Kapacitivno spregnuti ispravljači

Σχετικά έγγραφα
nvt 1) ukoliko su poznate struje dioda. Struja diode D 1 je I 1 = I I 2 = 8mA. Sada je = 1,2mA.

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

VJEŽBE 3 BIPOLARNI TRANZISTORI. Slika 1. Postoje npn i pnp bipolarni tranziostori i njihovi simboli su dati na slici 2 i to npn lijevo i pnp desno.

Otpornost R u kolu naizmjenične struje

RAČUNSKE VEŽBE IZ PREDMETA POLUPROVODNIČKE KOMPONENTE (IV semestar modul EKM) IV deo. Miloš Marjanović

OSNOVI ELEKTRONIKE VEŽBA BROJ 1 OSNOVNA KOLA SA DIODAMA

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

OSNOVI ELEKTRONIKE VEŽBA BROJ 2 DIODA I TRANZISTOR

IZVODI ZADACI (I deo)

III VEŽBA: FURIJEOVI REDOVI

Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija

IZVODI ZADACI ( IV deo) Rešenje: Najpre ćemo logaritmovati ovu jednakost sa ln ( to beše prirodni logaritam za osnovu e) a zatim ćemo

STATIČKE KARAKTERISTIKE DIODA I TRANZISTORA

PRAVA. Prava je u prostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom paralelnim sa tom pravom ( vektor paralelnosti).

Osnovne teoreme diferencijalnog računa

Elementi spektralne teorije matrica

Elektronički Elementi i Sklopovi. Sadržaj predavanja: 1. Punovalni ispravljač 2. Rezni sklopovi 3. Pritezni sklopovi

DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

Snage u kolima naizmjenične struje

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

OM2 V3 Ime i prezime: Index br: I SAVIJANJE SILAMA TANKOZIDNIH ŠTAPOVA

OSNOVI ELEKTRONIKE. Vežbe (2 časa nedeljno): mr Goran Savić

MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15

Matematika 1 - vježbe. 11. prosinca 2015.

Poglavlje 7. Blok dijagrami diskretnih sistema

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE II Vježba 11.

S t r a n a 1. 1.Povezati jonsku jačinu rastvora: a) MgCl 2 b) Al 2 (SO 4 ) 3 sa njihovim molalitetima, m. za so tipa: M p X q. pa je jonska jačina:

Računarska grafika. Rasterizacija linije

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

4 IMPULSNA ELEKTRONIKA

1 UPUTSTVO ZA IZRADU GRAFIČKOG RADA IZ MEHANIKE II

= 6.25 Ω I B1 = 3U =529 Ω I B2 = 3U = 1905 Ω I B3G = 3U

( ) ( ) 2 UNIVERZITET U ZENICI POLITEHNIČKI FAKULTET. Zadaci za pripremu polaganja kvalifikacionog ispita iz Matematike. 1. Riješiti jednačine: 4

SEMINAR IZ KOLEGIJA ANALITIČKA KEMIJA I. Studij Primijenjena kemija

Obrada signala

Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.

( ) π. I slučaj-štap sa zglobovima na krajevima F. Opšte rešenje diferencijalne jednačine (1): min

I.13. Koliki je napon između neke tačke A čiji je potencijal 5 V i referentne tačke u odnosu na koju se taj potencijal računa?

Elektronički Elementi i Sklopovi. Sadržaj predavanja: 1. Mreže sa kombiniranim DC i AC izvorima 2. Sklopovi sa Zenner diodama 3. Zennerov regulator

FTN Novi Sad Katedra za motore i vozila. Teorija kretanja drumskih vozila Vučno-dinamičke performanse vozila: MAKSIMALNA BRZINA

IMPULSNA ELEKTRONIKA Zbirka rešenih zadataka

numeričkih deskriptivnih mera.

MAGNETNO SPREGNUTA KOLA

RAČUNSKE VEŽBE IZ PREDMETA POLUPROVODNIČKE KOMPONENTE (IV semestar modul EKM) II deo. Miloš Marjanović

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola.

18. listopada listopada / 13

MEHANIKA FLUIDA. Isticanje kroz otvore sa promenljivim nivoom tečnosti

2 tg x ctg x 1 = =, cos 2x Zbog četvrtog kvadranta rješenje je: 2 ctg x

Periodičke izmjenične veličine

Teorijske osnove informatike 1

Reverzibilni procesi

FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

KOMUTATIVNI I ASOCIJATIVNI GRUPOIDI. NEUTRALNI ELEMENT GRUPOIDA.

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju

Elementi elektronike septembar 2014 REŠENJA. Za vrednosti ulaznog napona

5 Ispitivanje funkcija

Eliminacijski zadatak iz Matematike 1 za kemičare

4.7. Zadaci Formalizam diferenciranja (teorija na stranama ) 343. Znajući izvod funkcije x arctg x, odrediti izvod funkcije x arcctg x.

Trigonometrijske nejednačine

Novi Sad god Broj 1 / 06 Veljko Milković Bulevar cara Lazara 56 Novi Sad. Izveštaj o merenju

TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE I I.1.

ANALIZA TTL, DTL I ECL LOGIČKIH KOLA

Pozitivna poluperioda Negativna poluperioda. Period. Osnovni pojmovi o naizmjeničnim veličinama

MATEMATIKA 2. Grupa 1 Rexea zadataka. Prvi pismeni kolokvijum, Dragan ori

Pismeni ispit iz matematike GRUPA A 1. Napisati u trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku kompleksni broj, zatim naći 4 z.

IZVODI ZADACI (I deo)

Ponašanje pneumatika pod dejstvom bočne sile

Snage u ustaljenom prostoperiodičnom režimu

PARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI. Sama definicija parcijalnog izvoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je,

Računarska grafika. Rasterizacija linije

Kola u ustaljenom prostoperiodičnom režimu

a M a A. Može se pokazati da je supremum (ako postoji) jedinstven pa uvodimo oznaku sup A.

, Zagreb. Prvi kolokvij iz Analognih sklopova i Elektroničkih sklopova

M086 LA 1 M106 GRP. Tema: Baza vektorskog prostora. Koordinatni sustav. Norma. CSB nejednakost

10. STABILNOST KOSINA

Analogna mikroelektronika

Ĉetverokut - DOMAĆA ZADAĆA. Nakon odgledanih videa trebali biste biti u stanju samostalno riješiti sljedeće zadatke.

OTPORNOST MATERIJALA

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

Ponašanje pneumatika pod dejstvom bočne sile

Riješeni zadaci: Limes funkcije. Neprekidnost

INTELIGENTNO UPRAVLJANJE

IZRAČUNAVANJE POKAZATELJA NAČINA RADA NAČINA RADA (ISKORIŠĆENOSTI KAPACITETA, STEPENA OTVORENOSTI RADNIH MESTA I NIVOA ORGANIZOVANOSTI)

DRUGI KOLOKVIJUM IZ MATEMATIKE 9x + 6y + z = 1 4x 2y + z = 1 x + 2y + 3z = 2. je neprekidna za a =

( , 2. kolokvij)

Dimenzionisanje štapova izloženih uvijanju na osnovu dozvoljenog tangencijalnog napona.

Dvanaesti praktikum iz Analize 1

Betonske konstrukcije 1 - vežbe 3 - Veliki ekscentricitet -Dodatni primeri

Akvizicija tereta. 5660t. Y= masa drva, X=masa cementa. Na brod će se ukrcati 1733 tona drva i 3927 tona cementa.

Iskazna logika 3. Matematička logika u računarstvu. novembar 2012

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola.

Zadaci iz trigonometrije za seminar

(y) = f (x). (x) log ϕ(x) + ψ(x) Izvodi parametarski definisane funkcije y = ψ(t)

Pismeni ispit iz matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: ( ) + 1.

41. Jednačine koje se svode na kvadratne

Kontrolni zadatak (Tačka, prava, ravan, diedar, poliedar, ortogonalna projekcija), grupa A

Funkcije dviju varjabli (zadaci za vježbu)

PRIMJER 3. MATLAB filtdemo

Elektrotehnički fakultet univerziteta u Beogradu 17.maj Odsek za Softversko inžinjerstvo

Transcript:

Kapacitivno spregnuti ispravljači Predrag Pejović 4. februar 22 Jednostrani ispravljač Na slici je prikazan jednostrani ispravljač sa kapacitivnom spregom i prostim kapacitivnim filtrom. U analizi ćemo smatrati da je kapacitivnost izlaznog filterskog kondenzatora C dovoljno velika da se talasnost izlaznog napona može zanemariti, što se zapisuje kao C. Direktna posledica ove pretpostavke je da je izlazni napon V OUT konstantan, što će znatno olakšati analizu kola koje pod ovom pretpostavkom ima rešenje u zatvorenoj formi. Kapacitivnost kondenzatora C se smatra konačnom i njegov napon će imati značajne i jednosmernu i naizmeničnu komponentu. Smatraćemo da je ulazni napon v IN = V m sin(ωt) što je prikazano odgovarajućim dijagramom na slici 2. v C + D2 + v IN i C C D C + V OUT I OUT Slika : Jednostrani ispravljač sa kapacitivnom spregom. Pod navedenim pretpostavkama se kondenzator C preko diode D puni energijom na napon V m u svakoj periodi ulaznog napona i dostiže napon v C (ωt) = V m za ωt = π + 2kπ, gde 2 je k Z. Na dijagramu v IN sa slike 2 je trenutak kada je kondenzator C napunjen označen tačkom B. Za sada još uvek ne znamo kada je dioda D počela da vodi. Taj trenutak, na slici 2 označen tačkom A, će biti određen kasnije. Dok vodi dioda D, dioda D2 je neprovodna, inverzno je polarisana naponom V OUT. Dioda D2 počinje da provodi za za v IN v C = V OUT. Kako je u trenutku početka provođenja diode D2 napon na kondenzatoru C jednak V m, dobija se v IN + V m = V OUT. Trenutak početka provođenja diode D2, t α, označen tačkom C na dijagramu sa slike 2, ćemo predstavljati preko odgovarajućeg faznog ugla α = ωt α. Zamenom talasnog oblika v IN se dobija V m sin α = V m + V OUT

odakle je sin α = V OUT V m. Dijagrami sa slike 2 su dobijeni za V OUT =.5 V m, pa je sin α = i α = 3. Kada vodi dioda D2, dioda D je inverzno polarisana naponom V OUT, a struja diode D2 je data jednačinom i D2 = i C = C dv C = C d (v IN V OUT ) Dioda D2 vodi dok je njena struja pozitivna. Kako je C dv IN = ω C V m cos ωt = i D2 = C dv IN. dioda D2 vodi od ugla α do π, što je na dijagramu sa slike 2 označeno tačkom D. Kako je 2 srednja vrednost struje kondenzatora C jednaka nuli, izlazna struja ispravljača je jednaka srednjoj vrednosti struje diode D2 tokom periode mrežnog napona I OUT = i D2 = 2π ω C V m π/2 α cos(ωt) d(ωt) odnosno I OUT = ω C V m ( sin α). 2π Zamenom ranije dobijene vrednosti za ugao uključenja diode D2, α, u jednačinu po izlaznoj struji se dobija I OUT = f C (2 V m V OUT ) odnosno V OUT = 2 V m f C I OUT. Ovim je dobijena veza između izlazne struje i izlaznog napona. Kako je ta veza linearna, moguće je napraviti ekvivalentno Tevenenovo predstavljanje izlaza ispravljača koje se sastoji iz E T = 2 V m i R T =. Izlazni napon praznog hoda ispravljača, pri I fc OUT =, je E T = 2 V m, dok je struja kratkog spoja I SC = 2 f C V m = ω C V π m. Dioda D2 je prestala da vodi za ωt = π, kada je v 2 IN = V m, pa je u tom trenutku v C = V m V OUT. Ovaj podatak je potreban da bi bio određen trenutak kada dioda D počinje da vodi. Tada je v IN v C =, pa je u trenutku uključenja diode D v IN = V m V OUT. Trenutak uključenja diode D2 je na dijagramu v IN sa slike 2 označen tačkom A i odgovara faznom uglu ωt β = β. Stoga je V m sin β = V m V OUT, pa je sin β = V OUT V m = sin α. Kako dioda D provodi samo dok napon v IN opada, za razliku od D2 koja provodi samo dok v IN raste, za vezu između α i β se dobija β = α π. Na dijagramu v IN sa slike 2 trenutak uključenja diode D je označen tačkom A. Na slici 2 su, osim do sada pominjanog napona v IN, prikazani vremenski dijagrami struja i D, i D2, i IN i napona na kondenzatoru v C. Dijagrami su dobijeni za V OUT =.5 V m. Na osnovu određenog vremenskog dijagrama i IN = i D + i D2, može se pokazati da je srednja snaga na ulazu ispravljača P IN = v IN i IN što je očekivan rezultat. P IN = f C (2 V m V OUT ) V OUT = I OUT V OUT = P OUT 2

C D vin/vm A B id/(ωcvm) id2/(ωcvm) iin/(ωcvm) vc/vm Slika 2: Jednostrani ispravljač sa kapacitivnom spregom, vremenski dijagrami struja i napona. 3

2 Dvostrani ispravljač Na slici 3 je prikazan dvostrani kapacitivno spregnuti ispravljač. Analiza ovog ispravljača je nešto složenija od analize jednostranog ispravljača, ali se suštinski izvodi na isti način. Opet ćemo pretpostaviti da je kapacitivnost izlaznog (filterskog) kondenzatora C dovoljno velika da se talasnost izlaznog napona može zanemariti, pa će u daljoj analizi biti smatrano da je izlazni napon V OUT konstantan, nezavisan od vremena. i DB + v C + D D2 + v IN i C C D3 D4 C V OUT I OUT Slika 3: Dvostrani ispravljač Za početak, pretpostavimo da i C >. Tada vode diode D i D4, a struja kondenzatora je data sa i C = C dv C = C d (v IN V OUT ) = C dv IN Kako i dalje važi pretpostavka da je v IN = V m sin(ωt), kada diode vode i C = ω C V m cos(ωt) pa diode D i D4 prestaju da vode za ωt = π 2. Tada je v C = V m V OUT. Ovaj trenutak je na vremenskom dijagramu v IN sa slike 4 označen tačkom D. Drugi slučaj provođenja dioda u ispravljaču sa slike 3 je kada je i C <, kada vode diode D2 i D3. I tada je i C dato istom jednačinom kao kada vode diode D i D4, pošto je v C = v IN +V OUT u ovom slučaju. Ograničavajući se u analizi na period π ωt < π, diode D2 i D3 će prestati da vode za ωt = π 2, što je na dijagramu napona v IN sa slike 4 označeno tačkom B. Tada će napon na kondenzatoru biti v C = V m + V OUT. Do sada su određeni naponi na kondenzatoru u trenucima kada diode prestaju da vode. Ovo je dovoljno da odredimo trenutke u kojima su diode počele da vode. U trenutku t α kada diode D i D4 počinju da vode zatečen napon na kondenzatoru je v C (t α ) = V m + V OUT. Fazni ugao kada diode D i D4 počinju da vode označimo sa α, pa je V m sin α = V OUT + v C (t α ) = V OUT V m + V OUT = 2 V OUT V m. Odavde je sin α = 2 V OUT V m. Trenutak uključenja dioda D i D4 je na dijagramu v IN imati u vidu da diode D i D4 vode dok v IN raste. sa slike 4 označen tačkom C. Treba 4

Situacija sa diodama D2 i D3 je simetrična u odnosu na provođenje D i D4. Kada one počinju da vode, u faznom uglu β, označenom tačkom A na slici 4, napon na kondenzatoru je v C (t β ) = V m + V OUT, pa važi pa je V m sin β = V OUT + v C (t β ) = V OUT + V m V OUT = V m 2 V OUT sin β = 2 V OUT V m = sin α. Kako diode D2 i D3 vode dok napon v IN opada, važi β = α π. Kada diode ne vode, napon na kondenzatoru je konstantan, pošto je struja kondenzatora jednaka nuli. Vremenski dijagrami struje kondenzatora i C, napona na kondenzatoru v C i struja dioda i D = i D4 i i D2 = i D3 su prikazani na slici 4 za V OUT = 3 V 4 m, kada je α = 3. Izlazna struja ispravljača I OUT je jednaka jednosmernoj komponenti izlazne struje diodnog mosta i DB, I OUT = i DB. Kako je i DB = i C, koristeći simetriju na polovini periode ulaznog napona izlazna struja ispravljača se može izračunati kao što se svodi na I OUT = π ω C V m π/2 α cos(ωt) d(ωt) I OUT = π ω C V m ( sin α). Zamenom ranije određene vrednosti za sin α dobija se odnosno I OUT = 2 π ω C (V m V OUT ) = 4 f C (V m V OUT ) V OUT = V m 4 f C I OUT. Kao i u slučaju jednostranog ispravljača sa kapacitivnom spregom, zavisnost izlaznog napona od izlazne struje je linearna i može se predstaviti ekvivalentnim Tevenenovim izvorom elektromotorne sile E T = V m i unutrašnje otpornosti R T =. U odnosu na jednostrani ispravljač 4fC sa kapacitivnom spregom, dvostrani ima dva puta manju elektromotornu silu i četiri puta manju unutrašnju otpornost. Napon praznog hoda dvostranog ispravljača je V m, a struja kratkog spoja je I SC = 4 f C V m = 2 ω C V π m. Ulazna snaga ispravljača je data sa P IN = v IN i IN i korišćenjem simetrije po poluperiodi se dobija kao P IN = π ω C V 2 m π/2 α sin(ωt) cos(ωt) = 2π ω C V ( m 2 sin 2 α ) što se zamenom prethodno određene vrednosti sin α svodi na P IN = 2 π ω C (V m V OUT ) V OUT = I OUT V OUT što je očekivan rezultat. U prilogu su dati programi za simulaciju oba razmatrana ispravljača u programskom paketu GNU Octave http://www.gnu.org/software/octave/. 5

C D vin/vm A B (id, id4)/(ωcvm) (id2, id3)/(ωcvm) ic/(ωcvm) vc/vm Slika 4: Dvostrani ispravljač sa kapacitivnom spregom, vremenski dijagrami struja i napona. 6

3 Prilog : Program za simulaciju jednostranog ispravljača # capacitor-coupled half-wave rectifier clear all close all deg = linspace(8, 8, 36 * 2 + ); wt = deg / 8 * pi; n = length(deg); Mout = input( Vout/Vm = ); min = sin(wt); mout = Mout * ones(, n); jin = cos(wt); alpha = asin(mout - ); d = ((- pi + alpha < wt) & (wt <= - pi / 2)) (pi + alpha < wt); X = (- pi /2 < wt) & (wt <= alpha); d2 = (alpha < wt) & (wt <= pi / 2); X2 = ((pi / 2 < wt) & (wt <= pi + alpha)) (wt <= - pi + alpha); jd = - jin.* d; jd2 = jin.* d2; jin = - jd + jd2; mc = min.* d + ().* X + (min - mout).* d2 + ( - mout).* X2; Jout = mean(abs(jd2)); printf( Iout = %6.4f * w * C * Vm\n, Jout); figure() subplot(2,, ) plot(deg, jin) set(gca, XTick, 8:3:8) axis([8, 8,.2,.2]) xlabel( wt [deg] ) ylabel( i_{in}/(wcv_m) ) subplot(2,, 2) plot(deg, mc) set(gca, XTick, 8:3:8) axis([8, 8,.2,.2]) xlabel( wt [deg] ) ylabel( v_c/v_m ) hwdata = [deg, wt, min, mout, jd, jd2, jin, mc ]; save hwdata hwdata 7

4 Prilog 2: Program za simulaciju dvostranog ispravljača # capacitor-coupled full-wave rectifier clear all close all deg = linspace(8, 8, 36 * 2 +); wt = deg /8 * pi; n = length(deg); Mout = input( Vout/Vm = ); min = sin(wt); mout = Mout * ones(, n); jin = cos(wt); alpha = asin(2 * Mout - ); d23 = ((- pi + alpha < wt) & (wt <= - pi / 2)) (pi + alpha < wt); X23 = (- pi /2 < wt) & (wt <= alpha); d4 = (alpha < wt) & (wt <= pi / 2); X4 = ((pi / 2 < wt) & (wt <= pi + alpha)) (wt <= - pi + alpha); jd23 = - jin.* d23; jd4 = jin.* d4; jc = - jd23 + jd4; mc = (min + mout).* d23 + (mout - ).* X23 + \ (min - mout).* d4 + ( - mout).* X4; Jout = mean(abs(jc)); printf( Iout = %6.4f * w * C * Vm\n, Jout); figure() subplot(2,, ) plot(deg, jc) set(gca, XTick, 8:3:8) axis([8, 8,.2,.2]) xlabel( wt [deg] ) ylabel( i_{in}/(wcv_m) ) subplot(2,, 2) plot(deg, mc) set(gca, XTick, 8:3:8) axis([8, 8,.2,.2]) xlabel( wt [deg] ) ylabel( v_c/v_m ) fwdata = [deg, wt, min, mout, jd4, jd23, jc, mc ]; save fwdata fwdata 8