Kvantna optika Toplotno zračenje
Apsorpciona sposobnost tela je sposobnost apsorbovanja energije zračenja iz intervala l, l+ l na površini tela ds za vreme dt. Apsorpciona moć tela je sposobnost apsorbovanja energije zračenja po svim talasnim dužinanma na površini tela ds za vreme dt.
Emisiona sposobnost tela je sposobnost tela da na intervalu talasnih dužina l, l+ l izrači sa površine tela ds datu energiju u vremenskom intervalu dt. Emisiona sposobnost tela je sposobnost tela da po svim talasnim dužinama izrači sa površine tela ds datu energiju u vremenskom intervalu dt.
ili gustini energije zračenja.
Kako temperatura raste, maksimum krive intenziteta zračenja postaje viši i pomera se ka kračim talasnim dužinama - Vinov zakon pomeranja Isprekidana plave linije su vrednosti od λ m za svaku drugu vrednost temperaturu T Ova slika je reprezentativna za Vinov zakon pomeranja i prikazuje opšti oblik krive intenziteta zračenja na određenoj temperaturi.
Ukupna energija koju zrači crno telo na svim frekvencijama (u jedinici vremena sa jedinične površine), dakle snaga zračenja, zavisi samo od temperature -to predstavlja Štefan-Bolcmanov zakon zračenja. -Štefan-Boltzmanov zakon zračenja za crno telo: E 0 - Emisiona moć crnog tela E 4 0(T ) T σ=5.7 10 8W/m 2 K 4 Štefan-Bolcmanova konstanta -Štefan-Bolcmanov zakon zračenja za sivo telo Emisina moć sivog tela
Po Plankovoj predpostavci atomi se ponašaju kao harmonijski oscilatori koji emituju ili apsorbuju energiju zračenja samo u količinama proporcionalnim njihovoj frekvenci ν. Zato možemo reči da i: Dakle tela ne mogu emitovati niti apsorbovati proizvoljne količine energije zračenja.
FOTOELEKTRIČNI EFEKAT Fotoelektrični efekat je pojava da se pod uticajem elektromagnetnog zračenja iz metala oslobađaju elektroni. 1.Fotoni elektromagnetnog zračenja veće frekvencije(manje λ) uzrokuju veće kinetičke energije fotoelektrona. 2.Veći intenzitet svetlosti (veći svetlosni fluks Φ) uzrokuje samo povećan broj fotoelektrona, a ne i njihovu veću kinetičku energiju. Prema talasnoj teoriji svetlosti, međutim, veći intenzitet bi, nasuprot tome, trebao uzrokovati i veće kinetičke energije izbijenih elektrona iz metala, što eksperimentom nije utvrđeno. Kinetička energija fotoelektrona se određuje na osnovu razlike potencijala između elektroda u vakuumskoj cevi: E e k V s
broj foto - elektrona Dakle, što je veči intenzitet elektromagnetnog zračenja to je broj fotoelektrona veči a što je elektromagnetno zračenje sa večom frekvencom to je kinetička enrgija elektrona veča.
3.Fotoefekat se javlja samo ako je talasna dužina upadnog zračenja manja od neke granične λ 0 -crvena granica fotoefekta. Ona je karakteristična veličina za dati materijal koji ispoljava fotoefekat. E k 0 4.Fotoelektroni se emituju praktično trenutno iz metala, čak i pri malim intenzitetima upadne svetlosti, iako klasična talasna teorija predviđa izvesno vreme neophodno za pojavu efekta, dok se dovoljno energije ne apsorbuje u metalu da elektron napusti njegovu površinu.
Prema Ajnštajnovom tumačenju, fotoni (paketi svetlosne energije elektromagnetnog zračenja, koji nastaju kada oscilatori materije koja emituje svetlost, skokovito menjaju vrednost svog energetskog stanja) u sudaru sa vezanim elektronom u metalu deo energije predaju za vršenje izlaznog rada iz metala A i, a ostatak energije predstavlja kinetičku energiju Ek elektrona. Ovim tumačenjem se svetlosti pripisuju korpuskularna(čestična) svojstva, iako se ovde radi o kvazi-čestici, čestici bez mase, koja postoji samo pri kretanju. Drugim rečima, elektromagnetno zračenje, zavisno od pojave, manifestuje dualistički (i talasni i čestični) karakter. Spoljašnji fotoefekat - kada fotoelektroni imaju dovoljnu energiju da izađu u spoljašnji prostor. Unutrašnji fotoefekat (kod dielektrika i poluprovodnika) -elektroni ne napuštaju materijal, već se samo pobuđuju i povećavaju provodljivost materijala. Primena: fotoćelije, fotootpornici, fotomultiplikatori, solarne ćelije,