OPTIČKA SVOJSTVA PAPIRA
Papir svjetlosne zrake može apsorbirati, propustiti ili reflektirati. Kada svjetlost pada na papir jedan dio svjetlosnih zraka se odbije pod istim kutem pod kojim je i upao (zrcalna refleksija), a ostatak prodire u papir gdje je raspršen u svim smjerovima. Svjetlost koja ulazi u papir susrest će se s kompleksnom strukturom mreže celuloznih vlakanaca, čestica punila i zraka. Svjetlost se reflektira od vlakanaca i čestica punila ali i prodire u celulozna vlakanca gdje se apsorbira ili se lomi u nekom drugom smjeru. Nakon niza refleksija i lomova unutar papira određena količina svjetlosti stiže na površinu papira a tu difuzno reflektiranu svjetlost mi percipiramo kao bijelu mat površinu.
Kod opisivanja optičkih karakteristika papira razlikujemo nekoliko različitih pojmova: Svjetlina (engl. Brightness) Bjelina (engl. Whiteness) Transparentnost Opacitet (Neprozirnost, engl. Opacity) Sjaj
SVJETLINA PAPIRA Svjetlina papira, kartona ili pulpe (ISO Brightness) mjeri se spektrofotometrom prema standardu ISO 2470:1999 Mjerenje faktora refleksije difuznog plavog svjetla (ISO svjetlina) ISO svjetlina (%) papira, kartona i pulpe definira se kao omjer stupnja refleksije difuznog plavog svjetla (λ=457 nm) s površine neprozirnog uzorka papira (list papira u snopu) prema stupnju refleksije idealnog reflektirajućeg tijela Može se mjeriti s isključenom ili uključenom UV komponentom svjetlosti
SVJETLINA PAPIRA Neke karakteristične vrijednosti svjetline za pojedine vrste papira/pulpe: ISO Svjetlina (ISO Brightness) Karakteristične vrijednosti (isključena UV komponenta svjetlosti) %ISO Novinski papir 62 65 Bijeljena celuloza 90 Uredski papir 80 95 Premazani papiri 85 90
BJELINA PAPIRA Za izradu papira visokog stupnja bjeline potrebno je rabiti kvalitetno bijeljeno vlakno, punila sa što većim stupnjem bjeline, plavila, optička bjelila koja stupanj bjeline još više pojačavaju. Pod stupnjem bjeline nekog materijala podrazumijevamo stupanj, odnosno postotak kojim se taj materijal približava idealno bijelom, a koje je dogovorno postavljeno za magnezijev oksid.
BJELINA PAPIRA Bjelina papira predstavlja stupanj difuzne refleksije svjetlosti (svih valnih duljina) s površine uzorka kroz cijeli spektar vidljive svjetlosti. Određuje se prema standardu ISO 11475:1999 Određivanje CIE bjeline, D65/10⁰ (na vanjskom danjem svjetlu) Stupanj bjeline (%) određuje se mjerenjem refleksije svjetlosti s površine papira u vidljivom području spektra (u cijelom području). Za osvjetljenje uzorka koristi se iluminant D65 koji predstavlja vanjsko dnevno svjetlo (osim vidljivog dijela spektra također sadrži i UV komponentu svjetlosti).
OPACITET Opacitet je mjera za nepropusnost svjetla i izražava se u %. Opacitet je odnos stupnja refleksije pojedinog lista papira iznad jedne crne podloge (< 0.5% refleksije) prema stupnju refleksije istog lista u snopu (iznad tolikog snopa istovrsnog papira da kroz njega ne može proći svjetlo).
OPACITET Opacitet (neprozirnost) papira i kartona određuje se prema standardu ISO 2471:1998 Određivanje neprozirnosti (podlaganjem papira) Metoda difuzne refleksije Na opacitet utječe vrsta vlakanaca, stupanj bijeljenja, prisutnosti bojila, premaza ili punila. Karakteristične vrijednosti opaciteta za neke papire Vrsta papira Opacitet (%) Novinski papir (40 49 g/m 2 ) 90 94 Uredski papir, koverte (50 100 g/m 2 ) >88 Paus papir (60 110 g/m 2 ) 25 40
TRANSPARENTNOST Transparentnost je propusnost papira za difuzno upadno svjetlo. Izražava se u postocima (%). Prilikom mjerenja uzorku odredimo stupanj refleksije prvo kad se nalazi iznad bijelog standarda (stupanj bjeline veći ili jednak 80%), a onda iznad crnog standarda (stupanj bjeline manji ili jednak 6.5%).
SJAJNOST skripta str. 108 110 Površina papira odbija/reflektira zrake svjetlosti, ali zbog različitog stanja površine na koju svjetlo pada i difuzno se reflektira ova nam se površina čini manje sjajna ili uopće nije sjajna. Ukoliko se jedan dio svjetlosti zrcalno reflektira s površine papira (kut refleksije jednak kutu upada) ta pojava će bitno utjecati na sjajnost površine papira. Mjerenje sjaja osniva se na uspoređivanju ispitivanog papira s jednim sjajnim standardom.
SJAJNOST Određuje se udio svjetla koji se reflektira pod istim kutem pod kojim je upao. Što je taj udio veći, to je uzorak sjajniji. Mjerenje se provodi osvjetljavanjem površine papira paralelnom svjetlošću i bilježenjem zrcalno reflektiranog svjetla. Kutevi od 75, 60 ili 20 rabe se za mjerenje sjaja.
OPTIČKA BJELILA skripta str. 110 112 Jedan dio svjetla koji upada na papir će se apsorbirati (uglavnom UV dio spektra i plavi dio spektra) zbog toga nam površina papira djeluje žućkasto. Zbog apsorpcije dijela svjetla dolazi do smanjene remisije u odnosu na količinu upadnog svjetla. OPTIČKA BJELILA apsorbirano UV svjetlo (za ljudsko oko nevidljivo) izračuju natrag kao vidljivo kompenziraju žutilo dodatnom emisijom plavog svjetla.