PREDMET: Upravljanje sistemima. Frekvencijske karakteristike

Σχετικά έγγραφα
UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

III VEŽBA: FURIJEOVI REDOVI

Otpornost R u kolu naizmjenične struje

Kaskadna kompenzacija SAU

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

Napisat demo program koji generira funkciju prijenosa G(s)=(2s+4)/(s2+4s+3) s=tf('s'); Br=2*s+4;Naz=s^2+4*s+3; G=Br/Naz

OSNOVI AUTOMATSKOG UPRAVLJANJA PROCESIMA. Vežba br. 6: Dinamika sistema u frekventnom domenu u MATLABu

Elementi spektralne teorije matrica

Pismeni ispit iz matematike GRUPA A 1. Napisati u trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku kompleksni broj, zatim naći 4 z.

Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija

Zadatak 2 Odrediti tačke grananja, Riemann-ovu površ, opisati sve grane funkcije f(z) = z 3 z 4 i objasniti prelazak sa jedne na drugu granu.

Pismeni ispit iz matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: ( ) + 1.

M086 LA 1 M106 GRP. Tema: Baza vektorskog prostora. Koordinatni sustav. Norma. CSB nejednakost

Obrada signala

PRAVA. Prava je u prostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom paralelnim sa tom pravom ( vektor paralelnosti).

Funkcija prenosa. Funkcija prenosa se definiše kao količnik z transformacija odziva i pobude. Za LTI sistem: y n h k x n k.

IZVODI ZADACI (I deo)

MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15

ELEKTROTEHNIČKI ODJEL

PRIMJER 3. MATLAB filtdemo

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

2 tg x ctg x 1 = =, cos 2x Zbog četvrtog kvadranta rješenje je: 2 ctg x

Frekventne metode analize sistema automatskog upravljanja

Ispit održan dana i tačka A ( 3,3, 4 ) x x + 1

Poglavlje 7. Blok dijagrami diskretnih sistema

Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.

RIJEŠENI ZADACI I TEORIJA IZ

Frekventne metode analize sistema automatskog upravljanja

Matematika 1 - vježbe. 11. prosinca 2015.

5. Karakteristične funkcije

OSNOVI ELEKTRONIKE VEŽBA BROJ 1 OSNOVNA KOLA SA DIODAMA

radni nerecenzirani materijal za predavanja

FTN Novi Sad Katedra za motore i vozila. Teorija kretanja drumskih vozila Vučno-dinamičke performanse vozila: MAKSIMALNA BRZINA

Program testirati pomoću podataka iz sledeće tabele:

SOPSTVENE VREDNOSTI I SOPSTVENI VEKTORI LINEARNOG OPERATORA I KVADRATNE MATRICE

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

4.7. Zadaci Formalizam diferenciranja (teorija na stranama ) 343. Znajući izvod funkcije x arctg x, odrediti izvod funkcije x arcctg x.

Kontrolni zadatak (Tačka, prava, ravan, diedar, poliedar, ortogonalna projekcija), grupa A

Prvi kolokvijum. y 4 dy = 0. Drugi kolokvijum. Treći kolokvijum

Betonske konstrukcije 1 - vežbe 3 - Veliki ekscentricitet -Dodatni primeri

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

Osnovne teoreme diferencijalnog računa

Računarska grafika. Rasterizacija linije

nvt 1) ukoliko su poznate struje dioda. Struja diode D 1 je I 1 = I I 2 = 8mA. Sada je = 1,2mA.

TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE I I.1.

OSNOVI ELEKTRONIKE VEŽBA BROJ 2 DIODA I TRANZISTOR

( ) ( ) 2 UNIVERZITET U ZENICI POLITEHNIČKI FAKULTET. Zadaci za pripremu polaganja kvalifikacionog ispita iz Matematike. 1. Riješiti jednačine: 4

1 UPUTSTVO ZA IZRADU GRAFIČKOG RADA IZ MEHANIKE II

DRUGI KOLOKVIJUM IZ MATEMATIKE 9x + 6y + z = 1 4x 2y + z = 1 x + 2y + 3z = 2. je neprekidna za a =

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

FTN Novi Sad Katedra za motore i vozila. Teorija kretanja drumskih vozila Vučno-dinamičke performanse vozila: MAKSIMALNA BRZINA

5 Ispitivanje funkcija

( t) u( t) ( t) STABILNOST POJAČAVAČA SA POVRATNOM SPREGOM STABILNOST POJAČAVAČA SA POVRATNOM SPREGOM STABILNOST POJAČAVAČA SA POVRATNOM SPREGOM

INTELIGENTNO UPRAVLJANJE

1 Afina geometrija. 1.1 Afini prostor. Definicija 1.1. Pod afinim prostorom nad poljem K podrazumevamo. A - skup taqaka

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju

Antene. Srednja snaga EM zračenja se dobija na osnovu intenziteta fluksa Pointingovog vektora kroz sferu. Gustina snage EM zračenja:

Matematka 1 Zadaci za drugi kolokvijum

FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

Karakterizacija kontinualnih sistema u prelaznom režimu

Inženjerska grafika geometrijskih oblika (5. predavanje, tema1)

Kola u ustaljenom prostoperiodičnom režimu

π π ELEKTROTEHNIČKI ODJEL i) f (x) = x 3 x 2 x + 1, a = 1, b = 1;

2. KOLOKVIJ IZ MATEMATIKE 1

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola.

numeričkih deskriptivnih mera.

IZVODI ZADACI ( IV deo) Rešenje: Najpre ćemo logaritmovati ovu jednakost sa ln ( to beše prirodni logaritam za osnovu e) a zatim ćemo

OM2 V3 Ime i prezime: Index br: I SAVIJANJE SILAMA TANKOZIDNIH ŠTAPOVA

IZRAČUNAVANJE POKAZATELJA NAČINA RADA NAČINA RADA (ISKORIŠĆENOSTI KAPACITETA, STEPENA OTVORENOSTI RADNIH MESTA I NIVOA ORGANIZOVANOSTI)

DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović

DIMENZIONISANJE PRAVOUGAONIH POPREČNIH PRESEKA NAPREGNUTIH NA PRAVO SLOŽENO SAVIJANJE

Elektromotorni pogon je jedan DINAMIČKI SISTEM, koji se može podeliti na više DINAMIČKIH PODSISTEMA između kojih postoji INTERAKCIJA.

Elektrotehnički fakultet univerziteta u Beogradu 17.maj Odsek za Softversko inžinjerstvo

ASIMPTOTE FUNKCIJA. Dakle: Asimptota je prava kojoj se funkcija približava u beskonačno dalekoj tački. Postoje tri vrste asimptota:

Pismeni dio ispita iz Matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja u zavisnosti od parametra a:

Računarska grafika. Rasterizacija linije

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola.

radni nerecenzirani materijal za predavanja R(f) = {f(x) x D}

Periodičke izmjenične veličine

Matematika 4. t x(u)du + 4. e t u y(u)du, t e u t x(u)du + Pismeni ispit, 26. septembar e x2. 2 cos ax dx, a R.

APROKSIMACIJA FUNKCIJA

Trigonometrijske nejednačine

- pravac n je zadan s točkom T(2,0) i koeficijentom smjera k=2. (30 bodova)

MATERIJAL ZA VEŽBE. Nastavnik: prof. dr Nataša Sladoje-Matić. Asistent: dr Tibor Lukić. Godina: 2012

S t r a n a 1. 1.Povezati jonsku jačinu rastvora: a) MgCl 2 b) Al 2 (SO 4 ) 3 sa njihovim molalitetima, m. za so tipa: M p X q. pa je jonska jačina:

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011.

PARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI. Sama definicija parcijalnog izvoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je,

II. ODREĐIVANJE POLOŽAJA TEŽIŠTA

7 Algebarske jednadžbe

PP-talasi sa torzijom

Prikaz sustava u prostoru stanja

Operacije s matricama

PROBNI TEST ZA PRIJEMNI ISPIT IZ MATEMATIKE

SIMULACIJA MREŽA U FREKVENCIJSKOM DOMENU

Grafičko prikazivanje atributivnih i geografskih nizova

Klasifikacija blizu Kelerovih mnogostrukosti. konstantne holomorfne sekcione krivine. Kelerove. mnogostrukosti. blizu Kelerove.

Trigonometrija 2. Adicijske formule. Formule dvostrukog kuta Formule polovičnog kuta Pretvaranje sume(razlike u produkt i obrnuto

Algoritmi zadaci za kontrolni

Strukture podataka i algoritmi 1. kolokvij 16. studenog Zadatak 1

( ) π. I slučaj-štap sa zglobovima na krajevima F. Opšte rešenje diferencijalne jednačine (1): min

Transcript:

Osnovne akademske studije PREDMET: Upravljanje sistemima TEMA: Frekvencijske karakteristike Predmetni nastavnik: Prof. dr Milorad Stanojević Asistent: mr Marko Đogatović

Kompleksna funkcija prenosa Ukoliko se na neki sistem dovede sinusoidalni signal x(t)=a 1 sin(t+ 1 ), na izlazu iz tog sistema, po isteku prelaznog perioda, će se dobiti sinusodialni signal y(t)=a sin(t+ ), iste učestanosti, a različite amplitude i faze. x(t) W(s) y(t) U kompleksnom domenu, ove signale je moguće napisati kao j t 1 X j A1 e j t, Y j Ae. Njihov odnos, predstavljaće kompleksnu fukciju prenosa Y j A j1 W j e X j A 1

Iz izraza se vidi da je amplituda kompleksne funkcije prenosa odnos amplituda signala na izlazu i signala na ulazu, dok je faza razlika faza signala na ulazu i izlazu. Kompleksna funkcija prenosa se dobija od funkcije prenosa kada se umesto s uvede j. Kompleksnu funkciju prenosa je moguće napisati preko realnog i imaginarnog dela kao W j U jv ili korišćenjem amplitude(modula) i faze j W j A e, pri čemu je A U jv, arctg V U.

Amplitudsko-fazna frekvencijska karakteristika Amplitudsko-fazna frekvencijska karakteristika (AFFK, Nikvistov dijagram) je geometrijsko mesto tačaka određeno amplitudom i fazom kompleksne funkcije prenosa. Crta se za učestanosti na intervalu od 0 do +. jv A 1 1 1 0 U

Amplitudsko i fazno frekvencijska karakteristika To su dijagrami koji prikazuju zavisnost amplitude i faze od učestanosti. A 0 0

Logaritamske karakteristike Prilikom crtanja logaritamske amplitudske karakteristike na ordinatnu osu se nanosi L( ) 0 log A( )[ db] Na apscisnu osu nanosi se kružna frekvencija ω u logaritamskoj skali, odnosno nanose se delovi koji odgovaraju veličini logω, ali se označavaju vrednosti frekvencije ω [rad/s]. Na sličan način se crta i logaritamska fazna karakteristika, pri čemu se na apcisnoj osi nanosi frekvencija u logaritamskoj skali, a na ordinati pripadajući fazni ugao.

L log log 1 10 100 1 10 100

CST funkcija freqresp Izračunava frekvencijski odgovor linearnih stacionarnih sistema H = freqresp(sys,w) H = freqresp(sys,w) izračunava frekvencijski odgovor linearnog stacionarnog sistema sys za vrednosti učestanosti specificirane vektorom w. Izlazni argument H je 3-D polje dimenzija (broj izlaza)x(broj ulaza)x(dužina vektora w) Za sisteme sa jednim ulazom i jednim izlazom, H(1,1,k) daje skalarni odgovor za učestanost w(k).

CST funkcija nyquist Amplitudsko-fazno frekvencijska karakteristika linearnih stacionarnih sistema nyquist nyquist(sys) nyquist(sys,w) nyquist izračunava amplitudsko-fazno frekvencijski odgovor linearnih stacionarnih sistema. Kada je funkcija pozvana bez argumenata sa leve strane, nyquist automatski iscrtava AFFK dijagram. AFFK se koristi za ispitivanja svojstava sistema poput margina faze i pojačanja, kao i stabilnosti u povratnoj sprezi.

nyquist(sys) iscrtava AFFK za neki linearni stacionarni sistem sys. Tačke učestanosti se uzimaju automatski na osnovu polova i nula sistema. nyquist(sys,w) eksplicitno navodi opseg učestanosti ili vrednosti učestanosti koje će se koristiti za iscrtavanje. Da bi dijagram prikazali za određeni opseg učestanosti koristimo w = {wmin,wmax}. Da bi dijagram iscrtali za određene vrednosti učestanosti, postavljamo w kao vektor željenih učestanosti. Kada je funkcija pozvana sa argumentima leve strane [re,im,w] = nyquist(sys) [re,im] = nyquist(sys,w) tada funkcija vraća realne i imaginarne delove frekvencijskog odziva za učestanosti w.

CST funkcija bode Iscrtava logaritamsko-frekvencijske karakteristike linearnih stacionarnih sistema bode bode(sys) bode(sys,w) bode izračunava amplitudski i fazni odgovor linearnih stacionarnih sistema. Kada je funkcija pozvana bez argumenata sa leve strane, bode automatski iscrtava LFK dijagram. Amplituda je prikazana u decibelima (db), a faza u stepenima. bode(sys) iscrtava LFK za neki linearni stacionarni sistem sys. Tačke učestanosti se uzimaju automatski na osnovu polova i nula sistema.

bode(sys,w) eksplicitno navodi opseg učestanosti ili vrednosti učestanosti koje će se koristiti za iscrtavanje. Da bi dijagrame prikazali za određeni opseg učestanosti postavljamo w da je {wmin,wmax}. Da bi dijagram iscrtali za određene vrednosti učestanosti, postavljamo w kao vektor željenih učestanosti. Kada je funkcija pozvana sa argumentima leve strane [mag,phase,w] = bode(sys) [mag,phase] = bode(sys,w) tada funkcija vraća amplitudu i fazu (u stepenima) frekvencijskog odziva za učestanosti w. Za konverziju amplitude u decibele potrebno je uneti magdb = 0*log10(mag).

Funkcija sqeeze Uklanja jednu dimenziju B = squeeze(a) B = squeeze(a) vraća polje B sa istim brojem elemenata kao i A, ali sa jednom dimenzijom manje. squeeze ne utiče na dvodimenziona polja. Ukoliko je A vektor vrsta ili kolona ili skalar, tada je B = A.

Primer 1. Konstruisati AFFK sistema čija je funkcija prenosa K W s. s Kompleksna funkcija prenosa K K W j j j, znajući da je 1 j j 1.Realni i imaginarni deo U 0 V K. Amplituda i faza K K K j, znajući da je 1 e i j j e K 3 A, 3 j j j W j j e e e 3. Preseci sa realnom osom 0, V 0

4. Preseci sa imaginarnom osom 0, U 0 5. Za 0 3 U 0, V, A, 6. Za 3 U 0, V 0, A 0, 7. Kvadranti U 0 V 0 III i IV kvadrant jv 0 U 0

Primer. Konstruisati AFFK sistema čija je funkcija prenosa K W s. s Kompleksna funkcija prenosa K K W j j 1.Realni i imaginarni deo K U V 0. Amplituda i faza K K j W j e K A, 3. Preseci sa realnom osom 0, V 0

4. Preseci sa imaginarnom osom 0, U 0 5. Za 0 U, V 0, A, 6. Za U 0, V 0, A 0, 7. Kvadranti U 0 V 0 II i III kvadrant jv 0 0 U

K 1 Ts Primer 3. Za sistem čija je funkcija prenosa W s naći s jednačinu krive koja predstavlja AFFK. Nacrtati AFFK za slučaj kada je K=100 i T = 0,. Kompleksna funkcija prenosa K 1 Tj K jkt K KT W j j j K U parametarska jednačina krive KT V Jednačina krive će se dobiti kada se izrazi preko imaginarnog dela V i zatim zameni u U. K K V U KT KT V

1.Realni i imaginarni deo 100 U 0 V. Amplituda i faza jarctg0, 100 10, j j 100 10, 04 e 100 10, 04 W j e e j 100 1 0,04 A, arctg0, 3. Preseci sa realnom osom 0, V 0 4. Preseci sa imaginarnom osom 0, U 0 5. Za 0 U, V, A, 6. Za j arctg0,

3 U 0, V 0, A 0, 7. Kvadranti U 0 V 0 III kvadrant jv 0 U 0

num = [0 100]; den = [1 0 0]; [re,im] = nyquist(num,den); % Amplitudsko-fazno frekvencijska karakteristika plot(re,im,'linewidth',); title('amplitudsko-fazno frekvencijska karakteristika'); xlabel('u(\omega)'); ylabel('jv(\omega)'); Amplitudsko-fazno frekvencijska karakteristika 0 grid; -50-100 jv() -150-00 -50-10000 -8000-6000 -4000-000 0 000 U()

Primer 4. Za sistem čija je funkcija prenosa frekvencijske karakteristike. W s 5 s s 3 nacrtati Kompleksna funkcija prenosa W j j 3 j j j 5 j 6 5 5 5 3 j j j j 3 3 3 9 9 1.Realni i imaginarni deo 5 6 U 9 5 V 9. Amplituda i faza j j arctg arctg 5 5 4 W j e j 3 9 A 3 5 4, arctg arctg 9 3 jv 0 0 10 3 5 U

3. Preseci sa realnom osom 5 10 V 0 0 0 0, U 0 9 3 5 A 4. Preseci sa imaginarnom osom 5 6 U 0 0 0, 9 5. Za 0 10 10 U, V 0, A, 0 3 3 10 3 0 6. Za U V A 5, 0, 5, 0 7. Kvadranti U 0 V 0 I kvadrant 0 3

Amplitudsko-logaritamska karakteristika L 0log A 5 4 0 log 9 0 log 5 0log 4 0log 9 1 3 10 0 log 0log 1 0log 1 3 3 L L L L 0log 1 a) za L 0log1 0 db b) za L 0log 0, 0 L 0 0 0

L3 0log10 1 3 a) za 3 L 0log 1 0 db 3 10 b) za 3 L3 0log10 3 0,3 3 30 3 L 0 0-0 L1 L3 10 log10 3 log 0,1 1 3 10 log 0,1 1 10 0[dB/dek] L L 0[dB/dek] log 10 log10 3 0 [db/dek] 0 [db/dek] log 0,1 1 10 0,1 1 3 10

Logaritamsko-fazna karakteristika 1 3 arctg arctg 1 0,1 1 10 0,1 1 3 10 log log 0,1 1 3 10 log

Primer 5. Za sistem čija je funkcija prenosa G s frekvencijske karakteristike. 100 1 0,0s nacrtati Kompleksna funkcija prenosa W 100 100 1 0,0 j 100 10,04 j 0,0 j 1 0,0 j 1 0,0 j 1 0,0 j 1 0,0 1.Realni i imaginarni deo U V 100 1 0,0 1 0,0 4 1 0,0 jv 0. Amplituda i faza 100 A, arctg 0,0 1 0,0 0 50 100 U

3. Preseci sa realnom osom 4 V 0 0 0 0, U 0 100 1 0,0 100 A 4. Preseci sa imaginarnom osom U 100 1 0,0 0 0 1 50, V 1 50 1 0,0 5. Za 0 U 100, V 0, A 100, 0 0 6. Za U 0, V 0, A 0, 7. Kvadranti 0, 0,50 0, 50, U V 0 IV i III kvadrant U 0 50

Amplitudsko-logaritamska karakteristika L 100 0log 0log 1 0,0 A 0 log100 0log 1 0, 0 40 0 log 1 50 L L 1 L 0log 1 50 c) za 50 L 0log1 0 db d) za 50 L 40log 50 5 50 500 L 0 0-40

L1 40 log 1 10 100 L log 1 10 50 100 40[dB/dek] L 40 40[dB/dek] log 1 10 50 100

Logaritamsko-fazna karakteristika log 1 50

num = 100; den = [0.004 0.04 1]; [re,im] = nyquist(num,den); % Nikvistov dijagram w=[0:0.01:100]; [re im]=nyquist(num,den,w); subplot(,,1); plot(w,sqrt(re.^+im.^)); title('amplitudska karakteristika'); ylabel('a(\omega)'); xlabel('\omega [rad/s]'),; grid; subplot(,,); plot(w,atan(im,re)); title('fazna karakteristika'); ylabel('\phi(\omega) [rad]'); xlabel('\omega [rad/s]'); grid;

subplot(,,3); semilogx(w,0*log(sqrt(re.^+im.^))); title('logaritamsko-amplitudska karakteristika'); ylabel('l(\omega) [db]'); xlabel('log \omega'); grid; subplot(,,4); semilogx(w,atan(im,re)); title('logaritamsko-fazna karakteristika'); ylabel('\phi(\omega) [rad]'); xlabel('log \omega'); grid;

00 Amplitudska karakteristika 0 Fazna karakteristika -0.5 150-1 A() 100 () [rad] -1.5-50 -.5-3 0 0 0 40 60 80 100 [rad/s] -3.5 0 0 40 60 80 100 [rad/s] 10 Logaritamsko-amplitudska karakteristika 0 Logaritamsko-fazna karakteristika 100-0.5 L() [db] 80 60 40 () [rad] -1-1.5 - -.5 0-3 0 10-10 0 10 log -3.5 10-10 0 10 log

Primer 6. Za sistem čija je funkcija prenosa frekvencijske karakteristike. W s 0,05s nacrtati 1 0,05s Kompleksna funkcija prenosa W 0,05 j 0,05 j 1 0,05 j 0,05 j 0,05 j 1 0,05 j 1 0,05 j 1 0,05 j 1 0,05 1.Realni i imaginarni deo 0,05 U 1 0,05 V 0,05 1 0,05. Amplituda i faza 0,05 A, arctg0,05 1 0,05 jv 0 0 1 U

3. Preseci sa realnom osom 0,05 V 0 0 0 0, U 0 0 1 0,05 4. Preseci sa imaginarnom osom 0,05 U 0 0 0 0, V 0 0 1 0,05 1 A 5. Za 0 U 0, V 0, A 0, 0 6. Za U V A 1, 0, 1, 0 7. Kvadranti U 0 V 0 I kvadrant 4 0 0

Amplitudsko-logaritamska karakteristika L 0,05 0 log 0log 1 0,05 A 0log 0,05 0log 1 0,05 0log 0 log 1 0 0 L L 1 L 0log 1 0 a) za 0 L 0log1 0 db b) za 0 L 0log 0 0 00 L 0 0-0

L1 0[dB/dek] log 1 10 0 100 L log 1 10 0 100 0[dB/dek] L 0[dB/dek] log 1 10 0[dB/dek] 0 100

Logaritamsko-fazna karakteristika 4 1 0 log

W = tf([0.05 0],[0.05 1]); [re,im,w] = nyquist(w); % Amplitudsko-fazno frekvencijska karakteristika figure(1); plot(squeeze(re(1,1,:)),squeeze(im(1,1,:)),'linewidth',); axis([-0. 1. 0 0.6]) title('amplitudsko-fazno frekvencijska karakteristika'); xlabel('u(\omega)'); ylabel('jv(\omega)'); grid; % Amplitudsko i fazno frekvencijska karakteristika [mag,phi,w] = bode(w); figure(); subplot(11) plot(w,squeeze(mag(1,1,:)),'linewidth',); title('amplitudsko frekvencijska karakteristika'); xlabel('\omega'); ylabel('a(\omega)'); grid;

subplot(1) plot(w,squeeze(phi(1,1,:)),'linewidth',); title('fazno frekvencijska karakteristika'); xlabel('\omega'); ylabel('\phi(\omega)'); grid; % Logaritamsko amplitudska i logaritamsko fazno frekvencijska karakteristika figure(3); subplot(11) semilogx(w,0*log10(squeeze(mag(1,1,:))),'linewidth',); title('logaritamsko amplitudsko frekvencijska karakteristika'); xlabel('log \omega'); ylabel('l(\omega)'); grid; subplot(1) semilogx(w,squeeze(phi(1,1,:)),'linewidth',); title('logaritamsko fazno frekvencijska karakteristika'); xlabel('log \omega'); ylabel('\phi(\omega)'); grid;

Amplitudsko-fazno frekvencijska karakteristika 0.5 0.4 jv() 0.3 0. 0.1 0-0. 0 0. 0.4 0.6 0.8 1 1. U()

1 Amplitudsko frekvencijska karakteristika 0.8 A() 0.6 0.4 0. 0 0 100 00 300 400 500 600 700 800 900 1000 100 Fazno frekvencijska karakteristika 80 () 60 40 0 0 0 100 00 300 400 500 600 700 800 900 1000

0 Logaritamsko amplitudsko frekvencijska karakteristika -5-10 L() -15-0 -5-30 10 0 10 1 10 10 3 log 100 Logaritamsko fazno frekvencijska karakteristika 80 () 60 40 0 0 10 0 10 1 10 10 3 log

Primer 7. Za sistem čija je funkcija prenosa frekvencijske karakteristike. W s 10 5s nacrtati 1 s Kompleksna funkcija prenosa 10 5 j 10 5 j 1 j 10 15 j 10 W j 1 j 1 j 1 j 1 4 1.Realni i imaginarni deo 10 10 U 1 4 15 V 1 4. Amplituda i faza 100 5 A, arctg arctg 1 4 jv 0 10 5 0 U

3. Preseci sa realnom osom 15 V 0 0 0 0, U 0 10 1 4 10 A 4. Preseci sa imaginarnom osom 10 10 U 0 0 0, 1 4 5. Za 0 U 10, V 0, A 10, 0 6. Za 5 5 U, V 0, A, 0 5 0 7. Kvadranti U 0 V 0 IV kvadrant 0 0,5

Amplitudsko-logaritamska karakteristika L 10 1 0 log 0log 1 0,5 A 0 0log 1 0log 1 0,5 L L L 1 3 L 0log 1 a) za L 0log1 0 db b) za L 0log 0, 0 L 0 0 0

L 0log 1 0,5 c) za L 0log1 0 db d) za L 0log 0,5 0,05 0,5 5 L 0 0-0 L1 L3 0 log 0,1 0,5 1 10 log 0,1 1 10 0[dB/dek] L 0[dB/dek] L 0 [db/dek] 0 0 [db/dek] log log 0,1 1 10 0,1 0,5 1 10

Logaritamsko-fazna karakteristika 1 arctg arctg 4 1 0,1 1 10 0,1 0,5 1 10 4 log log 0,1 0,5 1 3 log 10

W = tf([5 10],[ 1]); [re,im] = nyquist(w); % Amplitudsko-fazno frekvencijska karakteristika figure(1); plot(squeeze(re(1,1,:)),squeeze(im(1,1,:)),'linewidth',); title('amplitudsko-fazno frekvencijska karakteristika'); xlabel('u(\omega)'); ylabel('jv(\omega)'); grid; % Amplitudsko i fazno frekvencijska karakteristika [mag,phi,w] = bode(w); figure(); subplot(11) plot(w,squeeze(mag(1,1,:)),'linewidth',); title('amplitudsko frekvencijska karakteristika'); xlabel('\omega'); ylabel('a(\omega)'); grid; subplot(1)

plot(w,squeeze(phi(1,1,:)),'linewidth',); title('fazno frekvencijska karakteristika'); xlabel('\omega'); ylabel('\phi(\omega)'); grid; % Logaritamsko amplitudska i logaritamsko fazno frekvencijska karakteristika figure(3); subplot(11) semilogx(w,0*log10(squeeze(mag(1,1,:))),'linewidth',); title('logaritamsko amplitudsko frekvencijska karakteristika'); xlabel('log \omega'); ylabel('a(\omega)'); grid; subplot(1) semilogx(w,squeeze(phi(1,1,:)),'linewidth',); title('logaritamsko fazno frekvencijska karakteristika'); xlabel('log \omega'); ylabel('\phi(\omega)'); grid;

0 Amplitudsko-fazno frekvencijska karakteristika -0.5-1 -1.5 jv() - -.5-3 -3.5-4 3 4 5 6 7 8 9 10 U()

10 Amplitudsko frekvencijska karakteristika 8 A() 6 4 0 10 0 30 40 50 60 70 80 90 100 0 Fazno frekvencijska karakteristika -10 () -0-30 -40 0 10 0 30 40 50 60 70 80 90 100

0 Logaritamsko amplitudsko frekvencijska karakteristika L() 18 16 14 1 10 8 6 10-10 -1 10 0 10 1 10 log 0 Logaritamsko fazno frekvencijska karakteristika -10 () -0-30 -40 10-10 -1 10 0 10 1 10 log