Formule iz Matematike II. Mandi Orlić Tin Perkov

Σχετικά έγγραφα
4 INTEGRALI Neodredeni integral Integriranje supstitucijom Parcijalna integracija Odredeni integral i

A MATEMATIKA Zadana je z = x 3 y + 1

Odred eni integrali. Osnovne osobine odred enog integrala: f(x)dx = 0, f(x)dx = f(x)dx + f(x)dx.

Neodreeni integrali. Glava Teorijski uvod

= + injekcija. Rješenje 022 Kažemo da funkcija f ima svojstvo injektivnosti ili da je ona injekcija ako vrijedi

MATEMATIKA 2. seminari. studij: Prehrambena tehnologija i Biotehnologija

Ivan Slapničar. Matematika 2 PODSJETNIK ZA UČENJE. Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, 2012.

Odredjeni integral je granicna vrijednost sume beskonacnog broja clanova a svaki clan tezi k nuli i oznacava se sa : f x dx f x f x f x f x b a f

UVOD. Ovi nastavni materijali namijenjeni su studentima

2.6 Nepravi integrali

Integrali Materijali za nastavu iz Matematike 1

1 Ekstremi funkcija više varijabli

OSNOVE TRIGONOMETRIJE PRAVOKUTNOG TROKUTA

2 tg x ctg x 1 = =, cos 2x Zbog četvrtog kvadranta rješenje je: 2 ctg x

Rijeseni neki zadaci iz poglavlja 4.5

( , treći kolokvij) 3. Na dite lokalne ekstreme funkcije z = x 4 + y 4 2x 2 + 2y 2 3. (20 bodova)

7 Algebarske jednadžbe

Uvod Newton-Leibnizova formula Glavne metode integriranja. Integrali. Franka Miriam Brückler

c = α a + β b, [sustav rješavamo metodom suprotnih koeficijenata]

dužina usmjerena (orijentirana) dužina (zna se koja je točka početna, a koja krajnja) vektor

2. Ako je funkcija f(x) parna onda se Fourierov red funkcije f(x) reducira na Fourierov kosinusni red. f(x) cos

Prvi kolokvijum. y 4 dy = 0. Drugi kolokvijum. Treći kolokvijum

Integralni raqun. F (x) = f(x)

Tomislav Došlić. Numerička matematika. Gradevinski fakultet Sveučilište u Zagrebu

Pismeni ispit iz matematike GRUPA A 1. Napisati u trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku kompleksni broj, zatim naći 4 z.

2. KOLOKVIJ IZ MATEMATIKE 1

Matematika 2 PODSJETNIK ZA UČENJE. Ivan Slapničar Marko Matić.

Zadatak 1

Numerička matematika 2. kolokvij (1. srpnja 2009.)

FORMULE VEZANE UZ MATEMATIČKE KOLEGIJE PREDDIPLOMSKOG STUDIJA

2.7 Primjene odredenih integrala

APROKSIMACIJA FUNKCIJA

Primjene odreženog integrala

ELEKTROTEHNIČKI ODJEL

Polinomijalna aproksimacija

Specijalna vrsta nepravih integrala jesu oni koji sadrze potencije ili geometrijski red u podintegralnoj funkciji.

1. NEODREÐENI INTEGRAL

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

18. listopada listopada / 13

Ako je f neprekinuta funkcija, definirana na intervalu [a,b], tad postoji barem jedna točka ξ [a,b] za koju je

R A D N I M A T E R I J A L I

Mate Vijuga: Rijeseni zadaci iz matematike za srednju skolu 2. ARITMETICKI I GEOMETRIJSKI NIZ, RED, BINOMNI POUCAK. a n ti clan aritmetickog niza

1.4 Tangenta i normala

(P.I.) PRETPOSTAVKA INDUKCIJE - pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k.

Riješeni zadaci: Limes funkcije. Neprekidnost

1 Obične diferencijalne jednadžbe

Matematika 1 - vježbe. 11. prosinca 2015.

Funkcije dviju varjabli (zadaci za vježbu)

DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE

4. Trigonometrija pravokutnog trokuta

Pismeni ispit iz matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: ( ) + 1.

Općenito, iznos normalne deformacije u smjeru normale n dan je izrazom:

3. Rubni problem za obične diferencijalne jednadžbe Egizstencija i jedinstvenost rješenja... 64

Zadatak 2 Odrediti tačke grananja, Riemann-ovu površ, opisati sve grane funkcije f(z) = z 3 z 4 i objasniti prelazak sa jedne na drugu granu.

MATEMATIKA 2. Ivan Slapničar Nevena Jakovčević Stor Josipa Barić. Zbirka zadataka.

Katedra za matematiku (FSB, Zagreb) Matematika 2 Poglavlje-2 1 / 43

MATERIJAL ZA VEŽBE. Nastavnik: prof. dr Nataša Sladoje-Matić. Asistent: dr Tibor Lukić. Godina: 2012

Κεφάλαιο 1 Πραγματικοί Αριθμοί 1.1 Σύνολα

Διαφορικές Εξισώσεις Πρώτης Τάξης


radni nerecenzirani materijal za predavanja

Trigonometrija 2. Adicijske formule. Formule dvostrukog kuta Formule polovičnog kuta Pretvaranje sume(razlike u produkt i obrnuto

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

Kinematika materijalne toke. 3. dio a) Zadavanje krivocrtnog gibanja b) Brzina v i ubrzanje a

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

Matematika 4. t x(u)du + 4. e t u y(u)du, t e u t x(u)du + Pismeni ispit, 26. septembar e x2. 2 cos ax dx, a R.

Analitička geometrija i linearna algebra. Kartezijev trodimenzionalni pravokutni koordinatni sustav čine 3 međusobno okomite osi: Ox os apscisa,

Osnovne teoreme diferencijalnog računa

MATEMATIKA 2. Ivan Slapničar. Sveučilište u Splitu Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje

π π ELEKTROTEHNIČKI ODJEL i) f (x) = x 3 x 2 x + 1, a = 1, b = 1;

( ) p a. poklopac. Rješenje:

Iterativne metode - vježbe

Πανεπιστήµιο Κρήτης - Τµήµα Επιστήµης Υπολογιστών. Απειροστικός Λογισµός Ι. ιδάσκων : Α. Μουχτάρης. Απειροστικός Λογισµός Ι - 3η Σειρά Ασκήσεων

MATEMATIKA Pokažite da za konjugiranje (a + bi = a bi) vrijedi. a) z=z b) z 1 z 2 = z 1 z 2 c) z 1 ± z 2 = z 1 ± z 2 d) z z= z 2

REPETITORIJ MATEMATIKE za studente elektrotehnike

TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE I I.1.

Matematička analiza 1 dodatni zadaci

γ = 120 a 2, a, a + 2. a + 2

Nositeljica kolegija: izv. prof. Nermina Mujaković 1 Asistentica: Sanda Bujačić 1

1.1 Neodre deni integral

Matematka 1 Zadaci za drugi kolokvijum

Matematika 2. Boris Širola

Neka je a 3 x 3 + a 2 x 2 + a 1 x + a 0 = 0 algebarska jednadžba trećeg stupnja. Rješavanje ove jednadžbe sastoji se od nekoliko koraka.

6 Polinomi Funkcija p : R R zadana formulom

Obične diferencijalne jednadžbe 2. reda

Zadaci iz trigonometrije za seminar

Prikaz sustava u prostoru stanja

FURIJEOVI REDOVI ZADACI ( II

Cauchyjev teorem. Postoji više dokaza ovog teorema, a najjednostvniji je uz pomoć Greenove formule: dxdy. int C i Cauchy Riemannovih uvjeta.

ΕΙΣΑΓΩΓΗ ΣΤΙΣ ΙΑΦΟΡΙΚΕΣ ΕΞΙΣΩΣΕΙΣ. Άλκης Τερσένοβ. Περιεχόµενα Κεφάλαιο Ι. Συνήθεις ιαφορικές Εξισώσεις. 0. Εισαγωγή... 2

Ο Λ Ο Κ Λ Η Ρ Ω Μ Α Τ Α

ZI. NEODREðENI INTEGRALI

Riješeni zadaci: Nizovi realnih brojeva

Κατακόρυφη - Οριζόντια μετατόπιση καμπύλης

MATEMATIKA 2. Grupa 1 Rexea zadataka. Prvi pismeni kolokvijum, Dragan ori

9. GRANIČNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST FUNKCIJE GRANIČNA VRIJEDNOST ILI LIMES FUNKCIJE

Αόριστο Ολοκλήρωµα ρ. Κωνσταντίνα Παναγιωτίδου

σ (9) = i + j + 3 k, σ (9) = 1 6 k.

MEHANIKA FLUIDA. Isticanje kroz velike otvore

Ispit održan dana i tačka A ( 3,3, 4 ) x x + 1

Transcript:

Formule iz Mtemtike II Mndi Orlić Tin Perkov

INTEGRALI NEODREDENI INTEGRALI Svojstv 1. (f(x) ± g(x)) = ± g(x) 2. = Tblic integrl f(x) F(x) + C x + C x x +1 +1 + C 1 x ln x + C 1 x+b ln x + b + C e x e x + C x x ln + C sin x cos x + C cos x sin x + C tg x + C cos 2 x ctg x + C sin 2 x x 2 +1 1 x 2 + 2 1 x 2 2 rctg x + C rctg x + C 2 ln x x+ + C 1 x rcsinx + C 2 rcsin x 2 x 2 + C x ln x + x 2 2 2 + C 2 x ln x + x 2 + 2 2 + + C 2 x 2 + 2 1 2 (x x 2 + 2 + 2 ln x + ) x 2 + 2 + C x 2 2 1 2 (x x 2 2 2 ln x + ) x 2 2 + C 2 x 2 1 2 (x 2 x 2 + 2 x rctg 2 x 2) + C 2

Integrirnje supstitucijom f(ϕ(x))ϕ (x) = ( t = ϕ(x) dt = ϕ (x) ) = f(t) dt Prcijln integrcij u(x) dv = u(x)v(x) v(x) du Integrirnje rcionlnih funkcij Nek je f(x) = P(x) Q(x) rcionln funkcij. Ako je stupnj polinom P(x) mnji od stupnj polinom Q(x), funkciju rstvljmo n prcijlne rzlomke. Ako je stupnj polinom P(x) veći ili jednk stupnju polinom Q(x), td se P(x) dijeli polinomom Q(x) i funkciju f(x) možemo zpisti u obliku P(x) Q(x) = P 1(x) + R(x) Q(x) Stupnj polinom R(x) mnji je od stupnj polinom Q(x), p funkciju R(x) Q(x) rstvljmo n prcijlne rzlomke. Integrirnje rcionlnih izrz trigonometrijskih funkcij Koristimo supstituciju: tg x 2 = t cos x = 1 t2 1 + t 2 sin x = 2t 1 + t 2 = 2dt 1 + t 2 3

ODREDENI INTEGRALI = F(x) b = F(b) F() Svojstv 1. (f(x) ± g(x)) = ± 2. α = α 3. = 4. = c + c 5. = 0 b g(x) Integrirnje supstitucijom f(ϕ(x))ϕ (x) = ( t = ϕ(x) dt = ϕ (x) ) = ϕ(b) ϕ() f(t) dt Prcijln integrcij u(x) dv = u(x)v(x) b v(x) du 4

NEPRAVI INTEGRALI 1. integrli neogrničenih funkcij () n [, b : (b) n, b]: (c) n [, c c, b]: = lim c b = lim c c c = lim 2. integrli s beskončnim grnicm = lim ǫ c ǫ = lim b = lim 0 + lim η c η + lim b 0 5

PRIMJENE ODREDENOG INTEGRALA Površin lik y y = f(x) y O - b x O b x y = f(x) P = P = y y = f(x) y y = g(x) O + c - b x y = f(x) O b x P = c c P = (f(x) g(x)) 6

Volumen rotcijskog tijel ) rotcij oko osi x b) rotcij oko osi y V x = π V y = 2π [f(x)] 2 x c) rotcij lik omedenog krivuljm f 1 (x) i f 2 (x) oko osi x V x = π ([f 2 (x)] 2 [f 1 (x)] 2 ) d) rotcij lik omedenog krivuljm f 1 (x) i f 2 (x) oko osi y V y = 2π x(f 2 (x) f 1 (x)) e) rotcij krivulje zdne prmetrski x = ϕ(t), y = ψ(t) oko osi x V = π [ψ(t)] 2 ϕ (t) dt Duljin luk krivulje ) funkcij y = f(x) zdn prvokutnim koordintm s = 1 + y 2 b) funkcij zdn prmetrski x = ϕ(t), y = ψ(t) s = t2 t 1 [ϕ (t)] 2 + [ψ(t) ] 2 dt 7

Površin rotcijske plohe (oplošje) ) oplošje rotcijske plohe nstlo rotcijom funkcije y = f(x) oko osi x P x = 2π y 1 + y 2 b) funkcij zdn prmetrski x = ϕ(t), y = ψ(t) t2 P = 2π ψ(t) ϕ(t) 2 + ψ(t) 2 dt t 1 Primjen integrl u fizici 1. Put: ) zdn brzin v(t) = s (t) i početni položj s 0 = s(0) t s(t) = v(τ) dτ + s 0 b) zdn kcelercij (t) = v (t) i početn brzin v 0 = v(0) 0 t v(t) = (τ) dτ + v 0, čime se dobije brzin, p se put dlje rješv ko pod ). 0 2. Rd sile: W = F(x) 8

SUSTAVI LINEARNIH ALGEBARSKIH JEDNADŽBI GAUSSOVA METODA ELIMINACIJE 11 x 1 + 12 x 2 + + 1n x n = b 1 21 x 1 + 22 x 2 + + 2n x n = b 2. m1 x 1 + m2 x 2 + + mn x n = b m Ako je: svki b i = 0, i = 1, 2,...,m jedno rješenje je x 1 = x 2 = = x n = 0 (trivijlno rješenje), immo dv slučj: ) r(a) = n trivijlno rješenje je jedino rješenje b) r(a) < n sustv im beskončno mnogo rješenj brem jedn b i 0, i = 1, 2,...,m, immo tri slučj: ) r(a) = r(a p ) = n sustv im jedinstveno rješenje b) r(a) = r(a p ) < n sustv im beskončno mnogo rješenj c) r(a) r(a p ) sustv nem rješenj gdje je n broj nepoznnic u sustvu 11 12... 1n 21 22... 2n r(a) rng mtrice A =.. m1 m2... mn 11 12... 1n b 1 21 22... 2n b 2 r(a p ) rng proširene mtrice A p =.. m1 m2... mn b m 9

DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE I. REDA Seprcij vrijbli y = f(x)g(y) dy = f(x)g(y) dy g(y) = Homogen diferencijln jedndžb y = ϕ( y x ) koristi se supstistucij u = y x y = ux, y = u + u x Linern diferencijln jedndžb y + f(x) y = g(x) opće rješenje: y(x) = e f(x) ( ) g(x) f(x) e + C 10

DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE II. REDA Snižvnje red obične diferencijlne jedndžbe ) y = f(x, y ) koristi se supstitucij: y (x) = p(x) y (x) = p (x) p (x) = f(x, p(x)) b) y = f(y, y ) koristi se supstitucij: y (x) = p(y) y (x) = p (y) y p (y) p(y) = f(y, p(y)) Linern diferencijln jedndžb II. red s konstntnim koeficijentim y (x) + p y (x) + q y(x) = f(x) opće rješenje: y(x) = y H (x) + y P (x) gdje je y H (x) opće rješenje pripdne homogene jedndžbe, y P (x) jedno prtikulrno rješenje polzne jedndžbe. Immo tri slučj općeg rješenj: ) r 1 r 2 reln rješenj y H (x) = C 1 e r1x + C 2 e r 2x b) r 1 = r 2 = r relno rješenje y H (x) = C 1 e rx + C 2 x e rx c) r 1,2 = α ± iβ y H (x) = e αx (C 1 cos βx + C 2 sin βx) gdje su - C 1, C 2 konstnte - r 1 i r 2 rješenj krkteristične jedndžbe r 2 + pr + q = 0 11

Ako je funkcij f(x) oblik f(x) = e αx [P s (x)cos βx + Q t (x)sin βx], prtikulrno rješenje tržimo u obliku y P = x p e αx [M n (x)cos βx + N n (x)sin βx], pri čemu su: - s i t stupnjevi polinom P s (x) i Q t (x) - n = mx{s, t} - M n (x) i N n (x) polinomi stupnj n - p višestrukost rješenj α ± iβ u krkterističnoj jedndžbi. Immo sljedeće posebne slučjeve: ) α = β = 0: f(x) = P s (x) y P = x p M s (x) b) β = 0, α 0: f(x) = P s (x)e αx y P = x p M s (x)e αx c) α = 0, β 0: f(x) = P s (x)cos βx f(x) = Q t (x)sin βx f(x) = P s (x)cos βx + Q t (x)sin βx d) α, β 0: y P = x p [M n (x)cos βx + N n (x)sin βx] f(x) = P s (x)e αx cos βx f(x) = Q t (x)e αx sinβx f(x) = e αx [P s (x)cos βx + Q t (x)sinβx] y P = x p e αx [M n (x)cos βx + N n (x)sin βx] 12

NUMERIČKE METODE NUMERIČKO RJEŠAVANJE JEDNADŽBI Osnovni problem: riješiti jedndžbu f(x) = 0. Metod polovljenj Ako immo približn rješenj x n 1 i x n, ond je x n+1 = x n 1+ x n 2 i immo sljedeće slučjeve: f(x n+1 ) = 0 x n+1 je točno rješenje f(x n 1 )f(x n+1 ) < 0 x n+2 = x n 1 + x n+1 2 f(x n+1 )f(x n ) < 0 x n+2 = x n+1 + x n 2 Ocjen greške: z = x 0, b = x 1 i s točno rješenje, vrijedi: x n s 1 2n 1(b ) Newtonov metod Približn rješenj tržimo pomoću formule Postupk se provodi dok se ne dobije pri čemu je ε tržen točnost. x n+1 = x n f(x n) f (x n ) x n+1 x n = f(x n ) f (x n ) < ε 13

APROKSIMACIJA FUNKCIJE Osnovni problem: odrediti polinom koji njbolje proksimir funkciju f s pozntim vrijednostim u točkm x 1, x 2,...,x n. Lgrngeov interpolcijski polinom pri čemu je: P(x) = f(x 0 )L 0 (x) + f(x 1 )L 1 (x) + f(x 2 )L 2 (x) +... + f(x n )L n (x) L k = Ocjen greške: (x x 0 )(x x 1 ) (x x k 1 )(x x k+1 ) (x x n ) (x k x 0 )(x k x 1 ) (x k x k 1 )(x k x k+1 ) (x k x n ) M n f(x) P(x) (n + 1)! x x 0 x x 1... x x n f M n = mx (n+1) x [,b] (x) Metod njmnjih kvdrt Zdne su točke (x 1, f(x 1 )), (x 2, f(x 2 )),...,(x n, f(x n )). Koeficijente polinom g(x) = αx + β odredujemo iz sustv: n n n α x 2 k + β x k = f(x k )x k k=1 α gdje je n broj zdnih točk. k=1 n x k + n β = k=1 k=1 k=1 n f(x k ) 14

NUMERIČKA INTEGRACIJA Osnovni problem: izrčunti integrl Trpezn formul I = I h 2 {f() + f(b) + 2 [f(x 1) + f(x 2 ) + + f(x n 1 )]} pri čemu je: - h = b n - x 0 =, x n = b, x k = + k h Ocjen greške G: (b )3 G 12n 2 M M = mx x [,b] f (x) Simpsonov formul I h 3 {f() + f(b) + 2 [f(x 2)+f(x 4 )+ +f(x n 2 )] + 4 [f(x 1 )+f(x 3 )+ +f(x n 1 )]} pri čemu je: - n prn broj - h = b n - x 0 =, x n = b, x k = + k h Ocjen greške G: (b )5 G 180n 4 M M = mx x [,b] f iv (x) 15

NUMERIČKO RJEŠAVANJE DIFERENCIJALNIH JEDNADŽBI ) Diferencijlne jedndžbe I. red Osnovni problem: riješiti diferencijlnu jedndžbu I. red y (x) = f(x, y(x)) n segmentu [, b] uz početni uvjet y 0 = y() = α. Eulerov metod Vrijednosti y 1, y 2,...,y n rčunmo pomoću formule: y i+1 = y i + h f(x i, y i ) pri čemu je: - h = b n - x 0 =, x n = b, x i = + h i Metod Runge-Kutt Vrijednosti y 1, y 2,...,y n rčunmo pomoću formule: y i+1 = y i + y i, y i = 1 6 (k 1 + 2k 2 + 2k 3 + k 4 ) gdje je pri čemu je: - h = b n - x 0 =, x n = b, x i = + h i k 1 = h f(x i, y i ) k 2 = h f(x i + h 2, y i + k 1 2 ) k 3 = h f(x i + h 2, y i + k 2 2 ) k 4 = h f(x i + h, y i + k 3 ) 16

b) Diferencijlne jedndžbe II. red Osnovni problem: riješiti diferencijlnu jedndžbu II. red y (x) + p(x)y (x) + q(x)y(x) = f(x) n segmentu [, b] uz zdne rubne uvjete y 0 = y() = α, y n = y(b) = β. Metod končnih diferencij Pri rčunnju vrijednosti y 1, y 2,...,y n 1 koristimo proksimcije derivcij: y i y i+1 y i h proksimcij s desn y i y i y i 1 h proksimcij s lijev y i y i+1 2y i + y i 1 h 2 pri čemu je: - h = b n - x 0 =, x n = b, x i = + h i 17