MATEMATIKA II. Dr Boban Marinković

Σχετικά έγγραφα
Prvi kolokvijum. y 4 dy = 0. Drugi kolokvijum. Treći kolokvijum

MATERIJAL ZA VEŽBE. Nastavnik: prof. dr Nataša Sladoje-Matić. Asistent: dr Tibor Lukić. Godina: 2012

Pismeni ispit iz matematike GRUPA A 1. Napisati u trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku kompleksni broj, zatim naći 4 z.

Pismeni ispit iz matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja sistema u zavisnosti od parametra: ( ) + 1.

Fakultet tehničkih nauka, Softverske i informacione tehnologije, Matematika 2 KOLOKVIJUM 1. Prezime, ime, br. indeksa:

Matematka 1 Zadaci za drugi kolokvijum

Osnovne teoreme diferencijalnog računa

SISTEMI NELINEARNIH JEDNAČINA

Ispitivanje toka i skiciranje grafika funkcija

INTEGRALI Zadaci sa kolokvijuma

IspitivaƬe funkcija: 1. Oblast definisanosti funkcije (ili domen funkcije) D f

Odred eni integrali. Osnovne osobine odred enog integrala: f(x)dx = 0, f(x)dx = f(x)dx + f(x)dx.

Cauchyjev teorem. Postoji više dokaza ovog teorema, a najjednostvniji je uz pomoć Greenove formule: dxdy. int C i Cauchy Riemannovih uvjeta.

Zadatak 2 Odrediti tačke grananja, Riemann-ovu površ, opisati sve grane funkcije f(z) = z 3 z 4 i objasniti prelazak sa jedne na drugu granu.

Zavrxni ispit iz Matematiqke analize 1

IZVODI ZADACI (I deo)

3.1 Granična vrednost funkcije u tački

Ispit održan dana i tačka A ( 3,3, 4 ) x x + 1

MATEMATIKA 2. Grupa 1 Rexea zadataka. Prvi pismeni kolokvijum, Dragan ori

Elementi spektralne teorije matrica

( , treći kolokvij) 3. Na dite lokalne ekstreme funkcije z = x 4 + y 4 2x 2 + 2y 2 3. (20 bodova)

( ) ( ) 2 UNIVERZITET U ZENICI POLITEHNIČKI FAKULTET. Zadaci za pripremu polaganja kvalifikacionog ispita iz Matematike. 1. Riješiti jednačine: 4

IZVODI ZADACI ( IV deo) Rešenje: Najpre ćemo logaritmovati ovu jednakost sa ln ( to beše prirodni logaritam za osnovu e) a zatim ćemo

QETVRTI KOLOKVIJUM IZ MATEMATIKE 1, Grupa A. x 2, g : x. 1 (x 2 + y 2 dx dy. QETVRTI KOLOKVIJUM IZ MATEMATIKE 1, Grupa B. ln x (x 1) 3/2.

5 Ispitivanje funkcija

Matematika 4. t x(u)du + 4. e t u y(u)du, t e u t x(u)du + Pismeni ispit, 26. septembar e x2. 2 cos ax dx, a R.

Funkcije dviju varjabli (zadaci za vježbu)

DRUGI KOLOKVIJUM IZ MATEMATIKE 9x + 6y + z = 1 4x 2y + z = 1 x + 2y + 3z = 2. je neprekidna za a =

MATEMATIKA 3. Vera & Rade

DIFERENCIJALNE JEDNAČINE

Matematika 1 - vježbe. 11. prosinca 2015.

2. Ako je funkcija f(x) parna onda se Fourierov red funkcije f(x) reducira na Fourierov kosinusni red. f(x) cos

4.7. Zadaci Formalizam diferenciranja (teorija na stranama ) 343. Znajući izvod funkcije x arctg x, odrediti izvod funkcije x arcctg x.

Osnovni primer. (Z, +,,, 0, 1) je komutativan prsten sa jedinicom: množenje je distributivno prema sabiranju

Univerzitet u Nišu, Prirodno-matematički fakultet Prijemni ispit za upis OAS Matematika

4 Izvodi i diferencijali

PRAVA. Prava je u prostoru određena jednom svojom tačkom i vektorom paralelnim sa tom pravom ( vektor paralelnosti).

2.7 Primjene odredenih integrala

Klasifikacija blizu Kelerovih mnogostrukosti. konstantne holomorfne sekcione krivine. Kelerove. mnogostrukosti. blizu Kelerove.

1.4 Tangenta i normala

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

8 Funkcije više promenljivih

OBRTNA TELA. Vladimir Marinkov OBRTNA TELA VALJAK

Matematička analiza 1 dodatni zadaci

MATRICE I DETERMINANTE - formule i zadaci - (Matrice i determinante) 1 / 15

41. Jednačine koje se svode na kvadratne

UNIVERZITET U NIŠU ELEKTRONSKI FAKULTET SIGNALI I SISTEMI. Zbirka zadataka

(y) = f (x). (x) log ϕ(x) + ψ(x) Izvodi parametarski definisane funkcije y = ψ(t)

Apsolutno neprekidne raspodele Raspodele apsolutno neprekidnih sluqajnih promenljivih nazivaju se apsolutno neprekidnim raspodelama.

dr Lidija Stefanović INTEGRALI: KRIVOLINIJSKI, DVOJNI, TROJNI, POVRŠINSKI ZA STUDENTE TEHNIČKIH FAKULTETA; II DEO SKC Niš, 2009.

1 / 79 MATEMATIČKA ANALIZA II REDOVI

Prvi pismeni zadatak iz Analize sa algebrom novembar Ispitati znak funkcije f(x) = tgx x x3. 2. Naći graničnu vrednost lim x a

Integrali Materijali za nastavu iz Matematike 1

Vežbe iz diferencijalnih jednačina

Analitička geometrija

Parcijalne diferencijalne jednačine prvog reda

dr L. Stefanović, mr M. Matejić, dr S. Marinković DIFERENCIJALNE ZA STUDENTE TEHNIČKIH FAKULTETA SKC Niš, 2006.

18. listopada listopada / 13

TEORIJA REDOVA. n u k (n N) (2) k=1. u k. lim S n = S, kažemo da zbir (suma) reda. k=1 S = k=1

( , 2. kolokvij)

PROBNI TEST ZA PRIJEMNI ISPIT IZ MATEMATIKE

TAČKA i PRAVA. , onda rastojanje između njih računamo po formuli C(1,5) d(b,c) d(a,b)

5. PARCIJALNE DERIVACIJE

Pismeni dio ispita iz Matematike Riješiti sistem jednačina i diskutovati rješenja u zavisnosti od parametra a:

uniformno konvergira na [ 2, 2]?

Numerička matematika 2. kolokvij (1. srpnja 2009.)

5. Karakteristične funkcije

π π ELEKTROTEHNIČKI ODJEL i) f (x) = x 3 x 2 x + 1, a = 1, b = 1;

PARCIJALNI IZVODI I DIFERENCIJALI. Sama definicija parcijalnog izvoda i diferencijala je malo teža, mi se njome ovde nećemo baviti a vi ćete je,

KVADRATNA FUNKCIJA. Kvadratna funkcija je oblika: Kriva u ravni koja predstavlja grafik funkcije y = ax + bx + c. je parabola.

Zadaci sa prethodnih prijemnih ispita iz matematike na Beogradskom univerzitetu

1 Odre deni integrali. Smjena promjenjivih u odre denom integralu Primjena odre denog integrala 3. 3 Furijeovi redovi 4

I N Ž E N J E R S K A M A T E M A T I K A 2. Glava IV : DIFERENCIJALNE JEDNAČINE PRVOG REDA

Dužina luka i oskulatorna ravan

Veleučilište u Rijeci Stručni studij sigurnosti na radu Akad. god. 2011/2012. Matematika. Monotonost i ekstremi. Katica Jurasić. Rijeka, 2011.

Dvanaesti praktikum iz Analize 1

2 tg x ctg x 1 = =, cos 2x Zbog četvrtog kvadranta rješenje je: 2 ctg x

Verovatnoća i Statistika I deo Teorija verovatnoće (zadaci) Beleške dr Bobana Marinkovića

(ii) x[y (x)] 4 + 2y(x) = 2x. (vi) y (x) = x 2 sin x

DISKRETNA MATEMATIKA - PREDAVANJE 7 - Jovanka Pantović

ELEKTROTEHNIČKI ODJEL

1 Pojam funkcije. f(x)

ZI. NEODREðENI INTEGRALI

M086 LA 1 M106 GRP. Tema: Baza vektorskog prostora. Koordinatni sustav. Norma. CSB nejednakost

APROKSIMACIJA FUNKCIJA

f n z n, (2) F (z) = pri čemu se pretpostavlja da red u (2) konvergira bar za jednu konačnu vrednost kompleksne promenljive Z(f n ) = F (z).

ELEMENTARNE FUNKCIJE dr Jelena Manojlović Prirodno-matematički fakultet, Niš

I Pismeni ispit iz matematike 1 I

radni nerecenzirani materijal za predavanja

TRIGONOMETRIJA TROKUTA

Zadaci iz trigonometrije za seminar

1.1 Tangentna ravan i normala površi

4 Numeričko diferenciranje

3n an = 4n3/2 +2n+ n 5n 3/2 +5n+2 n a 2 n = n 2. ( 2) n Dodatak. = 0, lim n! 2n 6n + 1

Neodred eni integrali

1 Obične diferencijalne jednadžbe

Glava 1. Realne funkcije realne promen ive. 1.1 Elementarne funkcije

OM2 V3 Ime i prezime: Index br: I SAVIJANJE SILAMA TANKOZIDNIH ŠTAPOVA

MEHANIKA FLUIDA. Isticanje kroz otvore sa promenljivim nivoom tečnosti

Trigonometrijske nejednačine

Transcript:

MATEMATIKA II VEŽBE Dr Boban Marinković 1

Neodredjeni integral dx = x + C, dx x = ln x + C, dx = arcsin x + C, 1 x 2 a x dx = ax ln a + C, cos x dx = sin x + C, dx x 2 a = 1 2 2a ln x a x + a + C, dx x2 + λ = ln x + x 2 + λ + C, ( dx x cos x = ln tg 2 + π ) + C, 4 dx sin 2 = ctg x + C. x x m dx = xm+1 m + 1 + C, dx = arcctg x + C, x 2 + 1 e x dx = e x + C, sin x dx = cos x + C, dx x 2 + a = 1 2 a arctg x a + C, dx a2 x = arcsin x 2 a + C, dx sin x = ln tg x 2 + C, dx = tg x + C, cos 2 x 1. Izračunati 2. Izračunati 2 x x 3 + 5x 1 x ( x 5 5 + 5x 3 1 dx. ) dx sin 2 x cos 2 x. tg x ctg x + C. + C. 3. Izračunati dx x + 1 x. 2

4. Izračunati 5. Izračunati 2 3 (x + 1) 3 2 + 2 3 x 3 2 + C. 3 1 + 3 sin x cos x dx. (1 + 3 sin x) 4 3 4 sin x cos x dx. + C. 2 cos x + C. 6. Izračunati dx (arccos x) 5 1 x 2. 7. Izračunati 8. Izračunati 1 4arccos 4 x + C. x 2 + 1 3 x3 + 3x + 1 dx. 1 2 (x3 + 3x + 1) 2 3 + C. dx x ln x. ln ln x + C. 3

9. Izračunati arctg x dx. xarctg x 1 2 ln(1 + x2 ) + C. 1. Izračunati x cos x dx. x sin x + cos x + C. 11. Izračunati x 3 ln x dx. 1 4 x4 ln x 1 16 x4 + C. 12. Izračunati (x 2 2x + 5)e x dx. e x (x 2 + 5) + C. 13. Izračunati 15x 2 4x 81 (x 3)(x + 4)(x 1) dx. ln (x 3) 3 (x + 4) 5 (x 1) 7 + C. 14. Izračunati x x 3 + 1 dx. 1 3 ln x + 1 + 1 6 ln(x2 x + 1) + 3 3 arctg 2x 1 3 + C. 4

15. Izračunati x 2 + 1 (x 1) 3 (x + 3) dx. 16. Izračunati 1 4(x 1) 3 2 8(x 1) + 5 32 ln x 1 x + 3 + C. dx 5 + sin x + 3 cos x. 2 ( ) 1 + 2tg x 2 arctg + C. 15 15 17. Izračunati dx x2 + 2x + 5. ln x + 1 + x 2 + 2x + 5 + C. 18. Izračunati dx 3x2 + 4x 1. 1 3 arcsin(3x 2) + C. 5

Njutn-Lajbnicova formula: Odredjeni integral b a f(x) dx = F (x) b a = F (b) F (a), gde je F (x) primitivna funkcija funkcije f(x). Površina krivolinijskog trapeza, ograničenog krivom y = f(x), f(x), pravama x = a i x = b i odsečkom [a, b], računa se po formuli S = b a f(x) dx. Dužina luka krive y = f(x) na intervalu [a, b] računa se po formuli L = b a 1 + y 2 dx. Zapremina tela koje nastaje rotacijom krivolinijskog trapeza, ograničenog krivom y = f(x), f(x), pravama x = a i x = b i odsečkom [a, b], oko x ose, računa se po formuli b V = π y 2 dx. a Površina tela koje nastaje rotacijom krive y = f(x), x [a, b], oko x ose, računa se po formuli b S = 2π y 1 + y 2 dx. a 1. Izračunati 1 3 3. 2. Izračunati 1 3. π 4 π 6 e 1 dx cos 2 x. ln 2 x x dx. 6

3. Izračunati 1 xe x dx. e 2 e. 4. Naći površinu figure ograničene parabolom y = 4x x 2 i osom O x. P = 32 3. 5. Naći površinu figure ograničene parabolom y = x 2 i pravom x+y 2 =. P = 9 2. 6. Naći dužinu luka krive y 2 = x 3 od x = do x = 1. ( L = 8 13 ) 27 8 13 1. 7. Naći dužinu luka krive y = ln sin x od x = π 3 do x = π 2. L = 1 ln 3. 2 8. Naći zapreminu tela koje nastaje rotacijom oko x ose figure ograničene krivom y 2 = (x 1) 3 i pravom x = 2. V = π 4. 7

Funkcije dve promenljive Neka je M(x, y ) stacionarna tačka funkcije z = f(x, y). Označimo A = 2 f(x, y ), B = 2 f(x, y ), C = 2 f(x, y ). x 2 x y y 2 Neka je = AC B 2. Tada važi: 1. > i A < (ili C < ) funkcija ima maksimum. 2. > i A > (ili C > ) funkcija ima minimum. 3. < funkcija nema ekstremum. 4. = potrebno je dodatno ispitivanje. 1. Naći parcijalne izvode funkcije z = e x2 +y 2. z x +y2 = 2xex2, z y +y2 = 2yex2. 2. Naći druge parcijalne izvode funkcije z = y ln x. 2 z x 2 = y x 2, 2 z y 2 =, 2 z x y = 1 x. 3. Naći ekstremume funkcije z = x 2 + xy + y 2 3x 6y. Tačka M(, 3) je tačka minimuma. 4. Naći ekstremume funkcije z = x 3 + y 3 15xy. Tačka M(5, 5) je tačka minimuma. 8

Diferencijalna jednačina koja razdvaja promenljive Jednačina oblika Ako je g(y) tada Jednačina oblika y = f(x)g(y). dy g(y) = f(x)dx + C. y = f(ax + by + c) se smenom z = ax + by + c svodi na prethodnu. 1. Naći rešenje diferencijalne jednačine koje zadovoljava uslov y(1) = 1. Opšte rešenje je a partikularno se dobija za C = π 4. (1 + x 2 ) dy + y dx = ln y = arctg x + C 2. Naći rešenje diferencijalne jednačine koje zadovoljava uslov y() = 1. y cos x = y ln y Opšte rešenje je ( 1 2 ln2 y = ln x tg 2 + π ) + C 4 a partikularno se dobija za C =. 3. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y = x 2 2xy + y 2 + 2. Smena x y = u. Opšte rešenje je x + arctg(x y) = C. 9

4. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y = 2x + 2y + 5 x + y + 1. Smena x + y + 1 = u. Opšte rešenje je y 2x + 1 ln x + y + 2 = C. 5. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y = 3x 2y + 1. Smena 3x 2y + 1 = u. Opšte rešenje je 4y 6x + 1 = Ce 2x. 1

Homogena diferencijalna jednačina Jednačina oblika y = f ( y x). Smenom y = ux svodi se na jednačinu koja razdvaja promenljive. Jednačina ( ) y a1 x + b 1 y + c 1 = f, a 2 x + b 2 y + c 2 pri čemu je a 1 a 2 b 1 b2, se rešava uvodjenjem smene x = X + α, y = Y + β. Koeficijente α i β odredjujemo tako da slobodan član bude jednak nuli. Tada se jednačina svodi na homogenu. 1. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine Opšte rešenje je (y 2 + xy) dx x 2 dy =. ln x + x y = C. 2. Naći rešenje diferencijalne jednačine y = xy2 yx 2 x 3 koje zadovoljava uslov y( 1) = 1. Opšte rešenje je y 2x y a partikularno se dobija za C = 3. = Cx 2 3. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine Opšte rešenje je y = 4y 2x 6 x + y 3. (y x 1) 2 (y 2x) 3 = C. 11

Linearna diferencijalna jednačina Jednačina oblika Njeno rešenje je dato sa y + P (x)y = Q(x). [ y = e P (x)dx C + ] Q(x)e P (x)dx dx. 1. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine Opšte rešenje je y + y cos x = e sin x. y = e sin x [C + x]. 2. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y + y ctg x = x 2. Uz dve parcijalne integracije dobija se opšte rešenje y = C sin x x2 ctg x + 2x + 2 ctg x. 3. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y = y y 2 + x. Jednačina se transformiše u linearnu diferencijalnu jednačinu x 1 y x = y, čijim rešavanjem se dobija opšte rešenje x = y 2 + Cy. 12

Bernulijeva diferencijalna jednačina Jednačina oblika y + P (x)y = Q(x)y α. Smenom u = y 1 α svodi se na linearnu diferencijalnu jednačinu u + (1 α)p (x)u = (1 α)q(x). 1. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y 4 x y = x y. Posle svodjenja na linearnu jednačinu u 2xu = x 2, dobijamo opšte rešenje y = 1 4 x4 ln 2 xc. 2. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine 3y y 2y y tg x = 2x 2. Posle svodjenja na linearnu jednačinu u tg xu = 3x 2, dobijamo opšte rešenje y = ( ) C 2 cos x + 2x + 3 (x2 2) tg x. 3. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y xy 2 3xy =. Posle svodjenja na linearnu jednačinu u + 3xu = x, dobijamo opšte rešenje 3 y = Ce 3 2 x2 1. 13

Jednačina totalnog diferencijala Jednačina oblika uz uslov da je P (x, y) dx + Q(x, y) dy =, P y Q (x, y) = (x, y). x Opšte rešenje je oblika u(x, y) = C gde je [ u = P (x, y)dx + Q(x, y) ] P (x, y)dx dy. y 1. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine (e x + y + sin y) dx + (e y + x + x cos y) dy =. Opšte rešenje je e x + xy + x sin y + e y = C. 2. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine Opšte rešenje je y x dx + (3y2 + ln x) dy =. y ln x + y 3 = C. 3. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine Opšte rešenje je (x + y 1) dx + (e y + x) dy =. e y + x2 2 + xy x = C. 14

Integracioni množitelj I λ(u), u = u(x, y) : II λ(x) : III λ(y) : dλ λ = p q y x q u p u x y du 1 λ(x) = e q ( p y q x )dx 1 λ(y) = e p ( q x p y )dy 1. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine (x 4 + y 4 ) dx xy 3 dy = ako se zna da ona ima integracioni množitelj u obliku funkcije od x. Integracioni množitelj je µ(x) = 1 x 5 y = 4 4x 4 ln x 4Cx 4. 2. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine (2xy 2 y) dx + (y 2 + x + y) dy = a opšte rešenje je ako se zna da ona ima integracioni množitelj u obliku funkcije od y. Integracioni množitelj je µ(y) = 1 y 2 a opšte rešenje je x 2 x y + y + ln y = C. 3. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine (x y) dx + (x + y) dy = ako se zna da ona ima integracioni množitelj u obliku funkcije od x 2 +y 2. Integracioni množitelj je µ(x 2 + y 2 ) = 1 x 2 +y 2 ln x 2 + y 2 arctg x y = C. a opšte rešenje je 15

I Neke diferencijalne jednačine višeg reda y (n) = f(x). Rešava se n puta integracijom. II F (x, y, y ) =. Uvede se smena y = p pa se dobije jednačina prvog reda. III F (y, y, y ) =. Uvede se smena y = p(y), (y = p p), koja snižava red jednačine. 1. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine Opšte rešenje je y = xe x. y = (x + 2)e x + C 1 x + C 2. 2. Naći ono rešenje diferencijalne jednačine y IV = cos 2 x, koje zadovoljava uslove y() = 1 32, y () =, y () = 1 8, y () =. Partikularno rešenje je y = 1 48 x4 + 1 8 x2 + 1 cos 2x. 32 3. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine Opšte rešenje je xy = y ln y x. y = 1 C 1 xe 1+C 1x 1 C 2 1 e 1+C 1x + C 2. 16

4. Naći ono rešenje diferencijalne jednačine y y x 1 = x(x 1) koje zadovoljlava uslove y(2) = 1, y (2) = 1. Partikularno rešenje je y = 3x4 4x 3 36x 2 + 72x + 8. 24 5. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine Opšte rešenje je 1 + (y ) 2 = yy. 1 ln(c 1 y + C C 1y 2 2 1) = ±(x + C 2 ). 1 6. Naći ono rešenje diferencijalne jednačine yy (y ) 2 = koje zadovoljlava uslove y() = 1, y () = 2. Partikularno rešenje je y = e 2x. 17

Homogena diferencijalna jednačina n-tog reda sa konstantnim koeficijentima Jednačina oblika y (n) + a 1 y (n 1) +... + a n y =. Opšte rešenje se formira u zavisnosti od korena karakteristične jednačine r n + a 1 a 1 r (n 1) +... + a n =. 1) Svakom realnom korenu reda 1 u opštem rešenju odgovara sabirak Ce kx. 2) Svakom realnom korenu reda m u opštem rešenju odgovara sabirak (C 1 + C 2 x +... + C m 1 x m 1 )e kx. 3) Svakom kompleksnom korenu α ± β i, reda 1, u opštem rešenju odgovara sabirak e αx (C 1 cos βx + C 2 sin βx). 4) Svakom kompleksnom korenu α ± β i, reda m, u opštem rešenju odgovara sabirak e αx [(C 1 + C 2 x +... + C m 1 x m 1 ) cos βx + (C 1 + C 2x +... + C m 1x m 1 ) sin βx]. 1. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y + 3y + 2y =. λ 1 = 1, λ 2 = 2, y = C 1 e 2x + C 2 e x. 2. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y 8y + 16y =. λ 1 = λ 2 = 4, y = C 1 e 4x + C 2 xe 4x. 3. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y (4) 13y + 36y =. λ 1 = 3 λ 2 = 3, λ 3 = 2, λ 4 = 2, y = C 1 e 3x + C 2 e 3x + C 3 e 2x + C 4 e 2x. 18

4. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y + 8y =. λ 1,2 = 1 ± i 3, λ 3 = 2, y = C 1 e 2x + C 2 e x cos 3x + C 3 e x sin 3x. 19

Nehomogena diferencijalna jednačina n-tog reda sa konstantnim koeficijentima Jednačina oblika y (n) + a 1 y (n 1) +... + a n y = f(x). f(x) Oblik e αx P n(x), α n.k.k.j. y p = e αx Q n(x) e αx P n(x), α j.k.k.j. reda s y p = x s e αx Q n(x), e αx [P n(x) cos βx + Q m(x) sin βx], α ± βi n.k.k.j. y p = e αx [R k (x) cos βx + S k (x) sin βx] e αx [P n(x) cos βx + Q m(x) sin βx], α ± βi j.k.k.j. reda s y p = x s e αx [R k (x) cos βx + S k (x) sin βx] gde je k = max (m, n). 1. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y 7y = 5xe x. Opšte rešenje je ( y = C 1 + C 2 e 7x + 2. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine 5 6 x + 25 36 y + 6y + 9y = (x 2)xe 3x. ) e x. Opšte rešenje je y = (C 1 + C 2 x)e 3x + ( 1 6 x 1 ) x 2 e 3x. 3. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y y + y y = 2e x. Opšte rešenje je C 1 e x + C 2 cos x + C 3 sin x + xe x. 2

4. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine y + y = ( x + 3 ) e x 2x. 2 Opšte rešenje je y = C 1 + C 2 e x + 1 2 xex x 2 + 2x. 5. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine Opšte rešenje je y + 3y + 2y = (2x + 3) sin x + cos x. y = C 1 e x + C 2 e 2x + 6. Naći opšte rešenje diferencijalne jednačine Opšte rešenje je ( 1 5 x + 21 ) ( 3 sin x 25 5 25) x + 3 cos x. y + y + 2y 4y = 21e x 26 sin x. y = C 1 e x + C 2 e x + cos 3x + C 3 e x sin 3x + 3xe x + cos x + 5 sin x. 21

Sistemi diferencijalnih jednačina Sisteme rešavamo svodjenjem na diferencijalnu jednačinu višeg reda. 1. Naći opšte rešenje sistema difrencijalnih jednačina y = z 5 cos x, z = 2y + z. Diferenciramo drugu pa y ubacimo u prvu. Opšte rešenje sistema je z(x) = C 1 e x +C 2 e 2x +3 cos x+sin x, y(x) = C 1 e x + C 2 2 e2x 2 sin x cos x. 2. Naći opšte rešenje sistema difrencijalnih jednačina d 2 y dx + dz 2 dx + y = ex, dy dx + d2 z dx = 1. 2 Diferenciramo prvu pa d2 z ubacimo u drugu. Opšte rešenje dx 2 sistema je y(x) = e x x3 6 +C 1x 2 +C 2 x+c 3, z(x) = e x + x4 24 C x 3 1 3 +(1 C 2) x2 2 (2C 1+C 3 )x+c 4. 3. Naći opšte rešenje sistema difrencijalnih jednačina x + y + 3x = e t, y 4x + 3y = sin(2t). Diferenciramo prvu pa izrazimo y iz druge, pa ponovo diferenciramo i dobijamo jednačinu po funkciji x(t), čije je rešenje x(t) = C 1 cos t + C 2 sin t + C 3 cos(3t) + C 4 sin(3t) + e t 5 + 2 15 cos(2t). 4. Naći opšte rešenje sistema difrencijalnih jednačina x = x y + z, y = x + y z, z = 2x y. Diferenciramo prvu pa z i z ubacimo u drugu i treću. Zatim izrazimo y preko x i x i još jednom diferenciramo i dobijamo jednačinu po x(t).opšte rešenje sistema je x(t) = C 1 e t +C 2 e t +C 3 e 2t, y(t) = C 1 e t 3C 2 e t, z(t) = C 1 e t 5C 2 e t +C 3 e 2t. 22

Dvostruki integrali D = {(x, y) a x b, y 1 (x) y y 2 (x)} D f(x, y) dxdydz = [ b y2 (x) a y 1 (x) f(x, y) dy ] dx = b a y2 (x) dx f(x, y) dy. y 1 (x) Zapremina tela se računa po formuli V = D f(x, y) dxdy, gde je f(x, y) funkcija kojom je definisana površ S čija je projekcija na ravan Oxy oblast D i koje, zajedno sa cilindričnom površi sa strane, ograničavaju telo. 1. Izračunati D x 2 1 + y 2 dxdy, gde je D = {(x, y), x 2, y 1}. 2 1 x 2 dx 1 + y dy = 2π 2 3. 2. Izračunati (x + 2y) dxdy, D gde je D unutršnjost trougla sa temenima u tačkama A(, ), B(1, 2) i C(3, ). I 1 + I 2 = 8 gde su I 1 = 1 2x 3 3 x dx (x + 2y) dy, I 2 = dx (x + 2y) dy. 1 23

3. Izračunati x 2 y 2 1 x 3 y 3 dxdy, D gde je D oblast definisana relacijama x, y, x 2 + y 2 1. 1 3 x 2 1 x 3 dx y 2 1 x 3 y 3 dy = 4 135. 4. Izračunati (xy 2x + 3y) dxdy, D gde je D oblast ograničena krivim y = x i y = x 3. 1 x dx (xy 2x + 3y) dy = 43 x 3 168. 5. Izračunati (2x 3y) dxdy, D gde je D unutrašnjost kruga x 2 + y 2 = 16 u I kvadrantu. Polarne koordinate: 4 x = ρ cos φ, y = ρ sin φ, J = ρ, π 2 dρ (2ρ cos φ 3ρ sin φ)ρ dφ = 64 3. 6. Izračunati (2x 3y + 4) dxdy, gde je D unutrašnjost elipse x2 + y 2 = 1. 4 9 x = 2ρ cos φ, y = 3ρ sin φ, J = 6ρ, 1 D 2π dρ (2ρ cos φ 3ρ sin φ + 4)ρ dφ = 24π. 24

7. Izračunati (x 2 + y 2 ) 2 dxdy, gde je D unutrašnjost kruga x 2 + y 2 = 2y. D x = ρ cos φ, y = 1 + ρ sin φ, J = ρ, 1 2π dρ (ρ 2 + 2ρ sin φ + 1) 2 ρ dφ = 1π 3. 8. Izračunati zapreminu tela ograničenog eliptičkim cilindrom x2 4 + y2 = 1 i ravnima z = 12 3x 4y, z = 1. x = 2ρ cos φ, y = ρ sin φ, J = 2ρ, 1 2π dρ (11 3ρ cos φ 4ρ sin φ)2ρ dφ = 22π. 9. Izračunati zapreminu tela ograničenog površima (x 1) 2 + y 2 = z i 2x + z = 2. Eliminacijom z iz jednačina površi dobijamo x 2 + y 2 = 1. Uvodjenjem polarnih koordinata dobijamo da je 2π 1 V = dϕ ρ(1 ρ 2 )dρ = π 2. 1. Izračunati zapreminu tela ograničenog kružnim cilindrom x 2 + y 2 = 2x i ravnima z = x, z = 3x. x = ρ cos φ + 1, y = ρ sin φ, J = ρ, 1 2π V = dρ (2 + 2ρ cos φ)ρ dρ = 2π. 11. Izračunati zapreminu tela koje ograničavaju paraboloid z = x 2 + y 2 i ravan z = x + y. Eliminacijom z i uvodjenjem smena x = X + 1 2 i y = Y + 1 2 dobijamo, uz pomoć polarnih koordinata, da je V = 2 2 2π dρ ( 1 2 ρ2 )ρ dρ = π 8. 25

Trostruki integrali V = {(x, y, z) a x b, y 1 (x) y y 2 (x), z 1 (x, y) z z 2 (x, y)} [ b [ y2 (x) ] ] z2 (x,y) f(x, y, z) dxdydz = f(x, y, z) dz dy dx. a y 1 (x) z 1 (x,y) V Zapremina tela G se računa po formuli V = G dxdydz. 1. Izračunati V x dxdydz, gde je V oblast u prvom kvadrantu ograničena sa ravni x 2 + y 2 + z = 1. 2 3 dx 2 x+3 2. Izračunati V 1 x 2 dy y 3 x dz = 67 512. xy dxdydz, gde je V oblast ograničena hiperboloičnim paraboloidom z = xy i ravnima x + y = 1, z = (z ). 1 1 x xy dx dy xy dz = 1 18. 3. Izračunati (x + y 2z + 1) dxdydz, V gde je V deo lopte x 2 + y 2 + z 2 4 u prvom oktantu. 26

Sferne koordinate: x = ρ sin φ cos θ, y = ρ sin φ sin θ, z = ρ cos φ, J = ρ 2 sin φ, 2 π 2 dρ dφ π 2 f(ρ, φ)ρ 2 sin φ dθ = 4π 3. 4. Izračunati (x 2 + y 2 + z 2 ) dxdydz, V gde je V oblast koju ograničava elipsoid x 2 + y 2 + z2 4 = 1. x = ρ sin φ cos θ, y = ρ sin φ sin θ, z = 2ρ cos φ, J = 2ρ 2 sin φ, 1 5. Izračunati π 2π dρ dφ f(ρ, φ)ρ 2 sin φ dθ = 16π 3. V x 2 + y 2 dxdydz, gde je V oblast ograničena konusom x 2 + y 2 = z 2 i sa ravni z = 1. Cilindrične koordinate: x = ρ cos φ, y = ρ sin φ, z = z, J = ρ, 1 dz 2π z dφ f(ρ, φ)ρ dρ = π 6. 6. Izračunati zapreminu tela koje ograničavaju paraboloidi z = x 2 + y 2, z = 2x 2 + 2y 2, cilindrična površ y = x 2 i ravan y = x. V = 1 x 2x 2 +2y 2 dx dy dz = 3 x 2 x 2 +y 2 35. 27

Krivolinijski integrali prve vrste y = y(x), x [a, b] : l f(x, y) ds = b x = x(t), y = y(t), t [t, t 1 ] : l f(x, y) ds = a t1 t f(x, y(x)) 1 + (y (x)) 2 dx f(x(t), y(t)) (x (t)) 2 + (y (t)) 2 dt x = ρ cos φ, y = ρ sin φ, ρ = ρ(φ), φ [α, β] : l f(x, y) ds = β α f(ρ(φ) cos φ, ρ(φ) sin φ) (ρ(φ)) 2 + (ρ (φ)) 2 dφ 1. Izračunati l x y ds gde je l luk parabole y 2 = 2x izmedju tačaka (2, 2) i (8, 4). 1 6 (17 17 5 5). 2. Izračunati (x 2 + y 3 ) ds l gde je l trougao sa temenima u tačkama A(1, ), B(, 1) i O(, ). 7 2 12 + 1 4 + 1 3 = 7( 3. Izračunati 2+1). 12 l y 2 ds gde je l luk cikloide x = 2(t sin t), y = 2(1 cos t), t 2π. 2π 64 sin 5 t 248 dt = 2 15. 28

4. Izračunati l x 2 + y 2 ds gde je l kriva zadata parametarskim jednačinama x = cos t + t sin t, y = sin t t cos t, t 2π. 2π t 1 + t 2 dt = 1 3 5. Izračunati (x 2 + y 2 ) ds gde je l krug x 2 + y 2 = ax, (a > ). l [ (1 + 4π 2 ) 3 2 1 ]. x = ρ cos φ, y = ρ sin φ, a 3 π 2 π 2 cos 2 φ dφ = πa3 2. 29

Krivolinijski integrali druge vrste y = y(x), x [a, b] : b P (x, y) dx + Q(x, y) dy = [P (x, y(x)) + Q(x, y(x))y (x)] dx a l x = x(t), y = y(t), t [t, t 1 ] : l P (x, y) dx + Q(x, y) dy = b a [P (x(t), y(t))x (t) + Q(x(t), y(t))y (t)] dt 1. Date su tačke A(3, 6), B(3, ) i C(, 6). Izračunati (8x + 4y + 2) dx + (8y + 2) dy gde je l: a) Odsečak OA. b) Izlomljena linijia OBA. c) Izlomljena linijia OCA. l d) Parabola, simetrična u odnosu na osu Oy, koja prolazi kroz O i A. a) 234; b) 198; c) 27; d) y = 2 3 x2, 222. 2. Izračunati l y dx + x dy 1 + x gde je l luk krive y = 2 x x u prvom kvadrantu. 2I 1 I 2 + I 3 = 4 4 arctg 2 + ln 5 gde su: 3 4 x I 1 = 1 + x dx = 4 2 arctg 2, (smena x = t), I 2 = I 3 = 4 4 x dx = 4 ln 5, 1 + x ( x x) dx = 8 3. 3

3. Izračunati (2a y) dx (a y) dy l gde je l prvi svod cikloide x = a(t sin t), y = a(1 cos t), t 2π. 2π a 2 (sin 2 t sin t cos t) dt = πa 2. 31

Grinova formula l P (x, y) dx + Q(x, y) dy = D ( ) Q P (x, y) (x, y) dxdy x y 1. Izračunati (3xy 2x 2 ) dx + (4xy 2y 2 ) dy l gde je l zatvorena kriva koja se sastoji od delova krivih y = x 3 i y = 3 x. Rešenje. 2. Izračunati 1 3 x dx (4y 3x) dy = 8 x 3 35. (x 2 3xy) dx + (xy + 2y 3 ) dy l gde je l elipsa (x 1) 2 (y 2)2 + = 1. 16 Rešenje. x = 1 + ρ cos φ, y = 2 + 4ρ sin φ, J = 4ρ, 3. Izračunati 2π 4 1 dφ (5 + 4ρ sin φ + 3ρ cos φ)ρ dρ = 2π. (x 2 + 2y 2 y) dx + (2 + x x 2 ) dy gde je l elipsa x2 4 + y2 9 = 1. 32 l

Rešenje. x = 2ρ cos φ, y = 3ρ sin φ, J = 6ρ, 4. Izračunati 2π 6 gde je l kriva x 2 + y 2 = 3x. 1 dφ (2 4ρ cos φ 12ρ sin φ)ρ dρ = 12π. (xy + x + y) dx + (xy + x y) dy l Rešenje. x = 3 + ρ cos φ, y = ρ sin φ, J = ρ, 2 2π 3 2 dφ (ρ sin φ 3 ρ cos φ)ρ dρ = 27π 2 8. 5. Izračunati l 2(x 2 + y 2 ) dx + (x + y) 2 dy gde je l trougao sa temenima u tačkama A(1, 1), B(2, 2) i C(1, 3). Rešenje. 6. Izračunati 2 4 x 2 dx (x y) dy = 4 1 x 3. (2x 3y) dx + (x 2 xy) dy l gde je l deo krive y = 4 x u prvom kvadrantu. Rešenje. 4 4 x dx (2x y + 3) dy 16 = 196 15. 33

Brojni redovi Teorema 1. Neka red a n konvergira i neka je njegova suma jednaka S. Tada red αa n konvergira i njegova suma je jednaka αs. Teorema 2. Neka redovi a n i b n konvergiraju i neka su njihove sume jednake S 1 i S 2. Tada red (a n + b n ) konvergira i njegova suma je jednaka S 1 + S 2. Teorema 3. Neka red a n konvergira. Tada je lim n a n =. Teorema 4. Neka su a n i b n redovi sa pozitivnim članovima i neka ( n )( n)n n a n b n. Tada: 1) Ako red b n konvergira tada i red a n konvergira. 2) Ako red a n divergira tada i red b n divergira. Teorema 5. Neka su a n i b n redovi sa pozitivnim članovima i neka je a n lim = c, (c, ± ). n b n Tada: 1) Red a n konvergira ako i samo ako red b n konvergira. 2) Red a n divergira ako i samo ako red b n divergira. Teorema 6 (Dalamberov kriterijum). Neka je a n red sa pozitivnim članovima i neka je a n+1 lim = l. n a n Tada: 1) Ako je l > 1 tada red a n divergira. 2) Ako je l < 1 tada red a n konvergira. 3) Ako je l = 1 tada se za red a n ne može tvrditi ni da konvergira ni da divergira. 34

Teorema 7 (Košijev kriterijum). Neka je a n red sa pozitivnim članovima i neka je n an = l. lim n Tada: 1) Ako je l > 1 tada red a n divergira. 2) Ako je l < 1 tada red a n konvergira. 3) Ako je l = 1 tada se za red a n ne može tvrditi ni da konvergira ni da divergira. Teorema 8 (Integralni kriterijum). Neka je a n red sa pozitivnim članovima za koji postoji pozitivna, neprekidna i monotono-opadajuća funkcija, definisana na intervalu [1, ), takva da je f(n) = a n, n = 1, 2,.... Tada: 1) Red a n konvergira ako i samo ako integral 1 f(x) dx konvergira. 2) Red a n divergira ako i samo ako integral 1 f(x) dx divergira. 1. Naći lim n S n za sledeće redove i ispitati konvergenciju: a) 1 + 2 + 3... + n +.... b) 1 1 2 + 1 2 3 +... + 1 n (n + 1) +.... a) S = ; b) S = 1. 2. Naći lim n a n za sledeće redove: a) n + 1 2n + 1. b) c) n + 2 ln(n + 1). n 2 n 3 + 2. 35

a) lim n a n = 1 2 ; b) lim n a n = ; c) lim n a n =. 3. Ispitati konvergenciju sledećih redova: a) 2 + sin n. n b) c) arctg n + 1 n 2. 5 n + 1 2 n. Primenjujemo teoremu 4: a) 2+sin n 1 pa red divergira. b) n n arctg n+1 π n 2 2 +1 pa red konvergira. c) 5n +1 5n pa red divergira. n 2 2 n 2 n 4. Ispitati konvergenciju sledećih redova: a) n + 2 n 2 + n + 1. b) c) n n + 2 n6 + 2n 2. n + 3 n n + 3 n 5. Primenjujemo teoremu 5: a) Podelimo opšti član sa 1 pa n dobijamo da red divergira. b) Podelimo opšti član sa 1 pa dobijamo da red konvergira. c) Podelimo opšti član sa 1 divergira. n 7 6 n 5 2 pa dobijamo da red 36

5. Ispitati konvergenciju sledećih redova: a) n 5 3 n+1. b) c) d) n n n!. 3 n n!. n 3 3 n. a Primenjujemo teoremu 6: a) lim n+1 n a n = 1 pa red konvergira. b) lim n+1 a 3 a n a n = e pa red divergira. c) lim n+1 n a n = pa red a konvergira. d) lim n+1 n a n = 1 pa red konvergira. 3 6. Ispitati konvergenciju sledećih redova: a) ( ) n + 2 3n+1. 2n + 1 b) c) ( ) n 1 n(n 1). n + 1 ( n 1 1 ) n 2. n Primenjujemo teoremu 7: a) lim n n a n = 1 pa red konvergira. b) lim n n a n = 1 pa red konvergira. c) lim e 2 n n a n = 1 pa e 8 red konvergira. 37

7. Ispitati konvergenciju sledećih redova: a) n=2 1 n ln n. b) c) n=2 1 n ln n. 1 (n + 1) ln 2 (n + 1). Primenjujemo teoremu 8: a) 2 f(x) dx = pa red divergira. b) 2 f(x) dx = pa red divergira. c) 1 f(x) dx = 1 pa red ln 2 konvergira. 38

Alternativni redovi Teorema 1. Neka je: 1) a n > a n+1, 2) lim n a n =. Tada red ( 1) n a n konvergira. Teorema 2. Ako red a n konvergira tada i red ( 1) n a n konvergira. 1. Ispitati konvergenciju reda: ( 1) n 1 2 n 1. Lako je videti da uslovi 1) i 2) iz teoreme 1 važe i alternativni red konvergira. Pored toga red 1 2 divergira, jer je n 1 1 2 n 1 > 1 2 n, pa primenjujemo teoremu 4. Prema tome red ( 1) n 1 2 n 1 uslovno konvergira. 2. Ispitati konvergenciju reda: ( 1) n+1 1 2n ln n. Uslovi 1) i 2) iz teoreme 1 važe pa alternativni red konvergira. Primenimo teoremu 5 za ispitivanje apsolutne konvergencije. Kada podelimo a n sa 1, dobijamo da red ne konvergira apsolutno pa imamo n da alternativni red uslovno konvergira. 39

Stepeni redovi Oblast konvergencije stepenog reda je interval ( R, R) gde je R = lim a n n a n+1 ili 1 R = lim n. an 1. Naći poluprečnik konvergencije sledećih stepenih redova i ispitati konvergenciju u krajevima intervala. a) n! (x 3) n 1 2 n+1. b) c) d) n=2 3 n 1 (x + 1) n n n. (x 2) n+1 3 n (n + 2). (x + 5) n 3 n+1 n ln 3 n. a) R =. b) R =. c) R = 3. Za x = 1 red konvergira po teoremi 1 (za alternativne redove). Za x = 5 red divergira po teoremi 5 (podelimo a n sa 1 ). d) R = 3. Za x = 8 red apsolutno konvergira n po teoremi 8 pa zaključujemo da konvergira. Za x = 2 red konvergira po teoremi 8. 4

Tejlorov i Maklorenov red Tejlorova formula: f(x) = f(x ) + f (x ) 1! Maklorenova formula: (x x ) + f (x ) 2! f(x) = f() + f () 1! x + f () 2! Maklorenov red nekih funkcija: x (, + ): x (, + ): (x x ) 2 +... + f (n) (x ) (x x ) n +... n! x 2 +... + f (n) () x n +... n! e x = 1 + x 1! + x2 2! +... + xn n! +... = n= x n n!. x 2n 1 sin x = x x3 3! + x5 5! +... + x 2n 1 ( 1)n 1 (2n 1)! +... = ( 1) n 1 (2n 1)!. x (, + ): x ( 1, 1]: cos x = 1 x2 2! + x4 x2n +... + ( 1)n 4! (2n)! +... = ( 1) n x2n (2n)!. ln(1 + x) = x x2 2 + x3 xn +... + ( 1)n 1 3 n= n +... = n 1 xn ( 1) n. 41

x [ 1, 1] za m > ; x ( 1, 1] za 1 < m < ; x ( 1, 1) za m 1: (1 + x) m = m(m 1) 1 + mx + x 2 m(m 1)... (m n + 1) +... + x n +... = 2! n! m(m 1)... (m n + 1) 1 + x n. n! 1. Funkciju e x2 razviti u Maklorenov red. e x2 = 1 x2 1! + x4 2! x6 3!. 2. Funkcije a) f(x) = arctg x; b) f(x) = 1 razviti u Maklorenov red. (1 x) 2 Naci im izvode, razviti ih u red a zatim integraliti član po član. a) f(x) = n= ( 1) n x2n+1 b)f(x) = (2n+1)! nx n 1. 3. Naći 2. lim x 2e x 2 2x x 2. x sin x 4. Naći 1 6. 5. Naći sin x arctg x lim. x x 3 3 arctg x 3 tg x + 2x 3 lim. x x 5 2; tg x = x + x3 3 + 2x5 15. 42