graničnog troška i pozitivnog graničnog prihoda implicira da će monopolist uvijek proizvoditi na elastičnom dijelu svoje krivulje potražnje MC = MR = p ( + ) > 0 Ed <. E inearna krivulja potražnje može se podijeliti na dva segmenta ovisno o tome radi li se o elastičnoj ili neelastičnoj potražnji. Potražnja je elastična na gornjem dijelu gdje je granični prihod pozitivan jedinično elastična gdje je granični prihod jednak nuli i neelastična gdje je granični prihod negativan. S pozitivnim graničnim troškom razina proizvodnje koja maksimizira profit uvijek je na elastičnom dijelu krivulje potražnje. Primijetimo da monopolist nema krivulju ponude u smislu kao što konkurentno poduzeće ima. onkrentno poduzeće je prihvatitelj cijene koje izjednačava cijenu i granični trošak i krivulja graničnih troškova određuje količinu koju poduzeće nudi pri svakoj cijeni (krivulja ponude). Monopolist izabire cijenu i količinu koja maksimizira profit za danu krivulju potražnje i nema funkcije koja opisuje vezu između cijene i količine jer su cijena i količina određene odlukom o maksimizaciji profita. d Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Odluka o zatvaranja u kratkom roku Iako monopolist izabire cijenu i količinu kojom maksimizira profit jednostavno postojanje monopolske moći ne garantira da će poduzeće ostvariti pozitivan ekonomski profit. Suočen s poduzećem koje nema pozitivan profit manager donosi odluku o zatvaranju na isti način kao i savršeno konkurentno poduzeće-u kratkom roku monopolist koji proizvodi nastavlja proizvoditi sve dok cijena nije manja od kratkoročnih prosječnih varijabilnih troškova. U dugom roku monopolist nastavlja proizvoditi sve dok cijena nije manja od prosječnih dugoročnih troškova. Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with

Potražnja za faktorima proizvodnje monopolista Odluku o faktorima proizvodnji u kratkom roku monopolista možemo usporediti s odlukom savršeno konkrentnog poduzeća. Ako pretpostavimo da na tržištu faktora proizvodnje vlada savršena konkurencija monopolist prihvaća cijene rada i kapitala kao dane u svojim odlukama o njihovom angažiranju. No imajmo na umu da cijena proizvoda više nije parametar pa se monopolistovi granični prihodi rada i kapitala razlikuju od savršeno konkurentnog. Monopolist upošljava onu razinu rada za koju je granični prihod rada jednak graničnom trošku rada što je isto kao i u savršenoj konkurenciji. No granični prihod proizvoda je jednak cijeni u savršenoj konkurenciji i razina rada u onom kontekstu izjednačava cijenu rada i umnožak cijene i graničnog proizvoda rada. Za monopolista je granični prihod uvijek manji od cijene na opadajućoj tržišnoj krivulji potražnje pa njegova krivulja graničnog prihoda rada leži ispod onog u savršenoj konkurenciji. To implicira da će za istu količinu fiksnog kapitala i za dane cijena faktora monopolist angažirati manje rada od savršeno konkurentnog poduzeća. Za dani granični proizvod rada koji je određen tehnologijom i količinom kapitala koja je fiksna monopolistov granični prihod je manji od onog od savršene konkurencije za svaku količinu rada. Pri danoj nadnici konkurentna industrija upošljava više rada od monopolista. Model maksimizacije profita: max π ( ) = p f ( ) f( ) w r FOC dπ dp = f + pf w = 0 d d dp w = f( + p ) = MP MR = MRP. d Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Elastičnost potražnje na linearnim i nelinearnim krivuljama potražnje-podsjetnik a x= a p b x Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Funkcija potražnje s konstantnom elastičnošću potražnje Općeniti funkcionalni oblik funkcije potražnje s konstantnom elastičnošću potražnje

Elastičnost i ukupni prihod Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Gubitak društva zbog monopola (DW-dead weight loss from monopol) ada je industrija organizirana u obliku monopola umjesto u obliku mnoštva konkurentnih poduzeća dio potrošačeva i proizvođačeva probitka se gubi. Pretpostavimo da nema učinka dohotka jer u tom slučaju nema razlike između uobičajene i kompenzirane krivulje potražnje. Dio se izgubljenog probitka transferira monopolistu u obliku profita ali dio je izgubljen. Na desnoj gornjoj slici je grafički predočen gubitak blagostanja zbog monopola u uvjetima konstantnih graničnih troškova. Ako su granični troškovi rastući kao na donjoj desnoj slici uspoređuje se razina proizvodnje monopolista i razina proizvodnje koja bi se proizvela kada bi cijena bila jednaka graničnom trošku. Dodatak. Možemo profit poduzeća mjeriti kao zbroj profita koji se ostvaruje za svaku jedinicu. Ako poduzeće kao u savršenoj konkurenciji prodaje sve jedinice po jednoj cijeni profit za svaku dodatnu jedinicu jednak je razlici između cijene i graničnog troška proizvodnje te jedinice. Ukupni profit jednak je integralu između graničnog troška pri razini proizvodnje nula i tržišne cijene. U uvjetima savršene konkurencije mjereno na krivulji tržišne ponude profit na taj način se obično zove proizvođačev probitak. Izvor: Binger i Hoffman Microeconomics with Calculus

Monopol u analizi opće ravnoteže Gubitak društva zbog monopola implicira da je monopolska razina proizvodnje neefikasna. Monopolist ostvaruje pozitivan ekonomski profit u dugom roku. To mijenja distribuciju kupovne moći u ekonomiji u odnosu na opću konkurencijsku ravnotežu.