Trenutni pol brzine. Načini njegovog određivanja.

Σχετικά έγγραφα
Primer 3.1 Ugaona brzina i ugaono ubrzanje prenosnog elementa:

sektorska brzina tačke

VALJAK. Valjak je geometrijsko telo ograničeno sa dva kruga u paralelnim ravnima i delom cilindrične površi čije su

REDUKCIJA SISTEMA NA TAČKU KOORDINATNOG POČETKA Glavni vektor Glavni moment. = xi. F r. r = j. M i. M r

PIRAMIDA I ZARUBLJENA PIRAMIDA. - omotač se sastoji od bočnih strana(najčešće jednakokraki trouglovi), naravno trostrana piramida u omotaču

KUPA I ZARUBLJENA KUPA

dužina usmjerena (orijentirana) dužina (zna se koja je točka početna, a koja krajnja) vektor


SLOŽENO KRETANJE TAČKE

Kinematika materijalne toke. 3. dio a) Zadavanje krivocrtnog gibanja b) Brzina v i ubrzanje a

TROUGAO. - Stranice a,b,c ( po dogovoru stranice se obeležavaju nasuprot temenu, npr naspram temena A je stranica a, itd) 1, β

TEKSTOVI ZADATAKA (2. kolokvijum) iz Elektromagnetike (studijski program EEN, 2012/1)

Odred eni integrali. Osnovne osobine odred enog integrala: f(x)dx = 0, f(x)dx = f(x)dx + f(x)dx.

II. ANALITIČKA GEOMETRIJA PROSTORA

MEHANIKA FLUIDA. Pritisak tečnosti na ravne površi

SLIČNOST TROUGLOVA. kažemo da su slične ( sa koeficijentom sličnosti k ) ako postoji transformacija sličnosti koja figuru F prevodi u figuru F

VEKTOR MOMENTA SILE ZA TAČKU. Vektor momenta sile, koja dejstvuje na neku tačku tela, za. proizvoljno izabranu tačku.

Relativno mirovanje tečnosti. Translatorno kretanje suda sa tečnošću

ČETVOROUGAO. β 1. β B. Četvorougao je konveksan ako duž koja spaja bilo koje dve tačke unutrašnje oblasti ostaje unutar četvorougla.

Općenito, iznos normalne deformacije u smjeru normale n dan je izrazom:

PRIMENA INTEGRALA

Rijeseni neki zadaci iz poglavlja 4.5

2.6 Nepravi integrali

Gravitacija ZADACI ZA SAMOSTALNI RAD STUDENATA OSNOVE FIZIKE 1

GRANIČNE VREDNOSTI FUNKCIJA zadaci II deo

NEKE POVRŠI U. Površi koje se najčešće sreću u zadacima su: 1. Elipsoidi. 2. Hiperboloidi. 3. Paraboloidi. 4. Konusne površi. 5. Cilindrične površi

( ) p a. poklopac. Rješenje:

Elektrostatika. 1. zadatak. Uvodni pojmovi. Rješenje zadatka. Za pločasti kondenzator vrijedi:

ТЕМПЕРАТУРА СВЕЖЕГ БЕТОНА

SINUSNA I KOSINUSNA TEOREMA REŠAVANJE TROUGLA

Π Ο Λ Ι Τ Ι Κ Α Κ Α Ι Σ Τ Ρ Α Τ Ι Ω Τ Ι Κ Α Γ Ε Γ Ο Ν Ο Τ Α

Kontrolni zadatak (Tačka, prava, ravan, diedar, poliedar, ortogonalna projekcija), grupa A

1.PRIZMA ( P=2B+M V=BH )

TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE OŠTROG UGLA

MEHANIKA FLUIDA. Isticanje kroz velike otvore

Mate Vijuga: Rijeseni zadaci iz matematike za srednju skolu 2. ARITMETICKI I GEOMETRIJSKI NIZ, RED, BINOMNI POUCAK. a n ti clan aritmetickog niza

KRIVOLINIJSKO KRETANJE TAČKE U RAVNI OPISANO U PRAVOUGLOM DEKARTOVOM KOORDINATNOM SISTEMU. JEDNAČINE KRETANJA. LINIJA PUTANJE. PUTANJA.

Rješenje: F u =221,9 N; A x = F u =221,9 N; A y =226,2 N.

Zbirka rešenih ispitnih zadataka iz Osnova elektrotehnike

7 Odreženi integrali. Neka je funkcija f(x) definisana na intervalu [a, b]. Ako ovaj interval podelimo

4. Trigonometrija pravokutnog trokuta

OSNOVE TRIGONOMETRIJE PRAVOKUTNOG TROKUTA

OM2 V3 Ime i prezime: Index br: I SAVIJANJE SILAMA TANKOZIDNIH ŠTAPOVA

4. Relacije. Teorijski uvod

Dinamika krutog tijela. 14. dio

PRAVA. Prava je u prostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom paralelnim sa tom pravom ( vektor paralelnosti).

4 INTEGRALI Neodredeni integral Integriranje supstitucijom Parcijalna integracija Odredeni integral i

Teorija mašina i mehanizama

Analitička geometrija i linearna algebra. Kartezijev trodimenzionalni pravokutni koordinatni sustav čine 3 međusobno okomite osi: Ox os apscisa,

Α Ρ Ι Θ Μ Ο Σ : 6.913

Mašinski fakultet, Beograd - Mehanika 3 Predavanje 5 1

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

a) Kosi hitac Krivolinijsko gibanje materijalne toke Sastavljeno gibanje Specijalni sluajevi kosog hica: b) Horizontalni hitac c) Vertikalni hitac

c = α a + β b, [sustav rješavamo metodom suprotnih koeficijenata]

A MATEMATIKA Zadana je z = x 3 y + 1

II. ANALITIČKA GEOMETRIJA PROSTORA

= + injekcija. Rješenje 022 Kažemo da funkcija f ima svojstvo injektivnosti ili da je ona injekcija ako vrijedi

2. Α ν ά λ υ σ η Π ε ρ ι ο χ ή ς. 3. Α π α ι τ ή σ ε ι ς Ε ρ γ ο δ ό τ η. 4. Τ υ π ο λ ο γ ί α κ τ ι ρ ί ω ν. 5. Π ρ ό τ α σ η. 6.

OBRTNA TELA. Vladimir Marinkov OBRTNA TELA VALJAK

Elementi analitičke geometrije u prostoru R 3

Sistem sučeljnih sila

PRAVAC. riješeni zadaci 1 od 8 1. Nađite parametarski i kanonski oblik jednadžbe pravca koji prolazi točkama. i kroz A :

Kinematika materijalne toke. 2. Prirodni koordinatni sustav. 1. Vektorski nain definiranja gibanja. Krivocrtno gibanje materijalne toke

1 UPUTSTVO ZA IZRADU GRAFIČKOG RADA IZ MEHANIKE II

Univerzitet u Nišu Fakultet zaštite na radu. Dejan M. Petković. Elektromagnetna zračenja Sveska III ELEKTROMAGNETIZAM. Niš, 2016.

Neodreeni integrali. Glava Teorijski uvod

MEHANIKA MATERIJALNE ČESTICE

Osnove elektrotehnike I parcijalni ispit VARIJANTA A. Profesorov prvi postulat: Što se ne može pročitati, ne može se ni ocijeniti.

II. ODREĐIVANJE POLOŽAJA TEŽIŠTA

Difrakcija svetlosti. θ 1. Slika 2. a/2. a/2. (a/2)sinθ 1

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

ELEKTROTEHNIČKI ODJEL

RAVAN. Ravan je osnovni pojam u geometriji i kao takav se ne definiše. Ravan je određena tačkom i normalnim vektorom.

MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15

Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija

Inženjerska grafika geometrijskih oblika (5. predavanje, tema1)

Specijalna vrsta nepravih integrala jesu oni koji sadrze potencije ili geometrijski red u podintegralnoj funkciji.

FURIJEOVI REDOVI ZADACI ( II

KONSTRUKTIVNI ZADACI (TROUGAO) Rešavanje konstruktivnih zadataka je jedna od najtežih oblasti koja vas čeka ove godine.

DINAMIKA. Dinamički sistem - pogon sa motorom jednosmerne struje: N: u f Ulazi Izlazi (?) U opštem slučaju ovaj DS je NELINEARAN!!!!

Budući da je u jednakokračnom pravokutnom trokutu visina osnovice jednaka polovini osnovice, vrijedi: a 2

Ispunjenost uslova za primenu teoreme Nehoroševa na asteroidni prsten

Postavljamo uvjet ravnoteže na osnovu dijagrama slobodnog tijela i dijagrama masa-ubrzanje.

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.

DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović

I.13. Koliki je napon između neke tačke A čiji je potencijal 5 V i referentne tačke u odnosu na koju se taj potencijal računa?

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola.

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

IZVODI ZADACI (I deo)

DIPLOMSKI RAD. Nesvojstveni integral. Univerzitet u Kragujevcu Prirodno matematički fakultet. Kandidat: Marta Milošević 47/00

Rešenja A/2 kolokvijuma iz predmeta MERNI SISTEMI U TELEKOMUNIKACIJAMA 10. januar 2006.

Računarska grafika. Rasterizacija linije

Iskazna logika 3. Matematička logika u računarstvu. novembar 2012

Matematika 1 - vježbe. 11. prosinca 2015.

M A T E M A T I Č K A A N A L I Z A

SLUČAJNE PROMENLJIVE-FUNKCIJA RASPODELE

5 Ι ^ο 3 X X X. go > 'α. ο. o f Ο > = S 3. > 3 w»a. *= < ^> ^ o,2 l g f ^ 2-3 ο. χ χ. > ω. m > ο ο ο - * * ^r 2 =>^ 3^ =5 b Ο? UJ. > ο ο.

1 Odredeni integral. Integrabilnost ograničene funkcije

INŽENJERSTVO NAFTE I GASA. 2. vežbe. 2. vežbe Tehnologija bušenja II Slide 1 of 50

Transcript:

Tenutni ol bzine. Nčini njegovog odeđivnj. Svko kuto telo koje vši vno ketnje, u oštem slučju, u svkom tenutku, n svom mteijlnom ili nemteijlnom delu, im smo jednu tčku, čij je bzin jednk nuli V = 0. T tčk nosi nziv tenutni ol bzine. Kd se zn vc bzine neke tčke tel, v ovučen koz tu tčku uvn n vekto bzine mo olziti koz tenutni ol bzine. Tkve ve nzivćemo otezim do tenutnog ol. ko se n imeu s slike znju vci bzin tčk i, esekom odgovjućih oteg dolzi se do mest tenutnog ol. ošto ovi otezi moju biti uvni n vektoe bzin V, V, D VD,..., z bilo koju dugu tčku tel, n ime D (s slike), vc je definisn. Što se tiče smeov vekto bzin, oni su u skldu s vektoom ugone bzine. Ugon bzin se može dobiti ko količnik intenzitet bzine m koje tčke tel i njenog stojnj do tenutnog ol V V VD ω = = = =..., D smim tim z intenzitete bzin tčk vže fomule V = ω, V = ω, V = D ω, D...

Ko dokz d se tenutni ol nlzi n eseku oteg izzimo vo V eko : V V = V + V, odkle se zključuje d je V, zbog, ili V lelno s V ili je. Ztim se V 0 = izžvnjem V eko : V D D V = VD + V, dolzi do zključk d je V, zbog, ili V D D lelno s V ili je. ošto je nemoguće D V = 0 d istovemeno bude V lelno s i mo biti Dokz fomul V V D V = 0. veznih z ugonu bzinu tel i intenzitet bzin njegovih tčk, ko i smeov istih, oslnj se n činjenicu d, zbog = 0, vže vektoske V jednkosti: V = V + V = V, V = V, VD = VD,... Neki secijlni slučjevi: U ikznom secijlnom slučju kd se znju intenziteti lelnih, jednko usmeenih bzin, zjedničkog oteg do ol, mesto ol se odeđuje, ko n slici, ovlčenjem ve koj sj vhove vekto bzin do esek s otegom, gde, n osnovu sličnosti touglov, vži: V + V = ( V V ) = V = V V V

V V V ω = = U ikznom secijlnom slučju kd se znju intenziteti lelnih, suotno usmeenih bzin, zjedničkog oteg do ol, mesto ol se odeđuje, ko n slici, ovlčenjem ve koj sj vhove vekto bzin do esek s otegom, gde, n osnovu sličnosti touglov, vži: V V = ( V + V ) = V = V V + V V V + V ω = = U dole ikznom secijlnom slučju kd su bzine lelne i smim tim otezi tkođe lelni (bez oklnj) tenutni ol je u beskončnosti i vži d je ugon bzin tel, u dtom tenutku, jednk nuli V ω = lim = 0. To im z osledicu d svk tčk tel, n ime D, im ko vekto istu bzinu ko i tčk : VD = V + VD = V, je je V D = D ω = 0. Dkle, u tkvom secijlnom slučju vži: V V = V = V =... = C D

ime.5 Št vši vno ketnje tko što tčk klizi o vetiklnom zidu tčk o hoizontlnom odu. oznte veličine su V, l i α. Odediti ω i V? ω = V V V = l cosα V = ω = l sin α l cosα V = V tn α. ime.6 Št vši vno ketnje tko što klizi o ivici C dok njegov tčk klizi o hoizontlnom odu. oznte veličine su V, l i α. Odediti ω? h h C sin α = C =, sin α = C sin α C h V V = =, ω = = sin α. sin α sin α h

Tenutni ol bzine i kotljnju bez kliznj. ilo d se disk (točk, obuč) kotlj bez kliznj o volinijskoj ili kivolinijskoj neoketnoj odlozi, zbog jednkosti bzin dodinih tčk, tenutni ol mo biti u tčki kontkt gde vži: V = C V ω, C V VC, C V = ω = = VD = D ω = D.

i kotljnju bez kliznj o volinijskoj odlozi, z oznto C i, ugono ubznje odeđuje fomul ε = C. V ( ) ( t) d VC ( ) ( t) C ( ) ( t) C ω t = C ω t = ε t = ε dt = i kotljnju bez kliznj o kivolinijskoj odlozi, z oznto CT i, ugono ubznje odeđuje fomul ε = CT. V ( ) ( t) d VC ( ) ( t) CT ( ) ( t) CT ω t = C ω t = ε t = ε dt = Tkođe znti d je u tom slučju: CN VC =. R +

Teoem o ojekciji vekto bzin n zjedničku vu. Z dve tčke koje idju telu što vši vno ketnje ojekcije vekto bzin n zjedničku vu moju biti jednke: V D cosβ = V cosα. Dokz (donj slik): ojektovnjem vektoske jednčine V n izbnu x osu, dobij se: D = V + VD x V Dx = V + 0 V D cosβ = V cosα. : x

Tenutni ol ubznj. oznto je ubznje jedne tčke tel u otunosti (n ime, tčke,, zn mu se vc, sme i inenzitet) tkođe i ugon bzin ω i ugono ubznje ε tel u dtom tenutku. Teb odediti mesto tčke tel Q čije ubznje iznosi nul. T tčk Q je tenutni ol ubznj. oložj tčke Q u odnosu n tčku i vekto odeđuju ugo β i stojnje Q. Tčnije, ko bi se vekto obnuo oko tčke u smeu ugonog ubznj ε bio bi usmeen tčno e- m tčki Q, koj je od tčke n stojnju Q. Odeđivnje stojnj Q : Q Q Q Q = + +, = 0, = Q ω = Q ε Q N T Q N, T = = Q Q 4 ( ) + ( ) = ( Q ε) + ( Q ω ) = ( Q) ( ε + ω ) T Q ε + ω N 4 Q = ε + ω 4.

Odeđivnje ugl β: Odeđivnje ubznj m koje tčke tel kd mu se zn oložj tčke Q, ω i ε (smim tim i β): N osnovu touglov s slike immo d je: tnβ = β = Q T Q N = Q ε Q ω ε ctn ω. ε = ω vc i sme vekto ubznj neke tčke tel dobijju se oketnjem z ugo β vekto koji sj tu tčku s tčkom Q oko te tčke. Intenzitete vekto ubznj tčk odeđuju izzi: 4 = Q ε + ω, = CQ C ε + ω 4,...

Centoide. ime. Telo koje se u vni kotlj bez kliznj o neoketnoj liniji vši ošte vno ketnje. Svk tčk omotč tog tel u tenutku kontkt s neoketnom linijom imće bzinu jednku nuli i biće tenutni ol bzine. Omotč tog telčini sku tenutnih olov bzine koji, u odnosu n oketni koodintni sistem ηξ, obzuje oketnu centoidu C. Neoketnu centoidu C n, koj je zvo omenut neoketn linij, čini sku tenutnih olov bzine u odnosu n neoketni koodintni sistem yox. Svko vno ketnje može biti edstvljeno ko kotljnje bez kliznj oketne centoide o neoketnoj. Jednčine tih centoid f ( x, y i ) = 0 g( ξ, η ) = 0 dobijju se n osnovu odgovjućih metskih jednčin tčke u neoketnom i oketnom koodintnom sistemu elimincijom met iz tih jednčin.

( ) ( ) ( ), U metskim jednčinm oblik x = x ϕ, y = y ϕ, ξ = ξ ϕ η = η ( ϕ), met je ϕ. Ukoliko bismo kuto telo koje vši vno ketnje kuto sojili s oketnom centoidom, kotljnjem bez kliznj oketne centoide o neoketnoj telo bi olzilo koz otuno iste oložje ko i kod njegovog oiginlnog ketnj. ime.7 Z ime vnog ketnj, gde tčk št, dužine l, klizi o vetiklnom zidu njegov tčk, klizi o hoizontlnom odu, odediti neoketnu i oketnu centoidu? Neoketn centoid: metske jednčine neoketne centiode: x ( ϕ) = l sin ϕ, y ( ϕ) = l cosϕ. Elimincij met ϕ: x + y = l ( sin ϕ + cos ϕ) x + y = l Koišćen jednkost: sin ϕ + cos ϕ =.. oketn centoid: metske jednčine oketne centiode: ξ ( ϕ) = x ( ϕ) sin ϕ = l sin ϕ, η ( ϕ) = x ( ϕ) cos ϕ = l sin ϕ cos ϕ.

Elimincij met ϕ: l l ξ l l l ξ = cos ϕ, η = sin ϕ ( ϕ) = ( cosϕ), η ( ϕ) = sin ϕ Koišćene jednkosti: ( cos ϕ + sin ϕ) l l ξ + η = ξ l sin ϕ= + η l =. ( cosϕ), sin ϕ cosϕ = sin ϕ, cos ϕ + sin ϕ =. Izvođenje izz z sin ϕ i cos ϕ eko cosϕ, koje je oželjno znti: ) cos ϕ + sin ϕ =, ) cos ϕ sin ϕ = cos ϕ. cos ϕ= sin ϕ= ( + cosϕ). Sbinjem jednčin ) i ), dobij se: Oduzimnjem jednčin ) i ), dobij se: ( cosϕ). cos sin ϕ= + cos ϕ ϕ= cos ϕ

Složeno ketnje tčke. enosno ketnje. Reltivno i solutno ketnje tčke koj vši složeno ketnje. Im smisl goviti o složenom ketnju tčke ond, kd ostoji ketnje tel, tkođe ostoji, ketnje tčke u odnosu n to telo. To oketno telo u odnosu n koje se keće tčk zvćemo enosni element, njegovo ketnje zvćemo enosno ketnje. U oblemim kkve oučvmo u ovom kusu, enosno ketnje je njčešće ili obtnje oko neomične ose ili tnsltono ili ošte vno, zbog čeg se dobo mo znti kinemtik ovkvih vst ketnj tel. Ketnje tčke, koj vši složeno ketnje, u odnosu n enosni element nziv se eltivnim ketnjem. Shodno tome, koistićemo se ojmovim: eltivn utnj, eltivn bzin i eltivno ubznje, koji suštinski edstvljju: utnju, bzinu i ubznje, te tčke koj vši složeno ketnje, u odnosu n enosni element (to jest, odnosu n oketni koodintni sistem, koji je vezn z enosni element). Ketnje tčke, koj vši složeno ketnje, u odnosu n okolinu koj, uslovno ečeno, miuje nziv se solutnim ketnjem. Shodno tome, koistićemo se ojmovim: solutn utnj, solutn bzin i solutno ubznje, koji suštinski znče: utnju, bzinu i ubznje te tčke, koj vši složeno ketnje, u odnosu n okolinu (to jest, odnosu n neoketni koodintni sistem, vezn z okolinu).

N slici je ikzn enosni element (loč) koji vši obtnje oko neomične ose, koj je uvn n vn ctež i olzi koz tčku. S enosnim elementom se zjedno keće i oketni koodintni sistem ηξ, vezn z njeg. Tkođe je ikzn i neoketni koodintni sistem yox, fiksin z neoketnu okolinu, ko i dve tčke koje vše složeno ketnje, to su tčke M i N. Reltivno ketnje tčke M je volinijsko, s obziom d se on keće o volinijskom žljebu ueznom u enosni element. Reltivno ketnje tčke N je kužno, s obziom d se t tčk keće o kužnom žljebu ueznom u enosni element. U oblemim će biti jko vžno imetiti d li je eltivn utnj volinijsk ili kivolinijsk, je od tog zvise vžni odci koji se tiču vekto eltivne bzine i eltivnog ubznj.

Vektoi eltivne, enosne i solutne bzine i jednkost koj ih ovezuje. em teoiji, vekto solutne bzine tčke (oznčvćemo g s V, bez indeks), koj vši složeno ketnje, jednk je zbiu vekto njene enosne bzine (oznčvćemo je s V ) i eltivne bzine ( V ), dkle V = V + V enosn bzin V je bzin one tčke enosnog element n kojoj se (odnosno, nd kojom se), u osmtnom tenutku vemen, nlzi tčk koj vši složeno ketnje. ko s M oznčimo tu tčku enosnog element nd kojom se u osmtnom tenutku vemen nlzi tčk M, koj vši složeno ketnje, ond je jsno d je vekto enosne bzine jednk vektou bzine tčke M, dkle =. V V M ošto enosni elementi n ovim slikm vše obtnj oko neomičnih os, vci enosnih bzin V su uvni n duži, dok su im smeovi u = V M M skldu s smeovim ugonih bzin ω enosnih element.

Z eltivnu bzinu je veom vžno imetiti d li je eltivn utnj volinijsk ili kivolinijsk. ko je volinijsk, vc vekto eltivne bzine V mo biti isti ko i vc volinijske eltivne utnje (Sl.). ko je eltivn utnj kivolinijsk, vc vekto eltivne bzine V mo se okloiti s vcem tngente n eltivnu utnju (Sl.). ( ) ko je zdt jednčin s t volinijskog eltivnog ketnj (Sl.) intenzitet eltivne bzine dobij se vim izvodom eltivne volinijske koodinte o vemenu, dkle V = s&. Vekto V je istog sme ko i ost koodinte s, ko je u tom tenutku s& > 0, dok je vekto V suotnog sme u odnosu n sme ost koodinte s, ko je u tom tenutku s& < 0. Isto tko, ko je zdt jednčin s( t) kivolinijskog eltivnog ketnj (Sl.), immo d je V = s&, gde sme vekto V, ko i kod eltivne volinijske koodinte, zvisi od tog d li je, u tom tenutku, s& ozitivno ili negtivno.

ko se z kužno eltivno ketnje ne zd koodint s t već odgovjuć eltivn ugon koodint ψ( t), ko n slici (ethodni sljd), gde s edstvlj dužinu kužnog luk nd uglom ψ, ond je ogodno iskoistiti fomulu s( t) = R ψ( t) kko bi znli s( t). Vektoi eltivnog, enosnog, Koiolisovog i solutnog ubznj tčke koj vši složeno ketnje i jednkost koj ih ovezuje. em teoiji, vekto solutnog ubznj tčke (oznčvćemo g s, bez indeks), koj vši složeno ketnje, jednk je zbiu vekto njenog enosnog (oznčvćemo g s ), eltivnog ( ) i Koiolisovog ( co ) ubznj, dkle: = + + co. enosno ubznje je ubznje one tčke enosnog element n kojoj se (odnosno, nd kojom se), u osmtnom tenutku vemen, nlzi tčk koj vši složeno ketnje. ( )

ko s M oznčimo tu tčku enosnog element nd kojom se u osmtnom tenutku vemen nlzi tčk M, koj vši složeno ketnje, ond je jsno d je vekto enosnog ubznj jednk vektou ubznj tčke M, dkle =. M ko enosni element vši obtnje oko neomične ose, vekto ubznj tčke M, nd kojom se nlzi tčk M, koj vši složeno ketnje, mo biti zložen n nomlnu i tngencijlnu komonentu. S obziom d bi u tkvom slučju imli d je M = M N + M T, smim tim bi isli: = + gde je =, =. N T N M N T M T Z eltivno ubznje je veom vžno imetiti d li je eltivn utnj volinijsk ili kivolinijsk. ko je volinijsk, vc vekto eltivnog ubznj mo biti isti ko i vc volinijske eltivne utnje (Sl.- ethodni sljd). ko je eltivn utnj kivolinijsk, vc tngencijlne komonente T vekto eltivnog ubznj mo se okloiti s vcem tngente n eltivnu utnju (Sl.- ethodni sljd). li, osim tngencijlne komonente vekto im i svoju nomlnu komonentu N, koj je usmeen k centu kivine eltivne utnje i čiji je intenzitet odeđen fomulom V N =, R gde je R k oluečnik kivine eltivne utnje. k

U velikom boju ime eltivn kivolinijsk utnj je kužn je u tkvom slučju R k jednko oluečniku kug R eltivne kužne utnje. U tkvom slučju vekto N je usmeen k centu tog kug. ko je zdt jednčin s( t) volinijskog eltivnog ketnj (Sl.), intenzitet eltivnog ubznj dobij se dugim izvodom eltivne volinijske koodinte s ( t) o vemenu, dkle = & s. Vekto je istog sme ko i ost koodinte s, ko je u tom tenutku & s& > 0, dok je vekto suotnog sme u odnosu n sme ost koodinte s, ko je u tom tenutku & s& < 0. Isto tko, ko je zdt jednčin s( t) kivolinijskog eltivnog ketnj (Sl.), intenzitet tngencijlne komonente eltivnog ubznj tkođe se dobij dugim izvodom eltivne kivolinijske koodinte s( t) o vemenu, dkle T = & s. Vekto T je istog sme ko i ost koodinte s, ko je u tom tenutku & s& > 0, dok je vekto T suotnog sme u odnosu n sme ost koodinte s, ko je u tom tenutku & s& < 0.

em teoiji Koiolisovo ubznje odeđuje fomul co = ω V, gde je ω vekto ugone bzine enosnog element ( ω = ω ). vc i sme vekto ugone bzine ω odeđuje vilo desne uke (Sl.) U cilju odeđivnj vc i sme Koiolisovog ubznj teb uočiti vn π koju obzuju vi i dugi u vektoskom oizvodu (Sl. i Sl.3). Ztim se vilom desne uke odede vc i sme Koiolisovog ubznj (ste desne uke ostviti u vni π tko d su sti usmeeni od vog vekto u vektoskom oizvodu k dugom njkćim utem. lc desne uke okzće vc i sme Koiolisovog ubznj). Intenzitet Koiolisovog ubznj: co = ω V sin θ

U slučju kkvi se često seću u ksi, kd je u itnju vnski mehnizm, gde je vekto ω uvn n vn ctež, u smoj vni ctež leži vekto V, 0 ugo θ je 90 i smim tim, intenzitet Koiolisovog ubznj je = ω V. U tkvom slučju (Sl.4-thodni sljd), vc i sme Koiolisovog ubznj co 0 mogu se dobiti, oketnjem vekto V u smeu ω z 90. OTVRD JEDNKOSTI V = V + V I = + + co Z SLUČJ KD RENOSNI ELEMENT VRŠI OŠTE RVNO KRETNJE Reltivn bzin i eltivno ubznje: M = ρ = ξe + ηe, V = ξ& e + η& e, && = ξe + η&& e Koiolisovo ubznje: co = ω V, ω = ϕ& e3 e e e3 e e co = 0 0 ϕ& = ϕ& ξ& ξ& η& η& 0 co = ϕ& ( η& e ξ& e ) = ϕη & & e + ϕξ && e co co

enosn bzin i enosno ubznje: V = VM ' = V + VM ', V = V + V V = V + V V = ξϕ e, V ' = ηϕ e & M & V = V + ξϕ& e ηϕ& e N + V = M ' = + M ' N + M ' T, = + N + T = + N + = ξϕ& e, T = ξϕ&& e, M ' N = ηϕ& e, M ' T = ηϕ&& e = ξϕ& e + ξϕ&& e ηϕ& e ηϕ&& e N Sl. ikzni su vci i smeovi vekto V, VM ',, i, N, T M ' N M ' T čiji intenziteti su: V = ξϕ&, V ' = ηϕ, & M N = ξϕ&, = ξϕ&, M = ηϕ& = ηϕ&. ' N T, M ' T M ' T + M ' N V = V M ' = M ' + M ' T

solutn bzin i solutno ubznje: = = + ρ, e& M = ϕ& e, e& = ϕ& e, ρ = ξe + ηe = + ξe + ηe d = + ξe + ηe dt V = V + ξe& + ηe& + ξ& e + η& e V = V + ξϕ& e ηϕ& e + ξ& e + η& e V d dt V = V = V + ξϕ& e +V ηϕ& e + ξ& e + η& e d d = + ( ξϕ& ) e + ξϕ& e& ( ηϕ& ) e dt dt = + = & e + ξ&ϕ + ξϕ& e ξϕ& e η& ϕ& e = ξϕ& e + ξϕ&& e ηϕ& e ηϕ&& e = + + co ηϕ& e& ( ξϕ && + ξϕ&& ) e ξϕ& e ( ηϕ & & + ηϕ&& ) e ηϕ& e & + ξϕ& e ηϕ & & e + ξe + η&& e + ξ& e& + η& e& + && ξe + η&& e && ηϕ& e ηϕ& e + ξϕ& e η& ϕ& e + ξe + η&& e & ξ e + η&& e + + ( ϕη & & e + ϕ& ξe ) & & &

Slgnje ugonih bzin i složenom ketnju kutog tel. Ovde se ogđujemo n tkvo složeno ketnje tel gde je i enosno i eltivno ketnje, u njtežoj vijnti, ošte vno, ko n slici. Ovde je jedini cilj d se z ozntu ugonu bzinu enosnog tel ω i ozntu eltivnu ugonu bzinu ω (tj. ugonu bzinu nošenog tel, koje vši složeno ketnje, u odnosu n enosno telo) odedi solutn ugon bzin nošenog tel ω (tj. njegovu ugonu bzinu u odnosu n okolinu koj miuje). Fomul koj ovezuje ove ugone bzine je: ω = ω ± ω. Ovde se sme ugone bzine ω okl s smeom ω, dok je edznk ised ω + ko se smeovi od ω i ω oklju, - ko su suotni. Z slučj s slike, gde je ω = ϕ&, sme suotnog od kzljke n stu, ω istog sme ko i ω, solutn ugon bzin nošenog tel je ω = ω + ω = ϕ & + ψ, & tkođe sme suotnog od kzljke n stu. = ψ, &