Matematička logika. novembar 2012

Σχετικά έγγραφα
Iskazna logika 3. Matematička logika u računarstvu. novembar 2012

Predikatska logika. January 8, 2012

Iskazna logika 1. Matematička logika. Department of Mathematics and Informatics, Faculty of Science, University of Novi Sad, Serbia.

8 Predikatski račun kao deduktivni sistem

Napravimo neformalnu rekapitulaciju osnovnih pojmova koje smo obradili na prethodnom predavanju.

Predikatska logika - III deo. Jelena Ignjatović

DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović

6 Preneksna forma i skolemizacija

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

Teorijske osnove informatike 1

Osnovne teoreme diferencijalnog računa

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju

Zadaci iz Osnova matematike

Sintaksa i semantika u logici

[1] Formalni jezik iskazne logike

Operacije s matricama

Iskazna logika se bavi rečenicama kao celinama, i ne zalazi u njihovu unutrašnju strukturu, ne razlikuje njihove posebne elemente.

10 Iskazni račun - deduktivni sistem za iskaznu logiku

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

Diskretna matematika. Prof. dr Olivera Nikolić

IZVODI ZADACI ( IV deo) Rešenje: Najpre ćemo logaritmovati ovu jednakost sa ln ( to beše prirodni logaritam za osnovu e) a zatim ćemo

Matematička logika. Madarász Sz. Rozália. Departman za matematiku i informatiku Prirodno-matematički fakultet Univerzitet u Novom Sadu

Iskazna logika. October 26, Počeci logike i matematičke logike

PRAVA. Prava je u prostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom paralelnim sa tom pravom ( vektor paralelnosti).

1 Algebarske operacije i algebraske strukture

KOMUTATIVNI I ASOCIJATIVNI GRUPOIDI. NEUTRALNI ELEMENT GRUPOIDA.

5. Karakteristične funkcije

Klasifikacija blizu Kelerovih mnogostrukosti. konstantne holomorfne sekcione krivine. Kelerove. mnogostrukosti. blizu Kelerove.

PARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI. Sama definicija parcijalnog izvoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je,

M086 LA 1 M106 GRP. Tema: Baza vektorskog prostora. Koordinatni sustav. Norma. CSB nejednakost

radni nerecenzirani materijal za predavanja R(f) = {f(x) x D}

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

Sveučilište u Zagrebu PMF-Matematički odjel. Mladen Vuković PRIMIJENJENA LOGIKA. predavanja poslijediplomskog kolegija. Zagreb, 2011.

Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija

Automatsko rezonovanje beleške sa predavanja Rezonovanje u logici prvog reda

Dvanaesti praktikum iz Analize 1

Tvrd enje 3: Ako su formule A i A B tautologije, onda je tautologija. Dokaz: Neka su A i A B tautologije.

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.

Rezolucija u predikatskoj logici

Automatsko rezonovanje beleške sa predavanja Rezonovanje u logici prvog reda

1 Afina geometrija. 1.1 Afini prostor. Definicija 1.1. Pod afinim prostorom nad poljem K podrazumevamo. A - skup taqaka

Elementi spektralne teorije matrica

Bulovsko vrednosni modeli

PID: Domen P je glavnoidealski [PID] akko svaki ideal u P je glavni (generisan jednim elementom; oblika ap := {ab b P }, za neko a P ).

Osnovno svojstvo iskaza, ma kako složen bio, jeste da je on ili tačan, ili netačan.

numeričkih deskriptivnih mera.

Vremenske i prostorne klase složenosti

Diskretna Matematika

SOPSTVENE VREDNOSTI I SOPSTVENI VEKTORI LINEARNOG OPERATORA I KVADRATNE MATRICE

Skupovi, relacije, funkcije

4.7. Zadaci Formalizam diferenciranja (teorija na stranama ) 343. Znajući izvod funkcije x arctg x, odrediti izvod funkcije x arcctg x.

ELEKTROTEHNIČKI ODJEL

MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15

DRUGI KOLOKVIJUM IZ MATEMATIKE 9x + 6y + z = 1 4x 2y + z = 1 x + 2y + 3z = 2. je neprekidna za a =

7 Algebarske jednadžbe

U raznim oblastima se često javlja potreba da se izmed u izvesnih objekata uspostave izvesne veze, odnosi ili relacije.

IZVODI ZADACI (I deo)

Bulove jednačine i metodi za njihovo

Glava 1. Realne funkcije realne promen ive. 1.1 Elementarne funkcije

Binarne relacije. Definicija. Uopštena binarna relacija je uredjena trojka (A, B, ρ) gde je ρ A B; (A, B) je tip ove binarne relacije.

Primene teorije modela u poljima

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

41. Jednačine koje se svode na kvadratne

Zadaci iz trigonometrije za seminar

Kontrolni zadatak (Tačka, prava, ravan, diedar, poliedar, ortogonalna projekcija), grupa A

Cauchyjev teorem. Postoji više dokaza ovog teorema, a najjednostvniji je uz pomoć Greenove formule: dxdy. int C i Cauchy Riemannovih uvjeta.

APROKSIMACIJA FUNKCIJA

Logika prvog reda. Zapisivanje rečenica.

Matematiqka logika u raqunarstvu, Januar 3. februar 2016.

Predikatska logika - II deo. Jelena Ignjatović

Jednodimenzionalne slučajne promenljive

1 ISKAZNA I PREDIKATSKA LOGIKA Zadaci Rešenja SKUPOVI Zadaci RELACIJE Zadaci Rešenja...

18. listopada listopada / 13

Strukture podataka i algoritmi 1. kolokvij 16. studenog Zadatak 1

1. zadatak , 3 Dakle, sva kompleksna re{ewa date jedna~ine su x 1 = x 2 = 1 (dvostruko re{ewe), x 3 = 1 + i

Funkcije. Predstavljanje funkcija

On predstavlja osnovni pojam, poput pojma tačke ili prave u geometriji. Suštinsko svojstvo skupa je da se on sastoji od elemenata ili članova.

Sistemi veštačke inteligencije primer 1

1 Aksiomatska definicija skupa realnih brojeva

Neka su A i B proizvoljni neprazni skupovi. Korespondencija iz skupa A u skup B definiše se kao proizvoljan podskup f Dekartovog proizvoda A B.

a M a A. Može se pokazati da je supremum (ako postoji) jedinstven pa uvodimo oznaku sup A.

XI dvoqas veжbi dr Vladimir Balti. 4. Stabla

INTEGRALNI RAČUN. Teorije, metodike i povijest infinitezimalnih računa. Lucija Mijić 17. veljače 2011.

radni nerecenzirani materijal za predavanja

MATEMATIKA 2. Grupa 1 Rexea zadataka. Prvi pismeni kolokvijum, Dragan ori

Neka su A i B skupovi. Kažemo da je A podskup od B i pišemo A B ako je svaki element skupa A ujedno i element skupa B. Simbolima to zapisujemo:

Algebarske strukture

2 tg x ctg x 1 = =, cos 2x Zbog četvrtog kvadranta rješenje je: 2 ctg x

1 Svojstvo kompaktnosti

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

Verovatnoća i Statistika I deo Teorija verovatnoće (zadaci) Beleške dr Bobana Marinkovića

Neka je data korespondencija f A B. Tada korespondenciju f 1 B A definisanu sa. f 1 = {(b, a) B A (a, b) f}

Deljivost. 1. Ispitati kada izraz (n 2) 3 + n 3 + (n + 2) 3,n N nije deljiv sa 18.

Relacije poretka ure denja

8 Funkcije više promenljivih

Uvod u teoriju brojeva

5 Ispitivanje funkcija

Funkcije dviju varjabli (zadaci za vježbu)

(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k.

Transcript:

Predikatska logika 1 Matematička logika Department of Mathematics and Informatics, Faculty of Science, University of Novi Sad, Serbia novembar 2012

1 različiti nazivi: predikatska logika, logika prvog reda, kvantifikatorski račun odnos sa iskaznom logikom? jedna ili više? - razlikuju se u skupu nelogičkih simbola Logički simboli (uvek!): skup promenljivih je proizvoljan neprazan skup simbola X, konačan ili prebrojiv Najčešće se uzima da je X = {x 1, x 2,, x n, } simboli logičkih veznika:,,,,,,, pomoćni simboli: (, ) Nelogički simboli (za svaku logiku specifično): L je disjunktna unija sledeća tri skupa: C, skup simbola konstanti, R, skup relacijskih simbola, F, skup funkcijskih (operacijskih) simbola

2 Svakom nelogičkom simbolu s je dodeljen prirodan broj ar(s), tzv arnost (ili dužina) tog simbola, tako da svi simboli konstanti imaju arnost 0, a svi relacijski i funkcijski simboli neku pozitivnu arnost Ako je n neki prirodan broj, sa R n (odnosno F n ) obeležavamo sve relacijske (odnosno funkcijske) simbole arnosti n Jezik predikatske logike (ili jezik prvog reda) jeste skup formula na datoj azbuci jezik je u principu potpuno odredjen kada se definiše skup promenljivih X i skup nelogičkih simbola L, zajedno sa funkcijom arnosti ar Primer u daljem tekstu: L = C R F je neki jezik prvog reda sa skupom promenljivih X, gde je

3 Sve promenljive su termi tj X Term L (X), Svi simboli konstanti su termi tj C Term L (X), Ako je f F n i t 1, t 2,, t n Term L (X) onda f (t 1, t 2,, t n ) Term L (X) 1 Ako je jezik prvog reda L jasan iz konteksta, onda umesto Term L (X) pišemo Term(X) 2 Ako su v 1, v 2,, v n neke promenljive i t Term L (X), onda oznaka t = t(v 1, v 2,, v n ) znači da su sve promenljive terma t u skupu {v 1, v 2,, v n } 3 Ako je f F 2, onda je f binaran funkcijski simbol, i umesto f (t 1, t 2 ) pišemo t 1 ft 2

4 Neka je L = C R F neki jezik prvog reda sa skupom promenljivih X Elementarne formule su izrazi oblika ρ(t 1, t 2,, t n ), gde je ρ R n i t 1, t 2,, t n Term L (X) DOGOVOR: Ako je ρ R 2, možemo koristiti infiksnu notaciju t 1 ρt 2 umesto ρ(t 1, t 2 ) Neka je L = C R F neki jezik prvog reda sa skupom promenljivih X Skup formula Form L (X) je najmanji skup koji zadovoljava sledeće uslove: Svaka elementarna formula pripada skupu Form L (X), Ako su A i B formule, i x X, tada su formule i sledeći izrazi: (A B), (A B), (A B), (A B), ( A), ( x)a, ( x)a

5 Dogovori: Ako je jezik prvog reda L jasan iz konteksta, onda umesto Form L (X) pišemo Form(X); Dogovori o brisanju spoljnih zagrada i o prioritetu logičkih veznika; kvantifikatori imaju najveći prioritet 1 Izraze ( x) i ( x) zovemo redom univerzalni odnosno egzistencijalni kvantifikator, sa promenljivom x 2 U formulama ( x)a i ( x)a oblast dejstva kvantifikatora ( x) odnosno ( x) je formula A 3 Pojavljivanje promenljive x u nekoj formuli je vezano ako je to pojavljivanje u oblasti dejstva kvantifikatora ( x) ili ( x) U suprotnom, to pojavljivanje x-a je slobodno 4 Promenljiva x je slobodna u formuli A ako ima bar jedno slobodno pojavljivanje u formuli A Za formule koje nemaju slobodnih promenljivih kažemo da su zatvorene

1 neke logike je odredjena kada se definišu strukture (tzv modeli) u kojima se interpretiraju formule date logike, kao i tzv relacija zadovoljenja = izmedju modela i formula Neka je L = C R F neki jezik prvog reda Model jezika L je uredjena dvojka M = M, I, gde je M neprazan skup (tzv nosač modela), a I preslikavanje (interpretacija), sa domenom L, tako da zadovoljava sledeće: ako je c C, onda je I(c) M, ako je ρ R n, onda je I(ρ) M n, ako je f F n, onda je I(f ) : M n M Ako je s L, onda I(s) zovemo interpretacija simbola s u modelu M

2 DOGOVORI: 1 Ako je M = M, I neki model jezika L a s neki simbol jezika L, onda interpretaciju tog simbola u modelu M umesto sa I(s) često obeležavamo sa s M 2 U praksi, kada zadajemo model, umesto celog preslikavanja I (interpretacije) često pišemo samo niz slika tj interpretacije simbola jezika L 3 Pored slova, kao simbole binarnih relacija koristimo oznake kao što su =,, =,,, 4 U praksi često koristimo istu oznaku za simbol jezika i njegovu interpretaciju

3 Neka je L = C R F neki jezik prvog reda, X neki skup promenljivih, M = M, I neki model jezika L Valuacija modela M je svako preslikavanje τ : X M Vrednost terma t u modelu M za valuaciju τ, u oznaci t M [τ], definišemo indukcijom po složenosti terma t: ako je t = x, gde je x X, onda je t M [τ] = τ(x), ako je t = c, gde je c C, onda je t M [τ] = c M, ako je t = f (t 1, t 2,, t n ), gde je f F n, t 1, t 2,, t n Term L (X), onda je Primer t M [τ] = f M (t M 1 [τ], t M 2 [τ],, t M n [τ])

4 Kao što nam kaže intuicija, vrednost terma ne zavisi od vrednosti onih promenljivih koje ne učestvuju u datom termu, što ćemo i dokazati u sledećoj teoremi: Teorema Neka je L = C R F neki jezik prvog reda, X neki skup promenljivih, M = M, I neki model jezika L, a τ 1 i τ 2 dve valuacije modela M tako da je τ 1 (x) = τ 2 (x) za sve one promenljive x X koje učestvuju u termu t Tada je t M [τ 1 ] = t M [τ 2 ] OZNAKA: Neka je τ : X M neka valuacija modela M, x X, i a M Sa τ(a/x) ćemo obeležavati valuaciju koja se od τ razlikuje eventualno za promenljivu x, za koju ima vrednost a, tj τ(a/x)(x) = a, a za sve y X takve da je y x važi τ(a/x)(y) = τ(y)

5 Neka je L = C R F jezik prvog reda, X skup promenljivih, M = M, I model jezika L, a τ : X M neka valuacija modela M Relaciju = τ definišemo ovako: ako je ρ(t 1, t 2,, t n ) neka elementarna formula onda M = τ ρ(t 1, t 2,, t n ) akko važi ρ M (t M 1 [τ], t M 2 [τ],, t M n [τ]) ako su A i B neke formule, onda M = τ A B akko M = τ A i M = τ B, M = τ A B akko M = τ A ili M = τ B, M = τ A akko nije M = τ A ako je A neka formula, x X onda M = τ ( x)a akko za sve a M važi M = τ(a/x) A, M = τ ( x)a akko postoji a M tako da je M = τ(a/x) A

6 Važenje formule A u nekom modelu za datu valuaciju zavisi samo od vrednosti onih promenljivih koje su slobodne u formuli A: Teorema Neka je L = C R F neki jezik prvog reda, X neki skup promenljivih, M = M, I neki model jezika L, a τ 1 i τ 2 dve valuacije modela M tako da je τ 1 (x) = τ 2 (x) za sve one promenljive x X koje su slobodne u formuli A Tada je M = τ1 A akko M = τ1 A Prema tome, za zatvorene formule A imamo da će one važiti na nekom modelu za neku valuaciju akko važe za svaku valuaciju

7 Neka je L = C R F neki jezik prvog reda, X neki skup promenljivih, M = M, I neki model jezika L, i A neka formula na jeziku L Kažemo da formula A važi na modelu M, u oznaci M = A, ako je M = τ A za sve valuacije τ : X M Kažemo da je formula A valjana, u oznaci = A, ako za sve modele M jezika L važi M = A Neka je Σ Form L (X) Kažemo da je formula A semantička posledica skupa formula Σ, u oznaci Σ = A, ako za sve modele M tipa L važi ako M = Σ onda M = A

8 Neka je L = C R F neki jezik prvog reda, X neki skup promenljivih Ako je K neka klasa modela jezika L, A Form L (X), Σ Form L (X), M neki modela jezika L, onda K = A akko za sve M K važi M = A M = Σ akko za sve A Σ važi M = A K = Σ akko za sve A Σ važi K = A Th X (K) = {A Form L (X) : K = A} Mod(Σ) = {M Mod L : M = Σ}, gde smo sa Mod L obeležili klasu svih modela jezika L

9 Teorema Neka je L = C R F neki jezik prvog reda, X neki skup promenljivih, Σ 1, Σ 2, Σ Form L (X), K 1, K 2, K Mod L Tada važi: Ako je Σ 1 Σ 2 onda Mod(Σ 2 ) Mod(Σ 1 ) Ako je K 1 K 2 onda Th(K 2 ) Th(K 1 ) Σ Th(Mod(Σ)) K Mod(Th(K)) Mod(Th(Mod(Σ))) = Mod(Σ) Th(Mod(Th(K))) = Th(K)

Valjane formule 1 Formula A je valjana, u oznaci = A, ako važi u svakom modelu M (odgovarajućeg jezika L), tj M = A Neka su A, B 1, B 2,, B n predikatske formule na nekom jeziku L Za formulu A kažemo da je izvod iz tautologije C(p 1, p 2,, p n ) ako se formula A dobija kao rezultat zamene iskaznih slova p i sa formulom B i (i = 1, 2, n) u formuli C Teorema Ṣvaka predikatska formula koja je izvod iz tautologije jeste valjana Naravno, nisu sve valjane formule izvodi iz tautologija: recimo ( y)( x)a ( x)( y)a

Valjane formule 2 Teorema (Negacija kvantifikatora) 1 ( x)a ( x) A Negacija kvantifikatora 2 ( x)a ( x) A Negacija kvantifikatora Teorema (Veza kvantifikatora sa konjunkcijom i disjunkcijom) 1 ( x)(a B) ( x)a ( x)b se slaže sa 2 ( x)(a B) ( x)a ( x)b se slaže sa 3 ( x)a ( x)b ( x)(a B) Veza i 4 ( x)(a B) ( x)a ( x)b Veza i

Valjane formule 3 Teorema (Izvlačenje kvantifikatora, konjunkcija i disjunkcija) Neka promenljiva x nije slobodna u formuli B Tada: 1 ( x)a B ( x)(a B) izvlačenje i veznik 2 ( x)a B ( x)(a B) izvlačenje i veznik 3 ( x)a B ( x)(a B) izvlačenje i veznik 4 ( x)a B ( x)(a B) izvlačenje i veznik Teorema (Izvlačenje kvantifikatora i implikacija) Neka promenljiva x nije slobodna u formuli A Tada: 1 (A ( x)b) ( x)(a B) 2 (A ( x)b) ( x)(a B) 3 (( x)b A) ( x)(b A) 4 (( x)b A) ( x)(b A)