6 Preneksna forma i skolemizacija

Σχετικά έγγραφα
Matematička logika. novembar 2012

8 Predikatski račun kao deduktivni sistem

Iskazna logika 3. Matematička logika u računarstvu. novembar 2012

IZVODI ZADACI ( IV deo) Rešenje: Najpre ćemo logaritmovati ovu jednakost sa ln ( to beše prirodni logaritam za osnovu e) a zatim ćemo

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju

Iskazna logika 1. Matematička logika. Department of Mathematics and Informatics, Faculty of Science, University of Novi Sad, Serbia.

Elementi spektralne teorije matrica

5. Karakteristične funkcije

PARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI. Sama definicija parcijalnog izvoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je,

IZVODI ZADACI (I deo)

PRAVA. Prava je u prostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom paralelnim sa tom pravom ( vektor paralelnosti).

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

SOPSTVENE VREDNOSTI I SOPSTVENI VEKTORI LINEARNOG OPERATORA I KVADRATNE MATRICE

Predikatska logika. January 8, 2012

Napravimo neformalnu rekapitulaciju osnovnih pojmova koje smo obradili na prethodnom predavanju.

KOMUTATIVNI I ASOCIJATIVNI GRUPOIDI. NEUTRALNI ELEMENT GRUPOIDA.

Teorijske osnove informatike 1

Osnovne teoreme diferencijalnog računa

Iskazna logika se bavi rečenicama kao celinama, i ne zalazi u njihovu unutrašnju strukturu, ne razlikuje njihove posebne elemente.

41. Jednačine koje se svode na kvadratne

Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.

18. listopada listopada / 13

Rezolucija u predikatskoj logici

10 Iskazni račun - deduktivni sistem za iskaznu logiku

Operacije s matricama

radni nerecenzirani materijal za predavanja R(f) = {f(x) x D}

PID: Domen P je glavnoidealski [PID] akko svaki ideal u P je glavni (generisan jednim elementom; oblika ap := {ab b P }, za neko a P ).

Predikatska logika - III deo. Jelena Ignjatović

Klasifikacija blizu Kelerovih mnogostrukosti. konstantne holomorfne sekcione krivine. Kelerove. mnogostrukosti. blizu Kelerove.

M086 LA 1 M106 GRP. Tema: Baza vektorskog prostora. Koordinatni sustav. Norma. CSB nejednakost

7 Algebarske jednadžbe

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15

Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija

a M a A. Može se pokazati da je supremum (ako postoji) jedinstven pa uvodimo oznaku sup A.

Sintaksa i semantika u logici

Automatsko rezonovanje beleške sa predavanja Rezonovanje u logici prvog reda

Cauchyjev teorem. Postoji više dokaza ovog teorema, a najjednostvniji je uz pomoć Greenove formule: dxdy. int C i Cauchy Riemannovih uvjeta.

Automatsko rezonovanje beleške sa predavanja Rezonovanje u logici prvog reda

Sistemi veštačke inteligencije primer 1

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

radni nerecenzirani materijal za predavanja

Dvanaesti praktikum iz Analize 1

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola.

1. zadatak , 3 Dakle, sva kompleksna re{ewa date jedna~ine su x 1 = x 2 = 1 (dvostruko re{ewe), x 3 = 1 + i

INTEGRALNI RAČUN. Teorije, metodike i povijest infinitezimalnih računa. Lucija Mijić 17. veljače 2011.

Kontrolni zadatak (Tačka, prava, ravan, diedar, poliedar, ortogonalna projekcija), grupa A

ELEKTROTEHNIČKI ODJEL

[1] Formalni jezik iskazne logike

4 Numeričko diferenciranje

APROKSIMACIJA FUNKCIJA

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

Numerička matematika 2. kolokvij (1. srpnja 2009.)

ASIMPTOTE FUNKCIJA. Dakle: Asimptota je prava kojoj se funkcija približava u beskonačno dalekoj tački. Postoje tri vrste asimptota:

2 tg x ctg x 1 = =, cos 2x Zbog četvrtog kvadranta rješenje je: 2 ctg x

IZVODI ZADACI (I deo)

Granične vrednosti realnih nizova

Predikatska logika - II deo. Jelena Ignjatović

III VEŽBA: FURIJEOVI REDOVI

2log. se zove numerus (logaritmand), je osnova (baza) log. log. log =

Verovatnoća i Statistika I deo Teorija verovatnoće (zadaci) Beleške dr Bobana Marinkovića

Glava 1. Realne funkcije realne promen ive. 1.1 Elementarne funkcije

5 Ispitivanje funkcija

numeričkih deskriptivnih mera.

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

Trigonometrija 2. Adicijske formule. Formule dvostrukog kuta Formule polovičnog kuta Pretvaranje sume(razlike u produkt i obrnuto

Neka su A i B proizvoljni neprazni skupovi. Korespondencija iz skupa A u skup B definiše se kao proizvoljan podskup f Dekartovog proizvoda A B.

1 Afina geometrija. 1.1 Afini prostor. Definicija 1.1. Pod afinim prostorom nad poljem K podrazumevamo. A - skup taqaka

Algebarske strukture sa jednom operacijom (A, ): Ako operacija ima osobine: zatvorenost i asocijativnost, onda je (A, ) polugrupa

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola.

Funkcija gustoće neprekidne slučajne varijable ima dva bitna svojstva: 1. Nenegativnost: f(x) 0, x R, 2. Normiranost: f(x)dx = 1.

Bulove jednačine i metodi za njihovo

(y) = f (x). (x) log ϕ(x) + ψ(x) Izvodi parametarski definisane funkcije y = ψ(t)

Granične vrednosti realnih funkcija i neprekidnost

Jednodimenzionalne slučajne promenljive

Dijagonalizacija operatora

VJEŽBE 3 BIPOLARNI TRANZISTORI. Slika 1. Postoje npn i pnp bipolarni tranziostori i njihovi simboli su dati na slici 2 i to npn lijevo i pnp desno.

Logika prvog reda. Zapisivanje rečenica.

Riješeni zadaci: Nizovi realnih brojeva

Sume kvadrata. mn = (ax + by) 2 + (ay bx) 2.

Računarska grafika. Rasterizacija linije

Matematička analiza 1 dodatni zadaci

Matematička logika i izračunljivost

Pismeni ispit iz matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: ( ) + 1.

POGLAVLJE 1 BEZUSLOVNA OPTIMIZACIJA. U ovom poglavlju proučavaćemo problem bezuslovne optimizacije:

1 Algebarske operacije i algebraske strukture

Diferencijabilnost funkcije više promenljivih

Matematiqka logika u raqunarstvu, Januar 3. februar 2016.

6 Polinomi Funkcija p : R R zadana formulom

METODA SEČICE I REGULA FALSI

1.4 Tangenta i normala

Zadaci iz trigonometrije za seminar

4.7. Zadaci Formalizam diferenciranja (teorija na stranama ) 343. Znajući izvod funkcije x arctg x, odrediti izvod funkcije x arcctg x.

Ĉetverokut - DOMAĆA ZADAĆA. Nakon odgledanih videa trebali biste biti u stanju samostalno riješiti sljedeće zadatke.

MATEMATIKA 2. Grupa 1 Rexea zadataka. Prvi pismeni kolokvijum, Dragan ori

Riješeni zadaci: Limes funkcije. Neprekidnost

8 Funkcije više promenljivih

Linearna algebra 2 prvi kolokvij,

Transcript:

20 6 Preneksna forma i skolemizacija Dve korisne tehnike koje možemo koristiti prilikom rešavanja različitih problema u predikatskoj logici jesu konstrukcija preneksne forme date formule, kao i tzv. skolemizacija. Kratko rečeno, formula F predikatske logike je u preneksnoj formi ako se svi kvantifikatori nalaze na početku formule, dok skolemizacija znači oslobad anje od egzistencijalnih kvantifikatora, uvod enjem novih simbola konstanti i funkcijskih simbola. Može se dokazati da za svaku predikatsku formulu F postoji ekvivalentna formula koja je u preneksnoj formi. Za skolemovu formu važi slabije tvrd enje: za svaku formulu F predikatskog računa postoji formula F S koja je u skolemovoj formi, tako da formula F ima model ako i samo ako formula F S ima model. No, kada je zadatak da se utvrdi da li neka formula (ili skup formula) ima model, onda je i ta slabija vrsta ekvivalencije dovoljna. Definicija 13 Za formulu F predikatske logike kažemo da je u preneksnoj formi ako je oblika (Q 1 x 1 )(Q 2 x 2 )... (Q n x n )A gde su x 1, x 2,..., x n neke promenljive, Q 1, Q 2,..., Q n {, }, a A formula bez kvantifikatora. Deo (Q 1 x 1 )(Q 2 x 2 )... (Q n x n ) zovemo prefiksom, a A matricom formule F. Ako je matrica A u konjunktivnoj normalnoj formi, onda kažemo da je F u preneksnoj normalnoj formi. Preneksna (normalna) forma neke formule B je formula B P koja je u preneksnoj (normalnoj) formi i ekvivalentna je sa B. Smatraćemo da je formula bez kvantifikatora takod e u preneksnoj formi. Prilikom nalaženja preneksne forme date formule koristićemo, naravno, Teoreme 6, 7, 8, 9, 10, DeMorganove zakone, a ponekad je će biti potrebano izvršiti preimenovanje promenljivih, da bismo mogli koristiti navedene teoreme. Naime, neka je A(x) formula koja ima slobodnu promenljivu x i neka se promenljiva y ne javlja u formuli A(x). Tada važi ( x)a(x) ( y)a(y) ( x)a(x) ( y)a(y) gde smo sa A(y) označili formulu koja se dobija simultanom zamenom svih slobodnih pojavljivanja promenljive x u formuli A(x) sa y.

21 Primer 9 Neka jezik prvog reda sadrži binaran relacijski simbol ρ i unaran relacijski simbol σ. Formula ( x)( z)( y)((ρ(x, y) σ(z)) ρ(y, z)) je u preneksnoj normalnoj formi. Formula (ρ(x, y) ( y)ρ(y, z)) nije u preneksnoj formi, ali je ekvivalentna sa formulom koja je dalje ekvivalentna sa (ρ(x, y) ( t)ρ(t, z)) ( t)(ρ(x, y) ρ(t, z)). Teorema 11 Za svaku predikatsku formulu F postoji ekvivalentna formula F P koja je u preneksnoj (normalnoj) formi. Dokaz. Formalan dokaz je indukcijom po složenosti formule F. U praksi, algoritam koji se koristi za nalaženje preneksne (normalne) forme date formule F ima sledeće korake: oslobad amo se veznika i tako što ih izražavamo preko veznika,,, koristeći Teoremu 6, DeMorganove zakone, znak pomeramo do elementarnih formula ( uvlačimo negaciju unutra ) ukoliko postoje, oslobad amo se dvojnih (duplih) negacija ukoliko je neophodno, preimenujemo neke vezane promenljive, da bismo mogli koristiti Teoreme 7, 8, 9, koristeći Teoreme 7, 8, 9 pomeramo kvantifikatore ispred formule - tako dobijamo formulu koja je u preneksnoj formi ako je potrebna preneksna normalna forma, onda još matrični deo ovako dobijene formule prebacimo u konjunktivnu normalnu formu.

22 Primer 10 Neka su α, β, γ unarni relacijski simboli. normalnu formu za formulu Nad imo preneksnu ( x)α(x) (( x)β(x) ( x)γ(x)). ( x)α(x) (( x)β(x) ( x)γ(x)) ( x)α(x) (( x)β(x) ( x)γ(x)) ( x) α(x) ( ( x)β(x) ( x)γ(x)) ( x) α(x) (( x) β(x) ( x) γ(x)) ( x) α(x) (( x) β(x) ( y) γ(y)) ( x) α(x) ( x)( β(x) ( y) γ(y)) ( x)( α(x) ( β(x) ( y) γ(y))) ( x)( y)( α(x) ( β(x) γ(y))) ( x)( y)(( α(x) β(x)) ( α(x) γ(y))). Prelazimo sada na tzv, skolemizaciju - oslobad anje od egzistencijalnog kvantifikatora uvod enjem novih simbola konstanti i novih funkcijskih simbola. Pre formalne definicije, pogledajmo na jednom primeru glavnu ideju, da bismo dobili neku intuiciju. Primer 11 Data je formula A(x, y, z, u, v, w) bez kvantifikatora, i posmatrajmo formulu ( x)( y)( z)( u)( v)( w)a(x, y, z, u, v, w). Postupak skolemizacije kreće od prvog kvantifikatora (gledajući sa leva na desno) date formule, što je u ovom slučaju ( x). Brišemo taj kvantifikator, i u formuli A svuda umesto promenljive x stavljamo neki novi simbol konstante, recimo c: ( y)( z)( u)( v)( w)a(c, y, z, u, v, w). Sada tražimo sledeći egzistencijalni kvantifikator, što je u našem slučaju ( u). Kako ispred tog kvantifikatora stoje ( y)( z), to znači da element u zavisi od vrednosti promenljivih y i z, pa posle brisanja kvantifikatora ( u) uvodimo novi binaran funkcijski simbol f i svuda u formuli A umesto promenljive u stavljamo f(y, z): ( y)( z)( v)( w)a(c, y, z, f(y, z), v, w).

23 Poslednji egzistencijalni kvantifikator je ( w), ispred čega stoje univerzalni kvantifikatori ( y)( z)( v), pa posle brisanja ( w), uvodimo novi ternarni funkcijski simbol g, i svuda umesto promenljive w stavljamo g(y, z, v): ( y)( z)( v)a(c, y, z, f(y, z), v, g(y, z, v)). Poslednja formula je traěna skolemova standardna forma. Definicija 14 Neka je zatvorena formula F u preneksnoj normalnoj formi (Q 1 x 1 )(Q 2 x 2 )... (Q n x n )A. Neka se uz promenljivu x r (1 r n) u prefiksu (Q 1 x 1 )(Q 2 x 2 )... (Q n x n ) nalazi kvantifikator. Ako u prefiksu levo od ( x r ) ne stoji univerzalni kvantifikator, tada u matrici A sva pojavljivanja promenljive x r zamenimo novim simbolom konstante c, a iz prefiksa izbacimo ( x r ). Ako je ( x s1 ), ( x s2 ),..., ( x sm ) spisak svih univerzalnih kvantifikatora koji se javljaju levo od ( x r ), onda: izaberimo novi funkcijski simbol f arnosti m i svako pojavljivanje promenljive x r u A zamenimo termom f(x s1, x s2,..., x sm ) i uklonimo ( x r ) iz prefiksa. Proces nastavljamo dok se ne izbace svi egzistencijalni kvantifikatori iz prefiksa. Poslednja formula naziva se skolemovom standardnom formom. Konstante i funkcijske simbole dobijene uklanjanjem kvantifikatora nazivamo skolemovim konstantama i funkcijama. Teorema 12 Neka je F S skolemova standardna forma formule F. Tada F ima model akko formula F S ima model. Dokaz. Indukcijom po složenosti formule F. Primer 12 Neka jezik prvog reda L sadrži tri unarna relacijska simbola α, β, γ. Dokažimo da je formula F (( x)( y)(α(x) β(y)) ( x)( y)(β(x) γ(y))) ( x)( y)(α(x) γ(y))

24 valjana. Pretpostavimo suprotno, da formula F ima model. To znači da formula ( x)( y)(α(x) β(y)) ( x)( y)(β(x) γ(y)) ( x)( y)(α(x) γ(y)) ima model. Nad imo prvo preneksnu formu, a zatim skolemovu formu te formule. Prvo ćemo uvući negaciju do elementarne formule a zatim preimenovati vezane promenljive tako, da možemo bez problema da izvučemo kvantifikatore ispred formule. Imamo redom sledeće ekvivalentne formule (neke korake smo spojili u jedan): ( x)( y)(α(x) β(y)) ( z)( t)(β(z) γ(t)) ( u)( v)(α(u) γ(v)) ( u)(( x)( y)(α(x) β(y)) ( z)( t)(β(z) γ(t)) ( v)(α(u) γ(v))) ( u)( x)( y)((α(x) β(y)) ( z)( t)(β(z) γ(t)) ( v)(α(u) γ(v))) ( u)( x)( y)( z)( t)((α(x) β(y)) (β(z) γ(t)) ( v)(α(u) γ(v))) ( u)( x)( y)( z)( t)( v)((α(x) β(y)) (β(z) γ(t)) (α(u) γ(v))) Sada možemo da pred emo na skolemizaciju. Prvo brišemo kvantifikator ( u) i zamenjujemo promenljivu u novim simbolom konstante c: ( x)( y)( z)( t)( v)((α(x) β(y)) (β(z) γ(t)) α(c) γ(v)) Sada brišemo kvantifikator ( y), uvodimo novi unaran funkcijski simbol f i stavljamo f(x) umesto promenljive y: ( x)( z)( t)( v)((α(x) β(f(x))) (β(z) γ(t)) α(c) γ(v)) Na kraju uvodimo novi binaran funkcijski simbol g, brišemo kvantifikator ( t) i zamenjujemo g(x, z) umesto promenljive t: ( x)( z)( v)((α(x) β(f(x))) (β(z) γ(g(x, z))) α(c) γ(v)) Pretpostavimo da ova poslednja formula ima model M. Tada bismo dobili da specijalno za x = c, z = f(c), v = g(c, f(c)) u modelu M važe formule α(c) β(f(c), β(f(c)) γ(g(c, f(c))), α(c), γ(g(c, f(c))) što je nemoguće.