Fizička hemija makromolekula

Σχετικά έγγραφα
S t r a n a 1. 1.Povezati jonsku jačinu rastvora: a) MgCl 2 b) Al 2 (SO 4 ) 3 sa njihovim molalitetima, m. za so tipa: M p X q. pa je jonska jačina:

SEKUNDARNE VEZE međumolekulske veze

Eliminacijski zadatak iz Matematike 1 za kemičare

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

3. razred gimnazije- opšti i prirodno-matematički smer ALKENI. Aciklični nezasićeni ugljovodonici koji imaju jednu dvostruku vezu.

numeričkih deskriptivnih mera.

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju

HEMIJSKA VEZA TEORIJA VALENTNE VEZE

Polimerizacija kemijska reakcija u kojoj niskomolekulski spojevi, monomeri, međusobnim povezivanjem kovalentnim kemijskim vezama tvore makromolekule,

U unutrašnja energija H entalpija S entropija G 298. G Gibsova energija TERMOHEMIJA I TERMODINAMIKA HEMIJSKA TERMODINAMIKA

DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović

PRAVA. Prava je u prostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom paralelnim sa tom pravom ( vektor paralelnosti).

FTN Novi Sad Katedra za motore i vozila. Teorija kretanja drumskih vozila Vučno-dinamičke performanse vozila: MAKSIMALNA BRZINA

Osnovne veličine, jedinice i izračunavanja u hemiji

Kiselo bazni indikatori

Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.

Fizička hemija makromolekula

5. Karakteristične funkcije

18. listopada listopada / 13

SEMINAR IZ KOLEGIJA ANALITIČKA KEMIJA I. Studij Primijenjena kemija

XI dvoqas veжbi dr Vladimir Balti. 4. Stabla

Pismeni ispit iz matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: ( ) + 1.

Teorijske osnove informatike 1

REAKCIJE ELIMINACIJE

Mašinsko učenje. Regresija.

C C C C C C C C C C C C H C CH 2 H 3 C H. Br C CH 2. 1 konjugovane 2 izolovane 3 kumulovane C=C veze. C=C veze. C=C veze. 1,3-cikloheksadien

Fizička hemija makromolekula

NOMENKLATURA ORGANSKIH SPOJEVA. Imenovanje aromatskih ugljikovodika

Kaskadna kompenzacija SAU

Osnovne teoreme diferencijalnog računa

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

PARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI. Sama definicija parcijalnog izvoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je,

Iskazna logika 3. Matematička logika u računarstvu. novembar 2012

Termohemija. C(s) + O 2 (g) CO 2 (g) H= -393,5 kj

Obrada signala

I.13. Koliki je napon između neke tačke A čiji je potencijal 5 V i referentne tačke u odnosu na koju se taj potencijal računa?

M086 LA 1 M106 GRP. Tema: Baza vektorskog prostora. Koordinatni sustav. Norma. CSB nejednakost

IZVODI ZADACI ( IV deo) Rešenje: Najpre ćemo logaritmovati ovu jednakost sa ln ( to beše prirodni logaritam za osnovu e) a zatim ćemo

Elementi spektralne teorije matrica

IZVODI ZADACI (I deo)

Riješeni zadaci: Nizovi realnih brojeva

STVARANJE VEZE C-C POMO]U ORGANOBORANA

Kontrolni zadatak (Tačka, prava, ravan, diedar, poliedar, ortogonalna projekcija), grupa A

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

IZRAČUNAVANJE POKAZATELJA NAČINA RADA NAČINA RADA (ISKORIŠĆENOSTI KAPACITETA, STEPENA OTVORENOSTI RADNIH MESTA I NIVOA ORGANIZOVANOSTI)

- pravac n je zadan s točkom T(2,0) i koeficijentom smjera k=2. (30 bodova)

21. ŠKOLSKO/OPĆINSKO/GRADSKO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE GODINE 8. RAZRED TOČNI ODGOVORI

( ) ( ) 2 UNIVERZITET U ZENICI POLITEHNIČKI FAKULTET. Zadaci za pripremu polaganja kvalifikacionog ispita iz Matematike. 1. Riješiti jednačine: 4

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

Novi Sad god Broj 1 / 06 Veljko Milković Bulevar cara Lazara 56 Novi Sad. Izveštaj o merenju

MEHANIKA FLUIDA. Isticanje kroz otvore sa promenljivim nivoom tečnosti

Grafičko prikazivanje atributivnih i geografskih nizova

INTELIGENTNO UPRAVLJANJE

1 Uvod - polimeri i polimerni materijali

MEĐUMOLEKULSKE SILE JON-DIPOL DIPOL VODONIČNE NE VEZE DIPOL DIPOL-DIPOL DIPOL-INDUKOVANI INDUKOVANI JON-INDUKOVANI DISPERZNE SILE

MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15

Pismeni ispit iz matematike GRUPA A 1. Napisati u trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku kompleksni broj, zatim naći 4 z.

Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija

C kao nukleofil (Organometalni spojevi)

Računarska grafika. Rasterizacija linije

OM2 V3 Ime i prezime: Index br: I SAVIJANJE SILAMA TANKOZIDNIH ŠTAPOVA

7 Algebarske jednadžbe

Reverzibilni procesi

POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA PRIRUČNIK ZA SAMOSTALNO UČENJE

Linearna algebra 2 prvi kolokvij,

Inženjerska grafika geometrijskih oblika (5. predavanje, tema1)

5 Ispitivanje funkcija

MATEMATIKA 2. Grupa 1 Rexea zadataka. Prvi pismeni kolokvijum, Dragan ori

ELEKTROTEHNIČKI ODJEL

Pošto pretvaramo iz veće u manju mjernu jedinicu broj 2.5 množimo s 1000,

41. Jednačine koje se svode na kvadratne

Trigonometrija 2. Adicijske formule. Formule dvostrukog kuta Formule polovičnog kuta Pretvaranje sume(razlike u produkt i obrnuto

Operacije s matricama

Moguća i virtuelna pomjeranja

KOMUTATIVNI I ASOCIJATIVNI GRUPOIDI. NEUTRALNI ELEMENT GRUPOIDA.

radni nerecenzirani materijal za predavanja

Cauchyjev teorem. Postoji više dokaza ovog teorema, a najjednostvniji je uz pomoć Greenove formule: dxdy. int C i Cauchy Riemannovih uvjeta.

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

III VEŽBA: FURIJEOVI REDOVI

Periodičke izmjenične veličine

Konstruisanje. Dobro došli na... SREDNJA MAŠINSKA ŠKOLA NOVI SAD DEPARTMAN ZA PROJEKTOVANJE I KONSTRUISANJE

II. ODREĐIVANJE POLOŽAJA TEŽIŠTA

O ili S kao nukleofili-acetali, ketali i hidrati (Adicija alkohola, vode, adicija tiola)

RAČUNSKE VEŽBE IZ PREDMETA POLUPROVODNIČKE KOMPONENTE (IV semestar modul EKM) IV deo. Miloš Marjanović

PRILOG. Tab. 1.a. Dozvoljena trajna opterećenja bakarnih pravougaonih profila u(a) za θ at =35 C i θ=30 C, (θ tdt =65 C)

ELEMENTARNIH REAKCIJA

radni nerecenzirani materijal za predavanja R(f) = {f(x) x D}

LANCI & ELEMENTI ZA KAČENJE

Heterogene ravnoteže taloženje i otapanje. u vodi u prisustvu zajedničkog iona u prisustvu kompleksirajućegreagensa pri različitim ph vrijednostima

Matematika 1 { fiziqka hemija

RIJEŠENI ZADACI I TEORIJA IZ

2 tg x ctg x 1 = =, cos 2x Zbog četvrtog kvadranta rješenje je: 2 ctg x

ZBIRKA POTPUNO RIJEŠENIH ZADATAKA

FTN Novi Sad Katedra za motore i vozila. Teorija kretanja drumskih vozila Vučno-dinamičke performanse vozila: MAKSIMALNA BRZINA

10. STABILNOST KOSINA

= T 2. AgBr (s) + ½ Cl 2(g) + ½ Br 2(g) = AgCl (s) O (l) O (g) +1/2O 2(g) H 2(g) =H 2. značaj navođenja agregatnog stanja

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola.

Sistemi veštačke inteligencije primer 1

Radoslav D. Mićić, doc. PhD, Hemija nafte i gasa. Presentation 3.

Transcript:

Fizička hemija makromolekula Šk. 2013/2014 2. Predavanje Oktobar 2013. Dr Gordana Ćirić-Marjanović, vanredni profesor

2. Reakcije polimerizacije. 2.1. Lančane reakcije polimerizacije Kod lančane polimerizacije, pri reakciji aktivnog centra, R*, sa reaktantom - molekulom monomera, M, nastaje jedan novi aktivni centar, R M* (reakcija 1) koji nastavlja započetu reakciju sa sledećim molekulom monomera (reakcija 2), pri čemu dolazi do rasta molarne mase aktivnog centra (rast lanca). R* + M R M* (1) aktivni centar monomer R M* + M R M M* (2) R* je slobodni radikal (R ), katjon, anjon, ili aktivni centar koordinacionog kompleksnog jedinjenja Ziegler-Natta katalizatora Aktivni centar na koji se adiraju molekuli monomera ostaje na kraju rastućeg aktivnog centra sve do odigravanja reakcije terminacije (prekida rasta). R M M*, R M M M*, R M M M M*,... Pri lančanim reakcijama ne dolazi do izdvajanja malih molekula, kao što je to slučaj pri reakcijama polikondenzacije, tako da nastali makromolekuli imaju skoro isti hemijski sastav kao i molekuli monomera.

Lančane reakcije polimerizacije Monomeri Za lančanu reakciju polimerizacije su pogodni monomeri koji imaju dvostruke ili trostruke veze između dva atoma ugljenika, ili dvostruke veze između ugljenika i nekog drugog atoma (O, N). H 2 C CH CH 2 = CH 2 eten (etilen) CH 2 = CH CH = CH 2 1,3-butadien stiren Jednostruke σ-veze u prstenovima između ugljenika i nekog drugog atoma u cikličnim monomerima se takođe lako raskidaju u reakciji sa odgovarajućim aktivnim centrima i ponovo povezuju, ali sada u linearne makromolekulske lance. H 2 C O CHR Oksiran (ciklični etar)-monomer za epoksidne smole

Lančane reakcije polimerizacije Od strukture molekula monomera (vrste supstituenata, polarnosti veze koje se raskida) zavisi kakav aktivni centar će biti najpogodniji za aktiviranje monomera. Alkenska (olefinska) π-veza se može otvoriti homo- ili heterolitički: C C C C C C Zato se polimerizacija alkena može inicirati kako pomoću radikala, tako i pomoću jona ili Ziegler-Natta katalizatora. Supstituenti R koji odbijaju elektrone povećavaju gustinu elektrona na dvostrukoj vezi i olakšavaju iniciranje polimerizacije katjonima: Supstituenti koji privlače elektrone smanjuju gustinu elektrona dvostruke veze što pogoduje aktiviranju molekula za polimerizaciju anjonima:

Termodinamički uslov za odigravanje reakcije polimerizacije Reakcija polimerizacije se može spontano odigrati samo ako je promena Gibsove energije polimerizacije G p < 0: G p = (G polimera G monomera ) = (H polimera H monomera ) T(S polimera S monomera ) G p = H p - T S p < 0 ( H p =promena entalpije, S p = promena entropije polimerizacije) Navedeni uslov može biti ispunjen ako je: 1. H p < 0 i S p < 0 i T S p < H p u ovom slučaju reakcija polimerizacije nije moguća iznad gornje granične temperature koja se određuje iz uslova G p = 0 odnosno H p = T S p Gornja granična temperatura polimerizacije je ona iznad koje nije moguća polimerizacija. 2. H p < 0 i S p > 0 u ovom slučaju reakcija polimerizacije bi bila moguća pri svim temperaturama 3. H p > 0 i S p > 0 i T S p > H p reakcija polimerizacije nije moguća ispod neke donje granične temperature. Nepovoljno: pri polimerizaciji se povećava uređenost sistema, smanjuje se entropija, S p < 0 Povoljno: najčešće je H p < 0 (npr. prevođenje π u σ veze je jako egzoterman proces) Za reakcije polimerizacije je najčešće ispunjen uslov 1. Uobičajeno: (- H p ) = (30-150) kj mol -1, (- S p )= (100-150) J K -1 mol -1

2.1. Radikalska polimerizacija Opšta reakciona shema radikalske polimerizacije: Inicijator R R + M MR ----------------------------------- Inicijacija MR + M M 2 R M 2 R + M M 3 R... nastanak makroradikala ----------------------------------- M n R + M m R M n + m R slobodni radikal, M monomer Propagacija Terminacija

Primer radikalske polimerizacije: sinteza polietilena Inicijacija: R + M RM Propagacija: RM + M RM 2 Terminacija: RM n + RM m M n + m Rekombinacija: tip reakcije terminacije u kojoj sudarom dva makroradikala nastaje jedan makromolekul

Nastajanje slobodnih radikala reakcija inicijacije Većina inicijatora su peroksidi i alifatična azo jedinjenja Ovakvi inicijatori se raspadaju na slobodne radikale sa zadovoljavajućom brzinom pri temperaturama iznad 40 o C i ne mogu se koristiti za iniciranje radikalske polimerizacije pri nižim temperaturama. Koeficijent efikasnosti inicijatora predstavlja odnos broja slobodnih radikala koji su započeli reakciju polimerizacije i ukupnog broja slobodnih radikala nastalih disocijacijom molekula inicijatora.

Nastajanje slobodnih radikala reakcija inicijacije Za nastajanje radikala pri nižim temperaturama koriste se redoks reakcije: Fe 2+ + H 2 O 2 Fe 3+ + OH + OH Fe 2+ + S 2 O 8 2 Fe 3+ + SO 4 + SO 4 2 Fotoinicijatori su supstance koje raspadanjem pobuđenog stanja, nastalog apsorbovanjem svetlosti talasne dužine od 250-600 nm, na jone i radikale, mogu da iniciraju reakciju polimerizacije. Energija aktivacije raspadanja fotoinicijatora je praktično jednaka nuli, pa se fotoinicirana polimerizacija može izvoditi i pri vrlo niskim temperaturama. Radijaciona polimerizacija-reakcija polimerizacije inicirana zracima velike energije, kao što su α-, β-, γ- ili rendgenski zraci. Elektrohemijska polimerizacija- slobodni radikali nastaju elektrodnim reakcijama monomera, rastvarača ili drugih supstancija dodatih elektrolitu (elektrohemijski inicijatori). Samoinicirajuća polimerizacija (termička) pri zagrevanju nekih monomera do temperatura preko 100 o C primećeno je da dolazi do započinjanja reakcije polimerizacije iako monomeru nije dodat inicijator.

Dobijanje različitih strukturnih i konfiguracionih izomera u fazi propagacije Radikalskom polimerizacijom se generalno dobijaju ataktični polimeri, kod kojih su sindio- i izotaktične konfiguracije nasumično raspoređene duž makromolekulskog lanca. Kada monomer sadrži više nezasićenih veza, propagacija se može odvijati na više načina. Primer je sinteza polibutadiena iz 1,3-butadiena: 1,2 adicija trans1,4 adicija cis 1,4 adicija Polibutadieni različitih struktura i konfiguracija imaju različite osobine, npr. 1,2-polibutadien je tvrd i kristaliničan za razliku od 1,4-polibutadiena. Temperature kristaliničnog i staklastog prelaza za cisi trans-1,4-polibutadien se značajno razlikuju. Mehanizam polimerizacije 1,3-butadiena zavisi, između ostalog, od prirode rastvarača i reakcione temperature; više temperature favorizuju 1,2-adiciju.

Reakcije prenosa lančane aktivnosti reakcije transfera Reakcije transfera: dolazi do prenosa reaktivnosti rastućeg slobodnog makroradikala na inicijator, monomer, rastvarač ili polimer: Transfer na inicijator: Transfer na monomer: Transfer na rastvarač: Reakcije prenosa lančane aktivnosti ne utiču na ukupnu brzinu polimerizacije, ali imaju bitan uticaj na raspodelu molarnih masa polimernih proizvoda. telomerizacija Ako se lančana aktivnost prenosi na niskomolekulsku supstancu, kao posledica odigravanja reakcije transfera dolazi do smanjenja srednjeg stepena polimerizacije nastalih makromolekula. Kada novonastali radikal započne rast makromolekula on biva ugrađen u novi makromolekul kao krajnja grupa.

Reakcije prenosa lančane aktivnosti reakcije transfera Transfer na polimer: Kada dolazi do prenosa aktivnog centra slobodnog radikala na polimer, tada takođe dolazi do prevremenog prekida rasta jednog makroradikala, ali na već formiranom drugom makromolekulu se generiše aktivni centar slobodni radikal, na kome započinje rast novog makroradikala, pri čemu nastaje razgranat makromolekul sa još većom molarnom masom: Reakcije prenosa lančane aktivnosti na komponente reakcione smeše odigravaju se spontano i ne mogu se potpuno izbeći. Regulatori molarnih masa specijalne supstance koje imaju velike vrednosti relativne konstante prenosa lančane aktivnosti i sprečavaju nastanak makromolekula ogromnih molekulskih masa (npr. merkaptani RS-H).

Reakcija terminacije Do prekida rasta makroradikala može da dođe rekombinacijom ili disproporcionisanjem: 2 H 2 C H C X rekombinacija disproporcionacija X X H 2 C CH CH H 2 C H 2 C X + H 2 C H C H C X Pri reakciji rekombinacije sudarom dva makromolekula nastaje jedan makromolekul. Pri reakciji disproporcionacije nastaju dva makromolekula od kojih jedan na kraju ima jednu nezasićenu vezu. Energija aktivacije reakcije rekombinacije je manja od energije aktivacije reakcije disproporcionacije, zato što pri disproporcionaciji dolazi i do transfera vodonika sa jednog makroradikala na drugi i nastajanja jedne dvostruke veze. Udeo reakcije disproporcionacije u reakciji terminacije raste sa porastom temperature. Tip reakcije terminacije utiče na molarne mase krajnjeg polimera.

Reakcija terminacije Brzina približavanja dva makromolekulska radikala je određena brzinom translacione difuzije, koja se karakteriše konstantom k t1. Brzina difuzije segmenta makromolekula na kome se nalaze radikali (segmentalna difuzija) i okarakterisana je sa k t2 (orijentacija dva makromolekula takva da radikali koji se nalaze na krajevima makromolekulskih lanaca priđu jedan drugom). Kada se dva radíkala nađu na potrebnom rastojanju dolazi do odigravanja vrlo brze reakcije terminacije (k t3 ). Inhibitori polimerizacije: pri odigravanju reakcije prenosa lančane aktivnosti na neke supstance mogu da nastanu i vrlo aktivni radikali, koji prevashodno reaguju sa primarnim radikalima ili makroradikalima i tako potpuno prekidaju reakciju polimerizacije. Stabilizatori-za suzbijanje spontane polimerizacije monomera Slabi inhibitori (usporivači ili retarderi)-malo aktivni radikali koji nisu u stanju da započnu reakciju polimerizacije, ali mogu da reaguju prevashodno sa makroradikalima i tako učestvuju u reakciji terminacije (nitropirazol); utiču na smanjenje brzine polimerizacije i molarne mase nastalog polimera.

Primeri reakcija radikalske polimerizacije

Metode radikalske polimerizacije. Polimerizacija u homogenoj sredini 1. Polimerizacija u masi - bez rastvarača. Reakcionu smešu pri ovom načinu izvođenja polimerizacije vinilnih monomera čine samo tečni monomer i inicijator, koji mora da bude rastvoran u monomeru. 2. Polimerizacija u rastvoru - uz upotrebu inertnog rastvarača. Za izvođenje reakcije polimerizacije u rastvoru neophodno je izabrati rastvarač u kome je rastvoran i monomer i sintetisani polimer.

Polimerizacija u heterogenoj sredini 3. Taložna polimerizacija - vrši se korišćenjem rastvarača kojim se taloži polimer. -nastali polimer je nerastvoran ili delimično rastvoran u reakcionoj smeši i pri dostizanju određenog kritičnog stepena konverzije izdvaja se u obliku nove faze. 4. Suspenziona polimerizacija Monomer nerastvoran u rastvaraču (vodi), zajedno sa inicijatorom koji je rastvoran samo u monomeru, dodaje se u reaktor u koji je prethodno uneta određena količina vode (dva do deset puta veća od zapremine monomera) i stabilizator. Uz zagrevanje do temperature polimerizacije mešanjem se monomer disperguje u vodi u kapi prečnika od 0,01 do 3 mm. U svakoj kapi monomera raspadom inicijatora nastaju radikali, koji započinju reakciju polimerizacije. Svaka kap monomera predstavlja poseban reaktor u kome se odigrava reakcija polimerizacije u masi.

5. Emulziona polimerizacija - monomer vrlo slabo, a inicijator dobro rastvoran u kontinualnoj fazi (rastvaraču) inicijator, kao što je kalijum persulfat, dodaje se u vodenu emulziju monomera, kao što je stiren. Emulziona polimerizacija je radikalska polimerizacija monomera emulgovanih u vodi u prisustvu tenzida i vodorastvornog inicijatora. Za stabilizaciju emulzije monomera u vodi koriste se niskomolekulske površinski aktivne supstance tenzidi. 6. Disperziona polimerizacija -monomer vrlo slabo, inicijator slabo ili dobro rastvoran u kontinualnoj fazi Ovim postupkom se dobijaju polimerni prahovi sa česticama reda veličine od 0,5 do 10 µm, a takođe i stabilne disperzije vodorastvornih polimera u ulju.

2.2 Jonska polimerizacija 2.2.1 Anjonska polimerizacija Anjonska polimerizacija je lančana reakcija između karbanjona ili oksanjona kao aktivnih centara i molekula monomera koji su supstituisani elektronakceptorskim grupama. Katalizatori (inicijatori) anjonske polimerizacije su alkalni metali, amidi, alkoksidi i cijanidi alkalnih metala. Kokatalizatori su organski rastvarači, kao što je heptan.

Primer anjonske polimerizacije: sinteza polistirena Inicijacija: Propagacija Terminacija

Monomeri vinilnog tipa koji polimerizuju anjonski

Heterociklični monomeri koji anjonski polimerizuju

Rast lanca može da se odvija u zavisnosti od primenjenog katalizatora u dva, tri ili više smerova istovremeno: Dvosmerni rast lanca katalizatori dvovalentni joni: Trosmerni rast lanca polifunkcionalni inicijator: Rast lanca u četiri smera polifunkcionalni inicijator: